J Soares

OVJEK KOJI JE UBIO

GETLIJA VARGASA

S PORTUGALSKOG PREVELA
Nina Lanovi
Naslov izvornika:
J Soares
O Homem que Matou Getlio Vargas

Copyright 1998 by J Soares

za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o., 2014.

Djelo objavljeno uz potporu brazilskog Ministarstva kulture/

Fondacije Nacionalne knjinice.

Obra publicada com o apoio do Ministrio da Cultura do Brasil/

Fundao Biblioteca Nacional.

ISBN 9789533037882 (meki uvez)

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 890153.

ISBN 9789533037899 (tvrdi uvez)

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 890154.
Mojem sinu Rafaelu
 Ovu knjigu posveujem i Fernandu Moraisu,
Rubemu Fonseci i Hiltonu Marquesu,
strpljivim prijateljima koji su bili tako dobri
da je, kao i uvijek, proitaju prije objavljivanja.
 Na neprocjenjivoj suradnji u istraivanju
zahvaljujem Antoniju Sergiu Ribeiru,
pravom ivuem arhivu podataka
o Getuliju Vargasu, Carmen Mirandi
i tolikim drugima; uporno sam ga gnjavio
traei savjete...
Nijedno ubojstvo nije promijenilo
svjetsku povijest.
BENJAMIN DISRAELI

Predodba o ubojici neodvojiva je

od rtve i njezine ivotne prie.
DON DELILLO

Draga, zaboravio sam se sagnuti.

RONALD REAGAN
 PROLOG

OURO PRETO MINAS GERAIS 1897.

lavni je grad savezne drave politiku i kulturnu vanost ouvao iz

vremena ustanka1, uguena krika za slobodom, kada se jo zvao Vila
Rica. Njegova se sakralna glazba smatra ravnopravnom europskoj, a
glasoviti pravni fakultet, jedan od najstarijih u Brazilu, privlai studente sa svih
strana zemlje.
Rivalstvo meu grupama studenata iz razliitih krajeva uobiajen je
povod prepirkama i sukobima. U sali za biljar Helena u Ulici So Jos,
jednom od najpopularnijih okupljalita muke studentarije, tunjave su redovite.
Meu nonim pticama to su se ondje zatekle te kine veeri, u
ponedjeljak 7. lipnja, nije vladala uobiajena boemska razdraganost. Oslonjeni
o irok ank uglaan od uporabe, uz aicu su potiho komentirali kako, premda
navikli na ispade sveuilitaraca, jo nikada nisu svjedoili nasilju kakvo se
zbilo dan ranije.
U nedjelju, u sitne su none sate oko jednog od stolova za snooker, s
takovima u rukama, trojica brae Gaua2, sinova utjecajnog generala iz drave
Rio Grande do Sul, zametnula glupu raspravu s nekim domaim mladiem.
Drugi je pak student, porijeklom iz So Paula, vidio kolegu u neravnopravnom
poloaju i stao na njegovu stranu. Najdeblji je kraj izvukao najmlai od brae,
sitan i krhak deko koji je pohaao klasinu gimnaziju kako bi se kasnije
mogao upisati na fakultet. Golobradi je mladac zavrio gadno pretuen. Kad su
ostali gosti napokon uspjeli razdvojiti zavaene, bilo je ve kasno; posrui na
izlasku iz biljarnice, dok su ga braa pridravala, mladi se zakleo da e se
osvetiti.
Dok su se stalni gosti Helene prisjeali kobnog incidenta od prethodne
veeri, samo se koji metar odatle onaj student iz So Paula, koji se bio upleo u
tunjavu, mirno sputao niz Ulicu Rosrio na povratku u svoje prenoite. Nije
pridavao vanost prolononoj makljai; prijetnje malog balavca ak su ga
nasmijavale. No Gaui su ga dotle ve ekali za jednim zidom, u okrilju tmine.
Prije no to je uope shvatio to se dogaa, pogodilo gaje devet hitaca iz
pitolja. etiri je dana trebalo da podlegne samrtnim mukama.
Bio je to Carlos de Almeida Prado Jr., sin republikanskog voe iz So
1 Misli se na autonomistiki pokret u kapetaniji Minas Gerais 1789. godine, poznat pod nazivom Inconfidencia Mineira. Urotnici iz
redova onodobne elite - vlasnici rudnika, zemljoposjednici, vojni asnici, klerici i intelektualci - pobunili su se protiv portugalske
kolonijalne dominacije i gospodarske eksploatacije njihove regije, traei manje poreze i veu participaciju u politikoj vlasti. Krajnji je
cilj bila neovisnost i proglaenje republike. Kad je zavjera otkrivena, glavni su voe uhieni i uglavnom izgnani u Afriku, dok je elnik
Tiradentes javno brutalno pogubljen. (nap. prev.)
2 Ovdje se naziv gaucho odnosi na stanovnika brazilske drave Rio Grande do Sul. (nap. prev.)
Paula Carlosa Vasconcelosa de Almeide Prada. Tragedija je odjeknula diljem
zemlje. Obitelj Almeida Prado doputovala je u Ouro Preto, kako bi tu pokopala
Carlosa.
Da bude jasnije koliki je ugled imala pokojnikova obitelj, dovoljno je rei
da je lijes meu ostalima nosio sm predsjednik drave Minas Grais, Crispim
Jacques Bias Fortes. U pogrebnoj je povorci kroilo vie od etiri tisue ljudi.
to se tie brae Gaua, vinovnika jezive epizode, osamnaestogodinji e
Viriato, najstariji meu njima, preuzeti odgovornost za pucnjavu. Protasio,
srednji, navrio je esnaest godina koji mjesec ranije. A najmlai, onaj
utokljunac koji se zakleo na osvetu, imao je samo etrnaest godina. Zvao se
Getulio Dornelles Vargas.
 1

BOSNA BANJA LUKA 1897.

trenutku kada se u Ouro Pretu odvija netom opisana tragedija, u

bosanskoj se Banjoj Luci, na rijeci Vrbas, raa Dimitri Borja Korozec.
Dimitrijeva je pria u najmanju ruku zanimljiva. Njegova majka Isabel,
cirkuska akrobatkinja, roena je Brazilka iz grada Sao Borja u dravi Rio
Grande do Sul. Kao ki lijepe crne robinje Bantuporijekla i neznana oca, na
svijet je dola 28. rujna 1871., tada ve osloboena okova ropstva; naime, dok je
u pampi odzvanjao prvi pla dojeneta, princeza Isabel je u Rio de Janeiru
potpisivala Zakon slobodne utrobe3. Djevojica e biti krtena imenom svoje
dobroiniteljice i grada u kojem se rodila.
Kako se u takvim sluajevima esto dogodi, gradski su zli jezici proirili
vijest kako je mala mjeanka nezakoniti plod putenog zanosa mladog
potpukovnika Manuela do Nascimento Vargasa, kasnije Getuliova oca. Manuel
se bio istaknuo kao heroj u Paragvajskom ratu pa se s dvadeset est godina, jo
neoenjen, kao zemljoposjednik skrasio u Sao Borji. Glasine su odluno
zanijekane i proglaene klevetom. A opet, napadna slinost izmeu djevojice i
plantaera podgrijavala je traeve.
U Bosnu je Isabel prispjela 1890., s talijanskim cirkusom. S petnaest je
godina bila pobjegla od kue s klaunomonglerom uvene trupe brae
Temperani prilikom jednog od njihovih gostovanja u Brazilu 1886. U prtljazi je
ponijela dvije uspomene koje su joj ostale od majke: princezinu fotografiju i
roman Mota Coqueiro, djelo junakog borca za ukinue ropstva Josea do
Patrocinija.
U Doboju je pajaca i njegove vratolomije u Gauinu srcu smijenio Ivan
Korozec, srpski linorezac koji je vatrenu brazilsku ljepoticu zaljubljen slijedio
na turneji po Balkanu. Kao okorjeli anarhist, Ivan je pripadao kabalistikom
bratstvu polukopaca. U ono je doba u Rusiji djelovalo tajno udruenje
Skopci ili Ruski kastrati; lanovi su se kastrirali kako bi dokuili duhovnu
puninu. Pri inicijaciji u polukopce ili polukastrate, takoer ultra radikalnu
sektu, prakticira se pak odstranjivanje samo jednog testisa desnog. Rije je o

3 Lei do VentreLivre - jedan od zakona koji su u Brazilu postupno vodili ka potpunom ukinuu ropstva (1888 g.); donesen je 28. rujna
1871., a zajamio je slobodu svoj djeci ropkinja roenoj nakon toga datuma. Praktino nije imao veih neposrednih posljedica, budui
da su pojedinosti zakona robovlasnicima omoguavale da zadre besplatne radnike, no predstavljao je znaajan korak u tranziciji od
robovskog statusa do slobodne radne snage. (nap.prev.)
politikoj gesti; simbolizira da e svi njihovi potomci neumitno biti ljeviari.
Rigidni polukopci imaju svega etrdesetak pripadnika.
Sudbina je htjela uz pomo Ivanova jednojajanog libida da Isabel
odmah zatrudni. Kao predana umjetnica, radila je do samog poroda. Kad se
cirkus nakon gotovo devet mjeseci turneje vratio u Banju Luku, publika je
zapanjeno gledala kako se krasotica s ogromnim trbuhom premee u areni. Ivan
Korozec se zadnjih dana pribojavao da e se dijete roditi na licu mjesta,
isprevrtano, usred pajaca i lavova. No njegove se bojazni nisu ostvarile; Dimitri
je roen u kolima bugarskog trapezista, a ulogu primalje odigrala je bradata
ena. Bio je savrena beba, izuzev jednog detalja: na svakoj je ruci imao po
jedan kaiprst vika.
Ta anomalija nikoga nije sablanjavala; mnogi je ak nisu ni zamjeivali
jer su mu prsti, svih dvanaest, bili savreno simetrini. Novoroene je odmah
okupano u Vrbasu, a sedam dana nakon toga mu je, unato svom Isabelinu
protivljenju, prema ritualu polukopaca, desni testis odrezan te ga je njegov otac
pojeo. Da je bio odrastao mukarac, jaje bi prodro veliki metar reda Boris
Kafelnikov, opskurni kroja iz Vladivostoka. Na udo i ponos polukastrata koji
su pribivali ceremoniji, beba nije ni zaplakala.
Dimitri ili Dimo, kako su ga roditelji zvali od malih nogu osim oeva
srpskog govori i portugalski kojemu ga je majka nauila, iitavajui mu
neumorno knjigu Josea do Patrocinija. Isabel mu je prepriavala romansirane
epizode iz borbe za osloboenje robova. Legendarni abolicionist u djeakovoj
sanjarskoj glavi poprima gotovo mitske dimenzije. Zamilja ga kao svetog
ratnika to sijee glave trgovaca robljem. Malian jezike ui s nevjerojatnom
lakoom pa u arolikom cirkuskom svijetu ovladava njemakim, francuskim,
engleskim, talijanskim, ruskim, albanskim i panjolskim. I govori ih, k tome,
bez stranog naglaska.
Kad mu je bilo osam godina, ve se vidjelo da e izrasti u rijetko lijepa
mukarca. Od majke je naslijedio crnu kovravu kosu, a od oca zelene oi i
svijetlu put.
O svojem djedu ne zna nita, no ponosi se bakinom afrikom krvlju. Srdi
se to mu se pajaci smiju kad kae da je pod svijetlom koom crnji od Tutsi
princa. Njegov vretenast stas i prirodna elegancija nikoga ne ostavljaju
ravnodunim. Kasnije e ga krasiti ono neto to ene nazivaju neodoljivim
armom. Pametan je i marljiv. Neusiljene pjesnike manire ine ga privlanim
ve na prvi pogled. Ima jednu jedinu manu moda ak i uslijed onog silnog
prevrtanja koje je iskusio u majinoj utrobi, Dimo je krajnje nespretan. Niti dva
prsta vika ne pomau da mu stvari ne klize kroz prste. Tako je, unato
intenzivnom vjebanju kojem su ga podvrgli, ubrzo bilo jasno da nikada nee
postati profesionalnim cirkusantom. Premda se s uroenim darom verao uz
jarbol to podupire atorsko krilo, uz i niz konope do trapeza, nedostajalo mu je
ravnotee nune za akrobacije. Uei uz oca, bio je anarhist takorei od
kolijevke pa je s dvanaest godina ve proitao Proudhona, Bakunjina i
Kropotkina. Proudhon mu se doimao prevelikim teoretiarom, a Bakunjin
gotovo konzervativcem. Najvie mu se sviao Kropotkin, koji je poradi
anarhizma odbio poloaj generalnog sekretara Ruskog geografskog drutva. No
mislio je da ak ni njemu ne bi kodilo vie odvanosti. Jo u njenoj dobi,
pokazivao je sklonost nasilnim metodama. San mu je bio eliminirati sve tirane
na svijetu.
Godine 1912. Isabel je prisiljena napustiti cirkus zbog dislokacije
kraljeka. Nezgoda je nije snala za egzibicija, ve za vrijeme piknika na
obroncima Maglia. Pokuavajui odepiti bocu bijelog vina, Dimitri se sapleo
o korijenje nekog drveta pa mu je boca nezgodno izletjela iz ruku i pogodila
majku u lumbalni dio kraljenice.
Nakon nekoliko mjeseci neuspjenog lijeenja, Ivan Korozec se s obitelji
seli u Sarajevo. Zahvaljujui svojim kontaktima, uspijeva dobiti posao u tiskari
jednog starog anarhista, Nikole Kulenovia. U podrumu tiskare u sitne se sate
sastaju pristalice novoosnovanog tajnog teroristikog udruenja Ujedinjenje ili
smrt, znanog i kao Crna ruka, posveenog ujedinjenju srpskog naroda. Kako
bi se stekla kakvatakva predodba o politikoj klimi to u to doba vlada u
Bosni, nije naodmet uputiti na povijest ove organizacije i njezinog osnivaa,
koji e presudno utjecati na Dimitrijevu budunost.
Ujedinjenje ili smrt, odnosno Crnu ruku, osnovala je 9. svibnja 1911.
grupica od deset ljudi, s ciljem stvaranja ujedinjene Srbije koja bi ukljuivala
Bosnu i Hercegovinu, osloboenu od austrougarske vlasti. Sredstva za
ostvarenje tog cilja sezala su od atentata do terorizma.
U samo jednu godinu okupili su vie od tisuu aktivista spremnih na sve.
Bilo je meu njima i asnika srpske vojske.
Kao znak identifikacije koriste ovaj
peat.Crna ruka svoje ljude obuava razliitim
vrstama sabotae i politikim atentatima.
Organizirana je u elije s tri do pet lanova koje su
podreene okrunim upravama, a naredbe izdaje
centralna uprava u Beogradu. Kako bi se ova
hijerarhija zadrala u tajnosti, lanovi znaju samo
onoliko kolikoje nuno za izvravanje zadataka.
Novi pripadnici pri inicijaciji polau sveanu
zakletvu: Zaklinjem se pred Bogom, svojom au i svojim ivotom, da u
sluati zapovijedi i izvravati sve zadatke bez oklijevanja ili dvojbi. Zaklinjem
se takoer pred Bogom, svojom au i svojim ivotom, da u sve tajne ove
organizacije ponijeti sa sobom u grob.
Utemeljitelj i voa organizacije Ujedinjenje ili smrt srpski je pukovnik
Dragutin Dimitrijevi. Dragutin je postao specijalistom za pueve, urote i
atentate. Svjestan moi obavjetajne djelatnosti, ovaj gorljivi domoljub djeluje
iskljuivo iza kulisa vlasti, nikada ne otkrivajui svoj pravi poloaj. Jedan je
izvor blizak dvoru srpskog kralja
 Petra o njemu rekao: Nikada ga se
nigdje nije vidjelo, a ipak smo znali da
stoji iza svake akcije.
Ni Dragutin meutim ne uspijeva
ba u svemu to poduzme. Poslao je
primjerice u Be atentatora sa zadatkom da
likvidira cara Franju Josipa i taj se atentat
izjalovio.
Snaan i grub, s brkovima ufrkanih
vrhova, Dragutin Dimitrijevi
besprijekorno nosi svoju asniku odoru.
Da nije rije o tako monom ovjeku, bio
bi zapravo smijean. U adolescentskoj se
dobi u beogradskoj gimnaziji istaknuo kao
briljantan uenik. Bio je neumoran djeak,
neiscrpne energije, popularan meu
kolegama od kojih je dobio nadimak Apis,
prema svetom biku starih Egipana. Taj e
ga nadimak pratiti itav ivot.
Ivan Korozec odluuje pridruiti se
novoosnovanoj organizaciji. Istodobno sve
vie raste divljenje i gotovo fanatini ushit
koje Dimitri osjea prema ocu. Ovaj mu
uzvraa istom mjerom, zapanjen
sinovljevom inteligencijom i umnim
sposobnostima. Dimo je tada
petnaestogodinjak, ali se doima znatno
zrelijim. Visok je ve metar i osamdeset; na sarajevskim se ulicama ene okreu
za njim i gutaju ga oima.
U petak 20. prosinca grad je zamela snjena meava. Ivan je konano
usliio sinovljeve uporne molbe i odluio ga odvesti na tajni sastanak Crne
ruke. Tom e sastanku prisustvovati i Bik, krei pravilo koje je sam
uspostavio.
Traio je nove talente u redovima organizacije. Dimitrije jedva ekao da
ga upozna. Atmosfera na skupu odisala je poletom i revolucionarnim arom.
Ve pred kraj, oko dva ujutro, Dimo je nepozvan prekinuo govornika koji je
razglabao o austrougarskoj vladavini u Bosni i odrao strastveni govor o
nunosti djelovanja nautrb praznih rijei.
Zaneseni je mladac oduevio Apisa. Nekoliko godina ranije, 1903.,
Dragutin je predvodio asnike urotnike koji su, zaposjevi kraljevsku palau,
ubili omraenog kralja Aleksandra Obrenovia i njegovu suprugu, bivu
prostitutku Dragu. Ni Dimitri nije ostao imun na pukovnikovu karizmu; smatrao
je da podudarnost u njihovim imenima nije puka sluajnost.
 Kao predava strategije i taktike na vojnoj akademiji, Dimitrijevi je
imao ogroman utjecaj na svoje uenike koji bi ga slijedili i u smrt. Odluuje da
e mu Dimo biti tienik. Ne eli ekati da se pridrui Mladoj Bosni, pokretu
koji je u ono doba regrutirao studente i ve mu preoteo Gavrila Principa,
mladia s prirodnom vokacijom za terorizam i klasnog strijelca kojeg je
Dragutin smatrao svojim pigmalionskim postignuem. Stoga je te noi s
Dimitrijem i Ivanom Korozecom zametnuo sljedei razgovor:
Ivane, je li tvoj sin doista tako neustraiv kako se ini ili su mu rijei
samo jeka kojom odzvanjaju prazne glave, to bi rekao moj djed? upitao je
nasmijani Dragutin.
Ne znam, drue. Ne znam to je mislio tvoj djed, nisam ga poznavao.
Moram ti rei da mi se dopalo kako je govorio.
Potom se, zanemarivi linoresca, obratio Dimitriju:
Koliko ti je godina?
Osamnaest slae Dimitri.
Petnaest ispravi Ivan.
U borbi za plemeniti cilj to mlai, to bolje iskuanom e frazom
pukovnik.
Mladost je izgovor za kukavice uzvrati Dimo istom mjerom.
Sve je prisutne zabavljala djeakova drskost. Nabusiti Apis si natoi
votku s paprom, svoje omiljeno pie.
Vidjet emo kuca li ti u grudima pravo srpsko srce. Jesi li uo za kolu
atentatora?
kolu za ubojice? Naravno da jesam. Uvijek sam mislio da je to samo
legenda.
E pa nije. Djeluje u jednom starom naputenom samostanu nedaleko
odavde, u Visokom. Ako ti se otac sloi, odsad u se ja brinuti o tvojem
obrazovanju.
Ivan nije znao to bi rekao. Bio je podijeljen izmeu ponosa to bi mu sin
mogao postati Dimitrijeviev protg i bojazni pred Isabelinom reakcijom.
enin je temperament dobro poznavao. Brazilka ni sluajno nije eljela da joj
sin jedinac zagazi u oeve ekstremistike vode. Oni odabrani koje prime u kolu
za ubojice prolaze obuku iz svih moguih teroristikih i atentatorskih tehnika.
Tamo nema simulacija. Mnogi izgube ivot za vrijeme teaja. Prije no to je
doao do rijei, Dimitri ga preduhitri:
Oprostite, pukovnie. Moj otac nema nikakve veze s ovom odlukom jer
podie ruke pokazujui etiri kaiprsta od roenja nosim obiljeje svoje
sudbine.
Okupljeni zanijemjee pred ovom savrenom nesavrenou. ak je i
tvrdokornog Apisa ganuo oiti predznak:
Nema vie sumnje. Ti si Izabrani. Dvostruki prst za obara moe imati
samo roeni ubojica! I sav uzbuen podigne au na zdravicu: Smrt
tiranima!
 Svi nazoni na ovom povijesnom sastanku iskapie ae i porazbijae ih o
islueni tiskarski stroj Nikole Kulenovia.
Te noi je na povratku kui Ivan Korozec strahovao da e mu Isabel, kad
dozna novosti, iupati i onaj jedini preostali testis.

Godina 1913. bila je burna za srpski narod upleten u Prvi i Drugi

balkanski rat, a za Dragutina Dimitrijevia osobno iznimno uspjena.
Promaknut je u efa obavjetajne slube generaltaba, to mu omoguuje da
kandom Crne ruke zahvati itavu Bosnu.
Na sveuilitima jaa junoslavenska ideja. Bik sve to budno prati;
njegovi su se agenti infiltrirali meu studente. U igru ulazi i novac. Ne
nedostaje donacija anonimnih simpatizera plana o stvaranju ujedinjene i mone
Srbije, borbom koja ne bira sredstva.
Ove tajne priloge Dragutin sprema na poseban raun u Schweizerischer
Glcksgeldbank u Zrichu.
Srbi lako odnose pobjedu u dvama ratovima: prvom protiv Osmanskog
Carstva i drugom protiv Bugarske.
Za to vrijeme Dimitri Borja Korozec godinu dana provodi daleko od
svijeta i svih sukoba, zatvoren u drevnom manastiru Dua u Visokom. Manastir,
okruen umom, zauzima povrinu od stotinjak tisua kvadratnih metara,
nekoliko kilometara od gradia. Nakon to su ga 1883. muslimani sravnili sa
zemljom, iznova ga je vlastitim sredstvima podigla upravo organizacija
Ujedinjenje ili smrt, da bi ga pretvorila u kolu za profesionalne ubojice.
Proelje je ostalo u poluruevnom stanju, a polaznici kole odijevaju se kao
monasi. Tajno je udruenje, kako bi otklonilo mogue sumnje, razglasilo da
manastir slui kao utoite za monahe trapiste oboljele od kuge. Meutim,
svakom je znatieljniku koji se odvaio oskvrnuti zidove manastirskog
zemljita prijetila opasnost da pogine ili da ga osakate mine razasute po
vrtovima. I neki su nepaljivi uenici zavrili kao rtve takvih zamki.
kolom atentatora upravljao je nesmiljeni major Tankosi, Bikov
autant. Obuka je polaznike dovodila do krajnje iscrpljenosti. Gavrilo Princip,
mladi krhkoga zdravlja i Dimitrijeviev miljenik, devet je mjeseci ranije
napustio kolu jer nije mogao izdrati naporne treninge.
Dimo se pak svom duom posveuje uenju. Meu hladnim orujem,
najbolje se snalazi s bodeom s dvjema otricama i kratkim noem. Trenira
maevanje floret, ma i sablju. Za borbi zadobiva mnoge oiljke na tijelu, za
to je kriva uroena mu nespretnost. Usvaja montiranje i demontiranje bombi i s
uitkom rukuje eksplozivom, naroito dinamitom i nitroglicerinom. No meu
uenicima se proirio glas o njegovoj smuenosti pa mnogi ak izbjegavaju
satove koje pohaa. Oni koji znaju da nema desnog testisa, njegovu gaucheries
s podsmijehom pripisuju upravo obredu polukopaca. Jedan je od uitelja
izgubio ruku u pokuaju da odbaci granatu koju je Dimitri sastavio.
Unato
nespretnosti, Dimitri
gaa savreno precizno.
Kadar je pogoditi
cigaretu u neijim ustima
na trideset metara
udaljenosti. No kako ba
i nema dobrovoljaca za
takve pokuse, zapaljenu
cigaretu namjeta meu
granice kojeg udaljenog
drveta. Zna pripravljati
smrtonosne napitke s
cijanidom, arsenom,
strihninom i drugim
toksinim spojevima, no
prezire otrove. Smatra ih
orujem za kukavice. On
se s protivnikom eli
suoiti oi u oi.
Istie se i u
borilakim vjetinama,
premda treninzi rijetko
prou bez kakve ozljede.
Zahvaljujui prirodnom streljakom talentu, specijalizira se za vatreno
oruje, osobito runo. Najdrai mu je poluautomatski njemaki pitolj
BergmannBayard koji je 1901. dizajnirao Theodor Bergmann. Ovaj pitolj,
poznatiji kao Mars, projektiran je za vojnu upotrebu. Prvi je koji ima
devetmilimetarsku municiju, velike probojne moi. Dugaak je dvadeset i pet
centimetara, tei oko kilograma, ima cijev od etiri palca i arer sa est metaka.
Streljivo ispaljuje brzinom od tri stotine i pet metara u sekundi. Trzaj mu je
zastrauju, to Dimitriju nije mrsko.
Pored Marsa, Dimo se ne odvaja ni od malenog SchulerReforma,
model 1904., sa estmilimetarskom municijom; taj se pak dragulj, osmiljen
tako da ispaljuje etiri hica uzastopno ili odjednom, smatra remekdjelom
proizvoaa Augusta Schulera, Nijemca iz Suhla. Uvijek ga nosi privezanog uz
nogu.
U lipnju, kada je navrio esnaest godina, prvi se put zaljubljuje. Da stvar
bude bolja, rije je o profesorici toksikologije, predmeta koji ne podnosi. Mira
Kosanovi je bila lijepa iptarka roena u Drau, luci na Jadranskom moru.
Lica uglata kao da je isklesano, ispupenihjabuica i crnih, bademastih oiju,
imala je u sebi neto maje, gotovo divlje. iroka, nemarna odjea koju je nosila
u manastiru nije mogla prikriti senzualnost njezina tijela. ukalo se u koli
atentatora da je Mira jo opasnija nego to izgleda. U nedavno okonanom
Prvom balkanskom ratu uputala se u borbu s Turcima prsa o prsa pa bi im,
koristei pomutnju koju je izazivala u neprijateljskim redovima, zubima
pregrizla karotidu. Odatle joj nadimak Sabljozuba. Bila je osam godina starija
od Dimitrija, no i on se ve doimao kao da mu je dvadeset jedna, onako blijed i
dubokih podonjaka, nalik na kakvog romantiarskog pjesnika. O kratkoj,
fatalnoj strasti koja je buknula izmeu njih dvoje doznalo se iz pisma koje je
napisao Dimo netom prije no to e napustiti kolu atentatora, a Mira
Kosanovi ga je imala u njedrima kad je 1937. pronaena mrtva u razvalinama
Guernike, nakon njemakog bombardiranja u panjolskom graanskom ratu.
Kau, tovie, da je lik ene na lijevom rubu glasovite Picassove slike upravo
Mirin. Slikar je s anarhisticom navodno imao aferu 1923. godine u Parizu.
 Slijedi cjeloviti tekst pisma.

Voljena moja,
Kad pronae ovu poruku meu
epruvetama u tvojem laboratoriju, bit
u ve vrlo daleko. Nisam jo ni otiao,
a ve mi silno nedostaje. No moja je
odluka neopoziva.
Naputam kolu atentatora kako
bih slijedio svoj put. S obzironi na
upute koje sam dobio od svog tutora i
zatitnika, naeg voe Dragutina
Dimitrijevia, ak ni tebi ne mogu
obznaniti svoj prvi zadatak. Istini za
volju, ne bih se smio od tebe ni
opratati, no nisam mogao odoljeti tom
sitnom neposluhu. Dobro poznajem
tvoj revolucionarni ar pa znam da e
razumjeti. Mogu jedino rei da je ova
misija presudna za nau stvar i da
emo njome austrougarskoj tiraniji
nanijeti straan udarac. Ako sve proe
kako oekujem, srpski e me narod pamtiti zauvijek. No jo mi je vanije
to sam siguran da e ti uzdrhtati od ponosa kad dozna za neustraivi
podvig onoga koga si mnogoemu nauila.
Ne mislim pritom na kobne kemijske spojeve koje si me tako
strpljivo uila pripravljati. I to mene, koji sam mrzio otrove! Otkrila si mi
svu romantinost kurarea, lirinost aja od urice koji, u pravoj dozi,
naprosto zaustavlja srce. Pa poeziju pomade od rododendrona koja je tako
aromatina, a od nje se rtva do smrti iscijedi od proljeva.
Mislim na neke osobnije i dublje pouke. Priam o ljubavi. Je li
moda burujski priati o ljubavi?
Ti si mi, arobna uiteljice neprospavanih noi, razotkrila opojne
slasti seksa, budei uitak u svakom centimetru mojeg tijela. Sjea li se
prvog puta? Kako sam bio nespretan? Onog trenutka kad si mi na uho
apnula da si ti ta koja treba rairiti noge, a ne ja? I kako si se smijala kad
sam od tvojeg napadaja astme mislio da je orgazam... Jo uvijek osjeam
toplinu tvojih grudi na dlanovima. Sklapam oi i sluam tvoj glas, duboko
u sebi, dok mi govori koliko uiva kad te diram s moja etiri kaiprsta.
Kako da zaboravim suton u manastirskom vrtu kada si mi gurnula glavu
prema onoj milini meu tvojim nogama, a ja, nezgrapni ljubavnik, umjesto
mirisnog breuljka stao halapljivo ljubiti travu?
Da, nisu to samo otrovi; sve to znam o ivotu dugujem tebi. U toj si
udesnoj godini ti, a ne obuka, iz djearca u meni uinila ovjeka.
Ne znam hoemo li se ikad vie vidjeti, niti hou li ostati iv nakon
opasnog pothvata to me oekuje. Pogibelj je velika. Jedino to sigurno
znam jest da nosim vjeno sjeanje na tebe, hrabru i plemenitu enu koja
me nauila ljubavi.

Zbogom,
Ujedinjenje ili smrt!
Zauvijek tvoj,
Dimo.
 SARAJEVO NEDJELJA, 28. LIPNJA 1914.

veti datum srpskog povijesnog kalendara. Slavi se Kosovska bitka u

kojoj je prije pet stoljea, prema slavenskoj mitologiji, tursko barbarstvo
stalo na kraj dinom balkanskom junatvu. Na nebu nad gradom nema ni
oblaka i sunce obasjava krovove kua ukraene cvijeem i zastavicama.
Raspoloenje je blagdansko. Mukarci i ene u arenoj odjei i narodnim
nonjama slave pleui po ulicama.
Iz neznanja ili gluposti, ba je taj dan austrougarski prijestolonasljednik,
nadvojvoda Franjo Ferdinand, omraen srpskom narodu, odabrao za posjet
Sarajevu. Doao je nazoiti vojnim manevrima u kampu Filipovi, na poziv
bosanskog guvernera, generala Oskara Potioreka. Ne zna da uzdu onih pola
kilometra puta od kolodvora do gradske vijenice, gdje e se odrati sveanost,
na nj vrebaju naoruani urotnici iz organizacije Narodna odbrana. Namjera
im je eliminirati taj istaknuti simbol tiranije.
U devet sati ujutro Dimitri Borja Korozec ulazi u kavanu Zora u Ulici
Franje Josipa, gdje namjerava neto pojesti. Pod rukom mu je Bosnische Post
od prethodnog dana; u njemu je objavljena trasa kojom e Franjo Ferdinand
prolaziti. Odabire stol u dnu, odakle ima pregled nad itavom salom. Jo je od
pet sati vrljao sarajevskim ulicama, prouavajui korak po korak itinerar
planiran za nadvojvodu i njegovu delegaciju. Nikad prije u ivotu nije osjeao
takvo uzbuenje. Unato toplom vremenu, na sebi ima tamnu jaknu i iroke sive
hlae od tofa, da bi bolje prikrio oruje koje nosi. Automatski
bergmannbayard, zataknut za pojas, ari mu kou. Svako toliko opipava nogu
kako bi se uvjerio da drugi pitolj, onaj reform, vrsto stoji u arapi. Ako ne
bude problema, za manje od dva sata sve e biti gotovo. Prema uputama, nakon
atentata bi se trebao nai s Apirom u Beogradu. U glavi prolazi itav plan po
tisuiti put. Nita ne smije poi po zlu.
Najednom, u kavanu ulaze dvojica mladia. Dimo prepoznaje prvoga:
Vaso ubrilovi. Vasi je, ba kao i njemu, sedamnaest godina. Mravko s
tankim brkom koji bi ga trebao postarati. Ali ne uspijeva. Rijetko paperje odaje
tek djeaka koji eli izgledati zrelije. On je Dimin gimnazijski kolega kojeg nije
vidio otkako je upao u kolu atentatora. Dimitri se pokuao sakriti iza novina,
no ubrilovi ga je ve bio ugledao. Prilazi njegovu stolu zajedno s pratiocem,
hercegovakim muslimanom Muhamedom Mehmedbaiem. U sijenju je
dvadesetsedmogodinjeg Muhameda vrbovala Mlada Bosna, dodijelivi mu
zadatak da ubije vojnog guvernera Bosne i Hercegovine, generala Potioreka. No
na generalovu sreu, policija je radi rutinske kontrole upala u vlak kojim se
vozio u prijestolnicu. Mehmedbai je no i otrov bacio kroz prozor vagona i
odustao od atentata.
Dimitri osjea njihovu nervozu. Dijelove razgovora koji su vodili
zabiljeit e kasnije Muhamed u svojim Zapisima muslimanskog anarhista
pronaenima nakon njegove smrti, u nekoj ladici u kui gdje je radio kao vrtlar:
Ej, pa gdje si ti? upitao je ubrilovi i sjeo za njegov stol.
Odmah sam zapazio da momak nije oduevljen naom prisutnou.
Bio je gotovo dijete. Sedamnaestak godina, ne vie; isto kao i Vaso.
Svugdje pomalo odvratio je, izbjegavajui razgovor.
Osjetio sam da je deko nekako uznemiren. Onda sam privukao
jedan stolac i sjeo tono suelice njemu. Vaso me predstavio:
Ovo je Muhamed Mehmedbai. Muhamede, hou da upozna
mojeg prijatelja Dimitrija Borju Korozeca. Kolega iz gimnazije i jamim
ti najnespretniji ovjek na svijetu ubrilovi se pritom nervozno
nasmijao, ne prikrivajui napetost zbog onoga to se zakratko imalo
dogoditi.
Svako malo je zirkao prema vratima i gledao na sat. Vidio sam da
nee uspjeti sauvati tajnu o naem planu. Jo sam ga pokuao odvui
odatle, no bilo je kasno. Sve je izlajao, piljei Dimitriju ravno u oi:
Jo malo pa emo ubiti nadvojvodu Franju Ferdinanda.
Dimitri je regirao kao da ga je neko oamario:
Tko to mi?
Mi, Narodna odbrana, mi, Mlada Bosna! Sedmorica smo:
Muhamed, Trifko, Ili, Nedeljko, Popovi i Gavrilo. Sedam domoljuba
spremnih na sve! pohvali se brbljavac i, otkopavi sako, pokae mu jo i
bombu koju je nosio.
Pomislio sam kako je Vaso zbilja otiao predaleko i povukao ga za
ruku:
Umukni! Hoe da sve propadne?
Vaso se glasno nasmijao:
ta god! Jo od kolskih razgovora znam da je Dimo na naoj
strani.
Promotrio sam lice mladia koji je sjedio preda mnom. U njegovom
pogledu nisam vidio strah, ve mrnju. I to mrnju koja nije bila
usmjerena prema nadvojvodi, nego prema nama; jer deko je naglo ustao,
poeo urlati i gnjevno amarati Vasu:
Kako se usuujete? On je moj, jel ti jasno? Moj! Samo moj!
Povukao sam zapanjenog ubrilovia van, prije nego to mete
privue kakvog policajca.

im su ova dvojica izala iz kavane Zora, Dimitri postade svjestan

kakvoj se opasnosti izloio. Uplaio se vlastite reakcije. Inae, staloen, nije bio
sklon takvim ispadima. Svi su se gosti kavane stali znatieljno okretati prema
njemu. Ako naglo izae, to e im biti jo udnije. Austrijski su tajni agenti bili
rasporeeni posvuda po gradu. Morao je zabauriti stvar, izmisliti neko
opravdanje da ta glupa prepirka ne pobudi sumnje. Dok se prisjeao to je
izgovorio, sinula mu je genijalna ideja. Ponovio je iste rijei, no ovaj put
planim tonom, povisujui intonaciju do falseta:
On je moj! Samo moj! Toliko ga volim! Boe, ne daj da me ostavi!
Odglumivi histerian pla, enskastim se hodom uputio prema mukom
zahodu. Kako je prolazio, mukarci su zgaeno okretali glave i vraali se
svojim razgovorima.
U toaletu je Dimo, umivajui se i perui ruke, iznova procijenio situaciju.
Nita nije izgubljeno. Ni injenica da u zasjedi ima jo ubojica ne spreava ga
da bude prvi koji e pucati u nadvojvodu. Bojao se jedino Gavrila Principa. Sa
studentskih se sastanaka dobro sjeao tog suiavog momka, upalih oiju. Nije
mu se sviao jer ga je stalno podcjenjivao, kao nadobudnog klinca koji se trudi
biti stariji, ali je respektirao njegovu reputaciju. U koli atentatora prialo se da
je Gavrilo doista odlian strijelac. Pa neka mu bude. Treba se samo postaviti na
bolje mjesto, bolju strateku toku, i plijen je njegov. kola atentatora ga je
pripremila za najtee okolnosti. Nikako ne smije pokleknuti pred prvom
preprekom. Tono je znao gdje e se smjestiti da doeka povorku; kavanu
Zora nije odabrao sluajno.
Na putu prema Gradskoj vijenici delegacija e se uputiti Appelovim
kejom uz rijeku Miljacku, skrenuti udesno pred Latinskom uprijom i na uglu
kod Schillerove delikatesne radnje nastaviti Ulicom Franje Josipa. Zora je na
suprotnom uglu. A kraj Zore je uliica iz koje je Dimo namjeravao pucati. U
toaletu provjerava arer svojeg bergmannbayarda i zapinje oruje.
Okrijepljen, otvara vrata i prolazi kroz salu prema izlazu. Kucnuo je as da se
utabori u zasjedi. Prolazei pored anka zapaa svoj odraz u ogromnom
venecijanskom ogledalu koje prekriva barski zid. I u trenutku tatine inae
nemarni Dimitri provue svojih dvanaest prstiju kroz kovravu kosu.
 U deset sati nadvojvoda Franjo Ferdinand zavrava sa smotrom vojske i
kree prema Vijenici na prijem. Njegova delegacija ukljuuje est vozila.
Kolonu predvode gradonaelnik Fehim Curi i ef policije dr. Gerde. Iza njih,
u automobilu sputenog krova s istaknutom zastavom Habsburgovaca, slijede
Franjo Ferdinand, njegova ena Sofija i general Potiorek, koji sjede na
stranjem sjedalu. Vlasnik vozila, grof Harrach, sjedi pored vozaa. Sef
nadvojvodine vojne kancelarije, vojvotkinjina drubenica i Potiorekov autant,
potpukovnik von Merizzi, voze se u treem automobilu. U etvrtom i petom su
asnici prijestolonasljednikova garnizona, zajedno s najviim bosanskim
dunosnicima. esto je vozilo prazno; ono slui kao osiguranje, za sluaj da
neko od preostalih pet zakae.
Okupljeno mnotvo, koje ne zna nita o politici, natiskalo se uzdu
Appelovog keja, kliui carskom paru. Sedam atentatora pomijealo se meu
njih. Princip i Grabe su utaboreni uz Carevu upriju. Ili nema fiksnu
poziciju, ve se kree avenijom uz rijeku. Popovi se dri na distanci. U blizini
umurija mosta su Cabrinovi, ubrilovi i Muhamed. Zahvaljujui svojem
poloaju, musliman Muhamed je u prilici da napadne prvi. U ruci mu je
granata, no oklijeva. Boji se da bi mogao raniti mnoge nedune ljude. Dok
dvoji hoe li je baciti ili nee, povorka polagano prolazi mimo njega.
Nedaleko od njega, i Vaso ubrilovi, Dimitrijev poznanik, pokazuje da
je na rijeima mnogo eksplozivniji nego na oruju. Odustaje od atentata i
udaljuje se preavi Latinsku upriju. No sljedei je urotnik odluniji. Rije je o
Nedeljku abrinoviu, sinu biveg austrijskog pijuna. Iskusni agitator
Nedeljko doao je iz Beograda da bi sudjelovao u atentatu i ne eli da mu put
propadne. Kad se kolona pribliila, napredujui lagano irokom avenijom, on iz
depa kaputa vadi bombu, aktivira je udarcem o stup i snano hitne prema
Franji Ferdinandu.
No u onom kratkom vremenu koje je bombi trebalo da preleti udaljenost
izmeu abrinovieve ruke i nadvojvodina automobila, neznatna sluajnost
drastino utjee na teroristov ubilaki in.
Zauvi pitanje netom aktiviranog detonatora, grof Harrach pomisli da
je pukla guma i vozau nareuje: Stani! Samo nam je to trebalo! Probuila se
guma, ustajui s namjerom da izae iz automobila.
No voza koji je, za razliku od grofa, opazio bombu kako leti zrakom,
ini upravo suprotno: daje gas.
Trzaj automobila grofa baca natrag na sjedalo pa mu naprava prelijee
iznad glave. Franjo Ferdinand posve nagonski podie ruku i skree bombu koja
detonira na kolniku, tik pred treim vozilom. U eksploziji je ranjeno desetak
promatraa, a potpukovnik Merizzi je pogoen u potiljak. No glavna je meta
ostala netaknuta. Povorka velikom brzinom nastavlja prema Gradskoj vijenici.
Ustanovivi da nadvojvodi ne fali ni vlas s glave, abrinovi ispija
boicu cijanida i baca se u Miljacku.
Uzalud: otrov je star, a rijeka plitka. Tako e nesretnog ubojicu povijest
upamtiti kao onoga koji je promaio.

Franjo Ferdinand bijesan ulazi u Vijenicu. Obraa se gradonaelniku

koji se trudi pratiti njegove dugake korake:
Dakle, gospodine gradonaelnice? Doem vam u posjet, a vi me
doekate bombama? Pa to je neuveno! Neuveno!
Gradonaelnik pak, posve nesvjesno ili od nervoze, poinje deklamirati
prethodno pripremljeni govor, kao da se nita nije dogodilo:
Vae kraljevsko visoanstvo... srca su nam ispunjena radou to
moemo primiti ovako uzvienog gosta...
Besmislena situacija smiruje nadvojvodu pa on staje na kraj ceremoniji,
zahvaljujui domainu na toploj dobrodolici.
Za to vrijeme, skupina asnika iz Ferdinandove pratnje razmatra nunost
hitne promjene plana. General Potiorek usrdno moli nadvojvodu da iz grada
izae kraim putem.
No nasljednik austrougarskog trona je hrabriji nego to se doima. Odbija
odustati od planirane rute:
Glupost. Bomba nekog usputnog anarhista nije dovoljna da zaplai
jednog Habsburga!
 Osim hrabrosti, u pitanju je i tajna za koju znaju samo najblii
prijestolonasljednikovi povjerenici. Franjo Ferdinand je opremljen i posebnom
zatitom. Ispod haljetka nosi novu pancirku, od ukri uivenih vrpci satkanih od
isprepletenih svilenih niti. Pretjerano samouvjereni nadvojvoda insistira da ode
na ruak u guvernerovu rezidenciju, kao i u predvieni posjet muzeju. Ipak
misli na supruginu sigurnost:
Sofija, ne mora ii sa mnom. Bilo bi najbolje da odmah otputuje.
Vara se, dragi moj, ako misli da e me se tako lako rijeiti uzvraa
vojvotkinja, tonom u kojem se zabrinutost mijea s njenou.
Vojvotkinjinu je odluku lake shvatiti ako se poznaje njezin poloaj na
austrijskom dvoru. Car nikada nije odobrio taj brak. Tradicija je zahtijevala da
se Franjo Ferdinand oeni s princezom iz habsburke dinastije ili neke druge
europske vladarske loze. Sofija nije ispunjavala traene uvjete. Brak je ipak
prihvaen, ali je morganatski; supruga je u neravnopravnom poloaju.
Strogi carski protokol nije joj doputao da se u sveanim prigodama vozi
zajedno s nadvojvodom. Kako se njih dvoje iskreno voljelo, veselili su se
putovanju u Sarajevo, gdje e se, daleko od dvora i carevih oiju, u javnosti
moi pojaviti zajedno.

U
redu. Ako
tako eli,
tako e biti
sloi se
Franjo
Ferdinand.
Par
silazi niz
stube, izlazi
iz Vijenice i
ukrcava se u
automobil
koji ih eka.
 Dimitri slua galamu i mete koje je prouzroila eksplozija. Ljudi tre
uokolo, u svim smjerovima. Vidi policajce kako diskutiraju, pokazujui prema
mostu umurija. Uznemiren je, no ipak odluuje priekati jo neko vrijeme
prije no to izae iz uliice u kojoj se pritajio, iza hrpe praznih pivskih baava.
Gubi pojam o vremenu. Naposljetku ipak ne uspijeva odoljeti znatielji.
Automatski pitolj sakriva u dep i izlazi na Ulicu Franje Josipa, da izvidi to se
u stvari dogodilo. Zakljuuje da je netko od sedmorice iz Narodne odbrane
bacio bombu, no ne zna s kojim ishodom. Ubrzava korak u smjeru Appelovog
keja. Ve na uglu, tono ispred Schillerove radnje, gotovo se sudara s mladiem
koji je upravo izaao odatle, sa sendviem u ruci. Odmah ga prepoznaje:
Gavrilo Princip. Hinei iznenaenje, upita:
Gavrilo! Otkad te nisam vidio! to radi tu?
Evo jedem sendvi.
To vidim. Ne mora se prema meni ponaati kao prema djetetu.
Mislim da ti sad skoro mogu i rei, atentat je ionako propao odvraa
Princip, punih usta.
Kakav atentat? pita Dimitri, pravei se nevjet.
Na tiraninova sina koji se usuuje defilirati naim ulicama na
Vidovdan. teta to se gad izvukao.
Kako se izvukao?
Rukom je skrenuo bombu koju je abrinovi bacio. Taj idiot od
abrinovia ne bi pogodio ni slona koji lei i spava.
Slonovi ne spavaju leei prosvjetljuje ga Dimitri u trenutku
rastresenosti, prisjeajui se cirkusa.
Nebitno. injenica je da je sada nedodirljiv. Prijestolonasljednika je
kukavica vjerojatno ve napustila Bosnu, sakrivena pod enine skute.
Dimo je rastrzan izmeu tuge zbog neuspjelog napada i radosti to jo
uvijek ima ansu sam presuditi nadvojvodi:
Moe biti da je jo u gradu ree s nadom.
Ti si pravi optimist na to e Princip.
Stoje tako utke dok Gavrilo dovrava sendvi i iz depa vadi prljavu
maramicu da obrie ruke. Kako je otkopao sako da bi spremio maramicu,
Dimitri ugleda pitolj Browning za pojasom. Sasvim oputen, Princip mijenja
temu, upitavi ga za nekog zajednikog prijatelja kojeg su poznavali s politikih
debata u kavani edni student:
Jesi li to vidio Miloevia?
Nisam.
Ni ja. Onda, zbogom ti.
Zbogom.
Rastaju se i kreu u suprotnim smjerovima: Dimitri Borja Korozec u
svoju eku u pokrajnjoj uliici, nadajui se da e se Franjo Ferdinand ipak
odluiti za nastavak predvienog programa, a Gavrilo Princip ususret svojoj
sudbini.

I drugi su se atentatori, uvjereni da se Austrijanac nee usuditi ostati u

Sarajevu, rasprili meu mnotvom koje bruji, komentirajui ono to se zbilo.
No usprkos prosudbi urotnika, prijestolonasljednik sa svojom pratnjom
nastavlja mimohod. Prvobitni je itinerar ipak neznatno izmijenjen. Prije muzeja,
Franjo Ferdinand je poelio posjetiti ranjene u atentatu. Za izmjene programa
zaduen je meutim upravo potpukovnik Merizzi. A Merizzi, kojeg je ranila
krhotina bombe, i sam je smjeten u centralnu bolnicu, kamo se nadvojvoda
uputio. Nijedan od vozaa nije obavijeten o promjeni rute. Povorka ponovno
prolazi irokim Appelovim kejom, ovaj put mnogo veom brzinom; no umjesto
da nastavi ravno, uz Miljacku prema bolnici, dri se prvotno planirane trase i
skree na Ulicu Franje Josipa samo nekoliko trenutaka nakon to su se Dimitri i
Gavrilo ondje rastali. Uvidjevi pogreku, general Potiorek vikne vozau: Ne
ovim putem! Mora se vratiti na Appelov kej!.
Voza, zateen, nagazi na konicu kako bi krenuo u rikverc i
nadvojvodino se vozilo zaustavi na uglu, tono pred Schillerovom radnjom.
Dimitri s nevjericom promatra kako mu tiraninovo vozilo staje praktiki
pred nosom. S te udaljenosti, nema anse da promai. Izvlai bergmannbayard
ispod pojasa. Kako bi to bolje nanianio, oslanja ispruenu ruku na jednu od
baava natrpanih u uliicu u koju se sakrio. Osjea kako mu srce lupa u grlu.
Uzbuenje usporedivo jedino s onim koje je osjeao u naruju Mire Kosanovi.
Zadrava dah i pritie okida. Mehanizam se ne pomie. Pritie opet. Nita.
Ima dojam da mu je prst iz nekog razloga nabubrio pa nije u stanju povui oroz.
Onda bolje pogleda ruku koja je stiskala pitolj i zaprepateno shvaa u emu je
stvar. Toliko je jaka bila elja da ba on smakne prijestolonasljednika da je, u
onom zanosu i uzbuenju, refleksno oba kaiprsta zajedno ugurao u okvir za
zatitu okidaa. Pokuava izvui prste vlaei ih slinom i istovremeno okreui
spravu, kao da ima posla s tijesnim prstenom. Uzalud. Oruje se zaglavilo na
njegovim prstima. Anomalija koja ga je, po opem sudu, inila roenim
atentatorom, na kraju mu je upropastila misiju. Upravo u trenu kad mu ta ironija
pada na um, Dimo zauje dva hica. Podie pogled na vrijeme da spazi prizor
koji e ga u nonim morama progoniti zauvijek. Nadvojvoda Franjo Ferdinand,
prijestolonasljednik AustroUgarske Monarhije, opruen je u krvi preko tijela
mrtve vojvotkinje. Na manje od dva metra od automobila stoji Gavrilo Princip,
a u ruci mu Browning iz kojeg se pui.
Na okidau jedan jedini prst. Prst koji je pokrenuo Prvi svjetski rat.
 Pancirni prsluk nadvojvodi nije nita pomogao. Gavrilovo ga je zrno
pogodilo u vrat, presjekavi mu vratnu arteriju. Nisu mu uspjeli skinuti haljetak
kako bi zaustavili krv koja je lipui natapala uniformu, jer je tati plemenita
imao obiaj traiti da mu se saije sasvim usko uz tijelo, kako se na odori sa
zlatnom dugmadi ne bi stvarali nabori.
Iako shrvan zbog neuspjeha, Dimitri Borja Korozec uspijeva pobjei s
mjesta zloina, dok se svjetina obruila na mladog atentatora. Rjeava se
schulerreform pitolja koji je drao u arapi. Sakrivi drugi pitolj, jo uvijek
prikovan uz ruku, u dep kaputa, udaljava se Ulicom Franje Josipa u suprotnom
smjeru. Mora se dokopati kue svojih roditelja u Ulici kralja Tomislava,
nedaleko odatle. Tamo e pokupiti ve spreman kofer i odmah otputovati za
Beograd, gdje ga eka Dragutin, Bik. Ne moe predvidjeti kakva e biti
pukovnikova reakcija, no ne smije iznevjeriti dogovor.
Kod kue misle da je Dimitri odgovoran za nadvojvodinu smrt. Zatie
tjeskobnu majku i ozarenog oca. Rasvijetlivi zabunu, Dimo postie upravo
suprotno: majku razveseljuje, a oca rastuuje.
I zato si zakazao? upita Ivan, natmuren.
Umjesto rijei, Dimo izvadi iz depa ruku s pitoljem.
Isabel vrisne ugledavi sinovljeve purpurno crvene prste, zarobljene u
prstenu okidaa. Njezin majinski instinkt nadvlada groteskni prizor:
Hajdemo u kuhinju. S maslacem emo ti izvui prste iz toga.
Ni maslacem, ni mau, ni sapunom ne uspijevaju ga osloboditi pitolja.
Dimitrijevi kaiprsti sve vie otiu. Isabel se dosjeti:
Led. Mora drati ruku u ledu dok ti otok ne splasne.
Ne mogu, mama. Moram istog asa otii. Doao sam samo uzeti
prtljagu i pozdraviti se s vama.
Ima samo sedamnaest godina! Ne doputam ti da opet ode u neku
novu ludost! pobuni se Isabel.
A ja mu doputam, Isabel. Njegov ivot vie ne pripada nama, ve
Crnoj ruci i jo od kolijevke polukopcima! izjavi sveano Ivan, uvijek
odan svojoj sekti.
Prekidajui svaku daljnju raspravu, Dimo uleti u svoju sobu i brzo izae s
malim kovegom u ruci. Njeno zagrli roditelje i krene prema vratima.
ekaj! Ne moe na ulicu tako, s tim pitoljem zabrinuto e Ivan.
Sve troje zauti, domiljajui se kakvom rjeenju. Dimi, u onoj urbi i
oaju, svie ideja:
Mama, hou da mi povije ruku zajedno s pitoljem.
Jesi li poludio?
Ni sluajno. Tako e ljudi misliti da se radi o nekakvoj ozljedi. A
otklonit u i sumnje; znam da ve tragaju za drugim studentima umijeanima u
atentat.
Ivan, kome je rasuivanje pomueno silnom ljubavlju prema sinu,
smatrao je zamisao izvanrednom. A Isabel preko volje pristaje udovoljiti
mladievoj zamolbi. Iz kupaonice donosi zavoje i gazu. Vrlo spretno aku i
pitolj pretvara ujedan veliki povoj. Dimo se potom pozdravlja s roditeljima i
odlazi za Beograd. Majka mu s prozora tuno domahuje za oprotaj; ne zna
hoe li ga ikada vie vidjeti.

BOSNA BEOGRAD PONEDJELJAK, 29. LIPNJA 1914.

eograd se budi zastrt maglom s Dunava. Poput neke slutnje sukoba koji
e uzdrmati svijet, izmaglica se poput mrtvakog plata nadvija nad
bijeli grad. Dimitri Borja Korozec, u prljavoj odjei i iznuren od
probdjevene noi, hoda prema parku starog Konaka kneginje Ljubice. Palaa,
ogledni primjerak balkanskog stila, nalazi se blizu Kalemegdanske tvrave, koju
su Kelti podigli na vrhu brda nad uem rijeke Save u Dunav. Ondje se Dimo
ima sastati s pukovnikom Dragutinom Dimitrijeviem i dobiti nove upute.
Zbunjeniji je nego obino. Radoznalom vozau taksija, koji se zanima za
njegove zavoje, odvraa da ga je napao lav u zoolokom vrtu. Redovnica koja je
spazila kako je posrnuo izaavi iz vozila, uoivi i kako je umoran i zaputen,
pokuava ga odvesti u kliniki centar u Pasterovoj, ne bi li mu iznova previli
ruku. Dimo se uspijeva otresti tog nasrtaja samilosti i brzim koracima prelazi put
koji ga dijeli od ulaza u park.
Hodajui kroz vrtove, napokon ugleda pukovnika na klupi, ispod jednog
stabla. Bik nije sam. Pored njega, prekrienih nogu i s kiobranom u ruci, sjedi
Milan Ciganovi. Poznaje starog anarhista. Ciganovi nabavlja oruje i
eksploziv za kolu atentatora. Upravo mu je on dao mali schulerreform, a i
bergmannbayard koji mu je postao runom protezom. Sastanak je podrobno
opisan u dugakom pismu koje je Ciganovi iz Bukureta u Rumunjskoj 29.
kolovoza 1914. poslao svojoj polusestri Olgi Krupi, koja je izbjegla u London i
radila kao bolniarka u dispanzeru Bolnice za enske bolesti i porode St.
Mary:

[...] Pukovnik mu je izdaleka domahnuo da prie. Dimo je

uzvratio zavijenom rukom. Zaudilo nas je kako izgleda; doimao se
posve klonulim.
Zakazao sam, pukovnie.
Dragutin je ustao i opalio mu estok amar:
Da to vie nikad nisi izgovorio. Nai ljudi ne zakazuju. Ti
nisi uspio, ali Franjo Ferdinand je mrtav. Samo to je bitno.
Zagledavi se u Dimitrijevu zamotanu ruku, pukovnik je upitao:
emu taj zavoj, povrijedio si ruku?
Dimitri je posramljeno objasnio:
Nisam, pukovnie. Zbog toga sam zak... to me sprijeilo da
ustrijelim nadvojvodu. Bio sam na poloaju, naciljao metu, i u
trenutku kad sam trebao opaliti, moda zbog prevelikog uzbuenja,
zabio sam oba kaiprsta u prsten koji titi oroz.
Zaboga! I morao si operirati prste?
Ne. Pitolj je jo uvijek tu, skriven ispod zavoja. To je bilo
jedino to mije palo na pamet, kad sam ve morao odmah za
Beograd. Nisam li se dobro sjetio?
Osjetio sam da je Dragutin Dimitrijevi na trenutak
posumnjao u mentalno zdravlje mladog terorista. Na kraju je
priznao da je rjeenje veoma kreativno, zbog ega sam pak ja
posumnjao u pukovnikovo mentalno zdravlje.
Dimitri Borja Korozec je sjeo pored nas i u detalje prepriao
okolnosti atentata. Imao sam dojam da je pukovnik zadovoljan.
Razabrao sam da gaji posebnu naklonost prema tom mladiu,
gotovo djeaku. Dimitri je pak bio izrazito uznemiren. Htio je znati
kakve e biti posljedice cijelog dogaaja. Tada sam se imao priliku
osvjedoiti u pukovnikov talent za procjenu politike situacije. Tog
29. lipnja, prije tono dva mjeseca, njegove su rijei bile
proroanske. Polusputenih kapaka, kao da je u nekom transu,
Dragutin je progovorio promuklim, odsutnim glasom:
Sada e se zbiti upravo ono to smo prieljkivali. Car e
Srbiji uputiti ultimatum. ak i ako taj ultimatum ispotujemo, doi
e do rata. Ubrzo e se, zbog raznih saveza, u nj uplesti sve
europske drave i na kraju emo svjedoiti propasti Austro
Ugarske Monarhije.
Mi smo netremice sluali apokaliptine Bikove rijei. Nakon
nekog vremena, mladi je Dimo prekinuo tiinu:
Ali, dok se to ne dogodi, to u ja?
Pukovnik ga ponovno oamari:
Kako je mladost nestrpljiva! Izvjesno je da emo ja i major
Tankosi biti okrivljeni za atentat. Vjerojatno neu iv doekati
ostvarenje mojeg sna. A to se tebe tie, morat e nauiti sam
donositi odluke. Postoji raun u cirikoj banci Schweizerischer
Glcksgeldbank, na ime Apis. Ostavio sam tamo pisane upute kako
bi ti mogao podizati novac i obavljati transakcije; koristit e ifru
Nemeza. .
Zapanjilo me koliko Bikovo povjerenje uiva taj mladac.
Dotad smo samo ja i Tankosi imali pristup raunu, a i to uz strogi
Dragutinov nadzor. Ja sam novac iz Zricha koristio za kupnju
oruja, a major za trokove kole atentatora. Nijedan drugi lan
Crne ruke nije znao za postojanje Apisova rauna u vicarskoj.
No njegov sljedei potez zaprepastio me jo vie. Uvjerivi se da smo
sami u parku, otkopao je hlae uniforme i izvukao tajni pojas,
ispunjen zlatnicima, koji je uvijek nosio uz tijelo. Potom je
Dimitriju predao taj koni remen s bravicom od galvaniziranog
elika koji je posebno za njega nainio jedan crnogorski zanatlija.
Raskopavi koulju, skinuo je vrpcu s kljuiem i stavio je mladiu
oko vrata:
Evo ti. To je neka vrsta
pojasa za spaavanje koji nosim uza
se od osnivanja naeg tajnog
udruenja. Dvije stotine zlatnih
funti sterlinga, iskovanih 1911., s
likom kralja Georgea. Mijenjat e
ih tek u sluaju krajnje nude.
Dok je Dimo opasavao remen
uz moju pomo, budui da nije
ilo lako s onim zavojima
Dragutin Dimitrijevi je izvadio i
novanik te ga gurnuo mladiu u
dep sakoa:
Unutra ima neto dinara,
tisuu francuskih franaka, putovnicu na tvoje ime i kartu za
OrientExpress do Pariza. Putuje noas. Treba se sakriti dok se
situacija ne smiri. Kad stigne, potrai Gerarda Bouchedefeua. To
je prijatelj anarhist koji zna da e doi i pruit e ti utoite.
Adresa ti je uz kartu.
Dimitri se pokuao pobuniti:
Ali pukovnie, ako bude rata, ja elim biti na prvoj crti
bojinice!
Ajde uuti! podvikne Dragutin i iznova ga pljusne. Ti
ima vanijeg posla! Nisam te obuavao da rasipa svoje talente na
obine bitke. Tvoj je zadatak boriti
 se protiv tiranije
posvuda, u kojoj god to
zemlji bilo. Ti si bi Crne
ruke!
Shvatio sam tada da je
pukovnik Dragutin
Dimitrijevi, u trenutku
gubitka kontrole, u svojoj
glavi izmijenio misiju
organizacije Ujedinjenje ili
smrt. Taj je neustraivi
ovjek znao da e, prije ili
kasnije, snositi odgovornost
za svoja djela. Prikrivajui
osjeaje koji su ga uzdrmali,
Dragutin je iz aktovke
izvukao fotoaparat: Htio bih
imati uspomenu na vas
dvojicu.
Ustao je, uzmaknuo tri
koraka i snimio fotografiju
koju ti aljem. Ti si
bolniarka pa e po samom
kadriranju shvatiti koliko je
pukovnik bio izvan sebe u
tom trenutku. Nakon fotografiranja, oinski je poljubio Dimitrija u
usta i naredio mu da se udalji, jer je prijetila sve vea opasnost da
nas netko vidi zajedno. Dimo nas je pozdravio, vidno napet pred
neizvjesnom budunou koja ga je ekala. Prije no to e krenuti,
jo se obratio Dragutinu:
Pukovnie, toliko ste mi povjerenja iskazali da jednostavno
nemam rijei.
Onda nemoj nita ni govoriti otpovrnuo je pukovnik,
opalivi mu i zadnji amar.
I ja sam zagrlio Dimitrija, iskreno ganut. On je pak, nekako
nagonski, ispruio zamotanu ruku prema Dragutinu Dimitrijeviu.
Pukovnik mu je, takoer ne mislei, vrsto stisnuo aku u zavoju.
Pritiskom je oslobodio okida i umotani pitolj je opalio.
Jedva da sam i uo prigueni zvuk pucnja. Devetmilimetarski
metak je raznio glavu Dijane, boice lova, statue neposredno iza
naih lea. Nikada neu zaboraviti lik Dimitrija Borje Korozeca
kako, sav teturav, odmie kroz park, klatei onu ruku sa
zadimljenim povojem...
 2

odine 1883. je Georges Nagelmackers, sin bogatog belgijskog bankara

iz Ligea i prijatelj kralja Leopolda, oduevljen vlakovima koje je vidio
u Americi, odluio zasnovati prvu europsku transkontinentalnu liniju.
Entuzijazmom je zarazio obitelj, pa i samog kralja, koji je podupro pothvat.
Tako je roena Compagnie Internationale des WagonsLits et des Grands
Express Europens. Novi vlak prelazi vie od tri tisue kilometara pruge,
povezujui Pariz i Istanbul, sa stanicama u Strasbourgu, Karlsruheu, Mnchenu,
Beu, Budimpeti, Bukuretu i Giurgiu, na dunavskoj granici izmeu
Rumunjske i Bugarske. Odatle putnici splavima prelaze rijeku i skromnijim
vlakom nastavljaju do Varne na Crnom moru, gdje ponovno presjedaju kako bi
se dovezli do Istanbula.
Od 1914. trodnevno putovanje ve postaje udobnijim; uvode se nove
linije koje Budimpetu s Istanbulom povezuju preko Beograda i Sofije. Vagoni
su u istom stilu kao i oni koje je u Sjedinjenim Dravama konstruirao Mortimer
Pullman. Vlak ima spavaa kola, vagonrestoran s izvrsnom kuhinjom, wagon
fumoir za gospodu, poseban vagon za dame, koji ukljuuje komorice s
umivaonicima i ogledalima, kako bi gospoe mogle popraviti frizuru i minku.
Svaki je odjeljak bogato ukraen u stilu Art Nouveau, s perzijskim
tepisima, zavjesama s barunskim draperijama, oplatama od mahagonija i
foteljama presvuenim panjolskom koom. Dugo putovanje privlai europsku
drutvenu elitu, ukljuujui okrunjene glave.

Upravo e OrientExpressom Dimitri Borja Korozec krenuti na svoje

dugo putovanje do Pariza. Uurbanim se korakom, izbjegavajui prometnije
ulice, Dimo uputio na kolodvor. Maglu to pokriva grad sumrak ini jo
guom. Da bi prikrio rupu koju je metak ostavio na lanom zavoju, putem je
od uline cvjearice kupio struak poljskog cvijea i zataknuo ga u nju, to je
cijeli aranman uinilo jo bizarnijim.
Kiosci na stanici prodaju specijalna veernja izdanja s priom o atentatu
na nadvojvodu. Stotine se putnika otima za ono malo preostalih novina ne bi li
im se posreilo proitati neto o tragediji. Peroni vrve uskomeanim ljudima to
se meusobno sudaraju jer ne mogu skinuti pogled s novina. irenje i sklapanje
ruku mnotva koje istovremeno lista stranice izdaleka se doima poput lepeta
krila roja bijelih leptira.
Dimitri hini zanimanje za primjerak u rukama nekog gospodina debelih
zalizaka, koji hoda pored njega. Zamijetivi nepristojnog znatieljnika, ovjek
sklapa novine, skrivajui vijest od oiju nametljivca s rascvjetanim zavojem na
ruci.
Dimo se ukrcava na vlak i smjeta u samostalni kupe prve klase koji mu
je pukovnik rezervirao. Gotovo zapanjen, razgledava prostor u kojem se naao.
Nije ni prvi ni zadnji kojega je vritea rasko ostavila bez daha. Svaki
skromniji putnik to se zatekne u tim vagonima, poput sluga ili dadilja u pratnji
svojih imunih poslodavaca, iskusi sline osjeaje. Kasnije, u Parizu, mladi e
Bouchedefeuu priati kako se posramio to putuje okruen tolikim luksuzom.
Od novca koji je potroen na jedan jedini vagon moglo bi se mjesecima hraniti
sve siromake etvrti Sarajeva. Dragutin Dimitrijevi je znao to radi. Tko bi
traio mladog terorista u toj palai na kotaima?
Sef stanice izvodi dobro poznati ritual iz depia prsluka vadi sat, pue
u svoju pozlaenu zvidaljku i vlak kree tono na minutu. Oblak pare iz
lokomotive obavija sve koji su doli ispratiti putnike. Sef stanice zadovoljnim
pogledom otpraa kompoziciju dok naputa Beograd, klizei prugom poput
divovske zlatnosive zmije to gmie tranicama. Zapoinje jo jedno
putovanje legendarnog OrientExpressa.
 Hauptbahnhof u Mnchenu, nedaleko od Karlsplatza: vitka ena, sva u
crnom, izuzev eira s perjem kao u konjikog asnika, nestrpljivo iekuje
dolazak vlaka. Zna da je OrientExpress iz Salzburga krenuo po predvienoj
satnici. Veo od tila to joj pokriva lice inije tajanstvenom. Neobinoj pojavi
pridonosi patuljasti Indijac s turbanom na glavi koji nosi njezinu prtljagu.
Oslanjajui se na egzotinog gnoma, ena se propinje na prste pogleda
uprta u obzor ne bi li nazrela dim to e najaviti pribliavanje lokomotive.
Njezino je ime Margaretha Geertruida Zelle MacLeod, a poznatija je kao
Mata Hari. Razlog nepotrebne krinke je jednostavan: Mata Hari namjerava
inkognito otputovati do Pariza, kako bi se susrela s jednim bivim ljubavnikom,
francuskim generalom AdolpheomPierreom Messimyjem. Ne eli, naime,
pobuditi sumnje porunika Alfreda Kieperta, jo jednog biveg, povezanog s
njemakom obavjetajnom slubom, s kojim jo uvijek odrava leerne odnose.
Imuni joj je Kiepert ve u vie navrata isporuio pozamane svote za
povremene usluge tajne agentice. Turneje po Europi inile su je idealnom
osobom za vezu. Otkad se plesaica vratila u Berlin, drao ju je pod strogim
nadzorom.
Mata Hari je od veljae boravila u Hotelu Cumberland, radi priprema
za nastup u opereti Der Millionendieb u Kazalitu Metropol. Premijera se,
meutim, trebala odrati tek u rujnu, a plesaica je ve potroila gotovo sav
novac od prodaje vile u Neuillyju, skupa s konjima i pokustvom.
Mata Hari se doima mnogo mlaom nego to jest, no ni lijepo, vrsto
tijelo, ni lice bez ijedne bore nisu dostatni da zajame nepomueno
samopouzdanje plesaici koja s trideset osam godina na scenu izlazi potpuno
gola. Iznenada se odluila krenuti na tajno putovanje. Izgovorivi se na jaku
gripu, na nekoliko je dana obustavila probe, na brzinu spakirala dvije od svojih
etrdeset i sedam torbi Louis Vuitton i dola u Mnchen priekati vezu Orient
Expressom za Pariz. Intuicija joj je govorila da atentat u Sarajevu na neki nain
moe pozitivno utjecati na njezinu financijsku situaciju. Messimy je ministar
obrane. Ubrzo bi Francuzima mogle zatrebati informacije iz njemakog
generaltaba. I obrnuto, pomislila je plesaica. Tada jo nije znala da e
postati najglasovitijim dvostrukim pijunom Prvog svjetskog rata.
Buran ivot Margarethe Geertruide Zelle MacLeod otpoeo je u
Nizozemskoj, u Leeuwardenu, gdje se rodila 1876. Kad je imala devetnaest
godina, njezina ljepota nije promakla kapetanu Rudolphu MacLeodu,
Nizozemcu kotskog porijekla, dvadeset godina starijem od nje. MacLeod se
ponosio svojim rodoslovljem. Poticao je od Olafa Godredssona, kralja otoka
Mana. Unato razlici u godinama, brzo su se vjenali i preselili u Haag. Godine
1897. Mac Leodje premjeten najavu; 1. svibnja par se ukrcava na parobrod SS
Prinses Amalia i otplovljuje za nizozemsko otoje.
Ubrzo je postalo oigledno da se djevojka vatrene udi nee lako
priviknuti na otoki spokoj. Sve su vie dolazile do izraaja i razlike u
temperamentima suprunika.
Nakon pet godina Margaretha se, rastavljena od kapetana, vratila u dom
svojeg strica u holandskom Nimegeu. Nedugo poslije toga, ve je prvim
nastupom u Parizu na se svrnula pozornost svjetske javnosti.
S Jave je ponijela Motilaha, patuljastog hinduista koji ju je posvuda
pratio, tajnu senzualnih otokih plesova i ime: Oko zore. Na javanskom, Mata
Hari.
Otegnutim fijukom lokomotive, OrientExpress najavljuje svoj ulazak u
stanicu.
 ORIENTEXPRESS OD MNCHENA DO PARIZA

dluivi da nee izlaziti iz vlaka sve dok ne stignu u Pariz, Dimitri Borja
Korozec s prozora svojeg kupea promatra nove putnike. Pozornost mu
je privukao nesvakidanji prizor ene koja se ukrcava u pratnji liliputanca. Njih
se dvoje uspinju u vagon. Prvo dama u crnom, a onda, uz odreene potekoe,
patuljak. Tako je malen da ne dosie do prve stepenice. Stoga slae slovima
ukraene torbe Louis Vuitton jednu na drugu i koristi ih kao ljestve. Trljajui
ruice, zadovoljno se osmjehuje gazdarici, jer je pronaao spretno rjeenje da se
uspne u vlak. Gospoa oito nije ni blizu tako zadovoljna, budui da je
primorana iznova sii na peron kako bi podigla prtljagu.
Unato odluci da nee naputati kupe, Dimitri ne uspijeva odoljeti porivu
da izbliza promotri nove suputnike. Otvara vrata i izlazi u uzani hodnik upravo
u trenutku kad ovo dvoje nailazi iz suprotnog smjera. Naravno, saplee se o
patuljka i pada na Matu Hari. Njoj se pri padu otkrije lice ispod vela i Dimo
ostaje opinjen tom zagonetnom ljepotom. Prua joj ruke i ispriava se
mucajui dok joj pomae ustati. Matu Hari pak osvaja mladieva bezazlenost.
Ugledavi ogromni povoj iz kojeg cvate cvijee, ona uzima buket, govorei:
Hvala. Nikad nisam dobila cvijee na tako originalan nain.
A ja nikad u svom ivotu nisam vidio ljepu enu iskreno e Dimitri,
zaboravljajui na svoju strast prema Miri Kosanovi.
Gutaju se oima, zaboravljajui na vrijeme, priljubljenih tijela u uskome
prolazu. arobni trenutak prekida jedan sonorni glas, duboki bas; Dimitri u
udu ustanovi da taj zvuk dopire iz patuljkova grla. Motilah pokae prstom, uz
lagani naklon:
Ovo je kabina, begum obavjeuje, oslovljavajui je kako se
* gospodarica ili gospoa iz potovanja oslovljava na jeziku urdu.
Fantastino, ba pored moje! ustanovljuje Dimo, otvarajui joj vrata.
Ako elite, begum, na raspolaganju vam je i druga, na poetku vagona.
Jednake su. Ovu sam vam ponudio jer mislim da e se na sredini vagona manje
sjeati drmusanje vlaka.
Ne, ne! Ovdje mi je dobro izjavljuje Mata Hari, bacajui postrance
pogled prema Dimitriju.
Kako elite, begum.
Dimo koristi priliku:
Kako sam nepristojan, jo se nisam predstavio: Dimitri Borja Korozec
i ljubi joj ruku.
Mata Hari glasno e ona, zaboravljajui na tajnost.
Kako reakcija izostaje, Margaretha zakljuuje da mladi nikada nije uo
za nju. Spustivi pogled, plesaica predstavi ovjeuljka:
 Ovo je Motilah, moj vjerni pratilac, tajnik, voza, majordom,
tjelohranitelj... zapravo, moj homme a toutfaire.
Motilah pozdravi naklonom glave, sklopivi ruke po indijskom obiaju.
Dimitri ravnoduno odmjeri patuljka:
Tjelohranitelj?
Preporuujem da ga ne podcjenjujete. Mnogi su trostruko krupniji od
njega to ve skupo platili. Motilah je verziran u hinduistikim borilakim
vjetinama koje tako dobro ilustrira kathakall ples, inae jedan od mojih
najdraih. Ne znam je li vam to poznato, ali kathakall plesai imaju takvu
kontrolu nad facijalnim miiima da su se jednom stranom lica u stanju smijati,
a drugom plakati.
Dimitri je primoran uzmaknuti pred ovom bujicom beskorisnih
informacija:
Znai, vi ste plesaica?!
Egzotinih plesova.
Kakva sluajnost! Moja majka je akrobatkinja.
Matu Hari ta usporedba nasmije:
Niste nikada uli za mene?
Ja sam upravo izaao iz sjemenita slae Dimitri. Provest u neko
vrijeme u Parizu, kod jednog prijatelja dominikanca, kako bih se malo
priviknuo na vanjski svijet.
Odlino! I ja idem tamo. Iskoristit emo putovanje da se bolje
upoznamo ree vedeta, stiui mu ruku s nedvosmislenim zadnjim
namjerama.
Dimitri srameljivo pokua promijeniti temu. Gledajui u patuljka, upita:
A kako je mogue da vam je maleni i voza, ovako nizak?
Gurne prednje sjedalo pa vozi stojei.
Dok se Dimitri pitao bi li udnovat odgovor trebao shvatiti ozbiljno,
Mata Hari se pozdravi, uz obeanje ponovnog susreta:
Vidimo se kasnije u vagonrestoranu.
Dimo se vraa u svoj odjeljak, sav oamuen od upravo steenog
poznanstva.
Vlak se lagano potresao, to znai da naputa Miinchen. Ponavlja se
ritual sa zvidaljkama. Zakratko lokomotiva ubrzava, utiskujui u tranice ono
monotono kloparanje koje e potrajati do kraja putovanja.

U svojem kupeu, Margaretha MacLeod, nom de guerre Mata Hari,

sprema se zaskoiti novog suputnika, zanesenog mladca pjesnikog lika.
Nagaa koliko bi Dimitriju moglo biti godina. Ne preko osamnaest,
pretpostavlja, uzbuena idejom da ga zavede. Put do Pariza je dug, a noi u
vlaku jo due.
Ogleda se, naga, u venecijanskom ogledalu skuene kupaonice. Svia joj
se ono to vidi. Glatko lice, vrste grudi ruiastih bradavica, blistavo bijela
koa, mesnate usne, sva ta aura senzualnosti to zrai iz njezina tijela potvruje
miljenje koje ima sama o sebi: nitko joj ne bi dao vie od dvadeset i pet
godina. Otvara neseser i gotovo mehaniki otpoinje s obredom toalete.
Najprije su na redu vlane maramice natopljene lavandom vrcima prstiju
njima trlja lice, pazuhe, venerin breuljak i sve pregibe na tijelu. Potom,
pomou poklopca boice, nanosi parfem na vrat, une koljke i koljena. minka
jedino oi i usta. I onda se ponovno oblai. Spremna je za jo jedan nastup u
umjetnosti gdje joj nema premca: umijeu zavoenja.

U susjednom kupeu Dimitri Borja Korozec eka da bude zaveden.

Jednom je putniku sasvim udobno u skuenom prostoru spavaih kola:

patuljastom Indijcu Motilahu Bakashu. Za njega je odjeljak prava palaa. Ako
izuzmemo previsok umivaonik u kupaoni, sve je ostalo kao narueno za
njegove mjere. U tangi i s turbanom na glavi, sjeda u poloaj lotosovog cvijeta.
Poluzatvorenih oiju, Motilah bez prestanka ponavlja tajnu mantru tovatelja
Kali, crne boice razaranja. Prema njihovu je vjerovanju svemir nastao iz
preobilnog sjemena koje je iva prosuo u njezinu kozmiku vaginu, zaevi
tako itav univerzum. Pred sobom Motilah Bakash dri figuricu Kali, okruenu
mirisnim tapiima. Njezin je lik straan. Izoblieno joj je lice obliveno krvlju.
Usta, iskreveljena u monstruoznu grimasu, otkrivaju isplaeni jezik i iljate
zube. U trima od njezine etiri ruke su ma, tit i oma. etvrta je ruka
ispruena u gesti koju njezini poklonici tumae kao blagoslov. Kali je gola; nosi
samo pojas od ljudskih lubanja i vijenac od odrubljenih glava.
Zakratko, Motilah zapada u trans. Dosee atori, stanje unutarnjeg
prosvjetljenja to vodi ka nirvani. ini mu se da je dvometra. Nije vie
patuljasti potrko jedne plesaice, ve svemoni div. Nitko ne zna da je Motilah
Bakash jedan od posljednjih pripadnika sekte Thug. To su zastraujue
krvolono bratstvo u Indiji istrijebili Englezi 1837., no Bakashevi su roditelji
uspjeli pobjei na Javu. ovjeuljak je odgojen u tradiciji sljedbe; nauili su ga
kultu vamacara, tantrizmu lijeve ruke u kojem sljedbenici duhovnu puninu
postiu spolnom aktivnou. esto orgazam doseu bez ikakva tjelesnog dodira,
samo snagom meditacije. Uio je ramasi, Thug argon i znakove koje poklonici
koriste za identifikaciju. Sva se ta znanja sada doimaju beskorisnima, budui
daje Motilah Bakash najvjerojatnije posljednji Thug.
No Motilah nipoto ne podcjenjuje uenje koje ga je uinilo majstorom
daviteljem. Njegovo oruje izgleda sasvim bezazleno to je rumal, sveta
earpa koju uvijek nosi oko vrata. U njegovim se prstiima njena svilena
marama pretvara u smrtonosnu omu. Za delirija izazvanih konzumacijom
haia, Motilah sebe vidi kao Sistrurusmiliarus, neujnu zmijicu dugu jedva
tridesetak centimetara, no nita manje otrovnu nego njezine srodnice.
Oboavatelji Mate Hari ne znaju kakvom se riziku izlau; patuljak,
naime, gaji opsesivnu strast prema plesaici. Kad taj siuni istonjak procijeni
da bi udvara mogao biti opasan za gospodaricu, on ga tiho eliminira. Trag od
nerijeenih zloina koji ostaje za umjetnicom u gradovima po kojima nastupa
potvruje Bakashevu uinkovitost.
Dimitri, naalost, nije imao sree da stekne naklonost malenog ubojice.
Ovaj samo eka pogodan trenutak da ga ukloni. Upravo zato zaziva nadahnue
Kali, boice ubojica. Ritam ponavljanja mantre uklapa se u jednoliko klopotanje
vlaka.

I ne slutei kakvoj se opasnosti izloio, Dimo se s pravom mladenakom

nestrpljivou priprema za susret s tajanstvenom enom. Nikada nije uo za
Matu Hari, no dobio je dojam da je rije o nekoj glasovitoj osobi koja se trudi
putovati nezamijeena. Od sobara je zatraio da mu donese ulja, kantu s ledom i
sapun. Ovaj ga je posluio i ne trepnuvi; u OrientExpressu je, naime, navikao
i na mnogo egzotinije prohtjeve. Dimitri je odmotao lani povoj i ruku,
zajedno s pitoljem, uronio u posudu. Ruka mu trne sve do ramena. Pocrvenjele
prste vie uope ne osjea, no primjeuje da oteklina na kaiprstima
zarobljenima uz oroz splanjava. Sapuna ih tako da se stvara obilna pjena i
potom masira uljem. Potom zaglavljuje pitolj o kvaku na vratima i, opirui se
stopalom o vrata, nogu koristi kao polugu pa se snano odguruje unatrag.
Rezultat: kvaka se otkine, a on svom snagom tresne na pod kupea. Pa ipak,
uspijeva postii cilj: bergmannbayard se napokon odvojio od njegovih prstiju.
Dimo masira ruku sve dok se cirkulacija nije povratila, a onda zavitlava pitolj
kroz prozor. Ne eli riskirati na strogoj francuskoj granici. Sam se sebi zaklinje
da se nikada vie nee uvaliti u nevolje zbog dodatnog kaiprsta. Ako treba,
amputirat u ga, pomilja na drastine mjere. Provjerava je li pojas sa
zlatnicima na svojem mjestu, opipava kljui ispod koulje i popravlja odjeu.
Posluitelj iz vagonrestorana prolazi hodnikom, oglaujui na
francuskom zadnji poziv na veeru: Dernierservice! Dernierservice/.
Dimitri se jo jednom osvjedouje da izgleda pristojno i sav uzbuen
kree na ugovoreni sastanak.
 Dimo zatie Matu Hari i Motilaha Bakasha kako ve sjede za stolom u
kutu raskonog vagona. Zapaa limoges posue, Baccarat kristal i fine lanene
stolnjake s monogramom kompanije.
Gosti u restoranu, svi formalno odjeveni u skladu s ambijentom,
raspravljaju o dramatinim dogaajima, uzbueni zbog perspektive sukoba
velikih razmjera:
uo sam da su upleteni neki visoki srpski asnici!
Jadna Sofija! Kakva grozna smrt, pogoena je u abdomen!
Navodno su posljednje nadvojvodine rijei bile: Sofija, draga moja!
Nemoj umrijeti! Mora ivjeti zbog nae djece!.
Mislite da su svi atentatori uhieni?
U sreditu je panje gospodin velikih brkova, u galauniformi nakienoj
ordenjem, to sjedi za jednim od stolova. To je portugalski general Accio
Galhardo, koji se OrientExpressom vraao s odmora. Ve je mnogo godina
umirovljen, no odora mu pridaje neprijeporni autoritet vojnog eksperta. Netko
pita:
I, generale? Hoe li biti rata?
General Acacio ini dramatsku stanku i ozbiljna lica daje krajnje
zbunjujui odgovor:
Moe biti da hoe. Ako ne, vidjet emo.
U nekim drugim okolnostima, Dimitri bi se gorljivo ukljuio u ovakve
rasprave. Meutim, ponesen mladenakim arom, on tog trenutka misli jedino
na Matu Hari. Zaboravlja na klasnu borbu i na injenicu da je jedan od glavnih
sudionika zavjere. eli najbolje to moe iskoristiti putovanje s izvanrednom
enom, kad ih je ve sudbina smjestila u isti vlak. S ushienim osmijehom na
licu, prilazi stolu. Mata Hari, uz koju sjedi Motilah, pokazuje Dimi da se smjesti
nasuprot. Pijuckaju Kir Royale; plesaica nalae konobaru da donese jedan i za
Dimitrija.
Veera, koju zalijevaju ampanjcem Cristal 1910., carevim omiljenim
piem, zapoinje salatom Aida, specijalitetom efa kuhinje. U zdjeli obloenoj
listovima cikorije, ploke zelene paprike tvore oblik kupole. Okolo kupole su
sloene krike kuhanog bjelanjka, rajice i artioke. Izmrvljeni umanjak
upotpunjuje profinjenost predjela. Matredhtel pred putnicima mijea umak
od maslinova ulja, octa, senfa, soli i papra, kojim zainja salatu. Mata Hari,
Dimitri, pa ak i asketski nastrojeni patuljak gotovo gutaju predjelo i ve
iskapljuju prvu bocu ampanjca. Nakon salate posluen je glasoviti koktel od
kampa
Orientexpress, priprema tog jela ve je postala jednim od
najomiljenijih obreda vagonrestorana. I jo ampanjca. Potom stie consomm
u zdjeli od engleskog porculana, s kockicama kruha preprenog na maslacu. I
jo ampanjca. Pice de rsistance je RoastBeef avec de la Moutarde la
Menthe. Mnogi su gurmani putovali ovim vlakom samo da bi se naslaivali
neponovljivim okusom koji je senf od mente davao mesu. Uz ovu poslasticu,
naruili su jo jedan cristal. Nije se moglo odoljeti ni desertu, prozranoj
Crme de Th, pudingu od aja posluenom s pireom od umskog voa. Tek
tada je doao as za tursku kavu i likere, no njih je troje ostalo na ampanjcu.

Dok vlak naputa kolodvor u Karlsruheu, jo uvijek sjede u restoranu,

ve poprilino pijani. Pripitomljeni Motilah Bakash, koji inae ima morbidnu
naviku skupljati fotografije svojih rtava, u tiini planira napad. Njegova je
tolerancija na vino razmjerna njegovoj veliini. Iza otealih kapaka, u
alkoholnoj mu se omaglici priviaju jezivi prizori u kojima se crna prikaza
boice Kali stapa s bijelim licem Mate Hari.
Dimitri i plesaica, ve vrlo bliski, vode ivahan razgovor. Neke je
njegove dijelove paljivo zabiljeio Tartarin Charboneau, konobar literarnih
sklonosti, jedini koji je prepoznao umjetnicu. Kasnije je Charboneau biljeke
pokuao prodati novinama, no nikada nitko u njih nije doista povjerovao, ak ni
njegova obitelj ili kolege iz vlaka. Slijedi izvadak iz razgovora koji je
prislukivao Tartarin:

MATA HARI: ...Dimitri Borja Korozec. Kakvo udno ime

ima! Otkud ovo Borgia usred dva slavenska imena? Talijan?
DIMITRI: Nije Borgia, nego Borja. Moja majka je Brazilka.
Ali ti ne zna ni gdje je Brazil, pretpostavljam...
MATA HARI (smjekai se): E tu se vara, dragi moj Dimitri.
Jedan od mojih najvatrenijih oboavatelja je upravo Brazilac kojeg
sam upoznala lani u Parizu. Jos do Patrocinio Mlai. Zna li tko je
to?
DIMITRI (zaueno): Nisam znao da Jos do Patrocinio ima
sina.
MATA HARI: E pa ima, i oboava priati o ocu. (:radoznalo)
Znai, uo si za crnca koji je pomogao ukinuti ropstvo u domovini
tvoje mame?
Mladi se zapiljio u nju i izjavio neto to sam pripisao
vinskim parama, jer je proturjeilo boji njegove koe.
DIMITRI: Njemu moja majka duguje slobodu. Ja sam unuk
afrike ropkinje.
Mata Hari mi se doimala nepovjerljivom koliko i ja, no valjda
nije htjela ulaziti u pojedinosti.
MATA HARI: No dobro, dakle sin tog osloboditelja je jedan
od najzabavnijih ljudi koje znam. Novinar, pisac i atae brazilskog
konzulata.
DIMITRI: Vidim da te oduevio. Osim toga, mora da je
naslijedio onu oevu ponositu ljepotu.
MATA HARI: Ba naprotiv! arma i mate ima napretek, ali
je goljav i nizak. Ne puno vii od Motilaha.
Pijani patuljak iz Tisuu ijedne noi u njihovu drutvu
progunao je neto ispod glasa; valjda ga je usporedba zasmetala.
MATA HARI: Katkad bi svoju tamnu put koristio da se
proda za indijskog princa. Jednom mi je ispriao da se zbog neke
ene u tajnosti borio u dvoboju, u Bulonjskoj umi, s belgijskim
kraljem Albertom! Priznajem, podlegla sam latinskom armu tog
Brazilca punog bajkovitih pria... Ali to je s tobom? Kako si dospio
u Europu?
DIMITRI: Ja nikada nisam bio u majinoj zemlji. Rodio sam
se u Banjoj Luci, u Bosni. Tko zna? Moda e me jednoga dana
sudbina odvesti u Brazil.
Na nekoliko trenutaka se inilo da je mladi nekuda odlutao u
mislima. Onda je upitao:
DIMITRI: A kako si ga upoznala?
MATA HARI: Koga? Josea? Bilo je to u proljee. Imala sam
premijeru glazbene komedije Le minaret u Teatru Renaissance;
doivjeli smo ogroman uspjeh. Odmah sam zapazila tamnoputog
mukarca koji je sjedio u prvom redu i na kraju predstave mi bacao
rue. U ljeto sam ve nastupala na drugom mjestu. Prela sam u
FoliesBergere, gdje sam izvodila splet panjolskih plesova koji je
osvojio i kritiku i publiku. Primijetila sam da je taj isti ovjek u
gledalitu svaki put, jo od premijere. Konano je, nakon zadnje
predstave u kabaretu, doao u moju garderobu i pozvao me na
 veeru. Nisam mogla odbiti. Tu se rodilo nae prijateljstvo; i dobri
smo prijatelji do dan danas.
Mladi koji se zvao Dimitri, skoro djeak, primaknuo joj se
jo blie.
DIMITRI: Nadam se da u ga jednoga dana upoznati.
MATA HARI: Ako ostane neko vrijeme u Parizu, pogotovo
ako bude iao po kafiima, sigurno e ga sresti.
Tada me je Mata Hari letimice okrznula pogledom i shvatila
da prislukujem razgovor. Ustala je i povukla mladia za ruku.
MATA HARI: Ve je kasno. Bolje nam je da se vratimo u
kupee.
Vie nita nisam uo. Par je izaao, a za njima je oteturao i
pijani kepec.

Izaavi iz vagonrestorana, Dimitri Borja Korozec poinje intenzivnije

osjeati uinak pia. Nije navikao na tolike koliine alkohola. Oslanja se na
plesaicu, grlei je oko struka. Trio napreduje hodnikom: Dimo priljubljen uz
Matu Hari, a Motilah Bakash iza njih, opirui se o prozore. On eka samo da se
gazdarica povue u postelju pa e Dimitrija beumno zadaviti u njegovu
odjeljku. Glad deraice Kali bit e jo jednom utaena. Ipak, dogaaji koji
slijede primorat e Motilaha da izmijeni planove. Kad su se dokopali kupea
Mate Hari, ona uvlai mladia unutra i zatvara vrata. Bakash ostaje zateen.
Nikada jo nije vidio da se begum nekome podala na prvom sastanku. Ali nije
vano. Zna on ekati. Strpljivost je vrlina pripadnika sljedbe Thug. Sklanja se,
onako siuan, u sjenku jedne nie i preputa kontemplaciji, ruku prekrienih na
kobnom alu to mu je omotan oko vrata. Za nekoliko minuta, uspijeva zaspati
stojei, ukoen kao blackamoor.

U kupeu, Mata Hari ne gubi vrijeme. Usisava Dimitrijeve usne dugim

poljupcem. Njezin iskusni jezik istrauje mladieva usta. Ruke, izvjebane za
najsavrenije metode milovanja, lutaju mu po tijelu, drhtavom od udnje. Pripija
svoja krepka plesaka bedra uz djeakov nabrekli ud. On joj gotovo dere
haljinu, ne moe doekati da dotakne te vrste grudi. Vlai prste slinom i lagano
joj miluje bradavice. Ona je na rubu svijesti od uitka. Ve godinama nije imala
tako mladog ljubavnika. Baca se na uski krevet, trgajui sa sebe ostatak odjee,
dok Dimitri odbacuje sako i polako otkopava koulju. Pogledom oblizuje
predivnu golu enu koja mu se nudi. Pogled mu zapinje na meunoju i
odjednom mu se poinje vrtjeti u glavi. Vidi dvije, etiri, osam Mata Hari to
mu se podaju, u nekoj vrsti erotskog kaleidoskopa koji nije u stanju zaustaviti.
Moda nije trebao toliko piti. Iznenada mu iz eluca navire neizdriva munina.
Da ne bi upropastio putenu atmosferu trenutka, on zavapi:
Ljubavi, ekaj! Nemoj se micati. Idem u toalet da ti budem posve ist.
Ona se buni:
Ne! Hou te udahnuti cijelog, takvog kakav jesi! Njuiti tvoj ud kao
kuja kad se tjera!
Prekasno. Dimo ve izlijee iz kupea i bezglavo hita hodnikom prema
kupaonici.
Istini za volju, ono to slijedi prije je posljedica nezadr ive munine
izazvane pijanstvom, nego Dimitrijeve poslovine nesmotrenosti. Kupaonice se
u OrientExpressu nalaze na samim krajevima vagona. Mogao se olakati u
malom umivaoniku u kabini, no kako je njegov kupe odmah pored njezina, nije
htio da ga uje kako povraa. Pod naletom munine, Dimo se dokopa zahoda i
otvori vrata. A tamo, u besprijekornoj uniformi sputenih hlaa, na koljki
sveano sjedi general Acacio Galhardo, koji je zaboravio povui zasun. Stari
vojnik isputa tjeskoban ratniki pokli:
Zauzeto! Zauzeto!
Uzalud. Dimitri vie ne kontrolira svoj nagon za povraanjem.
Zar ne vidite daje zauzeto?! i dalje vie general, u nevjerici.
Oprostite, generale, oprostite! krklja Dimo, dok mlazovi naviru i
ikljaju po bljetavim medaljama.
Napokon rastereen, zatvara vrata za sobom i juri prema svojem odjeljku.
Hoe se osvjeiti prije no to se vrati Mati Hari. Izdaleka jo uvijek dopiru
vapaji sirotog generala na odmoru:
Ali rekao sam da je zauzeto!...

Buka je probudila Motilaha Bakasha. Ne shvaa to se dogaa; vidi samo

kako se Dimitri uurbano vraa u svoj kupe. Skinuvi earpu s vrata, Motilah se
neujno pribliava. Kroz odkrinuta vrata promatra Dimitrija. Svija svilenu
maramu oko prstiju, pripremajui se za napad.
U kupeu se Dimitri naginje kroz prozor, kako bi ga nona svjeina
okrijepila. Osjea se bolje. Umiva se pa grglja vodom s vodice za usta dr.
Pinota. Jo koju minutu pa e opet biti s Matom Hari. Sama ga pomisao iznova
uzbuuje. Na izlasku iz kupea, hitajui u zagrljaj uene, saplee se o razvezane
vezice svojih cipela. I ne asei asa, klekne da bi ih zavezao. U tom se trenu
Motilah Bakash zalijee i skae na njega da bi mu nabacio smrtonosnu omu.
Prizor koji slijedi nalikuje na koreografiju nekog akrobata iz Isabelina cirkusa.
Kako Motilah nije predvidio da e se Dimitri naglo sagnuti, prelijee iznad
mladievih lea i ispada kroz otvoren prozor. Ne znajui da je zamalo
zadavljen, mladi Bakashev akrobatski skok doivljava kao pijani ispad i tri na
prozor ne bi li ga spasio. Pomisli da halucinira, ugledavi Motilaha kako s
vanjske strane leti usporedo s vlakom. Kad je bolje pogledao, zapazi da se jedan
kraj Indijeva rupca zakvaio za neku izboinu na vagonu. Motilah se grevito
dri za drugi kraj. Dimitri se naginje i poinje ga vui unutra. Bakash pokazuje
znake slabosti:
Nemoj klonuti! Jo malo pa si izvan opasnosti! vie Dimo, priteui
pomalo svilenu maramu.
Jo se jae izvija van, riskirajui vlastiti ivot, i hvata Motilahove
smeurane ruke. I kad je mislio da e ga uspjeti spasiti, prsti mu iskliznu iz
patuljkovih dlanova, mokrih od znoja. Posljednje rijei koje je uo zauvijek e
mu se usjeci u pamenje:
Past u.
Dimitri Borja Korozec zapanjeno promatra kako siuna silueta Motilaha
Bakasha iezava u tami, nesvjestan da je umalo postao jo jednom rtvom
posljednjeg Thuga.
U stanju oka bulji kroz prozor, ni sam ne zna koliko dugo. Zviduk
vlaka vraa ga u stvarnost. OrientExpress ulazi u stanicu Strasbourg.
Nekada francuski, Strasbourg je danas posljednji njemaki grad prije
granice. Ovoga je jutra na peronu, jo osvijetljenom fenjerima, neuobiajena
guva. Mladi husarski porunik i etiri njemaka vojnika razgovaraju sa efom
stanice.

Dimitri zadahtan ulazi u odjeljak Mate Hari. Ne zna kako bi joj priopio
vijest o Motilahovoj nesrei. Odluuje priekati prikladniji trenutak. Umjetnica
se, ve umorna od ekanja na povratak novog ljubavnika, ponovno odjenula.
Vidno je srdita:
Mislila sam da si ispao iz vlaka.
Ja?! odvraa Dimitri, uz neki neprirodni grohot.
Prilazi joj, ne bi li izmamio poljubac. Mata Hari ga nestrpljivo odguruje:
Sad ne.
Zato?
Bolje je priekati da vlak prijee granicu. Jedva ekam da stignemo na
francusko tlo.
Razgovor prekida kucanje na vrata. Dimitri se, kao opren, odmie od
nje. Pretpostavlja da su ve otkrili sudbinu patuljastog Indijca.
Tko je?
Vrata se otvaraju, ulazi porunik koji je stajao na peronu i obraa se Mati
Hari:
Madame Margaretha MacLeod?
 Ona se pokua praviti nevjeta:
ini mi se da je ovo neka zabuna, dragi moj. Ne poznajem tu gospou.
Oprostite, madame, no imamo izriitu naredbu porunika Alfreda
Kieperta da vas zamolimo da izaete iz vlaka i da vas otpratimo natrag u Berlin.
Ve sam vam rekla da to nisam ja! inzistira ona, uzrujana
mogunou da prisilno prekine putovanje.
Mladi se husar pokolebao; zbunila ga je mogunost nesporazuma:
Ali imamo pouzdanu informaciju da ste vi uistinu Margaretha
MacLeod.
Dimitri se uplee ne bi li bio od pomoi:
Porunice, mogu vam jamiti da se ova gospoa ne zove Margaretha
MacLeod. Njezino je ime Mata Hari! izjavljuje sveano, bacajui sve napore u
vjetar.
Porunik se na to elegantno okree poraenoj protivnici:
Idemo, madame?
Mata Hari se, rezignirana, pone pripremati da izae iz vlaka:
Trebam par minuta da pozovem mojeg tajnika. Pa gdje je Motilah?
Vidio sam ga da izlazi iz vagona. Mora da je negdje vani petlja
Dimitri, priopivi neto to je djelomina istina.
Nemamo mnogo vremena, madame. Veza za povratak nas eka na
drugom peronu pouruje husar.
Ah, posluga! Nikada nisu pri ruci kad ih trebamo! ali se Margaretha.
Dimitri, ako ga vidi, reci mu da se odmah vrati u Berlin. Ne mogu ga ekati.
Vojnici joj pomau zatvoriti kofere i izlaze s prtljagom. Mata Hari ljubi
Dimu u usta i njeno ga pljesne po obrazu:
Quel dommage... Tko zna, moda nam se jednog dana putevi opet
ukrste?
Ne mogu doekati taj trenutak uzvraa Dimitri, ljubei joj ruku,
utuen zbog gafa koji je napravio.
Potom se ona obraa poruniku:
Vidim da sam podcijenila sposobnosti njemake tajne slube. Voljela
bih samo da se ovaj neugodni incident zadri u apsolutnoj tajnosti. Da se iz ove
eskapade ne izrodi jo jedan skandal.
Sto se toga tie, moete biti mirni. Porunik Kiepert je naloio da se sve
izvede s maksimalnom diskrecijom. Nigdje nee biti zabiljeeno da ste pokuali
inkognito otputovati za Pariz.
Vojnici izlaze iz vagona, pratei Margarethu Geertruidu Zelle MacLeod,
alias Matu Hari.
Dimo se shrvan vraa u svoj kupe. Ne moe si oprostiti to je otkrio
damin identitet. Da mu jezik nije bio bri od misli, sada bije drao u naruju.
Tjei se kako nitko ne bi pomislio da jedna egzotina Mata Hari ima tako
prozaino ime kao to je Margaretha. I tko li je zapravo ta zagonetna ena?
Kakvu vanost moe imati za Njemaku kad su je na ovakav nain izvukli iz
vlaka? Je li previe riskirao to se zaloio za nju? Potiskuje te misli s ulaskom
carinika koji mu hoe pregledati dokumente. Nakon rutinske kontrole, Dimitri
iscrpljen lijee u krevet. Preostaje vie od osam sati puta, a mora stii odmoran.
Brzo pada u san. I ne primjeuje kada OrientExpress naputa Strasbourg, da bi
prevalio posljednju etapu prije no to prispije na Gare de lEst.
 3
______________

PARIZ SRPANJ 1914

e se s prvim pogledom na Gare de lEst i njegovu velianstvenu

eljeznu konstrukciju Dimitri Borja Korozec zaljubio u Pariz. Kao to
se dogaa i mnogim drugim putnicima koji se u tom gradu zateknu
prvi put, spopao ga je jak dojam da je tu ve ivio.
Doekuje ga Grard Bouchedefeu, kako je Dragutin
dogovorio, i Dimo se nastanjuje na mansardi na
broju 18 Ulice De lEchiquier.
Bouchedefeu ima sedamdeset godina, no
vitalan je kao da mu je dvadeset. Jo uvijek se bavi
zahtjevnim zanatom prepariranja ivotinja. Kako radi
kod kue, mali je stan neto izmeu ivotnog
prostora i laboratorija. Dekoriran je brojnim
balzamiranim ivotinjama makama, psima,
pticama, zmijama i guterima mahom narudbama
muterija koje nikada nisu platile raun. Ve na
ulazu sova rairenih krila i za svagda raskolaenih
oiju plai posjetitelje koji se prvi put otisnu u taj
beivotni zooloki vrt. Mrav, visok metar i
osamdeset, dugake bijele brade i s vjenom
beretkom na glavi, Grard Bouchedefeu je iva
karikatura staroga
anarhista. Kao strunjak za krivotvorenje,
umijee koje je nauio od jednog biveg
istomiljenika, Bouchedefeu je Dimitriju izradio dokumente na prozaino ime
Jacques Dupont. Dao mu je osamnaest godina, to je minimalna dob da mladi
moe voziti taksi; taj mu je posao pomou svojih veza i priskrbio. Prvih se dana
Bouchedefeu vozi pored njega, s planom grada u rukama, pomaui mu da se
snae u novom zanimanju. Od rana jutra krstare ulicama u automobilu klasine
tamnocrvene boje, tipine za parike taksije.
U dva tjedna Dimitri upoznaje grad dovoljno da sam moe usluiti
klijente, eventualno se i suoiti s reklamacijama pokojeg putnika. Kako esto
radi do sitnih jutarnjih sati, na suvozakom sjedalu uvijek sjedi jedan ogromni
preparirani napuljski mastif, pravo remekdjelo starog majstora iz 1895.
Bouchedefeu se zna naaliti kako je pas stariji od Dimitrija. Mladi Grardu
brzo prirasta za srce. Dimin ga zanos podsjea na njegove mladenake dane,
kada se odluio boriti pod crnom zastavom anarhizma. Ui ga svemu to zna.
Uveer u kvartovskim bistroima vode duge rasprave s grupicama anarhista i
srpskih izbjeglica.
Vrue ljeto posljednjih srpanjskih dana usijava i dogaaje i glave. Kao
to je Apis i predvidio, dana 23. Austrougarska Monarhija Srbiji upuuje
ultimatum. Svima je jasno da je to samo izgovor za poetak sukoba. Rusija je
ve naredila mobilizaciju trinaest bataljuna protiv Njemake, a kajzer Vilim II
objavljuje Kriegsgefahrzustand, odnosno stanje neposredne ratne opasnosti. I
Engleska je, premda se stavlja u ulogu mogueg posrednika, spremna za akciju.
Dimitri ne moe doekati taj trenutak. Naivno vjeruje, poput Apisa, kako je to
jedini nain da Bosna bude slobodna. Francuska zagovara oruani sukob jer je
to prilika da povrati AlsaceLorraine, podruje koje je 1871. pripojeno
Njemakoj; doao je as za revan. U Parizu studentarija marira po bulevarima
izvikujui Idemo na Berlin! Smrt kajzeru! i pjevajui Marseljezu. Novine Le
Figaro i Lcho de Paris svojim lancima hukaju na rat, ...kojim e se sve
obnoviti... pa ga valja prigrliti sa svim onim divljim i poetinim to nosi....
Samo se jedan usamljeni glas u itavoj dravi die protiv bezumlja
ovakvih ideja: glas novinara i saborskog zastupnika Jeana Jaursa. S izoliranog
branika dnevnika LHumanit on pokuava probuditi zdrav razum svojih
sunarodnjaka. Uzalud. Unato svakodnevnoj kampanji koju taj list vodi za mir i
svom njegovom trudu da s parlamentarne govornice neprestano ukazuje na
apsurdnost predstojeeg rata, Francuzi se ne daju pokolebati. Idu tako daleko da
iznimnog domoljuba socijalista proglaavaju izdajnikom.
U dnevniku Parismidi Lon Daudet bez okolianja sugerira: ..ne bismo
voljeli nikoga poticati na politika ubojstva, no neka gospodin Jaurs malo
zadrhti kad pomisli na takvu mogunost. Njegov bi lanak u kakvog fanatika
lako mogao pobuditi elju.
Urban Gohier, u novinama Sociale, autor je ovih nevjerojatnih rijei:
...Kad bi Francuska imala pravog vou, gospodin Jaurs bio bi prikovan na
zid, zajedno s pozivima na mobilizaciju.
Uvjereni pacifist Jaurs ne doputa da ga ovakvi napadi uzdrmaju. Lider
socijalistike stranke je hrabar ovjek.
S pedeset i etiri godine, debeo, s bradom koju je pustio ne zato to bi mu
se sviala ve da se ne mora brijati, Jean Jaurs je nesumnjivo najloije obueni
saborski zastupnik. Apsurdna crna kravata ve gotova vora, kupljena na nekoj
rasprodaji u robnoj kui, vie nalikuje na kakvu staru prnju svezanu oko vrata.
Zimi preko iznoenog odijela obue tamni kaput, ve neodreene boje, koji je
najee ukrivo zakopan. Nekoliko puta popravljani polucilindar upotpunjuje
ruho. Ljeti mu pak glavu pokriva izblijedjeli slamnati eir koji je takoer ve
vidio i boljih dana. Jean Jaurs ne mari za sitne iskaze tatine.
Njegova je prodrljivost legendarna. Tokom jedne kampanje, dok su
proslavljali pobjedu kandidata Socijalistike stranke, stranaki ga je kolega
prokomentirao: Kakav apetit ima na Jaurs! Pomlatio je itekako masnu juhu,
pola guske, itavu patetu, jedan omlet, i onda se pogladio po trbuhu govorei:
Kako ja volim ove male zakuske izmeu obroka!.
Ako mu je neumjerenost u jelu jedini grijeh, njegov je ivot LHumanit
koji je sam osnovao 1904. Kada je 1911. dobio stotinu i dvadeset tisua franaka
da bi odrao niz predavanja po Latinskoj Americi, sav je taj novac uloio da se
novine izvuku iz financijskih neprilika. Unato brigama ene, keri i prijatelja
koji strahuju za njegov ivot, nikada nije maknuo ni zareza u lancima kojima
se neumorno bori za mir. Kad bi o njemu ovisilo, rata ne bi bilo.
Dimitriju Borji Korozecu ini se vie nego loginim da Jeana Jaursa
treba eliminirati. Bouchedefeu ne dijeli njegovo miljenje. Pokuava mladca
uvjeriti da bi taj in bio besmislen. Trudi se objasniti mu da e sukob takvih
razmjera svijet uguiti u krvi, a da Jaursovo ubojstvo ionako teko moe
ubrzati razvoj zbivanja. Raspravljaju satima, esto sve do zore, no Dimitri ne
poputa pred argumentima starog anarhista. Metodino slijedi politiara
pamfletista da bi upoznao njegovu rutinu. Jaurs je ovjek jednostavnih navika.
Rano izlazi iz svojeg doma u Ulici De la Tour, svrati u trafiku, gdje s
prodavaem izmijeni nekoliko rijei. Kupi Daily Mail da bi doznao novosti iz
Engleske. Kako ne vozi, ukrcava se u metro do redakcije, u Ulici Montmartre
142. Rado s prijateljima ode u Coq dOr na ruak, a jo ee posjeuje Caf du
Croissant, zato to je u susjedstvu redakcije. Poslijepodne odlazi u parlament,
odri koji vatreni govor pa se potom vraa u redakciju.
Jednom ga je Dimo ak imao priliku povesti u taksiju, no odolio je
iskuenju. Zadnji tjedan u mjesecu, Dimitri je spreman. Tono zna kako e
ukloniti tvrdoglavog pacifista. Ako sve poe prema planu, ratoborni mirotvorac
nee proslaviti svoj sljedei roendan.

PARIZ RUE DE L'CHIQUIER PETAK, 31. SRPNJA 15 h

ok se vrti po skuenoj mansardi, Dimitri Borja Korozec skuplja ono

malo pribora to mu je potreban za predstojei pothvat. Plan je
jednostavan. Detaljno je prouio Caf du Croissant i zna gdje je stranji
ulaz, koji se koristi za opskrbu. Uz pomo votanog kalupa nou je, nakon
zatvaranja, uzeo otisak brave i izradio klju kojim e u pravi trenutak moi ui
u restoran. Sada vadi taj klju iz usta jednog mumificiranog gutera i sprema ga
u dep, zajedno s lanim brkom i kozjom bradicom koje je kupio u
prodavaonici kazalinih rekvizita u Ulici Lepic, blizu Moulin Rougea. Priprema
i bijelu pregau, prsluk i crni sako to e upotpuniti masku.
Nee mu biti teko ui u restoran preruen u konobara i provui se do
zastupnikova stola. Tek e se tada posluiti bombom iz domae radinosti, koju
je pomno izradio u svojoj sobi. Nije to konvencionalna anarhistika bomba, ve
slasna bomba od okolade, samo otrovna. Na teajevima trovanja koje je Mira
Kosanovi drala u koli atentatora, nauio je najobinija kuanska sredstva za
higijenu pretvarati u smrtonosno oruje. Zna, primjerice, da naftalin, koji
posvuda koristimo protiv moljaca, u pravim dozama moe biti toksian i ubojit
poput cijanida. Njegovi kristali unitavaju crvena krvna zrnca s nepopravljivim
posljedicama i ovjeka dovode u stanje kome. Simptomi, kao to su munina,
groznica i krv u mokrai, javljaju se najkasnije dvadesetak minuta nakon
gutanja supstancije, no najbolje je to rtva ne umire odmah i uglavnom ne
moe pojmiti to se dogaa. Sluei se apotekarskim tukom, Dimitri mrvi
pedeset malenih bijelih kuglica i pretvara ih u prah sitan poput eera.
Noiem otvara kola koji je kupio u finoj slastiarnici u Ulici Rivoli i
mijea otrov s ukusnom kremom. Onda ponovno sklapa bombu, prikrivajui rez
jo jednim slojem okolade, koju je sam spravio u Bouchedefeuovoj kuhinji.
Nekoliko trenutaka promatra kulinarsko remekdjelo koje naveer namjerava
servirati Jaursu. Gurman kakav jest, debeli tribun nee odoljeti iskuenju.
Progutat e bombu u jednom zalogaju i nee joj pravo ni osjetiti okus.
Bouchedefeu mu sjedi nasuprot i guna s neodobravanjem, punei
slamom trbuh angora make plavih staklenih oiju. Dimo ga ignorira. Smijei
se mislei kako je ironino ono to e zbiti za koji sat. Kad je ve poznat po
briljantnom govornitvu i neutaivom apetitu, neka Jean Jaurs umre kako je i
ivio: na usta.

PARIZ RUE D'ASSAS PETAK, 31. SRPNJA 15 h

imo, meutim, ne zna da nije jedini koji tako arko prieljkuje

novinarovu smrt. U jednoj zaguljivoj hotelskoj sobi u Ulici DAssas,
Raoul Villain, plavokosi student egiptologije u Louvreu, malo stariji od
Dimitrija, zavalio se na stari krevet uza zid. Opruge, istroene od tijela stotina
gostiju, kripe pod njegovom teinom. Ruku prekrienih ispod glave, on
promatra dva crna revolvera to lee na komodi. Namjerava ih vrlo brzo
upotrijebiti da bi domovinu oslobodio besramnog Jude, Jaursa.
Postoji jedna bitna razlika izmeu dvojice mladih ubojica. Za razliku od
Dimitrija, koji eliminaciju Jeana Jaursa vidi tek kao zadatak koji valja izvriti,
Villain je razvio gotovo patoloku mrnju prema zastupniku. Nikada, dodue,
nije proitao ni retka koji je napisao. Mrzi neto to ne poznaje. Slijepo se gnua
tog ovjeka i svega to on predstavlja.
Raoul, sin lude majke i oca alkoholiara, rano je napustio obitelj i
pridruio se Udruzi prijatelja AlsaceLorrainea. Tamo je nauio osuivati
Jaursa.
Za jednog je putovanja prema granici sanjao kako ubija kajzera. Budui
da je taj san ispao neostvariv, zadovoljio se nakanom da ubije izdajnika. Sino,
dok je motrio ulaz u redakciju dnevnika UHumanit, izalo je odatle pet
mukaraca. Neki je prolaznik s pratiocem prokomentirao:
Vidi. Evo Jaursa!
Villain na to upita:
Oprostite, gospodo. Biste li mi mogli rei koji je od njih Jaurs?
Oni su ga pogledali u udu, s nevjericom da u Parizu jo postoji netko tko
ne prepoznaje slavnog borca za mir:
Onaj u sredini, naravno!
Raoul zahvali i poe za grupicom koja je ula u Caf du Croissant.
Glumei socijalista, upita efa sale:
Gospodin Jaurs je va esti gost?
Doe gotovo svaku veer, nakon to prelome novine odgovori ef
sale ponosno. Villain tada odlui da e posljednji dan u mjesecu ujedno biti i
posljednji u ivotu Jeana Jaursa.
Raoul Villain lijee u krevet i posee za raskupusanom knjigom na
nonom ormariu. Maeterlinckova Plava ptica. Ne zna tono zato, no dok ita
djelo ovog belgijskog pisca o potrazi za sreom, uvijek se osjea poput zen
redovnika.

PARIZ PLACE DU PANTHON PETAK, 31. SRPNJA 15 h

azdana na breuljku SainteGenevive, u petom arondismanu, graevina

je prvotno zamiljena kao crkva posveena zatitnici Pariza. Kasnije e
je Francuska revolucija pretvoriti u velianstveni mauzolej u koji e
smjestiti posmrtne ostatke slavnih, promijenivi joj ime u Panteon. S povratkom
monarhije i Drugog carstva, pourili su se spomeniku iznova promijeniti
namjenu pa je Panteon opet postao crkvom.
Devetnaest godina nakon toga, Lon Gambetta proglaava Treu
republiku. Politike promjene zahtijevaju i one alegorijske. Panteon ponovno
postaje posljednjim poivalitem zaslunih Francuza. Sada ga opet treba
sveano otvoriti, uz to veu pompu. Prigoda se ukazuje 1885., kada umire
glasoviti svjetski pisac, Victor Hugo. Prognan zato to je zastupao
republikanske ideale, Hugo je vie nego ovjek od pera. On je simbol. Pepeo
mu je prenesen u Panteon uz posmrtnu povorku koja je dirnula itavu francusku
javnost.
Ba pored te grobnice dva mukarca u pola glasa vode povjerljiv
razgovor. Jedan od njih je ef gradske policije Xavier Guichard. Drugi je
svojeglavi vii inspektor Victorien Javert. Visok, isklesana lica, iroke eljusti, s
jednim jedinim pramenom kose na eli, spljotenog nosa irokih nosnica,
hladnog i prodornog pogleda, Javert je s trideset i est godina slika i prilika
svojeg djeda.
Djed, takoer policajac, uao je u legendu francuske policije, zahvaljujui
upornosti s kojom je ivot posvetio progonu dotinog Jeana Valjeana. Za njega
su govorili: Kada je ozbiljan, slii na lovakog psa; a kada se smije, na tigra.
Unuku bi pristajao isti opis. Iako mu je otac silno elio da postane
telegrafist, Javert je odmalena bio zagledan u djeda. Njegovo mu ime otvara
vrata Policijske akademije i ubrzo postaje jasno da slinost izmeu biveg i
sadanjeg inspektora nije samo fizika. Unuk je batinio istu, gotovo fanatinu
ustrajnost i predanost. Victorien Javert pita efa:
Oprostite ako je pitanje neumjesno, monsieur le directeur, ali moete li
mi rei emu tolika tajnost? Zato smo se morali sastati na ovako skrovitom
mjestu?
Guichard se ogleda oko sebe, kako bi bio siguran da ih nitko ne motri:
Razlog je jednostavan, dragi Victorien. Hou vam povjeriti nimalo
popularan zadatak. Niti moji nadreeni ne znaju to u od vas zatraiti.
Na zapovijed, monsieur le directeur pristaje Javert, bez pogovora.
Guichard pali lulu i pojanjava:
Sigurno ste ve zapazili kakav revolt zastupnik Jean Jaurs izaziva u
dijelu populacije, svojim antiratnim izjavama.
Naravno, monsieur le directeur odvraa Javert, premda ne ita
LHumanit, niti se zanima za politiku.
E pa dobro, strahujem da mu kakav fanatik ne ugrozi ivot. Prijete mu
neprestano. Valja izbjei katastrofu. Stoga vam nareujem da slijedite Jaursa u
stopu, ali bez njegova znanja, i da ga zatitite po svaku cijenu.
Javert se na trenutak zamisli:
Monsieur le directeur, jasno da sam poaen vaim povjerenjem, ali
zato ja? Rasporeen sam u postaju Chtelet, ne bi li moda bilo bolje uposliti
nekoga iz Ulice Du Mail, u drugom arondismanu?
 Upravo to elim izbjei. Jaurs poznaje sve kvartovske policajce.
Pobjesnjet e im primijeti da je praen. ovjek uporno odbija bilo kakvu
zatitu.
Ako tako elite, tako e i biti zakljuuje Javert.
Xavier Guichard ponovno pripali lulu i oinski prebaci ruku preko
inspektorovih ramena.
Odlino. Znajte da ovaj izbor nije sluajan. Poznate su mi vae
kvalitete i znam od koga ste ih naslijedili. Kada sam bio mladi andar, jo se s
divljenjem prialo o starom Javertu. teta to je ga je zadesila tako tragina
smrt.
Hvala, monsieur le directeur odgovara policajac pomalo zateen jer
nije volio da se spominje djedovo samoubojstvo.
Guichardov glas iznova poprima zapovjedni ton:
Odmah krenite u parlament. On je sada tamo. Od ovog trenutka hou
da se pretvorite u Jaursovu sjenu.
Vii inspektor odlazi krupnim koracima, s vrstom namjerom da ispuni
zadatak koji mu je povjeren, ili pak da umre u nastojanju da ga ispuni.

PARIZ REDAKCIJA DNEVNIKA L'HUMANIT

PETAK, 31. SRPNJA19.30 h

redakciji u Ulici Montmartre vlada skoro opipljiva nervoza. Jaurs se

sprema napisati tekst u stilu Zolinog Jaccusea. Pripravnici su se
ustrali donosei arhivske lanke. Seui meu stolovima, zastupnik,
koji je gotovo itavo poslijepodne proveo za govornicom u antiratnoj retorici,
zapita urednika ima li novosti po pitanju pozicije Engleske.
Zasad nita. Premijer Asquith se mora izjasniti u donjem domu.
Prije devet neemo saznati nita bitno. Asquithov govor moe imati
presudan odjek. ekat u. Ne elim poeti pisati, a da ne znam to je rekao.
Jedan redaktor predloi:
Onda, ta kaete da odemo prije na veeru? No e oito biti duga.
Netko se javi:
U Coq dOr?
Ne. Tamo je glazba, ene, svata to odvlai panju. Bolje da
prigrizemo neto tu, u Croissantu odluuje Jaurs. Pregledava biljeke
navrljane na zguvanim komadiima papira koje vadi iz depova: Hajdemo,
gospodo. ini mi se da e ovo biti dramatina no.
 PARIZ CHEZ POCCARDI PETAK, 31. SRPNJA 19.30 h

edaleko odatle, za stolom pored prozora restorana, Raoul Villain

opipava vor svoje lavallire kravate. Na usnama mu je ukoen
osmijeh. Odabrao je najskuplje jelo u jelovniku. I bocu chiantija uza nj,
premda je sommelier frknuo nosom. Nakon veere, naruuje kavu i konjak.
Rijetko sije u ivotu priutio tako skup obrok. Deparac od sto dvadeset franaka
koji mjeseno dobije od oca, knjigovoe u Reimsu, ne doputa ovakve
ekstravagancije. Smiren je. Alkohol i teina dvaju revolvera koje nosi u
unutarnjim depovima sakoa daju mu neuobiajeno samopouzdanje. ini mu se
da mu uloga izvritelja pravde pristaje kao salivena.
Ispija pie, plaa raun od sedam franaka, ostavivi konobaru
velikodunu napojnicu i odlazi do toaleta. Paljivo elja plavu kosu, pere ruke
ne poput Pilata i odlazi Ulicom Richelieu prema Bulevaru Montmartre.
Osjea se lagahno kao aneo. Aneo osvete. Namjerio se divljak na divljaka4.

PARIZ RUE DE L'CHIQUIER PETAK, 31. SRPNJA 19.30 h

am na mansardi, ve preruen u konobara, Dimitri Borja Korozec do

kraja dotjeruje svoju krinku. Lijepi brkove i bradicu pa promatra svoj
odraz u ogledalu.
Rezultat i nije ba najbolji. Umjetni brk i brada odudaraju od njegova
djeakog lica. No ne eli se previe zabrinjavati. Namjerava pognute glave,
izbjegavajui prolaznike, najkraim putem mugnuti do restorana. Caf du
Croissant nije daleko. Tono zna kuda e se provui: Ulicom DHauteville do
Bulevara Poissonnire, pa se spustiti Ulicom Du Sentier, skrenuti udesno na
Des Jeneurs i eto ga na Montmartreu.

4 Villain na francuskom znai divljak, neotesanac, prostak i si. (nap. prev.)

 Otrovnu okoladnu bombu stavlja na desertni tanjuri i sve to umotava u
fini ruiasti papir, pazei da ne zgnjei slatki. Grard Bouchedefeu, koji se od
poetka nije sloio s projektom, otiao je igrati ah na Pigalle s nekim
prijateljem Baskom. Dimitrija to ne smeta. ak mu je drae da je sm kad treba
obaviti zavrne pripreme. Stari bi zacijelo ismijao njegov izgled. Provjerava je
li mu klju stranjih vrata restorana u depu i izlazi, nosei smrt u rukama.

PARIZ RUE MONTMARTRE 142 PETAK, 31. SRPNJA

19.30 h

tkako se Jaurs vratio u redakciju, inspektor Javert je diskretno zauzeo

poloaj nedaleko od ulaza u zgradu. Potujui Guichardove upute,
novinara je slijedio od Parlamenta, pazei da ne bude primijeen. Vrlo
je vjet u neprimjetnom praenju. U kiosku na uglu prvi put kupuje LHumanite.
Nikada ga nisu zanimali socijalisti, ni njihove napredne ideje. Za njega je svaki
pokret koji tei promijeniti ustaljeni poredak puka subverzija. Po uzoru na
svojeg djeda, kojega nije uspio osobno upoznati, u ivotu se ravna dvama
jednostavnim naelima: mrnjom prema svim oblicima pobunjenitva te
nepokolebljivim potivanjem vlasti i autoriteta.
Ogromnim rukama lista novine, koje mu zapravo slue da se zakloni od
pogleda prolaznika. Zaprepauje ga ono to ita. Kako vlast uope moe
dopustiti da se takve besmislice prodaju na ulici, dostupne svakom graaninu?
Njegovo gnuanje raste sa svakom novom stranicom. Prolaze gotovo dva sata, a
da toga nije ni svjestan.
Iznenada mu pozornost privue jedan mladi konobar koji prolazi mimo
njega, u ruci nosei, veoma paljivo, ruiasti paketi. Nosi ga nekako
nespretno; doima se da nema puno prakse s pladnjem. Instinkt lovca mu govori
da ni s mladievom fizionomijom neto nije u redu. Brk i bradica ne pristaju
jedno uz drugo. Izgleda zapravo kao deko s igraih karata. Pomilja da bi ga
trebao zaustaviti, no ne eli da ga bilo to odvue od povjerenog mu zaduenja.
Upravo dok odluuje to e, iz zgrade izlazi jedna buna druina te
skree lijevo u Ulicu Montmartre. Glasniji od svih, meu njima je i Jean Jaurs.
Mladi se okree i, vidjevi da grupa zamie za ugao, ubrzava korak. Javert
zapaa neku napetost u pogledu tog nezgrapnog lika. Naputa svoj poloaj i
kree Jaursu za petama, ne gubei iz vida deka s kozjom bradicom.
Mladi skree u jednu mranu uliicu, a novinari ulaze u restoran na
uglu. Javert ita tablu na proelju: Caf Restaurant du Croissant. Za trenutak
oklijeva. Hoe li pratiti konobara ili se zalijepiti za Jaursa, kako mu je izriito
nareeno? Slijepa poslunost, istrenirana za mnogih godina slube, odnosi
pobjedu. Vii inspektor Javert sprema novine u dep i za Jeanom Jaursom
ulazi u restoran.

PARIZ PORTA DNEVNIKA L'HUMANIT

PETAK, 31.SRPNJA 21.20 h

lavokosi mladi finih manira, s lavallire kravatom, prilazi gospoi

Dubois, recepcionarki redakcije. Nasmijeivi se staroj dami, skida
eir i uljudno pita:
Oprostite, gospoo. Zastupnik Jaurs je ovdje? Gospou Dubois,
naviknutu na nedostatak pristojnosti novinara iz redakcije, odmah osvaja
mladieva ljubaznost:
Nije, monsieur. Svi su otili na veeru tu blizu, iza ugla.
Hvala, madame. Oprostite to sam vas inkomodirao.
Bilo mije zadovoljstvo, gospodine.
Raoul Villain ponovno stavlja eir na glavu, opipava dva revolvera ispod
sakoa i mirno kree u Le Croissant.

PARIZ LE CROISSANT PETAK, 31. SRPNJA 21.30 h

restoranu nije ostao nijedan slobodan stol. Uz uobiajeni veseli amor,

konobari i konobarice vrzmaju se meu gostima, dijelei spretno
tanjure s hranom. Vrue je pa su gosti sve edniji. Barmen posluuje
toeno pivo u ritmu automata. ae se niu ispod slavine poput dijelova na traci
u kakvoj tvornici. Albert, ef sale, sve nadzire namrgoen kao i uvijek.
Drutvo iz novina LHumanit i prvak Socijalistike stranke sjede za
trima stolovima u dnu prostorije, lijevo od ulaza. Jaurs jede, istodobno
sudjelujui u ivom razgovoru. Nerijetko se ustro obraaju i novinarima lista
Bonnet Rouge koji sjede neto dalje. Sve se teme, naravno, vrte oko
mogunosti izbijanja rata. Netko zastupa miljenje da je LHumanit propustio
dobru priliku da se angaira u nacionalnom interesu kad se nije zaloio za
povratak AlsaceLorrainea Francuskoj. Jaurs punih usta odgovara: Ako ve
etrdeset godina trpimo takvo stanje da bismo odrali mir, ne vidim zato bismo
se sada zbog Srbije uputali u sukob.
Nailaze i razni poznanici, zaustavljajui se da s grupicom razmijene
pokoju misao. Novinari dovravaju glavno jelo. Neki, kao Jaurs, naruuju
desert; drugi samo kavu. uri im se natrag u redakciju.
Inspektor Javert stoji pored vrata i pravi se da eka stol. Ne skida pogled
s Jaursa. I ne opaa da je pored njega proao plavokosi mladi, okrznuvi mu
rame. Deko se ispriava i prilazi anku. Javert mu i ne odvraa; i dalje fiksira
novinara. Odjednom, iz pozadine sale, u vidno mu polje ulazi onaj isti konobar
s brkom i bradicom koji mu je ranije, na ulici, zapeo za oko. Kree se prema
Jaursu, nosei na tanjuriu okoladnu bombu. Inspektoru instinkt govori da je
neto u toj situaciji sumnjivo. I uas uvia to: zbog znoja izazvanog vruinom,
brk i brada se polako odljepljuju s mladieva lica. Lani su! shvaa Javert.
Brk samo to nije otpao, ve mu visi s usana, a bradica lagano klizi pod bradu.
Deko kao da ne primjeuje da mu se maska topi. Primie se Jaursu, pruajui
mu tanjur. Javert se baca da ga sprijei, no jo ga samo nekoliko koraka dijeli
od njih. Odguruje par koji se pozdravlja sa efom sale, a jednu od konobarica
gotovo rui na pod. Inspektor zna da mladi ne smije doi do Jaursa. Njui
atentat, sluti da je novinarov ivot na kocki. Prije no to je stigao ita uiniti,
zauje se zagluujui prasak pucnja i metak mu fijukne tik uz uho. Jean Jaurs
pada licem na stol, smrtno ranjen. Javertu nije jasno to se zbilo. Odakle je
doao hitac? Nije vidio da nezgrapni konobar s okoladnom bombom vadi
ikakvo oruje. Tek tada se osvre i opaa plavokosog mladia koji ga je oeao
u prolazu s revolverom u ruci; oko njega su se ve sjatili novinari to ga
pokuavaju svladati. Toliko je zateen da nije u stanju rasuivati.
Netko istrava na ulicu, viui: Ubili su Jaursa! Ubili su Jaursa!.
Dimitri Borja Korozec, s lanom bradicom to mu visi s lica, ne moe
vjerovati to se dogodilo. Sav blijed, kao hipnotiziran, zuri u okrvavljeno
mirotvorevo tijelo. Netko zaziva lijenika. Ljekarnik koji je veerao u
restoranu pipa ovjekovo bilo. Obeshrabreno odmahuje glavom. Oslonjena o
ank, jedna mala prodavaica cvijea grevito plae. Dimo ne moe odvojiti
pogleda od trupla. Gubi se u mislima na ponienje i poraz. Nakon svih
priprema, netko mu je grubo oduzeo pravo da likvidira neprijatelja.
Sav zabezeknut, i dalje u ruci dri slatki koji je s tolikom panjom
otrovao, dok ga Jaursovi prijatelji odguruju odatle. Jedan ga od njih nehotice
snano udari u lakat. Udarac lansira smrtonosnu bombu ravno u Dimitrijeva
poluotvorena usta. A on, potpuno smeten, vae otrovnu poslasticu.
 Ve s prvim zagrizom opori okus naftalina vraa propalog terorista u
stvarnost. Osjea kako mu otrov pri grlo i jednjak. Proklinje vlastitu
rastresenost. Ako za koju minutu ne pronae bolnicu, smrt je sigurna. Obuzet
strahom, baca ostatak kolaa na pod i glavinja prema stranjem izlazu.

Inspektor Javert oporavlja se od oka. Preplavljuje ga intenzivna

mrnja prema Dimitriju. Da nije bilo njega, spasio bi Jauresu ivot. Smueni
mu je konobar odvratio pozornost. Prvi put u svojoj karijeri vieg inspektora
nije obavio zadatak. I to zadatak koji mu je povjerio glavom ef gradske
policije. Nikada si nee oprostiti. Skuplja ostatke slatkia. Ne treba ga dvaput
pomirisati da bi shvatio da je otrovan. Ostatak eklera zamata u maramicu i
sprema u dep. Ubojicu su ve opkolili andari iz okolice. Raoul Villain,
zadovoljnog izraza lica, s pompoznou glupana izjavljuje: to sam uinio,
uinio sam za domovinu!.
Jauresu se vie ne moe pomoi, no Javert zna da nee nai mir dok
drugog mladia, promaenog atentatora, ne privede pravdi. Je li on moda
sauesnik? Opsjednut tom milju, hita kroz kuhinju ruei zdjele i kao mahnit
istrava na ulicu, Dimitriju za petama.

Naavi se ponovno u Ulici Montmartre, Dimo poinje osjeati prve

simptome otrova to mu nagriza utrobu.
upa ostatke maske koji mu jo uvijek vise s lica i brza plonikom,
odgurujui prolaznike to mu prijee put.
Zna da u blizini postoji jedna privatna klinika, Bolnica Lachaparde,
na krianju ulica De Paradis i DHauteville. Prelazi prometnu cestu,
provlaei se izmeu automobila, i hita Ulicom Trevise. Stie u Ulicu
Richer i pred njim se ukazuje FoliesBergere.

Pomilja da mu se poelo priviati uslijed djelovanja naftalina: na

ulazu u teatar, lik polugole Mate Hari uvija se pred njim. Protrese glavom i
shvaa da nije rije o tlapnji. Ono to vidi je plakat od prolog ljeta, kad je
plesaica tu nastupala u predstavi sa panjolskim plesovima.
Nastavlja dalje Ulicom Petites Ecuries. Ve posre i oslanja se o
zidove, no ipak se uspijeva dokopati Ulice De Paradis i tu gubi svijest,
buncajui, u naruju neke ene, pred samim ulazom u Bolnicu Lachaparde.
Dva ugla dalje, zadahtan od tranja, Javert dospijeva vidjeti kako
njegovu lovinu dva bolniara unose u zgradu.
 PARIZ, 31. SRPNJA 1914. PETAK NAVEER,
U BOLNICI LACHAPARDE

Probudio sam se u praznoj bolnikoj sobi na prvom katu. Jo je

samo jedan krevet do mene bio zauzet; na njemu je pacijent pod
sedativima ekao da ga uzmu u proceduru. Vijest o Jauresovoj smrti brzo
se proirila po ustanovi. Lijenici i bolniari su se uznemireno doaptavali
po kutevima, a po hodnicima je bila vea guva nego obino. Ja sam doao
k sebi, no to komeanje nije me se
ticalo. Nisam ba ni bio siguran
budim li se ili sam dospio u raj:
lijepo, vedro lice neke mlade dame
njeno se nadvilo nada me,
odskaui od bjeline zidova. inilo
se da je srednjih godina i bila je
diskretno odjevena. Duga, plisirana
suknja i jednostavna bijela bluza
visokog ovratnika, privrenog uz
vrat irokom vrpcom od crnog
baruna s broem.
Smeu, kovravu kosu
smotala je u neposlunu punu.
Sjeam se da sam pomislio kako
enski lik na brou nalikuje mojoj
majci. Ljupki joj je osmijeh lebdio
na usnama.
 A najvie su me se dojmile njezine oi. Oi koje su pronicale kroz
mene s nekom intenzivnom znatieljom. Pogled joj je skrenuo na mojih est
prstiju zgrenih oko njezina zgloba. Tek sam tada shvatio daje vrsto
drim za ruku.
Htio sam ustati, no ona me sprijeila; sjela je na krevet i odluno
rekla:
Mir, mladiu moj. Jo si jako slab. A bolniare si ve dosta
namuio kad su te ispirali.
Ispirali? zaudio sam se.
Ispiranje eluca. Ne sjea se? Prije no to si se onesvijestio, rekao
si mi da si progutao naftalin. eludac su ti isprali sodom bikarbonom i dali
ti diuretik da zatite bubrege. Nisi vie u opasnosti. Mogu li sad dobiti
natrag svoju ruku?
Popustio sam stisak i upitao:
Vi ste lijenica?
Osmjehnula se zagonetno:
Ne, ali recimo da mi je posao povezan s medicinom.
Znam, medicinska sestra zakljuio sam blesavo.
Dama je na to vedro odgovorila:
Sve si dalje od istine. Ja sam Marie Curie.
Premda sam o povijesti i politici znao kao malo tko u mojoj dobi,
moja je kultura na drugim podrujima jo uvijek imala puno rupa.
Priznajem da do tada nikad nisam uo za znanstvenicu koja je ve dvaput
dobila Nobelovu nagradu: prvu za fiziku 1903., a drugu za kemiju 1911.
Prikrivajui neoprostivo neznanje, srano sam joj poljubio ruku:
Madame, dugujem vam ivot.
Gospoi Curie je moj ushit valjda bio simpatian:
Ne duguje mi nita. Sluaj je htio da padne ba u moje naruje u
trenutku kad sam izlazila iz bolnice.
Doista se s glasovitom fiziarkom nisam mogao susresti u sretnijem
trenutku. Marie Curie mi je ispriala da je predveer navratila u bolnicu
radi profesora Aristidesa Grimota, ravnatelja kirurgije u Lachapardeu.
Rekla mi je kako je Grimot, lan Akademije znanosti, stekao slavu
svojim iznimno vrijednim dostignuima u istraivanju transplantacije
organa. U njegovu je laboratoriju pirenejska koko nesilica preivjela
gotovo dvadeset minuta sa srcem leghorn pilia. Intenzivno je suraivao s
Alexisom Carrelom, koji je prvi izveo operaciju srca na psu, na
Rockefellerovom institutu za medicinska istraivanja u New Yorku.
Zabrinuta zbog ratne prijetnje, madame Curie je od Grimota traila
da je podri pred proizvoaima radioloke opreme, kako bi sve parike
bolnice dobile rendgen. Ona je svu opremu iz svojeg laboratorija takoer
stavila na raspolaganje. Htjela je ujedno, meu lijenicima i tehniarima,
regrutirati osposobljene dobrovoljce koji e rukovati tom opremom.
 Kako je profesor kasnio zbog nekih hitnih operacija, usud je htio da
se madame Marie Curie sudari sa mnom, na izlasku iz zgrade nakon
sastanka s Grimotom. Premda bez svijesti, nisam isputao njezinu ruku pa
se Marie, ganuta, sama pobrinula za pravu intervenciju, dajui dvama
bolniarima jasne upute svojim karakteristinim autoritetom. Da nisu
imali respekta prema njoj, teko da bi me s takvom hitnou zbrinuli i
zacijelo bih umro.
Moda me htjela potedjeti pa isprva nije rekla ni rije o atentatu na
Jauresa. Kako bi, osim toga, mogla i pretpostaviti da je upravo spasila
ivot jednom promaenom atentatoru! Bio sam doista slab, ali sam znao da
moram to prije izai odatle:
Madame, ja se moram vratiti kui. Majka mi se sigurno brine
slagao sam.
Ne bi bilo dobro da izae u ovakvom stanju, strka je po ulicama.
Strka, u ovo doba? Zato? pitao sam, glumei da nemam pojma
ni o emu.
Kako me ne bi dodatno uzbuivala, oklijevala je hoe li mi rei istinu
ili e izmisliti neku drugu priu. Zakljuila je da tako mlad deko po svoj
prilici nije optereen politikom:
Ti jo ne zna, ali ubili su Jauresa. Francuska tuguje. Ratnim
hukaima sada vie nitko nee moi stati na put rekla je alosno; pred
oima su joj vjerojatno ve promicale vizije smrti. Nije mogla ni zamisliti
da je upravo rat ono to ja najvie prieljkujem.
Pokuao sam je privoljeti da me pusti van:
Stanujem blizu, madame. Ne brinite.
No Madame Curie me uope nije ozbiljno shvatila. Mijenjajui temu,
primijetila je:
Jo mi nisi rekao kako si uspio pojesti naftalin.
To je bila ala mojeg malog brata. Ugurao je kuglice u okoladne
bombone izmislio sam.
Kako se zove?
Jacques. Jacques Dupont i opet sam slagao.
E pa dobro, Jacques. Obeaje da nee izlaziti odavde prije nego
to se noas poteno naspava?
Obeajem odgovorio sam, iznova laui.
Shvatio sam da u morati bjeati iz te bolnice, a neu to moi
napraviti dok god ona ne ode. Zijevnuo sam nekoliko puta i odglumio da
tonem u san.
Zakratko nakon toga, kroz polusputene sam kapke vidio kako je na
vrcima prstiju krenula prema vratima. Neujno se iskrala na hodnik,
poput kakvog dobrog duha, i zatvorila vrata za sobom. To je bilo zadnji
put da sam vidio svoju spasiteljicu, otkrivaicu radioaktivnosti, madame
Marie Curie.
 PARIZ RUE DE PARADIS PETAK, 31. SRPNJA 23 h

trpljivo poput leinara, jedna crna spodoba eka u polumraku kraj ulaza u
bolnicu Lachaparde. Inspektoru Javertu nikamo se ne uri. Vidio je kada
su Dimitrija Borju Korozeca unijeli u bolnicu. Sa svojeg poloaja moe
nadgledati i bone ulaze u zgradu. Zna da osumnjienik nema kamo pobjei.
Pratio bi ga i unutra da se nije desio taj nesretni susret s madame Curie i itava
pometnja koja je uslijedila. ene..., misli on, trebale bi ostati kod kue
umjesto da se muvaju po laboratorijima. Jo malo pa e htjeti i u policiju....
Istog trena se pokaje zbog te nedostojne pomisli. Javert gotovo bolesno potuje
institucije, a madame Curie je, na kraju krajeva, institucija. Treba samo ekati.
Uao je u bolnicu, a prema zakonima fizike, sve to ue izae, rasuuje
Javert, bez trunke humora. Odjednom opaa madame Curie na vratima. Srce mu
poskoi. Da se usudi ispitati je? Prie joj, voen dubokim osjeajem za dunost.
Tmurni se lik, sa eirom u ruci i pun potovanja, obraa nobelovki:
Madame Curie?
Da?
Vii inspektor Javert. Oprostite mi na drskosti, madame, no zamolio bih
vas za nekoliko informacija o mladiu kojemu ste onako velikoduno pomogli.
Marie se odmah narogui. Jo od mladih dana, u Poljskoj, traje njezina
pobuna protiv samovolje predstavnika vlasti:
U ije ime?
U ime istrage koju vodim u vezi pogibije zastupnika Jauresa.
ini mi se da vam je istraga malo zakanjela. Rekli su mi da je ubojica
uhien na djelu.
Znam to, madame. Meutim, intuicija mi govori da je ovaj mladi
moda upleten u zloin. elio bih...
Ona ga prekida:
Intuicija vam je smijena, prijatelju. On je jo djeak. Ni brade jo
nema.
E pa imao je. Samo to mu je pala na to e Javert, vadei iz depa
umjetnu bradicu koju je usput pokupio s plonika.
Marie Curie se prepadne vidjevi hrpu dlaka u inspektorovoj ruci. Nije
sigurna je li pred njom doista policajac ili kakav luak. Pribravi se, povisi glas:
Nemam vam to rei. Maknite mi se, molim vas, s puta. Ovo je
vrhunac! Dijete uvlaiti u ovakvu tragediju! Budite uvjereni da e ministar
pravosua saznati za vau drskost! Laku no, monsieur.
Madame Curie odlazi prema automobilu koji je eka, dok Javert, obilno
se znojei, mrmlja neke isprike i usput se pokuava osloboditi lane bradice to
mu se od znoja prilijepila za dlan.

Dimitri Borja Korozec miruje nekoliko minuta kako bi se uvjerio da se

njegova nenadana dobroiniteljica nee vratiti. Ne uje vie nikakve zvuke s
hodnika. Ustaje s namjerom da dohvati svoju odjeu, prebaenu preko naslona
jedne stolice. Imala je Marie Curie pravo, nije on ni svjestan koliko je jo uvijek
slab. Ve nakon dva koraka, poinje mu se vrtjeti u glavi. Pokuava se vratiti i
lei, no gubi svijest i svaljuje se na krevet nepominog pacijenta, svog jedinog
cimera, nehotice ga gurnuvi na pod.
Kako je pao, jadan se ovjek otkotrlja pod drugi krevet. Skoro u istom
trenu kad ovaj nestaje pod krevetom, dva uurbana bolniara upadaju u sobu s
kolicima:
Idemo brzo, dr. Grimot i tim ekaju kae jedan.
Ne znam ta je tom ovjeku danas... tri operacije zaredom komentira
drugi.
Nije do nas. To su sluajevi koji ne mogu ekati zakljuuje prvi.
Hvataju Dimu za udove i prebacuju ga na kolica. Drugi bolniar promatra
Dimitrijevo lice:
udno, kad smo ga dovezli ovamo, izgledao mi je mnogo stariji. Ne
ini ti se?
Kolega mu, meutim, ne daje za pravo:
ta ja znam, moda je to neka posljedica bolesti. Kao da se ti razumije
u medicinu! Uostalom, ovo moe biti jedino on. Ili ti vidi jo nekog pacijenta u
sobi? Dosta je prie, zna da profesor Grimot mrzi ekati.
Hitro izlaze iz sobe, vozei Dimitrija bez svijesti u operacijsku salu.

Dimo dolazi k sebi pod jarkom svjetlou operacijske sale, okruen

mukarcima i enama u bijelom, s rukavicama na rukama. Od lica im vidi samo
oi, budui da im pravokutni komadi platna pokrivaju usta i nosove. Uplaeno
pita:
to se dogodilo? Gdje sam?
ef tima dr. Grimot pokuava ga umiriti:
 Samo mirno, mladiu moj. Nema razloga za brigu. Jo malo pa e
zaspati.
Zaspati!?
Naravno. Ili si mislio da emo ti budnom izvaditi bubreg?
Uas obuzima Dimitrija pa hoe ustati, no trojica ga vrsto dre:
Ali moj bubreg je u redu!
A ti kao zna bolje nego lijenici? kori ga Grimot, okreui se
bolniarki to dri gumenu masku s gazom natopljenom eterom, kroz koju e
pustiti duikov oksid.
Idemo odmah s tom anestezijom.
Prije no to Dimitri uspijeva doi do daha, nos mu je ve ispod maske, a
bolniarka pripaja cijev za dovod plina. Grimot nastavlja:
Iako nema sredstava, ima eto sreu iskuati zadnju rije
anesteziologije, kombinaciju etera i duikova oksida, laicima poznatiju kao
rajski plin.
Uinak je gotovo trenutan. Dimo pokuava razjasniti zabunu, no iz usta
mu umjesto toga izlazi samo smijeh. Rijei mu presijeca histerini hihot:
Izvadit ete mi bubreg? Ha! Ha! Ha! Ha! Umjesto s dvanaest prstiju,
bolje bi mi bilo da sam se rodio s etiri bubrega! Ha! Ha! Ha! Ha! Ja vam
garantiram da ste se zabunili! Moj bubreg je odlian! Ha! Ha! Ha! Ha!
Nakon grotesknog buncanja, Dimitri Borja Korozec gubi svijest pred
zabrinutim pogledima okupljenih lijenika:
Ovo emu ste sada nazoili bilo je tek blago bunilo koje je izazvao
duikov oksid. Unato tom kolateralnom efektu uoenom u nekoliko pacijenata,
mnogo je uinkovitiji od kloroforma dri profesor Grimot lekciju svojim
staistima dok spretno zasijeca dugaak rez u beivotnom Dimitrijevu tijelu.

ak i strpljenje leinara ima svoje granice. Umoran od ekanja, inspektor

Javert odluuje potragu nastaviti u bolnikoj zgradi. Kuca na vrata i otvara mu
noni uvar:
Da? pita sneni uvar.
Inspektor Javert. Traim mladia koji je zaprimljen prije otprilike dva
sata identificira se, pokazujui znaku.
Ime?
Rekao sam. Inspektor Javert.
Ime tog mladia pojanjava uvar.
Ne znam, ali bio je zadnji koji je primljen u bolnicu. Vidio sam kad se
onesvijestio pred ulazom; pomogli su mu madame Curie i dvojica bolniara.
Vjerojatno onaj s trovanjem. Lei u sobi na prvom katu, no nije vrijeme
za posjete. Moete doi sutra od...
 Ovo je slubeno, ja vodim istragu odsijee grubo Javert, mahnuvi
iznova policijskom znakom. Na prvom katu, gdje?
Druga vrata desno odvraa uvar.
Javert ga sklanja s puta i brzo se uspinje stubama.
Pacijent koji je pod sedativima ekao na operaciju budi se ispod kreveta,
kamo se otkotrljao kada ga je Dimitri sruio. Nema pojma to se dogodilo. Jo
oamuen, s naporom se vraa u svoj krevet i pokriva ba u trenutku kad Javert
upada u sobu. U polumraku, inspektor razabire tek obrise leeeg tijela i baca se
na nj:
Mene nee prevariti! Dobro znam da si ciljao Jauresa! Samo to je tvoj
kompanjon bio bri! Idemo! Priznaj! vie Javert mahnito, tresui jadnika i
steui mu vrat.
Pacijent s mukom uspijeva maknuti plahtu to mu pokriva lice. Kad je
ugledao zlokobnu spodobu u crnom koja samo to ga nije udavila, iz grla mu
prodire krkljavi krik:
Upomo!
Javert uvia da je pogrijeio i zabezeknut skae iz kreveta:
Oprostite, gospodine! Zamijenio sam vas s jednim trovaem!
Siroti prestravljeni ovjek jo ima dovoljno snage da pritisne zvonce za
hitni poziv sestri, prije no to se svaljuje pokoen sranim udarom. Sada Javerta
hvata panika. Iskustvo mu govori da je ovjek mrtav. Ako ga zateknu s njim, bit
e zacijelo optuen za ubojstvo. Premda je sve bila nesretna zabuna, savreno
mu je jasno da se viem inspektoru ovakve pogreke ne oprataju. Izlazi u
hodnik i, sklanjajui se u sjenu, tri do prvog prozora, iskae na ulicu pa nestaje
u tmini.

PARIZ 1. KOLOVOZA, SUBOTA.UJUTRO

rvi put u svojoj karijeri Javert se osjea posve izgubljen. Zbunjen je,
razapet izmeu dunosti i stida. Kao besprijekorni profesionalac zna da
mu je obveza predati se i priznati monstruoznu zabludu koja je dovela
do smrti nevinog ovjeka. S druge strane, ne moe podnijeti ponienje i sramotu
koje je, istini za volju, svojom nepromiljenou i zasluio. Ime Javert, gotovo
institucija francuske policije, zahvaljujui legendarnoj djedovoj karijeri, bit e
zauvijek ukaljano. Razdrt dvojbom, ve satima luta parikim ulicama, sam sa
svojim zastraujuim mislima, izvan prostora i vremena.
Oko etiri ujutro dolazi na Trg Chatelet, pred svoju policijsku postaju.
Stojei ispred zgrade koja je za njega simbol apsolutnog potivanja autoriteta,
donosi konanu odluku: ulazi u zgradu i poput automata kree do svojeg
pisaeg stola, i ne osvrnuvi se na pozdrav deurnog narednika. Sjeda sav
ukoen, uzima papir i olovku pa sigurnom rukom poinje pisati:

Cijenjenom gospodinu Xavieru Guichardu, ravnatelju

Gradske policije
Potovani gospodine,
Primoran sam Vas teka srca
izvijestiti da nisam uspio izvriti
zadatak koji ste mi velikoduno
povjerili.
Moji su propusti doveli do
dviju nepopravljivih tragedija. Prvi
je urodio ubojstvom zastupnika
Jaursa, kojega sam imao zatititi
po cijenu vlastita ivota, a drugi
nesretnim stradanjem jednog
nevinog ovjeka u Bolnici
Lachaparde, koji je umro od straha
zbog mojeg nepromiljenog ina.
Potpuno svjestan injenice da
policijski djelatnik nema pravo na
pogreku, a jo manje na
dvostruku, usrdno Vas molim da
prihvatite moju neopozivu ostavku,
kako unukova neoprostiva djela ne
bi ukaljala djedovo asno ime.

S potovanjem,
Vii inspektor Victorien Javert
Policijska postaja Chtelet
Pariz, 1. kolovoza 1914.

Presavija pismo i paljivo ga slae u omotnicu. Potom naredniku

zapovijeda da omotnicu odmah urui ravnatelju osobno.
Izlazi iz postaje i prelazi preko trga do keja. Naginje se na ogradu i zuri u
uzburkanu rijeku. Na tom mjestu struje stvaraju pogibeljne virove. Skida eir i
odlae ga na rub ograde. I potom se, spretnim skokom, baca u rijeku Senu,
nestajui na istom mjestu gdje je, prije tono osamdeset i dvije godine,
samoubojstvom ivot okonao njegov oboavani djed.
Poetkom rujna, samo mjesec od izbijanja rata, njemaka vojska poput
lavine nadire francuskim teritorijem. Pariz se priprema za invaziju. U jedanaest
sati nou 2. rujna, vlada s kolodvora Quai dOrsay kree za Bordeaux, kako ne
bi pala u ruke neprijatelju koji se opasno pribliava. Ministri strahuju od
zranog napada. Tajnik Akademije likovnih umjetnosti u konoj torbi nosi
krunske dragulje, inae izloene u Galeriji Apolo, u Louvreu. Deseci kamiona
izlaze iz grada, odvozei na sigurnija mjesta zlato iz Francuske banke,
najvrednije umjetnine iz muzeja i dravni arhiv.
Predsjednik Poincar ve je otputovao, specijalnim vlakom sa stanice
Gare dAuteuilceinture. Osim egzodusa dravnih dunosnika, i mnogi graani
naputaju Pariz, uglavnom vlakovima koji voze na jug zemlje. Nekoliko tjedana
ranije, za obranu prijestolnice zaduen je general Joseph Gallieni, heroj
Francuskopruskog rata. Novi, iznimno sposobni zapovjednik, iako ve
umirovljen, prihvaa nezahvalnu zadau; namjerava je i izvriti, po svaku
cijenu. Prije no to se dravni vrh ukrcao na vlak za Bordeaux, novom je
ministru obrane Millerandu odrjeito rekao:
Znate li vi to to znai, gospodine ministre? Moda unitenje
Eiffelovog tornja, svih parikih mostova, ukljuujui Pont de la Concorde, pa i
najvanijih tvornica, da nita ne padne Nijemcima u ruke.
Uinite to bude potrebno odvratio je suho ministar, prije polaska
vlaka.
Izaavi iz bolnice s dva kilograma vie i jednim bubregom manje,
Dimitri Borja Korozec se suoava s atmosferom maloduja i tuge. Gubitak
organa nadoknaen je zdravom prehranom i redovitim obrocima, blagodatima
kakve nije uivao otkad je napustio roditeljski dom. Za dugog je oporavka
njegov djeaki, bezazleni izgled osvojio sve sestre, koje su mu udovoljavale
raznim poslasticama.
Profesor Grimot nikada nije priznao da je zahvat bio nepotreban; tovie,
dolazio je u vizitu kao da mu je spasio ivot, dovodei staiste s kojima je
razmatrao sluaj. Dimo se pak pomirio sa sudbinom.
im je mogao primati posjete, poslao je poruku Bouchedefeuu po jednom
bolniaru koji je starog anarhista zatekao izvan sebe jer ve danima nije znao
nita o Dimitriju.
Grard, koji se gnuao svakog oblika vlasti, pomiljao je ak da je mladi
tajno uhien nakon atentata na Jaursa i da ga je tajna policija u svojim
podrumima muila do smrti.
Bouchedefeu je svako poslijepodne dolazio u bolnicu, priajui Dimi o
svojoj novoj strasti: prouavanju bidea kroz povijest i uloge tog izuma u
osloboenju radnike klase. Starac je zastupao miljenje da je bide simbol
dekadencije i da e kao takav prije ili kasnije pridonijeti srozavanju vladajue
klase. Uzbueno je tumaio:
Postoje, dodue, neki zapisi o slinim napravama jo u srednjem vijeku,
no za kraljevanja Luja XV, 1739., drvodjelac Remy Peverie napravio je prvi
objekt namijenjen upravo intimnoj higijeni. Naziv bide doao je od glagola
bider, to na starofrancuskom znai kasati, a to zbog jahakog stava koji
ovjek zauzme kada ga koristi.
A ja sam mislio da bide dolazi od bethere alio se Dimitri.
Bouchedefeu se pravio da nije uo:
Godine 1742. je Petri, neki opskurni firentinski pjesnik, napisao sonet u
kojemu prostitutke naziva Le Amazzone del bidet Amazonke od bidea. To
je odmah odjeknulo na dvoru. Madame DuBarry je nabavila jedan, s rubovima
presvuenim koom.
I zato se kralj Luju nju zaljubio? presjekao je Dimitri, oito se
sprdajui.
No Bouchedefeu se nije dao smesti:
Sam je Voltaire 1785. od opata Moussinota, koji mu se brinuo o
financijama, naruio jedan; u poruci je napisao: Moja guzica, ljubomorna na
moj lijepi namjetaj, eli jedan komad i za sebe finu sjedalicu, s prostranom
udubinom za pranje.
I kakve sve to ima veze s propadanjem vladajuih klasa pitao je
Dimitri, odlino se zabavljajui.
Zar ne razumije? ljutio se Bouchedefeu. Takav higijenski komfor
vodi u dokoliarenje i dekadenciju. Ako mene pita, bide je uvelike zasluan za
Francusku revoluciju, a onda i za gaenje iste te revolucije. Sam Marat je umro
izboden na bideu.
Ne, nego u kadi ispravio gaje Dimo.
To pie u povijesnim udbenicima. Za mene je istina bitno drugaija...
primijetio je anarhist, s izrazom ovjeka koji raspolae tajnim informacijama.
Konano, trideset i etiri dana nakon to je uao u Bolnicu Lachaparde,
Dimitri ponovno krui polupraznim parikim ulicama u svojem taksiju tvrtke
KerminaMetropole. Jo ne zna da e uskoro postati sudionikom rata koji je
toliko elio.

Dana 3. rujna, kada se njemaka 1. armija pod zapovjednitvom generala

Von Klucka nalazi na svega trideset kilometara od Pariza, jedan in samovolje
mijenja tijek povijesti.
Umjesto da napadne grad, kako mu je bilo nareeno, general skree na
Meaux, u podruju rijeka Ourcq i Marne. Tim manevrom namjerava iskoristiti
prostor koji su ispraznile engleske trupe u povlaenju i s lea iznenaditi
francuske jedinice generala Joffrea. Cilj mu je potui ih do temelja u jednoj
jedinoj, konanoj bitci. Nezatieni Grad svjetlosti moe priekati.
Von Kluck, meutim, ne zna da je Gallieni u Parizu uspio okupiti novu 6.
armiju, kojom zapovijeda general Manoury. Ne oekujui nikakvu prijetnju iz
tog smjera, on svoje desno krilo ostavlja potpuno nebranjenim.
Za tri dana uzastopnih pobjeda Manoury stie do Marne.
 Tada se situacija bitno mijenja. Premda je na jugu u toku kontraofenziva
Joffreovih trupa, Von Kluck odustaje od strategije konane pobjede nad
francuskom vojskom i vraa se, sa svim raspoloivim snagama, u pomo svojim
ljudima. Osujetiti Gallienijev plan postaje mu osobni izazov.
Manoury odolijeva, no oajniki mu je potrebno pojaanje da bi obranio
Pariz. I to pojaanje postoji. Snage 7. kolonijalne divizije generala Trentiniana
prispjele su u prijestolnicu iz Verduna. Iscrpljeni su, no spremni na sve da bi
sprijeili Von Kluckov prodor.
Tu je, meutim, naoko nerjeiv problem: nema dovoljno vojnih vlakova
da bi se est tisua vojnika prevezlo do Marne.
U devet sati uveer 6. rujna, u svojem kabinetu u gimnaziji Victor
Duruy, gdje je smjestio generaltab, kreativnom je generalu Gallieniju na pamet
pala sasvim neobina zamisao. Hitno daje pozvati kapetana Jacquota, asnika
zaduenog za rekviziciju. Mladi kapetan ima puno povjerenje u svojeg
zapovjednika. Doivljava ga gotovo kao oca. Ulazi u prostoriju i salutira:
Na zapovijed, generale!
Jacquot, mislim da sam se dosjetio kako emo prebaciti vojsku na
bojno polje izjavljuje general, oiju blistavih od uzbuenja.
Kapetan ivne na samu pomisao. Ve dva dana ne spava, zamiljajui
voljeni grad pod vapskom opsadom:
Bio sam siguran da ete nai rjeenje.
Gallieni ustane od stola i prie blie Jacquotu:
Hou da rekvirirate sve parike taksije.
Jacquot pomisli da nije dobro uo:
Taksije?
Da, taksije skupa s vozaima.
Kapetan ostaje u udu:
Ali generale, taksisti su civili.
Pa to?
Civili nikada nisu sudjelovali u vojnim operacijama.
Jednom mora biti prvi put. Ili bi vam bilo drae da Pariz padne u ruke
Nijemcima?
Jacquot se istog trena ispravlja:
Ni sluajno, generale. Sve je bolje nego to. Ako treba, i taksijem emo
na bojinicu.
Onda na posao. Prva karavana mora krenuti ve noas. Ne zaboravite
da se sve mora provesti u najstrooj tajnosti.
Kapetan Jacquot, nakon poletnog salutiranja, izlazi da bi izvrio svoj
neobini zadatak. Mora dii na noge sve gradske policajce i gardiste. Iz svojeg
ureda naziva policijsku upravu i vie:
Upravo tako! Taksije! Sva vozila s vozaima! To je zapovijed vojnog
guvernera, generala Josepha Gallienija!
I tako e, uz pomo est stotina taksija, Gallieni omoguiti francusku
pobjedu u Bitci na Marni i u povijest upisati autotransport ratnog pjeatva.
U stanu u Ulici De lEchiquier Dimitri Borja Korozec pije vino uz partiju
backgammona s Gerardom Bouchedefeuom, i ne slutei da je upravo baena
kocka jedne druge igre, u kojoj e on biti tek neznatna figurica na ploi: igre
rata.
Dana 8. rujna poslijepodne Dimitri se vozi parikim ulicama u potrazi za
putnicima, kojih je svakim danom sve manje. im je uao u Ulicu Rivoli, blizu
Trga Concorde, neki mu gardist daje znak da stane. Dimo se, uzrujan, zaustavlja
sa strane. Ve je ovladao ivanim tonom tipinim za parike taksiste:
to je sad? to sam skrivio?
Nita, mome. Samo ste i ti i tvoja krntija zaplijenjeni.
Od koga?
Po naredbi vojnog guvernera, generala Gallienija.
A mogu li znati zato?
Radi prijevoza trupa do Meauxa odgovara gardist, sjedajui u
automobil. Kreemo odmah. Za nekoliko minuta jedan odred izlazi na
Esplanade des Invalides.
Ali moram svratiti kui da se presvuem!
Ta ti je dobra. Nije ba vrijeme za eleganciju.
Pred kompleksom Les Invalides ve zatiu dugu kolonu taksija koji,
krcati vojnicima, jedan po jedan naputaju trg. Prilazi neki porunik:
Porunik Alexandre Lefas, transportna divizija. Koliko ti ljudi stane u
auto?
Koliko vi kaete odvraa Dimo, koji se ve uivio u avanturu.
Ako se stisnu, moda estorica procjenjuje porunik.
Ako se dobro stisnu, moda i osmorica pretjeruje Dimitri.
To je previe. Ne elim da se raspadne putem kae Lefas, pozivajui
skupinu vojnika da ue u vozilo. Dimitriju daje mapu. Evo. Oznaen ti je put
do Meauxa ako izae na La Villettte.
Ne brinite, porunice. Dobro znam put.
Ionako ne moe pogrijeiti. Samo slijedi vozila ispred sebe. Sretno
pozdravi se porunik, odlazei uurbano prema drugom automobilu.
Spreman ak i na alu, Dimo se okree prema uniformiranim putnicima
to se guvaju u vozilu i, ukljuujui taksimetar, pita:
Izvolite, gospodo, kamo emo?
Vojnici uglas odgovaraju:
Na Marnu!
Dimitri daje gas i pridruuje se naoruanoj povorci to kree na front.
 Oko osam sati naveer sudbina jo jednom uplie svoje prste u burni
Dimitrijev ivot.
Pri prelasku preko nekog jarka zakrivenog tminom, puca prednja lijeva
guma na automobilu. Vojnici skau van da pomognu, a kolona vozila pred
njima iezava u mraku. Treba im odreeno vrijeme da zamijene gumu, a dotle
ostaju sami, odsjeeni od povorke. Srani se vojnici brinu; ne ele propustiti
bitku. Dimitri ih umiruje;
Nita se ne uzrujavajte. Poznajem ovaj kraj kao svoj dep. Ima tu blizu
jedan preac kojim emo nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Meaux nije ni
dvadeset kilometara odavde.
Iznova ulaze u taksi i Dimitri skree nekom stazom udesno od glavne
ceste.
Tri sata kasnije napokon priznaje da nema pojma gdje su.
Nakon to su se vrtjeli u krugu, opetovano prouavali mapu i pregazili
jednu kravu, konano stiu do nekog grada. Potpunije mrak i vlada duboka
tiina. Na ulicama nema ni ive due. Izlaze iz taksija i nakon to su protegnuli
noge, pokuavaju prepoznati o kojem se mjestu radi. Dimitri tvrdi:
To je to. Stigli smo.
estorica vojnika se zgledaju kao da imaju posla s maloumnikom. Jedan
od njih, kaplar Fouchard, mrzovoljni zdepasti ovjeuljak, primjeuje:
Oito da jesmo. Samo gdje?
U Meaux, naravno jami Dimitri.
Bernadet, drugi vojnik debelih brina, nervozno odvraa:
Ovo nije Meaux. Bio sam u Meauxu. To nije to. Ovo je vee od
Meauxa.
Onda gdje smo? pita Delesserd, najvii od svih.
Znam samo da nismo u Meauxu zakljuuje Bernadet.
Picardin, u civilnom ivotu mehaniar za bicikle i najpraktiniji od svih,
predlae:
Najbolje da uemo u grad i pitamo.
I opet sjedaju u taksi pa se oprezno voze prema centru. Poirot i Balardin,
koji se, kao guteri, jo nisu izjanjavali, istodobno poviknu, upirui prst u
jednu kuu na uglu gdje s prozora titra slabano svjetlo:
Vidite! Albergue du Vieux Cochon!
Dimitri koi tako naglo da su vojnici sa stranjeg sjedala popadali na pod.
Parkira i svi kreu prema svratitu. Fouchard sa svojim kaplarskim autoritetom
povlai zvonce na konopcu. Neka debela gospoa odkrine vrata, uplaena:
Tko je?
Francuska vojska! pretjeruje Fouchard.
Kako ste me prepali! Mislila sam da su Prusi odahne debela. Uite,
uite. to radite tu u ovo doba? itav grad spava.
Krenuli smo za Meaux i zalutali objanjava Delesserd.
I to poteno zalutali! Meaux je pedeset kilometara odavde, na sjever.
Znai ovo nije Meaux? ustraje Dimitri, izloen bijesnim pogledima
vojnika.
Naravno da nije. Vi ste oito krenuli desno, umjesto lijevo odvraa
gostioniarka.
Ucviljeni i iscrpljeni, vojnici sjedaju za jedan od stolova u kutu velike
prostorije.
A koji je ovo grad? pita Balardin.
Melun.
Melun? Pa ovdje se pravi najbolji brie sir na svijetu! kae Poirot, koji
sanja kako e jednog dana biti ef kuhinje u finom restoranu.
Bernadet si gladi brkove, samouvjeren kao netko tko se savreno
razumije u tematiku:
A ne! Najbolji brie na svijetu je upravo Brie de Meaux. Brie de Melun
se ne moe ni usporediti s onim iz Meauxa.
Takvu besmislicu moe izgovoriti samo netko tko nikada nije probao
Brie de Melun uporan je Poirot.
Brie de Meaux ima jednolikiju koricu. I plijesan ga tako omekava da je
puno kremastiji struno e Bernadet.
Ali mu oduzima okus uzvraa Poirot. to nije sluaj kod sira iz
Meluna koji sazrije u tri dana, dok onome iz Meauxa treba etiri.
Izmiljotine prezrivo e Bernadet.
Menije najdrai PontlEveque uplee se Fouchard.
Tko je tebe to pitao? odree Bernadet.
Nitko, ali imam pravo na svoje miljenje. Ja sam u vojsci due nego ti?
Ili si moda zaboravio da sam kaplar?
I Balardin odluuje rei to misli:
Slaem se s Fouchardom. Ja sam odrastao u Normandiji i Pont
LEveque se ne moe ni sa im usporediti. To je mali sir, ali od njegove arome
ti sline cure.
Ako emo o aromi, onda sam ja za Bleu dAuvergne proguna
Picardin, potpirujui raspravu.
A rokfor? Tko e braniti rokfor? Sir kraljeva i papa! Favorit Karla
Velikog! podvikne prijekorno Delesserd.
Balardin, koji je dotad utio, obrati se Dimitriju:
A ti? ta ti misli?
Ja sam civil. Dajte mi sir, ja u ga jesti odgovara Dimo, ne elei stati
ni na iju stranu.

Na to se opet javi Poirot:

Trenutno me uope ne zanima kakvi su drugi sirevi. Ja sam samo tvrdio
da je Brie de Melun bolji nego Brie de Meaux. Osim toga, to je vrlo lako
dokazati. Okree se gostioniarki i pita: Oprostite, madame. Kako je vae
ime?
Marguerite Bourdon. I slaem se s vama. Na brie je daleko bolji.
E pa da bismo otklonili svaku sumnji, donesite nam jedan od tih vaih
divnih sireva i bocu crnog vina zatrai Poirot.
Donesite odmah dvije. Umiremo od ei dodaje Dimitri.
 Dvanaest boca i etiri sira kasnije, Dimitri, estorica vojnika i debela
krmarica i dalje raspravljaju, uz jelo i pie, i jo su uvijek daleko od suglasja.

U to doba, pedesetak kilometara odatle, francuska vojska dobiva bitku,

iznenadivi Nijemce strelovitim nonim napadom. Od Gallienijevih taksija
samo jedan nije stigao na odredite: Dimitrijev.
Kad je zora svanula, svi su jo spavali, zavaljeni jedan preko drugoga
ispod stola. Kukurikanje pijevca budi kaplara Foucharda; usta su mu suha,
pogled mutan. On budi Dimu, koji spava kao aneo na udobnom trbuhu
madame Bourdon:
Zna ta se meni ini, deko moj? izgovara Fouchard hrapavim
glasom, omamljen od sna i vina.
Pojma nemam veli Dimitri, zijevajui i trljajui oi.
Nikad mi neemo stii na Marnu zakljuuje kaplar. Potom se
podrigne i iznova usne snom pravednika.
 PARIZ 7. LIPNJA 1917.

Danas mi je roendan, dvadeseti. Koristim ovo mirno, kino

poslijepodne da pribiljeim neke misli koje me kopkaju. Bouchedefeu u
dnevnoj sobi upravo puni jednog glodavca koji nam se uhvatio u
miolovku. Hoe mi tu njenu ivotinjicu pokloniti za roendan. S jedne
strane ova spokojna veer, a s druge nekontrolirani pokolj na bojitima.
Obje su strane predviale da e ovaj rat biti kratak i gubici minimalni, a
evo traje ve skoro tri godine. Nakon Bitke na Marni, koju sam propustio
uslijed odreenih okolnosti na koje nisam mogao utjecati, i Nijemci i
saveznici su prokopali svu silu rovova u vijugavoj liniji, ograenih
bodljikavom icom. Ti se rovovi proteu na tisuu kilometara, od vicarske
do Sjevernog mora; podsjeaju na divovske mravinjake. Vojnici ive u
podzemlju. Pod zemljom su izgraeni itavi gradovi, s komandnim
punktovima, skladitima, bolnicama, kuhinjama i zahodima. Linije su na
stratekim mjestima opremljene mitraljezima, kako bi se odbili
neprijateljski napadi, i podzemnim sklonitima, za zatitu od
bombardiranja iz zraka. Neka su od tih sklonita na preko pedeset metara
dubine. Pisao mi je Poirot, s kojim sam se sprijateljio, da je kaplar
Fouchard stradao od bombe. Naprava nije eksplodirala, nego mu je
sluajno pala tono na glavu.
Ova zapaanja marljivo biljeim sjedei na koljki u kupaonici,
kamo se povuem uvijek kad elim na miru razmiljati. Kad pogledam
unatrag na svoj ivot profesionalnog ubojice kojeg je odgojilo Ujedinjenje
ili smrt, moram priznati da moje sposobnosti jo uvijek nisu adekvatno
iskoritene. Ipak se nadam da neu protratiti sve to sam u koli atentatora
nauio. Moda mi tek budunost nosi prave projekte. No ne mogu ne
osjetiti razoaranje kad pomislim da je u mojoj dobi Aleksandar
Makedonski ve osvojio Perziju.
 Dvije su me vijesti posebno potresle. Prvu sam saznao iz oevog
pisma. U Solunu traje suenje Crnoj ruci i izvjesno je da e pukovnik
biti osuen. Znam da e mi itekako nedostajati Apisovi savjeti. emu li
slui usamljeni ubojica u ratnim vremenima kad svakodnevno pogiba na
tisue ljudi, a tirani krvavim pirom upravljaju sa sigurne distance, daleko
od fronta? Druga je pak vijest na naslovnicama svih novina: Mata Hari je
uhiena kao pijunka i eka suenje pred vojnim sudomu zatvoru u
Vincennesu. Sigurno e je strijeljati.
I majka mi je pisala. Oito je zabrinuta razvojem zbivanja i osjeam,
po nainu na koji se izraava, kako misli da me vie nikada nee vidjeti.
Odjednom joj je bilo silno vano otkriti mi ime mojeg djeda Brazilca,
nekog generala Manuela do Nascimenta Vargasa, kome je ona navodno
nezakonita ki. To je oduvijek bila strogo uvana tajna, emu nikada
nisam vidio smisla. ta bi meni u ivotu moglo znaiti da znam njegovo
ime? Mnogo se vie ponosim crnakom krvlju moje bake. Mama eli
iznuditi i moje sveano obeanje da u jednog dana otii u njezinu
domovinu. Spominje to iznova u svakom pismu. Zelja se pretvara u pravu
opsesiju. Majke kao majke.
Proitao sam da je madame Curie, moja spasiteljica, osmislila
mobilne radioloke jedinice, zahvaljujui sredstvima koja joj je priskrbila
Union des Femmes de France. Kamionie koje je opremila Francuzi od
milja zovu Les Petites Curies. ak sam se prijavio kao dobrovoljac za
vozaa jednog od tih vozila, ali su me odbili na lijenikom pregledu, zbog
mojih prstiju. Glupi vojni lijenici su mislili da bi ta beznaajna anomalija
mogla negativno utjecati na moje vozake sposobnosti.
Amerika je ula u rat. Francuska se priprema za doek. Prvi bi
kontingenti trebali stii sljedei tjedan. Unato ratnom stanju, Pariz se
vraa svojim kulturnim i umjetnikim aktivnostima. Kazalita ponovno
otvaraju vrata. Knjige i predstave diu vojnicima moral.
Ima tu i sluajeva pretjeranog ovinizma. La Parisienne Henryja
Becquea skinuta je s repertoara, premda su sve predstave rasprodane,
samo zato to pria o udanoj eni koja ima dva ljubavnika. Ne ele da
neprijatelj to iskoristi kako bi ocrnio imid Francuskinja. Patriotska
prenavljanja. U Sarajevu sam znao jednu Berlinanku, profesoricu
njemakog, koja ih je imala etvoricu.
Morat u prekinuti s pisanjem jer Grard lupa na vrata, hoe u
kupaonicu. Kasnije emo izai da proslavimo moj roendan. Bouchedefeu
je od jednog prijatelja anarhista, scenskog radnika u Parikom kasinu,
dobio dvije pozivnice za probe nove revije Laisseles tomber. Jedva ekam
vidjeti lijepe gole plesaice kako, odjevene samo u perje, defiliraju po
pozornici. Poslije emo na veeru u Brasserie Lipp, gdje se trenutno
okuplja krema gradskih umjetnika, politiara i intelektualaca.
Tko zna, moda u ba danas, s navrenih dvadeset godina, tamo
susresti nekoga tko e promijeniti tok mojeg ivota? No je obeavajua, a
ivot nepredvidljiv.

Brasserie Lipp je krcata premda je veer poodmakla. Ambijent proima

aroma najfinijih kubanskih cigara. Pivnicu, poznatu po svojem pivu,
kobasicama i kiselom kupusu, utemeljio je Lonard Lipp 1870. i sauvala je svu
dra Belle Epoque. Secesijska ogledala po zidovima udvostruuju veliinu
prostorija.
U jednom kutu restorana, uz veseli amor i boce brouillyja sjede Pablo
Picasso, pjesnik Guillaume Apollinaire, Jean Cocteau, skladatelj Erik Satie i
Modigliani, mladi talijanski likovni umjetnik kojega je skupina prigrlila s
mnogo simpatija. Rasprava se vrti oko kritike koju je Jean Poueigh objavio u
asopisu Carnet de la Semaine, povodom baleta Parade, Cocteauova djela sa
Satievom glazbom, a Picassovom scenografijom i kostimima. Apollinaire je
napisao tekst za program predstave. Blagoglagoljivi Modigliani ita gotovo
uvredljivi napis:
Ni sva propaganda ni praina to se podigla oko Picassova imena ne
moe spasiti balet Parade: scenarij je idiotski koliko je glazba banalna.
Gospoda Jean Cocteau i Erik Satie su nam potpuno ogolili svoju imaginaciju pa
smo je konano i vidjeli u pravom svjetlu. Katkad je sasvim zabavno
konstatirati do koje se razine nesposobnost moe popeti. Mladi slikar slae
isjeak iz novina i nastavlja istim aljivim tonom: I to ete, dragi prijatelji,
napraviti s ovom klevetom? Da sam na vaem mjestu, otiao bih u redakciju i
prisilio tu gnjidu da proguta cijelu stranicu!
Ma ti si strastveni Talijan. To je debelo ispod naeg nivoa komentira
flegmatini Cocteau.
U biti ih reakcija koju su izazvali dobro zabavlja. Upravo su to htjeli.
Parade su osmislili s namjerom da uzdrmaju konvencije, da zgroze
konzervativne duhove. Nema nieg boljeg od sablanjavanja malograana.
Apollinaire koji, premda demobiliziran nakon to je ranjen u glavu, jo
nosi uniformu artiljerijskog asnika, izvlai iz depa jedno zguvano pismo i
obraa se Picassu:
I ja imam novosti. Nisam ih jo podijelio s tobom, ali vrhovno
zapovjednitvo je odluilo prihvatiti tvoje sugestije.
Kakve sugestije? pita slikar.
Ako mi doputa, proitao bih ovo pred svima. Evo, tu je pismo koje mi
je na dragi Pablo poslao 7. veljae 1915.
Izvadivi zguvani list papira iz omotnice, usiljeno sveanim tonom
poinje itati:
Dat u im odlian savjet u vezi topnitva. Artiljerija, odnosno topovi,
vide se iz aviona i ovako sivi kakvi jesu, jer imaju uoljivi oblik. Zato bi trebali
biti obojeni u jarke boje, neki dijelovi crveno, neki uto, pa sivo, plavo, bijelo,
poput harlekina.
Cocteau veselo primjeuje:
Fantastino, tvoja je opsjednutost harlekinima dospjela i na bojinicu!
Morao bi neto slino predloiti i za vojnike uniforme. Generali bi bili obueni
u Pierrota, bolniarke kao Kolombine...
Erik Satie koristi priliku:
Odlina ideja. Tako bi rat postao jedna velika commedia dellartel
Smiju se od srca. Apollinaire, okreui se Picassu, nastavlja u istom tonu:
Nikad ne zna kako funkcioniraju vojniki mozgovi. Moda si
nehotino izmislio novi nain maskiranja?
Modigliani sveano ustaje, s aom u ruci:
ivio Pablo Picasso! Pionir umjetnosti kamuflae!
Svi se diu na noge i iskapljuju svoje ae, smijui se bizarnoj dosjetki.

Dimitrijevu pozornost, im je s Gerardom Bouchedefeuom uao u Lipp

nakon sjajne revije u Parikom kasinu, privlai isti tamnoputi ovjeuljak koji je
oduevljeno izvikivao bravo iz prvog reda publike za vrijeme probe. Sjedi za
stolom nasuprot boemskoj druini, najvjerojatnije umjetnika koji upravo
nekome nazdravljaju.
Maleni ga ovjek podsjea na kakvog avolka iz bajki kojih se naitao u
djetinjstvu. Unato tom udnovatom izgledu, doima se neodoljivo armantnim.
Pui cigaretu na dugom cigarpicu od ebanovine i elegantno je odjeven. tap s
izrezbarenom drkom, rukavice, gamae. Leptirkravata s tokastim uzorkom
istie se ispod visokog ovratnika koulje. Vidi se, dodue, da mu odjea nije
nova. No izlizane manete ne remete aristokratsko dranje. Ba naprotiv,
pridaju mu neku romantinu dra propalog plemstva. Lijepe ene s kojima sjedi
izgledaju oarane. Dimo prepoznaje djevojke, jo uvijek pod tekom minkom.
Tri najljepe plesaice iz predstave koju su upravo odgledali: jedna crnka, druga
plavua, trea crvenokosa. Piju ampanjac, u ivom razgovoru.
Privuen tom neobinom pojavom, Dimitri pokae Bouchedefeuu da
sjednu za susjedni stol. Naruuju pivo, svinjske nogice i peeni krumpir. Nakon
to su poslueni, Dimitri poinje prislukivati to avolak s cigarpicom pria
plesaicama, na francuskom gotovo bez naglaska:
Jedno sam vrijeme boravio u Amazoniji i trenirao par papagaja da
glasno izvikuje moje ime: Viva Jos do Patronio Mlai!. No jednog su dana
ptice pobjegle i to me ba rastuilo. S vremenom sam zaboravio na incident i
otplovio za Europu. Godinama kasnije, vratio sam se tamo i lovio u istoj umi.
Ubio sam dva ogromna leoparda i onda sjeo na neko deblo na obali rijeke da se
odmorim. Skoro sam zadrijemao kad me prenula silna graja s neba. Pogledao
sam gore i svod je bio doslovno prekriven oblakom papagaja. Letjeli su jatimice
oko mene i u zboru kriali: Viva Jos do Patrocinio Mlai! Viva Jos do
Patrocinio Mlai!. Nauili od moje dvojice bjegunaca!
uvi to ime, Dimitri se umijea u razgovor, na portugalskom:
Ispriavam se, gospodine, to sam tako slobodan. Ali ovo je previe
nevjerojatna sluajnost. Je li mogue da imam ast sjediti pored sina velikog
Josa do Patrocinija?
ovjeuljak, zateen, odgovara na istom jeziku:
Upravo tako, mladiu. Zeca5 glavom i bradom. Ili, za prijatelje, Zeca
Pato. Vraa se na francuski, iz obzira prema plesaicama i Bouchedefeuu:
Ali kako znate za mene i mojeg oca?
Dimitri ukratko ispria o sebi i svojem porijeklu. Naglaava koliko se
ponosi svojom bakom crnkinjom i koliko je stari Patrocinio znaio za njegovu
majku. Zeca se iuava jer svijetla Dimina put ni po emu ne odaje rasu na
koju je tako ponosan. Naravno da izbjegava spomenuti bilo to vezano uz svoje
anarhistike aktivnosti. Na kraju pria o nezaboravnom susretu s Matom Hari i
kako je saznao da slavna izvoaica hinduistikih ritualnih plesova poznaje
Patrocinija.
Patrocinio Mlai ispod glasa priznaje:
Kakva ena! Znajte, mladiu moj, zbog nje se ovjek u stanju i u
pijunau uvaliti!... tajanstveno e, dok uvlai dugi dim iz cigarpica.
5 U portugalskom, Jos odmila (nap. prev.).
 Riokosa mu se vjea o ruku:
Jos! Nemoj mi rei da si pijun?
Neu rei ni da, ni ne... U svakom sluaju, ostavio sam na nekoliko
dana dunost u amsterdamskom konzulatu da pokuam nekako prevariti strau
u Vincennesu i posjetim Matu Hari u zatvoru. Moda joj i bijeg uspijem
organizirati, ne znam... Sve u ime dobrih starih vremena...
I vrijedilo bi tolikog rizika? pita Dimitri.
to je rizik za ovjeka kao to sam ja, koji je ve u Bulonjskoj umi
izaao na dvoboj s belgijskim kraljem Albertom, sve zbog jedne ene?
To se stvarno dogodilo?
Naravno! Ali potedio sam mu ivot. Nisam imao srca Belgiju liiti
suverena. A George mi je doapnuo da mu se na ruci jo uvijek vidi oiljak,
uspomena na trenutak kada sam ga okrznuo maem.
Koji George? zanima Bouchedefeua.
George V, kralj britanski.
Bochedefeu se ba ne doima uvjerenim u istinitost ovih podviga:
U svakom sluaju, Matu Hari sigurno jako dobro uvaju.
Patrocinija spomen na plesaicu iznova razgali:
Kakva ena! Ludjela je za mnom. Naalost, situacija je bila beznadna.
Znao sam da netko plaa njezine skupe hirove jer ja se nisam mogao nositi s
takvom rastronou. Zato me znala spopasti ljubomora i bijes na samoga sebe
pa sam je vrijeao. ak bih i ruku digao na nju. A ona se smijeila, uvijala
poput make i aptala: ,,Baby....
Baby? ponovi Bouchedefeu, odmjeravajui kepeca.
Tako me je zvala. Baby... Imala je nekog patuljastog Indijca koji ju je
svuda pratio. Tko zna gdje lije sad, kad je Maty u zatvoru.
Maty? opet e Bouchedefeu, gotovo agresivno.
Nadimak koji sam joj od milja dao. Tako smo si tepali.. . Maty, Baby,
Maty, Baby...
Dimitri pogne glavu; pred oima mu se odvrtio prizor Motilaha Bakasha
kako izlijee kroz prozor OrientExpressa.
Patrocinio uputi sanjarski pogled prema plesaicama i narui jo jednu
rundu pia. Bouchedefeu jo uvijek ima podosta dvojbi oko vjerodostojnosti
itave prie:
Govorimo li mi o istoj Mati Hari?
O jedinoj! Jednom sam je, raspameen od ljubomore, bacio na kanape i
luaki iamarao.
Crnka, sva uzbuena, hoe znati:
A ona, jel ti uzvratila?
Naprotiv. Ispruila je ruke prema meni i moleivo zavapila: Baby...
Baby.... Skotrljao sam se zajedno s njom na pod, kao mahnit, i jo sam je
jednom uzeo. Kakva nezasitna ena! Mogla je sedam, osam puta na no.
I sve s tobom? provjerava Bouchedefeu, skeptian i ve pripit.
 Patrocinio Mlai mu dobaci prezirni pogled i, okreui se Dimitriju,
mijenja temu:
Mora vidjeti Brazil.
To neprestano sluam od majke. Moda, kad rat zavri.
Ako hoe moj savjet, bjei odavde sada. Ti nema nita s ovim
sukobom. Brazil je zemlja budunosti; tamo sve tek treba napraviti. Koliko ti je
godina?
Evo danas dvadeset.
Zeca podigne au:
E pa onda ivio! Premlad si da bi tu gubio vrijeme.
Mlad i simpatian dopuni lijepa plavua, ljubei Dimu u obraz,
osokoljena ampanjcem i Patrocinijevim priama.
Kako se zove? pita Dimitri zainteresiran, uzvraajui poljubac.
Anette. Nisam Mata Hari, ali mislim da zasluuje da te netko pomazi
za roendan...
I ustaje, povukavi Dimu za ruku prije no to je stigao reagirati:
S obzirom na to kako momak izgleda, mislim da e ti dobiti jo bolji
dar primjeuje, smijui se, Patrocinio. Vadi posjetnicu iz depa prsluka,
navrlja neko ime i prui je Dimitriju: Ako se odlui ii u Brazil, tu ti je ime
mojeg velikog prijatelja iz brazilskog Lloyda. Upravo je postao zapovjednik
broda i uskoro doplovljava u Marseille. Ako bude htio, samo ga potrai.
Hvala, gospodine. Ne znam uope kako bih vam rekao kolika mije ast
i zadovoljstvo da sam vas upoznao.
Ma nemoj na to ni misliti! Sretan ti roendan. Anette, dobro pazi na
deka. Jadanja! Noas u se morati zadovoljiti dvjema... izjavi nasljednik
velikog abolicionista.
I tako je Dimitri Borja Korozec upoznao Josea do Patrocinija Mlaeg,
mulata bujne mate i neosporivih talenata, poliglota, konzularnog slubenika,
pjesnika i novinara, kojeg je njegova mitomanija koji mjesec nakon toga u
Londonu umalo stajala smrti na vjealima, pod optubom za pijunau.
 Bouchedefeu, premda ve totalno pijan, zamjeuje da e se Dimitri
povui. Uvrijeenim tonom, kao svi pijanci, proguna:
Barem nemoj zaboraviti poklon koji sam ti s toliko ljubavi napravio.
Na to zavue ruku u sako i baci prema Dimi prepariranog glodavca.
Mladi ne uspijeva uhvatiti ivotinjicu koja pada na stol pored njega,
ravno u krilo Jeanu Cocteauu. Cocteau krikne i skoi na stolicu:
takor!
U restoranu uas nastaje kaos. ene vrite, mukarci negoduju, konobari
bezglavo tre amotamo. Dimitri koristi guvu da pokupi mali balzamirani
poklon koji je zavrio u praznoj Modiglianijevoj ai. Ispriava se, vrlo
nespretno, i daje petama vjetra, vukui plavokosu Anette za ruku. Apollinaire i
Satie smiruju okiranog pjesnika, dok se Picasso gotovo valja po podu od
smijeha.
Jo godinama kasnije slikar bi se nasmijao kad god se sjetio te epizode i
smuenog deka kako izlijee iz pivnice, drei za rep malog mrtvog mia.
 PARIZ - PONEDJELJAK, 15. LISTOPADA 1917.

nato euforiji koja meu Francuzima vlada nakon pobjede kod

Verduna, Dimitri Korozec je prvi put u ivotu zapao u ozbiljnu
depresiju. Kao to je i predvidio, Apis je strijeljan kao izdajnik i Mata
Hari tog jutra pogubljena u Vincennesu; ratni sud joj je odbio posljednji priziv.
Dimo je probdio itavu no, razmiljajui kako je tuno zavrila. I pobjeda
boljevika u Ruskoj revoluciji mu povrh toga uzburkava misli. Je li politiki
terorizam dobro odabrana opcija ili je itava njegova obuka bila besmislica koja
ga je uinila tek ubojicom bez rtava? Dane provodi u sobi, ne izlazei iz
postelje, uronjen u svoje knjige, iznova iitavajui Bakunjina i Kropotkina.
U tom ga duevnom stanju nalazi Grard Bouchedefeu tono pet sati
nakon smrti Mate Hari. Crna vijest koju stari anarhist donosi, posredstvom
jednog biveg druga koji je upravo doputovao iz Sarajeva, bacit e njegova
mladog prijatelja u jo dublje zdvajanje. Dimitrijevi su roditelji podlegli
epidemiji tifusa. Premda je itav svoj ivot imao posla sa smru, ne zna kako bi
priopio takvu tragediju. Pada mu na um kako su antiki carevi znali pogubiti
donositelje loih vijesti. Prilazi Dimitriju i svlai s njega pokriva:
Razmiljao sam. Nema razloga da bude tako utuen. Hou ti ispriati
jednu japansku pounu priu koja e te sigurno oraspoloiti.
Dimo se znatieljno uspravi u krevetu i Bouchedefeu sjeda pored njega:
Neki redovnik se vratio u samostan nakon viegodinjeg lutanja. Kako
je proao kroz kapiju, shvati da su barbari zapalili hram i unitili vrtove. Jadni
se ovjek u oaju baci na zemlju, derui halje i vapei nebesima: Odem u
potragu za mudrou i strpljivou, a to zateknem na povratku? Koji je smisao
ove kunje?. U tom mu asu prie drugi redovnik, star i slijep, i kae: Dakle,
niemu nisu posluile tvoje puteestvije? Zar nisi nauio da, koliko god strana
bila nesrea, uvijek moe biti i gore?. Mladi mu redovnik nestrpljivo odvrati:
Ne budi lud, slijepi starce. to bi se moglo dogoditi pa da me ojadi vie nego
ovo?. A stari e na to: Ti si lud. Jer tu plae za biljkama u vrtu i kamenjem u
hramu, a ne zna da su ti otac i majka umrli od tifusa.
Dimitri na asak gleda u Bouchedefeua, a onda prasne u smijeh:
Grard, ti si jo lui od tog starog slijepca. Kakve ja imam veze s
redovnicima i samostanima?
Nikakve. Ali su ti otac i majka umrli od tifusa.
Dimi treba neko vrijeme da shvati to je upravo uo:
ta kae?
Rekao sam. Otac i majka su ti umrli od tifusa. Jako mi je ao, mali moj.
Ako ti je to neka utjeha, i ja sam siroe.
Dimitri Borja Korozec isprva tiho oplakuje nenadoknadivi gubitak.
Osjea se sam i naputen. Bouchedefeu, u muci, ne zna to bi rekao:
Vidjet e. Ta patnja, koja ti se sada ini nepodnoljivom, jednog e
dana proi. Kako kae poslovica: to vea bol, vee olakanje.
Dimitri, koji nikada nije uo gluplju poslovicu, tada pone grevito
jecati. Bouchedefeu ga nespretno gladi po licu, a onda izlazi, zatvorivi vrata za
sobom. Tjeenje starim anarhistima i nije najjaa strana.

Nakon ledenog tua i laganog, na brzinu pojedenog ruka, Dimitri Borja

Korozec u dva poslijepodne izlazi iz stana, s vrstom namjerom da radikalno
promijeni svoj ivot. ok zbog gubitka roditelja trgnuo ga je iz gotovo
letarginog stanja u kojem je bio. Ispunit e obeanje koje je dao majci. Doao
je as da se pokrene. Ukrcat e se na prvi brod za Brazil. I ne pomilja na
posjetnicu koju mu je dao Jos do Patrocinio Mlai. Ne eli putovati mukte. Na
raspolaganju su mu sredstva Crne ruke, pohranjena u cirikoj Schweizerischer
Glcksgeldbank, na ime Apis. Ako hoe podii novac, dovoljna je ifra koju mu
je Apis dao. Dotad jo nikada nije posegnuo za tim fondom, no misli da je
kucnuo as. Dosta je apatije. Dosta tog bijednog ivotarenja. Treba, osim toga,
nauiti troiti novac. Francuska ispostava banke nalazi se u Ulici Tronchet.
Odluuje da u banku nee ii metroom. Domahuje taksiju koji stoji pred
zgradom. Automobil se ne mie. A i ne moe. Jer je njegov. Buntovniki
odluuje da nee ni voziti pa zove kolegu koji prolazi Ulicom De lchiquier:
Taksi!.
Ovaj tako obian uzvik za njega u tom trenu ima sasvim poseban okus
slobode.

ao mi je gospodine, no taj je raun zatvoren u rujnu 1914., na samom

poetku rata objanjava iznova blagajnik s lornjonom i razdjeljkom po sredini.
Dimitri ne poputa:
Mora da je posrijedi neka greka. Moda nisam ispravno napisao ifru.
Nemeza. Moete li jo jednom provjeriti?
Ve smo pet puta provjerili. Ne biste li razgovarali s direktorom nae
filijale? Vrlo e vas rado primiti.
Tako je Dimo odveden do monsieura La Fortunea. Ogromna je
kancelarija vrlo jednostavno ureena, kako i prilii vicarskom bankaru. La
Fortune, visok i atletske grae, ustaje da ga doeka. Oito je ve upoznat s
problemom. Govori kroz zube, ne iz neuljudnosti, ve zbog diskrecije:
 Iskreno mi je ao, gospodine, no moram ponoviti ono to vam je moj
djelatnik ve objasnio. I na nau alost, raun Apis, sa ifrom Nemeza, zatvoren
je prije tri godine. Htio sam vas vidjeti zato to ovdje imam kopiju dokumenta
koji je poslan svim naim filijalama. Dobili smo upute da ga osobno uruimo
osobi koja doe podii sredstva.
Dimo drhtavim prstima primi sivu omotnicu i izae u omaglici, ostavivi
direktora s ispruenom rukom.

Izaavi iz banke, Dimitri odmah ulazi u neku kavanu u Ulici Auber.

Naruuje pastis i ita izblijedjelu kopiju teksta koji e mnogo godina kasnije
jedan redovnik iz samostana Sao Bento u Viani do Castelu prevesti na
portugalski:
 Dimitri presavija papir i sprema ga u dep sakoa. Zove konobara i
naruuje jo jedan pastis. vrsto je odluio ne dopustiti da ga ovi dogaaji
dotuku. Jo uvijek ima pojas sa zlatnicima, no namjerava ih sauvati za sluaj
nune potrebe. I otii e u Brazil. Dobro je rekao Patrocinio Mlai; nita ga ne
dri u Starom svijetu. Ovaj e obrat sudbine prihvatiti kao izazov. Izvadi
posjetnicu koju mu je Brazilac ostavio i odlui jo iste veeri otputovati za
Marseille. Konobar se vraa s piem. A on je u mislima tako daleko da mu,
posve nesvjesno, zahvaljuje na portugalskom: Obrigado.
Potom zelenkasto pie ispije naiskap.
 RIO GRANDE DO SUL S0 BORJA LISTOPAD 1917.

ovjek u pumpericama s posudom mate aja u ruci smjeta se u lealjku

na trijemu. Sitan je stasom, no zrai nekom osobitom mirnoom to
odaje samopouzdanje. Osjea se u njemu snaga i karizma roenog
voe. Ker kia ga slijedi u stopu i sjeda na tlo do njega. Ne odvaja oi od oca,
kojega oito oboava. Oboje ute i promatraju zalazak sunca. Veernja se
zvijezda ukazuje na nebu, a sunce zapada za obzor, bojei u naranasto krovove
kua. Mukarac je umoran. Parlamentarni je zastupnik Republikanske stranke
jo od 1909. i upravo je otpoeo s kampanjom za trei uzastopni izbor. Uvijek
se razgali kad doe na staro imanje, gdje je odrastao meu seljacima. Sa sjetom
se prisjea jahanja po pustopoljinama i rotiljanja na improviziranim ognjitima.
Jo uvijek uva svoj prvi dugi no, poklon nekog starog predradnika.
Kopka ga pismo to ga je doekalo u kui. Poiljka izdaleka. Iz Sarajeva,
kolijevke sukoba koji ve tri godine potresa Europu. Iznova iz depa vadi
omotnicu, otrcanu od mnogih ruku kroz koje je prola. Opet ita retke ispisane
drhtavom rukom nekoga tko vie nema snage drati pero. ena to ga je
napisala kae kako boluje od tifusa i da joj je preostao jo samo koji dan ivota.
U tom bunilu tvrdi da je njegova sestra, roena kada je njegov otac, stari
general, jo bio neoenjen. Spominje i svojeg sina roenog u Bosni, koji bi bio
njegov neak, odnosno unuk njegova oca.
Ona je navodno pobjegla iz Brazila s talijanskim cirkusom i udala se za
nekog srpskog anarhista. Boji se za sinovljev ivot, jer on je, izgleda, odabrao
neizvjesni put terorista. Pria je i suvie fantastina da bi bila istinita. Spominje
neke dogaaje iz dalekih zemalja koji su ovjeku poznati samo iz novina.
Gotovo nesuvislu ispovijed u pismu pripisuje grozniavom haluciniranju.
Odlui da vie nee misliti na to. Vjerojatno jo jedna jadnica koja je u ratu
izgubila razum, zakljuuje. Valja se baviti kampanjom koja mu predstoji.
Reizbor je gotovo siguran, no u politici se neto to je danas izvjesno ve sutra
moe izjaloviti.
Kresne ibicom i zapali pismo. Potom pripali dugaku cigaru Santa
Damiana. Kerkica, koja opinjeno prati svaki njegov pokret, pita:
Kakav je to papir?
Nita, Alzirice odgovara on, Getulio Vargas, i dragajui je po kosi,
uvue jedan dugi dim.
 4
_____________

MARSEILLE LISTOPAD 1917.

mjestivi se u jednom starom hotelu blizu kolodvora, Dimitri prelazi La

Canebire, dugaku aveniju koja se sputa do stare gradske luke. Ured
kompanije Lloyd nalazi se nedaleko od pristanita. Tamo se uputio da
pokua uspostaviti kontakt s ovjekom na kojega ga je Patrocinio uputio.
Jeseni su u Marseilleu obino kiovite, no dan je topao i sunan, u
suprotnosti s mrtvim liem to prekriva plonik.
Uspinje se uz Quai des Belges i Quai du Port do Ulice De la Coutellerie
da bi ubrzo na uglu ugledao nisku zgradu brodarske kompanije. Na proelju
izblijedjelim slovima pie ime poduzea: Lloyd Brasileiro. Vrata su zatvorena,
no kroz staklo vidi mukarca od ezdesetak godina naslonjenog na pult. Stari
slubenik jede bouillabaisse iz tanjura koji je smjestio u izvuenu ladicu i za to
vrijeme ita stari broj lista Jornal do Commercio. Dimitri kuca na staklo i
pokuava ga dozvati na portugalskom:
Molim vas, biste li mi mogli otvoriti?
ovjek podie pogled i vikne:
Zatvoreno je! Danas je pomini praznik.
Dimitri savreno vlada jezikom, no taj izraz jo nikada nije uo:
Kakav praznik?
Pomini. Onaj koji nije uvijek na isti datum.
Praznik je ovdje?
Ne. U Brazilu. Nacionalni dan knjigovoa.
Molim vas, gospodine. Trebao bih samo jednu informaciju.
Krajnje nevoljko, stari slubenik ode do vrata i pusti Dimitrija unutra.
Onda se vrati za pult i, vidno nervozan, zatvori ladicu s tanjurom. Uzima
okrajak olovke koju je zadjenuo za uho i njome aka zube. Zijevne i pita:
to je to tako hitno?
Traim kapetana duge plovidbe Saturnina Furtada de Mendongu. Je li u
Marseilleu?
Stari odloi novine:
A tko pita?
Kapetan me ne poznaje. Zovem se Dimitri Borja Korozec, a alje me
jedan zajedniki prijatelj pojanjava, pokazujui posjetnicu koju mu je dao
Patrocinio.
 Stari se eka po glavi istom onom olovkomakalicom i vraa mu
posjetnicu s otiskom svojeg masnog palca:
Stigao je juer, a veeras ispiovljava za Rio de Janeiro. Zapovijeda
teretnim brodom SS Macau.
I kako u ga nai?
ta ja znam. Ako hoete, moete ga potraiti u pristanitu.
Umorni slubenik razgovor smatra zavrenim. Iznova uzima novine,
otvara ladicu i pocrnjelom viljukom iz tanjura peca komad ribe pa ga poinje
buno cuclati, dok kroz ono malo preostalih zubi guna:
Vie se ne potuju ni pomini blagdani. To je kraj svijeta.

SS Macau 17. listopada 1917.

Isplovili smo iz Marseillea u dvadeset sati u utorak, po plimi, s
odreditem u luci Leixoes, u Portugalu, gdje pristajemo prvi put na povratku
u Rio de Janeiro. Izaavi ususret zamolbi potovanog gospodina Josea do
Patrocinija Mlaeg, uvaenog konzularnog ataea Brazila u Amsterdamu,
primio sam na brod, kao putnika, mladog Dimitrija Borju Korozeca, prema
vlastitim navodima izbjeglicu iz Bosne, no po majci Brazilca. Zahvaljujui
njegovim preporukama, nisam vidio nikakve zapreke da udovoljim molbi tako
vrijednog dunosnika, pogotovo imajui u vidu ratno stanje koje vlada na
europskom kontinentu.
Mladi se doima solidno obrazovanim i teno govori vie jezika,
ukljuujui portugalski koji je, kako kae, nauio od majke.
Izvrsnog je zdravlja, premda imam odreenih dvojbi po pitanju njegove
prilagodbe na brodski ivot za vrijeme putovanja. Usudio bih se pretpostaviti
daje mladieva psihika ravnotea uzdrmana uslijed gibanja broda, budui da
je u kratkom vremenu uspio u mojoj kabini polomiti jedan dragocjeni
sekstant, koji mi je poklonio otac kad sam diplomirao u koli trgovake
mornarice, izdrljiv instrument koji je ve preivio mnoge oluje.
Razbio je i tri tanjura te jedan pladanj s krumpirima u blagovaonici,
gdje je takoer viljukom nehotice ozlijedio ruku prvog kormilara
Magalhaesa; potom je odvalio stupi na krmenoj ogradi, pri emu je sam
gotovo pao u more, a pri kratkom posjetu komandnom mostu bio bi laktom
smrskao staklenu kupolu to titi kompas da nije bilo spremne intervencije
mojeg starijeg pomonika Rodriguesa. U svakom sluaju, nije ba neki
morski vuk. Pretpostavljam da na kopnu nije toliko nespretan.
Proli smo razmjerno mirno kroz Gibraltarski tjesnac i nastavljamo
plovidbu uz mirno more i zvjezdano nebo, brzinom od devet vorova.
Neki lanovi posade izraavaju stanovitu zabrinutost po pitanju
potapanja brodova Tijuca, Paran i Lapa, unato tome to smo se proglasili
neutralnima i time izazvali prekid diplomatskih odnosa s kajzerovim
carstvom. Jo jedna ugroza nae flote zasigurno e primorati Brazil da ue u
rat na strani Saveznika.
Zapravo su mi asnik Souza i stjuard Santos ve priznali da se ne
osjeaju ugodno kad pomisle da je ovaj brod biva Palatia, oduzeta
Nijemcima nakon to je potopljena u naim vodama. Pored toga, njih su mi
dvojica prenijeli vijesti koje su saznali u Marseilleu: da je itavo podmorje
puno njemakih podmornica. Ne znam da li bih vjerovao ovim
informacijama, ili je rije o pukoj izmiljotini, praznovjerju poput legende o
sirenama koje su navodno susretali stari moreplovci.
Osobno mogu rei da emo sutra predveer, vjerujem bez veih
neprilika, pristati u luku Leixoes.

Saturnino Furtado de Mendonga,

kapetan duge plovidbe

Sutradan, na dvije stotine milja od Rta Finisterre u panjolskoj, Wilhelm

Kurtz, zapovjednik podmornice U932 Carske i kraljevske mornarice, osjeti
kako mu je srce zadrhtalo kad mu se kroz periskop jasno ukazao plijen sa bruto
nosivou od tri tisue pet stotina pedeset i sedam tona. Roen u Bremenu, sin
brodograditelja odmalena opsjednut pomorstvom, bio je u luci kad je taj
teretnjak porinut u more, 1914. tovie, njegov je otac sudjelovao u gradnji tog
broda. Nije bitno to su mu Brazilci promijenili ime; za njega e uvijek biti 55
Palatia. Wilhelm potiskuje sentimentalna sjeanja i usredotouje se na okular.
Konano, takve sjetne misli ne pristaju jednom od najodlikovanijih asnika
Carske i kraljevske mornarice. Sa svoje dvadeset i tri godine, ve je potopio
dvanaest teretnih brodova i pet krstarica.
Slabaan i blijed zbog dugotrajnih razdoblja podmorskog zatoenitva,
doima se starijim nego to jest. Podmornice su projektirane iskljuivo u svrhu
borbene uinkovitosti; nije se vodilo rauna o udobnosti posade.
Ljudi spavaju pored torpeda, u odjei koja se ne mijenja od poetka do
kraja putovanja. Kreveti su ui od onih u samostanskim elijama. Prou tjedni
da se ne okupaju jer se voda koristi samo za pie. Benzinom iste vjenu
masnou koja prekriva svaki dio podmornice, a sasvim malo vode uva se za
umivanje i pranje ruku.
U borbenom podruju zahodi se ne smiju koristiti budui da neprijateljski
sonari mogu otkriti zvuk koji proizvodi putanje vode. Nakon dvanaestak sati
vie se gotovo ne da disati, a kako bi se tedio kisik, ni najokorjeliji puai ne
usude se zapaliti cigaretu.
Sve to pridonosi jaanju solidarnosti meu lanovima posade. Ljudske
vrline zapravo odreuju zapovjednika, a ne oznake na uniformi. Maleni prostor
tog metalnog morskog psa katkad napetost meu suborcima dovede do same
granice izdrljivosti. Pa ipak, ni Wilhelm ni njegovi ljudi ne bi izabrali neki
drugi ivot. Podmuklo se prikrasti plijenu ispod vode i iznenaditi ga usred
oceana, njegova je najvea strast. Tu i tamo pomisli, malo posramljen, kako je
uitak koji osjeti kad potopi neprijateljski brod vei nego ijedan koji je osjetio u
naruju ene.
Takav ga osjeaj preplavljuje sada, dok asniku Berminghausu nareuje
da ispali torpeda. Dvije mine naputaju lansirne cijevi i neujno jure prema
meti.

Naslonjen na ogradu gornje palube, Dimitri promatra more. Prema

zapovijedi kapetana koji se pribojava nove nezgode, jedan ga asnik nadzire s
distance, oslonjen o drugi jarbol. Odjednom se Dimo okree prema njemu,
upirui prst u valovlje:
Doite vidjeti ovu ljepotu! Dva delfina plivaju pod vodom prema
nama! Nevjerojatno koliko su brzi i stalno odravaju isti razmak. Kao neka
koreografija!
asnik prilazi, naginjui se na ogradu uz njega.
Ma nije li ovo udo prirode? pita Dimitri ushieno.
Nije. To su dva njemaka torpeda odgovara asnik, trei prema
komandnom mostu.
Prije no to je stigao do stepenica, dva projektila eksplodiraju u srazu sa
eljeznom oplatom.
Ni sirene za uzbunu ne uspijevaju nadglasati gungulu to je nastala na
brodu. Ljudi uurbano navlae prsluke za spaavanje i tre prema amcima. S
komandnog tornja Saturnino Furtado de Mendonga izvikuje naredbe koje vie
nitko ne slua, dok kormilar pokuava odrati brod na povrini. Njegovi su
napori uzaludni. Jedan od torpeda pogodio je brodsku kotlovnicu.
vrsto plovilo od stotinu i jedanest metara naginje se na bok i poinje
tonuti, tako lako kao da je rije o kanuu. Neki od dvadeset i est lanova posade
u panici skau u vodu. Ostali pak sputaju amce i kupe one to su poskakali.
Kako pomorska tradicija nalae, Saturnino de Mendonga se posljednji ukrcava
u amac, zajedno sa stjuardom Arlindom. Saturnino sa sobom nosi dnevnik i
sve brodske dokumente. Gusta magla poinje prekrivati morsku povrinu,
mijeajui se s dimom od poara u kotlovnici.
Zapovjednik se sjeti svojeg jedinog putnika i uzalud ga pokua pronai
pogledom u amcima koji se polako udaljavaju od mjesta brodoloma. Nigdje ga
ne nazire. Magla mu zakriva vidik. esnaest je minuta trebalo brodu Macau da
nestane u dubinama Atlantika. Iznenada, na samo nekoliko metara od amaca,
raskidajui maglu, UBoot 932 izranja iz mora poput elinog kita. Kapetan
Wilhelm je prvi koji e promoliti glavu ispod kapka. Za njim jedan od vojnika
stupa na usku palubu podmornice, tri prema mitraljezu na krmi i naniani
prema amcima.
Kommandant, schnell hier gekommen! Schnell! vie Wilhelm,
pokazujui rukom kapetanu Saturninu da se popne na palubu.
amac s brazilskim kapetanom pristaje uz podmornicu. Saturnino pokua
dnevnik i papire ostaviti prvom veslau.
Nein! Mit den Papieren! Sie mssen die Papiere bringen! mae opet
Nijemac, nareujui mu da dokumente donese sa sobom.
Saturnino zakorai da se popne, kada ga stjuard Arlindo zgrabi za ruku:
Sami ne idete. Kud vi, tud i ja!
Ignorirajui negodovanje Nijemaca, obojica se penju na podmornicu.
Zapovjednik jednome od naoruanih ljudi nareuje da ih povede unutra.
Jednako brzo kao to je izronila, UBoot 932 nestaje pod vodom,
odnosei u svojoj utrobi dvojicu Brazilaca. I tu se kapetanu duge plovidbe
Saturninu Furtadu de Mendongi i njegovu vjernom i hrabrom stjuardu Arlindu
Diasu dos Santosu gubi svaki trag.
Nekoliko sati kasnije, jedan panjolski brod spaava dvadeset i etiri
brodolomca iz voda Atlantika. Nikome ni na pamet nije palo potraiti
eprtljavog putnika to se ukrcao u Marseilleu.

Zahvaljujui svojem groznom osjeaju za orijentaciju, Dimitri je skoio s

krive strane broda. Dok su se svi bacali ulijevo, Dimo izvodi savren skok
udesno, ostajui izvan vidokruga i Brazilcima i Nijemcima. Bojei se da ga ne
pokupe iz podmornice, dri se, pod zaklonom magle, za veliku dasku s palube
koja mu slui kao plutaa, sve dok podmornica nije iznova zaronila.
Kad se odluuje zvati upomo, njegove povike nadglasavaju krikovi
kojima drugi preivjeli hrabre i potiu veslae. Sa svoje improvizirane splavi,
Dimo nemono promatra kako se amci za spaavanje udaljavaju. Iscrpljen i
umrtvljen od ledene vode, naposljetku tone u san, plutajui nevidljiv u magli.

Dva sata nakon torpediranja broda Macau, Dimitrija Borju Korozeca

bude kretavi glasovi koji govore portugalski, ali s naglaskom kakav nikada nije
uo. To su ribari, lovci na srdele iz Porta, koji su upravo izvukli svoje mree.
Vidi ribaricu kako mu se brzo pribliava.
Hej! Ehej! vie jedan od njih, ribar imenom Joaquim, poznatiji kao
Quim.
Ma Quim, ta je tebi? Zar ne vidi da je ovjek mrtav? govori drugi.
Ne izmiljaj, Nicolau, kad sam vidio da se mie uvjerava Quim.
Nadljudskim naporom Dimitri podie ruku, dajui znak da je iv.
Portugalci bacaju kuke ne bi li zakvaili ono to je ostalo od plutajue daske i
uspijevaju pokupiti obeznanjenog brodolomnika.
Mladievo zdravstveno stanje zabrinjava ribare. Kidaju s njega
natopljenu odjeu, ne pridajui ni najmanju pozornost irokom konom remenu
i uzici s kljuem koji Dimo, premda polusvjestan, vrsto stie u ruci. Oblae
mu toplu odjeu tako da svaki od njih daje po jedan odjevni predmet. Quim
iroke hlae od vrstog platna, Nicolau debeli demper s visokim ovratnikom, a
trei, koji se zove Raul, jaknu. Potom ga pokrivaju debelim vunenim
pokrivaem i jo jednim nepromoivim ogrtaem, koji je dio ribarske opreme.
Ruho upotpunjuje kapa koju mu navlae preko uiju. Netko mu u usta ulijeva
jako toplu juhu koja mu pali grlo. I unato svemu tome, novi Mojsije koji je
preao preko mora i dalje drhti. Nicolau ustanovljuje da gori u vruici. Sili
Dimu da ispije alicu rakije. Na kraju pita:
Jel ti sad bolje?
Dimitri potvrdno kima glavom, premda plaviasta boja koe to
opovrgava.
Kako se zove?
Jacques Dupont odgovara Dimitri, bojei se otkriti pravi identitet.
Kakvo ti je to ime? Znai nisi Portugalac, jel tako? Izgovor ti je udan.
Dimitri nastavlja s izmiljotinama:
Ne, Francuz sam. Portugalski sam nauio uz prijatelja Brazilca.
Ribari bez problema prihvaaju Dimitrijevo objanjenje. Nicolaua
zanima to se dogodilo:
Moe nam ispriati to ti se desilo?
Dimitri gutne jo malo rakije i pone priati o brodolomu. Sasluavi ga,
Nicolau, koji je oito glavni u grupi, upita:
Jedino mi nije jasno kako su ti pobjegli amci za spaavanje.
Dimitri postieno priznaje:
 Skoio sam na krivu stranu broda.
Posada prasne u smijeh, a Dimitri iznova izgubi svijest.
Ribarima je jasno da Dimo pod hitno treba odmor i strunu pomo.
Odluuju ga odvesti u Vianu do Castelo, trenutno najbliu luku. Jedan od
Portugalaca pita:
A kamo da ga stavimo? Ne moe ostati tu na otvorenom, a leajevi su
preuski. Kako se brod ljulja, moe zavriti na podu.
Nicolau rjeava problem. Mokru Dimitrijevu odjeu smota u zaveljaj,
kako se ne bi pogubila, i stavlja je mladiu u ruke, nareujui:
Quim i Raul! Odnesite deka u spremite i polegnite ga na srdele.
Raul zastane na trenutak pa upita:
Ali Nico, a smrad?
Daj ne govori gluposti, Raul. Kako e mrtva srdela osjetiti smrad!

No je. Dimitrija, meu ribama, budi zvuk sirene brodia to uplovljava u

pristanite. Kroz okno opaa luku kontrolu. Ne eli riskirati da ga deportiraju
ili uhite. Vadi iz mokre odjee natopljene dokumente, mie ih koliko moe pa
otkida jedan dio nepromoivog ogrtaa, umotava papire u nj i stavlja ispod
kape. Ulaui svu preostalu snagu, izvlai se kroz maleno okno, tiho sklizne u
more i otisne se od broda.
Ribari, doavi po njega, nalaze samo staru mokru odjeu. U jednom od
depova pronalaze u urbi zaboravljeno pismo Olge Krupe na engleskom i
predaju ga policajcima. Dok se oni, uzbueni, pitaju je li tajanstveni mladac
uistinu kakav njemaki pijun ili ipak samo nesretni utopljenik, Dimo se
dokopava kopna na nekom nedalekom molu i iezava iz vida krivudavim
uliicama luke etvrti, ostavljajui za sobom intenzivni zadah srdela.
 5
_______________

d listopada 1917. do rujna sljedee godine Dimitriju se praktiki gubi

trag. Zna se da je u oujku 1918. u Coimbri, pod lanim imenom
Amadeu Ferreira, osvojio prvo mjesto na daktilografskom natjecanju u
organizaciji tvrtke Remington. O ovom uspjehu saznajemo na temelju zapisa u
poslovnim knjigama, u kojima stoji da su ga organizatori naknadno
diskvalificirali ,,s obzirom da pobjednik ima dvanaest prstiju, to mu daje
nepravednu prednost pred ostalim natjecateljima.

DRUGI APOKRIFNI ZAPISI O OVOM RAZDOBLJU

IVOTA DIMITRIJA BORJE KOROZECA

Fotografija njegovih ruku izlazi u kolumni Vjerovali ili ne Roberta

Ripleya u New York Globeu, uz legendu ispod fotografije Nevjerojatni
dvanaestoprsti ovjek.
Jedan engleski anarhist tvrdi da je Dimitri bio u strastvenoj vezi s
aktivisticom Sylvijom Pankhurst, u Londonu u proljee 1918., gdje je,
preruen u sufraetkinju, sudjelovao u brojnim prosvjedima za pravo glasa
ena starijih od trideset godina.
Neki panjolski obavjetajac kune se da su izvjesnom Korozecu, 10
lipnja 1918., kad je Dimitri ve napunio dvadeset i jednu godinu, u jednoj
klinici u Barceloni odbili sudjelovanje u testiranju nekog novog lijeka,
ergonovina, koji u malim dozama izaziva pobaaj.
Neki tvrde da su ga u tom razdoblju vidjeli u Coimbri, gdje je
nazoio sastanku Ludih Katalonaca, nezavisne anarhoteroristike
portugalske organizacije koja je planirala atentat na predsjednika Sidonija
Paisa.
U kolovozu iste godine, boljeviki militant Gregori Propof misli da
je prepoznao Dimitrija u ovjeku koji se sudario s Fanny Kaplan u
trenutku kad je ova ispalila dva hica iz pitolja, zamalo usmrtivi
Vladimira Iljia Lenjina nakon jednog mitinga u Moskvi.
Jedno izdanje talijanskog asopisa Kama Sutra, koje je odmah
povueno iz prodaje, posveuje cijelo poglavlje uicima to ih postie
ovjek s dva dodatna kaiprsta, poznat po nadimku II Manusturbatore.
Njemaki lijenik Kurt Schlezinger tvrdi da je imao pacijenta s
dvanaest prstiju, oboljelog od ergotizma, infekcije koja je ubila na tisue
ljudi u dolini Rajne, a prenosi je gljiva Claviceps purpurea, koja obini
kruh moe pretvoriti u halucinogenu tvar.

Njegova je prisutnost konano sa sigurnou zabiljeena prvih dana

mjeseca rujna 1918. u Lisabonu, na jednoj ezoterinoj seansi u kui pjesnika
Fernanda Pessoe u Ulici Santo Antniodos Capuchos. Okupljanju je nazoio i
poznati engleski okultist Aleister Crowley, iju e pjesmu Hymn to Pan Pessoa
kasnije prevesti. Crowley tom prilikom tvrdi da je Dimitri reinkarnacija
vrhovnog egipatskog sveenika Ankhfnkhonsua iz XXVI. dinastije. Ankh
fnkhonsu pao je u nemilost faraona Psamtika II. kada je ovaj shvatio da je
sveenikova poremeena ravnotea posljedica injenice da ima dvanaest prstiju.

U rujnu 1918., doplovivi iz Liverpoola s etiri stotine putnika, engleski

parobrod 55 Demerara uplovljava u Lisabon. Sagradila ga je tvrtka Harlandand
& Wolff iz Belfasta, u Sjevernoj Irskoj. Brod plovi za Rio de Janeiro, ali prije
toga e se zaustaviti na otoku Tenerife, panjolskom teritoriju na Kanarskom
otoju, kako bi se snabdio vodom i ugljenom i zamijenio dio posade
panjolskim mornarima. Na ovaj se brod kao lan hotelskog osoblja ukrcava za
Brazil Dimitri Borja Korozec.
S kapetanom broda upoznala ga je Manoela Craveiro, opskurna pjevaica
fada u lukom kabareu, s kojom su obojica odravali sporadine ljubavne
odnose. Samo zahvaljujui Manoelinom inzistiranju, kapetan prihvaa Dimitrija
na brod, unato tome to mladia zbog nazeba neprestano trese groznica. O
njegovoj fizikoj slabosti svjedoi ovaj u bunilu ispisan ulomak iz njegovih
zapisa:
[...] Nikako ne shvaam svu tu paniku ovog bezveznjaka
koji upravlja brodom. Izbjegava me kao da je kaalj to mi
napada bronhije simptom tuberkuloze. Nikakav mornar. Serem
mu se na ugavo more. Na valovima brod se ljulja i plovi. edan
sam, jako sam edan, a dali bi mi slanu vodu. Gadovi. Neto leti
oko jarbola. Pelikan. Moram isisati vlanu vreicu s njegova
kljuna kako bih ugasio e to mi zamagljuje vid. Mii se od
mene, crni vrae, jo nije kucnuo moj as! Majka me zvala
Malidimo. Mali Dimo. Malidimo, Mal6 i Dimo. Negdje na brodu
netko mrmlja moje ime. Zavjera se zgusnula kao magla, ali ja u
tiraninu odsjei kande. Je 1 to pala no? Sigurno je pala no. Ili
je to dan na sebe navukao tminu. U trbuhu osjeam zaguljivu
vrelinu kotlova. Prozor! Zato ne otvore prozor? Nikada nisam
imao jojo. Da sam bio djevojica, sigurno bi mi dali lutku. Jojo
nikad nisam imao. Pored mene bunovni starac mrsi neku
molitvu. Koliko je sati? [...]

Nekoliko dana kasnije, poto su isplovili iz Tenerifea, najsiromaniji

putnici Demerare, na putu za Novi svijet u potrazi za boljim ivotom, zarazili
su se istom neobinom prehladom koja mui Dimu.
Demerarin put preko Atlantika pretvara se u pustolovinu danteovskog
tipa. Kapetan se osjea kao brodar Haron koji prevozi putnike preko rijeke Stiks
prema Paklu. Nedostaje jedino mitoloki novi u ustima bolesnika kojim bi
platili prijevoz. Neprestano kaljanje emigranata u kabinama treeg razreda
nadjaava muklu tutnjavu maina. Dimitri je virus pokupio u bataljunu
amerikih vojnika iz Kansas Cityja, s kojima se druio u Bologni. Meutim,
zbog razdoblja inkubacije, svi pogreno povezuju gripu s dolaskom panjolskih
mornara na brod. Sa svojih leajeva otporniji se bolesnici deru glasom
promuklim od groznice: panjolci su krivi! panjolci su nas zarazili prokletom
gripom!
I tako je Dimitri Borja Korozec u Rio de Janeiro donio panjolsku gripu.

6
Na portugalskom malznai zlo, nesrea, bolest (n a p . prev.).
 Loi sanitarni i higijenski uvjeti u kojima se nalazi Rio de Janeiro 1918.
godine doprinose irenju epidemije. kole ne rade u pokuaju da se obuzda
irenje bolesti. Potom i trgovine zatvaraju svoja vrata. Postojei lijekovi imaju
slab ili nikakav uinak. Neki beskrupulozni trgovci prodaju egzotine eliksire
obeavajui udesno ozdravljenje. Ljudi ne izlaze iz kua u strahu od virusa, no
ini se da nita ne zaustavlja irenje zaraze itavim gradom, a potom i zemljom.
Mrtvih je toliko da ih ne stiu stavljati u sanduke. Leevi se bacaju u
zajednike grobnice i urno pokrivaju zemljom i vapnom. Rano ujutro mrtvaka
vozila obilaze ulice i sakupljaju preminule. Na groblju Sveti Ivan Krstitelj
pokopano je ak sto etrdeset leeva u jednom danu. Vlada toliki nedostatak
grobnih mjesta da grobari, zbog manjka prostora, esto stare leeve u
sanducima moraju zamijeniti novim tijelima.
Zaraeni imigranti na sve strane ire bolest od koje ubrzo umire preko tri
stotine tisua ljudi. Stanovnitvom je zavladala panika i krue prie o opasnosti
od kolere.
Dimitri, i ne znajui, ubija svoju prvu politiku rtvu, izvrivi bez
predumiljaja bioloki atentat: predsjednik Rodrigues Alves umire u sijenju,
pokoen virusom koji je Dimitri donio u Brazil.
Meutim, sam Dimitri u svemu tome prolazi netaknut. Zbog duge
prisutnosti virusa u organizmu stvorila su se antitijela pa je on sada samo
nositelj virusa koji na njegovo zdravlje ne utjee.
Ni ovaj put Dimo ne uspijeva upoznati majinu rodnu zemlju. Kad se
pokuao iskrcati u Rio de Janeiru, lijenici mu na graninoj kontroli
dijagnosticiraju zakanjele ospice. Stavljen je u karantenu i primoran nastaviti
put do sljedee stanice, San Francisca u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
 6
HOLLYWOOD CULVER CITY STUDIO MGM
3. LISTOPADA 1925.

o statista! Treba mi jo statista! vie Irving Thalberg, svemoni

producent MGMa.
Thalberg, ovjek od povjerenja studija koji je stvorio Louis Mayer, ima
dvadeset i est godina i smatraju ga udom od djeteta filmske industrije.
Asistent J. J. Cohn uurbano mu prilazi:
Teko da emo nabaviti jo statista u osam sati ujutro.
Koliko ih ima?
Oko etiri tisue.
Hou duplo vie uporno e Thalberg.
Duplo? Gdje u ih nai?
Neka ih netko pokupi s ceste.
Ovog subotnjeg jutra, pod toplim kalifornijskom suncem, snimat e se
uvena scena utrke etveroprega iz filma BenHur. Projekt je do sada ve
kotao etiri milijuna dolara, a gotovo se nita od onog to je snimljeno u Italiji
ne moe iskoristiti. Thalberg je stoga preuzeo uzde u svoje ruke. Vratio je ekipu
u Hollywood, promijenio scenarij, reisera i zvijezdu filma te dao glavnu ulogu
novom glumcu, Ramonu Novarru. Druge zahtjevnije scene, kao to je ona u
dolini gubavaca ili pomorska bitka izmeu Rimljana i gusara, prole su bez
veih problema. Ostao je, dakle, jo samo grand finale.
Na poasnim mjestima golemih kulisa arene Circus Maximus smjeteni
su uzvanici koji su doli samo kako bi nazoili ovom dogaaju. Sjedaju kao
promatrai, odjeveni u rimske toge. Tu su, meu ostalim zvijezdama, Douglas
Fairbanks, Mary Pickford, Lillian Gish i Marion Davies. Zadnje kamere
strateki se sakrivaju oko arene, iza golemih kipova, u udubljenjima iskopanima
posvuda, na tranicama i usred gomile. Svi ekaju isti znak. Dvoprezi i
etveroprezi staju u red za utrku.
Ekipa za specijalne efekte detaljno je razradila sudar dvojice rivala.
Brojna kola i konji sudjelovat e u sudaru koji e okonati tako to e kota
BenHurovog etveroprega otkinuti kota Mesalinih kola. Osjea se napetost u
zraku. Kada su ovu scenu snimali u Rimu, nekoliko je konja poginulo u
simulaciji sudara, pri emu je Ramon Novarro jedva izvukao ivu glavu.
Iskusni reiser Fred Niblo daje preko megafona posljednja uputstva
asistentima. Trokovi ove scene strano su visoki i ona se mora snimiti iz prvog
pokuaja.
Pored statista odjevenog u gladijatora, iza prvog zavoja na stazi, stoji,
preruen u centuriona, Dimitri Borja Korozec.
Stigavi u Sjedinjene Amerike Drave, povezao se s razliitim
anarhistikim skupinama, a krui i potpuno sumanuta pria da je on pravi
ubojica u sluaju Sacco i Vanzetti. No budui da znamo koliko je taj ovjek
predan svojim idealima, malo je vjerojatno da ne bi priznao ubojstvo da ga je
zaista poinio.
Zna se da je sudjelovao u raznim radnikim pokretima i da je zamalo
minirao poznati trajk rudara 1922., zamijenivi rudare prljave od ugljena s
crncima iz ultraradikalne organizacije Povratak u Afriku.
Godine 1924. put ga vodi u New York, gdje redovito posjeuje zloglasne
none klubove etvrti Hells Kitchen. Ubrzo poinje za ivot zaraivati kao
profesionalni plesa.
U jednoj od plesnih dvorana Dimitri upoznaje stanovitog Georgea Rafta,
takoer plesaa, povezanog s opasnim lanovima podzemlja. Raft, koji je neko
bio boksa, a nedavno je osvojio sumnjivu titulu najbreg plesaa arlstona na
svijetu, prototip je latinskog ljubavnika tamnoput, ravne kose, uvijek
besprijekorno zalizane briljantinom. Voli bacati novi uvis i hvatati ga
zatvorenih oiju. Dimitri preuzima od njega tu naviku i poinje ga imitirati u
nainu odijevanja i pravljenja frizure. Izmeu njih se odmah raa iskreno
prijateljstvo. Dimo mu se poinje i povjeravati, otkrivi mu svoj pravi identitet i
jo nerealizirane politike planove. Ispriao mu je ak i o svojem nespretnom
sudjelovanju u atentatu na prijestolonasljednika u Sarajevu, to je Rafta
natjeralo na gromoglasan smijeh. Dimitri ostaje zateen takvom reakcijom jer
ne vidi nita smijeno u svojem neuspjehu.
Obojica imaju uspjeha kod ena, a kako Dimo imitira plesaa pa mu sve
vie i nalikuje, George ga obino predstavlja kao svojeg mlaeg brata.
Nakon godine dana suivota, George Raft, koji ne vidi vie osobitih
prilika za karijeru u New Yorku, nagovara Dimitrija da se presele u Hollywood,
gdje e se pokuati ubaciti u filmsku industriju. Dimo prihvaa poziv uvjeren da
time nee izdati svoje politike ciljeve. Smatra da je filmska industrija tvorac
opasnih mitova u slubi buroazije te da e je najlake uzdrmati ako se infiltrira
u neprijateljske redove.
ovjek koji u ulozi gladijatora sada stoji kraj njega upravo je George
Raft. Dimo i dalje djeluje nevino, kako kakav romantini pjesnik, tako da
George sa svojih trideset godina izgleda puno stariji od dvadesetosmogodinjeg
Dimitrija.
George Raft nervozno namjeta ljem. Za razliku od prijatelja, ima za cilj
ostvariti glumaku karijeru i ne eli da ga neka omaka u tome omete.
Jesi li siguran da si shvatio to ti je asistent rekao da radi?
Naravno tvrdi Dimitri, siguran u sebe, drei debelo ue djelomino
prekriveno pijeskom.
Onda mi reci.
Dimitri iznervirano koluta oima. Ovdje je vie zbog hrane nego zbog
smijenog statiranja u filmu.
Priekat u da prou prva dva etveroprega, a onda potegnuti ue
sakriveno u pijesku. Za njima stiu konji koji vuku dvoprege pa e se saplesti o
konopac. Vrlo jednostavno.
Dimitrijeva bezbrinost Raftu nije dovoljna. Tko god se ikad druio s
Dimitrijem zna da je prirodno sklon nevoljama.
Bolje da ja to obavim. Dodaj mi ue.
Dimi se digne tlak:
George, nisam dijete.
Daj mi to ue.
Za Dimitrija ova rasprava postaje pitanje asti:
Odredili su da ja povuem ue i ja u to uiniti!
Pobjenjeli George baca se na njega. Valjaju se po areni borei se za
dvojbenu prednost u izazivanju katastrofe. Dimitri mu u lice baca aku pijeska i
izvlai svoj centurionski ma. George se uspravlja i laa se svog trozupca dok
pokuava Dima uloviti u mreu koja je takoer dio njegove opreme. Vie nisu
samo statisti. Pretvorili su se u dva gladijatora to se krvniki bore svojim
drvenim orujem.
S vrha dizalice, Fred Niblo, ne primijetivi ovaj incident, povie u
megafon:
Akcija!
Ova dvojica i ne uju urlanje poludjelog asistenta reije koji ih preklinje
da povuku ue. Konji lakih dvoprega, koji bi trebali pasti, sudaraju se u punoj
brzini s dva etveroprega pred sobom, odmah nakon zavoja. Uslijed sraza se
rui ograda staze, povlaei za sobom golemi Neptunov kip. A potom se
lananom reakcijom uruava itava scenografija.
Tiina je obavila unitenu arenu. Usred ruevina George Raft i Dimitri
Borja Korozec i dalje se bore prsa o prsa, kao da im o tome ovisi ivot. Znajui
za krhko zdravlje Irvinga Thalberga, Mary Pickford i Douglas Fairbanks
strahuju da mu srce ne otkae. Ova je tunjava produkciju Ben Hura otetila za
milijun dolara.
Na svu sreu, zahvaljujui viziru to mu je zaklanjao lice, Georgea Rafta nitko
nije prepoznao pa je bivi plesa mogao nastaviti karijeru s manjim ulogama, da
bi ga otkrili 1932., kada u filmu Scarface, bok
uz bok s Paulom Munijem, glumi gangstera
Guida Rinalda.
Nain na koji baca novi u zrak i hvata
ga ne gledajui, vjetina koju je stekao u
nonom ivotu etvrti Hells Kitchen, postat e
njegov zatitini znak.
No mnogo prije nego to stekne slavu,
prijateljstvo izmeu njega i Dimitrija bit e
ozbiljno poljuljano. Raft se stalno boji da bi ih
netko u filmskom gradu mogao vidjeti zajedno i
povezati njegovo ime s incidentom.
Prolaze tri godine i sve je jasnije da e se
stare veze koje su ih povezivale u New Yorku
svaki as pokidati. Osim male sobe koju dijele u
nekom drugorazrednom pansionu, prijatelji
nemaju gotovo vie nita zajedniko. Dok Raft
dobiva sve bolje uloge, Dimo je svakim danom
sve razoaraniji filmskom Mekom. Osim nekoliko prolaznih avantura sa
starletama koje e kasnije postati velike zvijezde i ija imena ovdje nema
potrebe navoditi, od boravka u Kaliforniji ne vidi nikakvu korist. Raft pak dri
krajnje smijenima politike aspiracije svog prijatelja anarhista.
U prosincu 1928., poetkom zime, George Raft vie ne moe podnijeti
Dimitrija Borju Korozeca. U elji da se napokon oslobodi neugodnog
partnerstva, inicira s njim razgovor o kojem zapisuje biljeke, za potrebe
moebitne knjige o Hollywoodu.
Ljudi Fidela Castra pronalaze te biljeke prilikom zatvaranja kasina
Hotela Capri, 1959. Pokazat e se kako je pri kraju karijere taj hotel vodio i iz
njega organiziranim kriminalom upravljao osobno George Raft.
Hotel Capri je kao posebnu atrakciju na krovu zgrade imao bazen s
prozirnim dnom, pa su ljudi u baru na zadnjem katu mogli uivati u pogledu na
djevojke koje se kupaju gole.
Lo prijevod zapisa koji slijedi, pretjerano doslovan i esto nerazumljiv,
djelo je jednog anonimnog brazilskog pisca, alkoholiara, strunjaka za jeftine
kriminalistike prie:

[...] Ja stvarno vie nisam znao to bih s ovim tipom. Nakon svega to
se dogodilo na snimanju Ben Hura, da me netko vidi s njim, bilo bi fatalno
po mene. Jedino o emu taj zna govoriti je revolucija i kako je pravi cilj
anarhizma istrebljenje svih tirana. S obzirom da smo bili vrlo povezani,
imao je povjerenja u mene i volio se hvaliti. Pokuavao me uvjeriti da je
terorist obuen u Europi i gomilu drugih gluposti. Vie nisam mogao
podnijeti njegovu prisutnost u iznajmljenoj sobici koju smo dijelili u
pansionu nedaleko od avenije La Cienega. I onda mije pala na pamet
sjajna ideja kako da ga se rijeim.
Bili smo na veeri u Ludom konju, rupi koju su posjeivali statisti i
asistenti produkcije. Kao i uvijek, davio je istim sranjima o politici kad
sam ga prekinuo:
Dimo, ovo su takva sranja. Neto u ti rei, drue stari. Pravi
revolucionari su ljudi iz podzemlja. Pogledaj samo kako pljakaju banke.
Ima li veeg simbola kapitalizma od banaka?
Daj ponovi rekao je on.
Osjetio sam da se ovaj moj mutavi prijatelj upecao na priu pa sam
nastavio:
Meutim, u pitanjima anarhije najjaa je Cosa Nostra.
Cosa Nostra? upitao me razrogaenih oiju.
Dobri momci.
Dobri momci? ponovio je.
Tako zovemo lanove mafije.
Ubij me ako znam o emu govori ree Dimitri.
Naravno da glupan nije nikad uo za njih. Stao sam mu objanjavati:
To su ljudi koji ive od kriminala. Svojim djelovanjem unitavaju
vie institucija nego ikoji anarhist bombama. Oni su prava prijetnja
sustavu. Ne potuju red, ne plaaju poreze i kroje vlastite zakone s
etrdesetpeticom i thompsonom u rukama. Pazi kako su zakon o zabrani
toenja alkohola preokrenuli u svoju korist. U Chicagu su, zahvaljujui
prohibiciji, napravili milijunski posao. Zarauju preko ezdeset milijuna
dolara godinje, a svaka budala koja im stane na put dobije metak u elo.
Policajce i suce dre u akama punim para.
Ti poznaje te ljude? upitao je.
Povukao sam dugaak dim iz mog lucky strikea kako bih stvorio
tajanstvenu atmosferu.
Moda...
Prijei na stvar, George. Poznaje li ih ili ne? uznemirio se.
Moglo bi se rei da ih poznajem. Sada kada se Johnny Torrio
povukao, poslove vodi jedan momak s kojim sam ivio dok sam radio u
klubu u New Yorku. Ako eli upoznati pravi anarhizam, ljude koji zaista
neto rade umjesto da priaju, koji vode krijumarenje viskija i klubove u
kojima se prodaju zabranjena pia, kockarnice i prostituciju, mogu mu
napisati pismo i rei mu za tebe. Ako si ti zaista to za to se predstavlja,
siguran sam da e on znati cijeniti tvoj talent vie od bilo koga u Holly
woodu.
 Vidio sam kako mu se oi sjaje od uzbuenja. Bilo je oito, moj ga je
prijedlog oamutio kao udarac ispod pojasa. Usplahireno me zamolio da
to prije napiem to pismo. Zamolio sam konobaricu da mi donese papir i
kemijsku olovku i poeo sam odmah pisati, dok smo jo sjedili u Ludom
konju. Budui da sam znao da Dimitri govori nekoliko jezika i mogao bi
komotno proi pod Talijana, napisao sam otprilike sljedee:
Dragi Alphonse, piem ti zbog ovjeka iji bi ti talent mogao biti od
neprocjenjive koristi...
Ne sjeam se najbolje to se kasnije dogodilo, ali znam da sam se na
taj nain napokon rijeio gnjavatora.
Dimitrija sam upoznao sa svojim starim znancem, Alom Caponeom.

Noni vlak za Chicago kree za nekoliko sati. Prije negoli zauvijek

napusti Kaliforniju, Dimitri Borja Korozec odlui oprostiti se od Hollywooda.
Dok se sputa veer, on besciljno luta ulicama grada, iban hladnim zimskim
vjetrom koji isti plonike kao neki neoekivani smetlar.
Prelazi jednu pustu ulicu i stie na Bulevar Hollywood. Zastaje na uglu
kako bi promotrio trag ulja koji za sobom ostavlja limuzina neke filmske
zvijezde. Posljednje zrake sunca to padaju na aveniju obasjavaju mrlju
mnotvom boja. Mrtva duga, pomisli Dimitri pjesniki. Preputa se nostalgiji.
Prisjea se Banja Luke, gdje se rodio, svojih roditelja, Dragutina i
Bouchedefeua. Kako li je sada njegov veliki prijatelj iz Pariza? U posljednjem
pismu koje je od njega primio prije vie od dvije godine stari mu je anarhist
napisao da se oenio debelom kuepaziteljicom, da ive u Normandiji i da su
sretni. Na enin zahtjev odustao je od prepariranja ivotinja i sada je uspjeni
vlasnik tvrtke LExcrment Agile, malog poduzea specijaliziranog za ienje
septikih jama.
Uobiajeno ushieno, u pismu mu nairoko opisuje svoj novi posao.
Rije je o stranicama punim raznih pojedinosti o kanalizaciji u staroj Grkoj, o
zlatnim nonim posudama pronaenim u grobnici Ramzesa I, umrlog trinaest
stoljea prije Krista, i o tome kako su u Marcoussyjevom feudalnom
srednjevjekovnom zamku zahodi graeni na nakrivljenim plohama, to je
omoguavalo da fekalije otklize ravno u jame iskopane izvan zidina. Vojnici su
tako mogli izdrati viemjesenu opsadu, a da gomila fekalija ne zagadi
unutranjost zamka. Takav je bio Bouchedefeu. ime god da se bavio, taj je
volio svoj posao.
Dimitri se sa sjetom prisjea i Mire Kosanovi, svoje prve i jedine
ljubavi, ene koja ga je uvela u svijet seksualnih uitaka u koli atentatora.
Imao je nakon toga mnogo ena i prolaznih avantura, ali njegova lutanja
svijetom nisu ostavljala prostora za ozbiljniju vezu. Ali nije se alio. Znao je
koliko ivot anarhistikog atentatora moe biti usamljeniki. Atentatora bez
rtava, pomisli tugaljivo.
Odjednom shvaa da se nalazi pred glavnim simbolom Hollywooda. The
Chinese Theater. Golema kinodvorana sagraena je prije godinu dana, a ispred
nje se prua slavni plonik na ijem betonu velike zvijezde ostavljaju otiske
dlanova. Glupo mu je sve to, ali svejedno radoznalo prilazi, budui da tuda jo
nikada nije prolazio.
Prije samo nekoliko sati jedna je zvijezda ostavila svoj otisak, vjerojatno
tijekom neke nakaradne sveanosti.
Primjeuje da je cement jo svje. Pogleda lijevo i desno, a potom se
sagne kao da e zavezati vezice na cipelama. Snano i na brzinu, da ga nitko ne
bi primijetio, utisne svoj dlan na mjestu nedavno ostavljenog otiska.
Samo ako se netko dobro zagleda, moe primijetiti da Pola Negri sada
ima dvanaest prstiju.
Dimo zadovoljno odlazi, osokoljen djelom koje smatra hrabrim
teroristikim inom. Nije primijetio malenu priliku u kostimu Djeda Mraza,
koja stoji dva ugla dalje i paljivo ga promatra, prikrivena nonim sjenkama.
Dok Dimitri prelazi aveniju, prilika tiho kree za njim.

CHICAGO SIJEANJ 1929.

stom ibicom kojom je zapalio kubansku cigaru, debeli mukarac punih

usana, s oiljkom na licu, pali pismo koje je upravo proitao:
George vas vrlo cijeni. Kako je on?
Dobro. Dobiva sve bolje uloge u filmovima odgovara Dimitri.
Pismo je napisano u prosincu. Zato niste ranije doli k meni?
Pokuao sam. Vie sam vas puta traio u Hotelu Lexington, ali vai
ljudi mi nisu dali ni blizu.
Razgovor izmeu Dimitrija Borje Korozeca i Ala Caponea odvija se
nou, u klubu Four Deuces, na Aveniji Wabash. Taj je klub istovremeno kabare,
bordel i ilegalni kasino. Pria se i da su u podrumu ove negdanje kancelarije
Johnnyja Torria neki lanovi suparnikih bandi proveli zadnje trenutke ivota.
Caponeov izgled ostavlja jak dojam. Nosi skupu odjeu krojenu po mjeri, a na
malom prstu mu sjaji dijamantni prsten od jedanaest i po karata. Za stolom u
dnu sale kartaju, ne skidajui oi sa efa, Frank Nitti, John Scalise, Albert
Anselmi i Jack McGurn zvani MachineGun.
Pravi razlog to Dimitri nije odmah potraio Scarfacea, kako Ala
Caponea zovu otkad mu je u New Yorku neki mladi delinkvent noem razrezao
lijevi obraz u nekoj kavanskoj svai, bio je ipak neto drugo.
Prije ovog susreta, provodi mjesec dana zatvoren u bijednoj hotelskoj
sobi nedaleko od Union Stationa. Odlazi samo u knjinicu, gdje guta sve to
pronalazi o gangsterima u arhivima lista Chicago Tribune.
Sprijateljuje se sa starim istaem cipela, Sicilijancem koji radi na ulazu
u hotel i, zahvaljujui svojoj nadarenosti za jezike, usavrava dijalekt nauen
prije nekoliko godina od gutaa vatre u cirkusu svojeg djetinjstva. Od istaa
cipela prikuplja i informacije o obiajima te daleke zemlje.
Iz tekstova policijskog reportera Jamesa ODonnella Berinetta saznaje za
sukobe izmeu gangsterskih bandi koji Chicago pretvaraju u pravo bojno polje.
ita o specijalno blindiranom cadillacu parkiranom ispred ulaza u Four Deuces.
Automobil od dvadeset tisua dolara, to je u ono vrijeme bilo nevjerojatno
skupo, izraen je po narudbi i ima elinu karoseriju i prozore od neprobojnog
stakla. Vrata i hauba otvaraju se uz pomo ifre, kao sef, kako nitko ne bi
mogao postaviti bombu u vozilo.
Val nasilja zapravo je zapoeo ubojstvom Diona OBaniona, gangstera
irskog porijekla koji je htio proiri svoj teritorij. OBanionov nasljednik,
takoer Irac, poznatiji kao George Bugs Moran, zakleo se da e ga osvetiti, a
rat se rasplamsao nakon atentata na JohnnyjaTorrija, biveg ikakog bosa. S
obzirom daje Torrio sav posao prenio na Ala Caponea, mislio je da mu
povlaenje donosi potpunu sigurnost. Kretao se nenaoruan i bez tjelohranitelja.
Jednog dana, kad se vraao iz trgovine, Torrija nasred ulice presree
Bugs Moran i nekoliko njegovih pulena. Pogoen je s dva metka. Kad je ve
leao na zemlji, Moran mu se pribliio i, s namjerom da uniti njegovu mukost,
pucao mu u prepone. Potom je prislonio automatski pitolj na Torrijevu
sljepoonicu i povukao okida, da mu skrati muke. Zauje, meutim, samo
metalni klik pitolj je prazan. Primijetivi da se ljudi ve okupljaju uznemireni
pucnjavom, Moran i njegovi ljudi bjee s mjesta zloina, ostavljajui Johnnyja
Torrija, gangstera koji se odrekao nasilja, da se mrcvari na ploniku. Nakon
nekoliko minuta kola hitne pomoi ve ga odvoze u Bolnicu Jackson Park,
gdje se udesno oporavlja.
Tek kad se osjeao dovoljno spremnim, Dimo se sastaje s Alom
Caponeom, Scarfaceom, kako bi mu predao Georgeovo pismo.
A1 Capone ponovno pali cigaru koja se uporno gasi. Odmjerava
Dimitrija od glave do pete pa ga pita:
Kako se zove?
Dim. Dim Corozimo izmilja Dimitri.
Sicilijanac?
Da, ali u Ameriku sam doao kad sam bio mali. Roen sam u jednom
malom mjestu u okolici Palerma.
U kojem mjestu?
U Corleoneu.
A1 Capone promatra Dimitrijevo lice i kovravu kosu. Vie slii na
Sicilijanca od njega. Podsjea ga na Malog Alberta, njegovog brata.
to te ovamo dovelo?
Poslali su me u Ameriku kad su mi ubili oca.
Kako bi ga provjerio, Al Capone poinje govoriti na sicilijanskom
dijalektu:
Tuupatri?7
Si. I miupatri e mortu ammazzatu cunsparudi lupara.8
Cussi sei veramente sicilianu?9
Sangu dunostru sangu.10
E comm e Corleone?11
Eru picciriddu, non mi ricorducchiu.12 Objanjavajui tako da je bio
mali i da se vie ne sjea rodnog mjesta, Dimitri mijenja temu: -
Sonuunuomodirispettu,unuomodonuri.Fammitruvariuntravagghionellasuafamig
ghia.13
Capone odluuje da e ga primiti:
Bene. Stai attentu, pero, chiitestidimafiusinoncirrumpunumai.14
Grazie, don Alfonso, bacio le manni zahvaljuje se Dimitri ljubei
Caponeovu ruetinu.15
Prije nego to Dimo zadobije njegovo potpuno povjerenje, Scarface
odluuje provjeriti i njegove sposobnosti. Pita ga na engleskom:
Stvarno si dobar?
Obuen sam za sve vrste ubojstava, sa svim vrstama oruja hvali se
Dimitri.
Alu Caponeu je zabavno to hvalisanje:
Kau da rije mafija dolazi iz arapskog, iz doba kad su Mauri osvojili
Siciliju. Na arapskom se kae mouaffa, to znai zatvorena usta. Da vidimo
pria li ti previe. Na to poziva Nittija, Scalisea, Anselmija i MachineGuna.
Ovaj momak bi radio kod mene. Kae da je dobar strijelac i da zna sve
o oruju.
Albert Anselmi, zajedno sa Scaliseom jedan od najopasnijih strijelaca u
grupi, predlae:
Ajmo u podrum da vidimo kako se snalazi s tommyjem!
Bio je to nadimak za kratku strojnicu koji je projektirao general John
Taliaferro Thompson.

7 Tvog oca?
8 Da. Ubili su mi oca metkom iz puke.
9 Stvarno si Sicilijanac?
10 Krv nae krvi.
11 ,,A kako izgleda Corleone?
12 Bio sam mali, ne sjeam se vie.
13 Ja sam poten ovjek, astan. Daj mi da radim u obitelji.
14 Dobro. Ali budi oprezan, jednom mafija, uvijek mafija.
15 Hvala, don Alfonso, ljubim ruke.
 Thompson je mogao ispaliti osam stotina metaka kalibra 45 u minuti,
dometa od etiri stotine i pedeset metara.
Okrugao arer strojnici je davao poseban izgled. Jedini je problem bio u
tome to nisi mogao raunati na veliku preciznost. Meci su izlazili u rafalima,
istei sve pred sobom. I drka bi stalno ostavljala modrice ispod pazuha.
Kada se ovo oruje pojavilo, oglas objavljen u New York Heraldu jamio
je sigurnu zatitu od razbojnika i organiziranih kriminalaca. Da ironija bude
vea, upravo su je oni najvie koristili.
U podrumskoj prostoriji sa zvunom izolacijom, u kojoj lanovi bande
vjebaju pucanje, Dimitriju predaju jednog thompsona. On zadivljeno promatra
mali automat:
Nikada nisam vidio ovakav mitraljez. Vie volim pucati iz pitolja.
Caponeovi ljudi podrugljivo se pogledavaju. Misle da se Dimo boji.
Frank Nutti predlae:
Ako eli, mogu od svojeg sina traiti pitolj na vodu.
Svi umiru od smijeha i nastavljaju sa slinim komentarima. Scarface
prekida zafrkanciju i upuuje Dimitriju ledeni pogled:
Doao je trenutak da nam pokae lae li ili ne. Tko god me je do sad
pokuao prevariti, nije odavde izvukao ivu glavu.
Dimo ne oklijeva. Brzo se okree i, ne gubei vrijeme na nianjenje, ne
trepnuvi okom pogaa s etiri kratka rafala u sama sredita meta postavljenih
uza zid u dnu prostorije. Nakon praska strojnice nastaje tiina puna
strahopotovanja. Dimitri sputa oruje iz kojeg se jo uvijek pui. Jack
McGurn MachineGun, strunjak u ovom podruju, prilazi mu i sveano
objavljuje:
Mladiu, nikada nisam vidio nekoga tko ovako sigurno rukuje
tommyjem. Kako uspijeva tako vrsto obuzdati ovu zvijer?
Dimitri, jedini koji nije stavio epie u ui za zatitu sluha od
zagluujueg praska strojnice, nije ga dobro uo.
to kaete?
MachineGun se smije i ponavlja gotovo se derui:
Kako si tako dobro svladao trzaj?
 Dimitri s lanom skromnou objanjava:
Ne znam. Moda zbog mojih dvanaest prstiju ree i pokae ruke.
Scarface zapanjeno promatra anomaliju:
to je to?
Dimitri spremno odgovara, dok mu jo zvoni u uima:
Takav sam se rodio. To je sudbinsko obiljeje. I fatu, don Alfonso.16
Zadivljeni A1 Capone odmah prima Dima u organizaciju.
Te hladne zimske noi, u podrumu kluba Four Deuces, Dimo postaje lan
Caponeove bande. Legenda kae da nepoznatog gangstera, kojeg je A1 Capone
nazvao Fingers Corozimo, nitko nikada nije nadmaio u rukovanju
thompsonom.

Poetkom veljae, A1 Capone odluuje stati na kraj neprekidnim

napadima Morana Bugsa. Na sastanku u svojem apartmanu na nekoliko katova
u Hotelu Lexington, zaduuje McGurna, velikog stratega, da osmisli
operaciju koja e odjednom eliminirati Morana i cijelu njegovu ekipu. McGurn
odlui angairati kompanjone iz okolnih gradova kako ih ne bi povezali s Alom
Caponeom, ali i iskoristiti Dimitrija, novo lice u gradu. I dalje ga fascinira
precizno gaanje ovog novog lana bande.
MachineGunov plan je naprosto genijalan. etiri revolveraa braa
Key well iz Detroita, Fred Killer Burke iz Saint Louisa i Joseph Lolordo iz
New Yorka prerueni u policajce ui e, u Dimitrijevoj pratnji, u garau iz
koje Moran vodi svoje poslove. Dvojica e biti u uniformama, a Dimo i ostali u
civilu.
Nakon pucnjave, lani detektivi u civilu izai e podignutih ruku, kao da
su ih uhapsili prerueni policajci. Kako bi sve bilo savreno, nalae Claudeu
Maddoxu, Caponeovom pomoniku, da ukrade policijski automobil. Kako bi
pak bio siguran da e svi biti u garai, dogovara se s jednim vercerom,
nepoznatim na ovom podruju, da s Moranom zakae sastanak radi prodaje
tovara viskija iz Kanade po povoljnoj cijeni.
Nepopravljivi romantik, McGurn odabire 14. veljae, Valentinovo, Dan
zaljubljenih, kao dan krvoprolia. Sastanak je zakazan za pola jedanaest ujutro.
Jedini je problem to su plaenici, budui da dolaze iz drugih gradova,
Bugsa Morana vidjeli samo na fotografiji. Dimitri, koji ga takoer poznaje
samo iz svojih istraivanja po novinama, riskira s malom lai kako bi porastao u
Caponeovim oima:
Ja znam kako Bugs izgleda. Viao sam ga po klubovima u North
Clarku, gdje se nalazi njegova garaa.

16 To je sudbina, don Alfonso.

 Odlino kae Scarface, pljesnuvi ga prijateljski po ramenu.
Ja bih ipak htio da braa Key well ponesu njegovu sliku, za svaki sluaj
inzistira pedantni Jack McGurn.
Moe se pouzdati u mene. Sve e biti u redu ustvrdi Dimitri, sa
samouvjerenou koja nije ba i nema podloge u njegovoj prolosti.

Istini za volju, treba priznati da se i sudbina znala urotiti protiv Dimitrija

Borje Korozeca.
Gerardo Machado y Morales, slavni general Kubanske revolucije iz
1898., ponovno je izabran za predsjednika Kube netom prije ovih dogaaja. Te
se veljae suoava s hladnom ikakom zimom u potrazi za stranim
investicijama ne bi li podupro ekonomske reforme najavljene tijekom
predizborne kampanje. Nije to slubeni posjet. Njegovi susreti s magnatima
moraju se odvijati u strogoj tajnosti kako ne bi izazvao reakciju kubanskih
nacionalista. Zbog toga generalpredsjednik zajedno sa savjetnicima anonimno
odsjeda u jednom skromnom ikakom hotelu. U tom istom hotelu odsjeda i
manje uvaeni gost
George Bugs Moran.
Budui da Dimitri nikada nije uivo vidio Morana, niti zna gdje se
njegova garaa nalazi, ne eli riskirati da time ugrozi zadatak. Od devet ujutro
ga eka ispred hotela. U svojim je istraivanjima naiao na podatak da Moran
ima obiaj propjeaiti malu udaljenost od hotela do garae. U prepoznavanju
mu je jedina pomo fotografija izrezana iz novina. im Bugs izae, Dimitri ga
namjerava pratiti do mjesta gdje ga ekaju plaenici prerueni u policajce,
skriveni u ukradenom policijskom automobilu. Dotad e ve biti parkirani u
blizini garae. Kad budu prolazili kraj vozila, Dimitri e pokazati na gangstera,
sjesti u automobil i odvesti se s njima do garae.
Tono u deset i petnaest iz hotela izlazi Machado y Morales, kubanski
predsjednik. Ima zakazan sastanak s magnatom Samuleom Insullom, bivim
osobnim tajnikom Thomasa Edisona, a sada direktorom velikog investicijskog
poduzea Middle West Utilities. Nekoliko mjeseci kasnije Insull e sve izgubiti
zahvaljujui krahu njujorke burze. Meutim, trenutno je jedan od najbogatijih
ljudi u zemlji. Kad je izaao na cestu, u pratnji dva svoja tajnika, Moralesa
prepoznaje kubanski brani par na medenom mjesecu. Upravo su tada ulazili u
hotel. Glasno pozdravljaju kubanskog generala izvikujui: Morales! Morales!
Predsjednik otpozdravlja i nastavlja u smjeru suprotnom od onoga kojim
svakodnevno prolazi Bugs Moran.
Budui da je Dimitriju sluh jo uvijek blago oteen od rafala ispaljenih
iz strojnice u podrumu kluba Four Deuces, on umjesto Morales! Morales!
uje Moran! Moran! Provjerava Bugsovu fotografiju koju je ponio sa sobom.
Izmeu generala i gangstera nema gotovo nikakve slinosti. Meutim, obojica
nose eir, pa Dimo razliku izmeu slike i osobe pripisuje looj kvaliteti
izblijedjele fotografije i odluuje krenuti za Moralesom, hodajui drugom
stranom ulice. Njegovo anarhistiko srce poinje lupati sve jae. Adrenalin mu
struji cijelim tijelom i osjea da ovaj put nee nita zaribati.
Dva ugla dalje, policijsko vozilo u redovnom obilasku etvrti stoji
parkirano ispred jedne pekarnice. Policajci su tu stali da bi kupili kavu i krafne.
Dimo misli daje to ukradeni automobil, a policajci prerueni plaenici. urno
otvara stranja vrata automobila, upada i sjeda pored ogromnog policajca irskog
porijekla. Udarivi po ramenu policajca za volanom i, pokazujui rukom na
kubanskog generala, brzo izgovara:
Ajmo, deki! Eno ga, to je on!
Dok je nespretno ulazio u vozilo, po irskom se divu prosula kava koju je
pio, a policajac za volanom se, kad ga je ovaj potapao po ramenu, zagrcnuo
krafnom.
Tko? pita trei policajac, na suvozakom sjeditu.
Onaj tamo!
Irac, potpuno podivljao zbog vrue kavene kupke, pritisne ga na pod i
natakne mu lisice.
Tek tada Dimitri shvaa da je uao u krivo vozilo. Pokua se izvui,
pokazujui i dalje na kubanskog predsjednika:
Zar ono nije pjeva Bing Crosby? Lud sam za njim. Moete li mi
nabaviti njegov autogram?
Veliki Irac odgovara izmama na Dimitrijevim leima:
Ne. Ali ti e sad ostaviti autogram u stanici. Okrenuvi se prema
vozau, nareuje: Kreni, vodimo ovog luaka u postaju.
 Nakon to je no proveo u zatvorskoj eliji s petoricom pijanaca, Dimo u
jutarnjim novinama ita o masakru koji se dogodio na Valentinovo, kada je
pobijeno sedam lanova Bugsove bande.
Bez Dimitrijeve pomoi, braa Keywell zamijenila su Ala Weinshanka,
drugog lana bande koji je u pola jedanaest uao u garau, s Bugsom. Njih
dvojica su zaista bili vrlo slini i ovo nije bio prvi put da ih netko zamijeni.
Moran, koji je predugo spavao i zakasnio na sastanak, izvukao se bez ijedne
ogrebotine.
to se tie predsjednika Machada y Moralesa, vratio se iv i zdrav na
Kubu, iako nije uspio pribaviti dragocjenu pozajmicu.

Samo iz dva razloga Al Scarface Capone oprata Dimitriju nenamjerni

propust. Kao prvo, Bugs Moran, kojem je banda desetkovana i boji se za svoj
ivot u moguem novom atentatu, vie ne predstavlja nikakvu opasnost. Kada
ga je novinar upitao tko je mogao poubijati njegove ljude, Bugs je ne trepnuvi
ispalio odgovor: Ovako ubija samo A1 Capone.
Kao drugo, znajui za Caponeovu strast prema operi, Dimo glumi izrazit
interes za opernu glazbu, ui napamet arije i pokuava to vie saznati o Carusu,
najveem idolu ikakog gangstera. Njih dvojica tako provode noi pijui i
pjevajui dijelove iz Rigoletta, Alove najdrae opere. Malo pomalo, postaju
nerazdvojni. Dimo mu slui kao voza, na sreu blindiranog vozila, zatienog
od mogunosti da sitne nezgode, koje moe prouzroiti vozaeva nespretnost,
otete karoseriju. Uglavnom, anarhist postaje samozatajna sjenka najopasnijeg
ovjeka Amerike.
 Osim jedne fotografije na kojoj Dimo sjedi s Alom Caponeom i njegovim
sinom Sonnyjem na utakmici bejzbola, o ovom prijateljstvu ne postoje nikakvi
podaci. Scarface ga odluuje drati u tajnosti, poput skrivenog oruja. Njihova
bliskost ak budi ljubomoru u starijih lanova bande, kao to su Frank Nitti i
Frankie Rio, no nitko se ne usuuje izustiti ikakav zloban komentar pred
cappom.
Nakon onog krvavog Valentinova, Caponeov je status naruen. Javno
mnijenje koje ga je dotad smatralo, kako je sam govorio, samo simpatinim
trgovcem zabranjenim piima, glasno ga osuuje zbog krvoprolia.
Toliko je straan bio prizor izreetanih rtava kako lee na podu garae
da forenziar, stigavi na mjesto zloina, nije uspio pregledati leeve kako bi na
osnovi kalibra saznao jesu li meci ispaljeni iz policijskog oruja. Jedan mladi
senzacionalistiki novinar iz lista City News, eljan dobre prie, osobno se
posluio forenzikim alatom pa pootvarao lubanje leeva ne bi li povadio
metke.
Vlada osjea da je vrijeme za brzu reakciju. Formira poseban odjel
Ministarstva pravosua, zaduen za Zakon o prohibiciji, u kojem se priprema
dosje za hvatanje i suenje Ala Caponea zbog utaje poreza. Tu je i opskurni
detektiv Elliot Ness, i sam alkoholiar.
Nova metoda borbe protiv mafije kontrolom utaje poreza doivljena je
kao prava revolucija. Sve se to dogaa u Chicagu, poetkom studenog 1930.
godine.
Istodobno, gotovo deset tisua kilometara dalje, u Brazilu, jedna druga
revolucija dovodi na vlast Getulija Dornellesa Vargasa. Nepoznatog ujaka
Dimitrija Borje Korozeca.

CHICAGO 17. KOLOVOZA 1931.

DANAS SE ODLUUJE
O SUDBINI ALA CAPONEA

imitri sjedi za stolom u jednoj kavani u Ulici Adams, tik uz uvenu

Federal Building, i iznova ita naslovnu stranicu lista Chicago
Tribune. Dugi crni kaput krije teku platnenu torbu koju nosi preko
ramena. Zguva novine sa zlogukim vijestima i zamoli crvenokosu konobaricu
da mu donese au mlijeka bez eera. Od prezainjene sicilijanske hrane i svih
ovih dogaaja u zadnje vrijeme dobio je na elucu ir koji u trenucima velike
napetosti naprosto podivlja.
Nakon deset dana suenja porota se danas povlai i odluuje o
Caponeovoj sudbini. Nitko ne sumnja u osuujuu presudu. Spekulacije koje
krue tiu se samo teine kazne. Neka gotovo teatralna zbivanja dodatno
uzburkavaju suenje. Ve prvog dana sudac Wilkerson, uavi u sudnicu,
nareuje sudskom slubeniku: Sudac Edwards vodi parnicu koja takoer danas
poinje. Zamolite ga da se sa mnom zamijeni za itavu porotu.
Ovim udnim postupkom Wilkerson izbjegava mogunost da u poroti
budu potkupljeni lanovi.
Drugi dramatini dogaaj zbiva se kada sudac primjeuje da je Philip
DAndrea, jedan od Caponeovih tjelohranitelja, naoruan i da, raskopanog
sakoa kako bi se mogla vidjeti njegova automatska tridesetosmica, dobacuje
prijetee poglede prema porotnicima. Iako je imao dozvolu gradske policije za
noenje oruja, DAndrea zavrava u pritvoru: Ulazak u sudnicu s pitoljem
znak je nepotivanja suda, obrazlae sudac.
U subotu tuiteljstvo napokon daje zavrnu rije, nakon to su tijekom
suenja sasluani deseci svjedoka i iznijet velik broj dokumenata koji dokazuju
da A1 Capone, ovjek koji je nezakonitim putem stekao bogatstvo vrijedno
preko sto milijuna dolara, ne plaa porez jo od 1925. godine.
Uvijek besprijekorno odjeven, Scarface je djelovao kao da ga sva ta
svjedoanstva samo zamaraju. Promatrai i novinari nazoni suenju
iznenaeni su njegovom smirenou.
Tek to se porota povue kako bi odluila o njegovoj sudbini, Al Capone
daje gotovo neprimjetan znak Frankieju Riju, svom drugom tjelohranitelju koji
stoji pored vrata. Frankie lagano kima glavom i izlazi. Al Capone i njegovi
odvjetnici vraaju se u Hotel Lexington, gdje e ekati presudu. Na licu mu je
tajanstven osmijeh koji reporteri tumae kao izraz arogancije. Ne znaju oni da
se kralj podzemlja sprema zaigrati na jo jednu kartu.

Ideja o izvedbi smjele operacije spaavanja Scarfacea potekla je od

Dimitrija. Sjetivi se s kakvom se lakoom penjao uz konopce u cirkusu,
predlae Caponeu da se Frankie Rio popne na zadnji kat Federal Buildinga i da
odatle baci dugako ue, do tla. Dimo e se onda uz pomo tog ueta popeti do
kata na kojem porota iza zakljuanih vrata donosi presudu. Obit e bravu na
prozoru, ui u dvoranu i podmititi porotu.
U tekoj torbi sakrivenoj ispod kaputa nosi prijedlog koji se ne odbija:
est milijuna dolara pet stotina tisua za svakog lana porote. Nakon to ga
oslobode, Al obeava da e svakome od njih isplatiti jo po petsto tisua dolara,
a u Chicagu se zna da je njegova rije zakon. Zna se i to bi se dogodilo u
sluaju izdaje, ali takav rizik ne postoji. Nitko nikada nije izdao Ala Caponea.
U pola tri poslijepodne Frankie Rio s vrha zgrade vidi Dimu u skrovitom
prolazu izmeu ulica Dearborn i Adams. Baca mu ue koje je tu prethodne
veeri postavio jedan potplaeni uvar. Dimitri poinje penjanje po junom
proelju zgrade i brzim zamasima dolazi do kata na kojem se raspravlja o
Caponeovoj sudbini.
Dimo se naslanja uza zid, oslanjajui se na prozorsku klupicu i kroz
staklo promatra dvanaestoro graana oko okruglog stola. Ne razabire to
govore, ali ini mu se da se vodi burna rasprava. Potom se zalijee, nogama
razbija bravu na prozoru i ulijee u prostoriju. Svi skau na noge, prepadnuti
iznenadnim upadom.
Prje negoli ita uspijevaju izustiti, Dimitri im daje znak da ute. Tiho,
gotovo apui govori:
Sjedite i sluajte, ako vam je ivot mio. Otvara veliku platnenu torbu i
istresa na stol uredno zapakirane svenjeve. Ovo je za vas. Tu je petsto tisua
dolara za svakoga. A sutra nakon donoenja presude svakom e na kunu
adresu stii jo petsto tisua. Sve to se od vas oekuje jest da se vratite u
sudnicu i optuenika jednoglasno proglasite nevinim.
Dok govori, Dimo dijeli novac na dvanaest jednakih dijelova i stavlja
svenjeve novanica pred zateene ljude. Nikada u ivotu nisu vidjeli toliko
novca. Razrogaenih oiju poinju trpati svoja mala bogatstva u sakoe, hlae i
koulje. Neki nemaju vie mjesta po depovima pa guraju novce u arape.
Ostalo je jo dvoje, troje neodlunih lanova porote, ali ih adventistiki
sveenik nagovara da popuste. Jedan stariji porotnik prislanja ui na vrata kako
bi se uvjerio da pregovore ne prislukuje straa s druge strane. Porotnik koji se
nalazi najblie Dimi, agent u nekom osiguravajuem drutvu, pokuava neto
rei:
Na kraju krajeva...
Nemamo vremena prekida ga Dimitri. Postupite tono onako kako
sam vam rekao. Ne zarauje se svaki dan milijun dolara za oslobaajuu
presudu. Mislim da smo bili i previe velikoduni.
Pokupivi praznu torbu, izlazi kuda je i uao, zakvaivi se na balustradu
prozora. Prije nego to e zatvoriti prozor, ponovi:
Zapamtite: odluka mora biti jednoglasna.
Svi se sloe, zadovoljni ovim bogatstvom to im je palo s neba, i spremni
su vratiti se u sudnicu.
Elegantno poput trapezista, Dimitri se sputa niz ue na plonik i brzo
nestaje u okolnim ulicama, sretan zbog savreno odraenog zadatka koji su mu
povjerili.
Ipak, jedan mali detalj onemoguuje ostvarenje plana oslobaanja
slavnog mafijaa.
Zahvaljujui svojem bijednom osjeaju za orijentaciju, Dimitri se popeo
na kat vie i uao u prostoriju u kojoj se odluivalo o sluaju kratkovidne ene
koja je, vozivi bez naoala, pregazila pekinezera nekog pukovnika u penziji.
Tim je porotnicima on podijelio novac Ala Caponea.
I dok se stara pasoubojica slobodno i sretno vraa kui, druga porota
osuuje Ala Caponea na jedanaest godina zatvora.
 7
______________

teko zakljuiti da, nakon one nesretne zabuneja se dogodila na

Caponeovom suenju, atmosfera u Chicagu nije bila ba najzdravija za
Dimitrija Borju Korozeca. On prestaje zalaziti na uobiajena mjesta,
mijenja adresu, a izlaziti se usuuje samo nou, uljajui se ulicama kradom.
Dane provodi u sobi, itajui novine i asopise.
Vijest na treoj stranici Daily Newsa privue mu panju. U Brazilu,
predsjednik Vargas, koji je prevratom doao na vlast godinu dana prije redovnih
izbora, nareuje da se spali milijun vrea kave. Unitenjem zaliha eli odrati
visoku cijenu kave na meunarodnom tritu. Dimitrijev djed takoer se
preivao Vargas. Da nisam ja u nekom srodstvu s ovim ovjekom? razmilja
Dimitri, zaintrigiran. Ponovno razmilja da otputuje u Brazil i ispuni obeanje
koje je dao majci.
U petak 22. listopada, iskoristivi gustu maglu koja se spustila na grad,
pakira se i odlazi ravno na Union Station. Namjerava otii daleko odavde, to
blie Junoj Americi, u Miami, u sluaju da odlui otputovati u Brazil. Kupuje
kartu, sjeda na klupicu blizu svojeg perona i krije lice novinama. Zna da mu je u
Chicagu ivot u opasnosti. Frank Nutti, Caponeova desna ruka, ucijenio je
njegovu glavu.
Povrh svega toga, Dimitri stalno ima dojam da ga prati neka niska
spodoba koja se neoekivano pojavljuje gdje god da se nae. im je Dimo
ugleda, spodoba tajanstveno nestaje u najmranijim zakucima gradskih ulica.
Pretpostavlja da se radi o plaenom ubojici, unajmljenom da ga ukoka. Vara se.
udna prilika koja ga promatra iz sjenke ista je ona osoba koja ga je prije
tri godine u Los Angelesu, preobraena u Djeda Mraza, pratila dok je etao
Bulevarom Hollywood. Ta neobina prilika koja ga vreba, to je Motilah
Bakash, patuljak ubojica.
Ovaj je siuni Indijac prije nekoliko godina izletio kroz prozor Orient
Expressa i izvukao ivu glavu. Pao je i onesvijeten se otkotrljao niz kamenje
uz prugu. Njegov je malen stas, meutim, nekim udom amortizirao jainu
pada.
Leao je tako u nesvijesti sve dok ga sljedeeg jutra nije pokupila jedna
ciganska karavana. K svijesti je doao tri dana kasnije, zahvaljujui oblozima
koje mu je pripremala Zulima, stara vraara, neka vrsta Velike Majke ove
nomadske zajednice. No potpuno je izgubio pamenje; sjeao se jedino da se
zove Motilah i da je patuljak.
 Ciganska skupina prihvaa Bakasha kao amajliju. Iskazuju prema njemu
veliku brinost, daju mu tipinu cigansku odjeu, djeju, ue ga romskom
jeziku, proricanju iz dlana i tarotu.
S obzirom da je Indija pradomovina i ovog naroda, Motilah Bakash brzo
se poinje osjeati Ciganinom, poput njih.
Tri godine, za vrijeme sukoba koji trese Stari kontinent, Cigani lutaju po
zaraenim zemljama, izbjegavajui bojna polja.
Polovicom listopada 1917. karavana prolazi kroz Pariz. Motilah u
novinama nailazi na sliku Mate Hari i vijest o njezinu strijeljanju. Od stranog
oka istog mu se trena vraa pamenje. Otrgne stranicu, paljivo presavija
fotografiju i sprema je u dep. Pred oima mu se jasno pojavljuje omraeni lik
Dimitrija Borje Korozeca. Zaklinje se na osvetu. Ako im se putevi ponovno
sretnu, Dimu e doekati smrt u ruicama posljednjeg Thuga.
Poetkom dvadesetih godina, Cigani naputaju razorenu Europu i
emigriraju u Ameriku. Iskrcavaju se, usred zime, u Kanadi i zaleenim se
putevima sputaju prema jugu. Prelaze granicu i u svojim koijama putuju kroz
Sjedinjene Amerike Drave u potrazi za zlatnim kalifornijskim suncem.
Opsesija osvetom iz korijena mijenja Motilaha Bakasha. Vie mu nije
zabavno sa ciganadi lutati ulicama u potrazi za muterijama kojima bi itao
sudbinu iz dlana. U svakom ovjeku pred sobom trai Dimitrijevo lice.
Godine 1928. karavana stie u Los Angeles, gdje se namjerava neko
vrijeme nastaniti. Cigani znaju da razni umjetnici gaje sklonost prema
okultizmu.
eta on tako holivudskim ulicama, kad mu prilazi lovac na talente u
potrazi za zanimljivim likovima za sljedei Chaplinov film, Cirkus. Oduevljen
je Motilahom. Nikada u ivotu nije vidio tako savrenog patuljka, a jo k tome i
Ciganina! S ovjeuljkom dogovara sastanak za sutradan, u studiju United
Artists.
Kada je Motilah Bakash, u dogovoreno vrijeme, stigao do studija, na
trenutak se prepao da mu je opsesija osvetom zamaglila osjetila. Na uglu preko
puta, uz ovjeka za kojeg e kasnije saznati da se zove George Raft, hoda
Dimitri Borja Korozec.
Motilah istog trena zanemaruje dogovoreni sastanak i krene pratiti
Dimitrija poput policijskog psa. Dolazi as kad e se Kali, boica unitenja i
smrti, napokon napiti njegove krvi.
No za boravka u Kaliforniji nije se ukazala pogodna prilika za to.
Bakashu se ne uri. Ve si je spremio novi svileni rumal, svetu daviteljsku
maramu. Uvijek je nosi sa sobom u depu, zajedno s uteevinom do koje
dolazi radei u ciganskoj druini. eli se dobro financijski opskrbiti za sluaj da
bude primoran naglo otputovati za Dimitrijem.
U prosincu, Dimo iz Hollywooda odlazi u Chicago. Motilah, koji ga je
pratio preruen u Djeda Mraza, odmah kree za njim, i ne oprostivi se sa
svojom ciganskom braom.
 U Chicagu, Dimino druenje s Caponeom i njegovim ljudima ne doputa
Bakashu da mu samo tako zada smrtonosni udarac. No, njemu ni to ne smeta.
Zvui paradoksalno, ali patuljak ima divovsko strpljenje. Likvidacija
neprijatelja postaje svetom misijom njegovog ivota.
Nou sanja Matu Hari, svoju tajnu ljubav. Progoni ga nona mora u kojoj
strijeljaju plesaicu. Svi vojnici iz streljakog voda imaju Dimitrijevo lice.
Nakon suenja Alu Caponeu, Motilah Bakash osjea da je napokon dolo
vrijeme za osvetu. Primjeuje da se Dimitri skriva od ljudi iz mafije i poinje ga
pratiti na manjoj razdaljini. Kako ga ne bi prepoznao, preruava se u razliite
osobe. Na putu za Union Station, Motilah ide samo nekoliko metara iza
Dimitrija.
Dok nervozno eka dolazak vlaka, Dimitri gleda prema ulazu u kolodvor.
Pazi da ga ne iznenadi neki plaeni ubojica kojeg je Frank Nitti mogao poslati.
Razglas najavljuje polazak brzog vlaka za Miami. Dimitri s olakanjem
odlazi do svojeg perona i ulazi u vlak. Ne primjeuje da se i jedan djeak s
ruksakom na leima, u mornarskom odjeku i s velikom lizalicom koja mu
djelomino prikriva lice, penje u isti vagon. Djeak u mornarskom odijelu je
Motilah Bakash.

I ne slutei kakva mu opasnost prijeti, Dimitri sjeda u udoban kupe. Put

je dug i eli nadoknaditi san jer je loe spavao itav proli tjedan. Provodio je
besane noi strahujui da e ga Caponeovi ljudi nai. Sada se, kako se dugaka
kompozicija udaljava od grada, osjea sve sigurnije. Iz opreza zakljuava vrata
kupea, a i ne eli da ga itko uznemirava.
Ima i neto novca sa sobom, s obzirom da je Scarface bio velikoduan
prema svojim tienicima. U koferu nosi tek objavljenu biografiju Emme
Goldman, ruske anarhistkinje protjerane iz Amerike nakon zavretka rata. Vadi
knjigu iz torbe i ita. Prije nego to stie do kraja prvog poglavlja, ve je utonuo
u dubok san.

Motilah Bakash zakljuava se u toalet pored Dimitrijevog kupea na kraju

vagona. Rjeava se lizalice i mornarske odjee. Iz ruksaka vadi crnu traku i
zlatnu indijsku tuniku kupljenu u Parizu, na Marcheaux Pucesu. Kratka tunika
na njemu postaje prava sveenika mantija. Spretnou steenom viegodinjim
iskustvom, oko glave omotava crnu traku u turban. U dep tunike sprema
novanik i poutjelu fotografiju Mate Hari, koju je prije nekoliko godina
izrezao iz novina. S dna torbe izvlai rumal, svetu svilenu maramu ubojica iz
sekte Thug. U ruksak pakira mornarsko odijelo i lizalicu, otvara prozor i sve to
baca van. Na kraju vee maramu oko vrata, izgovarajui pritom daviteljsku
molitvu posveenu boici Kali.
Prije nego to e ispuniti svoju osvetniku misiju, doputa si malo
banalnih misli. Htio bi provjeriti je li se dobro uredio. Penje se na koljku i
naginje nad umivaonik kako bi se vidio u ogledalu.
Upravo u tom trenutku neki debeli trgovaki putnik iz Teksasa, koji je
ve popio preko tri litre piva, svom silom otvara vrata zahoda, odvalivi pritom
zasun. Pod naletom njegova golemog tijela razvaljena vrata izbacuju Motilaha
kroz prozor.
Kozmike snage eljeznikih puteva definitivno imaju poguban utjecaj na
karmu patuljastog Indijca. Debeli ovjek nema pojma to se upravo dogodilo.
Otkopa lic i, uzdahnuvi, daje oduka punom mjehuru.
Prodorni urlik Motilaha Bakasha utopio se u pisku lokomotive.

Malo se zna o aktivnostima Dimitrija Borje Korozeca u prve dvije godine

njegovog boravka u Miamiju. No sudei po tome kako je mijenjao poslove u
ovom razdoblju, moe se stei odreeni uvid u njegovu emocionalnu
nestabilnost. Prvo radi za pultom u ljekarni, ali dobiva otkaz kad zabunom daje
ricinusovo ulje eni koja pati od nadutosti.
Potom nekoliko mjeseci ide po kuama i bezuspjeno prodaje usisavae.
Kako bi demonstrirao rad aparata, besplatno isti na stotine kua zahvalnih
domaica.
Polovicom 1932., Adrian Marley, bubnjar s Jamajke, nagovara Dimitrija
da zajedno krenu u proizvodnju kreme za ravnanje kose. Posao propada kada
dva crnca, potpuno oelavjela, prijete da e ih ubiti.
Nakon toga radi kao kamiondija. Ukljuuje se u rad njihovog sindikata,
u kojem je aktivan sve dok nije zaradio batine, jer je zabunom sabotirao trajk
koji je sam prethodno organizirao.
Na kraju dobiva posao nonog uvara u tvornici cipela. Tada pristupa
tajnoj organizaciji koju su osnovali anarhistiki zidari, ligi Crna cigla.
Najednom sastanku lige u sijenju 1933. Dimo upoznaje nezaposlenog Talijana
koji se zove Giuseppe Zangara.
Zangara odmah privlai Dimitrijevu panju. Poistovjeuje se s njegovim
izgledom izgubljenog djeaka kovrave kose, rastresena pogleda i nezgrapnih
pokreta. Obojicu mui ir na elucu, Giuseppea pogotovo.
U ponedjeljak naveer, 13. veljae 1933., odrava se sastanak Crne
cigle, gdje se raspravlja o tekoj ekonomskoj krizi koja vlada zemljom jo od
kraha burze 1929. godine. Nakon sastanka njih dvojica odlaze na juhu u jedan
mali restoran na bulevaru Biscayne. Dimo primjeuje da Zangara tijekom
razgovora okolia vie nego obino:
Tiranin... prekosutra... mrsi Giuseppe kroz zube.
Molim?
On... dolazi... prekosutra...
Tko?
Tiranin... doplovit e s Bahama... u jahti...
Dimitri sad shvaa o kome se radi. Pisalo je u novinama da e u srijedu, u
povratku s posjete Bahamima, u Miami svratiti novoizabrani predsjednik
Franklin Delano Roosevelt.
Misli Roosevelt? pita.
Zangara potvrdno kima glavom.
Predsjednik Roosevelt je tiranin?
Svi predsjednici su tirani... mrzim sve predsjednike, sve vladare i sve
bogatae... Vadi iz depa jeftin pitolj kalibra 32, kupljen u zalagaonici. U
srijedu emo imati jednog tiranina manje...
Dimitri ga tjera da sakrije oruje:
Giuseppe, spremi to. Tek je ponedjeljak.
Ima i Dimo slian stav o svemu tome, ta istreniran je da oslobodi svijet
od tirana, ali ba o Rooseveltu nije razmiljao na takav nain. Malo pomalo,
nepovezano izlaganje talijanskog anarhista ipak ovladava Dimitrijevim
nesreenim mislima. Na kraju krajeva, kakve veze ima to to je Roosevelta
izabrao narod? Tako je bilo i s Mussolinijem u Italiji, i s Hitlerom u
Njemakoj... Hitler, Mussolini, Roosevelt, sve su to tirani, despoti.
Sad kad je saznao da je Zangara odluan u namjeri da izvri atentat na
predsjednika, pomisli da bi ga i on sam mogao eliminirati. Ponio je iz Chicaga
svoju etrdesetpeticu. Dobro je skrivena u njegovoj sobi, na ormaru. Dok
polako, u tiini, zavravaju obrok, u glavi mu klija ideja da atentat na
Roosevelta preotme za sebe.

MIAMI SRIJEDA, 15. VELJAE 1933. 21.30 h

abriolet usporava i parkira se na trgu u centru grada. Na stranjem

sjedalu sjedi novi predsjednik. Nasmijeen, tena preplanulog od
plovidbe, dri kratak govor pred dvadeset tisua ljudi koliko ih se
okupilo na trgu kako bi ga pozdravili aplauzom. Spominje New Deal,
fenomenalni plan koji e okonati ekonomsku depresiju.

Nezainteresiran za ovo dogaanje, izgladnjeli prosjak Tobias OLeary

krade bananu s kolica s voem.

Tri metra dalje, Giuseppe Zangara s nabijenin pitoljem sprema se popeti

na jednu od klupa na trgu, odakle e moi bolje nanianiti svoju metu.

Izmeu Zangare i prosjaka pojavljuje se raupana ena, u arenoj haljini.

Nesigurno hoda u tiklama. Otvara torbu izoblienu od veliine i teine
predmeta u njoj. Provjerava sadraj torbe. U njoj je automatska etrdesetpetica,
tipino oruje ikakih gangstera. ena to jedva stoji na visokim potpeticama
je Dimitri s perikom.

Nakon to je ukrao voku, prosjak Tobias OLeary udaljava se od kolica i

sakriva iza jednog stabla, da ga prodava ne vidi. Stablo se nalazi izmeu
Dimitrija, koji se pribliava, i klupe na koju se Zangara upravo popeo, s
pitoljem u ruci.

Ono to slijedi dogaa se istovremeno, u sinkroniji koju samo sudbina

moe namjestiti.
Prosjak prodire bananu i baca koru na zemlju. Zangara s klupe drekne:
Narod skapava od gladi! Dimo, samo korak dalje, ve potpuno poremeene
ravnotee zbog cipela, staje na koru, oklizne se i, s rukama u zraku, sudara se sa
Zangarom. Njegova teka torba pogaa Giuseppea u ruku tono kad iz pitolja
ispaljuje pet uzastopnih hitaca. Sudar preusmjerava putanju metaka, zbog ega
je nekoliko ljudi pogoeno, a gradonaelnik Anton Cermak, koji je stajao kraj
automobila, smrtno ranjen.
Zahvaljujui kori od banane, Franklinu Delanu Rooseveltu ne fali ni vlas
s glave.

U etvrtak sve novine donose ovu vijest na naslovnici.

Neemo pretjerati ako ustvrdimo daje Dimitri Borja Korozec neizravno

zasluan za uspjeh koji je poluio New Deal.

MIAMI, PETAK, 7. LIPNJA 1935.

Napunio sam trideset i osam godina i ne vidim povod za

slavlje. Sluaj je do sada htio da zakasnim na svaki sastanak sa
sudbinom. Nita mi nije polo za rukom. Jedino me moja neizreciva
 upornost tjera da ostanem vjeran idealima iz mladosti.
Jo uvijek me u snovima proganja Roosevelt s osmijehom na
usnama i lulom u ustima. Vjerojatno me bogovi ubojica preziru jer
sam spasio svoju vlastitu rtvu.
Ponekad razmiljam da bi mi moda bilo bolje da sam ostao u
Europi. Prole je godine u Marseilleu jedna hrvatska teroristika
organizacija ubila jugoslavenskog kralja Aleksandra. Dva
pripadnika te organizacije pohaala su sa mnom kolu atentatora.
Usamljen sam. Imao sam, istina, mnogo ena. Ve sam
odustao od pokuaja da shvatim zato sam im toliko privlaan, ali
nastojim ne vezati se emotivno. Moj lutalaki ivot jo uvijek mi ne
omoguuje da ostvarim ozbiljniju vezu.
Prije est mjeseci bio sam uvjeren da sam pronaao idealnu
partnericu u Helen Murray, dreserki konja, bivoj lanici amerike
komunistike partije. Privukla me je njezina plava kosa, bujne
grudi, vrsta bedra, i nadasve njezino zanimanje za anarhistike
ideale.
Helen je napustila New York kako bi zaboravila burnu vezu
koju je do prosinca imala s Victorom Allenom Barronom,
aktivistom Crvene sindikalne internacionale. Od nje sam saznao da
je otputovao u Rio de Janeiro, gdje komunisti pripremaju
revoluciju pod vodstvom izvjesnog Luisa Carlosa Prestesa. Barron
je studirao elektrotehniku i radiotelegrafiju u Moskvi pa je zaduen
za veze, a trebao bi i montirati tajnu radiostanicu.
Naalost, neto mi je kod Helen jako smetalo i naposljetku
dovelo do prekida veze. Svaki put kada bi dosizala orgazam, na sav
bi glas vikala: Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
Sad kad znam da se sprema zavjera, ponovno me privlai
misao da odem u Brazil. Moda mi se u majinoj zemlji ukae
prilika da se bavim svojim smrtonosnim zanimanjem.

Ovoga se puta Dimitri Borja Korozec vrlo paljivo sprema za put koji e
mu, kako se nada, promijeniti ivot. I dalje brino uva Dragutinove zlatne
funte, za sluaj krajnje nude, s obzirom da mu je budunost tako neizvjesna.
Novo prijevozno sredstvo, avion, smanjuje razdaljine meu zemljama.
Aviokompanije se ire planetom i ine je manjom. Meu njima je i Pan
American World Airways, ija je podrunica brazilski Panair. Jedna od linija
ove tvrtke preko osam aerodroma povezuje Miami i Rio de Janeiro. Dimitri se
zapoljava kao nosa na odjelu za prtljagu. Pet mjeseci prouava rutinsko
kretanje vozila za prtljagu i itavu rutu Pan Americana.
 Osim toga, ita o Brazilu sve to uspijeva pronai u gradskoj knjinici.
Meksikanac Flix Ortega, drug iz Crne cigle, predaje mu pismo za dvojicu
baskijskih anarhista, brau Samariego, slastiare u slastiarni Colombo u Rio de
Janeiru.
Dimo u kofer pakira samo najosnovnije stvari, automatsku
etrdesetpeticu i preostale dolare. Kofer i debelu deku sakriva u hangar
kompanije. Jo se samo na dan polaska mora pobrinuti za konzerve s hranom i
vodu, i spremanje za let.
Na toj liniji redovno leti hidroavion Sikorsky S42, s trideset i dva
sjedala, poznatiji kao Brazilian Clipper. Avion polijee s pristanita Dinner Key
i stie, nakon nekoliko dana, na Ponta do Calabouo u Riju, praktiki ispred
otoka Fiscal.
S obzirom da radi kao nosa, Dimitri planira nasamariti strau pomou
svoje Pan American uniforme i sakriti se u repu aviona, prostoru u kojem se
nalaze etiri motora, a slui i kao prtljanik. Dimo nestrpljivo eka prvi let na
kojem e biti manje prtljage, tako da bude dovoljno mjesta i za njega.
eljno iekivana prilika napokon se ostvaruje 24. studenog 1935.
Sikorsky S42 polijee s vodene povrine, odnosei u Brazil dvadeseti i tri
putnika i jednog ilegalca, Dimitrija Borju Korozeca.
 8
______________

BRAZIL RIO DE JANEIRO 28. STUDENOG 1935.

udesni grade
Grade pun divota
edesni grade
Srce mog Brazila!

avionu Brazilci koji se vraaju kui veselo pjevue pjesmu Andra

Filha, koja je postala himnom Rio de Janeira. Brazilian Clipper krui
iznad statue Krista Otkupitelja i slijee, poput golemog albatrosa, u
mirne vode zaljeva Guanabara. Pristaje na Ponta do Calabouo, uz pokretni
most, i putnici se iskrcavaju nakon napornog leta.
Dimitri u prtljaniku odbacuje debelu deku, koja ga je titila od hladnoe,
i rastee utrnule udove, spreman napustiti svoje skrovite. Sklupava se u dnu
prtljanika, slaui kofere ispred sebe. Nakon to su iznijeli prve kofere, on
uzima nekoliko sljedeih, ukljuujui i svoj, i mijea se s ostalim nosaima.
im je zakoraio na brazilsko tlo, Dimo se zaljubio u Rio de Janeiro.
Oduevljenje Glavom eera, podsjea ga na ivu sfingu to spava u predivnoj
kolijevci. S visine Corcovada, Isusove ruke kao da blagoslivljaju njegov
dolazak.
Kao hipnotiziran, promatra prizore oko sebe i, potpuno opinjen
krajolikom, stie na Trg Marechal Ancora. Mukarci i ene koje susree hodaju
kao da prate neki senzualni ritam. Svaki im je pokret kao lagani plesni korak.
Dimo nehotice poinje oponaati njihovo njihanje. Popodnevno sunce pri mu
lice i topli mu znoj oblijeva cijelo tijelo. Godi mu ova tropska vlaga. Dimitri
osjea kako mu mulatska krv sve jae struji venama. Sakriva se iza grma i svlai
uniformu kompanije koju je bio navukao preko odjee pa je baca pod klupu na
trgu. Uhvati za ruku nekog mladia i upita ga gdje se nalazi slastiarnica
Colombo. Mladi se prepada i zabrinuto osvre oko sebe. U Ulici Gongalves
Dias, izmeu ulica Sete de Setembro i Ouvidor, odgovara mu melodinim
akcentom koji Dimo prvi put uje, i nestaje.
Dimitrija je iznenadio nain na koji mu je mladi odgovorio. Kako se od
tako jednostavnog pitanja netko moe tako prepasti? On jo ne zna da je
komunistika revolucija, zbog koje je doao u Brazil, prethodne veeri doivjela
krah u roku od nepunih dvanaest sati.
Takoer ne zna da je usplahireni mladi kojeg je pitao za adresu
slastiarnice Jorge Amado, mladi pisac iz Bahije koji se krije od vlasti.
Uavi u Ulicu Primeiro do Margo, Dimitri Borja Korozec u zraku osjea
gotovo ratnu atmosferu. Naoruane trupe u vojnim vozilima i civilnim
autobusima krue gradom. Usput se jo raspituje i napokon ugleda slastiarnicu.

Sagraena 1894., slastiarnica Colombo brzo je postala sredite

okupljanja fine gospode, politiara i intelektualaca. Njezin interijer podsjea na
najbolje francuske kue, a slatkii i razna peciva ni po emu ne zaostaju za
europskim poslasticama. Dimitri prilazi konobaru i raspituje se za brau
Samariego.
Bjeei iz Meksika nakon sudjelovanja u atentatu na predsjednika
Obregona, Julio i Carlos Samariego emigriraju u Brazil 1928. godine. Prvo se
doseljavaju u grad Porto
Alegre u dravi Rio Grande
do Sul i zapoljavaju u
tvornici keksa.
Rado se prilagoavaju
obiajima tog kraja i aktivno
sudjeluju u politikim
dogaanjima.
Godine 1930. dolaze za
revolucijom u Rio de Janeiro.
Oni su ova dva Gaua s
fotografije, iako zapravo
Baski, koji veu konje za
obelisk u Aveniji Rio Branco
kako bi proslavili pobjedu.
Razoarani mesijanstvom
lidera revolucije, udaljavaju
se od svojih suboraca i vraaju slastiarskoj djelatnosti. Zahvaljujui
kulinarskom umijeu, zapoljavaju se u elitnoj slastiarnici Colombo.
Braa Samariego slie jedan drugom kao jaje jajetu. Zdepasti i
tamnoputi, jo uvijek nose guste brkove koje su pustili u Meksiku. Jo kao
mladii u Galdacanu, izluivali su gradske brijae. Julio bi doao na ianje i
upozorio:
Ja sam musliman pa vas molim da stolac okrenete prema Meki. U
suprotnom e mi za deset minuta ponovno narasti kosa.
Brico bi ga ignorirao. Po zavretku ianja, Julio bi mu napomenuo:
 Ako mi kosa naraste, morat ete me ponovno oiati badava.
Potom bi otiao, a deset minuta kasnije u brijanicu bi s dugom kosom
doao Carlos:
Jesam li vam lijepo rekao?
Osupnut prizorom, jadni brija bi ga ponovno oiao, besplatno.
Blizanci primaju Dimitrija u prostorije za zaposlene na prvom katu. Nose
tradicionalne slastiarske bijele uniforme.
Julio i Carlos imaju lou naviku da se stalno prepiru. Julio ita pismo iz
Crne cigle i komentira:
Dobro se sjeam Ortege. Mali debeljko.
Carlos se ne slae:
Ti si lud. Ortega je visok i mrav.
Potom kree rasprava na nekom potpuno nerazumljivom jeziku za koji
Dimitri pretpostavlja da je baskijski. Okreu se prema Dimi i pitaju:
Je li Ortega nizak i debeo?
Ili visok i mrav?
Oboje odgovara Dimitri, ne elei se zamjeriti ni jednom od brae.
Poto je time rasprava okonana, Julio mu vraa pismo.
Nije bitno. Gledaj, doao si prekasno. Sve je propalo. Poelo je sino u
tri i zavrilo u pola dva poslijepodne. Uhapsili su kapetana Agilda Baratu,
zaduenog za pobunu u kasarni na Crvenoj plai, a jo trae Prestesa i ostale
revolucionare. Proglaeno je izvanredno stanje i cijela zemlja eka rat.
Najgore je to to je Getulio dao odrijeene ruke efu policije Filintu
Mleru, a Filintova policija koristi metode na kojima im moe pozavidjeti i sam
Gestapo. Trenutno nije najbolji trenutak za upoznavanje Rija.
Dimitrija je ovo dotuklo. Sudbina ga i dalje dovodi na prava mjesta u
pogrenom trenutku. Blizanci ga nastoje ohrabriti:
Polako. Sada je najvanije da ne klone duhom.
Naravno. Kao to je govorio Bakunjin, oaju se predaju oni koji ne
uviaju uzrok nesree, ne vide izlaz i nisu sposobni za borbu izjavljuje Julio.
Samo to to nije rekao Bakunjin, nego Kropotkin dobacuje Carlos.
Bakunjin uporan je Julio.
Kropotkin.
Bakunjin.
Kropotkin!
Bakunjin!
Pred utuenim Dimitrijem braa zapoinju jo jednu svau na
baskijskom.
Lenjin. To su Lenjinove rijei odluno ih prekida Dimo.
Primireni, poinju analizu situacije. Zakljuuju da im jedino preostaje
ekanje.
Smjetaju Dimitrija u jedan pansion u Ulici Catete, a tjedan dana kasnije,
uz pomo svojih veza, pronalaze mu posao vozaa kola hitne pomoi. U tu mu
svrhu sreuju i lane dokumente. Osim falsificirane francuske putovnice na ime
Jacques Dupont, sada ima i novu osobnu. Nije vie Dimitri Borja Korozec, ve
Demtrio Borja, brazilski dravljanin, neoenjen, roen u gradu Vassourasu.
 RIO DE JANEIRO JORNAL DO COMMERCIO
14. PROSINCA 1935.

Kliemo ti, slavni sine iz Sao Borje,

Uzviena je i herojska tvoja odluka
Da epa komunista za guu,
Snanom, spremnom, neumoljivom rukom!

Svaki pravi patriot

to vrsto dri kormilo
Nije se uplaio pred ovim zlom
Nikad se ponizio pred nesreom tom!

Plaenici ruske krtice

Htjedoe nas pretvoriti u koloniju
Slavenske zemlje surove i ledene.

Nemilosrdno su ubijali
Ali spaen je predsjednikovom rukom
Nedodirljivi ponos zemlje voljene.

Ovaj sonet Geralda Roche u poast Getuliju Vargasu jasno pokazuje

kakvo je raspoloenje vladalo u gradu nakon pokuaja podizanja revolucije.
Objavljeno je ratno stanje, to je samo pojaalo represiju. Dimitri se trudi ostati
to neprimjetniji. Rijetko izlazi iz sobe pansiona u Ulici Catete, ija se vlasnica,
gospoa Pequetita, mlada udovica, odmah zaljubljuje u njega. Redovno izlazi
samo radi svakodnevnog odlaska na posao, i smatraju ga uzoritim radnikom.
U strahu od hapenja i pretresa, sakriva svoj pojas sa zlatnicima u
mrtvanici, u rupu izdubljenu ispod tekog stola za autopsiju koju zalijeva
gipsom iz ambulante hitne pomoi. Ve gotovo mjesec dana radi u hitnoj
pomoi na Trgu Republike i lako sklapa prijateljstva. Njegov nevin izgled
osvaja i medicinske sestre i lijenike. Kolege vozai takoer su ga rado
prihvatili, prije svega zato to, budui da nema obitelj, rado pristaje na
nezahvalne smjene, kao to se dogodilo prethodnog dana, na Boi. Na Borju
ovjek uvijek moe raunati, komentiraju po hodnicima, koristei ime po
kojem je sada poznat.
U etvrtak, 26. prosinca, nakon smjene, nemajui kamo, Dimitri se
povlai po bolnici. eljan informacija, raspituje se kod svih ivih o najnovijim
vijestima. Krue razne prie: Prestes je pobjegao iz zemlje, u sve su umijeani
vojni bataljuni od sjevera do juga, Moskva je financirala pobunu s nekoliko
milijuna dolara i ubacila stotine obavjetajaca u Brazil. Pametnijima je jasno da
revolucija ne bi propala da je podrka Komunistike internacionale doista
poprimila navedene razmjere.
Oko dva popodne Dimitriju se obraa ef sanitetske slube:
Borja, jo uvijek si ovdje? E pa onda uzmi jedna kola i odi po doktora
Otela Nevesa na Ipanemu.
U pola etiri, Dimitri se s mladim doktorom, koji odnedavna ivi u Riju,
inae rodom iz drave Minas Gerais, vraa u hitnu pomo. Dok prolaze Ulicom
Prudente de Morais, Neves pokazuje na mladu plavuu koja ee ulicom:
Borja, gle kako je zgodna ova djevojka. Djeluje mi kao strankinja.
Dimitri usporava kako bi je obojica mogli dobro odmjeriti. Primjeuju
neto neobino u njezinom ponaanju.
udno. Dola je do ugla, zaustavila se, okrenula, ubrzala korak i
otrala.
Obuzet radoznalou, Dimo parkira kola hitne pomoi.
Oprostite, doktore. Idem vidjeti to se dogaa.
Prije negoli ga Neves pokua zaustaviti, Dimitri istrava iz vozila i skree
u Ulicu Paul Redfern kako bi izvidio to je to moglo uplaiti djevojku. Zgroen
je pred prizorom koji vidi. Tri limuzine stoje ispred broja 33. Stanari bacaju
knjige i razne kutije kroz prozor. Istovremeno, naoruani ljudi guraju jednog
mukarca i jednu enu u jednu od limuzina, mlatei ih nogama i akama.
ovjek je krupan, izrazito plavokos, i krvari. ena je mrava, svijetle puti i
smee kose. Dimitri ima spremno objanjenje: Provala u kuu i otmica, misli
on. Ne trepnuvi, pritrava i baca se na napadae, udarivi jednoga snano
akom u lice. Ostali ga lako svladavaju pa Dimitri zove upomo:
Policija! Policija!
Ovo je jednom od njih posebno smijeno:
Policija, nego ta. A to si ti mislio tko smo, ubre komunistiko?
Druga dva policajca ve guraju Dimu u vozilo i sve tri limuzine, uz
kripu guma, odlaze u punoj brzini.
Neves je sve to promatrao iz kola hitne pomoi, nemoan pred tolikim
nasiljem. Dimitri je, a da to nije ni znao, pokuao sprijeiti hapenje suprunika
Arthura Ewerta i Elise Saborovsky, dvoje vanih lanova Kominterne. Moskva
ih je poslala da potpomognu revoluciju. Faistika policija Filinta Mllera
propustila je, meutim, mnogo vei plijen. Lijepa plavua koja je otrala prema
Leblonu bila je Olga Benario, supruga revolucionarnog voe Luisa Carlosa
Prestesa.
 Zato, mome, toliko pije?
Dostaje bilo, pretjeruje.
Ako je zbog ene, stani,
Nijedna ena za ljubav ne mari.

U zoru 26. veljae, na istu srijedu, zatvorenici iz zatvora u Ulici Frei

Caneca sluaju skupinu veselih nonih pijanaca koji prolaze i pjevaju
karnevalski hit Rubensa Soaresa iz 1936. Vladavina kralja Moma zavrava na
isti melankolian nain kao to je i poela strogo nadgledanim plesovima,
zabranjenim kostimima i paradama koje se odravaju samo u tono predvieno
vrijeme. Jedino su uline proslave sauvale neto od onog zaraznog veselja
tipinog za dane karnevala. Ma kolika bila tiranija, dua naroda uvijek je
slobodna.
Od prolog studenog, na stotine civila i komunista u vojnim redovima,
anarhista, nevinih ljudi ili jednostavno Getulijevih neprijatelja dobilo je
policijski dosje, a potom se i nalo u odjelu zatvora prvotno namijenjenom
sitnim prijestupnicima. Taj je odjel ispranjen da bi se u nj doveli politiki
zatvorenici. Meu njima je i Dimitri Borja Korozec, poznat kao Borja, zatvoren
zajedno sa slavnijima od sebe, kao to je slavni komiar iz Itararea, Aparicio
Torelli, poznat i kao Aporelly. ef policije, iji smisao za humor ni po emu ne
zaostaje za Himmlerovim, smatra njegove kritike na raun vlade u listu
Amanha krajnje subverzivnima. U svakom sluaju, nakon to je Filintova
policija izvrila pretres u novinskoj redakciji i kukaviki pretukla njegove
suradnike, slavni je komiar na vrata redakcije zakvaio natpis: Uite bez
udaranja.
Zatvorenici prepriavaju stravine torture to se odigravaju u podrumima
zatvora. Zna se tako da su krvnici ugurali icu u mokraovod Arthura Ewerta,
zagrijavajui plamenikom dio koji je virio. Njegovoj eni Elise gasili su ikove
na bradavicama, a deseci vojnika su je silovali pred Arthurovim oima.
Dimo je poteen ovakvih muenja jer se, odbacivi negdje vozaku
dozvolu, predstavio kao Jacques Dupont, francuski dravljanin. Na sasluanju,
njegova pria da se umijeao u tuu jer je mislio da je posrijedi provala i
otmica, budui da je policija bila u civilu i obinim vozilima, inspektorima nije
zvuala osobito uvjerljivo. No kako nisu imali nikakve podatke o njegovim
prethodnim aktivnostima, kao i zbog mogunosti izbijanja diplomatskog
incidenta, ostavili su ovaj sluaj za kasnije. Bilo je vanijih zatvorenika na redu
za muenje.
Dimitri u svojem odjelu od ostalih zatvorenika saznaje sve o
Vargasovom ivotu.
Otkriva, okiran, da su u krvnom srodstvu. Getlio je sin starog gaukog
generala Manuela Vargasa, o kojem je majka toliko priala. Getlio je, dakle,
Dimitrijev ujak. Odluuje ovo saznanje uvati u tajnosti. Boji se da bi ostali
zatvorenici mogli pomisliti da je potpuno poludio u zatvoru, kao to se doista
dogodilo s Ewertom.
Od tog trenutka iz dna due mrzi diktatora. Vjeruje da je napokon
pronaao svoju pravu misiju: Dimitri Borja Korozec rodio se u dalekoj Bosni
zato da bi ubio Getulija Vargasa.

Poetkom oujka jedna se vijest brzinom munje proirila po zatvoru. U

etvrti Mier u Riju uhapeni su Prestes i Olga Benario. Dimitri ih nikada nee
sresti u zatvoru u Ulici Frei Caneca.
Takoer se doznaje da e neki zatvorenici biti prebaeni u zatvorski brod
Pedro I. Veina je uzbuena zbog mogunosti da napusti gluhe i mrane
zatvorske elije u kojima se guraju ne bi li ulovili traak sunca ili komadi
neba. Neki se pak boje da e ih odvojiti od njihovih supruga, smjetenih na
drugom katu zatvora.
Pedro I nekad se mogao vidjeti preko puta plae Flamengo, a sada je
usidren na kilometar od otoka Governador. Do svih ovih informacija
zatvorenici dolaze zahvaljujui genijalnom nainu komunikacije koji je Dimitri
osmislio. Dimo je, naime, primijetio da se zvuk prenosi iz elije u eliju preko
zahoda, ako je razina vode u koljkama niska. Tajna je bila u povlaenju vode,
koje se moralo obavljati filigranskom preciznou.
U noi 11. oujka, putem septikog telefona uje se sljedei razgovor:
Sutra ujutro kree prva grupa za Pedro I. Stop.
Zna li se ve tko je u toj grupi? Stop.
Podmitio sam uvara Saraivu pa sam dobio listu. Stop.
Sluam. Stop.
Ide Borja, ...
U tom trenu neki smuenjak povlai vodu u drugoj eliji i ostala se imena
utapaju u umu vode. Dimitri je jedini koji saznaje da je ovo njegova zadnja no
u zatvoru u Ulici Frei Caneca.

U usporedbi sa ugavim elijama onog zatvora, Pedro I djeluje kao

ljetovalite. Zatvorenici, civili i vojnici, mogu razgovarati, etati palubom i
udisati morski zrak. Ono to je zajedniko s prethodnim zatvorom jest loa
hrana. Zatvorenici objeduju u velikoj kantini s prljavim stolnjacima, to veselog
Aporellyja, komiara iz Itararea, inspirira za alu:
Ovi stolnjaci su prljaviji od Getulijeve savjesti.
 Komiar sudjeluje i u epizodi koja e ostati zapamena kao sluaj
goveeg buta.
Jedan dan im serviraju govei but koji se raspada i smrdi na trule.
Delegacija zatvorenika ali se kapetanu, a ovaj alje jednog pukovnika da se
pozabavi problemom. Pukovnik ulazi u kantinu i promatra meso koje pluta po
povrini gulaa u zadimljenom loncu.
Ne vidim u emu je problem.
Aporelly spremno odgovara:
Ne elimo mi da vi vidite, ve da probate.
Pukovnik ljutito odlazi dok zatvorenici bacaju tanjure u zrak.
Ustrajan u svojoj zamisli da ubije Vargasa, Dimitri Borja Korozec
razmilja samo o tome kako e pobjei. U poetku se ne uspijeva pridruiti ni
jednoj od mnogih frakcija meu zatvorenicima broda zatvora Pedro I. Nitko
ne zna za njega jer nikada nije sudjelovao ni u jednom revolucionarnom pokretu
u Brazilu.
Komunisti misle da je trockist, trockisti da je komunist, a anarhisti dre
da je lud.
Njegov prirodni arm i informacija koju ire novopridoli zatvorenici da
je on izmislio WCtelefon, konano rue sve prepreke.
Poetkom travnja, zajedno s mornarikim asnikom, zapovjednikom
Robertom Sissonom, Dimitri poinje razraivati plan bijega s broda. Mnogi
zatvorenici rado im se pridruuju. Sisson skicira mapu otoka Governador, a
kada padne mrak, tajno se okupljaju i razmatraju najbolje naine kako se
dokopati otoka:
Najbolje je spustiti ljestve predlae Robert Sisson.
Jesi li ti poludio? Buka bi privukla strau tvrdi mladi porunik
Tourinho, zanemarujui hijerarhiju.
A ako prije toga sredimo strau? insistira Sisson.
Nemogue uporan je Tourinho. Dovoljno je da samo jedan krene
zvati pomo i gotovi smo.
Dimitri predstavlja najjednostavnije rjeenje:
Pa plivajmo. Moramo bjeati plivajui.
Plivajui? Ali to je preko milje otvorenim morem! zabrinuto e Sisson.
Drugi se sugovornik slae:
Borja je u pravu. To je jedino rjeenje.
Sisson opet inzistira:
Ako budemo plivali...
Plivat emo i toka prekida ga Tourinho.
Dimo razvija svoju ideju:
Bacit emo uad u vodu, to e nam omoguiti da se neujno spustimo.
Naravno, sve emo to izvesti nou, jer tada je straa oputenija.
Kada je pokret? pita jedan oficir.
to prije, to bolje. Sutra krademo uad tako da moemo krenuti ve
prekosutra.
A na koju emo plau? zanima se drugi zatvorenik.
To prepustite meni. Dobro u prouiti mapu, a kad krenemo, vi samo
plivajte za mnom.
Svatko odlazi na svoju stranu, ostavljajui Dimitrija samog sa svojim
atentatorskim mislima. Paljivo prouava plae na otoku. Bijeg je samo prvi
korak. to se njega tie, diktatorovi su dani odbrojeni.

Na ugovoreni dan, u cik zore, tiho se sputaju niz trup broda Pedro I i
nestaju u mranim vodama oceana. Nakon tri sata plivanja, uz este odmore
plutanjem na vodi, skupina s Dimitrijem na elu napokon isplivava na otok
Governador. Iscrpljeni, ali ushieni zbog uspjelog pothvata, srano se grle,
valjajui se po pijesku. Uzbueno kliu tvorcu ideje: ivio Borja!, Na Borja
je car!.
Iznenada, izljev radosti prekidaju sirene i reflektori. Jedan je uperen
ravno Dimitriju u lice. Svi su se ukoili, skamenjeni poput kipova. Okrutnom
igrom sudbine, Dimo i njegovi drugovi iskrcali su se na dio otoka na kojem se
nalazi baza mornarike pjeadije. Plan je u potpunosti propao. Vojnici nisu
pronali samo dva zatvorenika: porunik Tourinho, vrstan pliva, odluio je
otplivati na plau Maria Angu, udaljenu jo tri kilometra odatle, a zapovjednik
Roberto Sisson se, kad se ve spustio u vodu, odluio vratiti na brod glavnim
ljestvama. Tako je postupio zato to, iako je bio mornariki asnik, nije znao
plivati.
 9
______________

RIO DE JANEIRO UTORAK 2. UPNOA1936.

pansionu u Ulici Catete, broj 25, udovica Maria Eugenia Pequeo,

poznatija kao Pequetita, upravo izlazi iz kade. Inteligentna i sposobna,
dala je na krovu postaviti golemi rezervoar od dvije tisue litara i tako
rijeila problem nedostatka vode koji mui itav grad.
Pequetita djeluje puno mlae od od svojih trideset godina. Kupanje na
plai u Botafogu i danska gimnastika profesora Mllera, koju prakticira
svakodnevno, ine njezino tijelo vrstim i preplanulim. Bademaste oi,
naglaene jagodice i crna kosa u puni odaju arapske gene njezinih portugalskih
predaka iz Algarvea. Na rumenom joj se licu, koe glatke poput breskve, istiu
pune i pravilne usne. Mlada udovica zrai senzualnou koju bezuspjeno
pokuava sakriti.
Pequetita se polako brie pred velikim ogledalom u kupaoni. Lanenim
runikom miluje svoje bujne i vrste grudi ruiastih bradavica, jaka bedra i
oblu stranjicu. Svi se pitaju zato je jedna tako lijepa ena jo uvijek sama.
Radi se o tome da je Maria Eugenia, nakon to je obudovjela prije etiri
godine, ostala vjerna uspomeni na svog pokojnog supruga.
Tlio Pequeo umro je od tuberkuloze 1932. Bio je prodava osiguranja i
u ivotu je imao dvije strasti: Pequetitu i operu. Pjevao je u zboru slavnog
Teatra Municipal, gdje je tijekom jedne izvedbe Aide poeo pljuvati krv na
pozornici, da bi nekoliko dana kasnije preminuo. Kako se bavio osiguranjem,
Tulio je ostavio policu koja je Pequetiti omoguila da si kupi stan u Ulici Catete
i da ga preuredi u pansion. Uinkovita i objektivna, Maria Eugenia je vrlo
uspjeno vodila pansion. Kako nije imala ni djece ni bliskih roaka, utjehu je
nalazila u itanju romana Rafaela Sabatinija i Alexandrea Dumasa. Zamiljala
se u ljubavnim avanturama s junacima iz romana, uasavajui se istodobno nad
samom pomisli da se zaljubi u ikoga nakon muevljeve smrti. Sjeala se
reenice koju je ula od oca Rodriguesa u Grajauu, jo kao djevojica, o nekoj
susjedi koja se preudala: Najgori preljub ini udovica koja se ponovno uda. Za
izdaju pokojnika nema oprosta, ni na nebu ni na zemlji!. Ova joj se anatema,
snagom uarenog eljeza, zauvijek urezala u pamenje.
Pa ipak, otkad se Dimitri doselio u pansion, u sobu do njezine, u Pequetiti
se bude osjeaji posebne naklonosti prema njemu. Odmah je primijetila dodatne
kaiprste svojeg gosta. Ta njegova anomalija ne samo da je ne odbija ve je,
tovie, jo vie privlai. Poela je sanjati erotske snove u kojima joj lijepi
zelenooki mukarac kovrave kose sisa otekle bradavice, sa svojih dvanaest
prstiju istrauje najintimnija mjesta na tijelu, ljubi joj spolovilo i prodire u nju
vatreno poput Sabatinijevog kapetana Blooda. Tiho stenje u svojoj udovikoj
postelji. Budi se usred noi oblivena znojem i iscrpljena od samakog uitka. Po
danu rezervnim kljuem otkljuava Diminu sobu', valja se po njegovom
razbacanom krevetu, udie miris ponjave, uvlai jastuk meu vlane butine i
trlja se o njega sve do vrhunca uitka.
I ba je zato, kako dani prolaze, sve vie brine Dimitrijeva tajanstvena
odsutnost. Gostu koji tako nestane obino se nakon tjedan dana zaplijene stvari
umjesto naplate, a soba se iznajmi nekom drugom. Maria Eugenia ve est
mjeseci nema nikakvih vijesti o svom stanaru, ali sobu mu ne dira. Intuicija
zaljubljene ene govori joj da je neto vrlo udno u tom njegovom nestanku.
Te kine jesenje veeri, dok se odijeva, Pequetita odluuje poduzeti
odreene korake, u suprotnosti s pravilima koja sije odredila kao vlasnica
pansiona. Izvrit e pretres Dimitrijeve sobe ne bi li nala neto to e joj
pomoi da mu ue u trag.
U sobu koja je svjedoila mnogim tajnim nasladama ulazi irom
otvorenih oiju. Otvara ladice komode, sputa se na pod kako bi provjerila ima
li togod ispod kreveta i na kraju pronalazi kofer sakriven iza ormara. Izvadivi
ono malo odjee iz njega, otkriva improvizirano lano dno od debelog kartona.
Vadi ga i nailazi na otkrie dostojno milih joj avanturistikih romana. Osim
krivotvorenih dokumenata s fotografijama onog koga tajno voli, nalazi i
revolver velikog kalibra zamotan u votano platno, mali sveanj dolara privezan
gumicom i ofucanu biljenicu s Dimitrijevim biljekama. ita te stranice s
uzbuenjem kakvo nije osjetila ni kad je itala svoje omiljene pisce.
Ubrzo joj postaje jasno da predmet njezine ljubavi nije obian ovjek i da
je svakako u nekoj opasnosti. Novine su cenzurirane i nita se ne objavljuje, ali
zna se da je mnogo ljudi pohapeno od pokuaja podizanja komunistike
revolucije. Mogue da je i Dimo pao u ruke policiji ili vojsci. Odluna da ga
pronae kud puklo da puklo, Pequetita se sjeti jednog daljeg roaka svojeg
mua, pripadnika mornarike pjeadije. Iako nema neki visoki in, on je jedina
osoba iz vojske koju poznaje. Moda bi joj njegove veze mogle pomoi da
sazna to se dogodilo s Dimitrijem.
Vraa se u svoju sobu i trai pokojnikov stari imenik. U njemu je sitnim
rukopisom Tlija Pequea, s kojim se suoava bez grinje savjesti, napisana
mladieva adresa: porunik Olegrio Ferreira, pjeadijska vojarna, otok
Governador.
 Koliko godina se nismo vidjeli! Kako ste, ujna? pozdravlja je
porunik Olegrio, spominjui nepostojee srodstvo, to nikada nije podnosila.
Dobro, hvala odgovara Maria Eugenia Pequeo dok eu osunanim
dvoritem, u deset sati ujutro.
eli to prije okonati ovu posjetu. Ne svia joj se sumorna atmosfera
kasarne, previe je podsjea na samostanski internat u kojem je ivjela u
Terespolisu. Osim to joj se ni porunik nikada nije sviao. Onako trkljav,
bezizraajnih oiju, sitnih i razmaknutih, crvenog kukastog nosa, Olegrio
Ferreira je podsjea na boinog purana pred klanje.
Vidjeli su se svega nekoliko puta dok joj je suprug bio iv, a za vrijeme
tih susreta Olegrio bi joj upuivao pohotne, prostake poglede. ak i kad bi je
zvao ujna, osjeale su se u tome skrivene namjere. On joj je, meutim,
posljednja nada da pronae Dimitrija. Olegrio nije ba ni pameu obdaren.
Stalno vrti iste fraze, a znan je i po svojoj neukosti.
Kako vam mogu pomoi? Obitelj je tu da pomognemo jedni drugima,
je l tako? naglaava Olegrio kao da je izrekao najveu mudrost. Uzgred,
izgledate ljepe nego ikad. Pravi bombon.
Pequetiti je zlo od suvinog komplimenta:
Ne bih vas htjela zadravati. Traim jednog gosta iz mojeg pansiona;
nestao je bez traga i glasa.
Ne brinite se, ujna. Ako je iv, negdje mora biti, je 1 tako? vrti
porunik svoje klieje, dok Pequetitu hvata jeza od pomisli da bi Dimitri mogao
biti mrtav.
Bojim se da nije nekom grekom uhien.
Teko, ujna. Policija kapetana Filintaje kompetitivna.
Mislite kompetentna ispravlja ga Maria Eugenia.
Da, da, kompetentna. Love samo komuniste jer crveni ele unititi tri
stupa naeg drutva: Boga, Domovinu i Obitelj. Komunisti su poast. Korov. Ili
e Brazil iskorijeniti korov, ili e korov iskorijeniti Brazil, je 1 tako?
Ne znam, Olegario.
uo sam da komunisti jedu djecu.
Ne znam za te gastronomske obiaje odgovara Pequetita.
Napadaju ranim jutrom. Zato spavam s dva revolvera ispod jastuka.
Jedan ko nijedan, je 1 tako?
On nije komunist prekida ga udovica.
Kako se zove?
Ne sjeam se lae Pequetita. Ako je Dimitri uhien, moda se
predstavio lanim imenom. Ali lako ga je identificirati. ovjek kojeg traim
ima etiri kaiprsta17.
Ova informacija nadilazi Olegarijeve spoznajne mogunosti:
Kako to mislite? Da zna etiri policijska dounika?

17 Indicador (kaiprst) na portugalskom znai i informant, dounik. (nap. prev)

 Ma ne. Ima jedan kaiprst vie na svakoj ruci.
to ima?
Pequetita se iznervira:
Kaiprst, Olegario. ovjek ima etiri kaiprsta! Jedan vie na svakoj
ruci! Jedan mali prst, jedan domali, jedan srednji, jedan palac i dva kaiprsta!
Polako, ujna, nemojte biti tako nervozni. Pa to odmah ne kaete? Ljudi
smo, dogovorit emo se, je 1 tako?
Oprostite, Olegario ispriava se malo sam nervozna u zadnje
vrijeme.
U redu, ujna. Ja u vam pomoi. Ne moram se ni raspitivati. Neete
vjerovati, ali prije est mjeseci nekoliko je zatvorenika pobjeglo s brodskog
zatvora Pedro I i doplivalo ba do ove plae, tono pred vojarnu. Ha! Ha! I jo
kau da su ti komunisti pametni. Primijetio sam da je jedan od njih imao vie
prstiju nego to treba. Po imenu bih rekao daje Francuz. Kako je svijet mali, je
1 tako?
Pequetita zahvaljuje Bogu na ovoj sluajnosti i uzbueno ispituje:
Kako se zove?
Ne sjeam se, ujna. Ba se ja nakon est mjeseci sjeam kako se neki
gringo zove.
I sada je ovdje zatvoren?
Ne, poslali ga u zatvor na Veliki otok.
Pequetita se uurbano pozdravlja:
Hvala, Olegario. Ne znam kako da vam zahvalim. Drago mi je to smo
se vidjeli. Oprostite, eka me puno posla u pansionu.
Navratite opet, ujna. Ba mi nedostajete odgovara porunik svlaei
je pogledom.
Taman kad je izlazila kroz kapiju, zauje porunikov glas kako joj
dovikuje iz dvorita:
On, dakle, jest komunist, inae ne bi bio u zatvoru. Tko je kriv, mora
platit! Je 1 tako? I pazite se, ujna! Moda komunisti osim djece troe i udovice!
Mariji Eugeniji je ostalo nepoznato je li Olegarijeva izjava bila
dvosmislena.

Stotinu ezdeset i etiri kvadratna kilometra Velikog otoka, koji

administrativno pripada opini Angrados Reis, na manje od devedeset milja od
Rija, prekriveno je bujnom vegetacijom tropske praume. Na njemu je 1884.
podignuto prihvatilite, u poetku osmiljeno kao zdravstvena ustanova u kojoj
se putnike i robove oboljele od zaraznih bolesti smjetalo u karantenu. Bolnica,
poznatija kao lazaret, kasnije postaje zatvor i ugouje porunike koji su 1922.
organizirali pobunu u tvravi na Copacabani.
 Na dvanaest kilometara od pristanita nalazi se jo jedan zatvor:
Kaznenopopravna kolonija Dvije rijeke, smjetena na starom veleposjedu
Dvije rijeke.
Ozloglaeni se zatvor nalazio na liticama otoka, gdje su izgraene
priproste, prljave kolibe, okruene bodljikavom icom; u njima je bilo
smjeteno devet stotina osuenika.
Politiki su kanjenici tu bili pomijeani s obinim kriminalcima.
Higijenski uvjeti i hrana bili su strahovito loi i zatvorenici su stalno umirali.
Bio je to pravi koncentracijski logor u koji je, nakon propalog bijega,
zatvoren Dimitri Borja Korozec. Ve dva mjeseca ispata u paklu koji je
stvorila ljudska ruka, usred raja koji je stvorila priroda.
Jedan od Dimitrijevih drugova u toj nevolji je profesor Euclides de
Alencar, ugledni entomolog koji nije lan nijedne partije. Profesor je zatvoren
samo zato to je kritizirao reim, zajedno s kolegama iz Instituta Vital Brasil
u gradu Niteri. Ima pedeset godina, klempave ui, pogrbljen je, brada mu
pokriva cijelo lice i izgleda kao patuljak iz bajki brae Grimm. U nekoliko
mjeseci zatoenitva znanstvenik je izgubio gotovo dvadeset kilograma, ali ne i
zanimanje za insektologiju. Gaji veliku strast prema beskimenjacima. Oi mu
sjaje dok govori o komarcima, muhama i stjenicama.
Da ubije vrijeme, Dimitri s Alencarom prouava ohare. Satima slua
profesora kako pria o ovim crnim stvorenjima koja nastanjuju njihove elije:
Dragi prijatelju, ohari, na latinskom blatta, najneshvaenija su
stvorenja na svijetu. Nije mi jasno zato se ljudima toliko gade te divne
ivotinje.
Po emu su tako divni?
Alencar zapoinje pravo predavanje o ovom odvratnom insektu.
Za poetak, sposobnost ouvanja vrste. Pronaeni su fosili ohara stari
preko tri stotine milijuna godina. Na cijelom svijetu ima tri tisue petsto vrsta
ohara. U Kostariki postoji jedan krilati ohar, Blaberus giganteus, koji je
toliko velik da se hrani ribama i abama. Zagrize u plijen i isisa mu organske
tekuine. Zar nije to fascinantno?
A ovi nai, kojoj vrsti pripadaju? pita Dimo pokazujui na tri ohara
to idu po zidu pred njima.
Periplaneta americana. Moji omiljeni. To je najea vrsta ohara,
jednostavno ih je uzgajati u laboratoriju i vrlo su inteligentni.
Inteligentni?!
Svi ohari su inteligentni. Mogli bismo ak rei da imaju dva mozga.
Molim?!
Alencara zabavlja uenikovo uenje:
Imaju dva para ganglija u glavi povezanih s ganglijem na repu. To im
omoguuje da senzorne impulse primaju u milisekundama.
Mene najvie udi to mogu jesti bilo ta kae Dimitri, pokazujui na
etvrtog ohara koji gricka komadi papira.
 To je zato to u trbuhu imaju sitne zube kojima savau sve to
progutaju.
I tako, dok dani sporo prolaze, Dimitri poinje ova stvorenja gledati
drugim oima. Vie mu nisu tako odvratni. Poinje ih hraniti, donosei im
mrvice iz smrdljive zatvorske kantine.
Uskoro njegova elija postaje omiljena prostorija zatvorskih ohara.
Strpljivo ih trenira da guraju prazne kutije ibica i da prenose poruice, koje im
lijepi na krila, zatvorenicima u drugim elijama.
Pobijedivi prirodno gaenje, dresira ih da mu na njegov znak prekriju
cijelo tijelo, kao to pelari rade s pelama. ak se i Euclides udi kako je to
postigao. Straari i zatvorenici ga, s gaenjem, ali i potovanjem, zovu
oharman s Velikog otoka.
Ova iznenadna slava potie i zatvorenike iz drugih koliba da se zblie s
Dimitrijem. Meu njima je i pisac Graciliano Ramos. Graciliano je u oujku
uhien u Alagoasu, pa zatim prebaen u zatvor u Rio de Janeiru i onda poslan u
Kaznenopopravnu koloniju, bez ikakvog sudskog postupka. O njihovom
susretu postoji samo kratka biljeka koju je Dimo naknadno zapisao u
biljenicu:
[...] Snaan je dojam ostavio na mene taj osjetljivi, mravi
ovjek, upalog lica. Bio je samo nekoliko godina stariji od mene,
a izgledao je kao da bi mi mogao biti otac. Zatoenitvo ga je
pretvorilo u ivueg mrtvaca. Rekao mi je da je njegova supruga,
gospoa Heloisa, stupila u kontakt s nekim generalom pa se sad
nada da e ga svaki as vratiti u zatvor u Riju. Zanimao se za
moje umijee dresure kukaca. Objasnio sam mu da mi je to samo
zabava, nain da ostanem pri zdravoj pameti dok ne otkrijem
kako pobjei iz tog pakla. Rekao mi je da e, ako ne podlegne
zatvorskoj torturi, kada izae na slobodu napisati roman o
uasima koje je proivio. Htio mi je posvetiti jedno poglavlje u
kojem bi opisao moje eksperimente sa oharima. Molio sam ga da
to ne uini. Ljudi bi mogli misliti da sam potpuno prolupao [...]

S Dimitrijem se zbliio i sitni kriminalac, Francuz Henri Maturin. Vitak,

tamnoput, glatke koe i njenog glasa, Maturin mu je priao mislei da je i
Dimitri Francuz, jer se i dalje tako predstavljao.
Henri je bio homoseksualac i obija sefova. One koji su ga provocirali
zbog njegovih seksualnih sklonosti iznenadila je estina i brzina kojom barata
noem, svojim nerazdvojnim prijateljem, napravljenim od lice.
Izmiljena ili ne, kruila je pria da je Maturin prije nekolko godina
pobjegao s avoljeg otoka u Francuskoj Gvineji, gdje je sluio doivotnu
robiju zbog ubojstva svojeg ljubavnika. Proavi Venezuelu kroz amazonsku
praumu, dospio je u Brazil. S njim Dimitri planira bijeg iz Kolonije. Francuz
ima potrebno iskustvo za ovako opasan podvig za nekoga tko je pobjegao s
avoljeg otoka, bijeg s Velikog otoka je maji kaalj. Treba im jo samo novac
za bijeg, a do njega e doi prilikom posjete Marije Eugenije Puequeno. Ona e
preokrenuti cijeli svijet samo da pronae novu ljubav svog ivota.

Put od Mangaratibe do Velikog otoka proao je bez problema iako je

uzburkano more valjalo amac. Maria Eugenia dobila je posebnu dozvolu koju
joj je sredio osobno general Gois Monteiro, brat prijatelja s pokera ogora sina
neakinje djeda jedne Pequetitine susjede. Oarala ga je ljepota i upornost lijepe
udovice.
U Kaznenopopravnoj koloniji deurni narednik provjerava njezine
dokumente i nareuje vojniku:
Dovedi Baratu18.
Kapetana? pita vojnik, mislei na Agilda Baratu, drugog zatvorenika.
Ne, idiote. oharmana. Ima posjetu.
U maloj prostoriji kraj zatvorske ambulante, u nazonosti jednog
uspavanog straara, Pequetita napokon stoji pred Dimitrijem. Tiho, gotovo
apuui, razgovaraju:
Kako ste me uspjeli pronai?
Nije bitno, i, molim te, nemoj mi govoriti vi.
Dimo je primjetno zbunjen neoekivanom posjetom:
Zar se i inae tako brine za sudbinu svojih gostiju?
Ne sramim se priznati da si ti za mene vie od obinog gosta
odgovara, zateena vlastitom smjelou.
Dimitrija prolaze marci od ove izjave. I njemu se Pequetita svidjela od
prvog trena, ali je skrivao svoje osjeaje jer nita u njezinom ponaanju nije
upuivalo na to da bi privlanost mogla biti obostrana.
U svakom sluaju, puno si riskirala dolaskom ovamo. Tko ti je rekao da
sam uhapen?
Nitko, sama sam otkrila. Moram priznati da sam ula u tvoju sobu i
kopala po tvojim privatnim stvarima.
Pequetita detaljno opisuje agoniju kroz koju je prola kada je Dimitri
nestao. U trenutku zanosa priznaje kako bi joj srce zalupalo svaki put kad bi
netko pozvonio na vrata, u nadi da je to ba on. Pria mu o besanim noima
tijekom dugih mjeseci bez ikakvih vijesti o njemu. Priznaje i da je udno
iitala svaku stranicu njegove biljenice:
Znam sve.
I svejedno si me htjela nai? udi se Dimitri.
Naravno. Znala sam da treba pomo. Bila sam slobodna promijeniti

18 Barata - na portugalskom ohar. (nap. prev.)

neto od dolara koje sam nala u tvom koferu. Novac e ti biti korisniji ovdje
nego skriven u torbi.
Prelazi s rijei na djelo i vadi sveanj novanica skrivenih ispod pojasa.
Neprimjetno ih dodaje Dimi i tada se nehotice dotiu. Val topline oblijeva im
tijela. Dimitri ne eli pustiti ruke koju su mu donijele ljubav i spas:
Hvala. Ne znam to bih rekao.
Ne mora nita rei zakljuuje Maria Eugenia dok joj osmijeh blista
na licu.
I tako sjede, ne skidajui pogled jedno s drugoga, isprepletenih prstiju,
razmjenjujui topao znoj to im izbija iz stisnutih dlanova. Na kraju, sjedinjeni
u trenutku s okusom vjenosti, zajedno postiu jak i tih orgazam.
Vrijeme je da krenete, gospoo.
Promukao straarev glas razbija aroliju trenutka. Pequetita, sva zaarena
u licu, teke volje puta ruke voljenog mukarca. S vrata mu upuuje zadnji
pogled pun obeanja:
Soba te eka. Dovienja.
Vidimo se odgovara Dimo.
Sada zna da nema te sile koja e ga zadrati iza ovih reetaka.

Sljedeeg dana, po izlasku iz kantine, Dimitri prilazi Maturinu:

Nabavio sam novac za bijeg, samo se bojim pretresa.
Ne brini se. Na avoljem otoku sam nauio kako sakriti stvari da nema
anse da ih nau jami Maturin.
Kako?
Pokazat u ti. Doi sa mnom.
Henri vodi Dimitrija u kupaonicu i moli ga da pazi na ulaz. Zatim spusti
hlae, nasloni se uza zid i pone se griti, kao da obavlja veliku nudu.
Odjenom mu ispolirana cijev od bambusa, duine oko petnaest i promjera tri
centimetra, izlazi iz anusa. Sastoji se od dva dijela, zavrnuta na sredini.
Odvrnuvi dijelove, Maturin otvara neobino skrovite. Iz cijevi izvlai tanak
zlatni lani s privjeskom i etiri smotane fotografije svoje majke.
Ovo ti je moj mali sef.
Dimitri promatra prijeteu cijev. Henri mu objanjava:
Istu ovakvu sam napravio i za tebe. Mora je duboko gurnuti, sve do
debelog crijeva. Samo duboko udahne i ona se sama popne. ak i ako te skinu
i raire ti noge, ne mogu je otkriti.
Nakon duge pauze, Dimo se oglasi:
Kad bolje razmislim, mislim da u radije ostati u zatvoru. Pa i nije tako
loe u Koloniji. Hrana je loa, ali je pogled divan, zrak je ist, a moram se i
brinuti o svojim oharima.
Henriju je smijeno kako se Dimitri prepao cijevi:
Ne budi blesav. Ako se toliko boji bambusa, gurnut u ja sebi i tvoj.
Stane? pita Dimo u nevjerici.
Naravno! smije se Maturin, pljesnuvi se po stranjici. Gdje stane
jedan, stanu i dva!

VELIKI OTOK KAZNENOPOPRAVNA KOLONIJA

14. SRPNJA 1936.

imbolino, odluuju pobjei na dan kada se slavi Francuska revolucija.

U jedanaest sati naveer, straar na istonom krilu, zaveden
Maturinovim armom i potkupljen sa sto tisua Dimitrijevih reala,
doputa im da iskopaju prolaz ispod bodljikave ice. Kako bi izbjegao svaku
odgovornost, trai da ga Maturin udari lopatom po glavi, to ovaj s velikim
zadovoljstvom i ini. Klonei se puta koji vodi prema pristanitu, prolaze kroz
praumu izmeu brda PedradAgua i Papagaio, da bi stigli na Saco do Ceu.
Dimitrija, nenaviklog na ivot u praumi, svako malo proe jeza od
nonih zvukova. Pred svitanje stiu ujedno skrovito selo okrueno drveem, u
podnoju brda.
Gdje smo to doli? pita Dimo.
Ne boj se. To ti je selo gubavaca. Malo tko zna za ovo mjesto.
Gubavci?
Da, gubavci i trgovci. Oni e nam prodati amac za bijeg. Naravno, ako
im se svidimo, inae...
Inae to?
Ubit e nas i zadrati novac.
Prije negoli je Dimitri uspio ita rei, okruuje ih skupina naoruanih
ljudi. I u mraku se moe vidjeti kako ih je guba izobliila. Obojica pokuavaju
prikriti paniku koja ih je obuzela kad su ih opkolila udovita.
Jedan nenaoruani gubavac, sa eirom sputenim do oiju,
najvjerojatnije voa skupine, obraa im se s ironinim osmijehom na onome to
mu je ostalo usana:
Kamo ste se uputili tako uurbano? Hoete se to prije zaraziti?
Jo jedanput Dimitri pomisli kako mu nedostaju njegovi ohari. Maturin
prie blie gubavcu:
Bjeimo iz Kolonije.
 Pobjegli iz jedne kolonije i upali u drugu uzvrati voa, smijui se.
Dimu i Henrija okruuje grohot deformiranih usta. Francuz pokuava
zapoeti pregovore:
Htjeli bismo kupiti amac.
S kojim novcem?
Imamo novac.
Imali ste. Vie ga neete imati kad vas dokrajimo kae gubavac. A
i bolje vam je umrijeti odmah od metka, nego ostati ovdje dok ne istrunete od
bolesti.
Gubavci oko njih niane i spremaju se pucati im dobiju znak. Maturin
zatvara oi, pomiren sa sudbinom. Dimitri, meutim, samouvjereno progovara:
Ja ne mogu umrijeti od gube jer sam je ve imao, a na ovom otoku
postoji lijek.
Voa gubavaca zaustavlja strijeljanje:
Objasni.
Razbolio sam se na putovanju u Indiju. Cijelo tijelo mi je bilo
prekriveno upalnim vorovima, a lice izoblieno od leontijaze. Vie nije bilo
anse za mene, kad mi je jedan pakistanski guru dao sveti recept za aj od tri
vrste trave. Te trave rastu u izobilju i u ovim umama. Eno tamo, oko onog
stabla, ima ih koliko hoete ustvrdi Dimitri pokazujui na neko busenje.
ovjek nepovjerljivo gleda u Dimu:
A gdje mi je dokaz da ne lae kako bi se izvukao?
Ja sam ivi dokaz. Bio sam potpuno deformiran, a aj mi je za samo
nekoliko tjedana povratio nos i udove. Ostala mi je samo jedna posljedica. U
silnoj elji da ozdravim, popio sam previe aja, pa mi je izrastao po jedan prst
vie na svakoj ruci dokazuje Dimitri, pokazujui dvanaest prstiju s kojima se
rodio. Gubavci su fascinirani neoborivim dokazom.
Koje su to trave i kako se pravi taj napitak? uzbueno pita voa.
Polako. Prvo bih elio znati moemo li dobiti amac.
Naravno, kolega! Dobit ete ga besplatno!
Platit u, insistiram. Posao je posao.
Koliko treba da lijek poinje djelovati?
Ovisi. Nekad za nekoliko dana, nekad za par tjedana. Prvi znakovi se
javljaju za manje od mjesec dana.
Pod Dimitrijevim vodstvom, Maturin i gubavci sljedeih sat vremena
beru bezazlene biljke po umi oko sela.
Dok ulaze u amac, Dimo daje posljednji savjet u vezi recepta:
Jednostavno je. Kuhajte trave pet sati na laganoj vatri, a potom ostavite
lonac na kii do sljedeeg jutra.
Dimo i Henri napokon se laaju vesala kako bi zaplovili ka slobodi, a
voa gubavaca s obale dovikuje:
Hvala jo jednom! Nisam ti pruio ruku jer je nemam!
 10
____________

RIO DE JANEIRO STUDENI 1937.

[...] Predsjednik Getlio

Dok si reko keks
Skuptinu je i Senat raspustio
Kao konfete ih razbucao...

[...] Od sjevera do juga

Brazil klie cijeli
Ovom dravniku velikom
to danas sve karte dijeli

[...] Sef Nove drave

Diktaturu je nametnuo
Drskost bogataa suzbio
Ljubav naroda zadobio
Od zabiti do obale.

Literatura de cordel19

tkad je pobjegao iz zatvora, prije

vie od godinu dana, Dimitri se
udaljio od svojih revolucionarnih
snova u mekoj postelji Marije Eugnije
Pequeo. Odmah po iskrcavanju naputa kolegu. Maturin nastavlja put prema
regiji Mangue, gdje se zapoljava kao izbaciva u javnoj kui madame Rosaly,
svoje stare prijateljice, vlasnice bordela u Ulici Julija do Carme, dok se Dimitri
baca u zagrljaj senzualne udovice.
Dimo i Pequetita tjednima ne izlaze iz sobe. Ona si mora priznati, s
blagim osjeajem grinje savjesti, da s pokojnim muem nikada nije doivjela
takvu strast. Dimitrijeve ruke briu joj s koe sjeanja na negdanje njenosti.
Seks im nikad ne prelazi u rutinu. Stalno smiljaju nove i neiscrpne izvore

19 Trivijalna knjievnost u formi proznih ili poetskih aljivih tekstova tiskanih u kratkim publikacijama, neko prodavanim objeenim o
konopac (cordel na portugalskom konopac). (nap. prev.)
uitka, dok im tijela trepere putenou za koju nisu ni znali da postoji.
Upravljanje pansionom povjerava Franciski, portugalskoj guvernanti koja
je prati jo od djetinjstva. Umjesto da se ljuti zbog novih obaveza, Franciscu
veseli to je gazdarica ponovno sretna.
Dimitri vie ne ita ni novine, osim sportskih vijesti. Poinje se gotovo
fanatino zanimati za sport o kojem ne zna nita ili vrlo malo nogomet.
Najvie voli Flamengo, klub koji ga je privukao svojim bojama, crvenom i
crnom, a posebno ga oduevljavaju karice nogometaa Leonidasa, zvanog
Crni Dijamant.
Za svaki sluaj, odluuje malo promijeniti svoju
vanjtinu pa puta guste brkove koji jo vie
naglaavaju izgled romantinog anarhista.
Kad god se sjeti ideje o ubojstvu Getulija,
potiskuje je i odlae akciju za kasnije,
uvjeravajui se da nije doao pravi trenutak.
Desetog studenog, u osam naveer, Dimitri lei pored Pequetite u
razbacanom krevetu na ijoj se posteljini jo uvijek osjea miris tekuina
prolivenih u jednoj od ljubavnih bitaka, kad glas s radija na nonom ormariu
prekida program:
Obratit e vam se sada njegova ekscelencija predsjednik Republike!
Vargasov glas para mu ui:
Radnici Brazila...
U dugakom govoru koji slijedi Getulio proglaava Novi poredak. Pod
izgovorom da komunisti planiraju ruenje vlade oruanom borbom, izvjeuje
da je raspustio Kongres, zabranio rad politikih stranaka te zabranio izbore
predviene za narednu godinu. Uz podrku vojske, itavu vlast preuzima
predsjednik. Tako je stvorena Nova drava. Sve je to, kae, uinjeno zbog
nacionalne sigurnosti.
Nakon proglasa, Dimitri poinje osjeati grinju savjesti to je zaboravio
na ciljeve koje si je bio postavio. Gasi radio, pali cigaretu petit londrinos iz
trafike London i sjeda na krevet, namrgoen. Maria Eugenia primjeuje da je
neraspoloen:
to ti je?
Sve se ovo moglo izbjei.
O emu pria? zanima se udovica.
Zna dobro o emu. Da nisam zanemario svoju dunost, diktatora ne bi
bilo.
Pequetita ga grli.
Ljubavi, okani se tih ludorija.
Ludorija? odgovara Dimitri oslobaajui se iz njezinog zagrljaja. Ti
najvaniji cilj u mom ivotu zove ludorijom?
Pequetita se pokuava ispriati:
Jedan ovjek ne moe sam nita promijeniti.
 Povijest pokazuje suprotno. Ponekad je dovoljan samo jedan ovjek.
Jedan ovjek ijedan metak tvrdi Dimitri gledajui u prazno i prisjeajui se
Sarajeva.
Maria Eugnia uasnuta je mogunou da po drugi put izgubi voljenog
ovjeka. Mora ga odgovoriti od te sulude ideje. Trga spavaicu sa sebe i
pokazuje mu svoje savrene grudi, nadajui se da e ga privoljeti da joj se vrati
u postelju:
Doi, elim te kae, velikoduno irei bedra.
Dimo se okree na drugu stranu kako ne bi pokleknuo pred iskuenjem.
Ustaje i brzo navlai koulju i hlae
Kamo ide? pita ga tjeskobna Pequetita.
U svoju sobu. Moram razmisliti o svemu.
Dimitri izlazi iz udobne Pequetitine sobe i zatvara vrata za sobom.
Preplavljena tugom, udovica zguvanim poplunom prekriva ponuenu
golotinju. Dvije suze, kao dva traga boli, slijevaju se niz lice Marije Eugnije
Pequeo.

[...] Na koridi u Madridu ja sam bio,

Pararatibum, bum, bum,
Pararatibum, bum, bum,
Ii opet tamo vie ne bih htio...

[...] panjolku upoznah iz Katalonije rodom

Ona poelje da bikove lovim i kastanjete sviram
Ja sam ovjek sambe, bikove ne diram!
Bjeim ja u Brazil brodom.
Pararatibum, bum, bum...
Pararatibum, bum, bum...
RIO, 19. TRAVNJA 1938.

Karneval je zavrio prije dva mjeseca, a vesela koranica

Korida u Madridu jo mi ne izlazi iz glave. Pararatibum, bum,
bum... Ovaj naporni ritam u meni ni sluajno ne pobuuje veselu
slavljeniku atmosferu; ba naprotiv, zvui mi upravo demonski.
Podsjea me na panjolski graanski rat koji su republikanci
izgubili od Francove faistike vojske, potpomognute njemakim
avionima legije Kondor. Onomatopeja u refrenu dobro imitira
zvuk mitraljeza i bombi baenih na nezatiene gradove.
Pararatibum, bum, bum... Ubijen Garcia Lorca: pararatibum,
bum, bum... Guernica razorena bombama: pararatibum, bum,
bum... Katalonija i Baskija sravnjene sa zemljom: pararatibum,
bum, bum... Prolivena krv mojih drugova anarhista natapa
osunano panjolsko tlo: pararatibum, bum, bum...
Poetkom godine traio sam brau Samariego u slastiarni
Colombo ne bismo li zajedno organizirali atentat na Vargasa koji
se, uzgred, zasigurno raduje pobjedama svojeg panjolskog
kolege. Meutim, braa su se vratila u domovinu kako bi
pomogla republikanskim snagama. Naravno da nikada ne bi
propustili tu krvavu borbu.
Danas se slavi Getulijev roendan. Radio Brazilski sat,
poznat i kao Govori sam obeao je veernji program u njegovu
ast. I inae nepodnoljiva radiostanica, bit e jo
nepodnoljivija. Sutra roendan slavi Nijemac Adolf Hitler. Dva
diktatora ba su mogla spojiti proslavu.
U zadnje vrijeme rjee se preputam strasti s Marijom
Eugenijom, iako nije nita manje intenzivna. Kad god izlazim iz
kue, pozdravlja se sa mnom kao da se zadnji put vidimo. Vidim
joj u pogledu da se boji za moj ivot. Strah je zasad neosnovan jer
jo se nije ni pojavila prava prilika da izvrim zadatak koji sam si
zadao. To je, bit e, neko udoviko ludilo.
Prolog prosinca sam saznao da se Vargas bavi golfom pa
sam se zaposlio kao nosa tapova u njegovom klubu. Meutim,
prije nego to sam doekao susret s njim, morao sam dati otkaz
zbog lumbaga koji sam dobio od teke torbe.
U veljai ove godine, u tipinoj gaukoj nonji, pokuao
sam se kao pomoni kuhar uvaliti u njegovu palau, ali sam toliko
loe rezao meso da sam ispao potpuno nestruan.
Prije mjesec dana, nakon ozbiljnog promiljanja situacije,
 donio sam jednu pragmatinu, ali i teku odluku. Unato gaenju
prema integralistima, uspio sam se, uz pomo Cesara Albanellija,
glupog milijunaa kojeg sam nedavno upoznao u baru na
Copacabani, infiltrirati u njihove redove. Da bi me bolje
prihvatili, rekao sam da sam Talijan, da osobno poznajem
Mussolinija i da se zovem Corozimo, ime koje mi je donijelo i
Caponeovo povjerenje.
Mrzim integralizam, tu nacionalistiku politiku koja
koketira s nacifaizmom i rasistikim teorijama, ali znam da
planiraju atentat na Vargasa otkad im je zabranio stranku. Ako
se mene pita, cilj opravdava sredstvo.
Napokon nazirem mogunost da ubijem tiranina.

RIO DE JANEIRO 2. SVIBNJA 1938.

au!
Anau! otpozdravlja Dimitri integralistikim pozdravom koji bi
trebao znaiti zdravo! na nekom domorodakom jeziku.
Osjea se pomalo glupo na tajnom sastanku u Botafogu, odjeven u
zabranjenu uniformu kapa, crne hlae, zelena koulja s izvezenom grkom
sigmom na rukavu, po uzoru na kukasti kri. Najvatreniji lanovi dre u rukama
i zastavu s tim simbolom. Vila u kojoj su se sastali pripada Csaru Albanelliju,
prijatelju voe Plnija Salgada, i lanu stranke od njezina osnutka. Kada su
stranku zabranili, Brazilski integralistiki pokret preruio se u sportsko
rekreativni klub, ali su visoko pozicionirani zelenokouljai, Skuptina
etrdesetorice, odluili oruanom borbom preuzeti vlast.
Plan je osmislio lijenik Belmiro Valverde s jo nekim vojnicima.
Namjera im je osvojiti Palau Guanabara, slubenu predsjedniku rezidenciju, i
zarobiti Getlija Vargasa. Ako diktator bude pruao otpor, ubit e ga.
Dimitri mirno slua Belmira Valverdea dok izlae svoj plan. Ne zanimaju
ga ideali brazilskih faista, tamo je samo zbog prilike da ue u palau i ubije
Getlija.
 Csar Albanelli, koji
sjedi pored njega, ivcira se
to je Valverde preuzeo
vodstvo. Sastanak se ipak
odrava u njegovoj kui i on
se, faraonski tat, osjea
povrijeeno. Debeo i zao,
bez ijedne dlake na glavi,
Albanelli je veoma ponosan
na svoju slinost s
Mussolinijem. Njegova je
bila zamisao da te veeri svi
obavezno dou u uniformi,
uvjet sinequa non da bi
ustupio svoju vilu. S
obzirom da se tako nisu mogli pojaviti na cesti, uzvanici su se presvlaili u
kuhinji. Prekinuvi Valverdea, on predlae:
Prije nego to nastavimo, bilo bi dobro da se meusobno oslovljavamo
nadimcima, da ih lake zapamtimo. Moj je Maring. Corozimo, koji je tvoj?
Queiroga izmilja Dimitri, sramei se pomalo cijele te komedije.
Odlino! kae Albanelli potapavi ga po ramenu.
A ostali?
Nakon neugodne tiine, sudionici se predstavljaju:
Tibirig.
Macedo.
Carvalhaes.
Bulhes.
Albanelli iz dna sale vie mali tamnoputi mukarac koji slii na
Goebbelsa.
Csar prekida prozivku:
ekaj malo, to ne moe. Albanelli sam ja.
Pa ba zato.
Kako to mislite?
Da zbunimo neprijatelja.
Svi se stanu valjati od smijeha na ovu alu. Albanelli je porcvenio od
bijesa i frustracije. Valverde opet preuzima stvari u svoje ruke:
Mislim da nije ba trenutak za zbijanje ala.
Naslonivi se na stol na kojem je rairena mapa, okree se poruniku
Severu Fournieru, mladom, visokom i zgodnom mornarikom asniku, i vraa
se razradi plana:
Fournier, ti si zaduen za napad na palau. Sobe su u desnom krilu,
gledaju na kapelu ispred palae. Dok vi napadate, ostale jedinice e opkoliti
Ministarstvo obrane i Mornaricu, kao i ostale rezidencije vladinih dunosnika.
Poetak operacije zakazan je za 11. svibanj u zoru.
Moemo li oekivati snaan otpor? pita porunik zalizujui svoju
smeu kosu.
Sumnjam odgovara Valverde. Porunik Julio Nascimento,
zapovjednik mornarike pjeadije koja titi palau, ukljuenje u zavjeru.
Omoguit e nam pristup palai tako to e vrata straarske kuice ostaviti
otvorena da bi dva kamiona s naim ljudima mogla ui u dvorite.
Fournier prouava kartu nastojei zapamtiti sve detalje:
Ima jedan problem. Trebamo tehniara koji e presjei telefonske veze
s palaom. Ako dozovu pomo izvana, gotovi smo.
Sjetivi se obuke i intenzivnih teajeva u koli atentatora, Dimitri se
javlja kao dobrovoljac za taj zadatak:
Nema problema, moete biti mirni, ja u izolirati cijelo to podruje. Ja
sam strunjak na tom polju. Znam sve o telegrafiji i telefoniji.
Valverde, koji ne poznaje dobro novog lana stranke, zabrinuto pita:
Jesi siguran?
Isturivi ponosno grudi, Csar Albanelli potvruje izjavu svog najnovijeg
tienika:
Ako on kae da zna, onda zna. Moj prijatelj Corozimo ne hvali se bez
veze.

Malo iza ponoi, Aliru Vargas u njezinoj sobi budi zvuk ispaljenog
metka. Alzirica pomisli da je neki uspavani straar sluajno povukao okida.
Sline nezgode ve su se dogaale. Pokriva glavu jastukom i pokuava opet
zaspati. Nakon drugog pucnja je sigurna da se neto udno dogaa. Uzima iz
ladice revolver kalibra 38, koji je nedavno dobila na poklon da vjeba gaanje.
Ne presvlai se, ve odmah odjuri u oevu sobu. Getulio stavlja oruje o pojas,
preko pidame.
to se dogaa? pita ga zabrinuto.
Palaa je napadnuta, duice obavjetava je Vargas tepajui joj na
jedan od mnogih naina.
Tko?
Vjerojatno integralisti. Nezadovoljni su otkad sam im zabranio stranku.
Kreu prema privatnom kabinetu koji se nalazi kraj biblioteke. U tom
asu, neprijateljski mitraljezi ispaljuju rafale na zidove palae. Unutra nema
puno ljudi koji bi se mogli odupirati napadima: nekoliko policajaca, dva ili tri
lana posluge, deurni uvar i predsjednikova obitelj. Vargas gleda na dvorite
kroz prozor i pokuava procijeniti situaciju, ignorirajui pucnje koji mu rade o
glavi. Iskazujui neobinu hrabrost, Alzirica izlazi iz kabineta i s revolverom u
ruci tri niza stube, s namjerom da neto sazna. Na prvom katu, opkoljena straa
na rafale mitraljeza odgovara pucnjavom iz pitolja. Jedini mitraljez u palai
nije u funkciji.
Alira se vraa na prvi kat i obavjetava Getulija da su Palau Guanabara
opkolili pobunjenici. Otac i ki repetiraju svoje pitolje, pokazujui spremnost
da skupo prodaju svoju kou.
Neemo moi dugo odolijevati. Moramo pozvati pomo govori on
naglaenim gaukim akcentom od napetosti.
Pokuala sam ve. Telefoni u palai su mrtvi.

Jesi li presjekao sve linije?

Jesam.
Ukljuujui i direktnu liniju?
Kakvu direktnu liniju?
Liniju koja direktno povezuje palau s upravom policije.
Buka koju stvaraju postrojbe pod zapovjednitvom pukovnika Cordeira
de Fariasa, to pristiu Vargasu u pomo, odgovor je na pitanje postavljeno
Dimitriju.

Posljedica katastrofalnog Dimitrijevog previda bila je propast

integralistikog pua. Treba, meutim, napomenuti da je vojsci i jednom
kontingentu omraene specijalne policije s crvenim kapicama trebalo gotovo
pet sati da uu u Palau Guanabara.
Uli su preko travnjaka nogometnog kluba Fluminense, koji granii s
dvoritem palae. Razlog odugovlaenja: kao prvo, ekali su precizne naredbe.
Kao drugo, vrata koja povezuju nogometni teren s palaom bila su zakljuana, a
nitko nije imao klju. Umjesto da obiju vrata, kontaktirali su Filinta Mllera u
policijskoj upravi. On je nazvao Aliru Vargas koja je, ljuta zbog ekanja,
naredila jednom od policajaca iz palae da se iulja po mraku s kljuem i otvori
kapiju.
uvi, nekoliko dana kasnije, u kavani Lama za sve to se dogodilo,
Max Cabaretier, jedan od redovnih gostiju, prokomentirao je: Zbog ovakvih
Brazil ne moe propasti.
 Tri mjeseca nakon ove komine avanture, kad se sve ve primirilo,
Dimitri pokuava doi do svojeg pojasa sa zlatnim funtama, jo uvijek
zakopanog ispod stola za autopsiju u mrtvanici hitne pomoi. Boji se da
tijekom renoviranja bolnice nisu otkrili njegovo skrovite s novcem.
Nekoliko tjedana nadgleda ulaz u zgradu hitne pomoi na Trgu
Republike, prati kako zaposlenici ulaze i izlaze i smilja najbolji plan. Ne bi
elio da ga itko od bivih kolega prepozna. Odluuje izvesti svoj pothvat u noi
28. kolovoza, u nedjelju, na dan kada ima najmanje posla.
U jedanaest sati obija stranji prozor u prizemlju bolnice i tiho ulazi.
Kree k mrtvanici, skrivajui se im uje da mu netko hodnikom dolazi
ususret. Iz opreza ne pali svjetlo po ulasku u mrtvanicu. Dimitri u polumraku
nazire prekriveno tijelo na stolu za autopsiju. Proklinje svoj peh. Stol je
dovoljno teak i bez dodatne teine pokojnika. Sputa se na zemlju i pokuava
odgurnuti stol, nastojei biti tih.
Odjednom, zaprepateni le ustaje i, zbacivi sa sebe prekriva, tri
prema vratima viui: Boe pomozi! Ovdje su duhovi! Stol se sam mie!
Le je zapravo bio bolniar koji je iskoristio trenutak mira da ubije oko u
mrtvanici. Dimo, koji se takoer prepao, brzo noem otvara zagipsanu rupu i
uzima svoje blago.
Prije negoli se lani pokojnik vrati sa straarima, Dimitri se iskrada iz
bolnice i dolazi u sigurnu zonu Trga Republike.
Toliko je uzbuen zbog cijelog ovog pothvata da, po povratku kui, do
jutra vodi ljubav s Pequetitom.
 11
______________

RIO DE JANEIRO PROSINAC 1939.

Brazil,
Moj brazilski Brazil,
Moj varljivi mulate,
Pjevam te u stihovima svojim...
O Brazil, samba je to,
Ritam taj to njie nas,
O Brazil, ljubavi moja,
Zemljo Boja...

Brazil, Brazil!
Brazil, Brazil!

uvena samba Arija Barrosa, u izvedbi kraljevskog glasa Francisca

Alvesa, koju neprestano puta Radio Nacional, oarava prve izbjeglice
to prispijevaju u Brazil. Europa je ponovno u ratu. Hitler je, nakon
aneksije Austrije i okupacije Cehoslovake, napao Poljsku, izazivajui
reakciju Francuske i Engleske.
Zemlja koja ih prihvaa uz zvuke Brazilskog akvarela nalikuje na tropski
raj, otok mira, vrlo daleko od zranih napada njemake Luftwaffe.
Takvo miljenje ne dijeli Dimitri Borja Korozec. Oita je melankolija
koja ga je spopala nakon propalog pokuaja atentata na Getlija. Uspio se
izvui iz opkoljene palae i, vrativi se kui, spalio omraenu integralistiku
uniformu, koju je protiv svoje volje morao nositi.
Nakon to je povratio svoje zlatnike, satima bulji u remen koji mu je Apis
darovao, pitajui se kako tu batinu najbolje iskoristiti za svoje ciljeve.
Maloduje ga prijei da jasno rasuuje.
\ Poetkom godine, Maria Eugenia ga uspijeva sklonuti da s njom ode u
toplice u Cambuquiru, no ni radioaktivnim esticama bogati mineralni izvori, ni
Pequetitino uzavrelo tijelo ne mogu u njemu zatomiti osjeaj promaenosti.
Odmor, koji je udovica produila dok ne proe karneval, posluio je jedino da
smravi pet kilograma, zahvaljujui proljevu koji su prouzroile mone
termalne vode.
U lipnju ga udovica pokuava oraspoloiti malim intimnim okupljanjem
u ast njegova roendana. Svako ga slavlje, meutim, jo intenzivnije podsjea
da s etrdeset i dvije godine jo nije uspio izvriti ni jedan jedini atentat.
Poetkom rujna se domislio kod kue izraditi bombu, koju bi bacio na
diktatora za vrijeme proslave Dana neovisnosti. Svakog 7. rujna Getulio nazoi
Domovinskom satu, sveanosti to se odrava na Stadionu Vasco da Gama.
Maria Eugenia ga uspijeva od toga odvratiti, argumentom da e stradati na
stotine nevinih. S namjerom da se rijei materijala koji je nabavio za izradu
eksplozivne naprave, Dimo ga baca u smee i pritom gotovo izaziva poar u
pansionu.
U prosincu, za jednog subotnjeg poslijepodneva, u listu Jornal do Brasil
nalazi vijest koja ga je poteno potresla. Profesor Euclides de Alencar, njegov
sudrug iz zatvora Ilha Grande, preminuo je dan ranije. Prije godinu dana bio je
puten i vraen na posao, no dugi mjeseci zatoenitva nepopravljivo su mu
naruili zdravlje. Tijelo mu je izloeno u Institutu Vital Brasil, u gradu
Niteroiu. Dimitri odluuje otii i odati posljednju poast profesoru, velikoj rtvi
nepravde.
Kad je svoju namjeru priopio Pequetiti, ona ga nagovara da prije toga
odu pogledati neki defile na Trgu Cinelandia20, u centru. Hoe rastjerati oblake
to su zastrli Diminu duu.
Pa zar ne zna da mrzim vojne parade? ljuti se Dimitri.
Ludo jedna. Nije to nikakva parada. To MGM promovira svoj novi
film.
Koji?
arobnjak iz Oza. Kau da je predivan. Mjuzikl u tehnikoloru, s Judy
Garland. Brazil e, nakon Amerike, biti prva zemlja u kojoj se prikazuje
izvjeuje ga Pequetita, sva ponosna.
Dimitri nema blagog pojma tko je Judy Garland. Njegova mu je
holivudska epizoda zgadila sedmu umjetnost. Zadnji put je u kino uao da vidi
Scarface 1932., pa i to samo da bi se uvjerio je li Paul Muni vjerno odglumio
Ala Caponea i da susretne starog prijatelja Georgea Rafta, kojeg se tada hvalilo
kao novo otkrie. Izaao je razoaran obojicom. Nita ga, meutim, ne kota
udovoljiti Mariji Eugeniji. Kad zavri feta u Kinogradu, produit e u Niteroi
na bdijenje:
Tko e biti u defileu?
MGM je doveo nekoliko sporednih glumaca i unajmio brazilske
glumce da se obuku u Limenog Drvosjeu, Straila i Plaljivog Lava.
Pequetita je vjerna itateljica asopisa za filmofile A Scena Muda.
Hajdemo onda zakljuuje Dimitri, smijeei se djetinjem veselju to
je ozarilo udoviino lice.

20 Cinelandia (u doslovnom znaenju: Kinograd) je popularni naziv trga u samom sreditu Rio de Janeira (slubenog naziva Praga
Floriano Peixoto). Naziv se duguje nizu kino-dvorana koje su ondje, u novom kompleksu zgrada, otvorene od 1920. nadalje. (nap. prev.)
 Od 1920. godine odvanije biznismen Francisco Serrador sagradio
nekoliko zgrada na terenu koji je prije toga stoljee i pol zauzimao samostan
Ajuda.
Imperio, Capitolio, Gloriai Odeon drali su u prizemlju zgrada na Trgu
Floriano moderne kinodvorane. Zona je ubrzo postala poznata kao
Cinelandia. Naveer i tijekom vikenda, tu je bilo najivlje u gradu. Oni koji
nisu ili u kino, etali bi trgom, uivajui u ivosti to je ondje vladala.
Na tom se trgu nalaze Dimo i Maria Eugenia, liui sladoled od
jabuticabe. Kao da su tek prohodali, liu istu kuglicu pa im se jezici mogu
dodirivati, a da ne privlae pozornost prolaznika. Sunano poslijepodne i
svearska atmosfera kao da su privremeno odagnali Dimitrijeve mrane misli.
Njih dvoje stoje na samom rubu plonika na trgu kako bi bolje vidjeli
povorku koja upravo kree. Ve se iza ugla pojavljuje limena glazba u odorama
ivih boja, uz prve akorde skladbe Somewhere over the rainbow, glavne
filmske teme. Publika klie i veselo pljee. Odmah iza limene glazbe idu
Limeni Drvosjea, Strailo i Plaljivi Lav, izloeni ljetnoj vruini u tekim
kostimima. Uz njih glumica s kikama i u odjei glavnog lika Dorothy, koju je u
filmu utjelovila Judy Garland, plee i dobacuje poljupce mnotvu. Druga pak, u
ulozi zle vjetice, juri ulicom na metli, zlokobno se hihoui.
Djeci su ipak najzanimljiviji patuljci, stanovnici zemlje Oz. Metro je iz
Sjedinjenih Drava doveo desetoricu koja su glumila i u originalnoj filmskoj
postavi. Potpuno identini vilenjacima u filmu, oni bacaju uvozne bombone
djeacima i djevojicama to vrite od uzbuenja.
Dimitri ne porie da mu je sva ta razdraganost popravila raspoloenje. Ne
primjeuje da je jedan od patuljaka, tamnoputiji od ostalih, prestao dobacivati
skupe amerike karamele i zuri u njega. Njegove ga oi ibaju dugo
pothranjivanom mrnjom. Vilenjak, koji se sada lagano odvaja od svojih
kolega, jest pripadnik sekte Thug, Motilah Bakash.

Pristae okultizma rei e da je samo zahvaljujui zatiti boice Kali

Motilah izbjegao smrt kada je u dva navrata ispao iz vlaka u punoj brzini; tako
je to i sam protumaio u pismu ciganskoj obitelji koja ga je posvojila, a tada se
nalazila u Big Suru, u Kaliforniji.
Naime, kada je iznova izletio iz vlaka, ovaj put na liniji ChicagoMiami
kamo je slijedio Dimitrija, patuljakubojica se zakvaio za kuku stupa pored
pruge o koji se vjeaju vree s potom na stanicama na kojima vlak ne staje.
Visio je tako nekoliko dana, dok ga nije spasio potanski slubenik. Dok
se poput privjeska klatio na milost i nemilost vremenskim nepogodama, na
ivotu ga je drala mrnja prema Dimitriju. Onemoao od jo jedne strane
kunje, Motilah Bakash se vratio u Los Angeles, naavi iznova utoite u
ciganskoj karavani.
Mayara, jedna debela, razmaena ciganska princeza, k tome sva maljava
po tijelu, to ju je inilo mukobanjastom, saalila se nad malenim Indijcem.
Saaljenje se brzo pretvara u ljubav. Bilo je gotovo dirljivo promatrati taj par
kako, drei se za ruke, ee meu koijama; debela je, hirovita princeza vukla
ovjeuljka kao da je kakva njezina lutka.
Nou bi ga posadila na svoje ogromno, bujno tijelo i crpila sve snage iz
ovjeuljka u slubi erotske igrake. U Bakashevim seksualnim fantazijama
glomazna je Cigankina tjelesina poprimala vitke konture Mate Hari. Nakon
vrhunca, Bakash bi se ugnijezdio u tople pregibe Mayarina sala, udei za
okrepljujuim snom.
Ubrzo se vraa uobiajenim aktivnostima, vrljajui ulicama s djeacima
iz karavane. Osim to je enama krao torbice, pomalo postaje vrhunskim
deparom. Nakon viemjesenog treninga na lutki punoj praporaca, Bakash je u
stanju isprazniti dep svakome, ak i ako brzo hoda. Kako bi nadomjestio svoje
kratke korake, nauio se koturaljkati i na kotaiima se giba nevjerojatno
spretno.
Pukim sluajem, nakon nekoliko godina razmjerno sretnog ivota,
Motilah Bakash krade novanik nekom ovjeku na Ulici Rodeo Drive. Iz
dokumenata otkriva da je rije o Victoru Flemingu, redatelju koji upravo
poinje snimati arobnjaka iz Oza.
Fleming je tada ve poeo s audicijama na kojima odabire preko
etrdeset patuljaka to e glumiti u filmu. Mayara, strastvena ljubiteljica filma,
nagovara Motilaha da reiseru vrati novanik i da kae kako ga je pronaao na
ploniku. udi vidjeti svoju ljubav u divovskim dimenzijama na filmskom
platnu. Bakash, koji voljenoj nita ne moe odbiti, pristaje na prijedlog, ne
zaboravljajui najprije prisvojiti tri stotine i jedanaest dolara, koliko je bilo u
novaniku. Ostavlja samo dokumente, koji za njega nemaju ba nikakvu
vrijednost, a reiseru e itekako mnogo znaiti. Victor Fleming se na prvi
pogled zaljubljuje u Motilaha. Njegove savrene proporcije i liliputanski stas
jame mu mjesto u prvim redovima umskih bia.
Nemalo je iznenaenje Motilaha Bakasha kad u Brazilu ugleda predmet
tako arko eljene osvete. Debele brine ne mogu zavarati Bakasha; istog trena
prepoznaje crte lica koje je odavno prokleo. Godine su bile velikodune prema
anarhistu, koji i dalje izgleda kao mladi, romantini, pothranjeni pjesnik crne,
kovraste grive. Da moe, Bakash bi snagom svojih misli probo one zelene
Dimitrijeve oi.
Dok povorka prolazi Ulicom Alcinda Guanabare, Motilah se skriva iza
jednog ugla i trga dugu umjetnu bradu. Odbacuje daleko tirolski eiri. Vie ne
slii na vilenjaka, ve prije na djeaia u kratkim hlaicama s tregerima.
Povorka se udaljava i skree u Ulicu Treze de Maio, a limena glazba se mijea s
uobiajenim zvucima gradskog prometa. Gomila okupljena na trgu poinje se
razilaziti. Praen Bakashevim pogledom, Dimitri gleda na sat i pozdravlja se s
Marijom Eugenijom poljupcem u usta. Ne eli zakasniti na komemoraciju za
profesora Euclidesa u Niteroiu. Uspevi se uz Aveniju Rio Branco, kree u
smjeru cantareira brodova.
Motilah Bakash, ubojiti patuljak, prati svaki Dimitrijev korak sa svoja
dva.
Kod Ulice Almirantea Barrosa Motilahove kratke noice vie ne mogu
pratiti dugake korake njegove rtve. Na sreu Dimo zastaje najednom kiosku,
pregledavajui novinske naslovnice. Istodobno Bakash s druge strane ulice
opazi prodavaonicu sportske opreme. Dosjeti se spasonosnoj ideji: brzo prijee
ulicu i kupi koturaljke. Prodava u nevjerici gleda kako ta malena prilika izlazi
iz duana i vjeto vijuga meu pjeacima. Prolaznici se pak pitaju kakvi li to
neodgovorni roditelji putaju to dijete da se vozi u samom centru grada.
Dok se Dimitri sputa Ulicom Da Assemblia u smjeru Trga Quinze de
Novembro, kako bi se odatle uputio na pristanite, Motilah mu bez potekoa
ostaje za petama, elegantno klizei plonikom na suprotnoj strani ulice.

Jo od 1834. izmeu Rio de Janeira i Niteria prometuju parobrodske

linije. Zgodna je ploica prikucana na svaki od tadanjih brodova:
 Dvadeset i osam godina nakon toga Englezi Jones i Rainey osnovali su
ferryboat liniju koja povezuje dvije strane zaljeva Guanabara. Ferrys, u stilu
onih to su plovili rijekom Mississippi, postali su poznatiji kao cantareira
brodovi, prema imenu tvrtke, Companhia Cantareira e Viao Fluminense.
Dimitri stie na pristanite na vrijeme da uhvati brod koji kree u etiri.
Ne gubei ga iz vida, i Motilah kupuje kartu pa spretno preskae na mosti.
Plovilo se udaljava od gata, sijekui valove zaljeva Guanabara.
Motilahu Bakashu preostaje ekati da se ukae idealna prilika za konano
ostvarenje njegove osvetnike misije. Nema sa sobom ruml, no sveta mu
earpa nee ni trebati. Njegova je elja za odmazdom tako jaka da se namjerava
baciti na Dimu i zubima mu rastrgati vratnu arteriju. Boica Kalije edna
Dimitrijeve krvi.
Ne slutei kakva mu opasnost prijeti, anarhist se naslonio na ogradu na
krmi i promatra ocean; u sjetnim je mislima s pokojnim prijateljem. Negdje na
pola zaljeva, ljetna oluja zastire plavo nebo crnim oblacima i jaki vjetar podie
valove. Sad! pomisli Motilah. Jo nije poela kia, a ne bi htio da se Dimitri
povue u kabinu. Tiho se ulja, spreman za napad. Ovaj put mu mrski
neprijatelj nee umai.
U trenutku kada uzima zalet za skok na lea rtve, zapuh vjetra podie
veliki val koji gotovo uspravlja pramac broda. Izgubivi oslonac, kotaii
Motilahovih koturaljki otklizavaju unatrag po mokrim daskama palube.
Potpuno neujno, Motilah Bakash se strmoglavljuje u ocean. Teina
koturaljki povlai ga na dno, a voda gui krik to mu izvire iz grla.
Isti oni pristae okultizma rekli bi da su prve kine kapi bile suze boice
Kali, deraice ljudi, to je oplakivala gubitak svojeg najvjernijeg sljedbenika.

Sutradan, na otoku Paqueta, dvojica ribara paraju utrobu morskog psa

kojeg su upravo ulovili i skamenjuju se vidjevi njezin sadraj. Golema je riba
progutala Motilaha u jednom zalogaju. Njegovi su posmrtni ostaci neoskvrnuti.
Jedan od njih se kria i pita:
ovjee! Je li to prorok Jona?
Ne huli na Boga, Raimundo! Niti je ovo kit, niti je Jona bio patuljak s
koturaljkama!
 12
________________

RIO DE JANEIRO RUJAN 1940.

I kau da sam se vratila amerikanizirana,

S hrpetinom novca,
Da sam bogatunka,
Da vie ne podnosim uti pandeiro21
I da se najeim kad zazvui cuica22.
[...]
A1 zato na mene toliko ui?
Kako ja mogu Amerikanka biti?
Rodila me samba i ivim pod vedrim nebom
Uz ritam bubnjeva po itave noi.

Kad fakam mukarce, to najvie volim,

Kaem Eu te amo, a nikad I love you.
A dok bude Brazila, kad doe do hrane,
Ja sam od kampa u sosu od chuchua23.

rkestar Carlosa Machada odsvirao je posljednje akorde, a publika u

Kasinu da Urca je na nogama i fanatino pljee Carmen Mirandi.
Premijera koja je organizirana u korist Grada djevojica24, pod
pokroviteljstvom prve dame Darcy Vargas, a ujedno je trebala obiljeiti
povratak Carmen Mirande nakon vrtoglavog uspjeha na Broadwayu, bila je,
naprotiv, razoaranje. Pjesme skladane u Sjedinjenim Dravama, kao I like you
very, very much i Chica Chica Boom Chic, ostavile su publiku hladnom i
ravnodunom.
Carmen, koja je osim profesionalizma imala i petlju, odluila je prekinuti
koncert i u samo nekoliko tjedana novih proba radikalno je izmijenila repertoar.
Sada je svojim nekadanjim brazilskim hitovima pridodala Ela disse que tem i
Voltei pro morro, pored gore navedene sambe Vicentea Paive i Luisa Peixota,
odgovora zlim jezicima to su tvrdili da je Carmen Miranda izgubila svoju
brazilsku duu.
Sa svojeg stola Bejo, pukovnik Benjamim Vargas, predsjednikov brat i

21 Brazilski tradicionalni udaraljkaki instrument (porijeklom iz Afrike); napravljen je od drveta i pokriven koom. (nap. prev.)
22 Takoer tradicionalni brazilski udaraljkaki instrument, {nap. prev.)
23 Vrsta povra koje raste u Brazilu, (nap. prev.)
24
Cidadedas Meninas- dobro tvorna ustanova koja je zbrinjavala djevojice be
roditelja i bez sredstava za ivot. {nap. prev.)
redovni posjetitelj lokala, izvikuje bravo, skupa sa svojom svitom.
Luksuzni Kasino da Urca bio je ostvarenje sna jednog vizionara iz drave
Minas Gerais, po imenu Joaquim Rolla. Kao ovjek skromnog porijekla, koji je
u ivot zagazio kao goni stoke, vodajui tegleu marvu po pustopoljinama u
zaleu, Rolla je dogurao do poduzetnika u cestogradnji. Nakon to je na kocki
izgubio podosta novca, poduzetnik je odluio prijei na drugu stranu igraeg
stola, da bi za nekoliko godina postao brazilskim kraljem kocke. Igranice su
mu bile razbacane po itavom Brazilu, no najvredniji dragulj u njegovoj kruni
bio je upravo Kasino da Urca. Tamonji je grillroom ugostio mnoge izvoae
svjetskog glasa. Nacionalne i internacionalne zvijezde, od Grande Otela do
Virginije Lane, od Mistinguett do Binga Crosbyja, ostavile su trag svojeg
talenta na daskama ove pozornice.
Stasiti i otmjeni Joaquim Rolla rijetko je svraao u salone kockarnice.
Svojim je carstvom upravljao s jednog stola u grillu, kamo su mu se ak i velike
zvjerke Nove drave odlazile pokloniti. Taj ovjek, kojeg je odlikovala
iskriava, briljantna inteligencija, bio je, meutim, polupismen. Vokabular mu
je bio obrnuto proporcionalan bogatstvu koje je stekao. Pria se kako se jedne
veeri u centru grada susreo s poznatim politiarom koji je no prije toga
proveo u kasinu. Politiar ga je navodno pozdravio rijeima:
Rolla! Kakva koincidencija!
A Rolla odgovorio, dostojanstveno:
Koji incident, ekscelencijo? Samo recite, rijeit emo.
Upravo se u Kasinu da Urca Dimitri Borja Korozec zapoljava kao
krupje. Mjesto je dobio zahvaljujui posredovanju Marija Cigare, zaposlenika
kasina koji s njim stanuje u pansionu u Ulici Catete.
Mario Cigara, to je nadimak dobio po vjeitoj koroni koju ne vadi iz
usta, ostao je zadivljen Diminom spretnou sa pilom karata, za vrijeme jedne
partije pokera bez uloga u dokono nedjeljno poslijepodne, u dvoritu pansiona.
Dimo sa svojih dvanaest prstiju prebire po pilu gotovo arobnom hitrinom.
Dimitri se pak zanima za posao zato to zna da je Bejo Vargas okorjeli kockar i
stalni gost kasina. Bejo je ovjek bunog temperamenta. Svaki put kad dobije
na ruletu ili bakari, urla od smijeha i baca teke sedefaste etone od tisue reala
na konobare i glazbenike u orkestru, umjesto napojnice. U Dimitrijevoj se glavi
rodila avolska ideja. Do Getlija e doi tako to e oteti njegovog bracu.
 Uloge molim!
Rien ne va plus!
est!
Pogoen broj!
Igrajte molim!
Ulog se isplauje!
Ne ide vie!
Krupjei podiu atmosferu dok vrte kola ruleta. Novi klimaureaj,
uveden nedavno, uspjeno se nosi s vruinom. Dim cigara i cigareta,
ispresijecan zracima svjetala, zgunjava se u gotovo opipljiv oblak. Elegantne
ene u dugim toaletama i mukarci u smokinzima natiskuju se oko stolova.
Najfanatiniji se pak igrai lijepe na zelenu tkaninu kao muhe na med. Zvuci
Orkestra Carlosa Machada, to dopiru iz grilla, upotpunjuju svearsku
atmosferu u kockarnici.
Za jednim od ruleta umirovljeni notar Luciano Solfieri, ustrajni gubitnik,
upa iz ruku krupjea posljednji eton koji je upravo izgubio:
E ovaj ti ne dam! To mi je djeci za mlijeko!
Svi se smiju upadici, a krupje mu blagonaklono ostavlja eton. Solfieri je
stara muterija i prijatelj vlasnika Rolle. Debeli notar sve zna okrenuti na
humor. Otkad mu je Getulio oduzeo ured, poeo se potpisivati kao Solfieri
Furtado25.
Meutim, glavna je atrakcija u dvorani novi krupje za stolom za bakaru.
Prilaze i oni koji ne igraju, da vide vratolomije koje izvodi Dimitri mijeajui

25 Furtado, inae u Brazilu esto prezime, na portugalskom znai pokraden, prevaren, (nap. prev.)
est pilova prije no to ih postavi na sabot. Spretno lopaticom dijeli karte i
skuplja etone, kao da se tim poslom bavio itav ivot.
Tri tisue reala u banci objavljuje ponovno mijeajui karte, to
izgleda poput arenog slapa.
Pokai to zna, Borja mali! potiu ga promatrai.
Dimitri se pita kako to da se njegovih dvanaest prstiju, to su mu toliko
smetali kada je htio nauiti cirkuske trikove, sada tako savreno snalaze u
bakari.
Jedan od najveih tovatelja njegove vjetine je pukovnik Benjamim
Vargas. Jo nii od Getulija, Benjamim se doima kao bratova minijatura. Tu i
tamo ak zaboravlja igrati, zapanjen Dimitrijevom okretnou sa pilom. Kako
je Dimo i predvidio, zahvaljujui dobroudnoj naravi predsjednikova brata, vrlo
brzo uspostavljaju kontakt. Beji je vjeti krupje od poetka bio simpatian.
Osim svega, ima neto u Dimitrijevim kretnjama to ga podsjea na njegova
oca, starog generala Vargasa.
Nerijetko ga oko tri ujutro, kada kockarnice zatvaraju svoja vrata, Bejo
pozove na viski u bar pa se tamo u razgovoru zadre do zore. Dimitri izmilja
prie, nadahnute vlastitim avanturama iz prolosti, koje sugovornika
oduevljavaju. Ubrzo zadobiva pukovnikovu bliskost i puno povjerenje. Za
jednog od tih jutara pada mu na pamet ideja kako e oteti Benjamima Vargasa.
Najprije e ga opiti tako da mu se svijest potpuno zamuti, a onda e ga,
pod izgovorom da ga eli osobno odvesti do palae, otpremiti u neko skrovite.
Preostaje izmisliti neko sigurno mjesto gdje bi drao svojeg zatoenika, no ve
ima na umu tko mu u tom pothvatu moe pomoi.

Ti si skroz lud zakljuuje Maturin, ispijajui jo jednu kriglu piva.

Lud nisam. Nego tvrdoglav. to se mora, mora se odvraa Dimitri
odrjeito.
Razgovor dvojice sudionika u bijegu odvija se u jednom baru u Ulici
Julija do Carme, u etvrti Mangue, blizu javne kue madame Rosaly, gdje
Maturin sada obnaa dunost upravitelja. Priaju na francuskom,
pretpostavljajui da su znatieljni susjedi ve naulili ui. Bivi obija sefova
udebljao se od mirnog svodnikog ivota. Nestalo je onog vretenastog,
miiavog stasa koji je, unato svim nedaama u Kaznenopopravnoj koloniji,
odravao na Velikom otoku. A vie ne tri ni za icarima, mladim boemima
koji bi se okoristili uslugama prostitutki, a potom zbrisali ne plativi.
Zadovoljio se voenjem poslova madame Rosaly, poput uspjenog trgovca. Pa
ipak ga se u etvrti jo uvijek boje. Ni najjai kvartovski makroi, okorjeli
negativci navikli na duele noevima, ne usude se sprdati s njegovom
homoseksualnou. Tek ga potiho zovu dostojanstvenim nadimkom Madame
upak.
Dimitri ga na brzinu informira o avanturama i peripetijama koje je proao
zadnjih godina, o vezi s Marijom Eugenijom, ostavivi za kraj svoje zaposlenje
u Kasinu da Urca i zamisao o otmici. Hoe da mu prijatelj sredi neko mjesto
gdje e sakriti Beju Vargasa.
Je I ti jasno da e tako sve staviti na kocku? ak i da uspije oteti tog
tipa, vie se nee moi vratiti ni u pansion, ni u kasino. to tvoja udovica misli
o tome? pita ovaj zabrinuto.
Kao prvo, to nije moja udovica, zato to sam ja jo uvijek iv
napominje Dimitri, kucajui o drvo; tu je praznovjernu gestu usvojio u Brazilu.
Kao drugo, naravno da joj nisam nita rekao. Ne elim da ona bude upletena.
Ja sam itekako svjestan kakvom se riziku izlaem.
Ja sam protiv ne da se Maturin.
Ako je novac problem, raspolaem s dvjesto funti sterlinga u zlatu koje
mi je prije mnogo godina u Beogradu dao moj bivi teroristiki komandant,
pukovnik Apis. Tvoje su.
Mrana sjena prelazi preko Maturinova lica:
Nemoj me vrijeati.
Dimitri uvia daje uvrijedio starog druga:
Oprosti. To oaj govori iz mene.
Tada Maturin rezignirano uzdahne pred prijateljevom odlunou:
Dobro, ako si siguran da ne eli odustati od te ludosti, pomoi u ti.
Imam jedno mjesto usred ume, blizu je Barra do Pirai; tamo vodim svoje
dekie. Moe ga tamo sakriti. Nacrtat u ti mapu, ali ti neu dati kljueve.
Obij vrata, jer ako doe do kakvih problema, ja u rei da nita nisam znao.
Hvala, Maturine. I opet sam tvoj dunik izjavi anarhist, ganut.
Zaboravi odmahuje Maturin, prikrivajui emociju.
Ako ti uspije, ta e onda?
Dimitrijeve oi blistaju od uzbuenja zbog slutnje trijumfa:
Prisiliti tiranina da prizna svoje zloine u javnom govoru koji e
prenositi radio i da nakon toga odstupi s vlasti. U protivnom, ubit u mu brata.
Maturin nije siguran bi li ovu glupost pripisao galopirajuoj demenciji ili
silnoj vruini to hara Rio de Janeirom.

Dimitri odabire jedan petak uveer za provedbu plana o opijanju

Benjamima Vargasa. Ve zamilja kakav e tjeskoban vikend Getulio provesti u
Palai Rio Negro, njegovoj ljetnoj rezidenciji u Petropolisu. Ve je pripremio
skrovite, u garai na Maturinovom posjedu, gdje e smjestiti pukovnika.
Nakon to su u tri ujutro zakljuali stolove, odlazi s Bejom u bar pa, kao i
uvijek, poinju piti. Na svaku rundu viskija u svojoj ai, Dimo kriomice ulijeva
po dvije u Bejinu. Izgleda da e sve tei glatko. Treba se samo nekako rijeiti
dvojice tjelohranitelja, pripadnika specijalne policije u civilu koji uvaju
Benjamima. Ciljajui na tatinu Getuliova brata, posprdno primjeuje:
Ti ne moe ba nikamo bez ovih grmalja? ega te je strah?
Niega busa se pukovnik, pokazujui tridesetosmicu za pojasom.
I u naletu junaenja, kakvi su mu svojstveni, rasputa policajce.
Dimo sam sebi estita na lukavosti. Nastavlja s bajkovitim priama o
svojoj prolosti, neprestano dolijevajui viski u Bejinu au, dok iz svoje ispija
sasvim sitne gutljaje. Nee jo dugo, misli Dimo, vjerujui da ga vie nita ne
prijei da izvede otmicu.
Smjeli bi plan bez sumnje uspio, da nije jednog, Dimitriju nepoznatog,
detalja: usprkos niskom stasu, Benjamima Vargasa krasi nesvakidanja
otpornost na alkohol. U stanju je u sebe uliti dvije boce scotcha, a da se to na
njemu uope ne vidi.
To se, meutim, ne moe rei za Dimitrija Borju Korozeca. Premda je
sam sebe tako krto posluivao, ve u etiri ujutro Dimo je totalno pijan. A
pijanstvo u njemu budi neku sasvim oprenu osobnost, dosadnu i ljigavo
sentimentalnu. Diktatorov brat tako postaje predmetom nasrtljive prijateljske
ljubavi.
Dimitri grli Benjamima, lica gotovo priljubljena uz njegovo, i plaljivim
glasom izjavljuje:
Bejo, ti zna da te volim, Bejo. Ne elim da ti se nita loe dogodi!
Znam, Borja moj mali odvraa trijezni Benjamim, strpljiv kao netko
tko je navikao na alopojke i zadah iz usta stotine pijanaca.
Za mene si ti obitelj. Otac je otac, majka je majka, a obitelj je obitelj. Je
1 nije tako?
Naravno, Borja moj.
Bejo! Daj mi pusu, Bejo! Volim te, Bejo! Poljubac mi daj!
Ispade naklonosti tu i tamo prekidaju zazivi puni nevjerojatnog vjerskog
zanosa:
Neka te Gospodin Bog na blagoslovi i neka te uva, Bejo!
Amen, Borja moj.
Najednom Dimitrija obuzima i neoekivana grinja savjesti:
Zna li ti tko sam ja? Ja sam prokleta pizda! A zna zato? Zato to je
otac otac, i majka je majka, ali djed je djed! Zato si ti veliki prijatelj, a ja sam
velika piiiiiiizda!
Na to se Dimo gorko rasplae i nakon toga usne u naruju Benjamima
Vargasa.
Barmen, koji je svemu tome nazoio potpuno ravnoduno, ponudi
pomo:
Slobodno idite, pukovnie. Stavit emo mi Borju u taksi.
Ne treba. Ja idem pa u ga usput odbaciti do kue. Zna li ti gdje on
stanuje?
 Barmen mu da adresu pa obojica usnulog Dimu odnesu do Bejinog
automobila. U predvorju anarhistovo hrkanje izaziva prigueni smijeh istaica
koje poinju istiti dvorane.
Upravo suprotno od onoga to je Dimitri isplanirao, potencijalna rtva
otmice iskrcava potencijalnog otmiara pred vratima pansiona u Ulici Catete.
 13
________________

RIO DE JANEIRO STUDENI 1941.

Isplovi splav sa Chicom,

Ferreirom i Bentom
I vrati se splav bez njih.
Sigurno se tamo vani more podiglo s vjetrom
I vrati se splav bez njih.

va Caymmijeva tualjka kao daje pretkazala tragediju to e se

dogoditi ribaru poznatom kao Jacar. On i jo tri njegova druga
putovali su ezdeset i jedan dan od Fortaleze do Rija, na splavi, kako
bi od Vargasa zahtijevali da se radnika prava primijene i na njihovu klasu. To
putovanje, prava odiseja, dirnulo je itavu zemlju. Kad su se iskrcali na Trgu
Mau, splav je utovarena na jedan kamion, zajedno s etvoricom heroja, pa je
kamion krenuo prema Palai Guanabara, praen pravom procesijom. Vargas se
valjda nije ni usudio odbiti im zahtjev.
Nakon nekog vremena je Orson Welles, koji je u Brazilu snimao Its all
true, odluio njihovu pustolovinu ubaciti u dokumentarac. Putovanje je
ponovno inscenirano za kamere i ribari su se jo jednom otisnuli na more. Usred
snimanja, visoki je val prevrnuo krhko plovilo i potopio njegovu posadu. Jedan
od njih nije uspio izroniti na povrinu: bio je to upravo voa ekspedicije,
splavar Jacar.
No na 15. studeni, est mjeseci prije ove tragine nesree, splav je jo
uvijek bila simbol hrabrosti i nade. U predveernje sate, Getlio u palai prima
etvoricu ribara iz drave Cear.
Za Dimitrija Borju Korozeca taj je datum osobito znaajan zbog neega
to nema nikakve veze s podvigom hrabrih mornara. Istog se dana, naime, u
Brazilskom dokejklubu, uz predsjednikovu nazonost, odrava utrka za
Veliku nagradu Getulio Vargas.
Pijanstvo epskih razmjera, koje je osujetilo apsurdni plan o otmici,
primoralo je Dimitrija da napusti Kasino da Urca. Nitko ga nije otpustio;
umjesto da mu nateti, epizoda mu je donijela jo veu popularnost, budui da
je Bejo sve razglasio. Dimo je dao otkaz jer mu je bilo neugodno, unato
Rollinom upornom nagovaranju da ostane.
Incident s pijanstvom razljutio je i Mariju Eugeniju, kada ga je vidjela
kako se kui vraa pijan, a k tome je ve i dan svanuo. Izazvalo je to i njihovu
prvu svau. Pequetitu poinje smetati anarhistovo djetinjasto ponaanje.
Ne pridajui mnogo vanosti udoviinom negodovanju, Dimitri zaranja u
novi projekt. U novinama O Globo proitao je o Velikoj nagradi, dogaaju koji
je dio proslave Dana Republike. Getulio e, kao i uvijek, prisustvovati utrci
koja nosi njegovo ime. Vargas voli po stazi defilirati u otvorenom automobilu,
na sugestiju Lourivala Fontesa, direktora Odjela za informiranje i propagandu,
koji smatra daje to dobro za predsjednikovu promidbu. Tjedan dana prije,
Dimitri odlazi na hipodrom, kako bi procijenio mogunost da Getulija Vargasa
likvidira upravo u dokejklubu.
Dok ee tratinom, pozornost mu privlae istai odbaenih
kladioniarskih tiketa od prolih utrka. Ti uniformirani slubenici skupljaju
cedulje baene na travu, pomou drvenih tapova sa iljatim vrkom, i ubacuju
ih u vree koje nose za pojasom. Dimitri neko vrijeme ostane promatrati to
tono rade. Uoava takoer da dokeji, usredotoeni na konje, ove istae
uope ne primjeuju. Nakon zadnje utrke Dimo pristupa jednome od njih i,
predstavivi se kao kolekcionar, poteno mu plaa za uniformu i kapu. Kupuje i
vreu i pecaljku, motku sa eljeznim vrkom kojom se papiri pecaju s tla.
Na povratku kui, ve mu je sasvim jasno kako e ubiti Getulija.

U malenoj radionici koju sije opremio u garai pansiona, Dimitri

dovrava predmet kojim e izvriti atentat.

Od aluminijske djevi, dijelova odvodne cijevi i dijelova starog pitolja

Pequetitinog biveg mua, napravio je metalnu pecaljku, potpuno istu kao
drvenu, pretvorivi je u puku kalibra 22, s jednim metkom. Iza naoko
bezazlenog tapa krije se neujno oruje velike probojne sile.
Preostaje jo isprobati uinkovitost naprave. Znajui da je Maria Eugenia
u kupovini, odlazi u dno dvorita, gdje jedno drvo manga krcato plodovima
moe odlino posluiti svrsi. Njegov streljaki dar, kojem su se kolege iz kole
atentatora toliko divili, nije ga napustio. Namjeta niansku spravu,
popravljajui kut i putanju; mete su plodovi manga. Odmah zatim pogaa svaki
plod tono u centar, gotovo poput automata.
U subotu, u dokejklubu, jedan e pravi metak u diktatorovu glavu
svrgnuti Novu dravu.

Kia to je padala dan prije natopila je mekani travnjak pa su mlade

dame, defilirajui u najnovijim modnim kreacijama, u svojim platnom
presvuenim cipelicama ljapkale po terenu.
Za koju minutu poinje utrka za Veliku nagradu ,,Getulio Vargas. U
laganom galopu kojim se konji prije utrke predstavljaju publici, jak dojam
ostavlja Trunfo, jedan od favorita, s jahaem Agostinom Gutierrezom.
Zablistali su i Tenor i Albatros,
takoer kandidati za pobjedu na natopljenoj
stazi.
S poasne tribine, okruen dunosnicima i
svakojakim udvoricama, predsjednik
pozdravlja mnotvo smijeei se i
dostojanstveno maui, svojstvenim mu
pokretom ruke. Tu i tamo neto doapne na
uho prijatelju Salgadu Filhu, predsjedniku
dokejkluba i glavi novoosnovanog
Ministarstva zrakoplovstva. Vargas e
odmah nakon utrke napustiti hipodrom
Gavea jer u Palai Guanabara prima ribare
to su prispjeli na splavi.
S druge strane staze, konji staju pred
startnu crtu za utrku od dva kilometra. ak i
istai papira zastaju s radom kako ne bi
propustili start. Samo je jedan od njih
okrenut leima i dalje isti tratinu,
nabadajui poderane tikete. Radi to
mehaniki. Oi ne skida s predsjednika.
Nezainteresirani ista je Dimitri, koji
eka da se sva pozornost usredotoi na utrku pa da on moe pucati u Getulija.
Ne zanemarujui papirie, polako zauzima poloaj tono ispred poasne tribine.
Ako pucanj, unato priguivau, proizvede ikakvu buku, zaguit e je graja
strastvenih kladioniara. Bijesno nabada posljednji blatni tiket prije hica.
Dat je znak za start i dokeji podbadaju konje, traei to prije najbolju
poziciju, uz unutranju ogradu. Navijai izvikuju imena svojih favorita: Ajmo,
Adonis!, Zgazi ih, Tenore!.
Iza posljednjeg zavoja Trunfo, u rukama ileanskog dokeja, odmie od
skupine, s prednou za dva tijela pred drugoplasiranim Albatrosom. Malo vie
su zaostali Tenor i Adonis, koji osvajaju drugo i tree mjesto. Stotine dvogleda
prati zavrnicu utrke za Veliku nagradu. Dimo podie pecaljku, niani
Getuliju u glavu i povlai oroz. Nakon potmulog praska, anarhist pada kao
pokoen, svijajui se od boli.

Postoji logino objanjenje za ono to se dogodilo Dimitriju kad je

aktivirao svoju genijalnu rukotvorinu. Kako je trava na terenu jo bila dobro
natopljena od kie u petak, svaki put kad bi prislonio napravu na tlo da pokupi
papirie, usisao bi neto vlane zemlje to se pomalo nakupljala u cijevi,
zaepljujui otvor za metak. Plinovi koje je razvila eksplozija, blokirani
zaepljenjem cijevi, grunuli su u suprotnom smjeru, lansirajui stranji
poklopac cilindra u Dimitrijevo lice. Snaga udara oborila je strijelca na tlo.
Sreom, publika je bila toliko zaokupljena utrkom da nitko nije ni primijetio
incident.
Dimitri Borja Korozec izvukao se sa ljivom na oku i ponosom u blatu.
 14
________________

Nikad nitko nije toliko traio

Niti od mene radio to mi radi ti.
Zar ti doista nema nimalo savjesti
I ne vidi da sam tek djeak siroti?
[]
Amelia nije bila usijana glava,
Amelia bijae ena prava.

RIO, 30. TRAVNJA 1942.

Navijam gramofon i sluam sambu Ataulfa Alvesa po peti put zaredom.

Sam sam u svojoj sobi. Pjesma me podsjetila na lijepu Miru Kosanovi, moju
prvu ljubav. Mira nije bila usijana glava, Mira bijae ena prava, pjevuim
refren, s drugim imenom. Nije da sam izgubio interes za udovicu. Bilo bi
nepravedno zaboraviti sve ono to je Maria Eugenia za mene uinila, stavljajui
na kocku i vlastitu slobodu. Nego me zabrinjava to se Pequetita sve vie petlja
u moje aktivnosti. I umjesto da me potie, kao to bi trebala druica jednog
anarhista, ona sabotira svaku akciju koja je za mene iole opasna.
A najudnije je to sam siguran da je, proitavi moje biljeke, ostala
fascinirana mojom revolucionarnom prolou. Naravno da ne elim od nje
napraviti suuesnicu i razumijem da njezin vjerski odgoj osuuje svako nasilje,
no volio bih da shvati kako je moj ivot posveen unitenju tiranije, po svaku
cijenu.
Jo se dobro sjeam njezine reakcije kad sam se vratio iz dokejkluba
nakon propalog atentata na hipodromu. Izvikala se na mene kao na dijete koje je
napravilo neku nepodoptinu. I naravno, predano se pobrinula za moju ozljedu,
to, usput reeno, nije pomoglo da ne izgubim pedeset posto vida na desnom
oku, uslijed infekcije koju je prouzroio barut. Meutim, moju je automatsku
etrdesetpeticu jo iz ikakih vremena bacila u jezero Rodrigo de Freitas. Kad
sam zahtijevao objanjenje, rekla je da vie ne eli uti za ikakvo oruje u
svojoj kui.
Natjerala me takoer da uklonim radionicu koju sam tako paljivo uredio
i na vrata garae dala postaviti etiri sigurnosne brave. Sad sam prisiljen u
vodokotliu u mojem zahodu drati, u plastinim vreicama, trideset tapia
dinamita koje sam ukrao iz jednog kamenoloma u Jacarepaguai. Svaki put kad
idem u zahod moram se sjetiti odvrnuti i zavrnuti ventil. Osjeam se kao deki
koji se skriva pred mamom kad pui.
Ne znam zato, ali katkad mi se ini da Pequetita sumnja u moje
mentalno zdravlje. Htio bih s njom podijeliti moj sljedei projekt i vidjeti
oduevljenje u njezinim oima, ali osjeam da ga moram zadrati u tajnosti.
Sutra, na 1. svibnja, Getulio e se pojaviti na velikom radnikom skupu, na
Stadionu Vasco da Gama u Sao Januariu, u ast Praznika rada. Poznajem put
kojim e proi i znam da diktator u takvim prilikama ne koristi izviae. Plan
mi je zaletjeti se u njegovo vozilo automobilom Marije Eugenije koji u
napuniti eksplozivom. Jedino moram paziti da iskoim iz automobila u pokretu
prije sudara. Neto mi govori da Pequetita na taj plan ba ne bi gledala
blagonaklono.

Ujutro 1. svibnja Dimitrija eka neugodno iznenaenje. Izvadivi iz

vodokotlia eksploziv od kojeg je htio izraditi autobombu, ustanovljuje da je
zatitna plastika pukla i da su se dinamitni tapii smoili. Prvi as pomilja
odgoditi operaciju; a onda, kad je malo bolje razmislio, zakljuuje da je
eksploziv nepotreban. Cadillac koji Getulio koristi nije blindiran. Ako se
dovoljno snano zabije u bok automobila u visini vrata, sam sudar e usmrtiti
putnika. Ulice su puste jer je praznik; to e mu olakati stvar. Dimitri sjeda za
volan i u starom fordu Marije Eugenije vozi se ravno do Ulice Russell. Tu e
priekati Vargasov prolazak.

Cadillac Fleetwood, model 41, predsjedniku je najmilije prijevozno

sredstvo. Getulio se, onizak i debeljukast, voli voziti na prostranom stranjem
sjedalu limuzine. Voza kree du plae Flamengo, Ulicom Silveira Martins.
Vargas, koji je na sveanost stigao iz Petropolisa, koristi vrijeme da
proita govor koji e odrati na stadionu. Spokojno natie naoale na vrh nosa i
sprema se pripaliti jo jednu cigaru, kad odjednom iz Ulice Russell iskrsne neki
automobil i strelovito se, poput bolida, zalijee u cadillac. Sraz Getulija zatjee
potpuno nespremnog i baca ga s jedne strane automobila na drugu; tijelo bez
ikakva oslonca, poput kakve krpene lutke, beivotno mlatne u vrata vozila.
Vargas za dlaku izmie smrti, no zadobiva viestruke frakture, na
lijevoj nozi, na eljusti i na jednoj ruci.

No iz sudara ni poinitelj nedjela nije izaao neoteen. Dimitri nije

uspio iskoiti iz jureeg automobila. Kada je pokuao otvoriti vrata, rukav
sakoa mu je zapeo za kvaku.
Moda je Providnost htjela, za kaznu, da anarhist zaradi iste ozljede
kakve je nanio svojoj rtvi.
Fleetvood 41 je prilino dobro podnio sudar, za razliku od forda 34
Marije Eugenije, od kojeg je ostala gruda zguvanog lima.
Izvukavi se iz smrskane olupine u koju se pretvorila karoserija, Dimo
trai utoite u tramvaju iji se voza zaustavio da izvidi to se dogodilo.
Mora se sakriti od razbjenjene gomile koja eli linovati krivca.
U trenutku kad se svjetina najozbiljnije sprema pogubiti krvnika
nacionalnog voe, iz pravca limuzine odjednom dopire prepoznatljivi glas
voljenog lidera, dodue poneto iskrivljen zbog slomljene eljusti: Ne inite
to! Nije bilo namjerno!.
Narod se, iako protiv volje, pokorava zapovijedi ranjenog predsjednika.
Cijela je situacija toliko ironina da se Dimo osjea ponienim i posramljenim.
Duevna bol nadjaava tjelesnu. ivot mu je upravo potedio ovjek kojeg je
nakanio ubiti.

Pomo je Getliju Dornellesu Vargasu i Dimitriju Borji Korozecu

ukazana istovremeno. Jedan se prolaznik odmah nudi da predsjednika preveze u
Palau Guanabara, gdje e ga zbrinuti lijenici Castro Arajo, Juscelino
Albuquerque i Florencio de Abreu. Odmah nakon toga, i Dimu jedan taksi
prevozi u Bolnicu Pedro Ernesto, gdje ga prima neki anonimni apsolvent
medicine.
Getlio je zbog povreda prisiljen tri mjeseca odleati u svojoj palai.
Lijenici i bolniarke su iznenaeni kako se brzo oporavlja. Dimitriju, s
identinim prijelomima, treba dvaput toliko vremena.
Dokazujui velikodunost, koju politiki protivnici nazivaju
demagogijom, Getlio inzistira da pokrije sve trokove Dimitrijevog lijeenja.
Dok u bolnici lei prikovan uz krevet, noge podignute u zrak, zagipsane
ruke i saivene brade, Dimo se udi to nema Marije Eugnije. Udovica
svakodnevno zove deurne sestre na odjelu da se raspita za njega, no nijednom
nije dola u posjetu. Sigurno je bijesna zbog totalne tete na autu, misli on, ne
pridajui tome vee vanosti. A istina je da je Pequetita, umorna od peripetija u
kojima je anarhistu ivot na kocki, nakon dugog promiljanja odluila na to
bezumlje staviti toku. Jo voli Dimitrija, no vie se ne moe nositi s takvim
okovima.
U studenom, na dan kad su Dimu otpustili iz bolnice, Maria Eugenia ga
eka na vratima pansiona. On je hoe poljubiti, no Pequetita se izmakne,
okreui glavu:
Moramo razgovarati.
Znam ve. Ljuta si zbog auta.
Ako misli da je to u pitanju, onda me zbilja uope ne poznaje.
Ona krene uz Ulicu Catete, a Dimo za njom, pokuavajui je zagrliti:
Onda staje bilo? ispituje Dimitri, sad ve znatieljan.
Pequetita odmie ruku to je stie oko struka:
ta je bilo? Jo se usudi pitati ta je bilo!?
Pa naravno. To je prvi put da te vidim ovako bijesnu.
Bilo je to da vie ne mogu podnijeti naveer ii u krevet, ne znajui
hoe li ti sutradan biti iv. Ne mogu se pomiriti s tim da ponovno ostanem
udovica.
To ti se nee dogoditi.
 Kako zna?
Pa mi nismo u braku smjeka se Dimitri, u pokuaju da bude duhovit.
Mariju Eugeniju to jo vie razljuti. Okrene se na peti i krene natrag
prema pansionu, dobacujui mu prijetnju preko ramena:
Menije dosta. Ili e odustati od tih budalatina ili te vie ne elim
vidjeti.
Anarhist uzvraa, povienim tonom:
Ono to ti zove budalatinama je razlog mojeg ivota!
Pequetita mu i ne odgovori, to ga potpuno izbacuje iz takta:
Idi samo! Nikada te nisam ni trebao! vie, ve se kajui zbog tolike
nezahvalnosti.
Stanovnici Ulice Catete naviruju se kroz prozore, privueni
nesvakidanjom scenom. Primijetivi da se naao u sreditu pozornosti, Dimo
upada u prvi kafi na koji je naiao. Naruuje kavu i kutiju petit londrinos
cigareta. Zali zbog nepravednih rijei kojima je napao Mariju Eugeniju. I ne zna
kako e rijeiti dvojbu pred kojom se naao. Mora birati izmeu Pequetitine
ljubavi i neizvjesne sudbine politikog atentatora.
Usisava iz jake cigarete dim koji stvara crni oblak i zadrava ga u
pluima sve dok nije ostao bez daha. Opet je sam. Sam, doslovno sam. Moda
je tako i bolje. Samoa je prijateljica ratnika.
 15
______________

RIO DE JANEIRO OUJAK 1943.

Etelvina, curo moja,

Pogodio sam broj,
Zaradio tisuice,
Lagodan je ivot moj.

luajui Moreiru da Silvu u jednom kabareu na Lapi, Dimitri Borja

Korozec, malo pripit, dobiva inspiraciju za sljedei posao. Mora da je i
enja za Marijom Eugenijom doprinijela da mu se blago pomutio razum
jer doista ne postoji neki logian razlog da Dimo, sa svojih etrdeset i est
godina, odlui biti kladioniar.
Slijedei modu, obrijao je brkove i kovravu kosu ponovno poeo
zalizivati briljantinom, kao u doba kada je oponaao frizuru Georgea Rafta.
Zalazi u none klubove jer se jo nije pomirio s prekidom.
Jedan od njegovih novih drugova za provode zove se Pericles de Andrade
Maranhao, devetnaestogodinji je mladac i obeavajui stripcrta, poznatiji
kao Periklo.
U njegove ui Dimitri istresa uobiajene alopojke nesretnih ljubavnika,
izostavljajui spomenuti svoje teroristike aktivnosti:
Ta ena me ne razumije. Ne potuje moj posao.
A ime se bavi?
Malo ovim, malo onim, snalazim se, razumije? odgovara Dimo,
okoliajui.
Eh, one vole kad imamo neku stabilnu profesiju, Borja moj. Ja isto
trpim takve predrasude, samo zato to sam crta.
Ba zato mije Moreirina samba dala ideju. Mislim da u se skrasiti kao
lutrijski kladioniar.
Perikla Dimitrijeva izjava nemalo iznenadi:
Lutrijski kladioniar? Za to bogami treba puno novaca.
Novaca ima... Novaca ima... tvrdi Dimo, uz tajanstveni osmijeh.
Periklo slijee ramenima i mijenja temu, pripisujui nadmenu izjavu
koktelima od marakuje.
Dimitri je na Perikla ostavio tako jak dojam da se nagaa kako je, unato
anarhistovim zelenim oima i apolonskoj ljepoti, neto od njegove fizionomije
ipak utjecalo na crtaa kada je, sedam mjeseci kasnije, stvarao uveni lik
Lukave Lije.

Dimitri ispija svoje pie i pozdravlja se s crtaem. Treba se urno vratiti u

svoje novo boravite. Ne samo da je bio potresen neopozivom udoviinom
odlukom nego nije imao pojma gdje e stanovati kad se iseli iz pansiona; i opet
mu je pomogao Maturin, primivi ga u bordel u Ulici Julija do Carme.
Zahvaljujui prilagodljivosti koju je razvio tijekom godina, brzo se
privikava na ivot u etvrti Mangue.
Poliglotski mu dar pomae da se sprijatelji sa stranim prostitutkama koje
su, u tim kriznim vremenima, u siromanim maarskim, austrijskim i poljskim
selima vrbovali ljudi Zwija Migdala, organizacije idovskih svodnika na
sramotu svojeg naroda. Ti su makroi jadnim djevojkama obeavali udaju i
imetak u Brazilu. Kasnije su, nezatiene i daleko od svojih obitelji, ne
poznajui jezik, prisiljene na prostituciju. Neke su se doista uspjele obogatiti i
postale poznate svodilje, druge pak nisu izdrale i okonale su si ivot. Nagon
za samoodranjem je razlog to se veina ipak prilagouje novoj realnosti.
Dimitri esto promatra cure to se polugole preetavaju po bordelu, pod
budnim okom madame Rosaly. Zabavlja se gledajui ih kako se s prozora s
klijentima pogaaju za cijenu, ili pak odbijaju one koji im ne ulijevaju
povjerenje. Kada ne ele pruiti svoje usluge, govore da su bolesne, odmahujui
glavom i viui na njemakom:
Nein! IchhabeeineKrankheit! EineKrankheit!
Ah, idemo mi dalje, tu vlada neka encrenca26 tako to tumae
muterije, stvarajui neologizam koji e u portugalskom zaivjeti.
Maturinova ica za trgovinu nije promakla vlasnici bordela. Madame
Rosaly je biveg obijaa uinila partnerom u firmi otkako je osmislio grananje
biznisa otvaranjem podrunice u Laranjeirasu.
Vrativi se s Lape te subote, 6. oujka, Dimitri priopava prijatelju svoju
odluku. Pragmatini Maturin pita:
Kakve lutrija ima veze s politikim terorizmom?
Nikakve. To i jest najbolje od svega. Ne shvaa?
Ne.
Mariju Eugeniju tako mogu uvjeriti da sam potpuno raskrstio s
anarhizmom. A s druge strane, kladionica je savrena maska za moju
revolucionarnu djelatnost.
Maturin vae argumente za i protiv:
Zna da je lutrija policiji na zubu. Toleriraju je, ali zapravo je
zabranjena. K tome je i konkurencija velika.
Onaj tko je radio s Alom Caponeom ne boji se nikakve konkurencije.
Ni ovaj se projekt Maturinu ne svia. Zadnja mu je nada ono to je
zanimalo i Perikla:
A novac? Gdje e nai poetni kapital?
Dimo ima odgovor na sve:
Razmislio sam o tome. Prodat u zlatnike koje mi je Dragutin
zavjetao.
Stari bi se srpski pukovnik, da je mogao uti Dimitrijeve rijei, zacijelo
prevrnuo u grobu.

Godine 1892., kada mu je vlada ukinula potporu koju je dobivao za

upravljanje zoolokim vrtom Vila Isabel, barun Drummond dosjetio se nainu
da stimulira prodaju ulaznica. Svaka ulaznica od tisuu reala bila je oznaena
nekim brojem, a istim su brojevima oznaeni i kavezi s pojedinim ivotinjama.
Svako poslijepodne odravalo se izvlaenje, a izvueni posjetioci dobili bi iznos
dvadeset puta vei od cijene ulaznice. Tako je nastala ivotinjska lutrija.
Uspjeh ove igre bio je munjevit. Listii su se kasnije poeli prodavati i u

26 Encrenca (izgovara se, priblino, enkrenka) na portugalskom znai potekoa, nevolja, neprilika, kripac. Autor aludira da to
znaenje potjee upravo od pogrene interpretacije njemake rijei Krankheit (bolest). (nap. prev.)
trgovinama, to je urodilo pojavom posrednika, buduih kladioniara
ivotinjske lutrije.
Za kratko vrijeme spontano zapoeta igra izrasta u masovnu pomamu.
Lutriju sada organiziraju kladioniari. Prvotnih dvadeset i pet brojeva koji
odgovaraju pojedinim ivotinjama dijeli se u grupe i umnoava u sto desetica,
tisuu stotica i deset tisua tisuica.
Kako bi se znalo koja je desetica za odabranu ivotinju, njezin se broj
mnoi s etiri i onda umanjuje za tri broja. Primjera radi, desetica od deve,
grupa osam, jest 32, 31, 30 i 29.
Velika atrakcija ove domiljate zooloke lutrije je tisuica. Tko pogodi
tisuicu, uloeni mu se iznos uveava za pet tisua puta. Punktovi, kako
nazivaju mjesta gdje se uplauju ulozi, niu po cijelom gradu.
Na poetku stoljea vlasti su ovu lutriju zabranile, to je samo pridonijelo
njezinoj popularnosti. Zabranjeno je voe najslae. Nema onoga tko si svoj
listi ne priuti barem jednom tjedno.
Sve je u predosjeaju: tko sanja rijeku, igra na krokodila; tko sanja nekog
debelog, na slona, a sanjati mlijeko je krava, bez greke.
Kada je umro Rui Barbosa, poznatiji kao Haki Orao, masa se ljudi
kladila na grupu 2 i doista je izvuen orao, zbog ega je ne jedan kladioniar
bankrotirao.
Budui da je uglavnom bila rije o iskusnim financijaima, otada su se
poeli meu sobom dogovarati i uklanjati brojeve s visokim ulozima iz bubnja
kako ne bi doivjeli slinu sudbinu.
Toj se uzbudljivoj i opasnoj djelatnosti tijelom i duom predaje Dimitri
Borja Korozec. Dio malog bogatstva od prodaje zlatnika investira u najam jedne
tvrave, kako su nazivali sjedita kladioniara u Ulici Benedita Hiplyta, a
ostatak slui kao kapital s kojim posluje. Zadovoljno se epiri ispred kladionice
u bijelom panama odijelu, saivenom po mjeri.
Ipak nije potpuno sretan. Suprotno njegovim oekivanjima, Mara
Eugenia Pequeo ne odobrava taj posao. Pokuao joj je preko telefona razjasniti
svoju odluku:
Pa zbog tebe sam se i upustio u tu profesiju!
Profesiju!? To naziva profesijom? Lutrija je nezakonita. Kae mi da
si odustao od anarhizma, u to ionako ne vjerujem, ali i dalje ivi na rubu
zakona.
Zar ne vidi da radim u slubi drutva?
Kad je o ivotinjskoj lutriji rije, u slubi drutva su jedino dizala u
kladioniarskim zgradama! gnjevno e Pequetita.
Nisam imao pojma da si takva reakcionarka. Hoe mi rei da nikada
nisi igrala?
Nikada, ali ako jednog dana budem sanjala tebe, kladit u se na zmiju!
vikne udovica i tresne mu slualicu.
Uvrijeeni Dimo odluuje ne misliti na tu epizodu i pokuava zaboraviti
Mariju Eugniju, predano se posveujui novom poslu. Namjerava s vremenom
proiriti teritorij; no prije toga se mora dokazati kao najvei kladioniar u
Mangueu.
U prvim tjednima sve ide kao po loju. ak se i Maturin, koji je isprva bio
protiv te ideje, pomirio s Dimitrijevim sumnjivim biznisom.
Ta se rajska idila u petak 23. travnja, na Dan svetog Jurja, izvre u nonu
moru. Zbog neiskustva i nepoznavanja zamki zanata, Dimo se nije, u suradnji s
drugim Maioniarima, rijeio visokih oklada na grupu 11.
I na njegov oaj, prvo je izvuen upravo konj.
U nepuna dvadeset i etiri sata, Dimitri Borja Korozec, popularni Mali
Borja od Manguea, ostao je bez novca, bez kladionice i bez udovice.
Nekim udnim tokom svijesti, Dimo krivi Getulija Vargasa za svoju
munjevitu propast. Bankrot u njemu budi uspavanog anarhista i potrebu da
kazni svojeg krvnog neprijatelja. eli osvetiti sve rtve reima.
Ujedan sat poslije ponoi, nakon to je isplatio posljednjeg dobitnika s
ono malo preostalih novanica, zatvara tvravu i kljueve predaje Maturinu.
Kamo e? pita ga zabrinuti prijatelj.
Ne znam.
Jedan tamni oblak u obliku leptirie zakriva mjesec to je obasjavao
plonik, poput neke crne, zloslutne vjetice. Dimitri podie oi prema nebu i
prorie:
Sutra e izvui leptira.
Podigavi ovratnik zguvanog sakoa, uputi se Ulicom Benedita Hipolyta
prema centru i, izbjegavajui uline svjetiljke, nestane u noi.
 16
______________

Zna li ti odakle sam ja?

S polja na kom raste trska eerna,
Iz praume, s plantae kave,
Gdje posvud rastu kokosi,
Iz kolibe gdje je jedan malo,
Dvoje taman, a suvie tri.

Dolazim sa plaa ednih,

Sa planina varljivih,
Iz pampe, s pustopoljine,
S obala rijeka, bistre vode,
Sa zelenih mora arobnih,
Iz moje zemlje rodne.

Ostavih za sobom komad zemlje svoj,

Na njemu ostade limun moj.
Stablo drago, jacaranda,
Skromna naa kuica,
Na breuljku izrasla,
Tu gdje pjeva sabia27.

I gdje god da otputujem,

Boe ne daj da umrem
Dok se tamo ne vratim,
Dok na srcu ne ponesem
Onaj V to ima moi
Pobjede velike koja e doi.

razilu je 1944. godina donijela dva vana dogaaja. Kao prvo, nakon to
je dvije godine prije objavio rat Silama osovine, izazvan potapanjem
nekoliko brodova svoje mornarice, Brazil na Siciliju alje prve vojnike
28
FEBa , Brazilskih ekspedicijskih snaga. Hrabrim su mladiima posveeni ovi
stihovi, Pjesma ekspedicionista Guilhermea de Almeide. Kao drugo, tajanstveno
je nestao Dimitri Borja Korozec.
to se prvog dogaaja tie, postoji izdana dokumentacija o hrabrosti

27 Ptica pjevica koja predstavlja simbol brazilske faune i popularno se smatra brazilskom nacionalnom pticom, (nap. prev.)
28 Forga Expedicionria Brasileira.
dvadeset tisua vojnika koje su naoruale Sjedinjene Drave; spomenimo
junako oslobaanje Monte Castela u Apeninima. Piloti FABa29, ratnog
zrakoplovstva, u avionima eskadrile Senta a Pua, ostavili su trag svoje hrabrosti
na talijanskom nebu. ene svojim udjelom nisu nimalo zaostajale za
mukarcima. Od samog je poetka na stotine djevojaka u redu ekalo da se
prijave za bolniarke u ratnim bolnicama.
Zmija s lulom u ustima koju su nosili izvezenu na uniformama bila je
simbol brazilskih odreda. Prije se govorilo da e lake zmija propuiti nego to
e Brazil ui u rat. E pa zmija je propuila.
Rat je probudio sve Brazilce. Po ulicama su se gomilale prave piramide
od metala koji se skupljao za vojne potrebe. Zbog redukcije benzina automobili
su vozili na plin; s dimnjacima na stranjem dijelu, podsjeali su na putujue
kuhinje. Ne treba zaboraviti zamraenja, iz opreza pred moguim zranim
napadima. Nou je Copacabana u potpunom mraku prizivala neka davnanja
vremena. Obitelji koje su strahovale za sinove na bojitu, strepile su da e
unovaiti i one koji su jo bili kod kue.
to se onog drugog i, bez sumnje, intrigantnijeg dogaaja tie, treba
priznati da nema pouzdanih podataka o Dimitrijevom boravitu u deset narednih
godina.
Unato iscrpnom istraivanju, njegova sudbina od 1944. do 1954. ostaje
prava enigma. Nita se konkretno ne zna o kretanjima anarhista. U rukopisu
nazvanom Sjeanja i promaaji, izvoru neprocjenjivom za realizaciju ove
biografije, stranice s biljekama iz tog razdoblja oito su izgubljene za
Dimitrijevih puteestvija ili ih je pak sam autor unitio.
Valjda takoer istaknuti da, kao i obino, postoje odreene neutemeljene
glasine, koje nijedan istraiva koji dri do sebe ne bi uzeo u ozbiljno
razmatranje.
Lakomisleno bi bilo ustvrditi, unato odreenim, moda i
dobronamjernim svjedoanstvima, da je 1945., kada je GetulioVargas morao
odstupiti s vlasti, Dimitri s pukom s teleskopskim ciljnikom vien na jednom
stablu u Ulici Farani, u Botafogu, kuda je diktator trebao proi na putu u
progonstvo.
Varaju se oni to se kunu da su ga vidjeli kako vrlja oko imanja u Sao
Borji, kamo se Getulio povukao, vrebajui priliku da mu ubaci otrov u aj.
Samo bi pomueni um povjerovao u nebuloznu priu to ga, kao
kamermana koji je onesposobio kameru, smjeta na otvorenje Tupi TV u Sao
Paulu, 1950.
A jo je apsurdnija informacija prema kojoj je terorist otiao u Europu i
njemakim generalima izradio bombu koju su upotrijebili u neuspjelom atentatu
na Adolfa Hitlera, 20. srpnja 1944., ili pak ona koja identificira njegovo lice
usred razjarenog mnotva koje je linovalo Mussollinija.
Manje nevjerojatna verzija Dimitrijeve sudbine u tih deset godina,
29 Forga Aerea Brasileira.
premda ni ona nije potkrijepljena nikakvom relevantnom dokumentacijom, kae
daje, nakon tragine epizode s kladionicom, proao kroz krizno razdoblje
duboke depresije te su mu milosrdni redovnici pruili utoite u trapistikom
samostanu u Friburgu.
U ovakvim sluajevima savjesnom je biografu obveza i dunost temeljito
provjeriti izvore, odvojiti ito od kukolja i povijesnu istinu od lai ispletenih
oko mita.
Dakle, prva nepobitna vijest o Dimitriju, otkako je nestao 1943.,
pojavljuje se u njegovim zapisima u kolovozu 1954.
Pobijedivi na izborima 1950., Vargas se vraa na vlast, na rukama
naroda. Tri godine nakon toga, i Dimo izranja iz nepoznate prolosti na krilima
osvete.

Izvorni zapisi koji su sauvani poinju na donjoj polovici poderane

stranice dnevnika Dimitrija Borje Korozeca.

[...] suknji podignutoj iznad koljena i, premda sam bio

uporan, nijedna mi nije znala objasniti zato. Smijali smo se i
pili do svitanja.
U nedjelju, 1. kolovoza 1954., s pedeset i sedam godina,
gotovo sam potpuno odustao od nakane da ubijem Getulija.
Bilo je sve tee pribliiti se predsjedniku, kojega je ovaj put
izabrao narod. Pukim su se sluajem nai putovi ponovno
ukrstili.
Kad su 1946. zatvorili kockarnice, mnogi su krupjei i
blagajnici poeli raditi po zabavnim parkovima. Uglavnom za
pultovima tandova s igrama na sreu, s ulogom slinom onoj
koju su neko igrali za stolom sa zelenom tkaninom. Da bi
preivjeli, morali su zamijeniti luksuzne igrae salone za puko
sajamsko okruenje.
Prije nekog vremena, i ja sam se zaposlio u jednom od tih
putujuih parkova, rukujui kolom sree, nekom vrstom
vertikalnog ruleta koji je donosio nagrade u obliku poklona, a
ne u novcu.
Jednom dok smo boravili u Petropolisu, na Trgu dos
Prontos, iznenada sam uo kako me netko doziva iz automobila
to je prolazio trgom:
Borja! Ne mogu vjerovati! Borja mali!
Bio je to pukovnik Benjamim Vargas.
Bejo, kojega je susret oito razveselio, naloio je vozau
da se parkira i iskoio iz auta, skupa sa svojim
tjelohraniteljima. Bilo mu je nevjerojatno da radim u
lunaparku:
ta ti radi tu?
Zaduen sam za kolo sree pojasnio sam,
dostojanstveno.
Ima barem deset godina kako te nisam vidio! Idemo
neto popiti.
Ne mogu sada. Pauza mije tek za pola sata.
Ti se ali? Ja sam financijski inspektor za zabavne
djelatnosti. Ako te ne puste sada, odmah zatvaram ovo govno.
U tom je trenutku vlasnik parka, prepoznavi predsjednikova
brata, ve koraao prema nama, slamajui se od udvornosti.
Borja, kako mi nikada nisi rekao da si prijatelj s dr.
Bejom? Slobodno izai, ja u te zamijeniti. Ne treba se uriti.
Nema nikakve urbe!
U atoru za okrepu Bejo je naruio viski sumnjivog
porijekla, a ja jedan cuba libre. Potom smo izali proetati
meu barakama, pod budnim okom dvaju tjelohranitelja. Beju
je zanimalo to sam radio zadnjih godina.
Okoliao sam, ne rekavi nita konkretno. Pukovnik je
moju suzdranost shvatio kao ustruavanje, mislei da se
stidim svega onoga u to sam se morao uputati da bih preivio.
Ponudio se da mi sredi bolji posao:
Mogu te sigurno uglaviti u neko ministarstvo, samo jo
ne znam tono u kojem resoru.
Razgovor nam je prekinuo djeji pla. Bila je djevojica,
ne starija od deset godina, valovite kose vezane plavom
barunastom vrpcom; otac ju je pokuavao utjeiti:
Duo, tata nije pogodio metu. Zato ti deko ne moe
dati medvjedia.
Bili smo pred tandom gdje se gaalo iz zranice. Ako si
pogodio koju od osam gipsanih patkica to su se vrtjele na
kotau u dnu barake, imao si pravo na jednu od nagrada
sloenih na police. Nagrada koju je djevojica toliko eljela bio
je plavi pliani medvjedi u mornarskom odjeku. Djetetov me
neutjeni pla ganuo. Kupio sam municiju i napunio daisy,
bezopasnu repliku Winchestera 73. Malo sam se sagnuo i
pucao. Premda nisam ak ni nianio, raznio sam sve patkice po
redu. Moj kolega iza pulta oinuo me srditim pogledom. Rekao
sam mu neka curici da medvjedia.
Dijete nije znalo to e od veselja, a otac nije znao kako
bi mi zahvalio.
 Vidio sam da je pukovnik ostao otvorenih usta:
Da me vrag odnio! Nisam znao da si tako dobar na
okidau,mali! Gdje si nauio pucati?
Svugdje pomalo odgovorio sam neodreeno.
Samo zranicom?
Ne, dobar sam iz svakog oruja. To mije oito uroeni
talent.
E sad znam gdje u te zaposliti ree on, vrlo
zadovoljan.
Narkao je neto na posjetnici s dravnim grbom i
stavio mije u dep:
Sutra e se vratiti u Rio i u srijedu potraiti Gregorija
u Palai Catete. Predat e mu ovu moju posjetnicu. Radit e
u Getuliovoj osobnoj tjelesnoj strai.
Tako me je Benjamim Vargas, posve nesvjesno, obdario
velikom prilikom da ubijem njegova vlastitog brata.
 17
________________

RIO DE JANEIRO PALAA CATETE

SRIJEDA, 5. KOLOVOZA 1954.

Vjetar s mora na mom licu,

Sunce pee, pee.
Obala je puna ljudi,
eu oni, eem ja.
Rio de Janeiro, kako te volim.
Volim i svakog koji voli
Ovo nebo, ovo more,
Ove sretne ljude.

regorio prekida pjesmu Antonija Marije i Ismaela Neta, iskljuivi

upadljivi Ballade, radioaparat firme Standard Electric od bakelita boje
slonove kosti, poklon jednog generala. Kad uje tu skladbu, uvijek se
pita kako je netko iz Pernambuca u suradnji s nekim iz Para mogao napisati
tako divan valcer o Rio de Janeiru.
Gregorio Fortunato, Crni Aneo, ovjek je skromnog porijekla, visok i
krupan, odrastao na imanju Sao Borja. Ve je gotovo trideset godina uz
Vargasa, kao tjelohranitelj i to god da mu zatreba. Njegova psea vjernost
priskrbila mu je i Vargasovu naklonost.
Kada je Bejo prestao zapovijedati predsjednikovom osobnom straom, tu
je funkciju preuzeo porunik Gregorio. Zbog bliskosti sa efom, postao je
metom laskavaca koji bi htjeli biti u Getuliovoj milosti. ak ga je ministar
obrane odlikovao ordenom Marije Quiterije, jednim od najviih vojnih
odlikovanja. Zahvaljujui povlasticama koje mu je predsjednik omoguio,
Gregorio je postao bogat ovjek. U mnogim je prilikama njegov utjecaj iz sjene
bio moniji od intervencija ministara.
Neuk i nepripremljen za mo koje se domogao, pokazao se kao arogantan
i opasan ovjek, to je svoje osobne elje prodavao pod izravne predsjednikove
naredbe. Predsjednika straa, koju su protivnici zvali crnom gardom,
izvravala je bez pogovora sve njegove zapovijedi.
Crni Aneo od glave do pete odmjerava ovjeka koji stoji ispred pisaeg
stola u njegovu kabinetu. ita, s odreenim potekoama, poruku napisanu na
posjetnici Benjamima Vargasa koju mu je Dimitri uruio. Paljivo spremivi
posjetnicu, kao to je inio sa svakim dokumentom koji je potpisao netko iz
vlasti, ma kako neznatan bio, obraa se Dimi:

Demetrio Borja. Ti si Gauo?

Ne, iz Vassourasa sam.
Ima jako dobre preporuke. Bejo kae da si ovjek od povjerenja i da
odlino gaa. Bio si u vojsci?
Sluio sam vojni rok, kao i svi.
Poinje danas. Poslije u ti predstaviti pripadnike strae.
Hvala, porunice ree Dimitri, oslovljavajui Gregorija inom koji je
zasluio u Ustavnoj revoluciji 1932.
Crni Aneo gladi bode na stolu, od kojeg se ne odvaja, i napominje
pomalo odsutnog pogleda, kao da govori sam sebi:
teta to te nisam upoznao ranije. Da jesam, imao bih posao kao
stvoren za tebe.
Sutradan, dok ita specijalna izdanja novina, Dimo nasluuje to se krilo
iza Gregorijevih rijei.
 KRV NEDUNOG OVJEKA

to bih jo danas trebao rei? Prizor Rubensa Vaza koji lei na ploniku,
s dva metka u grudima; i onda beskonano putovanje prema bolnici za
kojeg mi je umro u naruju to mi prijei da u ovom trenutku hladne
glave analiziram sinonju gnusnu zasjedu. No pred Bogom za ovaj zloin
optuujem samo jednog ovjeka. Zatitnika lupea, kojemu
nedodirljivost daje mo da ini ovakva nedjela. Tom je ovjeku ime
Getulio Vargas.

Sjedei u sobi za deurstvo osobne strae, Dimitri ita lanak Carlosa

Lacerde. U zadnjim mjesecima pamfleti novinara lista Tribuna da Imprensa sve
su ei i ei. Optuuje Vargasa da pokriva mutne poslove, da pogoduje
prijateljima i da zemlju vue u bezdan korupcije.
Proglas pukovnika, koji u veljai diu glas zbog preniskih plaa i
krajnje nemarnog odnosa prema vojsci, zajedno s nezadovoljstvom u
redovima zrakoplovstva i mornarice, adresiranim na Vargasa, sasvim jasno
ukazuju na to da predsjednik gubi podrku vojske. Inflacija je pojela Vargasovu
stopostotnu poviicu na minimalne plae.
Stari politiki lukavac Vargas nije se oitovao, ekajui da se optube s
vremenom razvodne i upravljajui krizom bez predaha, ali i bez urbe. Nije
raunao na to da e snaga neprijatelja rasti razmjerno ustrini Lacerdinih
napada, i to ne samo u novinama ve i posredstvom novog, monog medija koji
mu na raspolaganje stavlja vlasnik medijske kompanije Dirios Associados,
Assis Chateaubriand: televizije. Nastupi tog sjajnog govornika na TV Tupi
mobiliziraju javno mnijenje kao nikada prije.
S namjerom da se izbjegne nasilje, skupina asnika zrakoplovstva
ponudila se da bdije nad Lacerdinom sigurnou. Jedan od njih, major Rubens
Vaz, pratio ga je u srijedu 4. kolovoza na predavanje koje je imao odrati u
Kolegiju So Jos.
Oko pola sata iza ponoi, Lacerda, njegov sin Srgio i major vratili su se
u Ulicu Tonelero, gdje je novinar stanovao. Kad su se rastajali pred
automobilom, zaskoili su ih pucnji iz zasjede. Lacerda se izvukao s ranom na
nozi, no major Rubens Vaz je poginuo u atentatu.
Dimitri sluti da je neuspjeli pokuaj organizirao Gregrio Fortunato. Boji
se da e osobna straa biti rasputena prije no to uspije smaknuti Getulija.
Dani koji slijede najburniji su u povijesti Palae orlova30; pretvara se u
bavu baruta koja samo to nije eksplodirala. Civili i vojnici povezani s vladom
doaptavaju se, komentirajui najnovije vijesti. Tribuna da Imprensa dobila je
anonimnu telefonsku dojavu prema kojoj je zloin povezan s predsjednikovom
osobnom straom. Informant ne eli razotkriti svoj identitet jer je, kako navodi,
i sam pripadnik strae.
Zrakoplovstvo u svojoj bazi proglauje Republiku Galeao i,
postavljajui se iznad autoriteta policije, zapoinje svoju vlastitu istragu.
Indicije vode prema Cateteu. Postoje dokazi da Gregorio odrava veze s
poznatim kriminalcima.
Pojavljuju se optube za korupciju u krugovima bliskom Predsjednitvu.
Dokazi ne upuuju izravno na Getulija, no razotkrivaju more blata u koje je
njegova vlada potonula. Neki priaju da e Getulio biti primoran na odstup.
Drugi pak tvrde da e palau napustiti jedino kao le.
Dimitri koristi guvu koja je zavladala da to detaljnije proui Palau
Catete. S propusnicom strae, koju mu je dao Gregorio, ulazi u sve prostorije u
zgradi i istrauje katove, pamtei svaku pojedinost.
Kako je primljen neposredno uoi atentata, jedini je pripadnik strae koji
ne izaziva nikakvu sumnju. Zato bez problema sklapa prijateljstvo s Albinom,
starim domarom Catetea. Mravi i utljivi Albino u slubu je doao jo za
vladavine Nila Peganhe.
Alira Vargas prepriava neobinu epizodu u kojoj je protagonist upravo
domar. Kad je Washington Luis svrgnut 1930., njemu je povjerio predsjedniku
lentu sa zlatnim grbom i dvadeset brilijanata to simboliziraju brazilske drave,
uz uputu da je preda samo onome tko je zavrijedi. U strahu da mu tko ne ukrade
lentu, poeo ju je nositi ispod odjee i skidao je samo kada se kupao. Tako je

30 Slubeni naziv palae koja je bila sjedite brazilske federalne vlade od 1897. do 1960., kada glavnim gradom postaje Brasilia - u narodu je, meutim, mnogo poznatija
kao Palaa Catete. (nap. prev.)
domar palae, prije nego to je lentu uruio Vargasu, lijegao i budio se kao
predsjednik republike, a da to nitko nije znao.
Dimitri i Albino vode duge razgovore, zabrinuti zbog drame to se odvija
u palai. Albino priznaje da nikada nije vidio Getulija tako potitenog, duboko
povrijeenog izdajom ljudi koji ga okruuju.
U ponedjeljak je osobna straa rasputena. Svi biri iz Gregoriove
nadlenosti vraaju se u svoje matine odrede. No Dimitri, koji ne pripada
sigurnosnim slubama, i dalje posjeuje Albina, nosei mu sitne poklone,
pridobivajui ga panjom koju mu posveuje. Malopomalo ulazi u dnevnu
rutinu palae i upoznaje predsjednikove osobne navike.
U etvrtak 12. kolovoza, kada politika napetost dosie vrhunac, Vargas
odlazi u Belo Horizonte, gdje e otvoriti metalurku tvornicu Mannesmann. Na
taj dan Dimitri opet posjeuje Albina. Zatjee ga u turobnom raspoloenju,
kakva je i atmosfera u Palai orlova:
Vie slii na palau leinara komentira stari sarkastino.
Smiri se, vidjet e da e se sve srediti bodri ga Dimitri.
Albino se vezao uz njega. Dobro mu ini razmjenjivati misli s tim
ugodnim, paljivim ovjekom.
U jednom trenutku, pod izgovorom da treba u toalet, Dimo zakratko
naputa domara i uvlai se u palau. Mrana je i gotovo prazna, budui daje
predsjednik na putu. Dimitri se urno uspinje na trei kat i ulazi u Getuliovu
sobu.
Ostaje u udu jer je interijer posve jednostavan. U suprotnosti sa
sveanim krilom palae, ova je prostorija opremljena tamnim i tekim, nimalo
dopadljivim namjetajem. Unutra je strogi drveni krevet, jedna komoda, ormari
i ogledalo. Nikakvog raskonog tepiha da ambijent uini toplijim. Ve
izblijedjela boja na zidovima i strop s naznakama pukotina pridonose dojmu
pustoi. Prozori su zastrti dugakim zavjesama bez ukrasa.
Dimitri prilazi i odmie jednu zavjesu. Prostor izmeu nje i prozora
dovoljno je velik da se ondje sakrije ovjek. Ponovno navlai zavjese i hitro
silazi stubama, prije no to se Albino dosjeti daje predugo odsutan.
Zadovoljan je jer zna gdje e se sakriti kako bi izvrio ueni atentat.
RIO, PONEDJELJAK, 23. KOLOVOZA 1954.

U skrovitoj sobi Hotela Novo Mundo, na uglu plae

Flamengo i Ulice Silveira Martins, blizu Palae Catete,
promiljam aktualna dogaanja. Juer su asnici
zrakoplovstva zatraili Vargasovu ostavku, u emu su ih
danas podrali i generali. Komentira se kako bi Getulio
pristao na suspenziju za vrijeme policijskovojne istrage, ali
se nikada nee definitivno povui. U planu je hitni
ministarski sastanak.
U samo nekoliko dana istraitelji uspijevaju
identificirati ljude koji su sudjelovali u zasjedi. Alcino do
Nascimento, profesionalni ubojica, Climerio de Almeida,
policijski istraitelj iz osobne strae, Nelson de Souza, voza
taksija to je vozio atentatore, i Gregorio Fortunato,
naruitelj atentata, zatvoreni su u bazi Galeao.
Vojnici su otvorili Gregoriov arhiv i objelodanili
nevjerojatne stvari. Kompromitirajua pisma generala,
zastupnika, pa ak i predsjednika Brazilske banke, u kojima
se dodvoravaju Crnom Anelu, zgrozila su naciju. Dogaaji
se odvijaju vrtoglavim slijedom.
Jasno mi je da moram djelovati dok je vrijeme.
Moram zadati zavrni udarac prije no to mi plijen jo
jednom izmakne i skloni se na imanje Sao Borja.
U ovim nemirnim vremenima, uz nehotinu pomo
mojeg novog prijatelja Albina, bit e mi se lako uvui u
Catete i, skriven iza zavjesa, priekati poglavara u njegovoj
tunoj lonici. ak i ako probdijem cijelu no, sobu u
napustiti tek kad izvrim misiju koja e opravdati itav
jedan ivot obiljeen promaajima. to je nekoliko besanih
sati za nekoga tko je ekao tolike godine.
Dok ispisujem ove retke, moda posljednje u ovom
dnevniku jer ako me otkriju, ne mislim se iv predati
mislim sa sjetom na Dragutina, na Matu Hari,
Bouchedefeua, Marie Curie, Georgea Rafta, Caponea,
Maturina i na Mariju Eugeniju, velikodunu udovicu.
Prisjeam se neostvarenih teroristikih snova mojeg oca i,
prije svega, mislim na svoju majku, brazilsku mulatkinju u
tuini.
Ovaj put nita nee sprijeiti nezakonitog unuka
starog generala Manuela do Nascimento Vargasa da
 likvidira diktatoradespotatiraninapredsjednika Getulija
Vargasa, svojeg ujaka.

PALAA CATETE - UTORAK, 24. KOLOVOZA 1954 - 8 h

bukavi prugastu pidamu, predsjednik Getulio Vargas sjeda na

neudobnu postelju u svojoj franjevaki oskudnoj sobi. Sastanak s
ministrima, koji je zapoeo u tri ujutro, zavrio je u slijepoj ulici.
Veina ministara civila bila je sklona rjeenju koje ne bi izazvalo krvave
posljedice, odnosno, njegovom povlaenju. General Zenobio da Costa se
zalagao da vojska izae na ulice. Osvaldo Aranha je izjavio da podrava
pruanje otpora, ali daje odluka na Vargasu.
Prvi put u ivotu, u sedamdeset i drugoj godini, vjeti politiar i
predsjednik kojega potlaeni nazivaju ocem siromanih, mora priznati poraz.
Samo je jedan nain da poraz pretvori u pobjedu. Stavlja na noni
ormari jednu bijelu omotnicu i iz depa pidame vadi colt kalibra 32, s duplim
arerom i sedefastim drkom, koji je ve godinama uvijek uza nj. Promatra
pitolj, zadubljen u misli.

Dimitri sve to motri iz svojeg skrovita iza zavjese. Planirao je zadaviti

Getulija, steui mu vrat smrtonosnim klijetima svojih dvanaest prstiju. No
postaje svjestan da ne smije dopustiti predsjednikovo samoubojstvo. Usmren
od vlastite ruke, poraen i opkoljen neprijateljima, Vargas e za narod postati
muenikom. Dimitriju svie da ga ak ni on, ako eli ostvariti svoj anarhistiki
cilj i unititi tog ovjeka, u takvim okolnostima ne smije ubiti.
Najbolji nain da se njegov mit zatre jest prisiliti ga da ivi. Pravu e
osvetu doivjeti kad bude omraen i progonjen, daleko od vlasti, poput ranjene
zvijeri. Tako se staje na kraj tiranima.
Morat e odustati od zavrnog ina ove tragedije. Odmie zavjesu i
vikne:
Ne!
Getulio na trenutak zanijemi pred neoekivanim uljezom. Pribravi se od
oka, upita:
Tko si ti?
Dimitri Borja Korozec.
to radi tu?
Spreavam te da se ubije.
Zato?
Zato to e umrijeti jedino ako ostane iv.
 Vargas zbunjeno zuri u njega. Neto mu je poznato u tom liku.
ovjekovo mu se lice mijea sa sjeanjem na oca kada je bio mlad, na imanju
Rio Grande.
Odakle si? pita predsjednik, zaintrigiran.
Iz Bosne. Ja sam ti neak, sin tvoje sestre koju nikada nisi upoznao.
Vargas se u tom trenutku sjeti ene koja mu je prije mnogo godina
poslala pismo iz Sarajeva, tvrdei isto to. U njegovoj je svijesti slinost izmeu
uljeza i starog generala sve vea i vea. U odlunom trenutku, nije siguran
priviaju li mu se duhovi iz prolosti.
Getulio ulae napor da zadri pribranost i opet preuzima inicijativu, s
namjerom da dovri to je zapoeo, pa napinje mali colt sa sedefastim drkom.
Na to se Dimitri majim skokom baca na njega i hvata ga za ruku to
stie revolver. Predsjednik se bori da zadri oruje. Kotrljaju se bez glasa po
spartanskom krevetu. Napokon Dimo uspije zgrabiti pitolj.
I kad je bitku ve smatrao dobivenom, Getulio ga uhvati za ruku i snano
privue pitolj na svoja prsa. Neoekivano, Dimin kaiprst pritisne obara.
Uasnuti Dimitri Borja Korozec postaje svjestan da je Getulio Vargas
upravo izvrio samoubojstvo njegovim kaiprstom.

Dimo pokuava u ivot vratiti legendu to izdie na krevetu. Uzalud.

Vargasovo je tijelo beivotno u njegovim rukama. Proklinje svoju nespretnost,
usud koji ga mori jo od malih nogu. Smetenost je kriva to je metkom u srce
ubio jedinog ovjeka kojeg nikada nee moi ubiti.
Dimitri s hodnika uje uurbane korake ljudi koje je privukla buka. Mora
napustiti tu sobu koja se pretvorila u mrtvanicu. Otvara prozor i sprema se
uzverati po zidovima do vrha zgrade. Otprije je smislio kako e se izvui odatle.
No neka ga gotovo morbidna znatielja ipak prisili da se vrati do nonog
ormaria. Otvori bijelu omotnicu i razmota pismo. Netko lupa na vrata i vie.
Dimo uspijeva proitati jedino zadnju reenicu na papiru s predsjednikim
igom:
Spokojno zakoraujem u vjenost i naputam ivot da bih uao u
povijest.
Brzo zatvara omotnicu i skae na prozor, kako bi se popeo na krov
palae.
Oajan zbog neuspjeha, Dimitri Borja Korozec iezava u izmaglici
kolovokog jutra, verui se krovovima Palae orlova.
 EPILOG
___________

FRANCEPRESSE ASSOCIATED PRESS REUTERS

AGENCIJA ITARTASS EGIPAT ALEKSANDRIJA SRIJEDA,
27. LISTOPADA 1954.

redsjednik Gamal Abdel Nasser izmakao je smrti juer, kada je jedan

fanatik u njega ispalio nekoliko hitaca za vrijeme popularne gradske
sveanosti. Nakon to je uhien, terorist Mahmoud Abdel Latif se
deklarirao kao pripadnik radikalne sekte Muslimanska braa. Na osnovi
njegovih informacija, vojni je odred zaduen za razbijanje organizacije izveo
pravi podvig, uhitivi vie lanova sekte u jednom skrovitu nedaleko od trnice
u Anfushiju. U zloinakoj su jazbini zaplijenili obiman materijal koji e
omoguiti konano istrebljenje ove gerilske skupine.
Meu dokumentima je pronaena jedna djelomino unitena biljenica,
naslovljena Sjeanja i promaaji Biljeke za autobiografiju, autora Dimitrija
Borje Korozeca. Sudei po imenu, autor nije arapskog porijekla.
Samo je jedan terorist uspio pobjei, spektakularnim bijegom, skoivi s
terase na etvrtom katu sa stranje strane zgrade. Dok je izmicao vrludajui
ulicama u luakom trku, oito je prepoznat od strane jednog trgovca iz okolice
koji je, uznemiren pometnjom, iz svega glasa urlao: Etnasharesbaa!
Etnasharesbaa!, to na aleksandrijskom dijalektu znai dvanaest prstiju.
 BIBLIOGRAFIJA
_______________

AMADO, Gilberto. Presena na poltica. Rio de Janeiro, Jos Olympio,

1958.
AVRICH, Paul. Sacco and Vanzetti The anarchist background.
Princeton, Princeton University Press, 1991.
BEAUPR, Fanny & GUERRAND, RogerHenri. Le confident des
dames. Pariz, Editions de la Dcouverte, 1997. BERGER, Paulo. Dicionrio
histrico das ruas do Rio dejaneiro. Rio de Janeiro, Olmpica, 1974, 4 vols.
BERGREEN, Laurence. Capone The man and the era. New York,
Simon & Schuster, 1994.
BERNETI, Phillippe. Les taxis de Marne. S. 1., s. e., s. d., p. 93.
BORNSTEIN, Joseph. The politics of murder. New York, William
Sloane Associates, 1950.
BORSA, S. 8c MICHEL, C.R. La vie quotidienne des hpitaux en
France au XIXe sicle. Pariz, Hachette, 1985.
BRAGANCE, Anne. Mata Hari. Belfond, Pariz, 1995.
CMARA, Jos Sette. Agosto 1954. Sao Paulo, Siciliano, 1994.
CARNEIRO, Glauco. Historia das revolues brasileas. Rio de Janeiro,
Edies O Cruzeiro, 1965, 2 vols.
CARRILLO, E. Gomez. Le mystre de la vie et de la mart de Mata Hari.
Pariz, Charpentier et Fasquelle, 1926.
CHARRIRE, Henri. Papillon. Pariz, Robert Laffont, 1969.
COARACY, Vivaldo. Memorias da cidade do Rio de Janeiro. Rio de
Janeiro, Jos Olympio, 1955.
COLLIER, Richard. The plague of the Spanish lady. London, A
& B, 1974.
Crapouillot, s. d., n2 20, p. 50.
CRESPELLE, JeanPaul. La vie quotidienne Montmartre au temps de
Picasso. Pariz, Hachette, 1986.
CROWLEY, Aleister. Aleister Crowley An autohagiography. Landres,
Penguin Books, 1979.
CRULS, Gsto. Aparncia do Rio de Janeiro. Rio de Janeiro, Jos
Olympio, 1965, 2 vols.
CURIE, Eve. Madame Curie. New York, Da Capo Press, 1937.
DARAUL, Arkon. A history of secret societies. New York, Citadel Press,
1995.
DELPORTE, Christian. Histoire du journalisme et des journalistes en
France. Pariz, Presses Universitaires, 1995.
DULLES, John W. Foster. Anarquistas e comunistas no Brasil. Rio de
Janeiro, Nova Fronteira, 1973.
EDMUNDO, Luiz. O Rio de Janeiro do meu tempo. Rio de Janeiro,
Imprensa Nacional, 1938, 3 vols.
FACER, Sian (ed). On this day. New York, Crescent Books, 1992.
FAUSTO, Boris. A Revoluo de 30. So Paulo, Companhia das Letras,
1997.
FLAMINI, Roland. Thalberg, the Last Tycoon. New York, Crown
Publishers, 1994.
FONSECA, Rubem. Agosto. So Paulo, Companhia das Letras, 1990.
FORD, Franklin L. Political murderfrom tyrannicide to terrorism.
Cambridge, Harvard University Press, 1985.
FREIDEL, Frank. Franklin D. Roosevelt Arendezvous with destiny.
New York, Little, Brown and Company, 1990.
GOLDMAN, Emma. Living my life. New York, Dover Publications,
1970, 2 vols.
GORDON, David George. The compleat cockroach. Berkeley, Ten
Speed Press, 1996.
GRAHAM JR., Otis L., & WANDER, Meghan R. Franklin D. Roosevelt,
his life and times. New York, Da Capo Press, 1985.
GRUN, Bernard. The timetables of history. New York, Simon 8c
Schuster, 1991.
GUERIN, Daniel. O anarquismo da doutrina ao. Rio de Janeiro,
Germinal, 1968.
GUERRAND, RogerHenri. L es lieux Histoire des commodits. Pariz,
La Dcouverte, 1997.
GULLEMINAULT, Gilbert. Le Roman Vrai de la IIIe Republique. Pariz,
Robert LafFont, 1991, 2 vols.
8c MAHE, Andr. Lpope de la rvolt. Pariz,
Denol, 1963.
HARTESVELDT, Van. The 19181919 pandemic of influenza. New
York, Edwin Mellen Press, 1992.
HENRIQUES, Affonso. Ascenso e queda de Getlio Vargas. Rio de
Janeiro; So Paulo, Record, 1966, 3 vols.
HOWARD, Michael. The occult conspiracy. New York, MJF Books,
1989.
HUGO, Victor. Les misrables. Pariz, Seuil, 1963.
JOYEUX, Maurice. Reflexes sabre a anarqua. So Paulo, Archiplago,
1992.
KUPFERMAN, Fred. Mata Hari. Bruxelles, Complexe, 1982.
LANCASTRE, Maria Jos de. Fernando Pessoa, uma fotobiografia.
Lisboa, Centro de Estudos Pessoanos, 1981.
 LENTZ, III, Harris M. Assassinations and executions An encyclopedia
of political violence, 18651986. Carolina do Norte, McFarland 8c Company,
Inc., 1988.
LESSA, Orgenes. Getlio Vargas na literatura de cordel. Rio de
Janeiro, Editora Documentrio,1973.
LUDWIG, Eml.Julho de 1914. Porto Alegre, Livraria do Globo, 1931.
MACHADO, Carlos 8c PINHO, Paulo de Faria. Memorias sem
maquiagem. So Paulo, Cultura, 1978.
MACKENZIE, David. Apis The congenital conspirator. New York,
Columbia University Press, 1989.
The Black Hand on Trial Salonika 1917. New
York, Columbia University Press, 1995.
MAGALHAES JR., Raimundo. O fabuloso Patrocinio Filho. Rio de
Janeiro, Civilizao Brasileira, 1957.
MALCOLM, Noel. Bosnia A short history. New York, New York
University Press, 1994.
MALI OS, Betty & TRAVASSOS, Alda Rosa. Colombo cem anos.
Rio de Janeiro, Companhia Brasileira de Artes Grficas, 1994.
MCNEILL, William H. Plagues and peoples. New York, Anchor Books, 1976.
MONESTIER, Martin. Histoires et bizarreries sociales des excrments.
Pariz, Cherche Midi, 1997.
MORAIS, Fernando. Olga. So Paulo, Alfamega, 1989. MYATT MC,
Major Frederick. Pistols & revolvers. London, Salamander Books, 1980.
NATAF, Andr. La vie quotidienne des anarchistes en France. Pariz,
Hachette, 1985.
O Cruzeiro, 13/8/1955.
OLIVEIRA, Julio Amaral de. Circo. Sao Paulo, Biblioteca Eucatex de
Cultura Brasileira, 1990.
PARTNER, Peter. Templiers, francs maons et socits secrtes. Pariz,
Pygmalion, 1992.
PEIXOTO, Alzira Vargas do Amaral. Getlio Vargas, meu pai.
Porto Alegre, Globo, 1960.
PEIXOTO, Celina Vargas do Amaral. Getlio Vargas Dirio; So
Paulo; Rio de Janeiro, Siciliano; Fundao Getlio Vargas, 1995, 2 vols.
PEIXOTO, Paulo Matos. Atentados polticos de Csar a Kennedy.
So Paulo, Paumape, 1990.
PORTO, Agenor. Da vida de um mdico. Rio de Janeiro, Irmos
Pongetti, 1961.
PRASTEAU, Jean. La merveilleuse aventure du Casino de Pariz. Pariz,
Denel, 1975.
QUINN, Susan. Marie Curie, a life. New York, Addison Wesley;
Simon 8c Schuster, 1995.
RABAUT, Jean. Jaurs assassin. Bruxelles, Complexe, 1984.
 RAMOS, Graciliano. Memrias do crcere. 20 ed., Rio de Janeiro;
So Paulo, Record, 1985, 2 vols.
REBRIOUX, Madelaine. Jaurs Laparole et Vacte. Pariz,
Gallimand, 1994, p. 15. Dcouvertes.
REOUVEN, Ren. Dictionnaire des assassins. Pariz, Denel, 1986.
RICHARDSON, John. A life of Picasso. New York, Random House,
1996.
ROBERTSON, Charles L. The International Herald Tribune The
first hundred years. New York, Columbia University Press, 1987.
SCHEVILL, Ferdinand. A history of the Balkans. New York, Dorset
Press, 1991.
SCHIRMANN, Leon. Mata Hari. Pariz, Tallandier, 1994.
SEVERIANO, Jairo 8c MELLO, Zuza Homem de. A cano no tempo.
So Paulo, Editora 34, 1997.
STEVENS, Serita Deborah 8c KLARNER, Anne. Deadly doses.
Cincinnati, Writers Digest Books, 1990.
TAYLOR, Meadows. Confessions of a Thug. New Delhi, Asian
Educational Services, 1988.
TORRES, Antonio. O circa no Brasil. Rio de Janeiro, Funarte, 1998.
Tribuna da Imprensa, ago. 1954, ano VI, n2 1402.
VANKIN, Jonathan 8c WHALE, John. 50 greatest conspiracies of all
time. New York, Citadel Press, 1995.
WAAGENAAR, Sam. Mata Hari. Bruxelles, Fayard, 1965.
WELLS, H. G. Histria universal. So Paulo, Nacional, 1970, 9 vols.
WHEELWRIGHT, Julie. The fatal lover Mata Hari and the myth of
women in espionage. London, Collins and Brown, 1992, prancha 3. Juliet
Gardiner Book.
WOONCOCK, George. Anarchism and anarchists. Ontario, Quarry
Press, 1992.