BARBARA

Sjeti se Barbara, bez prestanka je kiilo

nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, oarana, pod kiom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kiilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smijeila si se, i ja sam se smijeio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se

sjeti se toga dana

ne zaboravi

neki ovjek je stajao u trijemu i

viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kii k njemu potrala
radosna, prokisla, oarana
u njegov zagrljaj pala

sjeti se toga Barbara,

ne ljuti se to ti govorim ti
ja kaem ti svima koje volim
ak i onima koje sam jednom vidio
ja kaem ti onima koji se vole
ak i onima koje nisam upoznao.

sjeti se Barbara i ne zaboravi

tu kiu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kiu iznad mora i iznad arsenalom
tu kiu to je pala na brod iz Cezana

oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i ta je sa sobom sada
pod kiom kanonada ognja, krvi i elika

a onaj koji te je grlio, zaljubljeno

je li umro, nestao ili jo uvijek ivi

oh, Barbara
bez prestanka kii nad Brestom
jednako kao i tada

ali to nije isto, i sve je srueno

to su porotne kie, strane i neutjene
to nije oluja vie od ognja, krvi i elika
to su naprosto oblaci
to kao pseta crkavaju
kao pseta to nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga nita ne osta.

Barbara, Barbara