Glazbenim naukom do uspjenosti

Mnogo je razloga radi kojih djecu i mlade potiemo na uenje glazbe i podravamo njihovu
elju za tim. O onom: uiti glazbu radi nje same, radi neodoljiva i katkada teko razjanjiva
unutarnjeg poriva neu pisati. Taj e razlog roditelji, ako ga dijete ili mlada osoba uspije
izraziti, lako shvatiti i prema mogunostima, vlastitoj prosudbi i odnosu prema umjetnosti tu
odluku podrati ili osobu pokuati prizemljiti u znanost ili neku drugu djelatnost. Razlog o
kojem elim pisati jest ovaj: Uiti se glazbu mora zato da bi se steklo i razvilo karakterne i
druge osobine nune za uspjeh na bilo kojemu polju, tj. da bi se prije spomenuto
prizemljenje u znanost ili neku drugu djelatnost ostvarilo na djelotvorniji nain. Taj
zakljuak iznosim potaknut spoznajom da mnogi visokoobrazovani te oni s magistarskom ili
doktorskom titulom svih struka moglo bi se rei intelektualna i znanstvenika elita imaju i
glazbeno obrazovanje. Uzimajui u obzir i sve ono to zahvaljujui gotovo
etrdesetogodinjem uiteljskom iskustvu, znam o svojim nekadanjim uenicima, usuujem
se ustvrditi: Glazbeni je nauk jedan od sigurni(ji)h putova prema uspjenosti. Evo zato:

Stjecanje radnih navika i vjebanje koncentracije

Svirati koje glazbalo trai dugotrajnu vjebu. Do rezultata se dolazi iskljuivo postupnim
radom i svakodnevnom vjebom. Tako se stjee tehnika sviranja glazbala, ali i mnogo vie od
toga: vjeba se svakodnevno bavljenje predmetom od interesa i/ili izvravanja preuzete
obveze te stjee iskustvo o tome kako se malim koracima, ali uestalo, stie daleko. Dakle,
glazbeni je nauk jedan od odlinih naina stjecanja radnih navika.

Poetak izvoenja skladbe bez obzira na to je li rije o vjebanju ili nastupu pred publikom
utihnulom u oekivanju glazbe posebno je zahtjevan trenutak i trai snanu koncentraciju
radi usklaivanja velika broja imbenika. Valja zapoeti odreenom brzinom, valja pratiti
notni tekst i sve oznake iz retka u red, uskladiti lijevu i desnu ruku, katkada i rad nogu na
pedalima, disanje... Nije lako ni nabrojiti sve ono to sudjeluje u oivotvorenju glazbe, pa bila
rije i najkraoj skladbi. Dakle, svako vjebanje i izvoenje glazbe bitno pridonosi poveanju
brzine i kvalitete koncentracije.

Od kontrole napetosti do otpornosti na stres

Glazbena se umjetnost temelji dobrim dijelom na napetosti, koja se uspostavlja na mnogo

razliitih razina: suodnosom tonova u melodiji, pojavama iz podruja harmonije i
kontrapunkta, odabirom poloina i registara, glazbala, postupcima oblikovanja tj. suodnosom
dijelova skladbe i sl. Napetost se stvara, iznosi i raste, da bi se prema svretku smirila i
nestala. Tek e tada, primjerice, klavirist podignuti ruke s tipki, uz istu onu koncentraciju s
kojom ih je i spustio.

Glazba postoji u vremenu i iznova nastaje svakim novim izvoenjem. Izvoditelj je, dakle, onaj
koji e tu napetost stvoriti i opustiti. Tako je on i kontrolor tenzije prema kojoj se ravnaju
puls i osjeaji sluatelja. Izvoditelj takoer reagira, ali se ne preputa. On stvara, potie i
namee, ali i smiruje svaku stvorenu tenziju. On u potpunosti vlada sobom i zadrava
apsolutnu kontrolu, da bi sluateljima u trenutku oivotvorio ono to su Bach ili Beethoven
mislili i osjeali, i htjeli da netko drugi misli i osjea. U tom smislu svira itav svoj svirai vijek
uz glazbalo vjeba i uspostavu kontrole nad samim sobom.

Uivanje glazbe i njezino izvoenje, u opisanome smislu stvaranja i oputanja napetosti, ima
jo jednu iznimno vrijednu posljedicu. Glazbenici znaju i sigurni su da e se svaka napetost
rijeiti. Ta oni su ti koji sudjeluju u njezinu stvaranju i rjeavanju! I tako uvijek od
najmanje glazbene periode do sonatnog stavka i koje cikline forme. Time glazbenici, tijekom
glazbenog obrazovanja, stjeu svojevrsnu otpornost na stres. U tom se smislu glazbom
odgajaju mirnija i odgojljivija djeca i mladi.

Senzibilnost i samosvijest, organizacija vremena...

Bavljenje glazbom podie senzibilnost ne samo na glazbene nego i na mnoge druge pojave.
Glazbenici, poput glumaca, izvjebavaju i ue izraavati osjeaje, pri emu moraju svladati
podraaj i kontrolu sebe samih da bi ono to ele glazbom iznijeti bilo vjerno. No glazbenici
ue i osjeati druge, to je prijeko potrebno pri svakome skupnom muziciranju. Da bi se,
primjerice, uskladili poetak i svretak izvoenja glazbenoga djela, mora se nauiti osjetiti i
prepoznati pogled susviraa, njegov izgled, napetosti miia. Mora se nauiti sudjelovati svim
osjetilima i prepoznavati sve znakove, da dvoje ili vie djeluju kao jedan, to postaje
vrijedna kola za ivot u glazbi, ali, jo vie, i izvan nje.

Glazbenici stalno iznova stvaraju umjetnine i njihovo iskustvo u tome s vremenom postaje
ogromno. To stalno, svakodnevno i mnogokratno stvaranje podie osjeaj samosvijesti i
vlastite vrijednosti, naroito vaan djeci i mladima tijekom odrastanja. I kada neto drugo
zapne ili ne ide kako bi se htjelo, glazba i sviranje postaje utoite i izvor snage, pa se i
tekoe odrastanja kao i one prave, ivotne, strpljivije podnose i lake rjeavaju.

Posebna je vrijednost sudjelovanje u kakvu ansamblu ili orkestru. Prvo, takav se ansambl
obino sastaje uveer pa sudjelovanje u njemu uenicima daje osjeaj veernjega izlaska,
zabave (to svako skupno muziciranje uvijek i jest, ili bi trebalo biti) i druenja s vrnjacima,
ega im nikad nije dosta. Uz to, spoznaja da se i bez zadnje violine zapravo ne moe povisit
e samopouzdanje i postati melem za pomanjkanje sigurnosti u sebe i svoje vrijednosti,
naroito kad se s vremenom primiu dirigentu, tj. postaju znaajniji u ansamblu, jer dolaze
mlai i manje vjeti svirai. Tako se zorno ui vlastita nezamjenjivost i neponovljivost te se
spoznaje sebe samog. Gotovo bezbolno i uz zabavu ui se da uvijek ima boljih i loijih. Ui se
prihvatiti tuu (u tome sluaju dirigentovu) procjenu vlastitih sposobnosti te uvidjeti kako se
nju moe utjecati (u ovom sluaju, vie truda i vjebanja te dulja praksa osiguravaju bolju
poziciju u orkestru). I slino.

Uenici glazbenih kola imaju mnogo vie obveza negoli njihovi vrnjaci koji ne prakticiraju
takve aktivnosti. Glazbenici stoga moraju nauiti organizirati svoje vrijeme, jer su im obveze
ne samo opsenije nego i raznorodnije (nastava, vjebanje, pisanje zadaa, skupno
muziciranje), a katkada ovise i o satu te kunome i obiteljskome redu.
Zakljuak

Poznatu Platonovu misao to je u dravi bolja glazba, bolja je i drava moglo bi se

preoblikovati ovako: Pokaite mi kakav je u dravi odnos prema glazbenoj umjetnosti i kakva
je skrb o glazbenom nauku, pa u vam rei u kojemu se smjeru ta drava razvija. Jer, da se
vratim na poetak i spomenut poticaj za razmiljanje o vezi izmeu glazbenog obrazovanja i
elitizma: Glazbena kola uistinu je elitna kola, ali ne zato jer ju pohaaju djeca iz elitnih
obitelji, nego zato jer se u njoj odgaja i djelomice stvara budua elita jednoga mjesta, grada
ili drave.

Tihomir Petrovi, prof. mentor,

uitelj u Glazbenoj koli Vatroslava Lisinskog u Zagrebu,
predsjednik Hrvatskoga drutva glazbenih teoretiara