Dario Damonja

IZDAVA
buybook
Radieva 4, Sarajevo
Tel: + 387 33 550-495
Fax: + 387 33 550-496
fabrikaknjiga@buybook.ba
www.buybook.ba

buybook
Turinina 7, Zagreb
Tel: + 385 98 232 813
zagreb@buybook.ba

ZA IZDAVAA
Goran Samardi
Damir Uzunovi
Lada Jurkovi

Copyrights nasljednice Darija Damonje

Za regionalno izdanje Buybook
Sva prava pridrana

UREDNICA
Lana Krsti

LEKTURA
Vlasta Brajkovi

KOREKTURA
Buybook

LAYOUT
Amir Hadi

ILUSTRACIJA NA NASLOVNICI
Nina Hadi

DIZAJN NASLOVNICE
Aleksandra Nina Kneevi

TAMPA
Grafotisak, Grude
 Dario Damonja

Ako ti jave
da sam pao...
Drugo izdanje

Sarajevo/Zagreb, 2014.
U ovom mranom tunelu od ivota su
dva svjetla ime im je Nevena i Vesna
 SLUTNJA

Kad bude pono i kad svi budu pozaspali po krevetima podu ili stolu pijani
otvorit e se slika past e boja i ostat e sama sjenka nee biti nikakva zvuka
niti glasa jer su krovovi nijemi i neko e htjeti da se prene ali nee moi jer
sobu je napunila sudbina i sjeanja padaju sa stropa tijelo poinje da drhti
mozak rauna samo vrijeme da li e biti sekunda ili dvije ili deset da li e biti
dugo ili kratko i da li e se glava odvojiti od tijela jo ne misli ta e roditelji
i prijatelji misli samo da li e vikati ili pustiti da drugi naslute samo...
miii zadrhtali i oslonio si se da se digne a ona je tako blizu tu je korak
do prozora...
nee nije ti vrijeme jo nisi ispriao priu.

***

ta je pisalo na papiru to su ga nali stisnutog u ruci nekog ludaka to je visio

objeen o prozoru svoje sobe:

Uasnut e se mnogi kad se knjiga otvori

sitno pisana rukom luaka i jednog iz ponora koji razbi
crna okna i nae snage da zagrize plodove
pakla da bestjelesan i besmislen i bezduevan i bez
ljubavi i bez mrnje i bez obiaja prigrli
svijet i da ga ljubi bez ljubljenja...
8 Spektar, 1971.

Uasnut e se mnogi kad se knjiga otvori

i trae preko posivjelih polja odvraati pogled od
ogledala stajati usamljeni na brijegu misliti da ih stranica nee stii i da
e nastaviti
kao to su navikli...

(Ovo nije ni prijetnja ni opomena. Obeanje je ovo.)

 MUZIKA

DRAGI BOE UVAJ MAMU I TATU

I BAKU I DEDU
DAJ POKOJ DUI POKOJNOME BRATU
DAJ DA SE SUTRA U KOLI SVE DOBRO SVRI
ILI DA SE RAZBOLIM PA DA NE IDEM U KOLU
ALI SAMO MALO DA SE RAZBOLIM
DA BIH POPODNE MOGAO IZAI
U IME OCA SINA I DUHA SVETOG
AMEN.

Prevrem se, ne mogu zaspati. Stavio sam knjigu pod jastuk, jer tako, dok spa
va, ue sve znanje u glavu. Slavina na esmi je pokvarena. uje se jednolini
zvuk kapanja. Mirie na vlagu.
Okrenem se na lea i opruim se. Onda se stresem, od neke groze. Mislim,
ovaj me poloaj suvie podsjea na poloaj lea u sanduku, kada bih ovako
zaspao, sigurno bih umro do jutra. Bojim se tako zaspati. Najsigurnije mi je
kada se okrenem na bok, stavim ruku pod glavu i skupim noge. Taj poloaj
mi je najivotniji.
Nailaze perai ulica. ujem ih dok su jo daleko. Prijatno mi je uti um
vode priguen daljinom. Podsjea me na ljeto. Kroz razbijeno okno u sobu
ulaze zvijezde. Perai su sve blie. Kao da osjeam sitne kapljice to mi hlade
lice. Spavam...
10 Spektar, 1972.

Jutros, im sam se probudio dugo sam gledao u jednu taku dok mi nisu
pole suze na oi. Raupao sam kosu i licu dao bolan izraz.
U sobu je ula mama i pitala ta mi je. Rekoh da me boli glava. Popipala mi
je elo i rekla: Vru si. ao mi je mame. Razmiljam kako bi se osjeala da
sazna da mi nije nita.
Otac je ljut na majku jer mi je dozvolila da izostanem iz kole. Njemu i ne
pokuavam rei da me boli glava. Jako je ljut.
Otiao je na posao, a majka je sve vrijeme u kuhinji.
Razmiljam o Gordani. Kad god razmiljam o njoj, obuzme me neki nejasni
osjeaj. Ja to zovem Ljubav, iako mi nije jasno ta to znai. Da li je to ono kad
pred njom kae neto to misli da je smijeno, a ona se ne nasmije, pa ti cr
veni, zbuni se, krevelji se? Ili kada u neiji Ispovijednik na mjestu gdje treba
navesti svoju simpatiju, napiem G.....a?
Jedne noi je pljutala kia, a ja sam etao ispred njenog prozora, pjevao
na sav glas, mislei kako e ona izai na prozor zovnuti me sebi, kui da se ne
prehladim. Da li bi to bila Ljubav da me je onda zovnula...?
 ONO TO PREBIVA ISPOD KREVETA

Kada bi se kroz no zauo kripavi i prodorni poziv moje bake, znailo je da

je vrijeme da idem kui na spavanje. Prekidao bih igru i trao do vrata svoje
kue, gdje bih zastajao pred mrakom haustora. Haustor je oduvijek bio ne
osvijetljen i plaio svojom tamom. Naroito onaj dio odakle su vodile stepenice
za podrum, koji je nalikovao labirintu sa svojim, inilo mi se tada, bezbrojnim
hodnicima. E, ba u tom dijelu, na tim stepenicama to su vodile u podrum,
okupljale su se svakojake prikaze iz filmova koje nisam trebao gledati. Bio je
tu sjedokosi doktor koji je ljude pretvarao u ivotinje, Glavosjea, luak koji
je ene davio njihovim arapama i jo bezbroj kreatura koje su plaile svojim
izgledom.
Prvi put sam pomislio na njih kada sam se jedne veeri spokojno penjao
stepenicama; im su mi pali na pamet, obuzeo me je neopisiv strah i jurnuo
sam sa zatomljenim krikom u grlu, preko onih nekoliko stepenica koje su mi
preostale do mog hodnika, gdje me je oekivalo sigurno svjetlo.
Od tada sam u kuu uvijek ulazio na slijedei nain. Privlaio sam kantu za
smee ispod prozora, penjao se na nju, a onda grevito prstima hvatao skliski
lim na prozoru i gulei koljena o rapavu fasadu zgrade upadao u kuhinju, gdje
bih redovno uplaio baku koja je pogrbljena nad poretom grijala mlijeko za
veeru.
ak i nakon pola sata, dok bih sjedio u kuhinji pijui mlijeko iz svoje okr
njene olje, na kojoj je nekad bio nacrtan djeak sa ribom na udici, a sada je
ostala samo riba i komadiak djeakove kose, okruen sve poznatim i dragim
stvarima, niskom seijom koja je imala miris maaka, (nije bilo dana kada u
12 Spektar, 1973.

kui nismo imali bar dvije make), velikim, zelenim kredencom, na kojem su
se tresla stakla kada bi moj otac tekim koracima hodao po kuhinji, drvenom
klupom koju sam ja svu iznakazio noem pokuavajui da ureem srce probo
deno strijelom i u njemu moje inicijale i inicijale moje simpatije iz razreda, neke
Gordane koju nisam vidio ve godinama, stresao bih se od pomisli na likove
onih prikaza sa stepenita. Neto hladno bi mi skliznulo niz kimu i stresao bih
se. Baka je, uoivi taj moj treptaj, krstei se, govorila: Preskoila te smrt!
Odlazak u krevet je, takoe, povlaio za sobom poseban ritual. Dovlaio sam
stolicu na oko metar od kreveta, penjao se na nju, a s nje pravo skakao na krevet.
Sve to zbog toga to je nou ispod kreveta prebivalo neko neizrecivo strano bie
koje bi me sigurno povuklo u svoj beskrajni mrak, ako bih pokuao u krevet
ui normalno, onako kako to rade moja baka, tata i deda, epavi me hladnim
rukama za none lanke. Danju ispod kreveta nije bilo nita osim praine.
To bie je u mojoj mati svakodnevno mijenjalo lik. Ponekad je to bila crna
ena, sasvim slina Disneyjevoj vjetici iz prie o Snjeani i sedam patuljaka,
nekad je to bio starac, duge sijede kose i ogromnih ruku sa kandama, nekad
je to bio ludo nacereni mladi sa licem jednog djeaka iz ulice koji je bio stariji
nekoliko godina od mene i koji je bio moj muitelj. Svakodnevno mi je otimao
uinu, kad bih polazio u kolu, i novac, ako sam ga imao.
Nakon to bih legao, u sobu bi ulazila baka i gasila svjetlo. Tada bih se pokrio
dekom po glavi i zatvarao oi. Kada bih promrmljao svoju djeiju molitvu u ko
joj bih molio dragog Boga da nikad ne umrem ni ja, ni baka, tata i dedo, pa koju
bih kasnije proirio na sve roake i prijatelje, a kasnije jo na sve koje poznajem,
opet bih poeo da osjeam prisustvo prikaza i udovita to su se nadnijeli nad
mene i gledali me svojim zlim, ludim oima. Mislio sam kako, rairivi ruke,
stoje iznad kreveta ekajui da se otkrijem pa da me zgrabe. Ako se otkrijem,
gotov sam! Oni su samo to i ekali. Kad bih pokuao pobjei njima, zgrabilo bi
me ono to prebiva ispod kreveta.
Jo bih drhtao od straha i groze sve dok me ne bi poeo hvatati san koji me
je oduvijek izvlaio iz neprijatnih situacija. udovita su lagano gubila svoj lik
i rasplinjavala se. Prvo su im nestajala lica, pa udovi, pa sve ostalo. Pomislio bih
posljednje, jo uvijek osjeajui njihovo prisustvo: Hvala Bogu, sutra e opet
svanuti. San ih je vrtio u krug oko mene, sve bre i bre, sve dok to vie nisu
bila ona udovita nego Gordana ili neko drugi drag, kojeg sam sada sanjao,
vjerovatno se smijeei u snu.