C. W.

Leadbeater

Nevidljivi pomagai

The unvisible helpers

"RetroPrint", Mostar 2008

 Sadraj

Poglavlje I
Univerzalno vjerovanje 4

Poglavlje II
Moderni primjeri 13

Poglavlje III
Osobno iskustvo 21

Poglavlje VI
Pomagai 27

Poglavlje V
Realnost nadnaravnog ivota 34

Poglavlje VI
Pravodobne intervencije 38

Poglavlje VII
Pria o anelu 41

Poglavlje VIII
Pria o vatri 47

Poglavlje IX
Materijalizacija i vraanje 51

Poglavlje X
Dva brata 56

Poglavlje XI
Spreavanje samoubojstva 62
Poglavlje XII
Izgubljeni djeak 65

Poglavlje XIII
Pria o Ivy 70

Poglavlje XIV
Tipini sluajevi 77
Poglavlje XV
Brodolomi i katastrofe 84
Poglavlje XVI
Rad meu mrtvima 88
Poglavlje XVII
Rad u svezi s ratom 102
Poglavlje XVIII
Ostala podruja rada 119
Poglavlje XIX
Veliki rad 123
Poglavlje XX
Put probacionizma 131
Poglavlje XXI
Vlastiti put 139
Poglavlje XXII
O onome to se nalazi "iza" 148
Poglavlje I

Univerzalno vjerovanje

Prirodna filozofija nam koristi i pomae u religijskom

okruenju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem
obliku. Mnogi su se na krilima razuma i intuicije iz slije
pog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mental
nom ivotu viih razina postojanja, osjeajui da tijekom
tog sjajnog postignua neto gube, da su naputajui
vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i ivot
nog pjesnitva.
Ukoliko su njihovi dosadanji ivoti bili dovoljno
ispunjeni, omoguujui im dobrostiv utjecaj prirodne
filozofije, otkrivaju u naroitosti tog nauka veliku dobit.
Slava, ljepota i pjesnitvo razvijaju se u daleko veoj
mjeri nego to bi se isprva moglo uoiti. Nema vie
jednostavnog i ugodnog sna iz kojeg ih svjetlo javnog
mnijenja moe u bilo kojem trenutku probuditi; postoji
samo istina prirode koja nalae istraivanje i traganje
postajui svjetlija, potpunija i savrenija, ujedno prido
nosei boljem i ispravnijem razumijevanju tematike.
Izraena elja ili, bolje reeno, molba za dobrohot
nim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put ko
jim se nevidljivi svijet (koji se povlai pred velikim va-
lom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijet
lom svih ivih bia) moe pretvoriti u moderan ivot.
Ovo uenje pokazuje da udesne narodne tradicije i
predaje o elfima, dobrim kunim duhovima, gnomima,
duhovima zraka i vode, duhovima uma, planina i rud
nika nisu besmisleno praznovjerje, ve da su zasnovane
na stvarnim i znanstvenim injenicama. Ovdje nalazi
mo odgovor na temeljno ivotno pitanje: "Da li ovjek
ivi nakon smrti?" Uenja o prirodi i ivotu nakon smrti
bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se za
padnjaki svijet ve otprije okruio.
Nije potrebno posebno naglasiti da u uenju o bes
mrtnosti due prirodna filozofija zastupa potpuno dru
gaije stajalite od religije, ne postavljajui velike istine
samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Go
voriti o ovakvim temama ne znai razmjenjivati pobo
na razmiljanja ili metafizike spekulacije, ve vrste i
odreene injenice, stvarne i neposredne poput zraka
koji udiemo ili mjesta u kojem ivimo. O ovim injeni
cama mnogi od nas imaju postojano iskustvo, ukljuu
jui i svakodnevan rad nekih naih izuavatelja to u
ga u ovoj knjizi predoiti. Moi qui vous parle - piem
ove rijei ukazujui vam na stvari koje su mi poznate
vie od etrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije
i vanije od onih na fizikoj razini.
Pretpostavljam daje jedan dio itatelja ve upoznat
s opom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se
ne nalazi daleko i da nije bitno razliit od ovog svijeta,
ve je njegov nastavak. ivot u njemu nije optereen
postojanjem fizikog tijela. Onima koji posjeduju inte
lektualne ili umjetnike sposobnosti taj je ivot vii od
ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjet
niki razvijeni ponekad se moe doimati jednolino i
dosadno.
U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je
potrebna pomo, i treba im je pruiti; mnogo se toga
moe uiniti, mnogo je razliitih smjerova djelovanja.
Moram napomenuti takoer da ideja pomaganja nije
iskljuivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek poma
u mrtvima; oni esto pokuavaju utjeiti ive. Vjerojat
no nekoliko ivih ljudi radi u samom astralnom svijetu,
to nikada nije razmatrano znanstveno, na odreen i
organiziran nain.
Veliki je broj ivih ljudi uvijek radio indirektno, npr.
molei za umrle. No, taj je napor nekako neodreen,
jer oni koji ga ine obino ne znaju mnogo o zbivanjima
s one strane groba. U Rimokatolikoj crkvi ljudi su se
uvijek molili u Bojoj vjeri i strahu za one koji su napus
tili ovaj ivot. Njihova molitva ni u kom sluaju nije
prazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku u
kojem je molitelji upuuju. Nije potrebno rei Bogu
to bismo htjeli da uini za nas, to ne znai da molitva
ne daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snano
izlijevanje energija na viim razinama- velik mentalan
i emotivan napor. U svijetu kojim upravlja zakon nema
napora koji ne stvaraju odreenu vrstu rezultata. Akcija
i reakcija meusobno su isprepletene. Svaki napor, bez
obzira da li je fiziki, emotivan ili mentalan, mora stvo-
riti neto u prirodi djelovanja ili reakcije. Nepobitno je
stoga utvrditi da molitva za mrtve jako djeluje na njih,
a pritom se oslobaa velika koliina duhovne snage.
Oni koji mole pomau u evoluciji onih kojima je molitva
upuena, ak i bez poznavanja mogunosti izravnog
rada na viim razinama. ivi su oduvijek utjecali na
umrle.
Netko bi se mogao zapitati: "Je li prije pojave teozof-
ske ideje bila rairena ideja o 'Velikom bijelom bratstvu'
i Adeptima? Zar Adepti i njihovi uenici nisu pruali
takvu vrstu pomoi?"
Naa predodba o vanosti izuzetno je relativna.
Mi smatramo da je od primarne vanosti ono to je
izravno povezano s nama, ne shvaajui da energije
koje oblikuju evoluciju djeluju na ovjeanstvo, a ne
na individue; ne na desetine, stotine, ve na tisue i
milijune. Adepti ne posveuju svoje vrijeme takvom
radu, ali to rade njihovi uenici. U prolosti su mnogi
od njih bili Indijci. Svatko tko zna neto o indijskoj re
ligiji uvidjet e da ideja pomaganja mrtvima nije uvri
jeena meu njenim poklonicima.
Njihova ideja o stanju nakon smrti poiva na apsorp
ciji u nekom obliju kojim se predstavlja boanstvo, a
time i na postizanju znaajnog napretka. Bez ikakve
dvojbe mogu biti od velike koristi ovjeanstvu kada
uznapreduju, ali teko to mogu ostvariti u sadanjem
meustanju. Hinduistika religija svoje sljedbenike ui
o stanjima nakon smrti pa stoga ne postoji velika po
treba za pomaganjem mrtvima; nakon smrti Indijac
nikako ne smije biti uznemiren ili ometen. Misao da
mrtvi trebaju pomo nakon izvoenja Shraddha cere
monije potpuno je strana indijskom umu. Nama ostaje
dojam o vrlo slabo organiziranom radu. Postoji velik
djelokrug aktivnosti u kojem svaka osoba koja neto
zna o stanjima u tom svijetu moe biti od koristi. Stoga
se oni ubacuju u taj svijet i ine to mogu.
I druge su religije u svojim zapisima detaljno uile
o stanjima nakon smrti. Egipatska je religija jedna od
njih, ali je njihov pristup atlantianski. Egipani nisu
imali ideju uopavanja. Iako se radi o mnotvu sluaje
va, izgleda da iz njih nisu izvodili neko ope pravilo. U
"Knjizi mrtvih" pronalazimo ogromnu koliinu detalja
koji su paljivo zapisani i vremenski odreeni. No, ini
se da Egipani nisu poklanjali mnogo panje injenici
da je to oitovanje ljudske volje; jaka volja moe nositi
ovjeka i bez detaljnog znanja pa se moe rei da su u
tom sluaju arolije i recitacije nepotrebne.1
Dok teozofija nije zapoela s obraivanjem ove ma
terije, na Zapadu nismo imali nikakav zapis ni tvrdnju
o svijetu u koji se ulazi nakon smrti. Spiritizam je dao
zbirnu informaciju, ali su mu metode bile sporadine.
Osim toga, nije mnogo govorio o drugom svijetu. Teo-

1
"Knjiga mrtvih" i neki drugi egipatski zapisi detaljno opisuju
to se dogaa s ovjekom nakon ovozemaljskog ivota. U Egiptu je
svatko imao pravo na ivot nakon ivota, a poimanje tog stanja razli
kovalo se od ovjeka do ovjeka ovisno o njegovoj svijesti. Stoga su
egipatski tekstovi simbolini, a njihova religija vieznana.
zofija je uinila daleko vie. Pribliila je suvremen znan
stveni duh problemu nevidljivog svijeta tabelirajui
svoja promatranja i izgradivi suvisao sustav. Ipak, i
njenica je da nemamo iskljuivo pravo u svim stvarima.
Sve obavijesti o astralnom svijetu moe zamijetiti i pre
nijeti svaki inteligentan stanovnik tog svijeta. esto se
do informacija dolazi drugim kanalima. One bi zasigur
no bile uestalije da vei broj umrlih ima izraene osobi
ne znanstvenih promatraa. Oni opisuju samo ono to
vide u neposrednoj okolini, ne pokuavajui uoiti
astralni svijet kao cjelinu.
Kada smo poeli prouavati tijek sna, ubrzo smo
spoznali da postoji vie smjerova meu ivima i mrtvi
ma koji trae pomo. Rijei ivi i mrtvi rabim u uobia
jenom znaenju, iako to vjerojatno ne bih trebao initi.
Mrtvi su vie ivi od nas samih, to nam uporno i stalno
priopavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima, jer
smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za
vie utjecaje. Nikada se ne ale na svoje stanje ve, na
protiv, prema nama iskazuju aljenje. O njima emo
razmiljati kasnije, a sada pogledajmo na koji nain
moemo pomoi ivim ljudima.
Pokuajte se, svaki put prije odlaska na spavanje,
sjetiti da ulaskom u stanje sna naputate tijelo. Tada
potpuno slobodno ivite u astralnom svijetu kao umrla
osoba, iako zadravate sposobnost vraanja u fiziko
tijelo ili fiziki nosa. S vremena na vrijeme susreete
stalnije astralne stanovnike te s nekima moete razgo-
varati licem u lice, jednako kao to to inite svakodnev
no s poznanicima i prijateljima na materijalnoj razini.
Na astralnoj razini, kao i na ovoj, moete utjeiti
one koji pate. ak i onima koji jo uvijek ive na daleko
materijalnijoj razini zemlje moete pomoi svojim do
brohotnim osjeajima. U pravilu se ne moete prikazati
nijednoj budnoj osobi. Da biste to uinili, potrebna je
materijalizacija, odnosno astralno tijelo morate oviti
velom fizike materije. Naravno, to umijee nije lako
postii. Odreenoj osobi moete iskazivati ljubav i sim
patije bilo kada, ali za razgovor ili prikazivanje bolje je
priekati vrijeme sna. ak i iz astralnog tijela moete
poslati umirujue i spokojne vibracije koje e osloboditi
prenapregnute ivce tijela te omoguiti san nekome
tko ga ne moe postii. Takoer moete ublaiti neiju
mentalnu zabrinutost polaui u njegov um vedre i ve
sele misli, pokazujui mu bez rijei da njegov sluaj
moe biti mnogo gori nego to jest.
esto moete pomoi zabrinutim i uzbuenim lju
dima. Postoji na tisue onih koji nikada nisu upoznali
stanje osloboenosti od briga, a uglavnom ih uzrokuju
neki dogaaji koji uope nisu bitni. Takvi su ljudi men
talno bolesni; ozbiljno bolesni u odnosu spram svojih
viih nosaa. Postoje ljudi koji uvijek u neto sumnjaju,
to je pak druga vrsta mentalnog oboljenja. Postoje jo
i materijalisti koji tvrde da je njihova doktrina u skladu
s opim miljenjem (javnim mnijenjem); no moe se
tumaiti da teorija koja se uzima u razmatranje nije fi-
ziki imbenik pa je na astralnoj razini laka demon
stracija tih injenica nego na ovoj.
Onima koje volimo moemo pomoi dajui im kvali
tete koje im nedostaju. Plahom i nervoznom prijatelju
moemo poslati misli ohrabrenja, snage i povjerenja.
Ako je netko grub i netolerantan u prosuivanju, moe
mo ga okruiti oblacima ljubavi i njenosti. Takav se
pothvat mora provoditi vrlo paljivo, uvijek pomou
neznatnih sugestija, a nikako pokuajima dominiranja.
Iz vieg svijeta nije teko ovjeku utisnuti snanu
misao. Prosjenom osobom moemo dominirati i prak
tiki je misaono prisiliti da prihvati odreen smjer djelo
vanja, to u potpunosti drim neprihvatljivim. Postoji
teorija o velikim i korisnim posrednicima "Prirode".
Vjerovanje u njih potjee jo od najdavnijih vremena,
a raireno je i dan-danas usprkos osporavanju odree
nih dogmatikih krugova koji nastoje osporiti pravednu
i istinitu ideju o posrednicima. Oni sve nastoje reducirati
na dva imbenika: boanstvo i ovjeka, degradirajui
koncepciju boanskog te inei ovjeka bespomonim.
Ve i trenutna misao pokazuje da uobiajena pre
dodba "providnosti" - koncepcije nejednakog mijea
nja posredovanjem "sredinje snage" univerzuma kao
rezultata "njegove" vlastite naredbe - ukljuuje uvoe
nje djelominosti u shemu, a dosljedno tomu i itav sli
jed "zala" koja prate ovaj trag. Teozofski nauk ovjeku
pomae na ovaj neobian nain samo ako je on svojim
djelima zasluio pomo, koja se ak i u tom sluaju da
je posredovanjem onih u blizini njegove razine. On nam
pribliava staru i vanu koncepciju o neprekinutom
slijedu ivih bia to se protee od samog Logosa do
zemlje pod naim nogama.
Na Istoku od pamtivijeka znaju za nevidljive poma
gae, iako su im imena i pridruene karakteristike razli
iti od zemlje do zemlje. U Europi postoje stare grke
prie o utjecaju bogova na dogaaje meu ljudima.
Rimska legenda o Kastoru i Poluksu vodi legije mlade
republike u bitku kod jezera Religus. Takve koncepcije
ne izumiru zavretkom klasinog razdoblja te imaju
svoje legitimno naslijee u srednjovjekovnim priama
o svecima. One se pojavljuju u kritinim razdobljima,
okreui ratnu sreu u korist kranskih vojski. Znako
vite su prie o anelima uvarima koji se katkad pojav
ljuju i spaavaju pobone putnike od nesrea i nezgoda.
Poglavlje II

Moderni primjeri

Usprkos sumnjiavom razdoblju i zbrci dvadesetog sto

ljea, usprkos dogmatizmu znanosti i smrtnoj dosadi
protestantizma, mogu se pronai primjeri posredovanja
ili djelovanja koji su potpuno neprotumaivi sa stano
vita materijalizma. U elji da ih predoim itateljima,
ukratko u iznijeti nekoliko primjera u obliku kratkih
pria, a ujedno u navesti i one kojima sam osobno
svjedoio.
Jedno osobito obiljeje tih nedavnih primjera poiva
u injenici da je intervencija vrlo esto bila namijenjena
pomaganju ili spaavanju djece.
Zanimljiv dogaaj koji se zbio u Londonu prije samo
nekoliko godina povezan je sa spaavanjem djeteta u
velikom poaru nedaleko od Holborna u kojem je do
temelja izgorjelo nekoliko kua. Vatra se irila takvom
brzinom da vatrogasci vie nisu mogli spasiti kue, ali
su uspjeli spasiti sve stanovnike izuzev starice koja se
uguila dimom prije no to su vatrogasci uspjeli stii
do nje i petogodinjeg djeteta na koje se uslijed urbe
i uzbuenja zaboravilo.
 Majka je prijatelju ili roaku kuevlasnice ostavila
malenog na uvanje jer se tog dana morala poslovno
zaputiti u Colchester. Kada su svi bili spaeni, a itava
kua zahvaena plamenom, s uasom su se prisjetili
djeteta. U tom se trenutku pokuaj spaavanja inio
beznadnim, pogotovo zbog toga to je dijete bilo u ta
vanskom stanu. Jedan je vatrogasac herojski odluio
pokuati spasiti dijete. Primivi upute o tonom polo
aju sobe, nestao je u dimu i vatri. Pronaao je dijete i
iznio ga vani potpuno neozlijeeno, a pria koju je ispri
ao kolegama po mnogoemu je jedinstvena i neobina.
Kada se uspio probiti do sobe koja je bila sva u plamenu,
velik dio poda ve se bio uruio. Meutim, vatra se "savi
jala" prema prozorima na neobian i neobjanjiv nain
to on, usprkos svom dugogodinjem iskustvu u vatro
gastvu, nikada prije nije vidio. Dio sobe u kojem se na
lazilo dijete bio je netaknut, iako je pod na kojem se
nalazio djeji kreveti napola izgorio. Dijete je bilo jako
preplaeno. Vatrogasac je nekoliko puta jasno i preciz
no utvrdio da je prilikom tih nekoliko izrazito rizinih
koraka vidio neko oblije, lik slian "anelu". Njegove
su rijei bile: "Neto velianstveno bijelo i srebrno nad-
vilo se nad krevet, smirujui vatru koja je zahvatila pop
lun." Tvrdio je da je dobro vidio, jer je lik bio vidljiv ne
koliko trenutaka, a potom je, kada mu se pribliio na
udaljenost od samo nekoliko koraka, nestao.
Postoji jo jedna zanimljivost vezana za ovu priu.
Djeakova majka te noi nikako nije mogla zaspati.
Ispunjavao ju je osjeaj straha da njenom djetetu prijeti
neka opasnost. Osjeaj je bio toliko intenzivan da je
konano ustala i iskreno se pomolila da joj dijete bude
zatieno od opasnosti koju je instinktivno osjetila.
Ovakvu intervenciju krani bi nazvali odgovorom na
molitvu. Prevodei istu ideju znanstvenijom frazeologi
jom, moe se rei da je njezin snaan izljev ljubavi stvo
rio energiju koju je jedan od pomagaa upotrijebio pri
spaavanju djeteta od uasne smrti.
Sluaj u kojem su djeca zatiena na jednak nain
dogodio se nekoliko godina ranije od navedenog na
obalama Temze u blizini Maidenheada. Opasnost je
ovaj put prijetila iz vode. Troje djece, koja su ivjela u
blizini mjesta Shottesbrook, krenulo je s dadiljom u
etnju. Trkarajui uokolo naletjeli su na konja koji je
vukao teretni amac. Preplaivi se, dvoje se djece izne
nada nalo na drugoj strani ueta za tegljenje koje ih
je potom odbacilo u vodu. Vidjevi to se dogaa, laar
je brzo priskoio u pomo. Tada je ugledao djecu kako
plutaju na "potpuno neprirodan nain", kreui se pre
ma obali. To je bilo sve to su on i dadilja vidjeli. Djeca
su pak tvrdila da su vidjela "predivnu osobu, bijelu i
svijetlu" koja im je pomagala vodei ih do obale. Nji
hova pria nije ostala nepotvrena. Laareva kerkica
takoer je vidjela neto slino. Zauvi dadiljine kri
kove, istrala je iz kabine i vidjela predivnu enu kako
izvlai djecu na obalu.
Pria nam ne iznosi pojedinosti pa je stoga teko
sa sigurnou utvrditi kojoj je vrsti anela pripadao taj
pomaga. Postoji vjerojatnost da se radi o razvijenom
ljudskom biu koje djeluje unutar svog astralnog nosa
a, to se moe potkrijepiti onim to emo iznijeti u
daljnjem tekstu, promatrajui itavu situaciju vie iz
kuta pomagaa nego onoga kome je pomo potrebna.
Sluaj u kojem je posredovanje jasnije odreeno
prenosi nam poznati sveenik dr. John Neale. On govori
o ovjeku koji je izgubio enu i nedugo potom poveo
djecu na selo kod prijatelja koji su povremeno obitavali
u velikoj staroj gospodarskoj kui. U njenom donjem
dijelu nalazili su se dugi i tamni hodnici u kojima su se
djeca oduevljeno igrala. Odjednom su se uspela u
dnevnu sobu na katu prepriavajui kako su dolje sreli
majku koja im je rekla da se vrate, a potom je nestala.
Pregledavajui poslije hodnike, prijatelji su ustanovili
da se samo nekoliko koraka od mjesta gdje su djeca
vidjela majku nalazio nepokriven otvor spremita. Da
su djeca potrala samo nekoliko koraka dalje, pala bi
kroz okno. Prikazanje njihove majke spasilo ih je od
gotovo sigurne smrti.
Ovaj je primjer poprilino jasan. Majka s ljubavlju
nadzire djecu s astralne razine. Njena naglaena elja
za upozorenjem na opasnost dala joj je mogunost da
je djeca na trenutak mogu vidjeti i uti, ili je jednostavno
utisnula u njihove umove misao da su je vidjeli i uli.
Mogue je da je pomaga bio i netko drugi tko je uzeo
prepoznatljiv majin lik kako ne bi uznemirio i prepla
io djecu. Ipak, najvjerodostojnija hipoteza je pridrui-
vanje intervencije djelovanju uvijek budne majinske
ljubavi nepomuene prelaenjem kroz vrata smrti.
Majinska ljubav, jedan od najsvetijih i najnesebi-
nijih ljudskih osjeaja, predstavlja na viim razinama
jedan od najtrajnijih osjeaja. Nalazei se na niim
nivoima astralne razine, a time jo uvijek u dodiru sa
zemljom, majka odrava svoj interes i brigu za vlastitu
djecu jer ih je sposobna vidjeti. ak i nakon ulaska u
nebeski svijet ti maleni su najistaknutiji sadraj njezinih
misli. Izobilje ljubavi kojom obasipa oblija koja je od
njih stvorila predstavlja izlijevanje duhovne energije
to kree dolje na njezino potomstvo koje se jo uvijek
bori u ovom donjem svijetu i okruuje ih ivim centrima
dobrohotne energije.
Nedavan sluaj, koji se dogodio pod nadzorom na
ih istraivaa, na dobar nain prikazuje reeno. Radi
se o eni koja je umrla prije dvadeset godina i za sobom
ostavila dva sina za koje je bila duboko vezana. Potpuno
je prirodno da su oni bili najistaknutiji likovi njezina
nebeskog ivota, kao to je i prirodno da je o njima
mislila kao o djeacima od petnaest ili esnaest godina,
koliko su imali kada ih je ostavila. Ljubav koju je tako
neprestano izlijevala na te likove u nebeskom svijetu
zaista je djelovala kao dobrohotna sila koja je obasipala
ve odrasle ljude u fizikom svijetu. No, na njih ipak
nije djelovala u jednakoj mjeri zbog toga to je postojala
velika razlika meu samim likovima.
Majka nije mogla vidjeti nikakvu razliku. Oba lika
izgledala su joj jednako. Oima istraivaa bilo je jasno
da je jedan od likova bio ista misaona forma bez iega
to bi odgovaralo stvarnosti, dok je drugi lik predstav
ljao mnogo vie od same slike, jer to je bio prirodni na
gon sa ivom energijom. Pratei ovu zanimljivu pojavu
do njenog ishodita, pronali smo da je u prvom sluaju
njezin sin izrastao u obinog poslovnog ovjeka, ni na
koji nain loeg ovjeka, ali ni po emu duhovno orijen
tiranog. Njezin drugi sin postao je ovjek vrlo nesebi
nih tenji, plemenit i kulturan. Tijekom svog ivota raz
vio je daleko vie svijesti u svom egu od svojega brata.
Upravo je zbog toga njegova via bit bila sposobna ener-
gizirati izgled djeaka, onaj koji je njegova majka stvo
rila u svom nebeskom ivotu, i staviti neto od sebe sa
me u njega.
Londonski biskup vjeruje da neka djeca mogu vidje
ti anele. Propovijedajui na svom vlastelinstvu, zaklju
io je da su Bog i aneli uvijek blizu nas te je zamolio
sluatelje da djeje tvrdnje o vienju takvih bia ne tu
mae kao posljedicu uobrazilje. Ispriao im je kako je
jednom sluio misu u Westminster Abbeyju. Meu sku
pom se nalazilo dijete od trinaest godina koje je dolo
pratiti krizmu svog brata. Za vrijeme sluenja mise,
dijete je upitalo svoju majku:
"Vidi li ih, majko?"
"Vidim li to?" upitala je majka, a dijete je odgovo
rilo:
"Anele. Sa svake biskupove strane nalazi se po je
dan."
 Reeno je da samo oni istoga srca mogu vidjeti
Boga. Nije li stoga mogue da dijete savrene istoe
moe vidjeti stvari koje odrasli ne mogu vidjeti?
Biskup je takoer ispriao priu o pet djevojaka iji
je otac, osjetivi se loe, legao u krevet. Najmlaa je
djevojica otila na spavanje, a nedugo poslije iz njene
se sobe zauo uzvik:
"Evo ih. Dva se anela uspinju stubitem!"
Nitko nije vidio nita slino. Poslije je dijete opet
zvalo:
"Opet su tu. Aneli silaze niz stube. Tata se nalazi
izmeu njih."
Svih pet djevojaka ovaj je put vidjelo istu stvar. Oti
avi u sobu svog oca, pronale su na krevetu njegovo
beivotno tijelo.
Malena ker nekoga biskupa izala je u etnju sa
svojom majkom. etale su svojim rodnim gradom, a
dijete je bezglavo jurilo ulicama. Iza ugla je iznenada
banula koija s konjima i dijete je palo. Vidjevi svoje
dijete meu konjskim kopitima, majka je pojurila svojoj
keri oekujui da e je zatei teko povrijeenu. No,
dijete je veselo ustalo govorei: "Mama, nisam povrije
ena. Neto u bijelom dralo je konje kako me ne bi
ozlijedili i govorilo mi da se ne bojim."
Naredni sluaj, koji se dogodio u Buckinghamshiru,
znakovit je s obzirom na vremenski period tijekom ko
jeg se odvijalo fiziko oitovanje posredovanja i pomoi.
U dosad navedenim primjerima posredovanja su se do-
gaala u nekoliko trenutaka, dokje tijekom ovog feno
mena stvarno posredovanje trajalo vie od pola sata.
Farmerova su se djeca zabavljala i igrala dok su ro
ditelji i itavo susjedstvo bili zaokupljeni etvom. Djeca
su otila u umu i, udaljivi se od kue, shvatila su da
su zalutala. U sumrak su roditelji otkrili da djece nema.
Nakon to su ih uzalud pokuavali pronai u okolici,
roditelji, susjedi i radnici krenuli su ih traiti. Njihovi
napori nisu urodili plodom i na farmu su se vratili razo
arani i zabrinuti. Nedugo potom ugledali su neobino
svjetlo koje se polako kretalo poljem prema cesti. Opi
sali su ga kao veliku okruglu svjetleu masu ispunjenu
zlatnim odsjajem, potpuno drugaijim od svjetla obine
svjetiljke. Kada se svjetlo pribliilo, u njegovom su sre
ditu vidjeli nestalu djecu. Otac i neki od prisutnih
odmah su potrali prema svjetlu. Tek kada su se potpu
no pribliili djeci, svjetlo je nestalo, ostavljajui ih u
mraku.
Potom su djeca ispriala svoju priu. Kada se spusti
la no lutali su neko vrijeme po umi plaui i konano
su iscrpljeni legli pod neko stablo pokuavajui zaspati.
Probudila ih je predivna dama sa svjetiljkom. Uzela ih
je za ruke i odvela kui. Kada bi je neto upitali, samo
bi se nasmijala ne izgovorivi ni rijei. Oba djeteta su
tvrdila isto. Nije bilo mogue poljuljati njihovu vjeru u
ono to su vidjeli. Vrijedno je to to su svi prisutni vidjeli
svjetlo. Vidjeli su kako baca svoje zrake na okolno drve
e i granje, kao to to ini i obino svjetlo. Ipak, lik za
gonetne dame vidjela su samo djeca.
Poglavlje III

Osobno iskustvo

Prie koje sam do sada naveo manje ili vie su poznate,

a mogu se pronai u knjigama koje se bave tom temati
kom. Jedna od takvih knjiga je "Bljeskovi nevidljivog
svijeta" dr. Leeja. Dva sluaja koja u iznijeti u nared
nom tekstu nisu do sada nigdje objavljena, a oba su se
dogodila u posljednjih pet godina. Jedan se dogodio
meni, a drugi naem predsjedniku ija se sposobnost
zamjeivanja takvih pojava ne moe dovoditi u pitanje.
Moja vlastita pria poprilino je jednostavna, ali me
ni neobino vana jer se posredovanjem zasigurno spa
sio moj ivot. Jedne vjetrovite i kine noi prolazio sam
ulicom u blizini Westbourne Grove borei se s naletima
vjetra koji su prijetili da e istrgati kiobran iz mojih
ruku. Hodajui tako, pokuao sam razmiljati o pojedi
nostima posla to sam ga ba nedavno bio zapoeo.
Iznenada je u mom uhu odjeknuo glas, glas koji
sam dobro poznavao, glas mog indijskog Uitelja: "Od
skoi unatrag". Potpuno mehaniki ustuknuo sam ne
koliko koraka prije nego to sam o svemu mogao pro
misliti. Trenutak poslije kiobran mije ispao iz ruke, a
teak metalni dimnjak pao je tek na pola metra ispred
mog lica. Njegova velika teina i brzina kojom se obru
io zasigurno bi me na mjestu usmrtili da nije bilo upo-
zoravajueg glasa. Ulica je bila prazna, a osoba iji sam
glas prepoznao bila je udaljena sedam tisua milja da
leko od mene.
Nije to bio jedini sluaj u kojem sam primio pomo
nadnaravne vrste. U mladosti me prikazanje drage oso
be, koja je nedugo prije toga umrla, sprijeilo da poi
nim neto to sada smatram ozbiljnom kriminalnom
radnjom, premda mi se u svjetlu tadanjeg znanja to
inilo trgovakim pothvatom vrijednim pohvale. Mno
go kasnije primio sam upozorenje s viih razina pod
najimpresivnijim okolnostima. Ono mi je omoguilo
da sprijeim drugoga ovjeka da krene putem za koji
sada znam da bi zavrio katastrofalno iako u to vrijeme
o tome nisam imao nikakve predodbe. Vidljivo je stoga
da imam dovoljno osobnog iskustva za jaanje svog
vjerovanja u doktrinu o nevidljivim pomagaima, iako
ak odvojeno od vlastitog znanja o pomoi koja mi se
tijekom sadanjeg vremena neprestano daje.
Drugi je sluaj jo zanimljiviji. Kada je ova knjiga
prvi put tiskana, prije vie od trideset godina, predsjed
nica naega drutva dozvolila mi je objavljivanje nekih
pria o njezinom radu i dogaajima na viim razinama,
ali nije htjela da se spominje njezino ime. Sada, nakon
toliko vremena, vjerojatno mi nee zamjeriti to objav
ljujem do sada uvanu tajnu.
Jednom se prilikom nala u pogibeljnoj situaciji.
Zahvaljujui okolnostima, koje ovdje nije potrebno na-
voditi, nala se usred metea na jednoj vrlo opasnoj
ulici. Tik do nje nekoliko je ljudi oboreno i ozbiljno po
vrijeeno. Oekivala je da e ista sudbina zadesiti i nju,
jer je izbjegavanje "sudara" izgledalo nemogue.
Iznenada je doivjela neobian osjeaj daje u vrtlo
gu odnesena iz mase. Nala se potpuno nepovrijeena
i sama u maloj sporednoj ulici paralelnoj s onomu kojoj
se dogodio spomenuti mete. Do nje je jo uvijek dopi
rao zvuk borbe. Stajala je zauena uslijed svega to
joj se dogodilo kada je dvoje ili troje ljudi utralo u uli
cu. Ugledavi je, bili su iznenaeni i veseli. S obzirom
da su se tijekom uline borbe nalazili blizu nje, njezin
iznenadni nestanak stvorio je dojam da je uslijed cjelo
kupnog metea pala. Kui se vratila u vrlo udnim okol
nostima. U to vrijeme nije mogla pronai nikakvo logi
no tumaenje. Kada je u kasnijem razdoblju spomenula
neobian dogaaj, Madame Blavatsky je reeno da je
njezina karma omoguila spaavanje iz tog izuzetno
opasnog poloaja; jedan od Uitelja poslao je "nekog"
da je zatiti zbog injenice da je njezin ivot bio potre
ban za daljnji rad.
Ipak, itav sluaj ostaje jako neobian zbog velike
koliine oitovane snage i zbog neuobiajenog javnog
manifestiranja. Nije teko zamisliti modus operandi.
Njeno je tijelo moralo biti podignuto iznad prostirueg
bloka kua i poloeno u paralelnu ulicu. S obzirom da
njeno fiziko tijelo nije bilo vidljivo u zraku, oito je bi
lo pokriveno nekom vrstom koprene (vjerojatno od ete-
rike materije) za vrijeme njenog prijenosa.
 Znakovito je da sve ono to moe sakriti fiziku
materiju i samo mora biti izgraeno od materije, a stoga
i vidljivo; zato moe odgovarati procesu koji je blizak
svim izuavateljima okultizma a koji se sastoji u iskriv
ljavanju svjetlosnih zraka (svjetlosne zrake u okviru
sadanjih znanstvenih spoznaja putuju pravocrtno sve
dok se ne reflektiraju). Zaokruivi odreeni objekt,
one opet poprimaju svoj prijanji smjer. Ukoliko je to
uinjeno na opisan nain, objekt e fizikim oima biti
potpuno nevidljiv sve dok se zrakama ponovno ne do
zvoli poprimanje njihovog uobiajenog smjera. Potpu
no sam svjestan da e ovu moju tvrdnju suvremeni znan
stvenici proglasiti glupou, ali ja tu zaista nita ne mo
gu uiniti. Ja samo iznosim mogunost koja postoji u
prirodi i koju e znanost budunosti jednoga dana bez
sumnje otkriti; za one koji nisu izuavatelji okultizma
ova e opaska morati priekati vrijeme pravednog pre
ispitivanja.
Proces je, kao to sam ve rekao, dovoljno razumljiv
onima koji imaju imalo saznanja o okultnim silama
prirode, ali se pojava jo uvijek doima jako dramati
nom.
Jo jedan nedavan primjer posredovanja, manje
bombastian ali u potpunosti uspjean, bio mi je priop
en u razdoblju kada sam prvi put izdavao ovu knjigu.
Jedna je gospoa namjeravala krenuti na dugo putova
nje vlakom te je unaprijed rezervirala itav kupe. Ali
im je vlak napustio kolodvor, u njen je odjeljak uao
ovjek odbojnog izgleda i bijedne vanjtine. Sjeo je u
kut. Gospoa se jako uzrujala i uznemirila. Bila je sama
s ovjekom sumnjiva izgleda, a bilo je kasno da potrai
pomo. Ostala je mirno sjediti i iskreno se preporuila
svom svecu zatitniku.
Uskoro se njezin strah pojaao jer se ovjek podigao
i okrenuo prema njoj nacerivi se, ali jedva da je zako
raio prema njoj kadli se iznenada predomislio i vratio
na svoje sjedalo zaprepaten i uasnut. Bacivi letimi
an pogled, gospoa je ugledala nasuprot sebi gospodi
na pogleda upiljenog u zbunjenog lopova, gospodina
koji u kupe nikako nije mogao ui na uobiajen nain.
Strano se preplaila. Ne progovorivi ni rijei, promat
rala ga je potpuno zapanjena itavih pola sata. Nije
izustio ni rijei. Nije ju ak ni pogledao. Njegov je pogled
poivao na lopovu koji je drhturei sjedio u svom kutu.
Kada je vlak uao u sljedeu stanicu, i prije nego to se
u potpunosti zaustavio, potencijalni nasilnik urno je
otvorio vrata i izjurio van. Osjetivi duboku zahvalnost
zbog takvog raspleta situacije, gospoa se okrenula
namjeravajui zahvaliti nepoznatom gospodinu, ali
ugledala je samo prazno sjedalo. U tako kratkom perio
du gotovo je nemogue da bilo koje fiziko tijelo napusti
kupe.
U ovom je sluaju materijalizacija postignuta tije
kom dueg razdoblja nego to je uobiajeno, ali nije se
koristilo djelovanje bilo kakve druge sile, niti je bilo
potrebno da se neto takvo uini jer je samo prikazanje
bilo dovoljno za izvrenje misije.
 Premda se ove prie odnose na ono to uobiajeno
nazivamo aneoskim posredovanjem, ilustriraju samo
malen dio aktivnosti naih nevidljivih pomagaa. Prije
nego to razmotrimo druga polja njihova djelovanja,
bilo bi dobro upoznati razliite vrste bia kojima poma
gai mogu pripadati.
Poglavlje IV

Pomagai

Pomo mogu pruiti neke vrste stanovnika koji nase

ljavaju astralnu razinu. Pomo moe doi od strane
deva, prirodnih duhova, ili od onih koje nazivamo duho
vima jednako kao i od onih koji svjesno rade na astral
noj razini tijekom ivota; to su poglavito adepti i njihovi
uenici. Prouimo li temu malo detaljnije, vidjet emo
da sve spomenute vrste mogu, a ponekad to i ine, su
djelovati u takvom radu, premda je njhov udio u tome
poprilino nejednak pa je uglavnom zastupljen samo
jednom vrstom.
injenica da toliko pomaganja mora biti uinjeno
na astralnoj razini ili s astralne razine omoguuje nam
tumaenje. Svakome tko posjeduje ak rnajmanju ideju
o tome kako stvarno izgledaju moi koje posjeduju
adepti bit e odmah jasno da za njih rad na astralnoj
razini predstavlja vei gubitak energije nego to bi za
nae lijenike i znanstvenike bio posao poploavanja
ulica.
Djelokrug adepta poiva u viim podrujima, uglav
nom na tri via nivoa mentalne razine odakle moe
usmjeriti svoje energije utjecajima ega ili pravoj indivi-
dualnosti ovjeka, a ne samoj personalnosti koja pripa
da astralnom ili fizikom svijetu. Snaga koju on iskazuje
u tome uzvienom kraljevstvu donosi daleko vee rezul
tate, dalekosenije i trajnije od onih koji se mogu postii
ovdje na zemaljskoj razini uz troenje ak i do deset
puta vee koliine energije. Djelovanje na tim razinama
moe izvriti samo on, dok na niim razinama, u odre
enoj mjeri, to mogu obavljati i oni iji koraci jo uvijek
poivaju na niim stepenicama velikog stubita koje
e ih jednoga dana odvesti do mjesta gdje se on sada
nalazi.
Isto je primjenjivo na Deve ili anele. S obzirom da
pripadaju viem kraljevstvu prirode, njihov se rad
uglavnom ne dovodi u vezu s ovjeanstvom; meu
njihovim redovima nalaze se i oni koji ponekad odgova
raju na nae vie enje i molbe, ali to radije ine na
mentalnoj nego na fizikoj ili astralnoj razini i ee u
razdoblju izmeu naih inkarnacija nego tijekom na
ega zemaljskog ivota.
Zamijeeni su neki primjeri takve vrste pomoi u
podnivoima mentalne razine. U jednomje sluaju aneo
poduavao korskoga pjevaa najdivnijoj nebeskoj glaz
bi, a u drugom je sluaju davao poduke astronomu koji
je nastojao shvatiti oblik i strukturu univerzuma.
Ovo su samo prikazi mnogih primjera kako veliko
aneosko kraljevstvo pomae evoluciju i odgovara vi
im tenjama ovjeka nakon smrti. Postoje metode ko
jima se ak i tijekom zemaljskoga ivota moe pribliiti
velikima i uzvienom znanju koje se od njih moe na-
uiti. Dodir i komunikacija s njima mogu se prije postii
uzdizanjem na njihovu razinu nego njihovim priziva
njem ili invokacijom na nau.
Aneo vrlo rijetko posreduje pri obinim dogaaji
ma iz naeg ivota. On je toliko zaokupljen radom na
svojoj vlastitoj razini da je toga vjerojatno jedva svjes-
tan. Premda se ponekad moe dogoditi da postane
svjestan ljudske tuge ili potekoe koja pobudi njegovo
saaljenje te ga pokrene na davanje pomoi, njegovo
dalekosenije vienje nesumnjivo prepoznaje da u sa
danjem evolutivnom stanju takvo posredovanje moe
u veini sluajeva stvoriti daleko vie tete nego dobra.
U prolosti, u mladim danima ljudskoga roda, postojalo
je razdoblje kada je bilo daleko vie vanjske pomoi
nego to je ima sada. U vrijeme kada su svi Buddhe i
Manui, pa ak i vii obini voe i uitelji bili povueni
iz redova aneoske evolucije ili iz savrenijeg ovjean
stva naprednijeg planeta, pomo koju su pruali morala
su prenositi ta uzviena bia. No, svojim je napretkom
ovjek postao sposoban djelovati kao pomaga, prvo
na fizikoj razini, a potom na viim razinama. Sada
smo dosegli stadij na kojemu je ovjeanstvo sposobno
brinuti se, to u odreenoj ali ipak maloj mjeri i ini,
omoguujui nevidljivim pomagaima daleko korisniji
i uzvieniji rad za kojeg su i sami sposobni.
Meutim, u sadanjem vremenu u obzir moramo
uzeti jo jednu vrlo vanu injenicu. Svojim evolutivnim
razvojem svijet kojime vladaju i kojemu pomau svaka
od sedam velikih zraka ulazi u razdoblje kada postaje
dominantan utjecaj sedme zrake. Jedna od najvanijih
karakteristika te zrake je uspostavljanje suradnje izme
u ljudskog i aneoskog kraljevstva prirode. Odnosi
izmeu ova dva kraljevstva trebali bi u budunosti pos
tati bliskiji i prisniji. Njihovo pribliavanje vjerojatno
se moe oitovati u poveanju sluajeva individualne
pomoi i posredovanja, jednako kao i u suradnji tijekom
velianstvenih ceremonija razliitih vrsta.
Ipak, to ne mijenja oitu injenicu da pomo na kakvu
ovdje upuujemo mogu doslovce pruiti ljudi na odre
enom evolutivnom stupnju, bez pomoi adepta koji
su sposobni initi daleko vei, iri i korisniji rad bez
pomoi obinih ljudi koji nisu osobito duhovno razvije
ni, a time i nesposobni za takvu vrstu rada. Pronalazimo
da se rad na astralnoj i niim mentalnim razinama nala
zi uglavnom u rukama uenika - ljudi koji su, iako jo
uvijek daleko od postignua adeptstva, razvijeni do
odreenog stupnja na kojem su sposobni djelovati
svjesno na razinama o kojima se govori.
Neki od njih poduzeli su daljnje korake u dovrava
nju svoje veze izmeu fizike svijesti i one iz viih razina
te stoga imaju veliku prednost prisjeajui se u budnom
stanju onoga to su uinili u drugim svjetovima. Postoje
i drugi, koji ne mogu prenijeti svoju svijest potpuno
neprekinutu, ali ipak ne gube vrijeme tijekom onoga
to sami smatraju snom, ve ga provode u plemenitom
i nesebinom radu za svoje blinje.
Prije nego to prikaemo takav rad, moramo raz
motriti onaj dio teme koji se esto navodi u vezi s tim
radom; takoer emo navesti poprilino rijetke sluaje
ve posredovanja prirodnih duhova i ljudi lienih svojega
fizikog tijela.
Ponekad ljudi ije je razumijevanje "ideje" jo uvijek
nedovreno esto dvoje da li im je doputeno pomoi
nekome koga zateknu u potekoama ili tuzi jer se ne
ele uplitati u sudbinu koja je tom ovjeku odreena
apsolutnom pravdom vjenog zakona karme. Oni kau:
"ovjek se nalazi u ovom poloaju zbog toga to ga je
zasluio. On odrauje prirodan rezultat nekog loeg
djela koje je poinio u prolosti. Kakvo pravo imam
uplitati se u djelovanje velikoga kozmikog zakona
pokuavajui poboljati njegovo stanje, kako na astral
noj tako i na fizikoj razini?"
Dobri ljudi koji imaju takve sugestije, a pritom su
sami nesvjesni, zaista stvaraju nevjerojatne zakljuke
koji obuhvaaju dvije zapanjujue pretpostavke: prvo,
da tono znaju kakva je karma drugoga ovjeka i koliko
je trajanje njegovih patnji; drugo, da oni, mala, neznatna
i siuna bia, mogu pobiti kozmiki zakon i sprijeiti
izvoenje karme nekom svojom akcijom. Moemo biti
uvjereni da su velika kozmika boanstva u potpunosti
sposobna upravljati svojim poslom bez nae pomoi
te ne trebamo strahovati da bi bilo koji korak koji podu
zimamo njima inio ak i najmanju potekou i nelago
du.
Ako je ovjekova karma takva da mu se ne moe
pomoi, tada e svi nai dobro skrojeni napori u tom
smjeru pasti, premda emo, usprkos tome, ve samo
inei ih postii dobru karmu. Kakva je ovjekova kar
ma - to nije naa stvar. Naa je dunost uloiti nae
najvee snage, a nae je pravo samo u djelovanju. Odlu
ka je u nekim drugim i viim rukama. Ne moemo rei
na koji e nain druga osoba "poloiti raun". Ona moe
troiti svoju lou karmu te se u ovom trenutku nalaziti
u toki gdje e joj biti potrebna pomo u obliku davanja
osloboenja i uzdizanja iznad problema i potitenosti.
Zbog ega mi ne bismo imali privilegij uiniti to dobro
djelo? Ako mu moemo pomoi, tada ve sama ta inje
nica pokazuje da je zasluio pomo, ali to ne moemo
znati dok ne pokuamo. Zakon karme e se u svakom
sluaju za to pobrinuti, a mi se zbog toga ne trebamo
zabrinjavati.
Neki sluajevi govore o posredovanju i pomoi pri
rodnih duhova. Veina se tih bia povukla pred ovje
kom; ne odgovaraju im buka, vibracije i nemir kojima
je ispunjena ovjekova okolina. Osim nekih viih redo
va, oni su openito nevani i lakomisleni; vie su nalik
razigranoj i sretnoj djeci nego ozbiljnim i odgovornim
biima. Ponekad se dogaa da netko od njih postane
vezan za ljudsko bie inei mu dobro; ali u sadanjem
evolutivnom stadiju na taj se dio prirode ne moe oslo
niti kao na suradnike u radu nevidljivih pomagaa.
Ponekad pomo pruaju oni koji su netom umrli.
Oni jo uvijek prebivaju na astralnoj razini i u bliskom
su kontaktu sa zbivanjima na zemlji, to podsjea na
ve spomenuti sluaj majke koja je spasila svoju djecu
od pada u podrum. Ali isto je tako vidljivo da koliina
takve pomoi mora prirodno biti ograniena. to je oso
ba nesebinija i sklonija pomaganju, manje je vjerojat
no da e nakon smrti biti pronaena kako se zadrava
pri punoj svijesti na niim nivoima astralne razine, s
koje je zemlja najdostupnija. U svakom sluaju, ukoliko
nije izrazito lo ovjek, ostaje unutar kraljevstva tamo
gdje bi samo posredovanje moglo biti relativno kratko-
trajno; iz nebeskog svijeta on jo uvijek moe imati
dobrostiv utjecaj na one koje je volio na zemlji.
Vei dio umrlih koji ele pomoi onima koje su osta
vili iza sebe pronalazi da su potpuno nesposobni utjecati
na njih, premda utjecaj s jedne razine na bia na drugoj
razini zahtijeva takoer veliku senzibilnost i odreena
je koliinom znanja i spretnou operatora. Stoga,
premda prikazanja neposredno nakon smrti nisu uobi
ajena, teko je pronai neki primjer u kojem je umrla
osoba zaista uinila neto korisno ili uspjela utjecati
na svog prijatelja ili roaka kojeg je posjetila. Postoji
nemali broj takvih sluajeva, ali oni su ipak znatno rjei
od sluajeva prikazanja duhova. Tako je malo pomoi
prueno mrtvima od strane ivih. Stoga najvei teret
rada koji treba biti uinjen pada na teret onih ivih
bia koja su sposobna svjesno djelovati na astralnoj
razini.
Poglavlje V

Realnost nadnaravnog ivota

Onima koji su navikli na uobiajen i materijalistiki

tok misli ovoga stoljea teko je u potpunosti vjerovati
i shvatiti stanje savrene svijesti odvojene od fizikog
tijela. Posjedovanje due je injenica usaena u vjerova
nje svakog kranina. Ali ako mu sugerirate mogunost
da dua moe biti dovoljno realna stvar i vidljiva u odre
enim okolnostima, odvojena od tijela i tijekom ivota
i tijekom smrti, anse su deset prema jedan da e vam
prezrivo rei da ne vjeruje u duhove te da je takva ideja
samo anakronistiko preivljavanje odbaenoga sred
njovjekovnog praznovjerja.
Stoga, ako elimo razumjeti rad skupina nevidljivih
pomagaa i sami uiti o sudjelovanju u njima moramo
zbaciti okove suvremene misli o tom subjektu i sprem
no pojmiti veliku istinu (sada je to mnogima od nas ve
demonstrirana injenica), naime da fiziko tijelo pred
stavlja samo nosa ili ogrta stvarnoga ovjeka. Tijelo
se nakon smrti naputa trajno, a privremeno svake noi
za vrijeme sna.
I ponavljam, ovo nije puka teorija ili dosjetljiva pret
postavka. Postoje mnogi meu nama koji su sposobni
izvoditi (i izvode svaki dan) taj elementaran magijski
in pri punoj svijesti, koji vlastitom voljom prelaze s
jedne razine na drugu. Ukoliko se to jasno razumije,
postaje oito kako im se grotesknom i apsurdnom mora
doimati obina nerazumna tvrdnja da je takva stvar
krajnje nemogua. To je kao kada bismo rekli ovjeku
da mu je nemogue zaspati ili da njegovo vjerovanje
da je zaspao mora biti posljedica halucinacija.
ovjek koji nije razvio vezu izmeu astralne i fizike
svijesti nesposoban je napustiti svoje grublje tijelo vlas
titom voljom ili se sjetiti veeg dijela onoga to se dogo
dilo dok je bio izvan njega. injenica je da fiziko tijelo
naputa svaki put tijekom sna. Vidovita osoba moe
vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizikoga
tijela, jedva neto manje uspavano od njega, bezoblino
i nerazvijeno. injenica je da ne moe biti odvueno
ak ni na neposrednu udaljenost od svoga fizikog tijela
a da se ne izazove ozbiljna nelagoda koja e probuditi
njegovo fiziko tijelo. Razvijajui se, ovjekovo astralno
tijelo postaje sve odreenije i svjesnije, a time i sve pri
mjerenijim nosaem. U sluaju veine inteligentnih i
kulturnih ljudi stupanj svijesti daleko je vei i znaajniji,
a ovjek koji je potpuno duhovno razvijen svjestan je
svog nosaa kao i svog fizikog tijela.
Premda u potpunosti moe biti svjestan na astralnoj
razini tijekom sna i sposoban slobodno se kretati gdje
god poeli, ne znai da je spreman prikljuiti se skupi
nama pomagaa. Veina ljudi u tom je stanju toliko
ovisna o svojim vlastitim mislima da nastavlja slijed
 misli koji je imala tijekom budnih sati, postajui nezain
teresirana za sve to se oko nje dogaa. U veini se
sluajeva to pokazuje dobrim, jer postoji mnogo toga
na astralnoj razini to moe biti obeshrabrujue i uasa-
vajue svakome tko nema cjelovito znanje o stvarnoj
prirodi onoga to bi mogao vidjeti, a time, normalno, i
hrabrosti.
Ponekad se ovjek postupno uzdie iz tog stanja,
budi se u astralnom svijetu u kojemu se nalazi, ali ee
ostaje u tom stanju sve dok ga netko tko je ve aktivan
ne primi za ruku i probudi. Meutim, takvu odgovor
nost nije lako preuzeti. Probuditi ovjeka na astralnoj
razini relativno je lako, ali vratiti ga u stanje sna gotovo
je nemogue, osim uz pomo najnepoeljnijih mesme-
ristikih vjebi. Prije nego to lan skupine pomagaa
probudi uspavanu osobu, mora se uvjeriti u ovjekovu
narav, ija e volja sada biti u njegovim rukama, te u
injenicu da su ovjekovo znanje i hrabrost dovoljni
da ga uine razboritim i da nee pretrpjeti nikakvu te
tu.
Buenje izvedeno na takav nain stavit e ovjeka
u poloaj u kojem se moe pridruiti skupinama onih
koji pomau ovjeanstvu. No, mora biti jasno da to ne
podrazumijeva sposobnost prisjeanja svega to se do
godilo. Tu sposobnost ovjek mora stei sam. U veini
sluajeva ona ne dolazi dugi niz godina, pa ak nije si
gurno da e je stei tijekom jednog ivota. Gubitak sje
anja ni na koji nain ne zaustavlja rad tijela. Izuzev
zadovoljstva koje stvara saznanje o tome to se dogo-
dilo i o onome ime je bio zaokupljen tijekom sna, ne
postoji nikakva druga vanost. Vano je samo da rad
treba biti uinjen; nije vano sjeati se tko ga je uinio.
Poglavlje VI

Pravodobne intervencije

Rad na astralnoj razini je raznolik, ali je usmjeren pre

ma jednom velikom cilju - napretku i pomaganju evolu-
tivnog razvoja. Prigodno je povezan s razvojem niih
kraljevstva iju je evoluciju u odreenim okolnostima
mogue neznatno ubrzati. Dunost prema niim kra
ljevstvima, elementalnom jednako kao i ivotinjskom
i biljnom, jasno se moe razabrati uz pomo naih ade-
pata, iako u nekim sluajevima samo kroz vezu ili ko
ritenjem pomou ovjeka.
Prirodno je da je najvei i najvaniji dio posla pove
zan sa ovjeanstvom. Postoji nekoliko slubi za izvoe
nje tog posla i one su uglavnom zaokupljene ovjeko
vim duhovnim razvojem. Fizike intervencije koje smo
ve spomenuli izuzetno su rijetke. One se zbivaju povre
meno. Kako je moja elja istaknuti mogunost pruanja
mentalne i moralne pomoi naim blinjima, bit e dob
ro prikazati dva ili tri sluaja u kojima su prijatelji koje
poznajem osobno pruili fiziku pomo onima u ne
volji. Tako emo vidjeti kako su ti primjeri iz iskustva
pomagaa u skladu s kazivanjima onih koji su primili
nadnaravnu pomo.
 Za pobune u Matabelelandu jedanje od naih lano
va poslan na kratak put milosra koji moe sluiti kao
objanjenje za nain na koji se povremeno prua pomo
na tim niim razinama. Jedne su noi neki farmer i
njegova obitelj mirno spavali ne slutei da se na udalje
nosti od samo nekoliko kilometara nalaze divlje neprija
teljske horde koje su vrebale u zasjedi i spremale plja
ke i ubojstva. Zadatak pomagaa bio je probuditi uspa
vanu obitelj na bilo koji nain, unijeti u njih osjeaj
uasavajue opasnosti, to pomagau nije izgledalo
osobito tekim.
Pokuaj utiskivanja ideje o neposrednoj opasnosti
u farmerov um nije uspio, a kako je hitnost sluaja zahti
jevala jae "sredstvo", na se prijatelj odluio materijali
zirati i protresti farmerovu enu ime bi je prisilio da
se digne iz kreveta. Uspjevi u svojoj namjeri, na je
prijatelj potom nestao, a farmerova ena nikad nije
uspjela saznati tko ju je od njenih susjeda tom prigodom
probudio i tako sauvao ivote itave obitelji. Bez ove
tajnovite intervencije zasigurno bi pola sata kasnije bili
izmasakrirani u vlastitim krevetima. Nikada nije uspjela
shvatiti kako je taj prijatelj uspio ui u kuu kada su
svi prozori i vrata bili u stanju kao i prije nemilog doga
aja - dobro zakraunati iznutra.
Naglo se probudivi, farmerova je ena upozorenje
protumaila kao san. Meutim, ustala je i provjerila da
li je sve u redu. Unutar kue nita nije nedostajalo. Otvo
rila je kapke na prozorima i ugledala nebo crveno od
ne tako udaljenog poara. Probudila je mua i ostatak
obitelji. Zahvaljujui pravodobnom upozorenju, sklonili
su se na sigurno mjesto prije dolaska divljih hordi koje
su spalile kuu i opustoile polja, ali su bile razoarane
izostankom ljudskih rtava koje su oekivali. Moemo
zamisliti kakav je bio osjeaj spasitelja kada je poslije
u novinama itao o sretnom spasenju itave obitelji.
Poglavlje VII

Pria o anelu

Jedan ne tako davni dogaaj posredovanja na fizikoj

razini jest i predivna pria o spaavanju jednoga ivota.
Meutim, potrebno je prethodno objasniti neke stvari.
Meu naim skupinama pomagaa u Europi nalaze se
dvije osobe koje su davno, u drevnome Egiptu, bile bra
a te su jo uvijek blisko povezane. U sadanjoj inkar
naciji izmeu njih postoji velika dobna razlika: jedan
je od njih sredovjeni mukarac dok je drugi jo dijete,
ali je njegov ego prilino napredan i obeavaju. Prirod
no je da je stariju osobu zapala dunost da uvjebava i
vodi mlau u okultnom radu kojemu su oboje tako sra
no posveeni. Obojica su bila potpuno svjesna i aktivna
na astralnom planu, gdje su provodili veinu vremena
ostavljajui svoja grublja tijela i djelovali prema uputa
ma njihovog zajednikog "Uitelja" pruajui i ivima
i mrtvima pomo koja je bila u djelokrugu njihovih mo
gunosti i moi.
Navest u priu o dogaaju koji se dovodi u vezu s
pismom napisanim od strane starijeg pomagaa ne
posredno nakon dogaaja. Ondje prikazan opis mnogo
je ivlji i slikovitiji nego to bi to mogao biti da ga je
ispriala neka trea osoba.
"Ili smo nekim poslom kada je Cyril iznenada uzvik
nuo: 'to je to?' Potom smo zauli uasavaju krik bola
i straha. U trenu smo se nali na tom mjestu i vidjeli da
je djeak od jedanaest ili dvanaest godina pao sa stijene
i da je ozbiljno povrijeen. Slomio je ruku i nogu, ali
najgore je bilo to je krvario iz posjekotine na bedru.
Cyril je uzviknuo. 'Pomozimo mu, umrijet e!'
U tekim i kritinim sluajevima poput ovoga mora
se brzo razmiljati. Trebalo je uiniti dvije stvari: zausta
viti krvarenje i pobrinuti se za tjelesnu pomo. Morao
sam materijalizirati Cyrila ili sebe jer smo fizikim ru
kama eljeli staviti zavoj, a osim toga inilo nam se da
je bolje da jadno dijete vidi kako je netko uz njega.
Mislio sam da bi se bolje osjeao uz Cyrila nego uz
mene te da bih se ja vjerojatno bolje pobrinuo za pomo,
pa je podjela posla bila uinjena.
Plan je u osnovama dobro funkcionirao. Odmah
sam materijalizirao Cyrila (tada jo nije znao sam to
uiniti) i rekao mu da uzme djeakovu maramu, da je
omota oko njegovog bedra te da kroz nju provue tap.
'Nee li ga to boljeti?' upitao je Cyril, ali uinio je
kako sam mu rekao i krvje prestala istjecati. Ozlijeeni
djeak bio je u polusvjesnom stanju. Jedva je govorio.
Pogledao je malu svjetleu formu koja se nadvila nad
njim i upitao: 'Da li si ti aneo?'
Cyril se draesno nasmijao i odgovorio: 'Ne, ja sam
samo djeak, ali doao sam ti pomoi.' Potom sam ga
ostavio da utjei djeaka dok sam ja pourio po djeako-
vu majku koja je ivjela kilometar dalje.
Ne biste mi vjerovali kada bih vam rekao kakvih
sam sve problema imao pri utiskivanju u nju osjeaja
da neto nije u redu s njezinim sinom. Konano je spus
tila tavu koju je istila i glasno rekla: 'Ne znam to me
to zadesilo, ali moram poi potraiti svog djeaka.' im
je krenula, mogao sam je voditi bez velikih potekoa,
ali u isto sam vrijeme snagom volje zadrao Cyrila sve
dok iznenada pred oima djeaka njegov aneoski lik
nije iezao.
Vidite, kada materijalizirate formu, mijenjate mate
riju iz njezinog prirodnog stanja u neko drugo, privre
meno se suprotstavljajui kozmikoj volji. Odvratite li
svoj um samo na djeli sekunde, ona se brzinom munje
vraa u svoje primarno stanje. Zbog toga nisam mogao
cjelokupnu panju posvetiti toj eni. im se pribliila
stijeni uinio sam da Cyril nestane. Ipak, uspjela ga je
vidjeti pa sada itavo selo ima najbolje potvrenu priu
o aneoskoj intervenciji.
Nezgoda se dogodila u ranim jutarnjim satima. Iste
sam veeri pogledao obitelj (s astrala) elei vidjeti kako
se dogaaji dalje razvijaju. Djeakove noge i ruke bile
su namjetene i uvrene, a velika posjekotina sanira
na. Leao je u krevetu izgledajui blijedo i umorno, ali
bilo je oito da e se s vremenom oporaviti. Kod majke
je boravilo nekoliko susjeda i ona im je prepriala dogo
dovtinu. Pria je bila neobina za onoga tko je znao
stvarne injenice.
 S mnogo rijei tumaila je kako ne moe tono rei
to je to bilo, ali neto se nadvilo nad nju inei da osjeti
da se neto dogaa s njenim djeakom. Morala je izai
i potraiti ga. Isprva joj se to inilo besmislenim; poku
avala je odbaciti taj osjeaj, ali nije pomoglo. Morala
je krenuti. Rekla je kako nije znala to ju je nagnalo da
krene prema stijeni, ali upravo tako se dogodilo. Obiav-
i stijenu, vidjela je djeaka kako lei na kamenu, a do
njega je klealo "najdivnije dijete" koje je ikada vidjela,
odjeveno u bijelo i svjetlee, ruiastih obraza i lijepih
smeih oiju; smijao joj se uzvienog izraza lica. Potom
je, u trenu, nestao. Bila je zbunjena i nije znala to bi
mislila. Pala je na koljena i zahvalila Bogu to joj je po-
salo anela koji je pomogao njenom sirotom djeaku.
Zatim je ispriala kako ga je podigla i odnijela kui.
Putem mu je htjela skinuti maramu u koju je bila omo
tana djeakova noga, ali on joj to nije dopustio rekavi
da je ne smije dirati. Kada je to kasnije spomenula dokto
ru, protumaio joj je da bi skidanje marame s djeakove
noge prouzroilo njegovu smrt. Potom je ponovila dje-
akov dio prie, kako je trenutak nakon pada do njega
doao taj predivan mali aneo (znao je da je to aneo
jer u vidokrugu od jednog kilometra nije bilo nikoga
koga bi zamijetio s vrha stijene; jedino nije mogao razu
mjeti zbog ega nema krila i zbog ega je izgledao kao
obian djeak) koji ga je podigao sa stijene, povio njego
vu nogu i rekao mu da se ne treba bojati jer netko e
ve dovesti njegovu majku, kako ga je poljubio i poku
ao uiniti da se osjea sigurnim i kako su ga njegove
male tople ruke vrsto drale. Sve vrijeme priao mu
je neobine i predivne prie kojih se nije mogao jasno
sjetiti, ali znao je da su bile dobre jer je gotovo zaboravio
na povredu sve dok nije ugledao majku; uvjerio ga je
da e ponovno biti dobro; smijao se i vrsto drao nje
gove ruke, a potom je nestao.
Od tog je trenutka u selu nastupio religiozni prepo
rod. Njihov sveenik im je rekao da takav nagovjetaj
posredovanja boanske 'providnosti' mora biti shvaen
kao znak ukora ismijavateljima i dokaz istinitosti Sve
tog pisma i kranske religije; nitko u takvoj zauuju
oj tvrdnji nije uoio tatinu.
itav dogaaj djelovao je na djeaka pozitivno, jed
nako moralno kao i tjelesno. Prije dogaaja po svemu
je bio poprilino nepaljivo i nestano dijete, ali poslije
je osjeao da njegov aneo moe biti uz njega bilo kada,
pa stoga nee uiniti ili rei nita grubo, vulgarno ili
agresivno to bi on mogao vidjeti ili uti.
Njegova velika elja bila je da jednoga dana ponov
no vidi svog anela. Znao je da e ga ponovno vidjeti i
da e njegovo predivno lice biti prvo koje e pozdraviti
na drugoj strani."
Zaista predivna i emotivna pria. Moralni saetak
dogaaja za selo i sveenika je vjerojatno a non sequi-
tar; ipak, svjedoanstvo o postojanju neega iza ove
materijalne razine zasigurno nam moe donijeti vie
koristi nego tete. Majin zakljuak o onome to je vi
djela bio je savreno korektan, premda bi je posjedova-
nje vee koliine znanja navelo da ga izrazi malo dru
gaije.
Zanimljiva injenica koju je istraivanjem otkrio au
tor pisma baca zanimljivo svjetlo na razloge koji lee u
pozadini spomenutog dogaaja. Otkriveno je da se dva
djeaka poznaju otprije. Nekoliko tisua godina prije
djeak koji je pao sa stijene bio je sluga drugome. Jed
nom je spasio ivot svom gospodaru izlaui pritom
svoj, a zauzvrat je bio osloboen. I sada, nakon toliko
vremena, gospodar ne samo da je vratio dug ve je ta
koer dao svom bivem sluzi visok ideal i povod za
moralno ivljenje koje e vjerojatno promijeniti itav
tok njegove budue evolucije. Istina je da nijedno dobro
dijelo ne ostaje nenagraeno od strane karme, ali se
njeno djelovanje doima vrlo usporenim.
Poglavlje VIII

Pria o vatri

Drugi rad to ga je uinio isti djeak, Cyril, odlino se

nadovezuje na neke od pria koje sam iznio na prethod
nim stranicama ove knjige. On i njegov stariji prijatelj
obavljali su jedne noi uobiajen posao kada su primi
jetili odsjaj velike vatre. Ne oklijevajui, krenuli su "do
lje" elei vidjeti mogu li biti od kakve koristi.
Ogroman hotel koji se nalazio tik do velikog jezera
bio je u vatri i dimu. Zgrada i trgovine na katovima i
nile su tri strane oko vrta prepunog stabala i cvijea, a
na unutarnjoj strani nalazilo se jezero. Do njega su dopi
rala dva krila zgrade. Veliki prozori gotovo su se nadvi-
jali na povrinom ostavljajui na svakoj strani samo
uzak prolaz. Proelje i krila izgraeni su unutar tunela
u kojem su se nalazile uzdignute reetke. Kada je vatra
izbila, irila se gotovo nevjerojatnom brzinom. I prije
nego to su je nai prijatelji primijetili tijekom svojega
astralnog putovanja, jednu etau ve je zahvatio pla
men. Sreom, uglavnom su svi bili spaeni, ali su mnogi
od njih zadobili ozbiljne opekotine i druge povrede.
Unutra je ostao jedan maleni djeak, zaboravljen u
jednoj od gornjih soba lijevoga krila. Njegovi su roditelji
bili na plesu. O poaru nita nisu znali. Da se netko i
sjetio njihovog sina, bilo bi kasno. Vatra se toliko proi
rila katom da se gotovo nita vie nije moglo uiniti.
Njegova je soba gledala na vrt, pa je stoga bio odsjeen
od bilo kakve pomoi. Djeak jo nije bio svjestan opas
nosti. Gust, zaguljiv dim postupno je ispunjavao sobu
i njegov je san postajao sve dublji i dublji.
U takvom ga je stanju zatekao Cyril, kojega su oso
bito privlaila djeca u opasnosti. Njegovi prvi napori
bili su usmjereni na pokuaj podsjeanja nekih ljudi
na djeaka. Bilo je uzalud. Zaista je bilo malo mogu
nosti da mu netko pomogne, pa je uskoro ustanovio
daje to gubitak vremena. Stariji pomaga je tada mate
rijalizirao Cyrila u sobu te ga uputio da probudi napola
omamljeno dijete. Nakon velikih potekoa Cyril je
uspio u naumu, ali djeak je sve vrijeme bio polubudan
pa ga je trebao gurati, vui, bodriti i pomagati mu pri
svakom koraku.
Najprije su iz sobe ispuzali u sredinji hodnik koji
je vodio kroz krilo zgrade. Vidjevi da vatra i dim poi
nju prodirati kroz pod, daljnje napredovanje postalo je
nemogue. Cyril je odveo djeaka natrag u sobu. Kroz
prozor su izali na kamenu izboinu, oko etrdeset cen
timetara iroku, koja se pruala uza zid neposredno
ispod prozora. Cyril je oprezno napredovao drei svog
malog prijatelja skroz uz zid. Pri kraju kamenog bloka,
gdje se vatra doimala slabijom, uli su kroz otvoren
prozor i ponovno dosegli prolaz nadajui se da e na
kraju hodnika pronai jo uvijek prohodne stube. Kako
su one bile zahvaene dimom i vatrom, morali su se
hodnikom povui natrag. Cyril je nastojao da djeak
dri sputenu glavu. Doprli su do reetke otvora dizala
to je vodio dolje u sredite bloka.
Dizalo je bilo u prizemlju pa su se sputali niz unu
tarnju stranu reetke i doli na vanjsku stranu gornjega
kata. Da Cyril nije otkrio otvor na reetkama, ostali bi
tamo zaglavljeni. Tako su konano dosegli prolaz. Ma
leni je djeak bio napola zaguen od dima; prokrili su
put do sobe na suprotnoj strani. Konano su se nali
na vrhu terase koja je vodila u prizemlje. Bilo je prilino
lako odatle se spustiti u vrt, ali ak i tamo vruina je
postala neizdriva, a prijetila je opasnost od uruavanja
zidova. S obzirom da je vatra zahvatila uske prolaze,
potraili su utoite u malom amcu koji se nalazio
uza stube to su iz vrta vodile u jezero.
Cyril je namjeravao veslajui zaobii krilo u plame
nu i iskrcati djeaka na sigurnom mjestu, ali otisnuvi
se, podalje od obale nabasali su na jezerski brod. Ubrzo
su ih ugledali, jer je itav krajolik bio pod odsjajem
svjetla goruega hotela. Brod je pristao uz amac elei
ih prihvatiti, ali umjesto dva djeaka koje su vidjeli za
tekli su samo jednog; stariji je pomaga dopustio Cyrilu
da se vrati u svoje astralno oblije rasprujui guu
materiju od koje je bilo sainjeno njegovo materijalno
tijelo te je zbog toga on postao nevidljiv.
Nakon to su bezuspjeno traili drugog djeaka,
zakljuili su da je pao s amca i utopio se u trenutku
kada je brod pristajao uz amac. Spaeni je djeak pao
u nesvijest pa od njega nisu dobili nikakvu informaciju.
Kada se osvijestio rekao je samo da je vidio drugog
djeaka trenutak prije nego to su pristali i da se ne
sjea vie niega.
Brod je otplovio uz jezero na mjesto udaljeno dva
dana plovidbe. Trebalo je vie od tjedan dana da se
spaeni djeak vrati svojim roditeljima koji su mislili
da je nastradao u poaru. Napori kojima se u njihov
um nastojala utisnuti ideja da je njihov sin iv i zdrav
bili su neuspjeni pa nije teko zamisliti kakva je bila
njihova srea pri ponovnom susretu sa sinom.
Djeak je jo uvijek dobro. Nikada nije prestao
razmiljati o svojoj avanturi. Mnogo je puta zaalio to
je njegov dobri spasitelj nestao u tako misterioznim
okolnostima u trenutku kada je opasnost konano pro
la. ak je rekao da njegov prijatelj nije nestao, da je
on moda princ iz bajke. Naravno, njegova je izjava
samo izazvala dobrohotan smijeak superiornosti
odraslih. Karmika veza izmeu njega i njegovog spa
sitelja jo nije ustanovljena, ali bez sumnje mora po
stojati.
Poglavlje IX

Materijalizacija i vraanje

Susreui se s ovakvim priama izuavatelje esto zani

ma da li su u tim opasnim situacijama nevidljivi poma
gai sigurni; da li je npr. materijalizirani djeak spaa
vajui drugoga od vatre i sebe izlagao opasnosti; da li
je njegovo fiziko tijelo na bilo koji nain moglo biti
povrijeeno vatrom ili padom s kamene izboine kojom
je koraao tako nesigurno. Ustvari, iako znamo da je
esto povezanost izmeu materijalizirajue forme i fi
zikog tijela dovoljno bliska za ponovno vraanje, nije
li se ona mogla pojaviti i u ovom sluaju?
Ponovno vraanje je izuzetno tajanstvena i teko
razumljiva pojava. Jo uvijek nismo u mogunosti u
cijelosti protumaiti taj zanimljiv fenomen. I zaista, da
bi se materija savreno razumjela potrebno je razumjeti
zakone vibracija na jednoj ili vie razina. Prouavanjem
smo ipak upoznali neka od stanja koja doputaju takvo
djelovanje. Smatram da imam pravo rei da je to ovdje
bilo potpuno nemogue. Da bismo vidjeli zato je to
tako moramo se sjetiti da postoje tri odreene vrste
materijalizacije kojih je svjestan svatko tko ima do
voljno duhovnog iskustva. Ne namjeravam ovdje tuma-
iti kako se materijalizacije izvode, ve jedino elim
utvrditi neospornu injenicu o njihovom postojanju.

1. Postoji materijalizacija koja je opipljiva, ali ipak

nije vidljiva uobiajenim tjelesnim pogledom. Takve
su naravi nevidljive ruke koje tako esto hvataju neiju
ruku ili udaraju neije lice za vrijeme seanse; ponekad
nose zrakom razne predmete, kuckaju o stol i sline
predmete, iako se ova dva fenomena lako mogu stvoriti
i bez materijaliziranih ruku.

2. Postoji matenjalizacija koja je vidljiva, ali nije

dodirljiva - forma duha kroz koju ruke prolaze kao
kroz zrak. U nekim je sluajevima oblije maglovito i
nejasno, a u drugim sluajevima oblije je potpuno nor
malno pa se stvara dojam da je pojava prava i izgraena
od vrste tvari sve dok je netko ne pokua uhvatiti.

3. Postoji savrena matenjalizacija koja je vidljiva i

opipljiva; ona ne samo da izgledom odgovara umrlom
prijatelju, ve se oblije takoer moe rukovati tako
dobro poznatim stiskom ruke.

Za treu vrstu materijalizacije postoji dovoljno do

kaza da se ona odvija u odreenim okolnostima, ali se
to sa sigurnou ne moe primijeniti na prvu i drugu
vrstu. U sluaju "djeaka pomagaa" vjerojatno je da
matenjalizacija nije tree vrste. Uvijek se s najveom
panjom nastoji ne potroiti vie energije nego to je
potrebno za stvaranje eljenog rezultata. Oito je da
se manje energije koristi u stvaranju vie djelominih
formi koje smo nazvali prvom i drugom vrstom. Vjero
jatno je samo ruka kojom je pomaga drao povrijee
nog djeaka bila materijalizirana i stoga opipljiva; osta
tak njegovog tijela koji se doimao savreno prirodnim
bio je u daleko manjoj mjeri opipljiv.
No, potrebno je razmotriti i druge toke. Kada se
dogodi prava materijalizacija, bez obzira da li je subjekt
iv i zdrav, potrebno je skupiti fiziku materiju odreene
vrste. Na spiritistikim seansama materija se zamjeuje
na eterikom dvojniku medija, a ponekad ak i na nje
govom fizikom tijelu, premda su zabiljeeni sluajevi
kada je njegova tjelesna teina smanjena ba za vrijeme
oitovanja te pojave. Ovom se metodom na najjednos
tavniji nain stvara materijalizacija jer je medij unutar
granice dohvata bia koja su prema njemu usmjerena.
Posljedica je uspostavljanje bliske veze izmeu medija
i materijalizirajueg tijela, pa se tako fenomen (iako
ga nedovoljno razumijemo) kojeg nazivamo "privreme
nim vraanjem" oituje vrlo jasno. Ako npr. ruku mate
rijaliziranog tijela obojimo kredom, ona e kasnije biti
naena na rukama medija iako je on sve vrijeme bio
paljivo zakljuan u kabinetu pod okolnostima koje u
potpunosti odbacuju bilo kakvu sumnju i prijevaru. Ako
bi se materijaliziranoj formi nanijela bilo kakva povre
da, ona bi se reproducirala na odgovarajuem dijelu ti
jela medija. Ponekad se moe primijetiti kako materija
od koje je izgraeno to duhovno oblije ulazi u tijelo
medija.
U sluaju koji smo opisali sve je uglavnom znatno
drugaije. Cyril je tisuama milja bio udaljen od svog
uspavanog fizikog tijela. Njegovom prijatelju stoga
nije bilo mogue iz njega povui eteriku materiju. Pra
vila po kojima svi uenici velikih "Uitelja mudrosti"
izvravaju svoj zadatak pomaganja zacijelo bi ga sprije
ila, ak i uslijed najplemenitijih ciljeva, od injenja
takvog napora i iskuenja po bilo ije tijelo. Takoer je
takav napor nepotreban, jer pomagai uglavnom koris
te manje opasnu metodu materijalizacije - kondenza
ciju iz okolnog etera ili ak iz fizikog zraka u onoj ko
liini koja je potrebna. Takva je vjetina nedvojbeno
iznad sposobnosti koju prosjeno bie oituje tijekom
seanse, ali ne predstavlja potekoe izuavatelju okult
ne kemije.
Razliitost postignutog rezultata je velika. U sluaju
medija postoji materijalizirana forma u bliskoj poveza
nosti s fizikim tijelom. Stvorena je mentalnim napo
rom iz materije strane tijelu i nesposobna je na njega
djelovati privremenim vraanjem, jednako kao to mra
morni kip ne moe djelovati na ovjeka.
Zbog toga prolazak kroz vatru ili pad s visokog ka
menog stuba ne bi imao nikakvog uinka na djeaka
pomagaa. Jednom drugom prigodom materijalizirani
lan skupine bez ikakvih nepogodnosti po fiziko tijelo
spustio se u potonuli brod.
 U oba spomenuta primjera moglo se primijetiti da
djeak Cyril nije mogao materijalizirati sebe i da je taj
postupak za njega morao izvesti njegov stariji prijatelj.
Jo jedno od njegovih iskustava vrijedno je usporedbe
jer nam govori o sluaju kada je zbog velikog stupnja
saaljenja i odlune volje bio sposoban prikazati sebe;
sluaj je na neki nain slian onome u kojem je ljubav
majke omoguila prikazanje i spaavanje ivota svoje
djece.
Premda se doima neprotumaivo, ne postoji sumnja
u postojanje zadivljujue snage volje nad materijom
na svim razinama. Ukoliko je snaga dovoljno velika,
praktiki se moe stvoriti bilo kakav rezultat njenim
izravnim usmjerenjem a da se pritom ne posjeduje zna
nje ili ak i pomisao o toj volji i kako se to izvodi. Imamo
mnogo dokaza da ta snaga vrijedi u sluaju materijali-
zacije, iako je uobiajeno da se ta vjetina mora nauiti
kao i svaka druga. Prosjean se ovjek ne moe mate
rijalizirati na astralnoj razini a da to prethodno nije na
uio, jednako kao to na ovoj razini ovjek prvo mora
nauiti svirati instrument, a tek onda moe uistinu svi
rati. Ipak, postoje izuzeci, a sljedea nam pria govori
upravo o jednom takvom izuzetku.
Poglavlje X

Dva brata

Pria je zabiljeena s poprilino dramatskim obiljeji

ma i prikazana bogatstvom detalja koje ovdje neu
iznositi u cijelosti. Iznijet u sluaj ukratko, vlastitim
rijeima, nastojei ga to jasnije predoiti. Imena koja
u koristiti, zbog odreenih razloga ne odgovaraju pra
vim imenima naih likova.
Nae dramatis personae su dva brata. Jedan je Lan
celot, etrnaestogodinji djeak, a drugi Walter, dvana-
estogodinjak, djeca provincijskog gospodina. Bili su
dobroga zdravlja, poput tisua ostale djece, bez nekih
posebnih psihikih osobina, ali njihovim je krvnim ila
ma tekla uglavnom keltska kr/. Njihova najznakovitija
osobina bio je intenzitet meusobne privrenosti. Bili
su gotovo nerazdvojni. Nigdje nisu ili jedan bez drugo
ga, a mlai je djeak idealizirao starijeg, kao to to po
nekad braa ine.
Jednoga nesretnog dana Lancelota je zbacio poni i
djeak je umro. Walterov je svijet postao prazan. Djea-
kova je alost bila toliko stvarna i teka da vie nije
mogao ni jesti ni spavati. Majka i dadilja nisu se mogle
snai i nisu znale to uiniti. Doimao se gluhim na sve
to se oko njega dogaa. Kada su mu rekli da je tuga
grijeh i da je njegov brat na nebu odgovorio je da u to
ne moe biti siguran pa ak da je to i istina, jer zna da
Lancelot na nebu ne moe biti sretan bez njega, jednako
kao to on ne moe biti sretan ovdje, na zemlji, bez
Lancelota.
Moe zvuati gotovo nevjerojatno, ali mali je djeak
umirao od tuge. Ono to je itav sluaj inilo jo drama
tinijim bilaje injenica, njemu nepoznata, da je njegov
brat sve vrijeme bio uz njega, potpuno svjestan njego
vog jada i izmuen od neuspjenih pokuaja uspostav
ljanja kontakta.
Tree veeri nakon nesree stanje je jo uvijek bilo
loe. Zbog ega su Cyrilovu panju privukla dva brata,
ni sam nije znao. "Prolazio sam onuda", rekao je, ali
zasigurno ga je volja "Gospodara samilosti" odvela na
to mjesto. Jadni Walter leao je oajan i iscrpljen. Da
ga je samo na trenutak mogao vidjeti, tada bi znao, ta
da bi bio potpuno siguran. "Kada bih mogao uti njegov
glas koji bi mi rekao da je dobro, ne bih se vie brinuo."
Cyril je znao da Walterovu elju nije tako jednostavno
ispuniti i da ona ne zahtijeva samo obinu potporu.
Kada je nerado i alei poeo to govoriti, iznenada je
osjetio "prisutnost" koju svi pomagai dobro poznaju.
Iako nije bila izgovorena nijedna rije, u njegovom je
umu roena misao da umjesto onoga to je htio rei
mora obeati Walteru ispunjenje elje. "Priekaj", rekao
je. "Kada se vratim, ponovno e vidjeti Lancelota". A
tada je nestao.
 Samo jedan dodir Uitelja pokazao mu je to da
uini i kako da to uini. Pourio je do svojeg starog pri
jatelja koji mu je ve toliko puta pomogao. Stariji poma
ga jo se nije odmorio, ali zauvi Cyrilove uurbane
pozive nije gubio vrijeme i za nekoliko minuta oboje
su se nalazili uz Walterov krevet. Jadno je dijete ve
poelo vjerovati da je susret s Cyrilom bio samo lijep
san. Predivno je bilo vidjeti njegovo oduevljenje i olak
anje kada je ponovno ugledao Cyrila. Jo je ljepe bilo
vidjeti prizor koji je potom uslijedio, kada je u skladu s
Uiteljevom rijeju stariji pomaga materijalizirao ne
strpljivog Lancelota. iv i mrtav ponovno su stajali je
dan uz drugoga, drei se za ruke. Za oba je brata tuga
preinaena u neopisivu radost. Uvijek iznova ponavljali
su da nikada vie nee osjeati tugu, jer sada znaju da
smrt nema mo da ih razdvoji. Njihova srea nije bila
pomuena ni kada im je Cyril paljivo protumaio, na
prijedlog starijeg pomagaa, da ovaj neobian fiziki
sastanak nee biti ponovljen, ali da e Lancelot sve vrije
me biti uz Waltera, koji ga pritom nee moi vidjeti.
Svake e noi Walter iskliznuti iz svog tijela i ponovno
postati svjestan svojeg brata.
Zauvi to, jadni i iscrpljeni Walter odmah je zaspao
i provjerio istinitost reenog. Bio je zadivljen saznanjem
da dosad nepoznatom brzinom on i njegov brat mogu
zajedno letjeti na svoja omiljena mjesta. Cyril ga je pro
miljeno upozorio da e probudivi se narednog dana
vjerojatno zaboraviti vei dio svojeg slobodnog ivlje
nja, ali da uz mnogo sree ipak nee zaboraviti na nain
koji je karakteristian za veinu nas. Vjerojatno je ok
zbog velike sree probudio latentne psihike sposob
nosti koje se pripisuju keltskoj krvi. Nije zaboravio ni
jednu pojedinost o onome to se dogodilo i sljedeeg
je jutra ispriao neobinu priu.
Roditelji su mislili da mu se um pomutio od tuge.
Iako je on sada bio jedini nasljednik, paljivo su ga i
dugo promatrali traei daljnje simptome poremee-
nosti koje sreom nisu pronali. Smatrali su da je itava
stvar njegova fiks-ideja, ali su takoer bili svjesni da je
ta "opsjena" spasila njegov ivot. Jedino je starija asna
sestra, katolkinja, vjerovala u istinitost njegovih rijei.
Smatrala je da se Isus, koji je i sam neko bio dijete,
saalio nad Walterom vidjevi kako umire od tuge pa
mu je poslao svog anela da mu iz svijeta mrtvih dovede
brata kao nagradu za ljubav koja je bila jaa od smrti.
Ponekad popularna vjerovanja lake pronalaze put do
istine nego to to ini obrazovani skepticizam.
Pria ovdje ne zavrava, jer dobar rad, zapoet te
noi, jo uvijek traje i napreduje, a nitko ne moe rei
koliko e se iriti utjecaj tog ina. Walterova astralna
budnost koja je na taj nain u potpunosti razvijena osta
je i nadalje aktivna. Svakog jutra dovodi u tjelesni mo
zak sjeanja o nonim avanturama s njegovim bratom.
Svake noi zajedno susreu dragog prijatelja Cyrila od
kojeg su mnogo nauili o predivnom novom svijetu
koji se pred njima otvorio, kao i o svjetovima koji
postoje na jo viim razinama. Pod Cyrilovim vodstvom
takoer su postali odani i iskreni lanovi grupe pomaga-
a. U nadolazeim e godinama - sve dok se Lanceloto-
vo astralno tijelo ne dezintegrira - imati razloga biti
zahvalni toj trojci koja nastoji da na njih prijee neto
od radosti koju su i sami primili.
Novi obraenici nisu bili od koristi samo mrtvima.
Traili su i pronalazili drugu ivu djecu koja su iskaziva
la svijest na astralnoj razini tijekom sna. Jedan kojeg
su doveli Cyrilu ve se pokazao kao vrijedno pojaanje
djejoj grupi, jednako kao i simpatian mali prijatelj
ovdje dolje, na fizikoj razini.
Onima kojima su ove ideje nove ponekad je teko
shvatiti kako djeca mogu biti od koristi u astralnom
svijetu. Rei e da astralno tijelo djeteta mora biti neraz
vijeno, a ego time ogranien "djetinjstvom" na astralnoj
razini jednako kao i na fizikoj. Na koji nain bi takav
ego mogao biti koristan ili sposoban pomagati duhov
nu, mentalnu i moralnu evoluciju ovjeanstva, za to
smo rekli da ini glavnu preokupaciju pomagaa?
Kada je prvo takvo pitanje postavljeno, ubrzo nakon
objavljivanja jedne od pria u naem asopisu, poslao
sam ga Cyrilu elei vidjeti to e odgovoriti. I njegov
je odgovor bio: "Istina je, kao to pitanje kae, da sam
samo djeak, da jo uvijek znam jako malo i da u
jednoga dana, s vie znanja, biti korisniji. Ali sposoban
sam initi malo ak i sada jer postoji toliko mnogo ljudi
koji nita nisu nauili o prirodnoj filozofiji premda o
svemu ostalom znaju daleko vie od mene. Kada elite
doi do odreenog mjesta, maleni djeak koji poznaje
put moe za vas uiniti mnogo vie od stotina mudrih
ljudi koji put ne poznaju."
Moe se nadodati da buenje djeteta na astralnoj
razini pospjeuje brz razvoj astralnog tijela. Uskoro je
u poloaju neznatne inferiornosti s obzirom na probu
enog odraslog ovjeka. No, u velikoj je prednosti glede
"korisnosti" spram najmudrijeg, ali jo uvijek neprobu-
enog ovjeka. Sve dok ego koji se izraava kroz tijelo
djeaka ne postigne odreene kvalifikacije odlune na
mjere pune ljubavi koje je jasno oitovao u svojim pri
janjim ivotima, nijedan okultist nee preuzeti ozbiljnu
odgovornost njegovog buenja na astralnoj razini. Ka
da karma omogui buenje, djeca se obino pokazuju
kao najuspjeniji pomagai. Obino se itavom duom
posveuju radu. I tako je jo jednom ispunjeno staro
proroanstvo: "...mala djeca e ih voditi".
itajui ovu posljednju priu o dva brata, itatelj bi
mogao postaviti pitanje: "Premda je Cyril bio sposoban
materijalizirati se pomou iste energije ljubavi i saa
ljenja te snagom volje, nije li udno da Lancelot, koji je
toliko dugo nastojao uspostaviti kontakt, nije uspio ui
niti istu stvar?"
Nije teko uoiti zato je Lancelot bio nesposoban
komunicirati sa svojim bratom, jer ta je nesposobnost
normalno stanje razvoja dogaaja. udno je to to je
Cyril bio sposoban materijalizirati sebe. Cyril je tono
znao to eli uiniti. Znao je da je materijalizacija mogu
a. Imao je openitu ideju kako to uiniti, dok Lancelot
tada o tome jo nita nije znao.
Poglavlje XI

Spreavanje samoubojstva

Jedne veeri pisao sam u svojoj sobi u Adyaru malo

due nego obino kada me jedan od naih mladih po
magaa dozvao (prema dogovoru) u svom astralnom
tijelu elei me pratiti tijekom mog nonog putovanja.
Zamolio sam ga da prieka nekoliko minuta dok ne
zavrim posao kojim sam bio zaokupljen. Stoga je kru
io okolicom, a potom iznad Bengalskog zaljeva. Vi
djevi brod, oborio se na njega (iz iste znatielje). Nje
govu je panju odmah privukla uasavajua zelena aura
velike potitenosti koja se projicirala kroz zatvorena
vrata kabine. Vidjevi pogibeljan znak, nastavio je dalje
istraivati. Uavi u kabinu, vidio je na krevetu ovjeka
s revolverom u ruci kojeg je podigao do ela, a potom
spustio. Mladi je pomaga osjetio da neto treba brzo
uiniti, a kako je u ovom poslu bio nov, nije znao to je
najbolje rjeenje. I tako je ponovno bio u mojoj sobi.
Uzbueno mi je rekao: "Doi, odmah. Tamo je ovjek
koji se namjerava ubiti."
Prestao sam pisati, bacio tijelo na leaj i pridruio
mu se. im sam dobio uvid u situaciju, odluio sam
otezati jer sam se morao vratiti i zavriti posao. U um
potencijalnog ubojice snano sam utisnuo misao da
nije vrijeme za bilo kakav brzoplet in, da treba prieka
ti do ponoi kada niim nee biti uznemiravan.
Da sam na njegov mozak pokuao utisnuti misao o
bezbonosti samoubojstva, poeo bi umovati i rasprav
ljati, a ja za to nisam imao vremena. Odmah je prihvatio
ideju o odlaganju. Ostavio sam svog malog pomonika
rekavi mu da me odmah obavijesti ako ovjek ponovno
otvori ladicu gdje sam ga naveo da odloi revolver. Po
tom sam se vratio u svoje tijelo i dovrio rad.
Pono se pribliavala. Pourio sam natrag pomoi
mladom pomagau. Zatekao sam ga prilino zbunje
nog, iako me izvijestio da se nita nije dogodilo. Poten
cijalni samoubojica jo je uvijek bio u stanju potite-
nosti. Oklijevao je glede konanog rjeenja. Nastavio
sam istraivati njegov um i otkrio da je jedan od brod
skih asnika te da je neposredan uzrok depresije bila
krivnja zbog neke pronevjere u svezi s brodskim rau
nom koja e ubrzo biti otkrivena. Bio je nesposoban
suoiti se s posljedicama. Uinio je to zbog mlade dame
kojoj je kupio skupe poklone, za to mu je bio potreban
novac. Kako je iznos bio povelik, svojim primanjima
nije ga mogao nadomjestiti.
Doimao se kao dobroduan mladi ovjek s potpuno
istim zapisom iza sebe (osim zaluenosti djevojkom,
ime je poinio ozbiljnu pogreku), kao osjeajan i as
tan ovjek.
Nastojei pronai neku misao koja bi ga odvratila
od tog prijekornog ina, urno sam pregledao njegovu
povijest i otkrio da bi najmonija misao u tu svrhu bila
pomisao na staru majku kojoj je bio osobito drag. Bilo
je lako utisnuti snano sjeanje na njezin lik, a tada ga
izvui i pokazati kako bi taj in unitio ostatak njenog
ivota, bacajui ga u neizrecivu tugu ne samo zbog nje
govog gubitka na fizikoj razini ve i zbog njene brige
za sudbinu njegove due poslije ivota. Takoer je bilo
potrebno ispitati mogunost izlaska iz situacije u koju
je tako glupo uletio. Zbog toga sam ispitao kapetana
broda i otkrio da je razuman ovjek toplog srca. inilo
mi se da je mogue od njega traiti razumijevanje.
Tu ideju stavio sam u um mladoga ovjeka. Da bi
izbjegao veliku tugu koju bi samoubojstvom nanio srcu
svoje majke, morao se suoiti s gotovo nemoguim izbo
rom - odlazak kapetanu, izlaganje itavog sluaja pri
emu e zamoliti kapetana za odlaganje konane odlu
ke sve dok ne uspije dokazati da je vrijedan takve milos
ti. I tako je u mrklo doba noi mladi ovjek krenuo ka
petanu. Kako su mornari uvijek budni, nije bilo teko
srediti buenje kapetana i njegovo pojavljivanje navra
tima kabine u pravom trenutku. Cijela je situacija raz
janjena u manje od pola sata. S mnogo oinskih i do
bronamjernih savjeta od strane kapetana, sve se uspjelo
srediti. itav iznos nadomjestio je kapetan, a mladi as
nik vraat e novac u ratama. Jedan mlad i obeavaju
ivot bio je spaen.
Poglavlje XII

Izgubljeni djeak

U elji da pokaem raznovrsnost astralnog rada koji

se prostire pred nama, spomenut u jo jedan sluaj
kojim je isti mladi neofit bio zaokupljen.
Svaki astralni "radnik" uvijek ima na brizi odreen
broj redovitih sluajeva koje obilazi nou, jednako kao
to lijenik tijekom svog dnevnog obilaska posjeuje
svoje pacijente. Neofite, koji su mi dodijeljeni na uenje,
uvijek vodim u obilazak, kao to i iskusan doktor esto
sa sobom povede svog mlaeg kolegu kako bi i ovaj
stekao iskustvo. Meutim, postoji i drugo odreeno ue
nje. Poetnik mora proi iskuenja zemlje, vode, zraka
i vatre. Ustrajnim vjebanjem mora nauiti razliku
izmeu misaonih formi i ivih bia, kako prepoznati i
koristiti 2,401 razliitost elementarne sutine; kako ma
terijalizirati sebe ili druge prema potrebi; kako se suoiti
s tisuama hitnih sluajeva koji se stalno pojavljuju;
iznad svega, mora nauiti da nikada, ni u kakvim okol
nostima, ne izgubi ravnoteu ili da si dopusti i najmanji
osjeaj straha bez obzira kako alarmantno ili neobino
moe biti oitovanje koje se pojavljuje. Primarna potre
ba za astralnog radnika je uvijek ostati gospodar situ-
acije, ma kakva ona bila. Takoer mora biti pun ljubavi
i nesebine elje za pomaganjem, ali tim ih kvalitetama
ne moram pouavati jer bez njih mi nijedan kandidat
nee biti poslan.
Jedne sam noi putovao k jednom od mojih uobia
jenih sluajeva. Prolazio sam iznad slikovitog i brdovi
tog predjela. Moji su prijatelji lutali uokolo i letjeli nad
podrujem, slino kao to foksterijeri tre naprijed pa
se vraaju, te ine izlete u raznim pravcima pokrivajui
tri do etiri puta vie prostora od ovjeka kojeg prate.
Moj mladi prijatelj koji je nekoliko dana ranije spasio
ivot brodskoga asnika iznenada se pojavio na svoj
uobiajen, impulzivan nain rekavi da je otkrio djea
ka koji umire na putu dolje ispod nas.
Uskoro smo otkrili osmogodinjeg djeaka izgublje
nog u dubokim udubinama goleme pilje, daleko od
svjetla dana. Umirao je od gladi, ei i oaja. Sluaj me
nekako podsjetio na "Priu o anelu" i uinilo mi se da
je potrebno poduzeti neto slino. Zbog toga sam ma
terijalizirao mladog pomagaa, ali ne Cyrila ve djeaka
druge rase. Bilo je potrebno osigurati svjetlo, jer smo
se nalazili u mrklom mraku. Napola klonulo dijete pro
bueno je iz svoje obamrlosti i ugledalo je pred sobom
djeaka sa svjetiljkom. Prva i najpotrebnija stvar bila
je voda. Nedaleko se nalazio potoi, ali iscrpljeni dje
ak do njega nije mogao doprijeti. Nismo imali nikakvu
posudu. Mogli smo stvoriti jednu, ali moj revni neofit
nije o tomu razmiljao ve je pourio i donio vodu u
dlanovima. To je toliko pomoglo djetetu da se ono opo-
ravilo i uspjelo sjesti. Poslije dva takva postupka, mogao
je ak malo i govoriti.
Rekao je da ivi u oblinjoj dolini. Uzdignuvi se
kroz zemlju razgledao sam uokolo (ostavio sam materi
jaliziranog djeaka uz malog patnika) no nisam mogao
pronai nita to bi odgovaralo njegovom opisu. Morao
sam se vratiti djeaku i navesti ga da razmilja o svom
domu kako bi o njemu stvorio mentalnu sliku koju u
upotrijebiti u potrazi za njegovim domom. Tek tada
sam pronaao kuu, ali mnogo dalje nego to je djeak
rekao. U kui se nalazilo nekoliko ljudi. Pokuao sam
u njih utisnuti misao o djeakovim nevoljama, ali bezus
pjeno. Nitko od njih nije bio prijemiv pa im nisam
mogao jasno prenijeti ideju. Bili su pogoeni nestan
kom djeaka. Bezuspjeno su ga traili. U meuvreme
nu su poslali po susjede iz doline namjeravajui detalj
nije pretraiti okolicu. Ni na koga od njih nisam mogao
djelovati, zbog njihove zaokupljenosti potragom.
Dulji napor vjerojatno bi nadvladao prepreku, ali
djeakovo stanje nije mi za to ostavljalo vremena. Zbog
toga sam odustao i poeo razgledavati okolicu elei
vidjeti ima li raspoloive hrane koja se moe demateri-
jalizirati, a kako sam prvo otiao u djeakov dom sma
trao sam da imam prava na to te da ne bi bilo nepoteno
uzeti hranu. U urbi sam izabrao neto kruha, sira i
dvije lijepe, velike jabuke. Potom sam pourio natrag
u pilju. Tada sam ponovno materijalizirao raznolik
"plijen" u nestrpljive ruke mog neofita koji je poeo
hraniti dijete. Uskoro je djeak postao sposoban voditi
brigu o vlastitim eljama. Pojeo je sve do posljednjeg
komadia i zatraio jo hrane. Bojao sam se dati mu
vie jer je gladovao dulje razdoblje. Zato sam svojem
predstavniku rekao da mu kae kako nema vie i kako
sada moramo pokuati izai iz pilje.
Rekao sam svom pomagau da pita djeaka kako
je doao u peinu. Ispriao je da se penjao po okolnim
brdima i da je primijetio malu peinu na obronku koju
do tada nikada prije nije zamijetio. Krenuo je istraiti
je, ali nije proao ni nekoliko koraka kada se tlo pod
njim uruilo. Pao je u dolje u drugu, dublju peinu. Neko
je vrijeme vjerojatno bio u nesvijesti, jer kada se probu
dio ve je bio mrak. Vie nije mogao vidjeti otvor kroz
koji je propao. Neto kasnije pretraili smo to mjesto i
iznenadili se to nije bio tee ozlijeen. Visina s koje je
pao bila je poprilina. Sreom, pad je ublaila vea koli
ina mekane zemlje koja se nalazila ispod.
Bilo je nemogue iznijeti ga tim putem jer su zidovi
pilje bili glatki i strmi. Osim toga, djeak je lutao pi
ljom itava dva dana. U danom trenutku nalazio se ne
koliko kilometara od mjesta pada. Napokon smo pro
nali, na razumnoj udaljenosti, mjesto s kojeg se osjetilo
strujanje zraka. Dijete, ojaano vodom i hranom, bilo
je sposobno doi do tamo. Dva su djeaka proirila otvor
vlastitim rukama sve dok nije bio dovoljno velik da se
kroz njega moglo provui. Bilo je oito da djeak sada
moe pronai put do svojeg doma. Takoer smo se na
dali da emo moi utjecati na neke od tragaoca da krenu
u tom smjeru.
 Djeakov je otac u svom umu imao zacrtan plan
traganja i shemu pretraivanja doline po odreenom
redoslijedu. Nikakva naa sugestija nije ga mogla nag-
nati da od tog plana odstupi. No, meu tragaocima se
nalazio pas koji je dokazao dobru prijemivost. Kada
je uhvatio nogavicu jednoga od seljaka nastojei ga
odvui prema nama, ovjek je pomislio da za to mora
postojati neki razlog. Popustio je i poeo slijediti psa.
U meuvremenu je dijete bilo izbavljeno iz peine, a
ovjek i pas nalazili su se samo nekoliko kilometara
dalje od njega. Djeakje iskreno i iz zahvalnosti zamo
lio svog novog tajanstvenog prijatelja da ga otprati do
kue. Zagrlio ga je iz zahvalnosti, ali pomaga mu je
njeno rekao da to ne moe uiniti i da ima drugog
posla. Odveo ga je na vrh breuljka odakle je mogao
vidjeti svoj posjed na drugoj strani doline. Povik kojim
se oglasio netko od tragaoca privukao je njegovu pa
nju. im je bio siguran da pomo stie, na mali poma
ga se oprostio od djeaka kojeg je spasio, uputivi ga
da trei krene prema svojim prijateljima, a tada se
bez oklijevanja dematerijalizirao.
Djeak nije mogao ni pomisliti da njegov spasitelj
nije neto nefiziko, a svako njegovo pitanje glede toga
vjeto se izbjegavalo. Vjerojatno je u kazivanju svoje
prie nailazio na vee potekoe nego to mu je to inio
susret sa strancem, njemu netipina izgleda, na tako
neobinom mjestu. U ovom je sluaju nemogue dati
ikakav dokaz o nefizikoj intervenciji.
Poglavlje XIII

Pria o Ivy

Junakinja ove prie je Ivy, jedan od naih najboljih ra

dnika na astralnoj razini. Tijekom svog zemaljskog i
vota bila je lan "Kruga Lotos". Bila je bistra i draesna
djevojka, muzikalna, umjetnikih i atletskih sposob
nosti. Bila je takoer vjet govornik. Iznad svega je bila
dobra, ljubazna i srdana, voljna podnijeti bilo kakvu
nevolju da bi pomogla drugima. Osoba s tim karakteris
tikama na fizikoj razini uvijek ini dobrog pomagaa
na astralnoj. Siguran sam da bi vodila izuzetan i koris
tan ivot na ovoj razini da je njena karma krenula tim
putem, ali nije sigurno da bi u tom sluaju pronala
priliku da ak tijekom dugog zemaljskog ivota uini
neto vie za pribliavanje koliini dobra kojeg je uinila
na astralnoj razini nakon svoje smrti. Glede toga ne
namjeravam ii u detalje. Dovoljno je rei da se s nepu
nih osamnaest godina utopila u brodskoj nesrei. Po-
vrativi svoju svijest i utjeivi svoje roake i prijatelje,
dola je izravno k Cyrilu, koji je postao njezin poseban
guru. Zatraila je obuku za vrenje uobiajenog posla
pomagaa. To je bila jedna od njenih najboljih karak
teristika. Iako je posjedovala izraenu originalnost i
darovitost, bila je ipak skromna glede svojih sposobnos
ti, spremna i voljna uiti o metodama rada, eljna zna
nja i razumijevanja.
Osobito je voljela djecu, a izuzetno je bila korisna u
radu s djevojicama i djevojkama njene dobi. Istinski
je bila zainteresirana za stvaranje misaonih formi u
ljudima i u tome je stekla izuzetne sposobnosti. Bavila
se djecom koja su se bojala noi, kao i onima koje su
neprestano napadale misli prkosa, ljubomore i osjet
ljivosti. U veini sluajeva pronala bi djetetov najvii
ideal, najveeg junaka ili junakinju, stvarajui snanu
misaonu formu koju bi potom poslala da djeluje kao
djetetov aneo uvar.
Zatim bi svakodnevno ponovno oivljavala sve te
misaone forme kako bi uvijek bile aktivne i kako bi
uvijek obavljale svoj posao. Tako je zapravo spaavala
velik broj djece. Poznajem jedan sluaj gdje je uspjela
prekinuti poetno ludilo, te druga dva u kojima bi bez
njene pomoi zasigurno nastupila rana smrt. Tijekom
brojnih intervencija njezin je uinak bio iznad svih oe
kivanja. Zaista je nemogue govoriti o radu to ga je
uinila.
Jedna od njenih aktivnosti osobito e se dopasti oni
ma koji nisu zaboravili svoje djetinjstvo. Mnogo djece
ivi u nekoj vrsti "ruiastog" svakodnevnog sna. Dje
aci se zamiljaju kao junaci uzbudljivih avantura, kao
sredinji likovi u prizorima slave, u mornarici, vojsci i
sportu. Male djevojice zamiljaju da su oboavane od
gomile vitezova i dvorjana, zamiljajui da su krasne i
privlane, da su mone, bogate i utjecajne itd. Ivy je
uinila posebnost uzimajui te dnevne snove, oivlja
vajui ih i predstavljajui ih oduevljenom sanjaru deset
puta stvarnijim, ali ih u isto vrijeme oblikujui i usmje-
rujui. Postupno je sebine snove pretvarala u nesebi
ne, vodei djecu da se zamiljaju pomagaima i dobro
tvorima, utjeui na njih da ne razmiljaju o tome to
mogu dobiti, ve o onome to mogu uiniti, mijenjajui
tako njihov karakter.
"ovjekje ono kako misli i osjea unutar svog srca!"
Takoer se to odnosi i na djecu. Stoga onaj tko razumije
ogromnu snagu dobra nee biti iznenaen saznanjem
da je neprocjenjivo dobro uinjeno djelovanjem na
mlade u najprimjerenijoj dobi.
Ivy nije zanemarivala ni uobiajene naine pomaga
nja. Npr. mladoj djevojci bio je nakon ozbiljne bolesti
potreban dug i briljiv oporavak. Zamolio sam Ivy da
preuzme brigu o njoj. Moja mlada prijateljica nije tije
kom svih tih tjedana imala nijedan turoban sat, jer Ivy
je odravala postojane struje misli najdivnije i najzanim
ljivije prirode, prie svih vrsta, prizora s raznih strana
svijeta koje je protumaila, vizije bia, astralnih kao i
fizikih, glazbu nadnaravne topline i druge domiljate
stvari, pomaui joj da vrijeme provede ugodno i u ue
nju.
itav opis njenog rada samo je uvod u priu koju
u ispriati, priu za koju mislim da e je moji itatelji
shvatiti bolje ukoliko se upoznaju s karakterom njenog
glavnog lika. Glede tog sluaja bila je izuzetno marljiva
i portvovna. U jednom trenutku on je postao glavnim
predmetom njenog zanimanja i aktivnosti. Uspjeno
ga okonavi, osjeala se zaista pobjedonosno.
Priu u ispriati ukratko, nastojei u nju unijeti
kronoloki red. itav dogaaj nisam uo odjednom.
Prvo sam saznao samo za njegov aktualan trenutak
koji se odnosio na sredinu itave prie. Preostali dio
uo sam neto kasnije. Neko davno Ivy se rodila u Ri
mu kao djevojica. Imala je kolsku prijateljicu koju
emo zvati Rosa. Dvije su djevojice bile privrene je
dna drugoj. Zajedno su rasle i bile su gotovo nerazdvoj
ne. Rosa je bila izuzetno lijepa i nije imala niti petnaest
godina kada je neki mlad ovjek uao u njen ivot. Vje
rujui mu, pobjegla je od kue bojei se suoavanja s
novonastalom situacijom. Ivy, premda okirana i skr
hana bolom, lojalno je stala uz svoju prijateljicu. Neko
ju je vrijeme skrivala, a potom joj je pomogla pobjei
iz grada. Rosa, meutim, nije izbjegla posljedice svojeg
krivo danog povjerenja. Dospijela je u loe ruke i rano
je umrla u zaista jadnim okolnostima.
Rosa i mladi ovjek rodili su se ponovno (bez Ivy)
negdje u Srednjem vijeku, kada su gotovo na identian
nain uinili istu stvar, ponavljajui istu dramu.
U ovom sadanjem ivotu Rosa je roena mnogo
kasnije nego Ivy i na drugom kraju svijeta. Bila je izvan
brano dijete, a njena je majka umrla uskoro nakon
poroda. Ne znam da li je to bila karma zbog njenih po
stupaka du istovrsnog slijeda prethodnih roenja, ali
ini se da je tako. Teta koja je podizala Rosu nikada joj
nije oprostila to je bila uzrokom smrti njene voljene
sestre. Treba napomenuti da je teta bila kruta stara
puritanka najgore vrste. Moemo zamisliti kako je jadno
djetinjstvo Rosa imala. Godinu dana prije vremena na
koje se odnosi aktualan dogaaj, u Rosin ivot uao je
isti mladi ovjek. Premda je bio slab, ni na koji nain
ne bi ga se trebalo okarakterizirati kao vucibatinu i ne-
valjalca. Mislim da bi je ovaj put oenio, iako si to nije
mogao priutiti. Meutim, nije imao prilike, jer je usko
ro poginuo u nesrei ostavljajui Rosu u drugom stanju.
Nije znala to uiniti. Nije mogla izai pred tetu s ta
kvom priom. Odluila je utopiti se. Jednoga je dana
lutala s tom namjerom, ostavivi teti pismo u kojem je
iskazala svoje namjere. Sjela je na obalu rijeke zlovoljno
gledajui vodu.
Do tada Ivy nije nita znala o svemu tome, ali se u
tom trenutku pojavila (astralno), oito kao jedina ansa.
Ne vjerujem da glede takvih stvari postoji neto kao
ansa. Naravno, nije prepoznala Rosu kao prijateljicu
od prije dvije tisue godina, ali vidjela je njezin oaj,
osjetila je prema njoj jaku privrenost i saaljenje. Ne
koliko tjedana prije spomenutog dogaaja pokazao
sam Ivy kako da se koristi mesmerizmom i pokazao
sam joj u kojim okolnostima moe biti pravilno i dopus
tivo koristiti to saznanje. Naueno je provedeno u prak
si i Rosa je zaspala na obali rijeke. im ju je izvukla iz
tijela, predstavila joj se kao prijatelj iskazujui joj naj
dublje osjeaje i naklonost. Napokon je uspjela otkloniti
njene suicidalne namjere. No, nije znala to dalje uiniti.
Zbog toga je Ivy, vodei Rosu sa sobom, pourila potra
iti Cyrila. Kako je bio dan, Cyril je bio na fizikoj razini
zaokupljen svojim obavezama i tako neraspoloiv za
astralnu komunikaciju. S obzirom na tu okolnost, Ivy
je dovela Rosu meni i protumaila mi je okolnosti.
Predloio sam da se Rosa privremeno vrati kui,
ali to se nije moglo provesti jer je strah od tetine okrut
nosti bio ogroman. Druga mogunost bio je neizvjestan
odlazak u svijet. Ponovno sam oivio njeno sveano
obeanje da nee poiniti samoubojstvo. inila se spre
mnom suoiti se s potekoama novog ivota rekavi
da ne moe biti tako jadan kao onaj prijanji, iako je
moe dovesti do skapavanja od gladi.
Odluili smo tako jer se inilo da nema drugog izbo
ra. Rosa je poslana natrag u svoje fiziko tijelo. Probu-
divi se, ipak se sjetila dovoljno od prethodnih dogaaja
i uasnuta se odmaknula od vode krenuvi u susjedni
grad. Imala je vrlo malo novca, jer ljudi ga u takvim
prilikama nikada ne nose sa sobom. Uspjelaje pronai
jeftino konaite i kupiti neto hrane. Tijekom sna Ivy
ju je oraspoloila, razveselila i utjeila, a potom je odlu
ila pronai nekoga tko bi joj pomogao na fizikoj razi
ni. Do tada je Cyril ve zaspao i osigurao svoju pomo.
Uspjeli su pronai divnu i dobrohotnu staru gospou
koja je ivjela sama s jednim posluiteljem u lijepoj,
maloj vili nadomak oblinjem selu. Uz veliki napor
uspjeli su uiniti da dvije osobe (Rosa i stara gospoa)
sanjaju jedna drugu kako bi pri susretu na fizikoj razini
izmeu njih nastao meusoban interes.
 Narednog je jutra Ivy usmjerila Rosin put prema
selu gdje je ivjela stara gospoa. Iako je put bio dalek
i tegoban, ipak je uspjela. Na kraju je velik tjelesni napor
otvorio vrata potitenosti. Postala je svjesna da joj je
ostalo samo nekoliko penija, a nije znala kamo krenuti
i to uiniti. Nada i polet to su joj pruali uporite tije
kom dugoga dana zasnivali su se na onome to je do
ivjela u snu. Vidno iscrpljena, tuno je sjela pokraj
puta i tamo ju je zatekla stara gospoa istoga trenutka
shvativi da je to djevojka koju je tako duboko zavoljela
u snu. Uzajamno prepoznavanje zaista je bilo neobino
i divno iskustvo. Obje su bile vrlo iznenaene, pokrenu
te i na odreen nain sretne.
Stara je gospoa odvela djevojku kui i uskoro je
uspjela nagovoriti da joj ispria o svojim problemima
koji su u njoj izazvali najiskrenije simpatije. Ponudila
joj je boravak i pomo makar do roenja djeteta. No,
nije bilo nemogue da ak i posvoji Rosu. Ivy sve vrije
me radi u tom pravcu i vrsto se nada uspjehu, a ona
obino uspijeva u svemu to zacrta u svom umu.
Poglavlje X I V

Tipini sluajevi

Tuan sluaj u kojem nije bilo mogue djelovati izravno

govori o troje male djece i majci alkoholiarki. Radi
njih je iznajmila neki jeftin stani. Iako se isprva nije
mogla rastati od njih, sramno ih je zanemarivala i pokla
njala im vrlo malo panje. Najstarije dijete imalo je de
set godina. Atmosfera kojom su djeca bila okruena,
mentalno, astralno i eteriki bila je izuzetno loa. Poku
avao sam uporno djelovati na njenu narav, ali ona je
neko vrijeme bila nedostupna bilo kakvom viem utje
caju. Mogao samjedino ostaviti jednog od svojih mlaih
pomonika uz djecu da ih uva od grubih misaonih
formi i ivih bia koja su u skupinama obitavala oko
tako srozane ene. Takoer sam savjetovao neofitu da
oko djece postavi snaan tit postavljajui umjetne ele-
mentale koji e im osigurati zatitu tijekom odreenog
perioda.
Potekoa je u tome to prirodni duhovi ne ele radi
ti u takvim tekim okolnostima. Iako ih se odreenim
magijskim ceremonijama moe prisiliti na djelovanje,
taj plan nisu usvojili oni koji rade za "Veliku bijelu lou".
Mi prihvaamo samo voljne suradnike. Ne moemo
oekivati da bia na razvojnoj razini na kakvoj su pri
rodni duhovi budu ukljuena u takve sluajeve; naime
da su stekli duh portvovnosti koji bi ih potaknuo da
rade u njima uasnim okolnostima. Mogu se stvarati
jednostavne misaone forme djelujui u raznim stadi
jima ili okolnostima, ali inteligentna iva suradnja pri
rodnih duhova, koji udahnjuju duu takvim misaonim
formama, moe postojati samo kada je prirodnom duhu
posao prikladno olakan.
Kasnije smo po ovom pitanju znatno napredovali.
Uinjeni su odluni napori na fizikoj, jednako kao i
na astralnoj razini. Sretan sam to mogu rei da su ko
nano okrunjeni privremenim uspjehom. Dvoje starije
djece poslano je u "Dom za djecu", a iako je majka za
drala najmlae dijete, stavila se pod nadzor nekih reli-.
gioznih prijatelja i sada je ve poprilino izmijenila ka
rakter.
U astralnom radu postoji mnogo sluajeva koji za
htijevaju kontinuirano djelovanje, tj. netko mora biti
voljan nadzirati osobu koja trai pomo stalno joj poma
ui. Naravno, oni koji imaju irok djelokrug raznoliko
ga astralnog rada ne mogu se potpuno posvetiti svakom
pojedinom sluaju. Obino se na prvo mjesto stavlja
patnja neke osobe.
Zamolili su me da pomognem ovjeku koji je nedav
no umro. Bio je u stanju uasne depresije, okruen
mnogobrojnim oblacima mranih misli, usred neega
to ga je inilo potpuno bespomonim i slabim. Njegov
je ivot bio daleko od besprijekornosti. Postojali su oni
koje je povrijedio, koji su o njemu razmiljali s mrnjom,
elei osvetu. Takve su misaone forme djelovale na nje
ga kroz oblake depresije, prianjajui uz njega poput
pijavica, oduzimajui mu vitalnost, nadu i vedrinu.
Razgovarao sam s njim pun nade, naglasivi mu
da njegov ivot nije bio onakav kakav je trebao biti i da
postoji mnogo toga pravednog u nainu na koji ga drugi
promatraju, ali da usprkos tomu nije bio toliko grean
i beskoristan da bi ga to dovelo do oaja. Protumaio
sam mu da je nanio ozbiljnu tetu svojom depresijom,
jer njegove misaone forme, iako ne pod kontrolom vo
lje, djeluju na nju inei mu ivot krajnje jadnim. Rekao
sam mu da mora rijeiti svoju prolost ili barem smanjiti
njezino djelovanje naporom zadravanja spokojstva
pred prisutnou odvratnosti koju je izazvao svojim
djelovanjem te da bi morao nastojati odgovoriti joj lije
pim eljama umjesto mrnjom i oajem. Zapravo, glav
na misao moje propovijedi bila je da zaboravi na sebe
i svoju tugu te da misli jedino o posljedicama svog odno
sa glede njegove preivjele veze. Jadan momak odgovo
rio mi je samo s pola snage svog srca, obeavi da e
zaista nastojati to uiniti. Stvarno je tako mislio, ali nije
bilo mnogo nade u uspjeh. Bilo bi bolje rei da uope
nije imao nade, jer je bio siguran da je predodreen za
neuspjeh. Jasno sam mu sve protumaio. Prekinuo sam
krug depresije kojim je bio sputan i rasprio mrane
oblake koji su ga okruivali. Nedobrohotne misaone
forme onih koje je povrijedio tako e imati daleko manji
i tetniji utjecaj na njega. Na trenutak se inio gotovo
sretan, jer sam pred njega stavio snaan misaoni izgled
preivjele veze koju je tako volio. Rekao je:
ini mi se da razumijem dok si ovdje i ve mislim
da se mogu oduprijeti oaju, ali znam da e moja hra
brost ieznuti im ode."
Rekoh mu da ne mora biti tako. Svaki odluan napor
nadvladavanja oaja uinit e idui pokuaj mnogo lak
im, pa tako to odolijevanje mora shvatiti kao dunost
u kojoj ne moe dopustiti neuspjeh. Morao sam krenuti
za svojim poslovima, ali sam zamolio jednog od svojih
pomonika da ostane uz jadnog ovjeka neko vrijeme
promatrajui nakupljanje depresivnih misli te da ih ras
pri svaki put kada zaprijete da e se priviti uz rtvu.
Znao sam da emo dugotrajnim postupkom postii da
se mladi ovjek sam odupre odravajui vlastiti poloaj,
iako je tijekom dugog i kontinuiranog podvrgavanja
isprva imao jedva dovoljno snage da ostane u borbi.
Moj je mladi prijatelj vodio borbu dva ili tri sata sve
dok se tamni oblaci nisu "razrijedili" pa je mladi mogao
ostati sam. Stoga mi se pomaga namjeravao vratiti.
Upravo se spremao na odlazak, ostavljajui nekoli
ko jakih i ohrabrujuih misli ve ohrabrenom ovjeku,
kadli je spazio malu djevojicu (u astralnom tijelu) kako
uasnuta bjei pred nekom vrstom goblina konvencio
nalnog tipa. Brzo se isprijeio upitavi: "to je to?" Pre
plaeno je dijete potrailo zaklon iza njega pokazujui
na demona progonitelja. Pomaga je priznao da mu se
njegov izgled nimalo nije dopao. Bio je pomalo ljutit,
upuen da prema neemu takve prirode mora uvijek
pokazati hrabro lice. Stoga je stao pred neman i suprot
stavio svoju volju njegovoj. Goblin im se nije priblia
vao, ve je ostao na maloj udaljenosti svijajui se uokolo,
krguui ogromnim zubima, oito nastojei izgledati
to stranije.
Kako situacija nije pokazivala nikakvog znaka po
boljanja, neofit je postao nemiran, ali je bio upozoren
da ne smije djelovati agresivno, osim u strogo odree
nim okolnostima. Odluio me potraiti te je doveo sa
sobom preplaeno dijete. Kretao se polako i oprezno,
stalno se okreui prema neugodnom goblinu koji ih
je uporno pratio na maloj udaljenosti.
Istraio sam predmet i otkrio da jadno dijete ima
este none more iz kojih se fiziko tijelo budi u grevi
ma, vritei. Bie-progonitelj bila je neugodna misaona
forma privremeno oivljena pomou vragolastog i zlob
nog prirodnog duha niega tipa kojem je uas male
djevojice oito pruao veliko zadovoljstvo i pakosnu
ugodu. Sve sam to protumaio djeci, a srditi djeak
odmah je okarakterizirao prirodnog duha kao zlo i izo
paeno bie. Napomenuo sam mu da to nije nita drugo
doli igre make i mia, da bia na takvom niskom evo-
lutivnom stupnju jednostavno slijede svoju nerazvijenu
prirodu te se stoga ne mogu nazvati pokvarenima.
Ne bi se smjelo dopustiti da njihovi budalasti nesta-
luci izazivaju patnju i uas ljudskih bia. Pokazao sam
mu kako da usmjeri svoju volju protiv prirodnog duha
i izbaci ga iz forme rasprujui istu odreenim naporom
volje. Mala je djevojica bila jo uvijek uplaena, ali se
zaista oduevila vidjevi kako je neman eksplodirala.
Zbog ovog e iskustva vjerojatno skupiti hrabrost pa
e ubudue njezin san biti mirniji. Na astralnoj razini
postoji velika raznolikost neugodnih misaonih formi,
a najgore su one u svezi s lanim i budalastim religioznim
vjerovanjima - raznim demonima i ljutitim boanstvi
ma. Okultistu je doputeno unititi takva bia. Ona zapra
vo ne postoje, odnosno ne predstavljaju trajno evolutivan
ivot, ve su samo jednostavne privremene kreature.
Zanimljiv je sluaj brata i sestre koji su tijekom svoje
mladosti bili privreni jedan drugom. Naalost, kasnije
se izmeu njih isprijeila lukava ena. Brat je potpao
pod njezin utjecaj i malo-pomalo ona ga je nauila da
sumnja u svoju sestru. Sestra nije vjerovala toj eni i
upozorila je brata. Upozorenje nije primljeno dobro
namjerno i uslijedio je ozbiljan raskol. Slijepa zanese-
nost brata trajala je vie od godinu dana. Tijekom tog
razdoblja drao se podalje od nje. Ona je pak bila teko
uvrijeena, ponosna i nesklona pratanju. Postupno je
brat otkrio istinski karakter te ene, premda dugo u to
saznanje nije mogao povjerovati. ak i kada mu je bilo
nemogue odrati svoju slijepu vjeru, jo je uvijek bio
ljut na sestru, uvjeravajui se da bi mu bez njenog mi
jeanja druga ena ostala vjerna i naklona. Stoga je
otuenje jo uvijek bilo prisutno, ali su uzroci ipak iez
li.
U ovakvom je sluaju najbolje poslati dva pomo
nika, jednog bratu, a drugog sestri, sa zadatkom da u
njihovim umovima stvore slike o starim danima kada
su se iskreno voljeli. Kada se uspostave takvi odnosi,
treba odreenim misaonim formama nastaviti tretman.
Brat i sestra nita nisu znali o posredovanju. I jednom
i drugom se inilo da stalno naviru sjeanja o malim i
neoekivanim dogaajima iz sretnijih dana. Nakon ne
kog vremena ponos je nestao. Na kraju je brat, uslijed
stalnih sugestija, otiao do sestre, naiavi na neoeki
vanu susretljivost, oprost i radost. Odmah je uslijedilo
pomirenje. Malo je vjerojatno da e ikada ponovno do
zvoliti da se izmeu njih isprijei kakav taman oblak.
Poglavlje XV

Brodolomi i katastrofe

Ponekad je lanovima grupe pomagaa mogue otklo

niti prijeteu katastrofu uslijed neke vee odredbe. U
mnogo je sluajeva kapetan broda, ne sumnjajui, skre
nuo s kursa uslijed neke nepoznate struje ili pogrenog
prorauna, kreui prema opasnosti. Brodolom je bilo
mogue sprijeiti utiskujui u njegov um osjeaj pogre
ke. Iako je informacija u kapetanov mozak dolazila
kao neodreena, upozoravajua intuicija koja se ne
prestano ponavljala, on bi joj pridao panju poduzima
jui sugerirane mjere opreza.
U jednom je sluaju kapetan broda bio blie kopnu
nego to je mislio. Uporno smo ga pokuavali nagnati
da promijeni smjer. Neko je vrijeme odolijevao sugesti
jama, odbacujui ih kao nepotrebne i apsurdne, ali je
ipak, oklijevajui, promijenio smjer. Rezultat ga je za
prepastio. Nalazio se vrlo blizu obale, zapravo nepo
sredno uz obalu. Dolaskom sunevih zraka shvatio je
za koliko je izbjegao katastrofu.
Meutim, katastrofe esto imaju karmiku prirodu
i dosljedno tome ne mogu biti otklonjene. No, ne smije
se pomisliti da pomo u takvim sluajevima nije potreb-
na i da se ona ne moe pruiti. Ljudi su pritom predodre
eni za umiranje i ne mogu biti spaeni od smrti, ali u
nekim sluajevima za to mogu biti pripremljeni te im
se zasigurno moe pomoi na drugoj strani, kada se
sve okona. I zaista, sa sigurnou mogu utvrditi da u
sluaju velikih katastrofa postoji posebna pomo.
Dva nedavna sluaja takve vrste su potonue broda
Drummond Castle i veliki ciklon koji je opustoio St.
Louis. U oba sluaja pomagai su uinili sve kako bi
smirili i probudili ljudske umove. Kada je nesrea nastu
pila, bili su manje uznemireni nego to bi inae bili.
Vei dio rada sa rtvama u obje nesree obavljen je na
astralnoj razini nakon naputanja fizikih tijela. O tome
emo kasnije. Posredovanje pomagaa u katastrofi mo
e biti ometeno uslijed panike koja obuzima unesree
ne ili ponekad, to je jo gore, zbog suludog pijanstva
onih kojima se nastoji pomoi. Mnogo je brodova odvuk
lo na dno pijane due. Zbog toga im se nije mogla pruiti
nikakva pomo neposredno pred smrt, kao ni dugo
nakon toga.
Ako se netko od nas nae u velikoj opasnosti koja
se ni na koji nain ne moe otkloniti, trebamo se poku
ati sjetiti da je pomo blizu i da o nama ovisi da li e
zadatak pomagaa biti teak ili lagan. Suoimo li se s
opasnou hrabro i smireno, znajui da na istinski ego
nije u opasnosti, na e um biti otvoren za primanje
vodstva i pouke koje pomagai nastoje dati. Za nas je
to zasigurno najbolje, bez obzira da li se to odnosi na
nae spaavanje, kada je ono mogue, ili na sigurno
voenje kroz stanje smrti.
Potonje asistencije nisu este u sluajevima indivi
dualnih nesrea, ve su uestalije glede opih katastro
fa. Bit e dovoljno spomenuti jedan primjer kojim u
objasniti ono to sam mislio. U velikoj oluji koja je prije
nekoliko godina poharala nau obalu zatekao se ribar
ski brodi, otisnut daleko od obale. Na brodu su se na
lazili stari ribar i mali djeak. Starac se nekoliko minu
ta uspijevao drati za prevrnut brod. Nije bilo nikakve
fizike pomoi, a da je i bilo, po takvom vremenu nita
se ne moe uiniti. Starije ribar znao da ne postoji na
da za spasenje i da je smrt samo pitanje trenutka. Osje
tio je ogroman strah. Posebno je bio shrvan uasnom
samoom koju je poticala beskrajna vodena masa. Ta
koer su ga muile misli o eni i obitelji te o poteko
ama u kojima e se oni zatei nakon njegove smrti.
Naa je predsjednica tuda prolazila te je, vidjevi
starca, odluila olakati mu situaciju, ali njegov je um
bio toliko uznemiren da se na njega nije moglo djelovati.
Zbog toga mu se odluila prikazati kako bi pomo bila
djelotvornija. Prepriavajui kasnije taj dogaaj, rekla
nam je da je bilo divno uoiti promjenu na ribarevom
licu u trenutku kada ju je ugledao. Vidjevi sjajno oblije
na brodu, pomislio je da mu je za olakanje muka pos
lan aneo. Stoga je osjetio da e kroz vrata smrti proi
sigurno, a da e se za njegovu obitelj netko pobrinuti.
Nakon nastupanja smrti svjesno se oporavio na astral
noj razini zatekavi uz sebe svog "anela". Osjeao se
kao kod kue, spreman prihvatiti savjet pri zapoinja
nju novog ivota u koji je zakoraio.
Potom nam je ispriala jo jedan sluaj: "Sjeate li
se broda kojeg je zahvatio ciklon prolog studenog?
Ula sam u kabinu u kojoj je bilo zatvoreno dvanaest
ena. Zatekla sam ih kako tuno jadikuju, plau i stra
huju od smrti. Brod je trebao potonuti. Nije bilo pomoi.
Sve je upuivalo na dezinkarnaciju u stanju mahnitog
uasa, to je najgori nain ulaska u novi svijet. Kako
bih ih umirila, materijalizirala sam se, a one su pomislile
da sam aneo. Jadne su ene pale na koljena molei
me da ih spasim. Jedna mi je gurnula dijete u ruke pre-
klinjui me da spasim barem njega. Uskoro su sve utih-
nule i smirile se, a dijete je zaspalo smijui se. Potom
su sve mirno zaspale. Ispunila sam njihov um mislima
o nebeskom svijetu pa se stoga nisu probudile kada je
brod potonuo na dno. Osigurala sam njihov san do po
sljednjeg trenutka. Nisu se ni pomakle kada se san pre
tvorio u smrt."
Ovaj sluaj pokazuje da oni kojima se pomae imaju
veliku prednost u susretu sa smru i daleko veu pre
dnost koju su primili na njenim dalekim obalama od
onog kome su predali ljubav i povjerenje, onog tko je u
potpunosti shvaao novi svijet u kojem su se zatekli,
onog tko ih je odveo u sigurnost te im savjetovao kako
prilagoditi ivote novim okolnostima. Ovo nas dovodi
do jednog od najveih i najvanijih zadataka nevidljivih
pomagaa - vodstva i pomoi koju su sposobni pruiti
mrtvima.
Poglavlje X V I

Rad medu mrtvima

Jedno veliko zlo proizlazi iz apsurdno pogrenog uenja

o stanju nakon smrti, koje je naalost toliko proireno
naim zapadnjakim svijetom. Oni koji se iznenada
probude iz smrtnog metea obino su jako zbunjeni i
esto ozbiljno uplaeni, nalazei da je sve toliko druga
ije od onoga emu ih je poduavala njihova religija i
od njihovih oekivanja. Mentalni stav velikog broja
takvih ljudi nedavno je jezgrovito iznio engleski gene
ral, susreui se tri dana nakon smrti s jednim od poma
gaa kojeg je poznavao iz zemaljskoga ivota. Nakon
to je izrazio olakanje konano pronaavi nekoga s
kim moe komunicirati, prva primjedba je bila: "Gdje
se nalazim ako sam mrtav? Ako je ovo raj, onda i nije
ba neto posebno; ako je ovo pakao, bolje je nego to
sam oekivao."
Naalost, nema mnogo ljudi koji poimaju stvari filo
zofski. Uili su ih da e veina biti izloena vjenoj vatri,
izuzev nekolicine nadnaravno dobrih osoba. Kako ih
vrlo malo samoispitivanja moe uvjeriti da ne pripadaju
toj kategoriji, vrlo su esto u stanju panike, strahujui
da ih novi svijet u kojem su se zatekli tako iznenada
moe rastvoriti i baciti u vraju klopku. U mnogim slu
ajevima provode dugo u stanju akutne mentalne patnje
prije no to se uzmognu osloboditi fatalnog utjecaja
blasfemine doktrine o vjenoj kazni. Polako poinju
shvaati da se svijetom ne upravlja prema kapricu
odvratnog vraga koji se naslauje ljudskim mukama,
ve prema dobrohotnom i strpljivom evolutivnom zako
nu, apsolutno pravednom, koji uvijek iznova nudi prili
ku za napredovanje ukoliko ga ovjek eli na bilo kojem
stupnju svog razvitka.
Smatram da je potrebno spomenuti da meu protes
tantskim zajednicama uasavajue zlo poprima najgo
ru formu. Rimokatolika crkva sa svojom doktrinom
proienja vie se pribliava koncepciji astralne razine.
Njeni odani lanovi u svakom trenutku shvaaju da je
stanje u kojem su se zatekli nakon smrti privremeno i
daje njihov zadatak pokuaj uzdizanja uz pomo inten
zivne duhovne aspiracije. Svaku patnju prihvaaju kao
neophodnost za otklanjanje nesavrenosti karaktera
prije nego to krenu u via i svjetlija podruja.
Zamjeujemo da pomagai imaju obilje posla medu
pridolim duama. U veini sluajeva potrebno ih je
umiriti, utjeiti, olakati im stanje pouavajui ih. U
astralnom, kao i u fizikom svijetu, postoje mnogi ne
skloni primanju savjeta od onih koji znaju vie od njih.
Ipak, nepoznavanje stanja koje ih okruuje upuuje
mnoge mrtve da voljno prihvate vodstvo onih kojima
su takva stanja oito poznata. Boravak mnogih ljudi
na toj razini bio je skraen uslijed iskrenih napora grupa
neumornih radnika.
Razumljivo je da se karma umrlog ovjeka ne moe
promijeniti. Tijekom ivota ovjek gradi astralno tijelo
do odreenog stupnja gustoe i sve dok ono ne bude
uspjeno razgraeno ne moe krenuti u nebeski svijet.
Nije mu potrebno produljivati razdoblje neophodno za
taj proces prihvaanjem neprikladnih metoda.
Svi bi izuavatelji trebali shvatiti da duljina ovjeko
va astralnog ivota, nakon naputanja fizikog tijela,
uglavnom ovisi o dva imbenika - prirodi njegova prolog
fizikog ivota i stavu uma nakon onoga to nazivamo
smru. Tijekom zemaljskoga ivota ovjek utjee na
ugraivanje materije u svoje astralno tijelo. Izravno utje
e na njega strastima, emocijama i eljama doputajui
im da njime vladaju. Neizravno utjee na njega odozgo,
djelovanjem misli, i odozdo, pojedinostima iz fizikog
ivljenja - umjerenou ili razuzdanou, istoom ili
neistoom, hranom i piem.
Ukoliko ustraje u izopaavanju du bilo kojeg od
tih pravaca, izgradit e grubo i sirovo astralno tijelo,
naueno odgovarati samo niim vibracijama razine, te
e nakon smrti biti vezan za tu razinu dugim i polaga
nim procesom razgraivanja astralnog tijela. Nasuprot
tomu, plemenitim i paljivim ivotom pribavlja se nosa
sastavljen uglavnom od finih materijala; post mortem
problemi bit e stoga manji i neugodniji, a njegova e
se evolucija nastaviti bre i lake.
 Ovo je openito razumljivo, ali se esto zaboravlja
na drugi vaan imbenik - stanje uma nakon smrti.
Poeljna stvar za njega je razumijevanje svog poloaja
glede odreenog segmenta evolucije - treba nauiti da
se u tom stanju polako povlai prema nivou pravoga
ega te da je, dosledno tomu, njegov posao dezintegrira
nje misli koje potjeu od fizikog; treba usmjeriti i uvrs
titi misli na duhovne stvari koje e ga okupirati tijekom
ivota u nebeskom svijetu. Tako e olakati prirodnu
astralnu dezintegraciju i izbjei tegobnu i uobiajenu
pogreku nepotrebnog zadravanja na niim razinama,
koje su mu ionako privremeno boravite.
Meutim, mnogo mrtvih poprilino usporava pro
ces rastvaranja strastvenom tenjom za zemljom koju
su napustili. Oni jednostavno ne usmjeravaju svoje misli
i elje prema gore, ve provode vrijeme borei se svom
snagom da ostanu u dodiru s fizikom razinom, inei
tako velike potekoe svakome tko bi im pokuao po
moi. Jedino su u zemaljskim stvarima nalazili neki i
vui interes pa im stoga nakon smrti tee oajnikom
tvrdoglavou. Kako vrijeme prolazi, uviaju da je jako
teko zadravati svoj interes ovdje dolje, ali umjesto
da pozdrave proces postupnog produhovljenja, tvrdo
glavo mu odolijevaju na sve mogue naine.
No, mona snaga evolucije oito je za njih prejaka
i oni su ponovno uvueni u njenu dobrohotnu struju.
Ipak, bore se na svakom koraku tog puta uzrokujui
mnogo nepotrebnog bola i tuge te odlaganje napredo
vanja prema gore i prolongiranje boravka u astralnim
podrujima tijekom dugog razdoblja. U pokuaju uvje
ravanja da je to neuko i pogubno protivlenje kozmikoj
volji suprotno prirodnim zakonima, kao i naporima ko
jima ih se pokuava nagnati da prihvate drugaije stanje
uma, poiva velik dio rada onih koji pokuavaju po
moi.
Pomagai mogu uiniti mnogo vie za one koji su
izuavali ove teme i koji su za zemaljskoga ivota naui
li kontrolirati niu prirodu. Kako sam ve napomenuo
u svojim knjigama "Astralna razina" i "Druga strana
smrti", materija astralnog tijela uvijek je neposredno
nakon smrti preinaena u koncentrine ahure pod dje
lovanjem elementala elja. To je ono to ograniava
svijest tijekom nekog vremena na najniim podrazina-
ma. Mrtav ovjek se opire promjeni jednako kao to
tijekom zemaljskoga ivota moe nadvladati divlje izvi-
ranje elja odlunim naporom volje. Iskazivanjem sna
ge moe nakon smrti postati gospodarem vlastitog no
saa.
Moe biti dovoljno fleksibilan i dopustiti nastavak
promjene. Naporom volje moe vratiti svojem astral
nom tijelu izvornu fleksibilnost. Moe inzistirati na odr
avanju istoga stanja kao i tijekom zemaljskoga ivota,
ali uini li to, vjerojatno e razvui borbu s elementalom,
to je analogno zemaljskoj borbi za nadvladavanjem
neke jake elje u fizikom ivotu. Takav napor pokazat
e se vrijednim; kada uspije bit e osloboen i prema
vlastitoj volji moi e se kretati astralnim svijetom,
svjestan ne samo jedne podrazine ve i svih podrazina
zajedno. Takva svijest primjenjiva je u sluaju ovjeka
koji ulazi u astralni ivot pri punoj svijesti za zemalj
skoga ivota. Na taj e nain duljina astralnog ivota
biti razumno skraena, a on e biti mnogo sretniji i ko
risniji. Tako osloboen ovjek moe pruiti vie pomoi
drugima. Zapravo se moe, ukoliko je dobro pouen,
pridruiti grupama pomagaa i zapoeti s njima rad
bivajui od velike pomoi svojim blinjima u astralnom
svijetu, pribavljajui sebi mnogo dobre karme.
Drugi je razlog odolijevanju koncentrinoj raspodje
li to ona esto sprjeava ili odlae susret s prijateljima.
Astralno tijelo nema odvojenih ulnih organa kao fizi
ko tijelo. Lik iz guste materije u sreditu stvara formu
nalik fizikom tijelu u svakoj pojedinosti. Iako ima izra
ene oi, njima ne vidi; iako ima prikazane ui, njima
ne uje. Vidi i uje (tonije reeno prima vibracije koje
stvaraju ono to u fizikom svijetu nazivamo vidom i
sluhom) kroz bilo koji dio koji se u danom trenutku
nalazi na povrini.
Unutra se nalazi materija koja pripada svakoj od
podrazina astrala, ali svaki od tih tipova materije moe
primiti samo vibracije koje mu odgovaraju. Tijekom
ivota sve se estice brzo kreu i krue, nalik proklju
aloj vodi. estice svake podrazine ulaze i naputaju
povrinski film pa ovjek moe u bilo kojem trenutku
vidjeti prizore i stanovnike bilo koje razine. Ako na
astralnoj razini nou sretne prijatelja, vidi njegovo
astralno tijelo, vidi ga onakvog kakav jest.
 Ako se elementalu elja nakon smrti dopusti ponov
na preinaka materije ovjekovog astralnog tijela u kon
centrine tijekove, na povrinu e izbiti grublje estice
najniih podrazina. ovjek tada ne vidi nita osim mate
rije te vrste. Neugodna okolica te podrazine bit e jedini
prizor koji e vidjeti. Sretne li prijatelja, nee ga vidjeti
onakvim kakav jest, ve samo onaj njegov dio koji se
izraava kroz grubu materiju; znai da e vidjeti samo
njegovu krajnje udljivu stranu (ono to pripada elja
ma), njegovu senzualnost, niskost, ljubomoru, razdra-
ljivost - ukoliko posjeduje bilo koju od tih loih osobina.
Ako je prijatelj mrtav neko odreeno vrijeme, vjerojat
no se ve rijeio tih karakteristika i izgubio grublju ma
teriju kroz koju su one bile izraene. U tom sluaju
njegov ga novopridoli prijatelj (ije je tijelo ve promi
jenjeno) uope nee vidjeti.
Svojim dolaskom nevidljivi pomaga slama koncen
trine ljuske i obnavlja cirkulaciju, a novopristigao o
vjek vidi itavu razinu uivajui u drutvu prijatelja koji
se ve dulje nalazi u astralnom svijetu. Tako je obeshra
bren nastavak djelovanja elementala.
Dogaa se da su mrtvi vezani za zemlju zabrinu
tou. Ponekad su zabrinuti zbog neizvrenih dunosti
i nepodmirenih dugovanja, ali ee zbog djece i ena
koje ostavljaju nedovoljno zbrinutima. U takvim slua
jevima potrebno je, prije nego to mrtav ovjek bude
smiren i zadovoljan te mirno i smireno nastavi svoje
putovanje prema gore, da se pomaga ponaa, do neke
mjere, kao njegov zastupnik na fizikoj razini te da
umjesto njega nastoji srediti poslove koji su mu pred
stavljali toliko problema. Neki od naih nedavnih doiv-
ljaja vjerojatno e potonje tumaenje uiniti jasnijim.
Jedan od pomagaa pokuao je pomoi nedavno
umrlom ovjeku. No bilo mu je nemogue odvui nje
gov um od zemaljskih stvari, jer je ovjek bio zabrinut
za dvoje djece koje je ostavio bez ikakve potpore. Bio
je radnik, nita nije utedio, a ena mu je umrla prije
dvije godine. Kuevlasnica kod koje su ivjeli bila je
izuzetno dobra ena, voljna uiniti sve to je u njenoj
moi, ali i sama presiromana da bi ih mogla usvojiti.
Zbog tog je bila prisiljena, to je prilino nerado uini
la, dati ih na skrb parohiji (ustanova koja se samostalno
brine za odgoj i za pomaganje sirotinje). Umrlom je
ocu to priinilo velike jade. Nije krivio kuevlasnicu,
ali ni sam nije mogao uiniti mnogo.
Na ga je prijatelj upitao ima li kakve roake kojim
bi povjerio djecu, ali se otac nije mogao sjetiti nikoga
tko bi bio voljan uiniti takvo to. Rekao je da ima mla
eg brata koji bi zasigurno uinio neto za njega, ali
on se izgubio prije nekih petnaestak godina pa tako
nije znao da li je iv ili mrtav. Posljednje to je uo o
njemu bilo je da ivi i radi na sjeveru kao stolar i da je
smiren, dobrostojei mladi ovjek.
Uporite s kojeg se trebalo krenuti zaista je bilo ja
ko slabo, ali kako se nije nazirao nijedan drugi nain
kojim bi se djeci pomoglo, na je prijatelj odluio krenuti
tim tragom. Zajedno s umrlim ovjekom zapoeo je
strpljivu potragu za bratom. Nakon mnogo muka i pro-
blema, ipak su ga pronali. Vodio je dobro razgranat
stolarski posao. Bio je oenjen, ali bez djece koju je
iskreno elio. Mogao je pomoi.
Sada se kao pitanje nametnuo najbolji nain prije
nosa informacije. Nasreu, pronaena je osoba koja
moe prenijeti vijest o bratovoj smrti i bijedi njegove
djece. To mu se jasno predoilo u snu i ponovilo tri pu
ta; jasno mu je naznaeno mjesto, pa ak i ime kuevlas-
nice. San je delovao. Porazgovarao je o svemu sa e
nom, koja ga je savjetovala da pie na u snu priopenu
adresu. Ideja mu se nije previe dopala. Htio je otputo
vati i otkriti da li postoji kua kakvu je vidio u snu i
izmisliti neki razlog za svoj dolazak. Kako je bio poslo
van ovjek, naposljetku je odluio da ne moe izgubiti
radni dan zbog neeg to se moe pokazati kao besmis
lica.
Napori u tom pravcu nisu urodili plodom. Trebalo
je iskuati neku drugu metodu. Jedan od pomagaa
napisao je ovjeku pismo opisujui okolnosti u kojima
je brat umro i poloaj naputene djece, to je ve vidio
u svojem snu. Primivi pismo, nije oklijevao. Narednog
dana uputio se u naznaeni grad gde ga je irokih ruku
primila dobra kuevlasnica. Zbog toga to je bila dobra
dua, pomagaima nije bilo teko uvjeriti je da zadri
djecu jo nekoliko dana zbog mogunosti da im netko
pomogne. Bila je sretna i zadovolna to je tako postu
pila. Stolar je uzeo djecu sa sobom i osigurao im sretniji
dom. Umrli otac vie nije bio zabrinut. Veselo je krenuo
putem nagore.
 Premda neki autori smatraju da je njihova dunost
energino inzistirati na zlu koje esto prati odravanje
spiritistikih seansi, poeljno je priznat da je u nekoliko
sluajeva obavljen "dobar posao", slian onome iz po
sljednjeg sluaja, posredovanjem kroz medije ili nekog
od prisutnih u krugu. Spiritizam ponekad zadrava du
e koje bi drugaije postigle bre osloboenje, ali mora
ju mu se pridati zasluge da omoguava oslobaanje
drugima, otvarajui im putove napredovanja. Postoje
sluajevi u kojima se pokojnik pojavljuje bez ikakve
pomoi pred roacima ili prijateljima objanjavajui
im svoje elje. Takvi sluajevi su poprilino rijetki, a
veina se dua, koje su vezane uz zemlju zabrinutou
(onakvom kakvu smo naznaili), moe zadovoljiti jedi
no sluei se medijima ili svjesnim pomagaima.
Na astralnoj razini esto se susreu ljudi koji ne
mogu vjerovati da su mrtvi. I zaista, veina ljudi uzima
stanje svoje svijesti kao nepobitan dokaz da nisu proli
kroz vrata smrti, to se ini podrugljivim glede prakti
ne vrijednosti naeg hvaljenog vjerovanja u besmrtnost
due. Meutim, velik broj onih koji umiru, s ciljevima i
namjerama tijekom zemaljskoga ivota, mogu se opisa
ti kao materijalisti u srcu. Oni koji su sebe na zemlji ta
ko nazivali esto se ne mogu ni usporediti s onima koji
ak i na spomen tog imena doivljavaju ok.
Nedavni primjer govori o znanstveniku koji se zate
kao na astralnoj razini pri punoj svijesti, ali pod druga
ijim okolnostima od onih koje je poznavao i ikada do
ivio. Uvjerio je sebe da jo uvijekivi i daje jednostavno
rtva produenog i neugodnog sna. Na njegovu sreu,
meu grupom sposobnih za djelovanje na astralnoj ra
zini bio je sin njegova starog prijatelja, mladi ovjek i
ji ga je otac ovlastio da potrai umrlog znanstvenika te
da mu nastoji pruiti pomo. Nakon to ga je pronao
i pristupio mu, umrli mu je znanstvenik otvoreno pri
znao da se nalazi u stanju velikog nemira i zbrke, ali
da jo uvijek zastupa svoju teoriju o snu jer mu to izgle
da kao najvjerojatnije tumaenje onoga to je vidio.
Iao je toliko daleko da je napomenuo kako njegov po
sjetitelj nije nita drugo doli lik iz sna i da zapravo pred
stavlja njega samog.
Predloio je mladom pomagau jednu vrstu testa:
"Ako si ti, kao to tvrdi, iva osoba, sin mog starog
prijatelja, donesi mi od njega neku poruku koja e mi
dokazati tvoju objektivnu stvarnost." Uenicima je u
uobiajenim okolnostima fizike razine strogo zabra
njeno davati bilo kakav pojavni dokaz. inilo se da bi
sluaj ove vrste teko spadao u to pravilo: s obzirom
da nije bilo primjedbi od viih "autoriteta", ocu je prene
sena molba, a on je poslao poruke koje su se odnosile
na dogaaje prije sinova roenja. Mrtvog je ovjeka to
uvjerilo u stvarnost postojanja njegovog mladog prija
telja, a time i razine na kojoj su oba djelovala. Spoznavi
to, njegovje znanstveni instinkt oivio i udljivo nasto
jao dobiti sve raspoloive informacije o novom svijetu.
Naravno, poruka koju je tako spremno prihvatio
nije predstavljala nikakav dokaz, jer je priopene inje
nice vrlo lako moglo proitati, iz njegovog uma ili iz
zapisa prolosti, bie razvijenih astralnih osjetila. Nje
govo neznanje o tim mogunostima omoguilo je stva
ranje konanog dojma, a instrukcije koje mu svake noi
daje njegov mladi prijatelj nedvojbeno e imati predivan
uinak na njegovu budunost; one e utjecati na nebes
ko stanje koje lei neposredno pred njim, kao i na nje
govu narednu zemaljsku inkarnaciju.
Glavni posao kojeg pomagai vre za novoumrle
sastoji se od umirivanja i utjehe, kao i izbavljanja od
uasnog, ali nerazumnog straha koji ih tako esto ispu
njava, uzrokujui toliko nepotrebne patnje, to onemo
guuje njihovo napredovanje prema viim podrujima.
Time ih se, u to je mogue veoj mjeri, osposobljava
za razumijevanje budunosti koja se otvara pred njima.
Uzimajui svoj rad kao primjer, elim napomenuti
da svake noi posjeujem velik broj mrtvih ljudi, a stal
no dolaze novi. Jedna od osobitosti rada s mrtvima je
njihov nemir. Nalik su djeci u mraku. Sve dok sjedite
uz dijete i drite ga za ruku, ono se osjea sigurnim i
sretnim. Kada ga napustite, oko njega se zatvara tama
i ono ponovno postaje plaljivo. Stoga opet sjedate do
njega i drite ga za ruku dok ne zaspi. Slino je s vei
nom umrlih. Potena i asna osoba koja je ve dulje
mrtva jako je uplaena. Ne zna kada e se tlo pod njome
otvoriti i kada e pasti u pakao. Sve dok sam uz nju
osjea se razuvjereno, ali im odem njezini se strahovi
poinju ponovo javljati; brine je ak nisam li ja preru-
eni vrag. Stoga radim s njom kao to se radi s malom
djecom. Ostavljam nekog uz nju. Neofit pri astralnom
radu ne mora znati to treba uiniti s neobinim i tekim
sluajevima, ali moe sjediti uz osobu, tjeiti je i rei
joj toliko toga o novom ivotu. Mora biti tamo, mora
biti pri ruci i ne smije se bojati. To je ono to ponovno
umiruje mrtve. Ako pomaga pokazuje nervozu, mrtva
e se osoba opet poeti bojati.
Odreeni broj poetnika svake noi putuje u pratnji
starijeg pomagaa. Doemo tako do neke ene u velikoj
tuzi. Kaem joj: "U emu je problem? to moemo ui
niti za vas? ao mi je, ali siguran sam da ete se oseati
mnogo bolje sada kada ste mi sve ispriali."
Tada, okreui se prema jednom od uenika, ka
em: "Gospoo X, da li biste htjeli ostati uz ovu damu
neko vrijeme?"
Susreemo se s novim sluajem, ostavljamo jednog
od naih poetnika i tako dok ne zaposlimo sve nae
pratitelje. U meuvremenu se neki od njih vrate nakon
to su ispunili zadatak. S vremenom naue izvravati
zadatke sami, bez tue pomoi. Izvravaju ih kada stek-
nu povjerenje u sebe i tada prianjaju na posao kao pot
puno spremni pomagai.
Umrli koji se ve dugo nalaze na astralnoj razini
takoer mogu primiti pomo, naravno, ukoliko je ele
prihvatiti. Pomo se sastoji u tumaenju i davanju savje
ta koji ovise o njihovim razliitim poloajima. Mogu
npr. biti upozoreni na opasnost i otkloniti uzroke nasto
jei komunicirati sa ivima putem medija, a ponekad
(iako rijetko) bie povueno u spiritistiki krug moe
biti odvedeno u vii i zdraviji ivot. Uenje koje se daje
osobama te razine nije izgubljeno. Sjeanje se ne moe
izravno odnijeti u sljedeu inkarnaciju, ali uvijek ostaje
kao stvarno znanje. Stoga postoje jake predispozicije
za njegovim trenutnim prihvaanjem u novom ivotu.
Prilino znakovit sluaj pomaganja mrtvima bio je
prvo postignue novog lana grupe pomagaa. Taj mla
di aspirant izgubio je dugogodinju vezu prema kojoj
je imao najdublje osjeaje. Njegova udljiva molba bila
je da posjeti tu osobu zajedno s iskusnijim prijateljem
kako bi joj mogao pomagati. Tako je uinjeno. Predivan
i dirljiv bio je susret ivog i mrtvog. Astralni ivot starije
osobe pribliavao se svom kraju, ali stanje apatije, dosa
de i nesigurnosti spreavalo ju je da uini neki nepo-
sredniji korak.
Kada je djeak, koji joj je toliko mnogo znaio u ze
maljskom ivotu, ponovno stupio pred nju i zrakama
svoje ljubavi rasprio gustu maglu potitenosti oko nje,
ona se probudila iz svoje obamrlosti. Shvatila je da joj
je doao protumaiti situaciju i priati joj o slavi vieg
ivota prema kojem su sada trebale biti usmjerene nje
ne misli i tenje. Kada je to u potpunosti ostvareno, u
njoj su se probudili uspavani osjeaji, takav izljev iskre
nih emocija prema mladom pomagau da je slomlena
poslednja spona kojom je bila vezana za astralni ivot.
Ogromno izlijevanje ljubavi i zahvalnosti odvelo ju je
k vioj svijesti nebeskog svijeta. I zaista, ne postoji vea
i dobrohotnija snaga u univerzumu od iste i nesebine
ljubavi.
Poglavlje XVII

Rad u svezi s ratom

Mnogo je ljudi pitalo da li je mogue da grupe nevidlji

vih pomagaa uine neto u vezi s ratom. lanovi gru
pe pomagaa tijekom rata plemenito i predano rade.
Mislim, i mogu rei da su od neprocjenjive koristi i po
moi. U tu svrhu naa je grupa znatno poveana. ak
postoje i pomagai izvan naeg kruga. Za rata nam ti
sue ljudi nudi pomo, oni koji vjerojatno nikada prije
nisu razmiljali o mogunosti takvog rada.
Stanje koje namee rat na mnogo je naina neobi
no. Tisue i tisue ljudi iznenada je baeno u astralni
svijet. Uglavnom su to jaki i mladi ljudi, a gotovo veina
njih pripada najnaprednijim rasama svijeta. ovjek koji
umire u starijoj dobi iscrpio je veinu svojih emotivnih
energija. One koje su jo uvijek aktivne ipak su slabe,
lako ih kontrolira i uglavnom mu ne zadaju mnogo
potekoa. U ovjeka koji umire u cvijetu mladosti i u
punoj snazi emocije su na najviem stupnju. Sposoban
je patiti kroz njih jednako kao to je sposoban kroz
njih uivati. Zbog toga njegov astralni ivot predstavlja
razliit spektar problema koje treba rijeiti.
 to je s ljudima koji umiru iznenada? Neki od njih
su dugo nakon smrti nesvjesni svijeta u kojem se nalaze,
poglavito zahvaljujui posljedicama prestrukturiranja
materije astralnog tijela, o emu sam govorio u prethod
nom poglavlju. Cjelokupna grublja astralna materija
stavljena je na povrinu astralne ovojnice to rezultira
time da se djelovanje primanja i izraavanja odvija kroz
grublji tip materije (vibracije na koje e odgovoriti).
ovjek koji je vodio umjeren ivot nije navikao ko
ristiti tu grublju materiju. Sve vie emocije - ljubav, de-
vocija, simpatija, patriotizam - koriste finije djelie astral
nog tijela. Samo nie emocije kao to su senzualnost,
ljutnja, zloba, mrnja koriste grublje djelie. Smru o
vjek ne mijenja iznenada narav i ne poinje odmah
koristiti vibracije na koje je navikao. Svjestan moe
biti kroz vanjski omota astralnog tijela, a ostaje zatvo
ren unutar ljuske od grube materije; moe ivjeti u ne
koj vrsti ruiastoga sna, sretno nesvjestan svih neu
godnosti oko sebe sve dok se grublji djelii potpuno ne
istroe i dok se ne probudi na vioj razini. Taj proces
moe trajati tjednima, ponekad ak i mjesecima.
Neki u trenutku smrti doivljavaju samo trenutnu
nesvjesnost; poslije jakog oka osjeaju se mnogo bolje
i lake nego ikada prije. Razlog tomu nije samo osloba
anje teine fizikog tijela. Vie je to posljedica atmosfer
skog tlaka (15 funti na kvadratni in; 1 in = 2,54 cm;
1 funta = 453,59 grama), u iznosu od dvije tone na i
tavo tijelo. Toliko smo naviknuti na njega da ga podno
simo ne znajui za njegovo postojanje. Tek kada ga se
oslobodimo vidimo da smo izgubili neto izuzetno teko
i deprimirajue.
esto ovjek ne zna da je mrtav i ne eli u to povjero
vati. Pokuava razgovarati sa ivim prijateljima, ali ga
oni ne uju. Pokuava ih dodirnuti, ali bez rezultata.
Rei e pomagau: "Kae mi da sam mrtav, a osjeam
se ivljim nego prije deset minuta." Ponekad se eli
boriti i tada je potrebno smiriti ga i protumaiti mu ka
ko stvari stoje. Kada vojnik konano shvati svoj poloaj,
obino iskazuje veliko zanimanje pronalazei bezbroj
novih mogunosti. Neopaen se moe kretati neprija
teljskim poloajima, ali rijetko kada uspijeva svojima
javiti poteze i namjere neprijatelja. Ipak, postoje slua
jevi u kojima se moe djelovati na neiji um. No, pri
matelji to obino shvaaju kao posljedicu imaginacije,
ne pridajui joj previe panje.
Neki su ljudi zabrinuti zbog obitelji. Drugi ele na
uiti sve to se moe nauiti o novom stanju u kojem
su se zatekli. Posao nevidljivih pomagaa sastoji se u
spremnosti susretanja s raznoraznim zahtjevima. Prvo
to se od njega trai su pouavanja odreene vrste, ne
da bi se na njega prenijelo neko vjerovanje, ve zato
to uenje predstavlja injenice o sluaju i namijenjeno
je onima koji pitaju. Kada im je materija protumaena,
mnogi od vojnika spremni su i eljni uiniti sve to
mogu za svoje drugove, bez obzira da li su ve na astral
noj ili jo uvijek na fizikoj razini. Njihove su aktivnosti
tada razliite i od najvee koristi.
 Ne mogu ovdje otvoriti iroko polje opisivanja tih
mnogobrojnih uda, ali izloit u nekoliko primjera po
vezanih s ratom i s nekim od mlaih lanova grupe
pomagaa sa ijim smo se pothvatima ve upoznali u
prethodnim poglavljima. Pravi je Cyril ivio u prolom
stoljeu i bio je asnik u britanskoj vojsci. Dva puta je
bio teko ranjen. Bio je zarobljen i utamnien u Njema
koj, odakle je izbavljen razmjenom. Mladi pomaga
roen je kasnije. Iskreno mu se divio i iskazao mu je
svoje potovanje uzimajui njegovo ime kao svoj pse
udonim. Iznijet u neka od njegovih postignua.

PRIA O URSULI

Vrei svoj posao, sreli smo na bojnom polju izvjesnog

kapetana, nedavno dospjelog u astralni svijet, kojeg
emo nazvati Harold. Spremno je primio sva naa tu
maenja o novom ivotu postavi miroljubiv i sretan.
Ali neto je titilo njegov um. Bio je najstariji sin u obi
telji. Imao je brata, godinu ili dvije mlaeg od njega.
Bili su jako povezani. ak ni ljubav prema istoj eni ni
je naruila njihov odnos. Prije rata Harold se zaruio s
Ursulom. Brat Julian je takoer bio zaljubljen u nju, ali
je odluio nadjaati svoje osjeaje zbog privrenosti
Haroldu.
Uskoro je izbio rat i oba su brata uvojaena. Julian
nije imao sree. Ubrzo je ranjen i onesposobljen za
vojnu slubu. I tako je ostao kod kue gdje nije mogao
izbjei druenje s Ursulom, koju je volio vie nego ika
da. Uskoro je i ona postala svjesna njegovih osjeaja i
na vlastiti uas otkrila da ih uzvraa. Meu mladim
ljudima nije bila izmijenjena nijedna ljubavna rije.
Oboje su bili posramljeni zbog svojih strasti, osjeajui
se nevjerno prema vojniku u ratu koji, naravno, ni u
to nije sumnjao. Vrijeme je prolazilo, a Julian i Ursula
osjeali su sve vee nezadovoljstvo. ak je i Harold,
prilikom svog kratkog posjeta, osjeao da neto nije u
redu, iako nije znao to.
Uskoro je Harold bio ubijen. Poginuo je vodei svoje
ljude u pobjedu. Smrt je pojmio krajnje filozofski. Jedi
no je alio Juliana i Ursulu jer je znao da e oboje osje
ati veliku tugu. Nastojei im ublaiti bol, gotovo stalno
se nalazio uz njih. Profinjenom sposobnou opaanja
kakvo je karakteristino za astralni svijet uskoro je
otkrio jaku privlanost meu njima. Odmah je u tomu
vidio nadu za brzo olakanje i utjehu za njih oboje. Po
kuao ih je ohrabriti. Jake predrasude u njihovim umo
vima dovele su do krivog razumijevanja njegovih dobro
namjernih pokuaja kojima je nastojao na njih utjecati.
Haroldove este astralne posjete stalno su drali u
svom umu. to je intenzivnije nametao svoj lik, vie su
se sramili svoje nelojalnosti prema njemu i ostali su
uporni u naumu da se odupru iskuenju. Ursula se men
talno zavjetovala da e itav ivot posvetiti samotnom
ivotu. U meuvremenu se Harold zabrinuo nad njiho
vom neobjanjivom nenaklonou prihvaanja pote
koa koje je toliko udljivo nastojao otkloniti.
 Mladi pomaga Cyril (ne Cyril iz prolog stoljea,
ve njegov nasljednik koji je uzeo njegovo ime), kojem
je dotini sluaj bio povjeren, ubrzo je otkrio da njegov
"tienik" nee pokloniti svu svoju panju astralnom
radu sve dok se ne rijei obiteljski sluaj. Zbog toga se
zajedno s Haroldom uputio u njegov prvobitan dom
elei vidjeti moe li se neto uiniti da se situacija razri
jei. Stigli su do Juliana i Ursule koji su etali umskim
puteljkom, sretni to su zajedno, ali u isto vrijeme osje
ajui nelagodu i krivnju. Cyril im je prvo pokuao utis
nuti istinu, ali nije mogao nadii njihovo pogreno
usmjereno vjerovanje. Oni su osjeali energine suges
tije da Harold odobrava njihovu vezu, ali prepoznavali
su je kao iluziju roenu iz bolesne elje. Mladi pomaga
je bio oajan. Pozvao je svog starijeg i iskusnijeg prijate
lja, ali i njegovi su napori ostali bezuspjeni. Na kraju
je djeak rekao: "Neemo uspjeti sve dok ne uzmogne-
mo govoriti s njima licem u lice. Ako me materijalizira,
mislim da bih ih mogao uvjeriti."
Stariji se pomaga sloio. Nekoliko minuta kasnije
nestrpljiv i uzbuen djeak urio je prema nesretnom
paru govorei im:
"Donosim vam poruku od Harolda. eli da se vjen
ate i budete sretni. alje vam svoju ljubav i svoj blago
slov."
Moete zamisliti iznenaenje Juliana i Ursule. Bili
su previe zbunjeni da bi neobinom djetetu zamjerili
iznenadno prodiranje u podruje njihovih najskrovitijih
emocija. Ali uskoro se Ursula oporavila i izustila:
 "Tko si ti? to si mislio rei time da dolazi od Harol-
da? Zar ne zna da je Harold mrtav?"
Djeak je odgovorio: "Ja sam Cyril, ali ne obazirite
se na mene. Nema za to vremena. Pokuajte shvatiti
to vam govorim i uinite to Harold eli."
Tada je urno protumaio (zato to je znao da se
energija ne smije gubiti predugim odravanjem materi-
jalizacije) da smrt ne postoji i da u danom trenutku
Harold stoji pokraj njih, svjestan ljubavi koju su paljivo
skrivali, odobravajui njihovu ljubav i zabrinut zbog
njihove sree.
"Ursula", uzviknuo je Julian, "itavom duom vjeru
jem da je to istina. Osjeam to, znam to."
"O, kada bih u to mogla vjerovati", rekla je Ursula
zapanjujui svojom rezerviranou. "Kako u to mogu
biti sigurna? Kae da je Harold ovdje", ree okreui
se prema djeaku. "Pokai mi ga na trenutak. Neka mi
on to kae, i tada u vjerovati."
"Moemo li?" pitao je mlai starijeg pomagaa. Po
tonji je sagnuo glavu i sjenovito Haroldovo oblije sta
jalo je tamo, smijui im se sjajnih oiju. Uinio je jedan
korak, uzeo Ursulinu ruku i njeno je poloio u ruku
od straha preneraenog Juliana. Tada je podigao ruku
kao to to ini sveenik prilikom blagoslivljanja i izne
nada se neega sjetio. Pipkao je po neemu ispod svoje
odore i iznenada je izvukao malen zlatni krii koji je
uvao za Ursulu, ali prije nego to joj ga je uspio vratiti
poginuo je.
 Cyril se okrenuo starijem pomagau i upitao: "Mo
emo li to uiniti za nju?" Stariji se pomaga udaljio na
nekoliko trenutaka, a kada se vratio, u Cyrilove je ruke
stavio fiziki kri. Djeak ga je odmah dao Ursuli govo
rei: "Vidi, ovo je kri koji ti je Harold htio dati."
Zaljubljeni su stajali jo uvijek se drei za ruke,
nemalo iznenaeni. Uzevi kri, Ursula je rekla: "Ovo
konano dokazuje da sve nije samo san. Ovaj kri dala
sam Haroldu prije odlaska u rat. Evo, ovdje su inicijali
koje sam dala ugravirati."
Julian se iznenada sabrao i rekao Cyrilu: "Nismo ti
se zahvalili. Ne znam tko si i zapravo sve ovo ne razu
mijem, ali uinio si nam neto to se niim ne moe
vratiti. Ako postoji neto to mogu uiniti kao izraz
svoje zahvalnosti..."
I tada je iznenada reagirala Ursula, naglo se sagi-
njui, oito pokuavajui poljubiti Cyrila, ali djeak se
dematerijalizirao brzinom svjetlosti. Njene su ruke zah
vatile samo zrak. Oboje su bili preplaeni i razoarani.
No Julian je pronaao nain utjehe i oni su proveli mno
go sati razgovarajui o udesnom doivljaju. Julian je
iskreno poalio to nije imao priliku iskazati tovanje
za ono to je djeak uinio. Zaelio je, ukoliko im Bog
podari potomstvo, da njihov prvoroeni sin dobije ime
Cyril, kao znak sjeanja na ovaj dan. Na to se Ursula
zacrvenjela i svim srcem zaeljela isto.
Dogaaj je u Ursuli pobudio istinsko zanimanje za
ivot nakon smrti, kao i za nefizike fenomene. Cyril
je nekoliko dana navraao do nje i vidio je jo jednu
mogunost. Kada je etala umom sama, u pratnji psa
uvara, ishodio je dozvolu za ponovno materijaliziranje
na nekoliko minuta kako bi joj preporuio neke knjige.
Bila je presretna to ga ponovno vidi, a Cyril je ovaj
put bio paljiv i drao se na sigurnoj udaljenosti. Bilo
je zanimljivo primijetiti da ga je veliki pas, iako isprva
uznemiren i znatieljan, potpuno prihvatio, pokazujui
mu svoje prijateljstvo na dostojan nain.

ASNIKOVA VOLJA

Isti mladi pomaga nekoliko je dana kasnije izvijestio

o drugom zanimljivom sluaju. Umrlom asniku velike
probleme inila je njegova ostavtina. Ispriao je svoju
priu. Kao neotuivo nasljedstvo ostavljeno mu je
imanje i odreena svota novca koju je mogao troiti po
slobodnoj volji. Njegova ga je majka neko vrijeme
nastojala prisiliti da oeni mladu enu prema kojoj nije
osjeao neku posebnu privlanost. Odluio je uvojaiti
se kako bi izbjegao donoenje odluke koju nije bio
voljan uiniti. U borbi je teko ranjen. Tijekom dugog
oporavka zaljubio se u Francuskinju koja ga je
njegovala. Oenio se njome prema francuskom zakonu,
ali o tome nije izvijestio svoju majku u Engleskoj, bojei
se njezine ljutnje zbog neuspjeha njezina plana. Znao
je da prema strancima ima izuzetno negativan stav.
Mislio je da e sve mnogo bolje razjasniti kada svoju
suprugu po svretku rata odvede kui. Nadao se da e
u meuvremenu dobiti sina te da e taj dogaaj ublaiti
gnjev njegove majke.
I tada je itav plan poremetila njegova smrt. ini se
da je pokuao spasiti ivot ranjenom redovu, pri emu
su oboje ranjeni daleko ozbiljnije. Uspjeli su dopuzati
do nekog jarka, a ratni je vihor krenuo dalje ostavljajui
ih postrani. Umirui asnik uinio je krajnji napor piui
svoju volju i oporuku, ali nije znao da li e se taj doku
ment pronai, da li e dospjeti u prave ruke, ukoliko se
uope i pronae, te da li e ga smatrati pravovaljanim.
Sreom, imao je uz sebe nalivpero, a jedini papir bilo
je posljednje enino pismo. Poeo je pisati na poleini
pisma to je mogao bolje, znajui da mu je ostalo malo
vremena. Uspio je jasno i odluno izraziti svoju elju
prema kojoj itavo nasljedstvo treba pripasti njegovoj
eni iju je adresu napisao. Takoer je nalaznika zamo
lio da oporuku poalje njegovom odvjetniku u London.
Potpisavi pismo, zamolio je umirueg redova da ga
kao svjedok potpie. ovjek je pokuao, ali nakon to
je tekom mukom napisao dva ili tri slova svog imena,
nalivpero mu je ispalo iz ruke. Nakon nekoliko minu
ta i asnik i vojnik bili su mrtvi.
Pokuali smo umiriti njegov um govorei mu da e
oni koji pokapaju tijela zasigurno nai uz njega papir i
o njemu se pobrinuti. To ga nije smirilo. Imao je mnogo
dvojbi. Kao prvo, utvrdio je da se mjesto na kojem je
pao nalazi daleko te da je mogue da ga ne obiu s
obzirom da je crta bojinice brzo pomaknuta. Takoer
se bojao da kia ne ispere tekst koji je ionako bio jako
blijed, te da pismo umjesto njegovom odvjetniku ne
stigne njegovoj majci. Veliku nadu predstavljalo je nje
govo dijete koje je uskoro trebalo ugledati svjetlo dana.
Provjerili smo. Oekivao je sina. Potom se zabrinuo da li
e biti ostvaren zahtjev njegovog sina za nasljeiva
njem. Mislio je da bi u tim okolnostima vlastoruno
napisana izjava, iako neposvjedoena, vjerojatno bila
prihvaena.
Imao je starog kolskog prijatelja. inilo nam se da
bi pokuaj utjecaja na njega mogao dati neke rezultate.
Prijatelj je iskazao tvrdou. Poslije mnogo bezuspjenih
pokuaja prijenosa misli morali smo i u ovom sluaju
materijalizirati mladog pomagaa. Iskrsle su razne
potekoe. Nadilazili smo ih jednu po jednu. Na kraju
je prijatelj bio odveden do asnikova tijela, njegova opo
ruka je otkrivena i predana odvjetniku. Umrli ovjek
konano je pronaao svoj mir, a njegove elje su se po
ele ostvarivati.

NEKI MANJI SLUAJEVI

Ponekad su na fizikoj razini nai mladi pomagai spo

sobni djelovati mnogo izravnije. Primjerice kada su ne
ki seljaci grozniavo bjeali pred njemakim vojnicima
koji su nasrnuli na njihova sela, nai mladi pomagai
odveli su etvoricu bjegunaca u malu peinu pokraj
oblinje rijeke, gdje su ostali skriveni sve dok vojnici
nisu otili dalje. Potom su se vratili u svoje selo gdje su
nastojali ugasiti poar u jednoj od kua. Tamo su pre
spavali, a idueg dana uputili su se u oblinje selo koje
je izbjeglo razaranja.
Dva dana kasnije Cyril je spasio dva nova ivota -
djeaka i djevojicu. Jedini su preivjeli napad na selo.
Svi su ostali stanovnici ubijeni. Nekako su se uspjeli
sakriti. Kada su vojnici napustili spaljeno selo, pokuali
su neopazice pobjei. Namjeravali su pobjei izmeu
kua, ali brzim pregrupiranjem vojnika preprijeen im
je put. Kada ih je Cyril pronaao, ponovno su bili skri
veni. Ovaj put u plitkoj udubini usred gutare koju su
stalno probijale granate i meci. Plitka udubina spasila
ih je od metaka, ali neprijatelj je bio u umi pa je posto
jala opasnost da budu uhvaeni i ubijeni. Kasnije se
bitka pomaknula malo dalje i neprijatelj je napustio
umu, ali bitka se nastavila tijekom itavog dana i noi.
Djeca se nisu usudila ni pomaknuti. Hladnoa i vlaga
bile su strane. Kada ih je Cyril pronaao, nisu nita je
li ve dva dana, a djeak je svukao sa sebe gotovo svu
odjeu kako bi zatitio svoju malu sestru. Gotovo je
umirao, a ni njegova sestra nije bila u boljem stanju,
iako joj je bilo malo toplije.
Cyril se materijalizirao, ali oni ga nisu razumjeli.
Bili su jako uplaeni. Nisu znali tko je i kako je ovdje
dospio. Zbog toga je pozvao starijeg pomagaa koji ih
je umirio protumaivi da im ne ele nauditi. Cyril je
prvo u djeaka izlio toplinu i snagu, a kada je utvrdio
da mu je mnogo toplije i bolje, pronaao je za njega
malo kruha i kobasice u torbi jednog mrtvog vojnika.
ak i tada djeak je hranu prvo ponudio svojoj sestri,
ali bilo je dovoljno za oboje. Kada su ojaali, Cyril ih je
odveo dalje. Uzdignuvi se u zrak, Cyril je vidio itavo
bojno polje i odredio najsigurniji put. Ohrabrivao ih je
i pomagao im. Konano ih je uspio dovesti iza vatrenih
linija, do grupe francuskih vojnika koji su im dali neto
hrane te ih odveli u poljsku bolnicu gdje ih je zbrinulo
medicinsko osoblje. Ovdje su bili sigurni. Kako su svi
njihovi roaci ubijeni, brigu o njima preuzeli su neki
dobri ljudi.
U drugom sluaju radilo se o maloj djevojici koja
je namjeravala prijei preko mosta i na drugoj strani
potraiti hranu za svoju majku i drugu djecu koja su
umirala od gladi. Svuda uokolo nalazili su se vojnici
pa je taj pothvat bio izuzetno opasan. ekala je pogodan
trenutak, onaj za koji je ona mislila da je pogodan, i
potrala je preko mosta. Dospjela je do sredine mosta
kada je velika grupa poraenih vojnika banula na most
bjeei pred neprijateljskim granatama. Ljudi su pa
nino trali. Padali su jedan preko drugoga, a neki su
bili odbaeni na ogradu mosta. Djevojica nije imala
kamo pobjei. Stajala je nepomino, gotovo nasmrt
izgladnjela. Cyril se odmah materijalizirao, pomogao
joj da prijee ogradu i da se uvue izmeu dva stupa.
Tamo je ostala sve dok opasnost nije prola. Potom se
opet vratila na most i ostvarila svoj plemenit naum.
Cyril je otkrio nov nain pomaganja - spaavanje
brodova od mina utjeui na um kormilara. U svom
astralnom tijelu mogao je otkriti i raspoznati mine bez
veih potekoa. Uspio je postii da nekoliko brodova
izbjegne smrtonosnu zamku. Pokuao bi priopiti kor
milaru da se na njegovom putu nalazi mina, ali oito je
da takvu zamisao nije bilo lako staviti u njegovu glavu.
Cyril bi ga tada pokuao nagnati da na nekoliko trenu
taka skrene s kursa, toliko koliko mu je potrebno da
ukloni prepreku. Probudio bi kormilara koji bi s ua
som primijetio promjenu smjera okreui kormilo u
nadi da nitko nita nije primijetio. U jednom je sluaju
brodski asnik primijetio promjenu kursa i probudio
je kormilara koji je brzo skrenuo brod, ali opasnost je
ve prola.
Cyrilov je uspjeh bio osobit jer iskusne mornare ni
je bilo nimalo lako navesti na promjenu smjera. Jednom
nikako nije mogao navesti kormilara da promijeni kurs,
a s obzirom da je opasnost zaista bila velika, Cyril je
materijalizirao ruku i sam okrenuo kormilo. ovjek je
vidio ruku, ispustio kormilo i preplaeno pobjegao. Nas
tupila je zbrka tijekom koje je Cyril udaljio brod od mi
ne. Kada je asnik preuzeo kontrolu nad brodom, opas
nost je ve bila minula. Zakljuili su da je mornar bio
pijan ili da je sanjao. Smijali su mu se, ali on je tvrdogla
vo govorio kako je mala bijela ruka uhvatila kormilo i
poela ga pomicati. I tako je nastala nova pria o duho
vima, jer mornari vole povjerovati u sve to je n a d n a r
no.
ETHAN

Pria govori o malom djeaku Ethanu iji je otac pogi

nuo ranih ratnih dana. Majka je umrla poetkom njego
va djetinjstva pa su tako on i otac ostali zajedno, postavi
najbolji prijatelji. Ethan je oboavao jakog, visokog o
vjeka koji je prema njemu uvijek bio tako njean i spo
kojan, premda je u odreenim situacijama s drugima
znao govoriti strogo i odbojno. Djeak je uvijek znao
emu ga otac eli pouiti. esto su raspravljali o mno
gim temama koje obino ne zanimaju osmogodinje
djeake. Bili su jako povezani. esto su znali to onaj
drugi o neemu misli bez ijedne izgovorene rijei. Kada
je otac otiao u rat, ostavio je Ethana na brigu svom
bratiu, bunom i veselom ovjeku s velikom obitelji.
Prema Ethanu su bili izuzetno ljubazni, ali ipak ga
nisu razumjeli. Smrt njegova oca teko ih je pogodila.
Bili su puni samilosti. Ethan se uope nije obazirao na
injenicu da je postao siroe. Njegovi su roaci inili
sve kako bi ga utjeili. Posveivali su mu mnogo panje.
Namuili su se provjeravajui i osiguravajui mu oevu
imovinu. Bio je potpuno svjestan njihovih dobrih namje
ra i zbog toga zahvalan. Ali otac mu je nedostajao u
svakom trenutku. Dobrota i razumijevanje okoline nisu
mu mogli nadomjestiti njegovu nazonost. Povukao
se u sebe. Umirao je od tuge i roaci nisu znali to ui
niti.
Sve vrijeme otac se nalazio u njegovoj blizini, jako
zabrinut. Svake noi, im bi Ethan napustio svoje tijelo,
bili su zajedno kao nekad i djeak je bio presretan. Na
kon to bi se probudio, nije se jasno mogao sjetiti onoga
to se dogodilo iako je imao osjeaj da se dogodilo neto
predivno. Tako je svake noi doivljavao nekoliko tre
nutaka sree, a potom bi se polagano budio osjeajui
jad i prazninu.
Pokuavajui pomoi ocu, Cyrilova panja usmjerila
se na neobinu tragediju malenog djeaka. Vidjevi je,
zavolio je malenog Ethana i odluio mu je pomoi kako
bi ga izbavio iz kobne potitenosti koja je unitavala
njegovu vitalnost. Situacija je nalagala da bi se u fizi
kom ivotu trebao sjetiti svog izvantjelesnog iskustva,
ali svi napori glede toga bili su bezuspjeni zato to o
tome nije nita znao i zato to njegov um nije prema
takvoj mogunosti bio otvoren.
U astralnom ivotu Cyril je pobijedio Ethanovu pla-
ljivost i oni su postali veliki prijatelji, ali sve njegove
upute kojima je pokuao pouiti malenog djeaka kako
da premosti bezdan bile su bezuspjene.
Nakon mnogih pokuaja Cyril je konano morao
isprobati lijek protiv svih bolesti, materijalizaciju. Je
dnog je jutra doao u fiziki ivot s Ethanovim bue
njem, koji je otvorio svoje oi i ugledao ga kako stoji u
fizikom tijelu pokraj njega. Cyril mu je rekao: "Sada
me poznaje, zar ne? Sjea se da sam drao tvoju ruku
trenutak ranije, dok te otac drao za drugu?"
"Da! Da!" uzviknuo je Ethan uzbueno. "Gdje je
moj otac sada?"
 "On jo uvijek dri tvoju ruku, ali ne moe ga vidjeti
sada kada su tvoje oi otvorene. Mogu uiniti da vidi
mene. Ne mogu uiniti da vidi njega, ali moe osjetiti
njegovu ruku."
Kada je veza bila jasno uspostavljena, Ethan je bio
sposoban sjetiti se svega to mu je otac rekao. Narednog
jutra Cyril je uspio uiniti da Ethan sa sobom ponese
sjeanje bez potrebe vee dodatne materijalizacije. Bilo
je dovoljno materijalizirati stisak dvije ruke, oeve, ve
like, s jedne strane i djeakove, male, s druge strane.
Tako se sada Ethan svakoga jutra prisjea sve vie i
vie, a Cyril uurbano pouava i oca i sina. Dobro se
oporavlja, to njegovi roaci ne razumiju, jednako kao
to nisu mogli razumjeti njegovu bolest, ali on im to ni
kada nee moi protumaiti.
Poglavlje XVIII

Ostala podruja rada

Prelazei s teme vanoga rada meu mrtvima na raz

matranje rada meu ivima, moramo istaknuti dosta
iroko polje djelovanja, a time djelovanje nevidljivih
pomagaa nije konano. Tomu pridonosi ogromna koli
ina posla uinjena uz pomo poticaja - jednostavno
stavljanjem dobrih misli u umove onih koji su ih sprem
ni primiti.
Glede smisla izreenog ne bi trebalo initi pogreku.
Pomagaima bi trebalo biti savreno lako (lako u odno
su na one koji temu ne razumiju praktino) utjecati na
um bilo kojeg prosjenog ovjeka navodei ga da misli
kako oni ele, i to bez izazivanja sumnje u umu subjekta
da je posrijedi kakav vanjski utjecaj. Meutim, ma koli
ko bi rezultat mogao biti zadovoljavaju, takvo djelova
nje ne bi bilo prihvatljivo. Sve to moe biti uinjeno je
polaganje dobrih misli u um osobe kao jedne od stotinu
misli koje stalno prolaze kroz njega. Da li e je ovjek
primiti, uiniti je svojom vlastitom i djelovati u skladu
s njom ovisi u cijelosti o njemu samom. U protivnom
bi sva dobra karma uslijed djelovanja bila pripisana
samom pomagau, jer subjekt bi predstavljao samo
igraku, a ne aktivnog djelatnika; to nije ono to se eli
postii.
Pomo koja se na taj nain daje izuzetno varira u
karakteru. Tjeenje onih koji pate poinje se nametati
kao to to takoer ini napor voenja prema istini onih
koji je udljivo ele. Kada osoba provede mnogo vreme
na razmiljajui o nekom metafizikom problemu, mo
gue je u njezin um staviti rjeenje a da ona nije svjesna
da je ono dolo vanjskim posredovanjem.
Uenik takoer moe djelovati kao posrednik u
onome to se moe opisati kao odgovor na molitvu.
Premda je tono da svaka duhovna elja, ona za koju
se moe pretpostaviti da pronalazi svoj izraz u molitvi,
sama predstavlja silu koja automatski postie odreene
rezultate, takoer je tono da takav duhovni napor nudi
mogunost utjecaja na "snage dobra". Ponekad je pri
vilegij voljnih pomagaa stvaranje kanala kroz koje nji
hova energija istjee. Istinito je ono to je reeno za
molitvu, ak u veoj mjeri od meditacije, za one kojima
je ovo vie vjebanje mogunosti.
Uz ove vie openite metode pomaganja postoje i
specijalni kanali otvoreni jedino nekolicini. Takvi su
uenici spremni upotrijebiti rad za priopavanje istine
i predivnih misli autorima, pjesnicima, umjetnicima i
glazbenicima, ali razumljivo je da svi pomagai ne mo
gu biti sposobni raditi na takav nain. Ponekad, iako
rjee, mogue je upozoriti osobe na opasan pravac mo
ralnog razvitka kakvim su krenuli i otkloniti zle utjecaje
nekog ovjeka ili mjesta, ili omesti spletke crnih maga.
Izravno upuivanje u velike istine prirode rijetko se
moe priopiti izvan kruga izuavatelja okultizma, ali
ponekad je mogue uiniti neto glede toga polaui u
umove propovjednika i uitelja iri spektar misli i slo
bodnije vidike od onih koje imaju.
Postoji druga primjena te metode mentalne sugesti
je koja je od najvee vanosti, ali je zbog svoje naravi
pristupana samo naprednijim lanovima grupe poma
gaa. Na isti nain kao to obini ljudi mogu primiti
pomo u vezi s osobnim problemima, mogu primiti sa
vjet i biti voeni u stvarima koje izravno djeluju na samo
mali broj njima bliskih osoba. Sugestije mogu biti ponu
ene samo onima koji imaju mnogo moi i odgovor
nosti u politikom i religioznom svijetu - predsjednici
ma i njihovim ministrima, voama crkvenih ili dravnih
tijela, voditeljima misli ije rijei mogu utjecati na tisue
ljudi. Prihvaanje sugestije i njezino aktiviranje mogu
dobrohotno djelovati na itave narode i materijalno
potaknuti napredak svijeta.
Uvijek moramo imati na umu injenicu da iza pri
vidnog kaosa pohlepe i sebinosti postoji evolutivni po
redak, mona "Hijerarhija" velikih Adepata koji ine
pravo unutarnje vodstvo svijeta; iznad njih nalazi se
sjajan lik "JEDINOG POKRETAA', duhovnog kralja
koji na ovom planetu predstavlja logose Sunevog sus
tava. Pod njegovim svemonim upravljanjem polako,
polako se tijekom eona rasprostire nezadriv evolutivni
val. Iako se individualni valovi koji ine njegovo uzdiza
nje i pad jure i povlae, oni se ipak vraaju sa sve veom
i veom snagom, sve dok se "Njegova" boanska svrha
ne izvri, a zemlja ne ispuni boanskom slavom. Nae
grupe pomagaa rade pod vodstvom "Hijerarhije".
Stoga se dogaa da izuavatelj okultizma koji napre
duje na "Putu" dospijeva do irih sfera korisnosti.
Umjesto da pomae samo individuama, ui nas kako
postupati s klasama, narodima i rasama, a postupno
mu se povjerava dio vieg i vanijeg rada to ga ine
sami adepti. Stjeui nunu pomo i znanje, poinje
rukovati veim energijama mentalne i astralne razine;
pokazuje mu se kako poluiti krajnje mogunosti ko
ritenja svakog povoljnoga ciklikog utjecaja. Dovodi
se u vezu s velikim Nirmanakayasima koji su ponekad
simboliki izraeni kao "Kamenje zatitnog zida", pos
tajui - isprva u smanjenom opsegu - jedan iz grupe
njihovih slubenika, uei kako su rasporeene ener
gije koje predstavljaju plod njihove uzviene rtve. Tako
se postupno uzdie sve vie i vie; dospijeva u stanje
adeptstva, kada je sposoban preuzeti potpunu odgovor
nost koja poiva na Uiteljima mudrosti i pomoi dru
gima du puta na koji se uputio.
Na mentalnoj se razini rad nekako razlikuje s obzi
rom na to da se uenje moe dati i primiti direktnije,
bre i savrenije dok su pokrenuti utjecaji mnogo sna
niji zbog toga to djeluju na mnogo vioj razini. Ali
(nekorisno je o tome govoriti detaljnije jer svega je ne
kolicina nas sposobna svjesno djelovati na toj razini
za vrijeme ivota) ovdje, a i jo vie, postoji obilje posla
za kojeg trebamo postati sposobni izvriti ga, bez bo
jazni da emo rijekom bezbrojnih eona prestati obavljati
taj nesebian i koristan rad.
Poglavlje XIX

Veliki rad

Mogue je postaviti pitanje: "Kako se moemo osposo

biti za sudjelovanje u tom velikom radu?" Glede osobina
koje su potrebne osobi koja nastoji postati pomaga
ne postoji nikakva tajnovitost. Potekoa se ne nalazi
u uenju to one zapravo jesu, ve u njihovom razvija
nju unutar osobe. One su djelomino ve opisane, ali
usprkos tome treba ih izloiti potpuno i kategorino.

1. Privrenost (predanost). Prvo je potrebno prepoz

nati velik rad koji e nam Uitelji povjeriti i koji treba
postati naa najvea ivotna preokupacija. Moramo na
uiti razlikovati ne samo koristan od beskorisnog rada,
ve takoer razliite vrste korisnog rada kako bismo
se mogli posvetiti najviem radu za kojeg smo sposobni,
ne gubei uzalud nae vrijeme za neto, ma koliko to
izgledalo dobro ovjeku koji ne moe uiniti neto bolje.
ovjek koji eli biti izabran za rad na najviim razinama
mora odluno poeti raditi za prirodnu filozofiju ovdje
dolje.
Ni na koji nain pritom ne elim rei da trebamo
zanemariti nae ivotne dunosti. Zasigurno emo ui-
niti dobro ako ne zaponemo bilo kakve nove svjetovne
dunosti, ali one koje ve nosimo na svojim leima ima
ju karmiku obvezu koju nemamo pravo izbjei. Sve
dok ne izvrimo dunosti koje je karma pred nas pos
tavila, nismo slobodni za vii rad. No vii rad nam uspr
kos tome treba predstavljati jedinu stvar za koju zaista
treba ivjeti - stalnu ivotnu podlogu koja je namijenje
na radu za "Uitelje milosra".

2. Savrena Samokontrola. Prije nego to uzmogne-

mo sigurno raditi sa snagama i moima astralnog ivota,
moramo u potpunosti imati nadzor nad nama samima.
Na temperament, naa narav, moraju biti pod kontro
lom pa tako nita to vidimo ili ujemo ne smije u nama
izazvati stanje uzbuenosti, jer posljedice takve iritacije
bit e ozbiljnije na astralnoj nego na ovoj razini. Snaga
misli uvijek predstavlja ogromnu mo, ali ovdje dolje
ona je ograniena i umrtvljena tekim fizikim moda
nim esticama koje nisu stavljene u pokret. U astralnom
svijetu sve je to daleko slobodnije i jae; za ovjeka
potpuno probuenih sposobnosti osjeaj ljutnje spram
druge osobe prouzroit e ozbiljnu, pa ak i fatalnu
povredu.
Osim temperamenta, potrebno je kontrolirati i ivce.
Prividna i uasavajua opaanja s kojima se moemo
susresti ne smiju dovesti u pitanje neustraivost i hra
brost. Mora se zapamtiti da se uenici koji bude ovjeka
na astralnoj razini izvrgavaju odreenoj odgovornosti
za njegovu sigurnost, kao i za svoja djelovanja. Stoga
sve dok neofit ne prikupi dovoljno hrabrosti da ostane
sam, pomagaevo e vrijeme biti utroeno na njegovu
zatitu, u stalnom boravljenju oko njega, to bi oito
bilo nerazumno oekivati.
Treba biti siguran u postojanje ivane kontrole.
ivce treba pripremiti za rad koji treba biti izvren.
Kandidati to ine sada, kao i nekada, prolazei ono to
se naziva iskuenjima zemlje, vode, zraka i vatre.
Drugim rijeima, treba nauiti, ne samo u teoriji
ve i praktinim iskustvom, da u njihovim astralnim ti
jelima nijedan od tih elemenata ne postane za njih te
tan, da nitko ne zastane pred kakvom zaprekom na
putu rada kojeg moraju obaviti.
Uvjereni smo da e nas u fizikom tijelu vatra spriti,
voda utopiti, da vrsta stijena predstavlja nepremostivu
prepreku naem napredovanju, da ne moemo letjeti.
To je tolko duboko u nama da je za veinu ljudi potre
ban veliki napor nadilaenja instinktivne akcije koja
iz toga proizlazi i razumijevanja kako u astralnom tijelu
i najtvra stijena ne predstavlja prepreku slobodnom
kretanju, kako se moe skoiti s najvie stijene, zaroniti
u grotlo prokljualog vulkana ili u dubine nedokuivih
oceana.
Sve dok ovjek to ne spozna, znajui dovoljno da
bi mogao djelovati instinktivno i sigurno, beskoristan
je za astralni rad, jer e u hitnim sluajevima koji stalno
naviru biti trajno paraliziran prividnom nesposobnou.
Stoga on mora proi iskuenja i mnoga druga neobina
iskustva da bi se hrabrou i mirnoom suoio s naj-
groznijim prilikama usred najodvratnije okoline, da bi
injenino pokazao da njegovi ivci mogu biti podvrg
nuti bilo kakvim i svim razliitim situacijama u kojima
bi se u bilo kojem trenutku mogao nai.
Nadalje, potrebno je kontrolirati um i elje. Um -
zbog toga to je bez sposobnosti koncentracije nemogu
e uiniti dobar rad meu zbunjujuim tijekovima astral
ne razine. elje - zbog toga to je u ovom neobinom
svijetu elja uobiajeno esta. Sve dok se ne uzmogne
kontrolirati taj dio nae prirode, mogli bismo se suoiti
s naim vlastitim kreacijama kojih bismo se istinski
posramili.

3. Spokojnost. Spokojnost je neobino vana; izuze

e svih briga i tjeskoba. Mnogi radovi podrazumijevaju
umirivanje onih koji su uznemireni i razveseljavanje
onih koji su tuni. Kako pomaga moe vriti ovakav
rad ako njegova vlastita aura vibrira stalnim nemirom
i zabrinutou ili sivilom pogubne potitenosti koja pro
izlazi iz stalne depresije?
Za okultni razvitak nita nije pogubnije od nepotreb
ne zabrinutosti nad sitnicama to nam namee nae
dvadeseto stoljee, kada se esto "od muhe radi slona".
Veina nas provodi svoje ivote u preuveliavanju naj-
apsurdnijih sitnica, u ozbiljnim i nadasve iscrpnim rad
njama slabljenja ni zbog ega.
Mi, izuavatelji prirodne filozofije, trebamo nadii
takvo stanje iracionalne zabrinutosti i bezrazlone po
titenosti. Mi, koji nastojimo postii odreeno znanje
 o kozmikom poretku, trebali bismo shvatiti da je opti
mistiki pogled na svijet uvijek blii boanskom pogle
du, a stoga i istini, jer samo to u svakoj osobi koja je
dobra i predivna moe na bilo kakav nain biti stalnost;
zlo po svojoj prirodi treba biti privremeno. Zapravo,
kao to Browning kae: "Zlo je nitica, nula, tiina koja
ukljuuje zvuk", a iznad i iza svega "dua stvari je slatka,
srce postojanja je nebesko poivanje." Stoga oni koji
znaju stjeu nepomuenu mirnou te potpunim razumi
jevanjem zdruuju vedrinu koja proizlazi iz sigurnosti
da e sve na kraju biti dobro. Oni koji ele pomoi mo
raju nauiti slijediti njihov primjer.

4. Znanje. Da bi bio koristan, ovjek mora imati

odreeno znanje o prirodi razine na kojoj treba djelo
vati. to vie znanja ima u bilo kojem pravcu, vie e
biti od koristi. Mora se pripremiti za zadatak paljivo
prouavajui literaturu prirodne filozofije (Leadbeater
ovdje daje prvenstvo teozofskim knjigama od kojih smo
neke do sada ve objavili). Ne moemo oekivati da e
mu oni ije je vrijeme toliko dragocjeno pokloniti svoju
panju tumaei mu ono to bi mogao nauiti ovdje
dolje itanjem knjiga. Onome tko ve po svojim kapaci
tetima i sposobnostima nije "izuavatelj" nije potrebno
o sebi razmiljati kao o kandidatu za astralni rad.

5. Nesebinost. Nije potrebno mnogo govoriti o oso

bini nesebinosti. Onaj tko je ak samo povrno prou
avao nauk prirodne filozofije morao je uoiti da ovjek
u kojem postoji i najmanje zrnce sebinosti nije spre
man uputiti se u rad s viim snagama i moima niti je
spreman pristupiti poslu ija se sutina sastoji u tom
da djelatnik zaboravi na sebe zbog dobrobiti drugih.
Onaj tko jo uvijek ima sebine misli, ija je osobnost
dovoljno jaka ne dozvoljavajui mu da se odvoji od
svog rada zbog osjeaja prezirnog ponosa ili ranjenog
dostojanstva - takav ovjek nije spreman iskazati nese
binu predanost pomagaa.

6. Ljubav. Ova posljednja i najvea osobina takoer

se uglavnom krivo shvaa. Najjasnije reeno, to nije
jeftin, beznaajno neodluan sentimentalizam koji se
uvijek iskazuje ispraznim frazama i pretjeranom ope-
nitou, bojei se vre postojanosti zbog toga to bi
ga "neuki" mogli proglasiti "nebratskim". Ono to se
trai je ljubav, dovoljno jaka da se njome ne hvali ve
da djeluje bez da o njoj govori, silna elja za pomaga
njem koja uvijek eka priliku iako to eli uiniti u taj
nosti, osjeaj koji cvjeta u srcima onih koji su shvatili
veliki rad Logosa. Vidjevi ga jednom, spoznaju da u
sva tri svijeta za njih ne postoji drugi pravac doli poisto
vjeivanja s Logosom u to je mogue veoj mjeri; ostat
skroman na putu, velik na udaljenosti, siuan kanal
predivne boanske ljubavi koja kao i Boji mir osvje
ava ovjekovo razumijevanje.
To su kvalitete ijem zadobivanju pomaga mora
neprekidno teiti i koje u razumljivoj mjeri mora na
kraju zadobiti prije negoli se uzmogne nadati da e
"Veliki" koji stoji iznad odluiti da je spreman za bue-
nje. Ideal je u istini "visokog". Ipak, ne treba odustati i
pomisliti da e za vrijeme svoje borbe ostati beskoristan
na astralnoj razini. Postoji zaista mnogo toga to se
moe uiniti sigurno i uspjeno.
Teko je zamisliti da meu nama ne postoji netko
tko nou, kada se nalazi izvan svog fizikog tijela, ne
bi bio sposoban uiniti neko milosrdno ili dobro djelo.
Nae stanje tijekom sna obino se sastoji od zadublje-
nosti u jednu misao. Moramo upamtiti da u san unosi
mo misli koje su nas uglavnom zaokupljale tijekom
dana. Osobito je bitna posljednja misao prije zapadanja
u san. Ako od te posljednje misli uinimo snanu namje
ru da odemo i pruimo pomo nekome za koga znamo
da mu je potrebna, dua osloboena tijela nedvojbeno
e ponijeti tu namjeru i pomo e biti pruena. Postoji
nekoliko sluajeva injenja takvih pokuaja kada je iza
brana osoba u potpunosti bila svjesna napora budueg
pomagaa pa je ak vidjela njegovo astralno tijelo u i
nu noenja uputa koje su na njemu bile utisnute.
Nitko ne treba biti raaloen milju da nema udjela
u tom velianstvenom radu. Takav bi osjeaj u cijelosti
bio netoan, jer svatko tko moe misliti moe i pomoi.
Nema potrebe takvu korisnu djelatnost ograniiti samo
na sate sna. Ako znate (a tko ne zna?) nekoga tko je
tuan ili tko pati, poaljite mu misao ljubavi i iskrenih
dobrih elja. Budite sigurni da su takve misli i elje
stvarne, ive i jake. Kada ih poaljete, one e izvravati
vau volju proporcionalno snazi koju ste u nju ugradili.
Misli su stvari, jako realne stvari, potpuno vidljive oni
ma ije su oi otvorene u tolikoj mjeri da mogu vidjeti.
Mislima najsiromaniji ljudi, jednako kao i najbogatiji,
mogu dati svoj doprinos dobrohotnom radu za svijet.
Na taj nain, bez obzira da li svjesno moemo funkcio
nirati na astralnoj razini ili ne, svi se moemo pridruiti
i svi bismo se trebali pridruiti vojsci nevidljivih poma
gaa.
Aspirant koji eli postati jedan od grupe nevidljivih
pomagaa koji rade prema uputama velikih "Uitelja
mudrosti" pripremat e se za daleko veu shemu razvit
ka. Umjesto djelomine spremnosti, nastojat e se pri
premiti za daleko vei zadatak kako bi slijedio "njihove"
stope, podinjavajui sve energije vlastite due za pos
tizanje onoga to su "oni" postigli. Tako njegova mo
pomaganja nee biti ograniena samo na astralnu ra
zinu, ve e se proiriti na one vie razine koje su pravi
dom ovjekove boanske biti.
Za njega je put ve odavno oznaen mudrou onih
koji su na njega stupili u davnim vremenima, put samo-
razvitka koji prije ili kasnije svi moraju proi, bez obzira
da li ga odlui prihvatiti svojom slobodnom voljom ili
ekajui da ga polagana, sveprodorna snaga evolucije,
nakon mnogo ivota i mnogo patnji, izvue iz bezvolj-
nosti. Mudar ovjek je onaj koji odmah stupa na "Put",
odluno okreui svoje lice prema postignuu "adept-
stva", da bi osloboen svih sumnji, straha i tuge, mogao
pomoi drugima da pronau sigurnost i sreu. Koji su
koraci na tom "Putu svetosti", kako ga budisti nazivaju,
i kojim slijedom dolaze vidjet emo u sljedeem po
glavlju.
Poglavlje XX

Put probacionizma

Knjige Istoka govore nam da postoje etiri naina po

mou kojih se ovjek dovodi na poetak puta duhovne
evolucije:

1. Druei se i pratei one koji su na njega stupili.

2. Sluajui i itajui uenja prirodne filozofije.
3. Refleksijom prosvijeenosti; istom i potpunom
energijom napornog razmiljanja moe se dospjeti do
istine ili do nekog njezinog dijela.
4. Vjebanjem vrline, to znai da dugi niz godina
u vrlini provedenih ivota, premda to neophodno ne
ukljuuje poveanje intelektualnosti, postupno u ovje
ku razvija dovoljno intuicije koja e mu omoguiti da
shvati nunost stupanja na Put te mu pokazati kojim
smjerom treba ii.

Kada je na jedan od ovih naina stigao do te toke,

pred njim se prostire Put do najvieg adeptstva odlui
li krenuti njime. Piui za izuavatelje okultizma, nuno
je naglasiti da na sadanjem stupnju razvoja ne moe
mo oekivati da emo nauiti sve ili gotovo sve; moe-
mo se nadati znanju samo o prvim koracima toga puta.
O onim sljedeima znamo jako malo, ali ipak moemo
uhvatiti povremene bljeskove neopisive slave koja ih
okruuje.
Prema ezoterijskom uenju, ti su koraci svrstani u
tri velike grupe:

1. Razdoblje probacionizma koje se odvija prije ne

goli je dana bilo kakva obveza ili inicijacija (u punom
smislu rijei). To dovodi ovjeka do stupnja gdje je po
trebno uspjeno proi kroz ono to se u teozofskim
knjigama naziva kritinim razdobljem "Pete runde".

2. Razdoblje obveze uenitva ili odgovarajueg Pu

ta (slubovanja) ija su etiri stupnja esto opisana u
istonjakim knjigama kao "etiri sveta puta". Na kraju
uenik postie adeptstvo - razinu koju bi ovjeanstvo
trebalo dosegnuti po zavretku "Sedme runde".

3. Ono to se moemo usuditi nazvati razdobljem

slube gdje adept obnaa odreenu dunost (u skladu
s velikim kozmikim zakonom) u vladanju svijetom i
glede toga prima poseban zadatak. Naravno, svaki
adept - ak i svaki uenik, kada je jednom definitivno
prihvaen, kao to smo vidjeli u prethodnim poglav
ljima - preuzima udio u velikom poslu pomaganja i
unaprjeivanja evolucije ovjeka. Oni koji stoje na viim
razinama zadueni su za posebne odjeljke i odgovaraju
u kozmikoj shemi kraljevim ministrima u dobro orga
niziranoj zemaljskoj dravi.
 Prije nego to detaljnije razmotrimo razdoblje pro-
bacionizma, dobro je spomenuti da je u veini svetih
knjiga Istoka to stanje okarakterizirano i prepoznato
kao preliminarno, jedva kao dio Puta, jer se smatra da
se na Put stupa samo onda kada se prisegne (kada se
da zavjet). injenicom da brojenje stupnjeva zapoinje
upravo ovdje moe biti stvorena razumljiva nejasnoa.
Ponekad su sami stupnjevi ubrojeni, a ponekad inicija
cija vodi u ili izvan njih. Prouavajui knjige, mora se
stalno biti na oprezu kako bi se izbjegli nesporazumi.
Meutim, razdoblje probacionizma razlikuje se od
ostalih. Razlike izmeu stupnjeva manje su naznaene
ovdje nego razlike izmeu vie grupe, a potraivanja
nisu toliko odreena ili zahtjevna. Bit e lake protu
maiti tu posljednju toku nakon to se prikae popis
pet stadija tog razdoblja s pridruenim im kvalifikaci
jama. Prva etiri opisao je Mohini Mahun Chatterji u
prvom "Provoenju londonske loe" gdje itatelje izvje
uje jasnije i podrobnije. Izuzetno vrijedne informacije
daje nam dr. Besant u "Putu uenitva" i "Vanjskom
sudu".
Nazivi pridrueni stadijima razlikujuse jer se u ovim
knjigama koristi hindi sanskrtska terminologija, a rab
ljeni pali nazivi potjeu od budistikog sustava. No, iako
se subjektu prilazi s razliitih strana, potrebne kvalitete
su iste ak i s obzirom na razliitost forme. Kratko obja
njenje svake rijei bit e prikazano u zagradi, a potom
e slijediti tumaenje koje obino daje Uitelj. Budisti
prvi stupanj nazivaju:
 1. Manodvaravajjana (otvaranje vrata uma ili bijeg
pomou vrata uma). U njemu kandidat postie vrsto
intelektualno uvjerenje u nepostojanost i bezvrijednost
iskljuivo zemaljskih ciljeva. esto je opisano kao ue
nje razlike izmeu stvarnog i nestvarnog. Da bi se to
nauilo, esto je potrebno jako mnogo vremena i tekih
lekcija. Oito je da to mora biti prvi korak prema pra
vom napretku, jer nijedan ovjek ne moe krenuti na
Put svim srcem prije nego to se definitivno odlui "za
voljeti one stvari koje su gore, umjesto onih stvari koje
pripadaju zemlji". Ta odluka mora doi iz uvjerenja da
se nita na zemlji ne moe usporediti s naim ivotom.
Ovaj korak hinduisti nazivaju "Vivekovim postignuem
ili odabirom", a Sinnet ga naziva zakletvom na vjernost
svojoj vioj "biti".

2. Parikamma (priprema za djelovanje) - stanje u

kojem kandidat ui djelovati ispravno jednostavno zato
to je to ispravno, ne razmiljajui o svom vlastitom
gubitku ili dobitku na ovom ili na buduem svijetu, pos
tiui, kao to to naukovanje istonjaka nalae, potpunu
indiferentnost spram uivanja u plodovima njegovog
djelovanja. Ta je indiferentnost prirodni rezultat pret
hodnog koraka. Kada neofit jednom shvati nestvarni i
nestalni karakter svih zemaljskih nagrada, prestaje te
iti istima; kada jednom sjaj stvarnosti obasja duu,
nita "ispod" ne moe vie biti predmetom neke od e
lja. Tu viu indiferentnost ili ravnodunost hinduisti na
zivaju Vairagya.
 3. Upacharo (panja ili voenje) - stanje u kojem se
mora postii "est preduvjeta" (hinduski Shatsampatti).
Na pali jeziku oni su:
a) Samo (ravnodunost) - istoa i mirnoa misli
to proizlazi iz savrene kontrole uma. Ovaj je preduvjet
izuzetno teko postii, a on je pak najpotrebniji. Sve
dok um nije posluan i podloan voenju volje, ne moe
biti savren instrument Uiteljevog rada u budunosti.
Osobina je izuzetno opsena. Ukljuuje samokontrolu
i spokojnost koji su opisani u Poglavlju XIX kao nunost
za astralni rad.
b) Damo (podjarmljivanje) - slino ovladavanju, a
stoga i proienju nad neijim djelovanjem i rijeima
- osobina koja neophodno proizlazi iz prethodne.
c) Uparati (prekid) - osobina se tumai kao prekid
bogomoljstva ili vjerovanja u potrebnost bilo kojeg ina
ili ceremonije koju propisuje pojedina religija, to vodi
aspiranta do neovisnosti misli te do ire i velikodunije
tolerancije.
d) Titikha (izdrljivost ili odvajanje) - osobina kojom
se naznauje spremnost veselog podnoenja onoga to
ovjeku karma moe donijeti i rastajanja od sveg svje
tovnog kada se za to ukae potreba. Takoer to uklju
uje ideju potpunog nepostojanja negodovanja i ljutnje
zbog tete ili nepravde; ovjek zna da su oni koji mu
nanose tetu ili nepravdu samo instrumenti njegove
vlastite karme.
 e) Samadhana (nakana) -jednousmjerenost, uklju
ivanje na sposobnosti skretanja s neijeg puta zbog
napasti. Ova je osobina slina "privrenosti" iz pret
hodnog poglavlja.
f) Saddha (vjera) - povjerenje u Uitelja i sebe; po
verenje da je "Uitelj" kompetentna osoba. Ma kakvo
nepoverenje uenik moe osjeati prema svojim vlas
titim snagama i moima, ipak u sebi sadri boansku
iskru koja e mu, pretvorena u plamen, jednoga dana
omoguiti da dosegne ono to je njegov Uitelj ve p o
tigao.

4. Anuloma (izravan poredak ili slijed; naznauje

da njegovo postignue slijedi kao prirodna posljedica
prethodnih triju) - stanje u kojem je intenzivnom eljom
postignuto odvajanje od zemaljskog ivota i sjedinjenje
s najviim koje hinduisti nazivaju Mumukshatva.

5. Gotrabhu (stanje spremnosti za inicijaciju) - u

tom stanju kandidat sabire svoje prethodne steevine,
osnauje ih do stupnja potrebnog za sljedei veliki
korak kojim e stupiti na vlastiti Put kao prihvaen
uenik. Ostvarenje tog stupnja brzo je praeno inicija
cijom u sljedei stupanj. Odgovarajui na pitanje: "Tko
je Gotrabhu?" Buddha odgovara: "Gotrabhu je ovjek
koji posjeduje stanja iz kojih proizlazi trenutan poetak
posveenja."

Mudrost potrebna za prihvaanje PUTA SVETOSTI

naziva se Gotrabhu-gnana.
 I sada, kada smo letimice pogledali korake proba-
cionizma, moramo istaknuti ono to se odnosi na poe
tak. Savreno postignue tih osobina i sposobnosti ne
treba oekivati u ranom stadiju. Mohini kae: "Ako su
sve osobine jednako jake, adeptstvo se postie u istoj
inkarnaciji." Ali neto takvo je izuzetno rijetko. Kandi
dat mora neprestano ii u smjeru tog znanja i tih osobi
na. Pogreno je misliti da nikome nije doputen sljedei
korak ukoliko nije u potpunosti ovladao ostalima; oni
ne moraju ii odreenim redom kao posljednji stadiji.
U mnogim e sluajevima ovjek razvijati odreene
osobine u isto vrijeme, prije jednu uz drugu nego u
pravilnom slijedu.
Oito je da ovjek vrlo lako moe raditi du velikog
dijela Puta nesvjestan njegovog postojanja. Bez sumnje
je mnogo dobrih krana, mnogo ljudi slobodnog duha
ve daleko na Putu koji ih moe dovesti do inicijacije,
premda u svom ivotu moda nikada nisu uli za rije
"okultizam" ili za prirodnu filozofiju. Namjerno sam
spomenuo ove dvije vrste jer je u svim drugim religija
ma okultni razvitak prepoznat kao mogunost te stoga
zasigurno uoen od strane onih koji tee neemu to
e ih zadovoljiti vie nego egzoterijska vjera.
Takoer moram naglasiti da koraci razdoblja proba-
cionizma nisu razdijeljeni inicijacijom, iako e zasigur
no biti proeti raznolikim iskuenjima i probama na
svim razinama te mogu biti poduprijeti ohrabrujuim
iskustvima, nagovjetajima i pomoi kad god se ona
sigurno moe pruiti. Ponekad smo skloni slobodnije
rabiti rije "inicijacija" glede spomenutih iskuenja i
proba. Ispravno govorei, ona odgovara jedino uzvie
noj ceremoniji kojom je uenik formalno prihvaen na
vii stupanj od imenovane slubene osobe koja u ime
"Jedinog inicijatora" prima uenikov sveani zavjet i
polae u njegove ruke novi klju znanja kojeg e koris
titi na stupnju to ga je postigao. Takva se inicijacija
primjenjuje pri ulasku u dio koji e od tada razmatrati,
kao i pri prelasku iz jednog koraka u drugi.

***

Smatrao sam da je ovo poglavlje najbole ostaviti nepro

mijenjeno, onakvo kako sam ga napisao prije vie od
trideset godina. Od tada se mnogo toga promijenilo.
Nakon svega, ovjeanstvo ipak evoluira polagano, a
javno mnijenje se glede materije koju obraujem u ovoj
knjizi ipak promijenilo. Zbog toga nam je doputeno
da u kasnijoj literaturi podrobnije obradimo tu temu.
Ako je nabrajanjem oskudnih i tehnikih podataka o
izloenim kvalifikacijama probueno zanimanje nekog
od itatelja, ako unutar sebe osjeti potrebu traenja
"Puta svetosti" i stupanja na njega, predlaem mu ne
davno objavljenu knjigu "Uitelj i Put" koju sam napisao
iskljuivo o tome, a u kojoj se nalazi daleko vie priklad
nih informacija.
Poglavlje XXI

Vlastiti put

Na etvrtom stadiju Puta nalazi se 10 Samyojana ili

karika koje veu ovjeka za krug ponovnih roenja
spreavajui njegov ulazak u nirvanu. One moraju biti
odbaene. Ovdje poinje razlika izmeu razdoblja
obvezatnog uenitva i prethodnog probacionizma.
Djelomino skidanje okova nee biti dovoljno. Prije ne
go to kandidat prijee s jednog stupnja na drugi, mora
u cijelosti biti osloboen odreenih tereta. Njihovim
nabrajanjem upoznat emo potrebne uvjete. Stoga ne
ma razloga za uenje glede tvrdnje sadrane u svetim
knjigama da je ponekad za prelazak tih etapa Puta po
trebno sedam inkarnacija.
Svaki od etiriju koraka ili stadija takoer se dijeli.
Svaki stadij ima svoj: 1.) Maggo ili Put tijekom kojeg
se izuavatelj nastoji rijeiti okova; 2.) Pala (rezultat ili
plod), kada pronalazi rezultate svojeg djelovanja koji
se sve vie i vie pokazuju; 3.) Bhavagga ili dovrenje,
razdoblje u kojemu su rezultati na vrhuncu i kada je
sposoban na zadovoljavaju nain izvriti rad koji pri
pada koraku ili stadiju na kojemu sada vrsto stoji; 4.)
Gotrabhu, namjera, stanje u kojem je potpuno spreman
primiti sljedeu inkarnaciju. Prvi stadij je:
 I. Sotapati ili Sowan. O ueniku koji je dosegao tu
razinu govori se kao o Sowani ili Sotapanni - "onaj tko
je uao u tijek" -jer u tom razdoblju, iako moe oklijeva
ti, iako moe podlei daleko profinjenijim iskuenjima
i skrenuti s puta na neko vrijeme, ne moe vie pasti iz
stanja svoje duhovnosti i postati obian svjetovnjak.
Uao je u tijek odreene uzviene ljudske evolucije u
koju itavo ovjeanstvo mora ui oko sredine sljedee
"runde", sve dok ne ostavi za sobom privremene neus
pjehe pomou velikoga ivotnog vala, ekajui daljnji
progres sve do narednog lanca svjetova.
Uenik sposoban za takvu inicijaciju spreman je
prestii veinu ovjeanstva u iznosu itave "runde"
svih sedam planeta. inei to, osigurao se od mogu
nosti ispadanja iz tijeka "Pete Runde". Dosljedno tomu,
o njemu se ponekad govori kao o "spaenom" ili "sigur
nom", to je posljedica nerazumijevanja ove ideje. Iz
krive interpretacije proizlazi udna teorija spasenja ko
ju zagovara odreen dio kranske zajednice. "Vjeni
spas" o kojem govore neki od njihovih dokumenata
nije vjena muka, kako su pogreno tumaili neuki.
Okovi kojih se mora rijeiti prije negoli prijee na
sljedei stadij jesu:
1. Sakkayaditthi - vlastita zabluda ili iluzija.
2. Vichikichchha - sumnja ili nesigurnost.
3. Silabbataparamasa - praznovjerje.
Prvi od njih je "Ja sam ja" svijest. Povezan je s osob
nou. On je samo iluzija te mora biti uklonjen na pr-
vom koraku stvarnoga gornjeg puta. Da bi se karike u
potpunosti zbacile, potrebno je jo neto vie, jer se tu
ukljuuje injenica da individualnost uistinu ini jedno
sa "Svim", da stoga ne moe postojati nikakav drugi
interes suprotan interesu brae i da je najistinskije na
predovanje ono koje pomae napredak drugih.
Prvi znak i jamstvo stupanja na razinu Sotapati jest
uenikov prvi ulazak na razinu iznad mentalne, onu
koju obino nazivamo budikom. Bit e to najjednostav
niji dodir najnie podrazine s tim velianstveno uzdig
nutim stanjem koje uenik moe doivjeti, iako uz "Ui
teljevu" pomo. Ali ak i taj dodir je neto to se nikada
ne moe zaboraviti, neto to pred njim otvara vrata
novoga svijeta, iz korijena mijenjajui njegove osjeaje
i koncepcije. Tada po prvi put svojom proirenom svi
jeu s te razine on istinski shvaa istaknuto jedinstvo
svega, ne samo kao intelektualnu koncepciju ve kao
jasnu injenicu to se prostire pred njegovim otvorenim
oima. Tada zaista zna neto o svijetu u kojem ivi, ta
da dobiva slabane bljeskove o tome kakvi moraju biti
ljubav i milosre velikih "Uitelja".
Glede drugog okova potrebna je rije opomene. Mi,
koji smo navikli na europski nain razmiljanja, skloni
smo ideji da od uenika moe biti zatraeno slijepo i
nerazumno prianjanje odreenim dogmama. uvi da
je sumnja prepreka okultnom napretku, skloni smo
povjerovati da je ispravno od sljedbenika traiti neupit
nu i nepobitnu vjeru, kao to moderna vjerovanja i ine.
Nijedna ideja u cijelosti ne moe biti neistinitija.
 Istina je da je sumnja (ili prije nesigurnost) glede
odreenih pitanja prepreka duhovnom napretku, ali
antidot toj sumnji nije slijepa vjera (koja se smatra oko
vom) ve sigurnost uvjerenosti koja se temelji na indivi
dualnom eksperimentu ili matematikom zakljuiva
nju. Dok dijete dvoji o tonosti mnoenja, teko da e
postii znanje o vioj matematici. Njegove dvojbe mogu
se na zadovoljavaju nain razjasniti prihvaanjem ra
zumijevanja, temeljenog na razumu ili eksperimentu.
On vjeruje da su dva puta dva etiri ne zbog toga to
mu je tako reeno, ve zbog toga to je to postala injeni
ca u koju se sam uvjerio. Upravo tom metodom, i samo
tom metodom, mogu se rjeavati sumnje poznate okul
tizmu.
Vichikichchha je oznaena kao sumnja u doktrinu
karme i reinkarnaciju te u djelotvornost metode prihva
anja najvieg dobra "Puta svetosti". Biti osloboen od
te Samyojane znai napredovati apsolutnom sigurno
u zasnovanom na osobnom neposrednom znanju ili
na razumijevanju da je okultno uenje glede tih toaka
istinito.
Da bi se zbacili okovi tree vrste, potrebno je otklo
niti sve vrste nerazumnog ili pogrenog vjerovanja, svu
ovisnost glede djelotvornosti vanjskih rituala i cere
monija te njihovog znaenja pri proienju srca. Onaj
tko ih odbacuje mora nauiti biti ovisan o sebi samom,
ne o drugima, niti o vanjskim ljuskama bilo koje religije.
Prva tri okova ine skladan niz. Kada je razlika
izmeu individualnosti i osobnosti u cijelosti shvaena,
mogue je do neke mjere procijeniti i potovati pravi
smjer reinkarnacije, a time i raspriti sve sumnje koje
u vezi s tim postoje.
Tako znanje o duhovnoj stalnosti istinskoga ega
uzdie povjerenje o neijoj duhovnoj snazi, rasprujui
praznovjerje.

II. Sakadagami. O ueniku koji je dospio na drugi

stupanj govori se kao o Sakadagaminu - "ovjek koji
se vraa samo jednom" - to znai da e ovjeku koji
je dosegao tu razinu trebati samo jedna inkarnacija
prije nego to postigne arhatstvo. Na tom stupnju nije
potrebno rjeavati se bilo kakvih okova, ali uenik je
zauzet smanjivanjem i maksimalnim ograniavanjem
onih koji ga jo uvijek veu. Meutim, ovo je obino
razdoblje znakovitoga psihikog i intelektualnog na
pretka.
Ono to se naziva psihikim sposobnostima nije se
prethodno trailo, ali one moraju biti razvijene na ovom
stupnju. Bez njih je nemogue primiti znanje koje treba
dati ili izvravati vii rad za ovjeanstvo u kojem sada
uenik ima priliku sudjelovati; tijekom budnoga fizi
kog ivljenja mora imati razvijenu astralnu svijest, a ti
jekom sna pred njegovim e se oima otvoriti nebeski
svijet - jer svijest ovjeka koji je odvojen od svog fizi
kog tijela uvijek je jedan stupanj via nego dok je zatvo
ren u svojoj kui od krvi i mesa.

III. Anagami. Anagamin (onaj tko se ne vraa) je

nazvan tako jer, dosegavi ovaj stadij, trebao bi biti spo
soban dosegnuti sljedei tijekom postojeeg ivota. On
uiva, kreui se "rundom" svojega dnevnog rada, sve
vplianstvene mogunosti progresa dane pomou pu
nog posjedovanja neprocjenjivih sposobnosti nebes
koga svijeta. Naputajui nou svoj fiziki omota, po
novno ulazi u predivno proirenu svijest koja pripada
Buddhi. Time dolazi do onoga to ga ograniava:
4. Kamaraga -vezanost za osjetilne uitke, kojima
kao uzor slui zemaljska ljubav.
5. Patigha - mogunost ljutnje i mrnje.
Izuavatelj koji se rijeio tih okova ne moe vie ni
kad biti pokoleban utjecajem svojih osjetila niti u smje
ru ljubavi niti u smjeru mrnje. Osloboen je od veza
nosti ili nemira fizike razine.
I ovdje se ponovno moramo uvati krive koncepcije
koja se toliko esto susree. Najia i najplemenitija
ljudska ljubav nikada ne iezne i nije nikada, ni na
koji nain, umanjena okultnim treningom. Upravo su
protno. Ona se poveava i iri sve dok ne obuhvati sve
s istim arom s kojim je isprva obasipala jednog ili dvo
je. Ali uenik se vremenom die iznad svih obzira (raz
matranja) povezanih s osobnou onih oko njega pa je
stoga osloboen nepravde i pristranosti koju zemaljska
ljubav toliko esto donosi pri njegovom obuavanju.
Ni na trenutak se ne smije pomisliti da bi stjeui
tu iroku nesklonost prema svima izgubio posebnu lju
bav prema svojim prijateljima. Neobino savrena veza
izmeu Anande i Buddhe, kao i ona izmeu svetog
Ivana i Isusa, dovoljan je dokaz. Odnos izmeu Uitelja
i uenika jai je od ikakve zemaljske veze. Jer ljubav
koja cvjeta na Putu svetosti jest ljubav izmeu ega, ne
ljubav izmeu osobnosti. Stoga je ona trajna i jaka,
bez bojazni od smanjenja i nestalnosti, jer to je ona
"savrena ljubav koja otklanja strah".

IV..Arhat (dostojan potovanja, savren). Dolaskom

na ovaj stupanj aspirant trajno uiva svijest budike
razine: sposoban je koristiti njezine moi i snage dok
se nalazi u fizikom tijelu. Naputajui ga za vrijeme
transa ili sna prelazi u neiskazivu slavu nirvanike razi
ne. U tom stanju okultist se mora rijeiti preostalih pet
okova. Oni su:
6. Ruparaga - elja za ljepotom forme ili za fizi
kom egzistencijom u formi, ukljuujui to ak i
u nebeskom svijetu.
7. Aruparaga - elja za bezoblinim ivotom (ivo
tom bez forme).
8. Mano - ponos.
9. Uddhachcha - nespokojstvo ili nemir.
10. Avijja - neznanje.
Odbacivanje Ruparage ukljuuje naputanje svake
elje za zemaljskim ivotom ma koliko on bio plemenit
i uznosit, kao i za astralnim i nebeskim ivotom, ma
koliko on bio velianstven, a takoer i svaku podvrgnu-
tost prekomjernom utjecaju ili odbijanju uz pomo vanj
ske ljepote ili runoe bilo koje osobe ili stvari.
Aruparaga - elja za ivotom na najvioj i najbezo-
blinijoj razini mentalnoga svijeta ili na jo uzvienijoj
budikoj razini bit e jednostavno vie ili manje ulna
forma sebinosti koje se treba rijeiti, kao i sljedeeg
okova. Uddhachcha zaista znai "izloenost umnom
uznemiravanju". ovjek koji se konano rijeio tog
okova bit e potpuno neuznemiren glede bilo ega to
mu se moe dogoditi - savreno nepropustan za ikakvu
vrstu napada na njegovu uzvienu vedrinu.
Rjeavanje neznanja ukljuuje stjecanje savrenog
znanja - praktino sve znanje u vezi s naim planetar
nim lancem. Kada su svi okovi konano zbaeni, napre
dujui ego dosee peti stupanj - stanje punoga adept-
stva, postajui:

V. Asekha, "onaj tko vie ne mora uiti" o naem

planetarnom lancu. Na naoj sadanjoj razini potpuno
nam je nemogue shvatiti to to postignue znai. Pred
budnim oima adepta lei sav sjaj nirvanike razine.
Naputajui svoje tijelo, ima mo uzdignuti se na neto
jo vie - razinu koja nama predstavlja samo ime. Pro
fesor Rhys Davids tumai: "Sad je osloboen svih grije
ha; vidi i prosuuje sve stvari u ovom ivotu po njihovoj
istinskoj vrijednosti; iz njegovog je uma iskorijenjeno
svako zlo; za sebe doivljava samo pravedne elje, nje
no milosre, sklonost i izrazitu ljubav prema drugima."
Da bismo pokazali kako je malo izgubio osjeaja
ljubavi, itamo u Metta Sutta o stanju uma onoga tko
stoji na ovoj razini: "Poput majinske ljubavi koja e
po cijenu vlastitog ivota zatititi svog sina, takva ljubav
neka tamo bude prema svim ivim biima. Neka neiz-
mjerna dobra volja prevlada u itavom svijetu, iznad,
ispod, uokolo, neograniena, nepomijeana s ikakvim
osjeajem razliitog ili suprotnog interesa. Kada ovjek
postojano ostaje u tom stanju uma, bez obzira da li
stoji ili hoda, sjedi ili lei, dogaa se ono to je zapisano:
'ak u ovom ivotu pronaao je svetost (uzvienost)'."
Poglavlje X X I I

O onome to se nalazi "iza"

Oito je da ne moemo bilo to drugo znati o osobinama

potrebnim za jo vie razine koje se otvaraju pred sa
vrenim ovjekom. Potpuno je jasno da je, postajui
asekha, iscrpio sve mogunosti moralnog razvitka, pa
stoga daljnji napredak njemu znai jo ire znanje i jo
udesnije duhovne moi. Reeno je da kada ovjek na
taj nain postigne svoju duhovnu veliinu, bilo to tije
kom polaganog evolutivnog napretka bilo kraim pu
tem samorazvitka, postie punu kontrolu nad vlastitim
sudbinama, odluujui o svom buduem evolutivnom
pravcu izmeu sedam moguih putova koji se pred nji
me otvaraju.
Prirodno je da na sadanjoj razini ne moemo oeki
vati mnogo vee razumijevanje glede toga. Do naega
uma dopiru samo slabana opa slika i konture, izuzev
i jednu koja adepta izdvaja iz zemaljskog lanca koji
mu vie ne osigurava dovoljno mjesta za njegovu evolu
ciju.
Jedan put je put onih koji idu "prihvatiti nirvanu".
Koliko dugo ostaju u tom uzvienom stanju, za kakav
se rad pripremaju, koji e biti njihov budui evolutivni
pravac - pitanja su o kojima nita ne znamo. Kada bi
se o tome i mogla dati neka informacija, vjerojatno bi
nam bila poprilino nerazumljiva.
Ali moemo shvatiti toliko da blagoslovljeno stanje
nirvane nije, kako neki netono smatraju, stanje prazne
nitavnosti, ve je stanje intenzivnije i dobrohotnije
aktivnosti; uzdizanjem po ljestvama prirode ovjekove
se mogunosti poveavaju, njegov rad za druge postaje
vei i dalekoseniji, a beskonana mudrost i beskona
na mo predstavljaju mu samo veu mogunost slue
nja, jer njima upravlja beskonana ljubav.
Druga vrsta odabire duhovnu evoluciju ne toliko
daleku ovjeanstvu. Iako nije izravno povezana sa slje
deim lancem naeg sustava, protee se kroz dva duga
razdoblja koja odgovaraju "prvoj i drugoj rundi". Na
kraju, oni takoer prihvaaju nirvanu, no na viem stup
nju od prethodno spomenutog.
Ostali se pridruuju evoluciji deva, iji progres poi
va unutar velikog lanca sastavljenog od sedam manjih
lanaca poput naega. Svaki od lanaca njima predstavlja
jedan svijet. O tom se evolutivnom pravcu govori kao
o najpostupnijem i najmanje strmim, za razliku od osta
lih. Iako se ponekad spominje u knjigama kao "odbaci
vanje iskuenja da bi se postalo dobrim", to samo ini
usporedbu s plemenitim visinama samoodricanja Nir-
manakaye kako se to ve moe opisati na ovakav polu-
uvredljiv nain, jer adept koji odabere ovaj pravac pred
sobom ima zaista velianstven put. Put koji je izabrao
nije najkrai, ali je izrazito plemenit, to se moe vidjeti
iz injenice da ga je izabrala sveta Marija, Isusova maj
ka, desegnuvi stadij adeptstva. Tada se susrela s glaso
vitim i odgovornim zaduenjem "Majke Svijeta".
Jo jednu grupu ine Nirmanakaye, oni koji potisku
ju sve lake metode izabirui najkrai, ali najstrmiji
put do visina koje se jo uvijek nalaze pred njima. ine
ono to se pjesniki moe izraziti kao "zatitni zid". U
"Glasu tiine" pie: "tite svijet od daljnjeg i daleko ve
eg jada i tuge." Ne uvaju samo od vanjskih zlih utjeca
ja ve posveuju cjelokupnu svoju snagu radu slijevanja
duhovne snage i pomoi bez kojih bi ovjeanstvo bilo
u daleko teem poloaju nego to je sada.
Postoje takoer oni izravnije povezani sa ovjean
tvom. Ponovno se inkarniraju odabirui put to vodi
kroz etiri stadija onoga to smo oznaili kao slubeno
razdoblje. Meu njima se nalaze "Uitelji mudrosti",
oni od kojih smo mi, izuavatelji prirodne filozofije,
nauili djelie mone harmonije razvijajue prirode.
Moe se initi da samo malobrojni prihvaaju ovaj
smjer - vjerojatno samo onolko kolko je potrebno da
se obavi fizika strana rada.
uvi za ove razliite mogunosti, ljudi esto brzo
uzvikuju da Uitelji ne mogu drugaije nego izabrati
pravac koji najvie pomae ovjeanstvu. Boljim pozna
vanjem i veim znanjem zasigurno neto takvo ne bi
vidjeli. Nikada ne bi smjeli zaboraviti da uz nau postoje
i druge evolucije u Sunevom sustavu te da nesumnjivo
treba provesti ogroman plan Logosa na kojemu adepti
rade du svih sedam pravaca o kojima smo ve govorili.
Izbor Majstora ovisit e o potrebama; staviti se u slubu
apsolutnom nesebinou, biti na raspolaganju glavnim
snagama tog dijela velike evolutivne sheme.

***

To je, dakle, put koji se nalazi pred nama, "Put" kojim

bi svatko od nas trebao koraati. Velianstvenim se doi
maju njegove visine, ali moramo zapamtiti da se one
dostiu postupno, korak po korak; oni koji se sada nala
ze blizu vrha jednom su se uspinjali kao to mi sada
inimo. Iako se "Put" isprva ini teak i strm, napredo
vanjem nae noge postaju vre, a vidokrug iri. I tako
postajemo sposobniji pomoi onima koji se penju uz
nas.
Zbog toga to je isprva toliko teak i strm naoj ni
oj prirodi ponekad je nazvan "putem jada", to je p o p
lino netono. No, dr. Besant je to predivno opisala:
"Usprkos svim tim patnjama postoji duboka i stalna
radost, jer patnja potjee od nie prirode, a radost od
vie. I kada je posljednja mrvica osobnosti nestala, sve
to je bilo podlono patnji iezlo je; u savrenom adep-
tu postoje nepomuen mir i vjeno veselje. On vidi kraj
prema kojem je sve djelovanje usmjereno, veseli se tom
kraju znajui da je zemaljska tuga samo prolazna faza
ljudske evolucije."
Iz ovoga proizlazi duboko zadovoljstvo koraanja
"Putem", razumijevanja cilja i naina na koji se do njega
dolazi, znajui da se korisne moi poveavaju, a nia
priroda polagano nestaje. Malo je reeno o zrakama
veselja koje obasjavaju "Put" na uzvienim razinama,
o objavljivanju zasljepljujuih bljeskova slave, o pleme
nitosti koju zemaljske oluje ne mogu pomutiti. Za sve
one koji su stupili na "Put" svi drugi putovi izgubili su
svoju dra, a na njemu se i najvea tuga doima kao
najvee veselje "donjega" svijeta.
Neka nijedan ovjek ne oajava mislei da je zada
tak za njega prevelik. to god je ovjek uinio, moe
se postii. Jednako pomoi koju pruamo drugima, mo
i e oni koji su ve mnogo postigli pomoi nama. Mi,
koji koraamo putem, od najnieg do najvieg, vezani
smo dugim lancem uzajamnog pomaganja. Nitko se
nema pravo osjetiti zapostavljenim i samim. Iako se
ponekad nie stepenice mogu izgubiti u magli, znamo
da nas vode do sretnijeg podruja i iega zraka, tamo
gdje svjetlost uvijek sja.