Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za fonetiku

Mateja Kea

METODIKI PRISTUP DEBATI U NASTAVI

Diplomski rad

Mentor: doc.dr.sc. Jelena Vlai Dui

Zagreb, oujak 2015.
PODACI O AUTORU
Ime i prezime: Mateja Kea
Datum i mjesto roenja: 03.10.1988., Zagreb
Studijske grupe i godina upisa: Fonetika/Informacijske znanosti, 2010.
Lokalni matini broj studenta: 247313

PODACI O RADU
Naslov rada na hrvatskom jeziku: Metodiki pristup debati u nastavi
Naslov rada na engleskom jeziku: Teaching methodology approach to debate in class
Broj stranica: 38
Broj priloga: 0

Datum predaje rada: 02.03.2015.

Sastav povjerenstva koje je rad ocijenilo i pred kojim je rad obranjen:

1.
2.
3.

Datum obrane rada:

Ocjena:

Potpis lanova povjerenstva:

1. --------------------------------------------------------

2. --------------------------------------------------------

3. --------------------------------------------------------
Sadraj

1. UVOD .................................................................................................................................... 1
2. POVIJEST GOVORNITVA ................................................................................................ 2
3. DEBATA................................................................................................................................ 3
3.1. DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE DEBATE............................................................. 3
3.2. POVIJEST DEBATE ...................................................................................................... 4
3.3. VRSTE DEBATA ........................................................................................................... 5
3.3.1. KARL POPPER DEBATA ...................................................................................... 5
3.3.1.1. TIJEK KP DEBATE ......................................................................................... 7

3.3.1.2. ZADACI GOVORA I GOVORNIKA U KP DEBATI .................................... 8

3.3.2. PARLAMENTARNA DEBATA ............................................................................. 9

3.3.3. OXFORD-STYLE DEBATA ................................................................................ 11
3.3.4. LINCOLN-DUGLAS DEBATA............................................................................ 11
3.4. PREDUVJETI ZA DEBATU........................................................................................ 12
3.5. ZATO DEBATA U NASTAVI?............................................................................... 113
3.6. SURADNIKO UENJE........................................................................................... 113
3.7. CILJEVI DEBATNOG PROGRAMA U KOLI......................................................... 15
3.7.1. RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA.................................................................... 15
3.7.2. RAZVOJ KOMUNIKACIJSKIH VJETINA....................................................... 16
3.7.3. RAZVOJ SOCIJALNIH VJETINA..................................................................... 16
3.7.4. RAZVOJ SAMOPOTOVANJA .......................................................................... 17
3.7.5. RAZVOJ DEMOKRATSKOG PONAANJA...................................................... 17
3.7.6. VREDNOVANJE INFORMACIJA....................................................................... 18
3.7.7. DUGORONI CILJ ............................................................................................... 18
3.8. DEBATA U HRVATSKIM SREDNJIM KOLAMA................................................. 18
3.9. MODIFIKACIJA DEBATE ZA NASTAVU DN DEBATA .................................... 22
3.9.1. PRAVILA DN DEBATE ....................................................................................... 22
3.9.2. TIJEK DN DEBATE............................................................................................ 223
3.9.3. ZADACI SUDIONIKA DN DEBATE: ............................................................... 223
 3.10. PISMENA PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT GOVORNITVA ............................ 27
3.10.1. PLAN PLOE (PowerPoint prezentacija) ........................................................... 28
3.11. TEZE ZA DEBATU.................................................................................................... 31
4. ZAKLJUAK .................................................................................................................... 333
5. SAETAK.......................................................................................................................... 344
6. SUMMARY ....................................................................................................................... 355
7. POPIS LITERATURE ....................................................................................................... 366
1. UVOD

Od kada je ljudi i komunikacije meu njima, od tada postoje i rasprave. Svaki je ovjek
jedinka za sebe i njegovo miljenje razlikuje se od miljenja drugog ovjeka. Rasprava kao
formirana govornika vrsta razvija se jo u vrijeme starog vijeka, no svoj procvat doivljava u
18. stoljeu u obliku debate, sline onoj koju danas poznajemo.
Debata je svakodnevno prisutna u medijima kroz politike, gospodarske i religijske teme, ali i
ostale teme iz svakodnevnog ivota. Popularizirana je i kroz zabavljaki format u kojem ljudi
iz javnog ivota iznose svoje miljenje o razliitim temama i suprotstavljaju ga protivnicima.
Debatni klubovi u sklopu engleskih sveuilita popularizirali su natjecateljski oblik debate jo
prije vie od dva stoljea. Danas je takav oblik vrlo popularan meu studentima,
srednjokolcima, a u zadnje vrijeme sve vie i meu osnovnokolcima.
U suvremenoj didaktici istaknuta je vanost interaktivne nastava. Razliiti oblici rasprave,
meu koje spada i debata, jedni su od najkorisnijih i uenicima najzabavnijih naina uenja.
Debati u nastavi moemo pristupiti s dva aspekta. Prvi je poduavanje debate kao govornike
vrste na nastavi hrvatskog jezika ili jo detaljnije na nastavi govornitva kao izbornog
predmeta. Drugi je koritenje debate kao nastavnog pomagala u razliitim, pogotovo
drutveno-humanistikim predmetima. U ovom u radu pokuati to bolje pribliiti metodiki
pristup debati u nastavi uzimajui u obzir oba aspekta.

1
2.POVIJEST GOVORNITVA

Govornitvo, koje je staro kao i sam govor, razvilo se pojavom drutvenog ivota i razvijalo
se zajedno s njim. U predhomersko vrijeme poseban se naglasak stavljao na odgoj
aristokratske mladei, Ona je, uz ratnu vjetinu, lijenitvo i glazbu, morala usavravati i
govor koji je bio smatran Bojim darom. Teorija i umijee retorike u antici doivljava svoj
procvat, a posebno se cijeni u tzv. Periklovo doba (sredina 5. stoljea prije Krista) poznato jo
i kao razdoblje grke demokracije. U tom je periodu posebno istaknuta bila retorika u
podruju prava (iako pravo kao znanstvena disciplina tada jo nije bilo poznato). S posebnom
su se panjom pripremali govori obrane i optube, a uobiajeni se govor na sudu sastojao od 5
dijelova: uvod (exordium) kojim je govornik htio privui pozornost sudaca i stei njihovu
naklonost, pripovijest (narratio) kratko i jezgrovito objanjavanje okolnosti poinjenog
djela, dokazivanje (argumentatio) iznoenje dokaza, pobijanje protivnikovih tvrdnji
(refutatio) te zakljuak (peroratio) u kojem je govornik saeo najznaajnije tvrdnje, a zatim ih
primjerenim tumaenjem pokuao okrenuti u svoju korist. Iz priloenog se vrlo jasno vidi da
su ve tada dani temelji za koncepciju govora koju i danas koristimo.
U antici su se razvila dva temeljna pravca pouavanja retorike sofistika retorika kojoj je
svrha bila pouavanje uspjenosti uvjeravanja bez obzira na istinu te drugi koji su zagovarali
govornici poput Platona, Sokrata i Aristotela i kojima je istina bila ideal i glavni cilj. Jedno od
najznaajnijih djela koja su nam ostala iz tog razdoblja zasigurno je Aristotelova Retorika
iji je prvi dio posveen upravo teoriji govornitva i u kojem Aristotel istie tri imbenika u
govoru: osobu koja govori, predmet o kojem se govori i osobu kojoj se govornik obraa.
Razlikuje i tri vrste govornitva: politiko (savjetodavno), sudsko i epideiktiko (koje kudi ili
hvali) te otro kritizira prethodne sastavljae razliitih uputa za govorniku vjetinu
smatrajui kako se oni, umjesto uzvienijem i dostojnijem politikom govornitvu, posveuju
sudskom govornitvu kojim se bre i jednostavnije dolazi do uspjeha. U govoru trima
elementima pridaje posebnu vanost uvjerljivim i argumentiranim dokazima, jezinom
iskazu dokaza te izboru i redu rijei u govoru.
Govorei o antikoj retorici, nikako se ne smije izostaviti ni Marko Tulije Ciceron,
rimski govornik, dravnik i filozof koji je ivio u 1. stoljeu prije Kista. Inspiriran grkom
retorikom i filozofijom, posebno se ugledao na Aristotelovu znanstvenu misao, bio je toliko
utjecajan da se to vrijeme rimske kulture naziva jo i Ciceronovo doba. Njegova je

2
govornika karijera bila duga i slavna o emu svjedoi i 58 njegovih sauvanih govora
(Protiv Katiline, Za Milona, Filipike) te djela s podruja retorike kao to su
Govornike podjele, Govornik, Brut ili O slavnim govornicima, Topika i O
govorniku (De Oratore) njegov najbolji i najopseniji retoriki spis, metodiki dijalog o
govornitvu u tri knjige. Za Cicerona je cilj govornitva bio uvjeriti znanjem te uzbuditi
vanjskim sjajem, a u tome je oit utjecaj dvaju razliitih pogleda Platona i sofista. Naglasak
je stavljao na pristup samom govoru koji je ukljuivao: odreivanje teme ili predmeta govora,
predstavljanje cilja koje e se govorom ostvariti i pismenu pripremu govora.
U srednjem je vijeku antika retorika zadrala svoju vanost, a najvie se ouvala u crkvenim
krugovima gdje je koritena kao sredstvo pribliavanja Boga puku i obrnuto. U tom se
periodu posebno istaknuo Aurelije Augustin.
U 15. i 16. stoljeu, u vrijeme humanizma i renesanse oivjelo je zanimanje za antiku pa je
samim time porastao i interese za retoriku. Aktualizirala se antika podjela faze govora na
pronalaenje teme, prikupljanje grae, pamenje i izricanje te je govornitvo postalo
sastavnim dijelom tadanjeg odgojno-obrazovnog kolskog sustava. S posebnom se panjom
istrauju djela i nauk velikana antike retorike kao to su Aristotel, Platon ili Ciceron.
U 19. stoljeu retorika gubi utjecaj i ugled jer su romantiari iznimno cijenili pjesniko
nadahnue i originalnost to se nije uklapalo u retorike zahtjeve sa razraenim sustavom
pravila. Ponovo dolazi do svog procvata za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
Danas se u mnogim zapadnoeuropskim i amerikim kolama govornitvo izuava kao
obavezan ili izborni kolski predmet (ego, 2005).

3. DEBATA

3.1. DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE DEBATE

kari (2000:16) u Temeljcima suvremenog govornitva debatu definira kao razgovor na

temu o kojoj sudionici zauzimaju oprena stajalita. U debati naelno sudjeluju dvije
suprotstavljene skupine uz prisutnost sudaca sluatelja. Osim u sluaju estradne i
zabavljake, cilj debate nije natjecanje, ve razborito razrjeenje dileme te zbog toga njen

3
ishod ovisi o argumentaciji, loginosti i otroumnosti. Najee se vode oko strunih,
znanstvenih, politikih i sudskih dilema.
Ona je formalizirana, strukturirana i argumentirana rasprava na unaprijed zadanu temu u kojoj
se suoavaju dvije suprotstavljene strane afirmacijska i negacijska s tono definiranim
zadacima. Cilj afirmacijske ekipe je dokazati zadanu tezu nudei za nju vrstu argumentaciju,
dok negacijska ekipa mora osporiti istu tezu svojim argumentima i pobiti afirmacijske
argumente nudei protuargumente (Luki, 2013).
Za svaku je debatu nuna jasno oblikovana teza. Kako ne bi dolo do krivog tumaenja,
zadatak prvih govornika je jasno definiranje teze i pojmova u debati.
Debata je naelno formirana kao uvodna rije obaju skupina, sredinjeg dijela rasprave te
zavrne rijei predstavnika afirmacijske i negacijske skupine.
Neki oblici debate imaju i voditelja ija je zadaa sprjeavanje skretanja rasprave s glavne
teme, kontrola vremena pojedinih govora i upozoravanje (a eventualno i tee sankcije) u
sluaju vrijeanja ili neprimjerenog govora meu govornicima. Zadau voditelja u razredu
moe preuzeti nastavnik ili uenik koji je pripremljen za tu funkciju te je detaljno upoznat sa
svojim dunostima. Specifian primjer takve vrste debate jest i popularna tv-emisija
Parlaonica koja nema strogu strukturu govora ve se pojedinci iz svake skupine javljaju za
rije o zadanoj tezi, a voditelj debate kontrolira pravilan raspored prava na rije obiju skupina
te ukljuuje manje aktivne lanove.

3.2. POVIJEST DEBATE

U skolastici tijekom srednjeg vijeka javlja se formaliziran oblik debate osmiljen za

otkrivanje i uspostavljanje istine u teologiji i znanosti. Fiksna pravila debatiranja zahtijevala
su ovisnost o tradicionalnim autoritetima, ali i razumijevanje argumenata obiju strana.
Iako debata u razliitim oblicima ima dugu povijest koja se moe pratiti sve do filozofskih
rasprava u antikoj Grkoj, suvremeni oblici debate javljaju se u doba prosvjetiteljstva u 18.
stoljeu. Debatna drutva se u tom periodu osnivaju u Londonu i vrlo brzo potiu nevjerojatno
aktivnu kulturu debate meu graanstvom. Teme debata bile su iroke od aktualnih
dogaaja i politike pa sve do ljubavi i braka. Na sudjelovanje su bili dobrodoli lanovi svih
drutvenih slojeva i oba spola, to je inilo dobar primjer irenja drutvene sfere u doba

4
prosvjetiteljstva i djelovalo kao svojevrsna platforma za razvoj kritike i filozofije, kao i za
drutveni razvoj (Andrew, 1996).
Sveenih John Henley 1726. godine osniva oratorij sa svrhom reformiranja naina na koje se
izvode javne prezentacije pri emu je uvelike iskoristio mo tiskanih medija i radio na reklami
vlastitih predavanja te ubrzo postaje sveprisutni dio javne sfere Londona. Osim toga,
pripomae formiranju novog debatnog kluba dajui na koritenje svoj stan u londonskoj
etvrti Newport gdje su se odvijale javne rasprave, a prihod od ulaza bio je namijenjen
poboljanju rada kluba. Takve su javne rasprave ubrzo postale vrlo popularne i sve je vei
broj graana bio voljan platiti kako bi se zabavljali sluajui ih. Do 1780. godine 35 drutava i
klubova po Londonu oglaavalo je i organiziralo javne rasprave na kojima se znalo okupiti i
preko tisuu ljudi. Raspravu je vodio moderator koji je bio zaduen za regularnost, sudionici
bi dobili na raspolaganje odreenu koliinu vremena kako bi iznijeli svoje stajalite, a zatim
bi se glasanjem odluivalo o pobjedniku. Uvrede drugih govornika ili kletve kao i odstupanje
od teme, bili su strogo zabranjeni i jako se pazilo na pristojnost i govorniki bonton.
Prvo studentsko debatno drutvo osnovano je 1794. godine pod nazivom St. Andrews, a
1815. godine osniva se Cambridge Union koji je i danas najstarije debatno drutvo koje
djeluje u kontinuitetu. To je posluilo kao primjer i ostalim sveuilitima te se ubrzo osnivaju
drutva i klubovi na Oxfordu i Yaleu i sve se vie popularizira debata kao raspravljaka forma
meu studentima (Haapala, 2012).

3.3. VRSTE DEBATA

3.3.1. KARL POPPER DEBATA

Karl Popper (KP) format debate dobio je ime po jednom od najistaknutijih filozofa 20.
stoljea. Jedna je od najpopularnijih oblika debate meu uenicima, a ujedno je i prvi format
debate koji se poeo koristiti u Hrvatskom debatnom drutvu (www.hdd.hr). On ukljuuje
ukupno 6 govornika, po tri u svakoj ekipi. Ekipa koja se zalae za odreenu tezu u ovom se
formatu zove afirmacija, a ekipa koja negira tezu i pobija afirmacijsku ekipu je negacija.
Debata u ovom formatu traje ukupno 60 minuta, a sastoji se od govora pojedinih govornika te
unakrsnih ispitivanja u kojima se susreu lanovi suprotstavljenih ekipa. Prvi govornici svake
od ekipa imaju govore u trajanju 6 minuta, a drugi i trei govornik 5 minuta, dok unakrsna
ispitivanja traju po tri minute.

5
Osim uobiajene KP debate esto se provodi i tzv. KP vrijednosna (engl. value) debata. To
je jedan od oblika KP debate, ujedno i najei (barem u Hrvatskoj). U ovom formatu ekipe se
sukobljavaju oko neke teme npr. smrtne kazne i onda svaka strana pokuava opravdati svoj
stav prema smrtnoj kazni sa svog vrijednosnog stajalita. Afirmacijska strana mora obraniti
svoju argumentaciju dok negacija mora dokazati da afirmacijski argumenti ne stoje. Negacija
takoer mora obraniti svoje argumente koje afirmacija napada. Sudac odluuje koja je ekipa
bolje obranila svoje vrijednosti i u veoj mjeri dokazala kako argumenti suprotne strane no
stoje.
Debata u Karl Popper (KP) formatu bavi se relevantnim i esto kontroverznim tezama te
stavlja naglasak na razvijanje vjetina kritikog miljenja i toleranciju za razliite toke
gledita stoga debatanti surauju u timovima od tri lana, a moraju istraiti i pripremiti obje
strane teze. Svaka ekipa dobiva priliku izloiti svoje argumente i postaviti pitanja suprotnoj
ekipi. Sudac na kraju debate daje konstruktivne povratne informacije komentira logike
pogreke, nedostatne dokaze ili argumente koje su debatanti moda previdjeli.
Karl Popper debata bi trebala biti usredotoena na sutinu kontroverznih pitanja, naglaavati
toleranciju za razliita gledita, stavljati naglasak na razvoj analitikih misaonih vjetina,
poticati sudionike u tome da prepoznaju vrijednost timskog rada te omoguiti uenicima da
debatiraju na mnogo razliitih teza.
U KP debati primjerene su mnoge vrste teza koje bi trebale biti usmjerene na temeljne
elemente pitanja o kojem e se raspravljati i biti paljivo sroene kako bi obje ekipe imale
jednaku startnu poziciju na samom poetku debate, odnosno kako u samom postavljanju
teze niti jedna ekipa ne bi imala prednost.
Na samom poetku debate, u prvom govoru, afirmacijska je strana zaduena za definiranje i
interpretiranje teze onako kako bi ona bila suvislo interpretirana u javnoj sferi. Afirmacijska
ekipa nije duna ponuditi doslovnu interpretaciju teze ve im je iznijeti prikladnu
argumentaciju u skladu sa svojom interpretacijom teze. U tu svrhu ekipa mora iznijeti jedan ili
vie argumenata u prilog teze (u skladu s njihovom interpretacijom) i drati se te
argumentacije tijekom itave debate.
Negacijska ekipa argumentira protiv afirmacijske pozicije i ako smatra da nije razumna, moe
osporiti afirmacijsku interpretaciju teze ili bilo koji dio afirmacijske argumentacije te ponuditi
vlastitu. Na primjer, moe osporiti interpretaciju teze, injenine i logike osnove
afirmacijske argumentacije ili pretpostavke koje lee u osnovi tvrdnji afirmacije.
Istraivanje teze zavrava prije poetka debate. Jednom kad debata pone, sudionici ne mogu
istraivati (npr. na internetu, elektronikim ili bilo kojim drugim sredstvima). Takoer, ni

6
vanjske osobe ne mogu pruati informacije debatantima. Debatanti se imaju pravo koristiti
pisanim materijalima koje su sa sobom donijeli na debatu.
Na zahtjev suca ili oponentske ekipe debatanti trebaju biti spremni pruiti potpune podatke o
njihovom izvoru. Ekipa mora imati podatke o materijalu koji citira tako da druga ekipa i
sudac mogu sami pronai iznesene informacije. Uobiajeno je da takve informacije ukljuuju
ime autora (ako ono postoji), ime i datum izdavanja (i broj stranice, ako je dostupa) ili URL
mrene stranice.
Debatanti bi se trebali ponaati u skladu s intelektualnim potenjem, to znai da bi uenici
trebali citirati argumente i statistike istinito, nikad ne izmiljajui izvore ili podatke.
Svaka debatna ekipa se sastoji od tri osobe koje e govoriti u onim ulogama koje najave na
poetku debate. Debatanti mogu zamijeniti uloge u debati izmeu rundi (Ajdukovi, 2008).

3.3.1.1. TIJEK KP DEBATE

Afirmacijska i negacijska ekipa imaju jednaku koliinu vremena za iznoenje svojih
argumenata. Debata se sastoji od deset dijelova: est govora i etiri unakrsna ispitivanja (engl.
corss-ex).
Redoslijed dijelova KP debate je sljedei:
Prvi afirmacijski govor A1 (6 minuta)
Prvo negacijsko unakrsno ispitivanje - N3 pita A1 (3 minute)
Prvi negacijski govor N1 (6 minuta)
Prvo afirmacijsko unakrsno ispitivanje A3 pita N1 (3 minute)
Drugi afirmacijski govor A2 (5 minuta)
Drugo negacijsko unakrsno ispitivanje N1 pita A2 (3 minute)
Drugi negacijski govor N2 (5 minuta)
Drugo afirmacijsko unakrsno ispitivanje A1 pita N2 (3 minute)
Trei afirmacijski govor A3 (5 minuta)
Trei negacijski govor N3 (5 minuta)
Svaka debata ukljuuje i 16 minuta za pripremu (po osam minuta za svaku ekipu). Ovo
vrijeme ne mora se koristiti na nekom odreenom mjestu tijekom debate, ve ga svaka ekipa
samostalno raspodjeljuje u koliini koju sama odabere, prije unakrsnog ispitivanja ili idueg
govora (Broda-Bahm i sur. 2004:137).

7
3.3.1.2. ZADACI GOVORA I GOVORNIKA U KP DEBATI

1. Afirmacijski konstruktivni (A1)

U ovom govoru afirmacija treba ponuditi kompletnu argumentaciju u prilog teze. Iako sljedei
afirmacijski govornici mogu ponavljati argumente i proirivati ih tijekom debate, prvi
afirmacijski govornik mora prikazati afirmacijsku argumentaciju u cijelosti, ukljuujui i
kriterij i sve definicije koje ta ekipa smatra potrebnima.
2. Prvo negacijsko unakrsno ispitivanje
Od debatanata se oekuje da su okrenuti publici, a ne jedan prema drugome. Negacijski
debatant treba postavljati pitanja, a ne iznositi govore. Afirmacijski debatant treba odgovarati
na ta pitanja, a ne iznositi govore ili postavljati protupitanja, u svojim se odgovorima sloiti s
negacijskom pozicijom, ali je zadatak negacije da to iskoristi u prvom sljedeem govoru.
lanovi ekipa koji ne sudjeluju u unakrsnom ispitivanju ne bi trebali pomagati prijedlozima,
postavljanjem pitanja ili odgovaranjem na njih. Nije doputena usmena komunikacija izmeu
lana koji sudjeluje u unakrsnom ispitivanju i ostalih lanova njegove ekipe.
3. Negacijski konstruktivni govor (N1)
Kao i afirmacija u svom prvom govoru, negacija bi trebala ponuditi kompletnu argumentaciju
protiv negacijske pozicije. Afirmacijska definicija, ukoliko se ne ospori u ovom govoru,
smatra se vaeom. Slino tome, ako negacija ne ponudi alternativni kriterij, smatra se da je
afirmacijski kriterij relevantan za dotinu debatu. Konano, negacijska ekipa treba osporiti
afirmacijske argumente; u suprotnom, smatra se da su ovi argumenti prihvatljivi.
4. Prvo afirmacijsko unakrsno ispitivanje
Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.
5. Prvo afirmacijsko pobijanje/obrana (A2)
Afirmacija u ovom govoru ima dva zadatka. Prvo, treba iznijeti svoje pobijanje negacijske
argumentacije. Drugo, mora odgovoriti na negacijska pobijanja (odnosno, negacijske
prigovore afirmacijskoj argumentaciji). Ako afirmacijski govornik ne pobije odreenu toku
negacijske argumentacije, ona ostaje stajati; ako afirmacijski govornik ne odgovori na
odreene prigovore negacije, to znai da afirmacija na njih pristaje. Moe se iznijeti nove
dokaze za postojee argumente.
6. Drugo negacijsko unakrsno ispitivanje
Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.

8
7. Prvo negacijsko pobijanje/obrana (N2)
Zadaci ovog govora jednaki su zadacima drugog govora afirmacije: prvo, govornik treba
odgovoriti na pobijanja koja je iznijela afirmacija, drugo, treba nastaviti napad na
afirmacijsku argumentaciju. U ovoj toki debate, negacijski govornik moe poeti skretati
panju na toke koje je suprotna ekipa propustila. To znai da e ukazati na dijelove na koje
afirmacija nije odgovorila. Smatra se da je na te proputene toke afirmacija pristala. Mogu se
ponuditi novi dokazi za postojee argumente.
8. Drugo afirmacijsko unakrsno ispitivanje
Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.
9. Drugo negacijsko pobijanje/obrana (A3)
Zadaa treeg afirmacijskog govornika je reaktivna: trebao bi obnoviti pobijanja koja nisu
zavrena. To obino znai isticanje mana u negacijskom pobijanju/obrani. U ovom trenutku
debate, veina dobrih debatanata e namjerno propustiti (dopustiti da propadnu) odreene
toke debate i skrenuti panju suca na kljuna pitanja debate. Govornik moe i ne mora dati
uputu sucu, odnosno formulirati standard po kojem se ta debata treba prosuditi. Mogu se
iznijeti novi dokazi za postojee argumente.
10. Drugo negacijsko pobijanje/obrana (N3)
U sutini, ovaj govor negacije je analogan treem govoru afirmacije. Suci bi osobito trebali
pripaziti na iznoenje novih argumenata u ovom govoru, budui da afirmacija na njih ne moe
odgovoriti, pa je to osobito nefer. Sudac bi trebao ignorirati bilo kakve nove argumente
(Ajdukovi, 2008).

3.3.2. PARLAMENTARNA DEBATA

Parlamentarna debata predstavlja formalno nadmetanje u rasuivanju i retorikoj vjetini po

uzoru na onu u britanskom parlamentu. Vodi se izmeu dva tima (Vlada i Opozicija), svaki
po dva lana, razmatraju tezu koja je dana parlamentu. Debatu vodi predsjedavajui, a
pobjedniki tim odreuje sudac, odnosno sudski panel u kome obavezno sudjeluje neparan
broj sudaca. U parlamentarnoj debati naglasak je na brzom rasuivanju, logikoj
argumentaciji i analizi, kao i na retorici i moi uvjeravanja. Predsjedavajui daje rije
govornicima koji su na redu, vodi rauna o vremenu i najavljuje kraj prve, poetak i kraj

9
posljednje minute govora, obino udarcem o stol. Osim toga, on reagira na primjedbe
sudionika, na krenje pravila i osobne uvrede debatanata.
U pravilu, u parlamentarnoj debati ne postoji vrijeme za pripremu tijekom same debate ve
odmah nakon zavretka jednog govora kree sljedei. Svaki je govor vremenski ogranien i
sudionici se moraju drati tog ogranienja. Ako debatant prekorai dozvoljeno vrijeme,
predsjedavajui mu oduzima rije i daje ju sljedeem.
Po uzoru na britansku parlamentarnu tradiciju svaka teza poinje rijeima ovaj dom (npr.:
Ovaj dom vjeruje da nam je potrebno vie vrtia, Ovaj dom bi ukinuo smrtnu kaznu).
Predsjednik Vlade (prvi govornik afirmacije) ima obavezu u svom govoru interpretirati i
definirati tezu kako bi se o njoj dalje moglo debatirati, ima je pravo staviti u odreeni
vremenski i prostorni kontekst, ali ipak ostaviti Oporbi (negaciji) mjesta za argumentiranje.
Interpretacija teze ne smije se zasnivati na specifinom znanju koje posjeduju samo
strunjaci na odreenom polju. Ona mora biti takva da je na nju mogue debatirati uz pomo
znanja koja se stjeu opim obrazovanjem ili iz svima dostupnih izvora. Voa Opozicije
(prvi govornik negacije) u svom govoru moe pobiti interpretaciju Vlade ako se s
navedenom ne slae te je u tom sluaju duan ponuditi alternativno tumaenje. U sluaju da
to ne uini, svi se debatanti moraju drati afirmacijskog tumaenja tijekom cijele debate.
Debatanti se meusobno ne obraaju vlastitim imenima ve njihovim funkcijama
(Predsjednik Vlade, Predsjednik Oporbe, lan Vlade, lan Oporbe) te zbog toga nije potrebno
predstavljanje na poetku svakog govora (opis parlamentarne debate prema: Cerovi, 2009).
Tijek govora u parlamentarnoj debati:
1) konstruktivni govor predsjednika Vlade (7 minuta) interpretira tezu, jasno i precizno
iznosi stav Vlade, potkrjepljuje stav argumentima
2) konstruktivni govor voe Opozicije (8 minuta) potvruje interpretaciju Vlade ili
iznosi vlastitu, iznosi stav Opozicije, odgovara na argumente Vlade, predstavlja svoju
analizu problema, izlae strategiju
3) konstruktivni govor lana Vlade (8 minuta) osporava analizu protivnike ekipe,
rekonstruira i ojaava stav Vlade
4) konstruktivni govor lana Opozicije (8 minuta) uvodi nova pitanja, proiruje analizu,
prebacuje teret dokaza na Vladu
5) rekonstruktivni govor Predsjednika Opozicije (4 minute) osvre se na glavna
pitanja, pojanjava sluaj novim primjerima, pravi jasnu razliku izmeu vlastitog sluaja i
sluaja Vlade, donosi zakljuak

10
6) rekonstruktivni govor Predsjednika Vlade (5 minuta) sumira debatu, analizira kljune
toke sukoba, pojanjava sluaj novim primjerima, pravi jasnu razliku izmeu vlastitog
sluaja i sluaja Opozicije, iznosi zakljuak
U rekonstruktivnim govorima nije dozvoljeno uvoditi nove argumente.

3.3.3. OXFORD-STYLE DEBATA

Oxford Style debata nastala je unutar debatnog drutva engleskog sveuilita Oxford.
Predstavlja raspravljaki format u kojoj dvije suprotstavljene strane diskutiraju oko zadane
teme. Sadri po tri govora afirmacije i negacije koji traju po sedam minuta te zavrnu rije od
dvije minute za obje ekipe. O pobjedniku odluuje publika koja se na poetku debate
izjanjava o svojem stajalitu o debatnoj tezi ocjenama od 1 do 7 pri emu jedan znai
uope se ne slaem s tezom, a 7 u potpunosti se slaem s tezom. Na kraju debate provodi
se jo jedno ispitivanje, a pobjedu odnosi ona ekipa koja je pogurala publiku vie na svoju
stranu (www.oxford-union.org).

3.3.4. LINCOLN-DUGLAS DEBATA

Lincoln Douglas debata dobila je ime po takozvanoj Velikoj debati iz 1858. godine koja se
sastojala od sedam manjih izmeu republikanca Abrahama Lincolna i demokrata Stephena
Douglasa u borbi za mjesto u Senatu amerike savezne drave Illinois. Glavna tema svih
debata bila je ropstvo.
Danas se taj oblik debate primarno provodi u amerikim srednjim kolama iako postoji i
oblik koji se prakticira na fakultetima i naziva se NFA LD (National Forensic Association
Lincoln-Douglas). U njoj debatiraju dva govornika, a fokus je uglavnom na primjeni
filozofskog pristupa na stvarne svjetske probleme. Poanta je da oba govornika debatiraju na
obje strane, jednom kao afirmacija, a drugi put kao negacija. Poseban je naglasak stavljen na
vrijednosne strukture, argumentaciju, unakrsno ispitivanje te efektnost saimanja i zavrne
rijei (opis LD debate prema: Broda-Bahm i sur., 2004:140).
Tijek govora u Lincoln-Douglas debati:
1) Konstruktivni govor afirmacije (6 minuta)
2) Unakrsno ispitivanje govornik negacije ispituje govornika afirmacije (3 minute)
3) Konstruktivni govor negacije (7 minuta)

11
4) Unakrsno ispitivanje govornik afirmacije ispituje govornika negacije (3 minute)
5) Pobijanje afirmacije (4 minute)
6) Osporavanje negacije (4 minute)
7) Pobijanje afirmacije (3 minute)
Svaki govornik ima na raspolaganju 4 minute za pripremu govora.

3.4. PREDUVJETI ZA DEBATU

Uzmemo li u obzir da u svakoj debati aktivno sudjeluje 6 uenika (ne raunajui mjeraa
vremena i ostatak razreda koji se ukljuuje u raspravu), bilo bi dobro napraviti otprilike 5
debata tijekom kolske godine kako bi se svi uenici okuali u ulozi debatanata. U prvim
debatama trebali bi sudjelovati uenici koji ve imaju debatno iskustvo, oni koji su izrazito
aktivni na nastavi i imaju konstruktivan odnos prema radnim zadacima. S obzirom na to da u
svakom razredu postoje uenici koji su povueniji ili imaju strah od javnog nastupa pa zbog
toga eventualno mogu odbijati sudjelovanje u debati, njima u poetku treba dati druge
zadatke kao to su uloga mjeraa vremena, pisanje eseja na tezu debate ili slino. Na taj
nain e ih se lake pripremiti na debatiranje.
Osim obraivanja nastavnog sata debate u sklopu govornitva ili hrvatskog jezika, debata je
prikladna i za provoenje na u drugim humanistikim predmetima kao to su etika,
vjeronauk, sociologija, politika i gospodarstvo, zdravstveni i graanski odgoj, filozofija,
povijest ili strani jezik. Nastavni sat na kojem se provodi debata trebalo bi odrati nakon
odraene nastavne cjeline koja e biti sastavni dio debatne teze. Bitno je uzeti temu u kojoj
se odreenom problemu moe pristupati iz razliitih (suprotstavljenih) stajalita.
Teza koja se odabire za debatiranje mora biti takva da ju je mogue i dokazati i osporiti je,
neka koja donosi moralnu dilemu ili sukob vrijednosti. Uvijek mora biti pozitivno
formulirana (ne Republika Hrvatska ne treba ui u Europsku uniju, nego: Treba zaustaviti
proces integracije Republike Hrvatske u Europsku uniju).
Nastavnik unaprijed treba odrediti tezu debate, odrediti strane i debatante te imenovati
mjeraa vremena. Kako bi bio uvjeren da e priprema debate biti uspjena, mora uputiti
uenike u lekcije iz udbenika, teme obraene na nastavi i dodatne izvore literature koji e
im biti korisni za pripremu te im dati rok za predaju pripreme.

12
to se ocjenjivanja tie, ono ovisi o individualnom odabiru nastavnika, ali je potrebno
unaprijed odrediti kriterije ocjenjivanja. Svaku ocjenu treba ukratko obrazloiti, a trebala bi
proizlaziti iz dva kriterija: usvojenost sadraja (koja proizlazi iz razine znanja iskazane kroz
govor, unakrsno ispitivanje i razradu argumentacije razumijevanje i reprodukcija sadraja,
dodatno znanje u odnosu na obraeno gradivo na nastavi, pravilno koritenje pojmova,
povezivanje s drugim predmetima i drutvenom svakodnevicom) te primjena usvojenih
sadraja (proizlazi iz kvalitete uenikovog govora i odnosa prema debati argumentacija,
prezentacija i organizacija) (Luki, 2013).

3.5. ZATO DEBATA U NASTAVI?

Debata kod uenika potie kritiko miljenje i oblikovanje argumentiranih stavova. Ona nije
samo uvrijeeno miljenje o neemu pa je korisno smjetati uenike u ekipu koja zagovara
stajalite koje taj uenik osobno ne zastupa. Potie se i analitiko miljenje, razluivanje
bitnog od nebitnog, razluivanje uzrono-posljedinih veza te povezivanje kompleksnog
sadraja. Uenicima se omoguava razumijevanje strukture argumenata, dokazivanje,
potkrepljivanje i pobijanje argumenata kao i njihova primjena u praksi. Neizostavni utjecaji
debate su i jaanje komunikacijskih vjetina kroz aktivno sluanje i aktivno govorenje,
organizacijske vjetine (pravilno artikuliranje govore, voenje biljeki, kontrola vremena) i
prezentacijske vjetine (umijee javnog nastupa, jaanje samopouzdanja). Grupni rad na
pripremi debate potie drutvene vjetine dodatno povezujui uenike meusobno, ali i s
nastavnikom. Uenici dobivaju iskustvo timskog rada i mirnog rjeavanja problema
argumentiranom raspravom umjesto sukobom to e im biti od velike koristi u budunosti.
Promjena uobiajenog nastavnog sata iz predavakog u interaktivni koritenjem debate kao
nastavne metode znaajno se utjee na proirivanje i povezivanje znanja iz razliitih
podruja o kojim se debatira, podie kvalitetu nastave na viu razinu i utjee na kvalitetu
radne atmosfere (Luki, 2013).

3.6. SURADNIKO UENJE

13
Osim sa samim sobom, dijete potrebe zadovoljava i u socijalnom okuenju te je stoga vrlo
bitno razvijati socijalne vjetine kao to su komunikativnost, recipronost, empatija, suradnja i
prilagoavanje (Thomas i Nisbet, 1970; prema Kadum-Bonjak, 2012). Sudjelovanjem u
suradnikim skupinama i savladavanjem navedenih vjetina postie se jaanje individualne
motiviranosti i ustrajnosti, javlja se odgovornost prema drugima, poboljava se komunikacija
u grupi, razvijaju se prijateljski odnosi prema lanovima grupe, poveava se grupna
uinkovitost i djelotvornost te se postie bolje i kvalitetnije rjeavanje socioemocionalnih
problema lanova grupe (Hare, 1976; prema Kadum-Bonjak, 2012).
Suradnja se prvenstveno postie odstupanjem od vlastitog prvenstva pa zato zna doi do
potekoa u njenoj realizaciji. Kako bi se onda postigla, valja udovoljiti nekim preduvjetima:
pristajanje na suradnju svakog pojedinog lana skupine i kvalitetna komunikacija i
usklaivanje s drugima, a najintenzivnija i najkvalitetnija suradnja postie se ako meu
lanovima skupine postoji pozitivna meuovisnost.
Suradniko ili kooperativno uenje je zajedniko uenje uenika u paru ili u manjim
skupinama kojem je cilj rjeavanje zajednikih zadataka, prouavanja i istraivanja zajednike
teme ili nadogradnja uzajamne spoznaje radi stvaranja i razvijanja novih ideja, novih
kombinacija ili jedinstvene inovacije (Meridith i dr., 1998; prema Kadum-Bonjak, 2012).
Ono je jedno od najkvalitetnijih alata u obrazovanju kojim se stjeu meukulturalne
kompetencije, razbijaju stereotipi i daju jednake anse svima uz razliiti pristup procesu
uenja. Temelji se na ideji da e uenici lake otkriti, spoznati i razumjeti sloene pojmove
ako meusobno razgovaraju o njima. Rezultati brojnih istraivanja pokazuju da uenici koji
imaju priliku uiti na ovakav nain ue bre i lake, a znanje im je dugotrajnije. Idealno je za
koritenje pri uvoenju sloenih umijea koja imaju vie ispravnih odgovora te omoguuje
odravanje uspjene nastave i poveanje motivacije uenika (Bruning i Saum, 2008; prema
Kadum-Bonjak, 2012). Ba te kriterije zadovoljava debata koja kao jedan od oblika
suradnikog uenja u nastavi doprinosi uinkovitijem usvajanju znanju u razliitim
obrazovnim podrujima, potie nemotivirane i manje motivirane uenike na aktivnije
sudjelovanje u nastavi, potie razvoj kritikog, kreativnog i logikog miljenja i zakljuivanja,
poveava motivaciju i ustrajnost uenika u radu, potie bolje meusobne odnose u razredu, ali
i izvan njega, razvija socijalne vjetine i jaa samopouzdanje i samopotovanje uenika.
Uitelj se pak usavrava u stvaranju i razvijanju suradnikog okruenja, ali i aktivnosti koje se
uklapaju u ve postojee okolnosti.
Za provoenje kvalitetnog suradnikog uenja Peko i suradnici (2003; prema Kadum-
Bonjak, 2012) navode kvalitetnu interakciju meu uenicima, uiteljima, roditeljima i

14
drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa, program i pouavanje, strukturiranje
okruja po mjeri uenika, proces stvaranja i primjene pravila te ulogu uitelja kao voditelja
suradnikog uenja (Kadum-Bonjak, 2012).

3.7. CILJEVI DEBATNOG PROGRAMA U KOLI

3.7.1. RAZVOJ KRITIKOG MILJENJA

Kritiko miljenje je samovoeno, samodisciplinirano, samokontrolirano i samokorigirajue

miljenje koje zahtijeva stroge standarde promiljenih postupaka te namee djelotvornu
komunikaciju i sposobnost rjeavanja problema te obvezu da se nadjaa na uroeni
egocentrizam i sociocentrizam. (Paul i Elder, 2004; prema Bjelanovi Dijani, 2012).Ono je
neovisno miljenje koje se temelji na informaciji koja predstavlja polaznu toku miljenja pa
je stoga svaka informacija start, a ne cilj uenja. Poinje pitanjima i problemima na nain da
se krene od neke postavke koju treba preispitati, usporediti sa suprotnim stajalitima,
izgraditi potporni sustav uvjerenja te potom zauzeti stav. Zahtijeva razlonu argumentaciju s
etiri elementa: tvrdnja, razlozi, dokazi, jamstvo. Mnogi strunjaci upravo razvijanje
kritikog miljenja navode kao obrazovni ideal. Razvoj kritikog miljenja uz politiku
pismenost i aktivno sudjelovanje takoer je jedna od tri kljune sposobnosti koje se nastoje
razviti kroz edukaciju mladih kako bi postali odgovorni graani. Naglaavaju dva pristupa
pouavanju kritikog miljenja. U prvom, infuzija pristupu, jasno je i oito da se uz
sadraj predmeta paralelno pouavaju i vjetine kritikog miljenja, dok se u drugom,
ugraenom pristupu te vjetine potiu indirektno bez da se uenicima o tome ita govori.
Bez obzira o kojem pristupu se radi, najbolji nain razvijanja i svladavanja kritikog
miljenja kod uenika jest ugraditi ga u nain pristupa nastavnom gradivu. Kako bi se
uspjeno provodili, nastavnici bi trebali osigurati vrijeme za uvjebavanje kritikog
miljenja, osigurati uenicima okruenje lieno rizika od podsmjeha i poruge, izraziti
uvjerenje u sposobnost svih uenika za donoenje kritikih sudova i cijeniti svaki od njih.
Uenici, kako bi djelotvorno kritiki mislili, moraju razviti samopouzdanje i svijest o
vrijednosti svoga miljenja i ideja, aktivno se ukljuiti u proces uenja, s uvaavanjem sluati
raznovrsna miljenja te biti spremni izraziti svoj sud. Upravo u debati mogue je iskoristiti

15
sve navedene komponente za razvoj kritikog miljenja kod uenika (Bjelanovi Dijani,
2012).

3.7.2. RAZVOJ KOMUNIKACIJSKIH VJETINA

Komunikacija kao prenoenje i razmjena znaenja poruke i iskustva neizostavna je

komponenta ivota. Komuniciramo kako bismo prenijeli informaciju, obavili zadatak,
iskazali osjeaje, ostavili dojam. Razvijene vjetine te vrste nune su na svakom ivotnom
koraku, u svakom poslu i u svemu to radimo. Davanjem u zadatak ueniku da izloi svoje
stajalite, odnosno stajalite svoje ekipe, zahtijeva od njega poseban angaman i postepeno
jaanje komunikacijskih vjetina. Uenik vrlo brzo shvaa da to je njegov govor uvjerljiviji,
sistematiniji i govorniki potpuniji, to e bre privui panju sluatelja i pridobiti ga na
svoju stranu. Tako nauene vjetine primjenjive su kasnije u svim ivotnim situacija, od
posla do svakodnevnog ivota.

3.7.3. RAZVOJ SOCIJALNIH VJETINA

Socijalne vjetine su sposobnosti prilagoivanja i pozitivnog ponaanja koje omoguuju

osobama da se uspjeno nose sa zahtjevima i izazovima koje pred njih postavlja ivot
svakoga dana. Obuhvaa donoenje odluka i rjeavanje problema, kreativno i kritiko
miljenje, komunikaciju i meuljudske odnose, svijest o sebi, noenje s emocijama i
uzrocima stresa. Veliki dio ljudskog ponaanja, pogotovo socijalnih vjetina stjee se, a ne
dobiva roenjem, to omoguava da se na njihov razvoj djeluje. Postati socijalno
kompetentna osoba znai usvojiti prosocijalna ponaanja i odreene vjetine koje
omoguavaju razumijevanje svoje okoline i djelotvorno snalaenje u svakodnevnim ivotnim
situacijama. kolska je dob posebno bitno razdoblje za razvijanje socijalnih vjetina kod
uenika te ih je u tom periodu potrebno posebno unapreivati. U tom razdoblju uenici
provode skoro vie vremena s nastavnikom nego s vlastitom obitelji pa zato na njega pada
posebna zadaa i neizostavna je karika u razvoju socijalnih vjetina kod uenika. Koritenje
suradnikog uenja (debata je jedan od primjera) u organiziranju nastave kojem je cilj

16
zajedniko rjeavanje problema vodi razvoju intelektualnih i socijalnih vjetina (Kralj,
2014).

3.7.4. RAZVOJ SAMOPOTOVANJA

Samopotovanje je slika koju imamo o sebi samima i prema kojoj vrednujemo ono to
inimo, to jesmo i to postiemo. Na poetku ivota veliku vanost u stvaranju nae slike o
nama samima imaju roditelji i znaajne osobe koje nas okruuju, a kasnije veliku ulogu o
tome preuzimaju nai nastavnici i kolege iz razreda.
Nain na koji dijete vidi sebe, znaajno utjee na njegove osjeaje, rad i na njegovo
postignue. to ima vee samopotovanje, bit e uvjerenije u svoje sposobnosti, lake e
nalaziti prijatelje, lake donositi odluke. Ljudi visokog samopotovanja openito su
uspjeniji u ivotu. Samopotovanje utjee na kolski uspjeh jer uenici koji imaju pozitivno
miljenje o sebi, ee imaju bolji uspjeh u koli. Na drugu stranu pak, dobar kolski uspjeh
opet poveava njihovo samopotovanje. Suprotno, uenici koji imaju loiji uspjeh u koli,
esto imaju i nisko samopotovanje. Nisko samopotovanje kod veine djece moe
pridonijeti emocionalnim problemima, a moe doi i do depresije, maloljetnike
delinkvencije, anoreksije i drugih ozbiljnih psihikih poremeaja (Udruga roditelja Korak po
korak).

3.7.5. RAZVOJ DEMOKRATSKOG PONAANJA

kola mora biti mjesto na kojem se potiu i stjeu osobna iskustva u demokratskim
postupcima. Obrazovanje o demokraciji ostvaruje se na vie naina. Prvo, u koli se stjeu
osnovna znanja o demokraciji i formiraju se stavovi o razliitim aspektima drutvene
stvarnosti. Osim toga, kolske situacije omoguavaju uenicima neposredno sudjelovanje u
odluivanju o organizaciji kolskog ivota. Pored utjecaja obrazovnih sadraja pojedinih
kolskih predmeta, razvoju demokratske orijentacije uenika doprinose metode i oblici
nastavnog rada, osoba nastavnika, organizacija kolskog ivota i psihosocijalna klima kole u
cjelini. Vaan cilj suvremene kole jest obrazovanje mladih za demokraciju i ivot u
graanskom drutvu, iji rezultat treba biti razvoj demokratske linosti uenika. Jedan od

17
preduvjeta za razvoj demokratske linosti i demokratskog ponaanja je razvoj prosocijalnih
vrijednosti. Znaajan motiv prosocijalnog ponaanja ini socijalna odgovornost, koja
ukljuuje osjeanje odgovornosti za vlastite postupke i njihove posljedice na druge. Uenike
koji prihvaaju demokratske vrijednosti karakteriziraju tolerancija, neautoritarnost i
nekomformizam. Nekritiko pokoravanje autoritetu i prihvaanje miljenja veine
predstavlja ozbiljnu smetnju razvoju demokratskih vrijednosti. Razvijanje autonomne
linosti otporne na socijalne pritiske i utjecaje autoriteta jedan od kljunih ciljeva
obrazovanja za demokraciju (Stojkovi, 2010).

3.7.6. VREDNOVANJE INFORMACIJA

U dananjem svijetu koji je prepun informacija esto je teko filtrirati upravo one korisne i
relevantne. Istina je da su, posebice razvojem interneta, informacije postale dostupnije nego
ikad, ali ba zbog toga potrebna je kvalitetna selekcija istih. Kod pripreme sluaja za debatu
uenici moraju dobro prouiti potrebnu literaturu i kritiki sagledati izvore. Pri tome se
stvara vrijedno iskustvo prouavanja i vrednovanja informacija koje e imati velike primjene
u daljnjem kolovanju, u radu i u drugim segmentima ivota.

3.7.7. DUGORONI CILJ

Svi navedeni ciljevi debatnog programa dovode do ostvarenja dugoronog cilja : pretvaranja
uenika iz pasivnih sluatelja u aktivne sudionike stvaranja znanja kroz samostalno
istraivanje, raspravu, postavljanje pitanja i dijalog. Zadaa svakog nastavnika trebao bi biti
odgoj uenika u smjeru kritikog promatranja svijeta i kvalitetnijeg sudjelovanja u
drutvenom i graanskom ivotu. Upravo vjetine koje kod uenika moemo razviti
vjebanjem debate, javnog govorenja, argumentiranja i aktivnog sluanja, razvijaju
kompletnu osobu koja ima upravo te kvalitete.

3.8. DEBATA U HRVATSKIM SREDNJIM KOLAMA

18
Debata se u hrvatskim srednjim kolama unutar predmeta Hrvatski jezik i knjievnost vrlo
slabo obrauje. Osim ako je nastavnik samostalno ne uklopi u neku drugu nastavnu jedinicu,
mjesta za njenu obradu ima samo u sklopu Jezinog izraavanja (Ministarstvo znanosti
obrazovanja i sporta RH. Nastavni plan i program).

GIMNAZIJE
3. razred Dokazivanje (argumentiranje). to je dokaz? Vrste dokaza. Vanost dokaza u
raspravljakim tekstovima.

4. razred Rasprava (diskusija). Strukturirana trodjelnost rasprave: teza, antiteza i sinteza ili
postavljanje teze, dokazivanje teze i prihvaanje ili odbacivanje odnosno modificiranje teze.
Struno nazivlje i profesionalizam u raspravi. Usmena i pismena rasprava.

ETVEROGODINJE STRUKOVNE KOLE

4.razred Rasprava (diskusija). Strukturirana trodjelnost rasprave: teza, antiteza i sinteza ili
postavljanje teze, dokazivanje teze i prihvaanje ili odbacivanje odnosno modificiranje teze.
Struno nazivlje i profesionalizam u raspravi. Usmena i pismena rasprava. Struno
argumentiranje, komentiranje i apeliranje

TROGODINJE STRUKOVNE KOLE

3. razred Raspravljanje Usmena i pisana ocjena, kritika, rasprava i izlaganje. Struno
nazivlje u raspravi. Trodjelnost rasprave: postavljanje teza, dokazivanje, prihvaanje ili
odbacivanje, odnosno preoblikovanje teze.

Iz navedenog je oito da za obradu debate kao nastavne cjeline postoji jako malo prostora.
To rezultira i jako malom (ponegdje i nepostojeem) prostoru za debatu u udbenicima
srednjih kola. Za analizu sam uzela etiri vaea udbenika hrvatskoga jezika te knjigu
Jasne ego Kako postati uspjean govornik, koja je prirunik retorike za uenike i studente
i esto se koristi kao udbenik govornitva u srednjim kolama.

Pandi, V.(2001). Govorno i pismeno izraavanje u srednjim kolama. Profil, Zagreb

- Udbenik je namijenjen za etvrti razred srednje kole. U poglavlju Usmena rasprava
(223-229) daje pisani primjer jedne zamiljene rasprave nakon kojeg postavlja uenicima

19
 pitanja o proitanom. Pitanja se odnose na dojam uenika o raspravi, jeziku i govoru
koritenom u njoj, uspjehu postignua zadanih ciljeva te o tome kako bi se uenici
ponaali da se nau u slinoj situaciji i kakve bi argumente koristili. Teorijski dio donosi
definiciju rasprave, njenu strukturu i razine i naine priprema za raspravu.

Samardija, M.(1998). Hrvatski jezik 4: udbenik za 4. razred gimnazije. kolska knjiga,

Zagreb
- U poglavlju Diskusija autor navodi definiciju diskusije ili rasprave. Vie se posveuje
samo temi diskusije i navodi kako ona mora biti zanimljiva i sadravati dovoljno
diskutabilnih elemenata tj. takvi koji potiu suprotstavljena miljenja i razliite
prosudbe. Istie se vanost odreenosti cilja diskusije i zadae sugovornika
(diskutanata) te se navode zadaci voditelja ili moderatora diskusije: da najavi temu
diskusije, njen povod i cilj, da objasni to je u odabranoj temi diskutabilno, da predstavi
sudionike u diskusiji (ako se ne poznaju), da vodi diskusiju pazei da se diskutanti
pridravaju izabrane teme i vremena te na kraju pokua saeto oblikovati zakljuke
diskusije. Navodi kako je u diskusiji potrebno biti pribran i staloen, vlastite sudove
uvjerljivo obrazlagati, podupirati i braniti argumentima, ne uputati se u nepotrebne
podrobnosti, ne ponavljati to je u diskusiji ve reeno ako to nije nuno.

Dujmovi-Markusi, D.(2008). Fon Fon 3: udbenik hrvatskog jezika za trei razred

gimnazije/ Fon Fon 3: radna biljenica iz hrvatskog jezika za trei razred gimnazije /
Dujmovi-Markusi,D., Pavi-Pezer,T.(2008). Fon Fon 4: udbenik hrvatskog jezika za
etvrti razred gimnazije. Profil, Zagreb
- U udbeniku za trei razred autorica obrauje temu dokazivanja navodei definicije
dokaza (argumenta) i dokazivanja (argumentacije). Uenicima daje primjere razliitih
dokazivanja i upozorava na logike pogreke (paralogizmi i sofizmi). U udbeniku se
nalaze primjeri razliitih raspravljakih tekstova (recenzija znanstvenog djela, kazalina
kritika, recenzija raunalne igre i javni govor), a uenicima je dan zadatak da ih
analiziraju. U radnoj biljenici pod poglavljem Jezino izraavanje: Dokazivanje
nalaze se dva zadatka: Sluei se argumentima iz itateljskog iskustva, dokaite da je
navedena tvrdnja tona: Likovi koji predstavljaju nacionalne junake uvijek stavljaju ope
dobro ispred vlastitih interesa. i Napiite tekst u kojem ete dokazati da je itanje
potrebno ovjeku za njegov emocionalni i intelektualni razvoj. Pritom upotrijebite barem
tri dokaza iz razliitih podruja: umjetnosti, znanosti i vlastitog iskustva..

20
 U udbeniku za etvrti razred u sklopu jedinice Rasprava, u uvodnom dijelu, autorica
uenicima daje zadatak da zamisle kako moraju sudjelovati u raspravi o televiziji
stvarnosti (Reality TV) i da pripreme nacrt za nju. Navodi definiciju rasprave i detaljnije
analizira njenu kompoziciju. Naveden je i primjer rasprave na temu televizije stvarnosti
nakon itanja koje uenici moraju odgovoriti na sljedea pitanja: Izdvojite tvrdnju
iznesenu u uvodnom dijelu. Uoite kojim argumentima autori uvjeravaju itatelja u
ispravnost svoje tvrdnje. Ispiite iz zakljuka reenicu u kojoj su precizno ujedinjeni
rezultati istraivanja.. U radnoj biljenici za etvrti razred ne postoje zadaci povezani s
tim poglavljem.

ego, J.(2005). Kako postati uspjean govornik. Profil, Zagreb

- S obzirom da je knjiga Kako postati uspjean govornik, koja se esto koristi kao
udbenik govornitva u srednjim kolama, prirunik retorike za udbenike i studente,
oekivano vie panje posveuje debati. Autorica u naslovu ne radi razliku izmeu
rasprave i debate (naziv poglavlja je Rasprava/debata), a u daljnjem tekstu navodi
definiciju i objanjenje teme, objanjava kako bi se raspravljai, odnosno debatanti
trebali ponaati i daje upute sudionicima rasprave. Ovo je prvi udbenik u kojem se
konkretno spominje debata i njene vrste. Tako je tu detaljnije objanjena Karl Popper
debata, njen tijek i uloge njezinih sudionika. Definirani su kriteriji odabira pobjednika
debate te bodovanje debatanata, razliite pogreke koje govornici mogu napraviti te
zadae sudaca. Autorica navodi dobre strane raspravljanja te kao primjer nudi
argumentaciju afirmacijske i negacijske ekipe na tezu Bolje je ivjeti u selu nego u
gradu te pitanja za unakrsno ispitivanje. U dijelu Pitanja i zadaci uenicima daje za
samostalni rad nekoliko teza (Nakon zavrene srednje kole treba odmah ii na studij,
Treba ukinuti ocjene u hrvatskom kolskom sustavu, ovjek dananjeg svijeta
zainteresiran je samo za novac, Retorika treba postati obvezatnim predmetom u
hrvatskom kolskom sustavu), a oni moraju smisliti argumente za obje strane debate.

Oito je da je debata vrlo malo zastupljena u udbenicima hrvatskog jezika za srednje kole.
U veini njih se gotovo uope ne spominje, eventualno u proirenoj temi rasprave. Jedan od
razloga tome je zasigurno prenatrpanost nastavnog programa. Nastavnicima preostaje da
samostalno s uenicima obrade temu debate te je uvedu u nastavu kao jedno od sredstava.
Sve vei broj kola u Hrvatskoj, posebno gimnazija, uvodi retoriku/govornitvo kao izborni
predmet. Jedan od najboljih primjera takve prakse je i koprivnika gimnazija Fran Galovi

21
u kojoj se ve dugi niz godina provodi nastava debate kao izbornog predmeta i upoznaje
uenike s ljepotom javnog govora. No i u sklopu tog predmeta ne nalazi se puno mjesta za
debatu. Prema izvedbenom planu i programu predmeta (Novosel, 2010) samo je jedan
nastavni sat posveen suvremenim govornim vrstama u sklopu kojih se nalazi i debata. Ipak,
intenzivnije se obrauju teme prikupljanja grae za govor, nacrt govora, izrada koncepta
govora, logika i dokazivanje tvrdnji, glas i izgovor te neverbalna komunikacija koje sve
imaju svoju funkciju u debati.
Prilikom odraivanja prakse u sklopu kolegija Metodika poduavanja govornitva imala
sam priliku sudjelovati u nastavi govornitva u Privatnoj opoj gimnaziji i ekonomskoj koli
Svijet. Tamo je nastava govornitva obavezna za uenike treeg razreda ekonomskog
usmjerenja, a gimnazijalci ju mogu sluati kao izborni predmet. Zbog samo jednog sata
nastave tjedno, tema debate samo se dotakla, vrlo slino kao i u gimnaziji Fran Galovi.
Na temelju navedenog moe se zakljuiti da se u srednjim kolama debata vrlo malo ili
gotovo uope ne obrauje kao nastavna jedinica. Na nastavnicima ostaje da je svojom
vlastitom voljom koriste u nastavi, a uenicima koji su zainteresirani da upiu izborni
predmet govornitva ako se nudi u njihovoj koli ili ulanjenje u neki od kolskih debatnih
klubova.

3.9. MODIFIKACIJA DEBATE ZA NASTAVU DN DEBATA

Budui da postojee forme debata prvenstveno zbog malog broja sudionika nisu primjenjive
za rad u nastavi, pravila su modificirana i nastala je debata u nastavi takozvana DN debata
(Luki, 2013). U njoj sudjeluju dvije skupine po tri govornika (afirmacija i negacija), ali i
ostali lanovi razreda kao suci i postavljai pitanja u otvorenoj raspravi. Debatanti ranije
moraju pripremiti argumentaciju, a debati je posveen cijeli nastavni sat.

3.9.1. PRAVILA DN DEBATE

1. U debati sudjeluje 6 debatanata (3+3) i jedan mjera vremena.

2. Ostatak uenika u razredu tijekom debate biljei pitanja koja ele postaviti
debatantima za vrijeme otvorene rasprave i odluuju o pobjedniku rasprave.

22
 3. Uenici koji sudjeluju u debati trebaju unaprijed pripremiti stajalite svoje skupine
(case) i predat ga nastavniku najkasnije sedam dana prije debate.
4. Nastavnik pregledava smislenost i primjerenost argumenata oba sluaja, ali ne
intervenira u pripremu osim ako je to ba nuno.
5. Debatanti moraju potivati tijek i vremenski okvir debate.
6. U pojedinim govorima trebaju se iznositi sadraji predvieni za taj govor. Po
zavretku govora u naelu se izvodi debatni pljesak.
7. Nakon treeg negacijskog govora zapoinje otvorena rasprava u kojoj svi uenici i
nastavnik mogu debatantima postavljati pitanja.
8. Tijekom debate zabranjeno je laganje i iznoenje lanih dokaza.
9. Uenici se trebaju pristojno odnositi jedni prema drugima i raspravljati bez vrijeanja.
10. Nastavnik moe, ali ne mora ocjenjivati debatu. Ako je ocjenjuje, prije prve debate
mora jasno objasniti kriterije ocjenjivanja. Pobjeda u debati ne bi smjela biti kriterij
ocjenjivanja.
11. Uenici moraju objektivno procijeniti koja je ekipa po njihovom miljenju bila bolja i
svoj glas dati javno (Luki, 2013).

3.9.2. TIJEK DN DEBATE

A1 (3 minute)
Unakrsno ispitivanje (cross-ex) N>A (3 minute)
N1 (3 minute)
Unakrsno ispitivanje A>N (3 minute)
A2 (3 minute)
N2 (3 minute)
A3 (3 minute)
N3 (3 minute)
Otvorena rasprava (10 minuta)
Donoenje presude i ocjenjivanje (5 minuta)

3.9.3. ZADACI SUDIONIKA DN DEBATE:

23
Zadatak afirmacijske ekipe je dokazati tezu koristei znanje s nastave i iz popratne literature
kako bi oblikovali argumente. Negacijska ekipa mora osporiti tezu takoer koristei znanje s
nastave i dodatnu literaturu kako bi osporila afirmacijske argumente protuargumentima.
Zadaci govornika u DN debati trebali bi izgledati ovako:
A1 (Prvi govor afirmacijske ekipe)
- Iznosi tezu.
- Definira kljune pojmove.
- Iznosi argumente i dokaze afirmacijske skupine.
- Iskazuje temeljnu vrijednost na koju se negacijska skupina poziva.
- Radi logike poveznice - kako se izneseni argument temelji na iznesenoj vrijednosti i
kako dokazuje zadanu tezu?
Unakrsno ispitivanje N>A
- Bilo koji lan negacijske skupine moe postaviti pitanje bilo kojem lanu afirmacijske
skupine.
- Afirmacijska skupina mora odgovoriti na pitanje konkretno, bez protupitanja ili se na
lukav nain treba izvui iz nastale situacije.
- Pitanja trebaju biti pametno postavljena, odnosno takva da protivnik pokua natjerati
svog sugovornika u ispitivanju da prizna neku slabost vlastitog stajalita.
- Pitanja mogu biti usmjerena i na pojanjenje odreenih dijelova A1 govora, npr.
defincija, temeljne vrijednosti ili argumenata.
- Ostatak uenika iz razreda zapisuje pitanja i moe ih postaviti za vrijeme otvorene
rasprave.
N1 (Prvi govor negacijske ekipe)
- Izraava neslaganje ekipe s tezom.
- Prihvaa definicije ili uvodi vlastite ako afirmacijske nisu objektivne.
- Iznosi argumente i dokaze negacijske skupine.
- Iskazuje temeljne vrijednosti na koje se negacija kao skupina poziva.
- Radi logike poveznice - kako se izneseni argument temelji na iznesenoj vrijednosti i
kako osporava zadanu tezu?
Unakrsno ispitivanje A>N
- Vrijede jednaka pravila kao i u prethodnom unakrsnom ispitivanju s tim da sad lan
afirmacijske ekipe ispituje lana negacijske ekipe.
A2 (Drugi govor afirmacijske ekipe)

24
- Odgovara na case negacijske ekipe, odnosno na one argumente koji su u direktnom
skuobu (engl. clashu) s argumentima afirmacije.
- Jaa stajalite vlastite ekipe dodatno obrazlaui argumente, temeljne vrijednosti i
logike poveznice. Pri tome je vrlo vano iskoristiti rezultate unakrsnog ispitivanja.
- Iznosi dokaze (engl. evidence) koji idu u prilog afirmacijskim argumentima.

N2 (Drugi govor negacijske ekipe)

- Odgovara na napad afirmacijske ekipe, odnosno na one argumente koji su u direktnom
sukobu s argumentima negacije.
- Jaa napad u odnosu na N1 govor.
- Jaa stajalite vlastite ekipe dodatno obrazlaui argumente, temeljne vrijednosti i
logike poveznice. Pri tome je vrlo vano iskoristiti rezultate unakrsnog ispitivanja.
- Iznosi dokaze koji i idu u prilog negacijskim argumentima.
A3 (Trei govor afirmacijske ekipe)
- Istie glavno stajalite afirmacijske ekipe o tezi.
- U nekoliko reenica istie to je afirmacija kroz prethodna dva govora uspjela dokazati i
obraniti u svome sluaju, a to je uspjela pobiti u sluaju negacije.
- U nekoliko reenica iznosi zakljuak afirmacijske strane i nudi odgovor na pitanje: Zato
bi afirmacijska ekipa trebala pobijediti u debati?
N3 (Trei govor negacijske ekipe)
- Istie glavno stajalite negacijske ekipe o tezi.
- U nekoliko reenica istie to je negacija kroz prethodna dva govora uspjela pobiti od
afirmacijskog sluaja i to je uspjela dokazati od svog sluaja.
- U nekoliko reenica iznosi zakljuak negacijske strane i nudi odgovor na pitanje: Zato
bi negacijska ekipa trebala pobijediti u debati?
Osim est govornika u debati bitnu ulogu ima mjera vremena koji ne sudjeluje aktivno ni u
jednoj fazi debate (priprema debate, odravanje govora, unakrsno ispitivanje), ali moe
sudjelovati u otvorenoj raspravi. On je tehnika podrka, odnosno uenik koji govornicima
ukazuje na to koliko im je vremena ostalo do kraja govora ili unakrsnog ispitivanja. Oznake
koje pokazuje su: 3 minute do kraja, 2 minute do kraja, 1 minuta do kraja, 1/2 minute
do kraja, 10 sekundi do kraja, kraj.
Otvorena rasprava traje 10 minuta i zapoinje nakon treeg govora negacijske ekipe. To je
dio u kojem je posebno angairan ostatak razreda postavljanjem pitanja koja su paljivo

25
zapisana tijekom trajanja debate i koja e uenicima pomoi da donesu odluku o konanom
pobjedniku. Bilo tko iz razreda (uenik ili nastavnik) moe postaviti pitanje bilo kojem
debatantu. Nastavnik je moderator rasprave to znai da daje mogunost postavljanja pitanja
zainteresiranim uenicima, a ako razred nije dovoljno motiviran, prvi postavlja pitanja i
pokree raspravu.
Na kraju uenici prema jasno definiranim kriterijima jedan po jedan daju svoj glas
afirmacijskoj ili negacijskoj ekipi, a glas moe dati i nastavnik. Mjera vremena na ploi
zbraja glasove te pobjedu odnosi ekipa s veim brojem glasova. Nastavnik govori i obrazlae
ocjene za svakog pojedinog debatanta, ali i za uenike u publici koji su bili posebno aktivni u
otvorenoj raspravi (Luki, 2013).

slika 1. Prikaz razreda za DN debatu (Luki, 2013)

26
3.10. PISMENA PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT GOVORNITVA

1. NASTAVNA CJELINA: Govornike vrste

2. NASTAVNA JEDINICA: Debata

3. VRSTA NASTAVNOG SATA: Usvajanje novog gradiva i praktina primjena nauenog

4. IZVORI ZA IZRADU PRIPREME:

- kari, I. (2000). Temeljci suvremenog govornitva. Zagreb: kolska knjiga.
- ego, J. (2005). Kako postati uspjean govornik. Zagreb: Profil International.
- Auer, J.J., Jenkinson, E.B. (1971). Essays on Teaching Speech in the Hight School.
London: Indiana University Press.
- Ajdukovi, D. (2008). Pravila Karl Popper debate. Hrvatsko debatno drutvo.

5. ZADACI NASTAVE:
a) obrazovni
- Upoznati uenike s debatom kao govornikom vrstom te njenom primjenom
u svakodnevnom ivotu.
- Nauiti uenike kako dobro pripremiti debatu pronai potrebne izvore i
organizirati svoju argumentaciju.
b) funkcionalni
- Poboljati izraavanje vlastitog i kritikog miljenja kod uenika.
- Potaknuti uenike na sagledavanje odreene teme s vie razliitih aspekata.
c) odgojni
- Debata zahtijeva od uenika odreenu disciplinu, kao i aktivno sluanje i
sudjelovanje. Uenici e upoznati debatni bonton, nauiti izraavati svoje
miljenje u za to predvieno vrijeme te izvjebati paljivo sluanje kolega i
voenje biljeki.

6. NASTAVNE METODE
- Usmeno izlaganje nastavnika

27
 - Grupni rad uenika
- Demonstracija debate
- Analiza nauenog gradiva
- Ispravak eventualnih pogreaka

7. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

- Power Point prezentacija
- Literatura za izradu sluaja

8. OBLICI RADA U NASTAVI

- Frontalni
- Individualni
- Grupni
- Debata

9. STRUKTURA I TRAJANJE NASTAVNOG SATA

I) UVOD (5 minuta)
- Ponavljanje nauenog gradiva o argumentaciji
- Uenicima se postavlja pitanje jesu li se ikada susreli s pojmom debate. Koje vrste debate
poznaju?

II) OBRADA NOVOG GRADIVA (10 min)

- Definicija debate
- Vrste debate
- Argumentacija u debati
- Ustroj debate

III) PRAKTINA PRIMJENA NAUENOG GRADIVA (25 min)

- Uenici se dijele na dvije skupine po tri i tako ine afirmacijsku i negacijsku ekipu.
- Odreuje se teza: Brana jednakost trebala bi biti ustavno pravo svih graana
- Uenicima u afirmacijskoj i negacijskoj ekipi daje se 5 minuta za pripremu argumentacije i
govora
- Odreuje se mjeritelj vremena.

28
- Ostatku razreda daje se u zadatak da paljivo prate i biljee govore obje ekipe jer e na
kraju debate moi postavljati pitanja i odluivati o konanom pobjedniku.
- Poinje DN debata u neto skraenoj verziji gdje sva tri govora afirmacije i negacije traju
po 2 minute, a nakon prvih govora izvodi se unakrsno ispitivanje koje takoer traje 2 minute.
- Na kraju debate ostatak razreda koji je vodio biljeke iznosi svoje komentar i eventualna
pitanja vezana uz debatu.
- Glasanjem se odreuje pobjednik debate.

IV) ZAKLJUNO PONAVLJANJE (5 min)

- Ponavljanje osnovnih pojmova vezanih uz debatu
- Isticanje vanosti dobre argumentacije u raspravi i sagledavanja problema iz vie razliitih
kuteva.
- Dobivanje domae zadae - Smisliti tri teze za debatu i za svaku odrediti po tri jaka
argumenta afirmacije i negacije.

3.10.1. PLAN PLOE (PowerPoint prezentacija)

DEBATA
= razgovor na temu o kojoj sudionici zauzimaju oprena stajalita
- sudjeluju dvije suprotstavljene skupine uz prisutnost sudaca sluatelja
- cilj nije natjecanje, ve razborito razrjeenje dileme te zbog toga njen ishod ovisi o
argumentaciji, loginosti i otroumnosti

VRSTE DEBATE
- Karl Popper (KP) debata (DN debata prilagodba za kolu)
- Parlamentarna debata
- Oxford Style debata

29
 - Lincoln-Douglas debata

USTROJ DEBATE
- Zadatak afirmacijske ekipe jest dokazati tezu koristei znanje s nastave i iz
popratne literature kako bi oblikovali argumente.
- Negacijska ekipa mora osporiti tezu takoer koristei znanje s nastave i dodatnu
literaturu kako bi osporila afirmacijske argumente protuargumentima

ARGUMENTACIJA U DEBATI

- Argument je tvrdnja koja je racionalno potkrepljenja odnosno koja osim samo

izjavne reenice ima jo i dokaze, objanjenje to se time dokazuje te smisao -
jasan razlog zato je ba ta tvrdnja relevantna za pojedinu diskusiju.

- Argumentacija je komunikacija u kojoj uz pomo racionalnog obrazloenja

HKHOHOpokuavamo nae miljenje poopiti, tj. uiniti ga prihvatljivim za druge;
KJHKIHIIracionalno obrazlaganje stavova.

30
Primjer teze: Treba zabraniti puenje

ARGUMENT: TETNOST PUENJA

TVRDNJA(zato zabraniti puenje): PUENJE JE TETNO

OBRAZLOENJE (kako to da smo odabrali ovu tvrdnju): OPISATI NA KOJE SVE

NAINE PUENJE TETI TE ISTO OBRAZLOENJE POTKRIJEPITI DOKAZIMA.

PRETPOSTAVKA (to smo time eljeli rei, kako to povezujemo sa tezom): DOKAZATI
DA DRAVA TREBA ZABRANITI ONO TO JE TETNO I POTKRIJEPITI
DOKAZIMA DA DRAVA INTERVENIRA I U DRUGIM U SLUAJEVIMA KADA JE
NETO TETNO.

3.11. TEZE ZA DEBATU

Debata se moe koristiti u razliitim predmetima, a ovo su samo neki od primjera teza za
debatu u srednjim kolama:

BIOLOGIJA
- Treba dopustiti kloniranje ljudskih bia.
- Treba dopustiti testiranje lijekova i kozmetike na ivotinjama.
- Treba zabraniti genetski modificirane usjeve.
- Vegetarijanstvo je dobro za zdravlje.

ETIKA/VJERONAUK
- Treba dopustiti umjetnu oplodnju osobama starijim od 60 godina.
- Treba dopustiti usvajanje djece istospolnim zajednicama.
- Lake droge trebaju biti legalizirane.
- Pobaaj treba biti legalan.
- Treba dopustiti muenje prilikom ispitivanja terorista.
- Uenike srednjih kola treba testirati na droge.
- Treba uvesti smrtnu kaznu.

31
FILOZOFIJA
- Skepticizam je opravdan.
- Homo faber je idealna slika ovjeka.
- Empirizam je bolji od racionalizma.

PIG
- Dravnim tijelima treba omoguiti itanje privatne elektronike pote.
- Zatvorenicima treba ukinuti pravo glasovanja na izborima.
- Izravna demokracija je bolja od neizravne.
- Brana jednakost trebala bi biti ustavno pravo svih graana.
- Treba reformirati izborni sustav.

INFORMATIKA
- Treba inzistirati na uporabi softvera otvorenoga koda u obrazovnim institucijama.
- Internet je siguran medij.
- Komercijalni programi su bolji od OpenSourca.
- PC je bolji od MAC-a.

SOCIOLOGIJA
- Treba produljiti zakonsku dob za odlazak u mirovinu.
- Graani tree dobi trebaju biti smjeteni u posebnim ustanovama.
- Roditeljima treba dopustiti kolovanje djece kod kue.

POVIJEST
- U hrvatskim srednjim kolama trebalo bi se uiti vie o Domovinskom ratu.
- U nastavi povijesti trebali bi biti zastupljeni dokumentarni filmovi povijesne
tematike.

HRVATSKI JEZIK
- U obaveznu lektiru treba uvesti i popularne knjige.

32
4. ZAKLJUAK

Debata kao govornika vrsta zanimljiva je u natjecateljskom obliku, efektan je format u

medijima i vrlo esto je prisutna u svakodnevnom ivotu. No ona je osim svega toga vrlo
bitan faktor u obrazovanju.
Kao nastavno pomagalo, pomae uenicima ispitati dodatnu literaturu za potkrjepljenje
odreenih tvrdnji, usustaviti svoje miljenje, sastaviti govor i prezentirati sustavno i
organizirano savladano gradivo. Kao natjecateljski oblik, budi u uenicima pozitivan
natjecateljski duh, ali i potovanje prema sugovorniku, odnosno, u ovom sluaju, protivniku.
Svi segmenti debatiranja, poevi do same izrade pripreme pa sve do same izvedbe govora i
ocjenjivanja debate imaju bitnu ulogu u obrazovanju i odgoju uenika i donose beneficije koje
e lako biti vidljive jednog dana u daljnjem kolovanju i na poslu. Razvijaju kod uenika
elju za znanjem, natjecanjem i komunikacijom te tako formiraju kulturne, obrazovanje,
racionalne i demokratski orijentirane graane.

33
5. SAETAK

Rad govori o metodikom pristupu debati u nastavi, o koritenju debate kao nastavnog
pomagala prvenstveno u predmetima drutveno-humanistike orijentacije, ali i o debati kao
zasebnom predmetu ili u sklopu nastave govornitva. Prikazane su razliite vrste debate i
njihove modifikacije za rad s uenicima u nastavi. Rad odgovara na pitanje zato koristiti
debatu u nastavi i navodi ciljeve debatnog programa u koli: razvoj kritikog miljenja, razvoj
komunikacijskih i socijalnih vjetina, razvoj potovanja, demokratskog ponaanja i stjecanje
iskustva u vrednovanju informacija kod uenika prvenstveno u srednjim kolama.

Kljune rijei: debata, debata u nastavi, metodika, suradniko uenje

34
6. SUMMARY

The thesis deals not only with the methodological approach to debate in class, the use of
debate as a class tool, especially in teaching the subjects closely related to the humanities, but
also with debate as a separate subject and as part of the subject of rhetoric. Different types of
debate as well as modified versions of these types, which can be used with students in class,
are examined. In this thesis we have tried to answer the question why it is useful to use debate
in class. We have also identified the main goal of the debate program in school, which is to
develop critical thinking, communicational and social skills, respect toward others,
democratic forms of behavior as well as to enable the high-school students to gain experience
in the information assessment.

Key words: debate, debate in schools, methodics, cooperative learning

35
7. POPIS LITERATURE

Ajdukovi, D.(2008). Pravila Karl Popper debate: Prevedeno i prilagoeno prema

slubenim pravilima IDEA-e. Hrvatsko debatno drutvo.

Ajdukovi, D., orkalo Biruki, D. (2008). Promjena stava i potreba za spoznajom

kod debatanata i nedebatanata. Pedagogijska istraivanja, 5 (1), 46-59.

Andrew, Donna T.(1996). Popular Culture and Public Debate. The Historical
Journal, Vol. 39, Issue 02 (Cambridge University Press,), 406.

Auer, J.J., Jenkinson, E.B. (1971). Essays on Teaching Speech in the Hight School.
London: Indiana University Press. Auer, J.J., Jenkinson, E.B. (1971). Essays on
Teaching Speech in the Hight School. London: Indiana University Press.

Bjelanovi Dijani, .(2012). Neke metode za razvoj kritikog miljenja uenika po

ERR sustavu. Metodiki ogledi, 19 (2012) 1, 163179.

Broda-Bahm, K., Kempf, D. etc. (2004). Argument and audience : Presenting debate
in public settings. New York : International Debate Education Association.

Cerovi, D. (2009). Pravila parlamentarne debate. http://www.drazencerovic.me

(27.11.2014.)

Dujmovi-Markusi, D. (2008). Fon Fon 3 : udbenik hrvatskog jezika za trei razred

gimnazije. Zagreb: Profil.

Dujmovi-Markusi, D. (2008). Fon Fon 3 : radna biljenica iz hrvatskog jezika za

trei razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Dujmovi-Markusi, D., Pavi-Pezer, T. (2008). Fon Fon 4 : udbenik hrvatskog

jezika za etvrti razred gimnazije. Zagreb: Profil.

Haapala, T. (2012). Debating societies, the art of rhetoric and the British House of
Commons: Parlamentary culture of debate before and afer the 1832 reform. Res
Publica: Revista de Filosofia Politica, 27 (2012), 25-35.

Hrvatsko debatno drutvo. http://www.hdd.hr/ (22.11.2014.)

International debate education association. http://www.idebate.org (22.11.2014.)

Jerome L., Algarra, B. (2005). Debating debating: a reflection on the place of

debating within secondary schools. The Curriculum Journal, Vol.16, No. 4, 493-508.

36
 Johnson, Steven L. (2009). Winning debates : A guide to debating in the style of the
world universities debating championships. New York: International debate education
association.

Kadum-Bonjak,S. (2012). Suradniko uenje. Metodiki ogledi, Vol.19, No. 1.

Kvintilijan, M. F. (1985). Obrazovanje govornika. Sarajevo: SOUR Veselin

Maslea.

Kralj, D. (2014). Socijalna kompetencija djeteta: zato je vana i kako ju razvijati.

Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba. http:// www.poliklinika-djeca.hr
(31.01.2015.)

Luki, I. (2013). Debata kao nastavna metoda u predmetima drutveno-

humanistikog podruja. Agencija za odgoj i obrazovanje http://www.azoo.hr
(29.01.2015.)

Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta RH. Nastavni plan i program. URL

www.public.mzos.hr. (27.09.2014.)

Nebel, J., Davis, R. W. i dr. (2013). Teaching philosophy trough Lincoln Douglas
Debate. Teaching Philosophy, Vol. 36, No 3.

Novosel, L. (2010). Nastava izbornog predmeta Govornitva u Gimnaziji Fran

Galovi Koprivnica. Pogled kroz prozor http://pogledkrozprozor.wordpress.com
(02.02.2015.)

Oxford Union. http://www.oxford-union.org (18.01.2015.)

Pandi,V. (2001). Govorno i pismeno izraavanje u srednjim kolama. Zagreb: Profil

Popovi, S. (1987). Govornitvo u teoriji i praksi. Beograd: Knjievne novine.

Rennau Tumposky, N. (2004). The Debate Debate. The Clearing House, Vol. 78, No.
2, 52-55.

Samardija, M. (1998). Hrvatski jezik 4 . udbenik za 4. razred gimnazije. Zagreb :

Profil.

Stojkovi, N. (2010). Razvijanje demokratskih vrednosti uenika osnovne kole.

Pedagoka stvarnost, vol. 5-6, br. 9-10, 789-807.

ego, J. (2005). Kako postati uspjean govornik. Zagreb: Profil International.

kari, I. (2000). Temeljci suvremenog govornitva. Zagreb: kolska knjiga.

kari, I. (1988). U potrazi za izgubljenim govorom. Zagreb: kolska knjiga.

Udruga roditelja Korak po korak. http://www.udrugaroditeljakpk.hr

37
 Vasi, S. (1980). Vetina govorenja. Beograd: Beogradski izavako-grafiki zavod.

Walker, M., Warhurst, C. (2000). In Most Classes You Sit Around Very Quietley at a
Table and get Lectured at: debates, assessment and student learning. Teaching in
Higher Education, Vol.5, No.1, 33-49.

38