Islam je vjera slobode, presuio je sve izvore ropstva i porobljavanja, a oslobadanje od ropstva je

ucinio nacinom iskupljivanja grijeha.

Allah je pocastio covjeka i odlikovao ga u odnosu na druga bica spoznajom i znanjem i darovao
mu blagodati koritenja razumom. Podario ga je slobodom izbora nakon to mu je objasnio
znakove dobra i zla. Sloboda izbora ocituje se kao to je to naznacio islam u tri segmenta:

1. sloboda covjeka kao jedinke,

2. sloboda vjerovanja i

3. sloboda miljenja.

1. Sloboda covjeka kao jedinke

Ljudi su, sa stanovita islama, slobodni od rodenja. Niko nema pravo da ih porobljava i
potcinjava, a islam nije propisao dominaciju covjeka nad covjekom. Prema tome, nemoguce je da
se ostvari covjecnost pojedinca bez njegove slobode, niti njegova sposobnost izbora spoznaje
ima znacaja ako on nije slobodan. U stanju kada izgubi slobodu covjek postaje blii ivotinji
negoli covjeku, gube se njegove najvanije karakteristike i osobitosti, u to spada koritenje
blagodati razuma, spoznaje, shvatanja i izbora.

U sahih predaji potvrda je ove misli. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: O ljudi, doista je Allah
jedan. Svi vi potjecete od Adema, a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap nad nearapom
osim u bogobojaznosti. (Prenosi Ahmed)

Islam smatra da je nemoguce da se ostvari sloboda covjeka osim ako se covjek okrene i pokori
svome Gospodaru i oslobodi se okova oponaanja i slijedenja, samovolje ljudi i njihovih strasti, a
zatim vlast iznad prepusti Jednom, Jedinom, Onome kome se svako obraca. Oboavanje samo
Allaha temelj je covjekove slobode. Islam je doao sa tim tevhidom koji je bio prva obznana
ljudskih prava i oslobodenje ljudskog roda od onoga to se nataloilo na njegovu cistu prirodu,
unitilo svjetlo njihovih razuma i sputalo njihove slobode. Islam ih je spasio od robovanja
kipovima, oslobodio ih dominacije svecenstva i posredovanja izmedu Allaha i Njegovih stvorenja.
Eliminisao je svojstvo svetosti koje su za sebe svojatali njihovi patrijarsi, faraoni i vlastodrci.
Islam je presuio izvore ropstva i porobljavanja. Nije ostavljen put do ropstva osim kroz rat, a to
je islam ostavio u ingerenciju imamu ili vodi. U Kuranu su doli posljednji ajeti bez spominjanja
ropstva: Kad se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a
onda ih veite i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok
borba ne prestane. (Muhammed, 4)

Islam je irom otvorio vrata slobode i ucinio je oslobadanje iz ropstva nacinom otkupa za
zakletvu, razvod braka, putanje ene, ubistvo, otkup za grijehe, a otkup roba je ucinio jednom
od osam kategorija korisnika zekata. Poznato je od halifa muslimana da su kupovali robove da bi
ih potom oslobadali radi Allahovog zadovoljstva.

Islam, u svom erijatu, ne poznaje ono to je cinila Evropa. Oni su sabirali slobodne ljude iz
prauma u Africi, Americi i Australiji, porobljavali ih, istrebljivali i prisiljavali na rad bez samilosti,
saaljenja ili potovanja. Allah, d., kae: Reci: O sljedbenici Knjige, dodite da se okupimo oko
jedne rijeci i nama i vama zejdnicke, da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga ravnim
Njemu ne smatramo i da jedni druge pored Allaha bogovima ne drimo! (Alu Imran, 64)

Covjek ivi na ovome svijetu, ima razum kojim razmilja, prirodne nagone kojima udovoljava da
bi opstao i sacuvao svoju vrstu. Islam je razumu dao mogucnost da funkcionie i pravi izume,
strastima je dao da se zadovolje zakonskim putem bez priguivanja, ili sprecavanja, bez nepravde
i prekoracenja granice. Islam je ogranicio covjekovu slobodu i postavio je u ispravne okvire, tako
da nema prava a da ga ne prati obaveza sloboda covjeka prestaje tamo gdje pocinju prava drugih.
U protivnom, ivot bi se pretvorio u nered, bez zakona i poretka. To je islamsko poimanje
slobode.

2. Sloboda vjere

Islam nareduje da se ljudima ostavi sloboda vjerovanja. Ne moe niko nikoga prisiliti na
vjerovanje, jer ispravno vjerovanje plod je potpunog ubjedenja i cvrstog uvjerenja. Nema
vrijednosti vjerovanje koje dolazi kao rezultat sile i pritiska, koje ne moe ostvariti eljenu
promjenu u dui ili se boriti protiv pritiska na nju. Zbog toga, kada je Heraklije pitao Ebu Sufjana
za muslimane, a Sufjan je jo uvijek bio kafir: Je li se iko od njih odmetnuo zbog nezadovoljstva
vjerom? odgovorio je: Ne. Heraklije je kazao: Takav je iman kada njegova ljepota ude u srca.

Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije dozvoljavao nikom od ashaba da prisili svoga sina na
vjerovanje. U pogledu toga objavljen je i ajet: U vjeru nije dozvoljeno silom ugoniti pravi put se
jasno razlikuje od zablude! (El Bekara, 256)

Isto tako Uzvieni Allah, d., je rekao: Da Gospodar tvoj hoce, na Zemlji bi doista bili svi vjernici.
Pa zato onda ti nagoni ljude da budu vjernici. (Junus, 99) Istinu je Uzvieni Allah, d., rekao: I
reci: Istina dolazi od Gospodara vaeg pa ko hoce neka vjeruje a ko hoce neka ne vjeruje. (El-
Kehf, 29)
Islam eli da d ljudima podjednaku priliku, da razmisle i odaberu put i ne prisiljava ih na
odredeni pravac i ne diu se prepreke i pregrade u lice njegova poziva i misije. Islam se borio
samo da ljudima omoguci slobodu u izboru vjerovanja. Islamski ratovi bili su ratovi oslobodenja
ljudskog roda od njihovih taguta i tirana.

U historiji islama nije se desilo da je neki narod natjeran ili prisiljen u vjeru kao to je slucaj u
historiji krstaa i komunista. to se pak crkve tice ona je dozvolila prolijevanje krvi i skrnavljenje
svetinja u sjevernoj Evropi kako bi tamonje narode prisilila da udu u krcanstvo. Prodavala je i
oprotajnice grijeha da bi povecala svoj kapital. Pokrenula je i krstake ratove, prolijevala krv
nevinih. Od zlocina koje je pocinila crkva u paniji naprosto hvata jeza. Ubijali su muslimane i
progonili ih u Sjevernu Afriku. Cak ni naucne biblioteke nisu bile potedene ovog narastajuceg
zla.

to se tice komunizma, njihov crveni orkan protegao se na muslimane Kavkaza, Uzbekistana i

Krimskog poluostrva. Na tim podrucjima bilo je oko 50 miliona muslimana. Zabranili su im vjerske
obrede i zatvorili kole. Jo uvijek traje rat za unitenje muslimana Cecenije, a ono to se desilo u
Rusiji, desilo se muslimanima u Kini, Bugarskoj i Albaniji.

S druge strane, islam je uao u Bejtul-Makdis i sacuvao sva tamonja obiljeja krcanstva. Veliki
Omer b. el-Hattab dao im je garanciju i sa krcanima sklopio ugovor u kojem im garantuje
sigurnost imetka i crkava. Odbio je da klanja u njihovoj crkvi, bojeci se da je muslimani poslije
njega ne uzmu za musallu govoreci: U njoj je klanjao vladar pravovjernih Omer b. el-Hattab. Amr
b. el-As uao je u Egipat a vojska je bila van grada. Zabranio je sebi kao i svojoj vojsci da povrijede
bilo koje pravo Kopta, nego je njihov ulazak bio za njih oslobadanje od terora Rimljana i njihove
tiranije. Komandantima vojske davana je naredba: Ne pronevjeravajte, ne izdajite, ne ubijajate
djecu, ene i starce. Naici cete na ljude u bogomoljama koji su se posvetili ibadetu, ostavite ih u
stanju u kakvom jesu. Kuran objavljuje: Allah vam ne zabranjuje da cinite dobro i da budete
pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vaeg ne izgone
Allah zaista voli one koji su pravicni. Allah vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju
protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vaih izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s
njima prijateljuju sami sebi cine nepravdu. (El Mumtehine, 8 i 9)

Kuran nareduje muslimanima da pozivaju Allahu mudro i lijepim savjetom. Na putu svoga
Gospodara mudro i lijepim rijecima pozivaj i s njima na najljepi nacin raspravljaj. (En Neml, 125)

Kuran preporucuje da rasprava bude cista od nasilja, na ubjedljiv nacin koji ne vodi nametljivosti
i napadanju. Uzvieni kae: I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepi nacin. (El Ankebut,
46) Allah, d., kae: Ne grdite one kojima se oni klanjaju pored Allaha, da ne bi oni nepravedno i
ne misleci ta govore Allaha grdili. (El Enam, 108) To je sloboda vjerovanja koju predstavlja i
zagovara islam.

3. Sloboda miljenja
Jedna od najvecih i najjasnijih Allahovih blagodati prema covjeku je da ga je ucinio sposobnim da
se moe izraavati, da moe kazati ono to je u njegovim mislima. Dao mu je sposobnost da
zapaa ono to se odvija oko njega, zatim da o tome donosi sud na osnovu dobra i iskustva koja
postigne. Allah, Uzvieni kae: Milostivi poucava Kuranu, stvara covjeka, uci ga govoru. (Er
Rahman, 1-4)

Islam je ustanovio slobodu miljenja potujuci to osnovno prirodno pravo, smatrajuci to putem
kojim se mogu upotrijebiti i iskoristiti blagodati kojima je Allah obdario covjeka, blagodati razuma
i govora, nacinom da se ostvari potpomaganje vjernika u dobrocinstvu i bogobojaznosti i
primjerenim putem koji ce odvesti islamsko drutvo do onoga to eli bratstva, jednakosti,
bezbjednosti, slobode, pravde, stabilnosti i postizanja Allahovog zadovoljstva na dunjaluku i
ahiretu. Islam je zagarantovao slobodu miljenja.

1. Pravo na ispoljavanje miljenja, a islam ga je ucinio jednom od obaveza ummeta. Allah je

odlikovao ovaj ummet nad ostalim ummetima i time to ga je odredio za uzor i time to on
nareduje dobro a odvraca od zla, te se medu sobom savjetuje. Allah, d., kae: Vi ste narod
najbolji od svih kojih se ikada pojavio, traite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u
Allaha vjerujete. (Alu Imran, 110)

To je potvrda prava iznoenja miljenja, pozivanja na dobro a odvracanja od zla. To pravo vai za
sve muslimane. Svi su muslimani u tom pravu jednaki. Istu vrijednost imaju siromah i imucni,
zastupati ih moe medu njima i oni su jedna ruka vizevi nemuslimana (u odbrani).

Slobodna rijec, a ona je simbol slobode miljenja, ima na vagi islama znacaj i svetost. Zato je
obaveza muslimana da cuva plemenita svojstva koja su spomenuta u casnom ajetu. Allah, d.,
kae: O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On ce vas za vaa dobra djela nagraditi i
grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postici ce
ono to bude elio. (El Ahzab, 71)

Prvi govor kojim ce Allah uciniti djela dobrim i oprostiti grijehe ogleda se u sljedecem:

a) da govor bude lijep, daleko od bestidnosti i nemorala, runih izraza i odvratnih rijeci,
izraavajuci neporocnost muslimana i njegovu cistotu.

b) da govor bude u skladu sa stvarnocu, iskren, postojan, daleko od sumnji i iluzija, da se

musliman svojim govorom ne suprotstavlja istini, da ne bude u govoru pristrasan i da se ne
pretvara. On ga (kao takvog) upucuje bliem i daljem, neprijatelju i prijatelju, bojeci se Allaha da
ne pogrijei u onome to kae.

2. sloboda miljenja je pravo koje se ne naslanja na dozvolu vladara i ne ogranicava je niko osim
principi ahlaka i adabi islama. To pravo nije niciji monopol bez obzira kakav visok poloaj
zauzimao u drutvu. On ga nema pravo oduzeti, ograniciti, prisvojiti sebi, dati ili osporiti. Svi
muslimani su u tom pravu jednaki, imaju istu vrijednost, tako da najslabiji moe da ih zastupa. To
je sveto pravo zbog kojeg se ne moe nanositi teta onome ko to pravo koristi niti ga zbog toga
moe ko uznemiravati i praviti mu kakvu neugodnost. Time se garantuju prava i time se pokazuje
lice pravde. Sloboda miljenja je temeljno pravo od kojeg se musliman ne odrice zbog necije elje
ili straha od njega. To pravo ne daje pravo muslimanima da sebi dozvole nevaljala djela i irenje
razvrata medu ljudima i neposlunost Allahovim naredbama. Allah, d., kae: Jezikom Davuda i
Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato to su se bunili i
uvijek granice zla prelazili. (El Maida, 78)

Sloboda miljenja, takode, znaci naredivanje dobra, zabranjivanje zla i cinjenja dobrih djela.
Allah, d., kae: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio, traite da se cine dobra djela
a od nevaljalih odvracate i u Allaha vjerujete. (Alu Imran, 110)

3. Musliman prakticira to svoje pravo do kraja, pa cak ako bi to znacilo njegovu smrt i propast.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: Najvredniji dihad je izrecena rijec istine kod nepravedna
vladara. U drugoj predaji kae se: Vode ehida su Hamza b. Abdul-Muttalib i covjek koji je ustao
pred nepravednim vladarem pa ga sprijecio (u nepravdi) te ga je vladar ubio. (Ahmed u
Musnedu, Muslim u Sahihu)

Sloboda miljenja uzrokuje mnoge blagodati:

1. Povjerenje medu clanovima ummeta, povjerenje izmedu vladara i naroda, jakog i slabog,
ucenog i neznalice, malog i velikog. Doista, jasnoca unitava prikrivenost, otvorenost dokida
pravljenje spletki i sukobe, iskrenost oivljava srca samilocu i ljubavlju. Allah, d., kae: Oni su
bili nadahnuti da govore lijepe rijeci, i bili su nadahnuti na put Onoga koji je hvale dostojan. (El-
Hadd 24)

2. Snaga izgradnje ummeta i njegova povezanost.

Zaista, suocavanje miljenja i potpomaganje, cini ljude bliskim. Oni se dogovaraju i savjetuju, to
povecava njihovu kompaktnost. S druge strane, strah i priguivanje (prava) je put u sumnju i
nepovjerenje: Vi ste narod najbolji od svih onih koji se ikada pojavio. (Alu Imran 110)

3. Uspon ummeta i njegov progres.

Doista sloboda miljenja proizvodi najzrelije misli, najbolja stajalita i nema napretka ummetu u
necemu sve dok ne bude znao njegovu korist i tetu i dok se na tom putu ne bude koristio
razumnim miljenjem. Allah, d., kae: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su
iskreni. (Et-Tevba 119) Tako ummet ide naprijed s povjerenjem, a osjecaji ljudi, njihove misli i
sposobnosti su udruene u tom cilju. To rezultira saradnjom vladara i potcinjenog na podizanju
ummeta i drutva. Uzvieni kae: I doista je ovo pravi put Moj, pa se njega drite i druge puteve
ne slijedite, pa da vas odvoje od puta njegova: Eto to vam On nareduje, da bi ste se grijeha
klonili. (El-Enam 153)

Dr. Maid Ahmed El-Mumini

El-Mudtemea, br. 1414, 22-28 august, 2000.