Stepinac vlastitim arinima

Pie: Vuk Baanovi

itajui o konanom rezultatu rada zajednike rimokatoliko-pravoslavne komisije o blaeniku

Alojziju Stepincu, sjeti se da sam nekada davno proitao knjigu Branimira Stanojevia Alojzije
Stepinac - zloinac ili svetac? Naravno da je autorova politika proveniencija podrazumijevala da je
pitanje u naslovu knjige retoriko i da se nametao zakljuak da je zagrebaki nadbiskup kojeg je, sada
ve sveti, Ivan Pavao II proglasio blaenim, zloinac zbog svoga podravanja zloinakog reima
faistike NDH. A onda sam samostalno poeo istraivati i itati, budui da sa intelektualnom
zrelou, nekako, ide i usputna svijest da u komplikovanim istorijskim procesima stvari nikako nisu
prejednostavne, posebno kada se radi o izboru meu krajnostima, odnosno istorijske presude o
zloincu ili svecu. I jedan i drugi termin je jako teko jasno definisati. Ali zato se ne bismo malo
poigrali, pa vrijednosti koje je nadbiskup Stepinac sam propovijedao primijenili u procjeni njega
samoga. Samo letiminim pregledom predendehazijske (jugoslovenske) i endehazijske rimokatolike
tampe koja je izlazila sa nadbiskupovim arhipastirskim blagoslovom, primjeujemo estoku salvu
osuda prema fremasonima i idovima, a u osobnom Stepinevom dnevniku i prema pravoslavnima.

Ako je rimokatolika tampa mogla hvaliti faistike knjige Ante Pavelia, proklinjati idove
reenicama poput da su krivi radi rata i stoga im naim postupkom ne inimo nikakovu nepravdu 1 i
kompletne narode i ideologije proglaavati ultimativno demonskima i zloinakima, zbog ega je
zauujua ideoloka etiketa novoga reima prema Stepincu, ma kako ona, injenino bila netana?
Ili, ako je Stepinac pozivao faistiku dravu da, uz postojei Indeks zabranjenih knjiga
Rimokatolike crkve, zabrani "gotovo sve zle knjige i koje su uobe same po sebi kodljive"2, zbog
ega je toliko udno da je druga (staljinistika) iskljuiva ideologija pokuala uutkati njega kada joj
se, znatno vie nego faistikoj, usprotivio? Jer sudom kojim sudite bit ete sueni. I mjerom kojom
mjerite mjerit e vam se. (Matej 7:2), vrijednost je zapisana u knjizi koju je Stepinac esto
preporuivao NDH sabornicima, molei ih da dravu izgrauju na evaneoskim vrijednostima. Kako
je prola ta politika taktika instruirana od Pia XII da se, u strahu od staljinizma, faizmu i nacizmu
dodvorava zbog njihovog koketiranja sa crkvom, uz svu kolateralnu tetu kao to je istrjebljenje i
podjarmljivanje niih rasa i realizacije drugih neopaganskih i satanistikih koncepata, ne treba
posebno razglabati.

Jasno je da vrh Rimokatolike crkve, pa tako ni sam nadbiskup Stepinac nisu blagonaklono gledali na
konc-logore, rasne zakone i genocid koji se sprovodio nad Srbima, idovima i Romima, ali je isto
tako jasno da radi vieg interesa, protivljenje takvim dravnim programima svodilo na privatna i
neprotokolisana pisma, kao i uoptene osude na propovijedima, uz stopostotni nastavak podrke
faistikoj dravi na svim poljima. Osuda nacizma pape Pia XI u obliku enciklike Humani generis
unitas (Jedinstvo ljudskog roda), je skrivena od javnosti, a podrka je data etnofiletizmu i
statolatriji (idolatriji prema dravi). Ma koliko Stepinac, lino, a i zbog fundamentalnih hrianskih
naela do kojih je, mora mu se priznati, drao, saaljevao rtve faistikog genocida, da su se protiv
reima koji ga je sprovodio primjenjivale njegove metode otpora (neprotokolisana pisma i uoptene
osude), njegovi nasljednici vie ne bi imali koga saaljevati. U jednom drugom istorijskom kontekstu,
vie od 50 godina kasnije slino su promiljali episkopi SPC, kad su se ISIL-ovsko pogromakim
metodama, istorijskog trenutka nedostojnih, srpskih vlasti borili uoptenim proklamacijama o
1 Sarajevski Katoliki tjednik je 1942, godine
2 http://static.lupiga.com/repository/attachment/filename/6930/ZABKNJI.jpg
potebi da budemo ljudi, ma ta to do znailo. Uglavnom nita.

I tu prelazimo sa zloinatva na svetost. Dok je blaeni Alojzije oduevljeno proglaavao da je u

osnivanju nacistike NDH lako razabrati ruku boju na djelu (valjda je onda ta ruka, u tu svrhu,
iskoristila Hitlerovu ruku), dotle je ta ista boja ruka osnovala koncentracione logore u kojima e u
gasnoj komori umrijeti sveta Eidith Stein (sv. Terezija Benedikta od Kria), jer je bila idovka, kao i
sveti Maksimilijan Kolbe u okviru genocidnog projekta istrjebljenja poljske inteligencije i
svetenstva. Nekako u isto vrijeme je u Jasenovcu ubijen sveti Vukain iz Klepaca u okviru programa
istrjebljenja Srba, kao i brojni srpski svetenici i inteligencija, ukljuujui bratstvo drevnog manastira
itomisli. Nekako u isto vrijeme pravoslavni mitropolit plovdivski Kiril lijee na prugu kojom su
nacisti namjeravali deportovati 1500 bugarskih idova u logor smrti Treblinku i recituje odlomak
starozavjetne knjige o Ruti: Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ide, idem
i ja, i gdje se ti nastani, nastanit u se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti
umre, umrijet u i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat e i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i
nevoljom ako me to drugo, osim smrti, rastavi od tebe. (Ruta 1;16-17). Dok neto docnije, srpski
episkop, sada sveti, Nikolaj Velimirovi dri pohvalna slova nacistikim kolaborantima ljotievcima i
iz nacistikog zarobljenitva u Dahau, ba kao da citira, od Stepinca blagoslovljenu katoliku tampu,
propovjeda o paklenim izumima idova koji su i Hrista razapeli, a izmislili su i demokratiju, i
trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveoptu revoluciju, i
kapitalizam i komunizam. Zaista, po kojem je od ovih parametara Alojzije Stepinac svet? Kao to
zakljuismo u samome poetku, svetost, ba kao i zloinstvo za razne ljude, ideologije i ubjeenja ima
mnoga znaenja. Za neke je to oigledno slijepa poslunost crkvenim autoritetima, ak i onda kada se
njihove odluke u potpunosti kose sa hrianskim principima, za druge je, pak evaneoska pomo
onom najmanjem, uprkos bilo kakvom dravnom, ili viem interesu.

ta na kraju sa dilemom, zloinac ili svetac, osim konstatacije da je previe crno-bijela? Ili zakljuka
da je Stepinac bio zloinac onima koje je sam neselektivno i rigidno nazivao zloincima, a svetac
onima kojima je svetost ekvivalentna pokoravanju dravi ukoliko ova protaira crkvu. Hajde da
zamislimo ostvarenje tih ideala kako ih je zamiljao Stepinac. Mogli bismo samo zamisliti drutvo u
kojem bi se zapljenjivale i spaljivale nepoudne knjige, strijeljale ene koje poine abortus, unitavala
nemoralna umjetnost, demokratija, kapitalizam i komunizam i sve u svemu inilo sve da se
hrianske vrijednosti nametnu dekretom, to nije polo za rukom ni jednom sistemu na svijetu, a da
nije zapao u najrigidnije licemjerstvo, glupost i tupost. S druge strane lako zamiljam mjesto cvijetno
i lijepo u kojem su zajedno i Maksimilijan Kolbe, Eidith Stein, Mitopolit Kiril i Muenici
prebilovaki i itomisliki i svi oni za koje faistiko bijae za malena carstvo, a put do pakla
poploan dobrim namjerama crkvenih administracija.