Katolicka Crkva U Bosni I Hercegovini Ne

HRVATSKA BOGOSLOVSKA AKADEMIJA
CROATIA SACRA
ARKIV
ZA
CRKVENU POVIJEST HRVATA
GODINA 4
UREDIO
Dr. phil. MIROSLAV VANINO
ZAGREB
1934
TISAK NADBISKUPSKE TISKARE
KRUNOSLAV DRAGANOVI <RIM):
KATOLIKA CRKVA U BOSNI

I HERCEGOVINI NEKAD I DANAS
(Prilog uz istoimenu historijsko-statistiku kartu).
Summarium. Elucubratio ista est commentarius quidam ad

chartam historico-statisticam Ecclesiae catholicae Bosnae et Hercegovinae
ab auctore elucubrationis compositam ac propediem publicandam. Expo
nuntur fontes historici et methodus in conficienda charta adhibiti et, quod
rei caput est, delineantur, termini dioecesium veterum, id quod nunc
primum factum est. Validis etiam argumentis probatur, catholicos esse
antiquissimos Bosnae et Hercegovinae incolas, Christianos autem graeci
ritus aetate ottomanica immigrasse, cum antea ne unum quidem mona
sterium hisce in partibus certo habuerint. Bogoinilos seu patarenos fuisse
graeci ritus Christianos gratis a quibusdam scriptoribus minoris vel nullius
notae asseritur. Brevi quoque manu exponuntur rationes ob quas catholici
evanuerint in regionibus bene multis, in quibus saeculis praeteritis paro
chiae et monasteria, hodie solo nomine nota, florebant plurima.
Pred dobre dvije godine, iza 20 mjeseci studija i rada, zavrio

sam s crtanjem karte, koja prikazuje nekadanje i dananje stanje
katolike Crkve u Bosni i Hercegovini. Polazei na studije u Rim
predadoh kartu litografiji na izradbu. Konano, s velikim zakanje
njem karta izlazi ovih dana. Rad je na njoj trajao skoro godinu
dana, a ostalo se ima odbiti na nepredviene potekoe u tiskari,
na poti (n. pr. preporuena poiljka leala je u Carigradu mjesec
dana neizruena, i povratila se nakon reklamacije) i t d., a najvie
na onu narodnu: teko vuku po poruku.
elji urednitva Croatiae Sacrae vrlo se rado odazivam, da
ovdje iznesem nekoliko misli o karti, koja izlazi. inim to tim rade,
to karta doista treba komentara, da se u onom obilju podataka
zapaze i pravilno ocijene neke vanije stvari, koje bi lagano mogle
ostati nezapaene. Ovdje, u naoj jedinoj crkveno-historijskoj reviji
ograniujem se samo na historijski dio karte, na ono, to je na mapi
prikazano modrom bojom. Sadanje stanje, apsolutno i relativno
rasezanje katolikog ivlja u Herceg-Bosni, njegovu nacijonalnu
opredijeljenost, katolike samostane i upe, granice pojedinih crkve
nih jedinica (za Banjaluku bisukpiju n. pr. ovo je sada po prviput
prikazano), svu masu stvari i stvarica, koja bi mogue nekoga
vie zanimala, putam ovdje po strani, jer amo ne spadaju.
Prije svega valja nam koja rei o v r e 1i m a, iz kojih su crpljeni
podaci za zemljovid. Jer sve one stotine katolikih upa i crkava,
svi oni brojni samostani raznih redova i sve one biskupije na bos.
176 Notae historico-topogr. de Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
herceg, teritoriju nijesu iz prsta isisane nego na papir stavljene na

temelju sigurnih dokumenata, od kojih je najvei dio objelodanjen,
a neke druge istom naoh u rimskim arhivima Propagande i Va
tikana. Radi tehnikih potekoa na karti nije oznaena potpuna
literatura, na temelju koje je karta izraena, nego samo neka va
nija djela. Ni ovdje ne dajem njezin potpun katalog. Meutim se na
kraju nalaze sva djela, koja citiram tokom ove radnje i koja do
voljno pokazuju, da je cijela stvar izgraena na vrstim temeljima.
Ovom zgodom moram da izrazim svoju iskrenu zahvalnost
naem dinom Napretku i Napretkovoj Zadruzi, jer je u njihovom
Statistikom odsjeku bila karta izraena; preuzv. g. Dr. Ivanu a-
riu, vrhbosanskom nadbiskupu i metropoliti, jer njegovom dobro
tom kartu izdaje Vrhbosanska nadbiskupija; pre. biskup. Ordina
rijatima u Mostaru i Banjaluci, jer su mi blagonaklono stavili na
raspolaganje mnotvo potrebnih podataka; zatim gg. pre. Dr.
Nikoli iBilogriviu, mpt. O. Dr. fra Dominiku Mandiu, '0. Dr. fra
Leonu Petroviu i g. Ivanu Milieviu, jer su mi strunim savjetom
i brojnim historijskim materijalom pomogli, da stvar izae to pot
punija d tonija; na kraju svoj onoj gospodi, osobito naim portvov
nim upnicima, koji su spremno odgovarali na moje este i dosadne
upite i pruali mi vrijednih podataka za kartu.
Moram odmah u poetku da istaknem, da podnipoto ne sma
tram kartu tako dotjeranom, da joj se nee moi kojeta prigovoriti
i zamjeriti; sam sam dobro svijestan njezine nesavrenosti. Jedan
dio nedostataka potjee iz toga, to manjkaju potrebne predradnje,
osobito s podruja historijske geografije, koje su bitni preduvjet za
ovakovo djelo. Pokuao sam mnoge stvari sam samostalno rijeiti
(n. pr. pitanje poloaja sredovjene Q 1a i i t. d.), a da li uvijek
s uspjehom, to e kritika rei. Nadalje nijesu svi dokumenti, koji bi
bili potrebni, poznati i objelodanjeni. Posebno XVI. vijek, a donekle
i XVII., vrlo su slabo osvijetljeni i proueni, a i sama vrela su
vie nalik na rijetke kapi nego na ive izvore. Samo kasno izlae-
nje karte jest srea u nesrei, jer sam u rimskim arhivima n. pr na
temelju izvjetaja fra D o m i n i k a A n d r i j a e v i a1) (1630.),.
fra J e r o n i m a L u i a 12) (1638.) i drugih otkrio tridesetak dosad
nepoznatih upa i crkava. Druge vrste manjkavosti potjeu usljed
mnogog materijala, koji sam htio iznijeti na relativno malenu pro
storu. Karta je osim toga bila u litografiji najprvo precrtana i uve
ana, pa umanjena, a razumije se, da su se i na taj nain uvukle
neke razlike prema originalu, koji uostalom ni sam nije bio savren.
Ali uza sve ove slabije strane uvjeren sam, da e nova karta biti i
od nemale koristi: ona e pruiti po prvi put zaokruenu i cjelovitu
sliku svega, to se odnosi na historijat i savremeno stanje katoli
cizma u Herceg-Bosni; ona e dobro posluiti za poznavanje b. ii.
1 C r o a t i a S a c r a 1934, p. 5158.
2 Vis. e Coll. XVII., 174 ss. u Arhivu Propagande.
Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas. 177
prilika; ona e donijeti dosta novih, nepoznatih stvari; ona e zorno*

i jasno pokazati, kakvu je vanu ulogu igrala katolika Crkva u
ovoj zemlji, ija je svaka stopa natopljena krvlju naih djedova; ona
e uprijeti prstom na srodnost i najui odnoaj, koji je dananji bh.
teritorij imao s bratskim zemljama preko Save i Dinare; ona e
glasno doviknuti svima, da smo ovdje autohtoni elemenat, u svojoj
kui, svoj na svomu, i da nas nije stvorila nikakva ni propaganda ni
imigracija. A nesavrenosti, koje djelo, kao prvenac svoje vrste
jedva da moe izbjei, treba da nam slue samo kao poticaj, da
budua izdanja, ako Bog da, budu to dotjeranija i blia idealu za
kojim idemo: punoj historijskoj istini.
Piui komentar ovom histor. zemljovidu katolicizma u ovim
stranama, valja odmah jedno naglasiti: dati adekvatno tumaenje
karte, znailo bi napisati, pa i ukratko, povijest katolicizma B. i H.
A ta stvar ovdje nije mogua. Kad bismo htjeli iznijeti sva vrela,,
na temelju kojih smo ustanovili egzistenciju neke upe, i jo vie,
kad bismo naveli sve razloge, koji nas sile, da tu upu traimo na
tom i tom mjestu, morali bismo izdati itavu jednu knjigu. Kad ve
ta stvar ne ide, onda emo nastojati, da iznesemo barem neto od
svega toga i to tako, da se ne ograniimo samo na par suhih godina
i kritikih nota. Rade emo prikazati malo poblie i malo jasnije
barem jedan kraj nego suho sve krajeve zajedno. Zaustaviemo se
rade barem kod jednog problema, da se vidi, kako smo ga rjea
vali, nego kod svih zajedno, pa se onda iz svega ne vidi nita. Kako
je najvie prijeporna stvar na cijeloj karti pitanje granica pojedinih
biskupija to emo se kod toga najvie i zadrati. Uostalom, koliko
mi je poznato, ovo je po prvi put, da je neko pokuao poblie od
rediti historijske dijecezanske granice na b. h. tlu.
Najprvo emo se zaustaviti kod stare Bosanske biskupije, a
onda prelazimo na ostale, te se na kraju dotiemo pitanja upa i
samostana i historijskog rasezanja katolicizma u Istonoj Bosni.I.
I. Starokranska vremena.
Smatrao sam potrebnim, da na kartu unesem i one rijetke to
pografske podatke, koje nam je povijest mauhinski sauvala s
obzirom na najstariju periodu kranstva na bosanskom tlu.
Kranstvo ulazi u Bosnu u prvom redu preko stare Salone,
iri se lagano po svoj zemlji i gradi u doba slobode na sve strane
svoje crkve i crkvice. Arheolozi su otkrili i otkrivaju neprestano po
svoj zemlji nove starokranske bazilike, osobito iz VI. stoljea.
Posebnim modrim znakom (kriii u krunici) oznaio sam sve te
starokranske hramove kao onaj u Zenici, Mounju i Varoluku
kod Travnika, Brezi, Dabravinama i Homolju kod Sarajeva, ipovu,
Mujdiima i Majdanu u plivskom kraju, Stocu, apljini (Mogor-
jelu), Borasima .Blagaju i Han Potocima u Hercegovini, Varvari u
Rami, Skelanima na Drini, Duvnu, Vrtou, Radohovu i drugdje.
C R O A T J A S A C H A (1934) 1 2
Na I. i II. solinskom saboru (530. i 532.) potpisao je akte i An

drija biskup ecclesiae B e s t o e n s i s.3 Bistun ili Beston, biskupsku
rezidenciju, stavio sam uz starokransku baziliku u dananjoj Ze
nici, kako je prije drala veina naih arheologa, premda se iza
lanka O. I. Kujundia4 vjerojatnost naginje na drugu stranu prema
sentenciji, koja istovjetuje Mounj (kod Travnika) sa stolnim gra
dom biskupa Andrije. Na karti nijesam oznaio municipij i bisku
piju u Bistua Nova, jer solinski sabor odgada podjelu Bistuanske
biskupije i reenje drugog biskupa za bolja vremena, kada to
milostivi Bog dopusti.567 Protivno sam postupao u pogledu bisku-
ipija, koje su na istom (II. solinskom), saboru faktino i osnovane,
kao to su to Mucrum (Muccuru), Ludrum d Sarsenterum.3 Jednako
spominjem i biskupiju u Delminiumu (biskup Malchus g. 590),; Sar-
nadi, Ad Matricem etc. doim Naronu, koja se ve nalazila na
dananjem dalmatinskom tlu, ne unosim na kartu.
Meutim dolaskom slavenskih plemena kranstvo u naim
krajevima teko postrada. U unutranjosti, na razvalinama kran
stva buja novo, slavensko poganstvo. Romanski gradovi u Pri
morju, zahvaljujui tvrdim zidovima, sauvae u glavnom stari svoj
elemenat i staru vjeru. Ali i Slaveni u dodiru s kranskim naro
dima ne ostadoe dugo kod svojih politeistikih nazora. Hrvate za
pada asna povlastica, da su medu svim Slavenima prvi primili
svjetlo Kristove istine. Prvi posebno poslani misijonari Hrvatima i
Srbima bili su prema Profirogenetu rimski sveenici.
II. Bosanska biskupija.

Na podruju dananje Herceg-Bosne prostiralo se nekada vie
katolikih biskupija. Meu njima je po veliini podruja prva i
glavna bila Bosanska biskupija s katedralom sv. Petra i kaptolom
u selu B r d u u Vrhbosanskoj upi. Ipak ona nije nikada obuhvatila
cijelog podruja sredovjenog Bosanskog kraljevstva; svi rubovi
zemlje, izuzevi onaj na Drini, a djelomino i na Savi, spadali su
drugim biskupijama, ija su sjedita osim D u v n a i T r e -
b i n j a leala izvan granica Bosne, na hrvatskom dalmatin
skom tlu.
Do danas je nerijeeno pitanje, kada i od koga je osnovana
Bosanska bsikupija. Najstariji njezin spomen nalazi se u rimskom
popisu (notitia) crkvenih pokrajina, poznatom pod imenom
P r o v i n c i a l e V e t u s.8 Premda je sam dokumenat pisan u
XII- stoljeu (1188.), ipak su mu pojedini odlomci iz starijih vremena,
3 F a r 1a t i, Illyricum Sacrum II, 163, 173.
4 I. E. K u j u n d i D. I.: O poloaju rimskog municipija Bistue
nova u Bosni (Vrhbosna 1932, 253261).
5 F a r 1a t i, Illyricum Sacrum II, 163.
6 Id., 1. c.
7 F a r 1a t i IV, 170.
8 Mi g n e , Patrologa Latina, sv. 98, 457 ss.; Histor. Jahrbuch der
Gorres-Gesellschaft 2 (1881), 36 ss.
Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas. 179>
posebno onaj, koji spominje biskupije u Hrvatskoj i Dalmaciji. Da

je Provinciale Vetus skrojen od raznovremenih dokumenata, vidi
se jasno odatle, to se pojedini navodi meusobno znamo razilaze
i to u poetku najavljenu podjelu prema rimskim pokrajinama to
kom radnje naputa te slijedi drugu shemu prema tadanjim drav
nim fornacijama. U rimskom Iliriku9 dolazi odsjek: Civitates Dal-
matiae et Croatiae sunt numero XX: Metropolis civitas Salona itd..
Tu se meu ostalim (Zadar, Skradin, Trogir, Biograd, Dubrovnik,
Ston, Kotor, Bar i t. d.) spominje i c i v i t a s B o s u a. Nikakve
sumnje nema, da se tu 'radi ne o gradovima, nego o biskupijama.
Niti je Salona (zapravo Split) ikada bila politikom metropolom
kraljevine Dalmacije i Hrvatske, niti je Bosna bila grad, niti su u
ono vrijeme ve postojali rimski municipiji elmenia i Mucrona.
U ostalom, za 19 mjesta dade se lagano dokazati, da su u ono
vrijeme ili nekada ranije imala biskupa. Dosljedno je Bosna mo
rala onda biti biskupijom, koja se tim istim po prvi put spominje.
U izvrsnoj studiji o Bosanskoj biskupiji101 O. A. H o f f e r D. 1.
otroumno zakljuuje, da je taj fragmenat popisa morao biti napisan
otprilike izmeu 1050. i 1060. godine. Prema dananjem stanju
istraivanja izgleda, da bismo tu periodu morali pomaknuti jo
jedan decenij naprijed. Meutim se pisac Provincala po drugi-
put navraa u nae krajeve (col. 471) ostavljajui ovaj put metro
politi Istre supra Mare Zadar, Krk i Nin, a Splitskom Senj i
Trogir.. Javlja se meutim i trea metropolija za Sclavoniju u
Dubrovniku s mnogim sufraganskim biskupijama, meu kojim je
Bosna, Trebinje, Kotor, Bar i t. d. Ovaj je popis ve znatno mlai
od prvanjega. On nam prikazuje stanje izmeu 1120. (Dubrovnik
postaje metropolom za sav kraj od Skadra do Neretve11) i 1143.
(Zadar postaje nadbiskupijom i metropolom12). Tako bi nam jedan
te isti dokumenat donio dva najstarija, meusobno neovisna spo
mena katolike biskupije u Bosni: jedan neto prije g. 1040., a drugi
otprilike 90100 godini kasnije. O. Hoffer donosi jo jednu vijest
o Bosanskoj biskupiji iz bule pape A l e k s a n d r a II. g. 1067. Me
utim je poslije Dr. u f f 1a y dokazao, da se tu radi o podmet
nutom dokumentu,13 ije svjedoanstvo nema nikakve vrijednosti.
U XII. stoljeu spominje se Bosanska biskupija vie puta kod
- dubrovakih kroniara R e s t i j a i R a n j i n e, te historika O r b i -
n i j a. Njezini su biskupi bili V 1a d i s 1a v (oko 1141.), M i l o v a n
(oko 1151.) i R a d o g o s t pod kraj istoga vijeka.14 God. 1195. vodi
9 M i g n e, o. c. 466.
10 A l e k s a n d a r H o f f e r D. I.: Dva odlomka iz poveeg rada o
kranskoj Crkvi u Bosni (Spomen-knjiga iz Bosne, st. 59142).
11 F a r l a t i VI, 62; S m i i k l a s , Codex diplomaticus regni
Croatiae, Dalm. et Slav., II. 36.
12 F a r 1a t i V, 57.
13 T h a l l o c z y - J i r e e k - S u f f l a y : Acta et diplomata res
Albaniae Mediae Aetatis illustrantia I, 1819.
14 A. H o f f e r , Op. cit., St. 7172.
] 80 Notae historico-topogr. de Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
se u Dubrovniku rasprava, ko da posveuje bosanske biskupe, koji

tamo dolaze na konsekraciju.15 Originalna listina o tomu uva se u
Dubrovakom arhivu (I., 31.). Tako je u dubrovakoj katedrali bio
posveen za bosanskog biskupa V 1a s t i m i r, a i njegov pred-
asnik biskup D r a g o n j a g. 1206. od nadbiskupa L e o n a r d a
Mleandna.16 Bosanska biskupija kao sufraganska u Dubrovakoj
metropoliji spominje se u brevima pape U r b a n a III. g. 1187. i
1188.,17 a poslije toga bezbroj puta. Papin poslanik I v a n de a
s a m a r i s18 govori g. 1203. o bosanskom biskupu, koji je nedavno
umro, i o Bosanskoj biskupiji, za koju nipoto ne veli niti podrazu
mijeva, da bi bila istom nedavno osnovana: Stolna crkva bosanskih
biskupa bila je posveena Sv- Petru i nalazila se u mjestu B r d u
{Burdo) u Vrhbosanskoj upi.18* Za njezinu je gradnju ban N i
n o s l a v dao veu svotu novaca. Mravi podaci ne daju nam, da
sa sigurnou odredimo mjesto na kojem je kucalo srce Bosanske
crkve. Iz razliitih sentencija smatram vie vjerojatnom onu, koja
bosansku katedralu trai u blizini dananjeg B 1a u j a (Cr
kvine), putajui po strani hipoteze o B a n b r d u, K o t o r c u ili
dananjem S a r a j e v u , za koje takoer vojuju izvjesni razlozi.
Vanije nego pitanje, gdje se ima traiti rezidencija bosanskih
biskupa XIII. vijeka, jest pitanje, koju je vrhovnu glavu priznavala
stara bosanska biskupija ili drugim rijeima, koja je zapravo bila
v j e r a s t a r e B o s a n s k e c r k v e . Da nije pitanje pokretano
toliko puta i da se uvijek iznova ne pokree, ne bi valjda iza onih
par gornjih navoda bilo o njemu potrebno ni govoriti.
Najjasniji znak pripadnosti Bosanske biskupije zapadnom
kranstvu lee u tomu, to bosanska biskupija uvijek i jedino
priznaje svojim z a k o n i t i m m e t r o p o l i t a m a one, o ijem
katolicizmu nikad ni'ko nije ni posumnjao. Bosanski biskup bio je
sufragan najprije splitskog, pa dubrovakog, pa kalookog nadbi
skupa (neko vrijeme dralo se i barskoga, u XI. i XII. stoljeu), a
to su sve katoliki, to vie, latinski crkveni knezovi. Bosna to
ini ve po nekoj stalnoj tradiciji ovih zemalja: prigodom vie
strukih dioba Rimskog carstva Bosna uvijek ostaje zapadnoj po
lovici, a granica se nikad ne premjeta dalje na zapad od rijeke
Drine, doim se znala na istok prebaciti sve do trake Meste. U
crkvenom pogledu ovi su krajevi, uvijek spadali zapadnom, rim
skom patrijarhu. Papa je ve vrlo rano, negdje oko g. 400 imeno
vao solunskog nadbiskupa svojim v i k a r o m n a B a l k a n u , i
podloio mu metropolite Skadra, Draa, Macedonije, Tesalije, Krete
15 Acta et diplomata Albaniae I, st. 36, br. 110; K u k u l j e v i c ,

Codex diplom. II, 175.
18 A. H o f f e r , op. cit. 73; R e s t i , 74, 77.
17 Acta Albaniae I, p. 34, br. 103 i 104.
18 T h e i n e r, Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium, I. sv
p. 19, br. 34.
Merid. I, 297298.
F e r m e n d z i n, Acta Bosnae p. 13; T h e in e r, Mon. Slav.
d t. d., a to su sve zemlje blie Istoku i Carigradu od naih krajeva.

Uza sve nastojanje bizantijskog dvora i patrijarha Novog Rima,
ostalo je takvo stanje na Balkanu sve do ikonoklastikih borba i
Cara L e o n a III. Izaurijskog10 (oko 732). Meutim nas se zapravo
tiu samo vremena iza pokrtenja slavenskih plemena na Balkanu,
osobito, iza kako su Focije i Cerularije brisali ime rimskog biskupa
iz diptiha Velike Crkve Kristove, crkve Novog Rima na Zlat
nom Rogu.
I tu je stvar potpuno jasna- Od svog postanka spominje se
Bosna neprestano kao sufraganska biskupija metropolija sa Zapada
i Sjevera. Obratno, nikada nije spadala sredovjena Bosna sve do
pada pod Turina ni jednoj pravoslavnoj metropolija, autokefalnoj
arhiepiskopiji ili patrijariji. Zanimivo je listati popise biskupija
(notitiae episcopatuum) Carigradske patrijarije, recimo Novu
taktiku L e o n a VI. M u d r o g ili registre iz doba Komnena i Pa-
leologa. Biskupije Srbije, Bugarske i Albanije spominju se tu ee
puta, ali Bosni nikad ni traga. Jednako o Bosni uti i popis bisku
pija osnivanih od sv. Save ili slini katolog za Ohridsku arhiepi-
skopiju za B a z i li j a II. (1019.). ak ni notioije Carigradske patri-
iarije iz XV. stoljea13 ne spominju Bosne, dok n. pr. govore o
biskupijama Skoplja, Beograda, Rake {'cov "Pdoov) i ztiv BA.a%a>v.
Oito Bosansku biskupiju nije nikad ni Carigrad, ni Ohrid, ni
Pecka patrijarija nikad ubrajala meu svoje. Istom stoljee
dva iza pada Bosne pod Turina javlja se Dabrobosanska mitropo
lija Peke patrijarije ili Bosna-Saraj Carigradske.
U Bosni su se godine brojale po zapadnom obiaju, od roenja
Kristova (od rodstva Hr.istova), a ne po istonom, carigrad
skom, od stvorenja svijeta. U Bosni se jo pred 700 godina
biskupija nazivala po zapadnom obiaju biskupnijom, kako to
svjedoi jedan dokumenat iz god. 1244. za bana M a t e j a N i n o
s l a v a i sredovjeno selo Biskupii kod Visokog, a ne po istonom
episkopijom, eparhijom i slino. Isto tako se bosanski katolici, pa i
bogumili ili dobri Bonjani zovu Krstjanima, a ne hristjanima,
kako bi se prema istonom izgovoru moralo oekivati.
Jednako tako opaa se utjecaj katolicizma i na politikom
polju- Svi bosanski banovi i kraljevi bili su bilo katolici, bilo bogu
mili, mnogi od njih i jedno i drugo, ali ni jedan nije bio pravoslavni.
U Rimu su smatrali bosanske kraljeve katolicima, koji su se, istina,
znali pokazati sklonim i Bosanskoj crkvi, ali su u javnim nastu
pima skoro uvijek nastupali kao katolici. Najstariji bosanski ban,
ije se ime u povijesti sauvalo, bio je nesumljivo katolik. To je
ban B o r i , rodom Hrvat iz Slavonije. Pleme mu se spominje19
19 V a i l h : Annexion de rillyricum au patriarcat oecumnique

(Echo dOrient 1911, 2941); D u c h s u e : Les anciens vchs de la
Grce u Mlanges darchologie et dhistoire 1893, 375 ss.
19a G e 1s e r, Texte der Notitiae Episcopatuum (Mnchen 1900,
Bayer, konigl. Akademie I. Cl., XXI B, p. 633).
] 82 Notae historico-topogr. de Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
esto puta u Hrvatskoj XII. stoljea.20 Jo u XV. stoljeu istiu s

ponosom plemii Borii od G r a b a r j a , da su potomci nekada
njeg bana Boria.21 Jedan od njih, F r a n j o B e r i s 1a v i od
G r a b a r j a bio je g. 1499. jajakim banom.22 Osniva bosanske
vladarske dinastije Kotromania ban P r i j e z d a, bio je takoer
podrijetlom iz Hrvatske (iz Kutjeva) i na glasu kao odluan katolik.
Uostalom ve sama bosanska ast, specifino hrvatskog podrijetla,
pokazuje na duboke i duge veze, koje je Bosna imala s Hrvatskom.
Mjesta izvedena od rijei ban kao n. pr- Banbrdo, Bando, Banica,
Banovii itd. u Bosni su vrlo esta. 1 sam najstariji spomen Bosne23
u kraljevskom naslovu B e l e II. (Bela, Dei gratia Hungariae, Dal-
macie, Chroacie, Rameque rex g. 1138.) upuuje nas na to, da je
Bosna inila dio Hrvatske drave i da je s hjom zajednom dola pod
Arpadovu dinastiju, jer se nigdje ne spominje, da su Madari nekim
posebnim ugovorom ili posebnim ratom zadobili Bosnu.
Uza sve to bilo je vie historiara, koji su prikazivali staru
Bosansku biskupiju ne samo kao bogumilsku, nego ak i kao pra
voslavnu. e d a M i t r i n o v i p i e 24: Po odvajanju crkava,
istorijs'ki je nesumljivo dokazano, da su se Bosna i Hercegovina
opredelile za istonu, dakle pravoslavnu crkvu. Samo zaboravlja
da navede razloge nesumljive dokazanosti izuzevi klimavu teo
riju o pravoslavlju bosanskih bogumila. Univerzitetski profesor u
Skoplju Dr. R a d o s l a v G r u j i u lanku Bosanska pravoslavna
crkva25 ulazi neto poblie u samu stvar. Bosanska crkva bila je
isprva pravoslavna, poslije se zarazi bogumilskom natruhom i raz
vija u posebnu krstjans'ku crkvu, koja samo formalno priznaje
rimskog papu za vrhovnog starjeinu. Od 1248. se ta crkva stalno
pribliavala pravoslavlju, dok se najzad u 16. stoljeu nije u njemu
posve i izgubila.
Dr Grujia jedva da treba i pobijati. On ima najprije stvar
dokazati, pa ako nita drugo, a ono barem, da je bosanski biskupija
makar i samo formalno priznavala pekog ili carigradskog pa
trijarha svojom glavom. A onda mjesto nepreciznih, openitih indi
cija treba iznijeti sigurne, odreene dokaze. to slijedi n. pr. iz
argumenata Dr Grujia, da su bosanski biskupi imali narodna
imena? Po istoj logici bio bi i splitski nadbiskup D o b r i l a , i senj
ski biskup B o r i s l a v i krki D a b r o pravoslavne vjere. Slian
razlog bosanske istone ortodoksije bio bi taj, to su Bosanska,
Trebinjska i Raka crkva bile osnovane u isto vrijeme (kako e to
dokazati?) i sve tri posveene sv. Petru. Upravo na temelju istog
20 K u k u 1j e v i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et

Slavoniae 11. sv., p. 71, 93, 151, 155, 193, 195.
21 S t a r i n e Jugosl. Akademije V, 110115, 119.
22 I b i d . V, 135.
23 S m i i k 1a s, Codex diplomaticus sv. II, p. 47, br. 46.
24 N a i m u s l i m a n i (Beograd 1926), p. 11.
25 Stanojevieva Narodna enciklopedija srp.-hrv.-slov., I, 258260.
razloga zakljuuje J i r e e k*2728 posve protivno, videi u imenu sv.

Petra jasan utjecaj Rimske crkve. Osim toga katolicizam Trebinj-
ske biskupije jo nije niko ni u sumnju doveo, a kamo li pobio.
K tomu dosada smo bili nauni sluati, da su se bosanski krstjani
izgubili ogromnom veinom u islamu, a ne u pravoslavlju i t. d.
Ovakve teorije sile nas, da se, ma i kratko, dotaknemo bosan
skog bogomilstva i pravoslavlja.
Valja nam, i mimo namjere, kazati koju rije o b o s a n s k i m
b o g u m i l i m a , dobrim Bonjanima, tvrde vjere ili Bosan
skoj crkvi, kako ve hoete.
Njihova vanost u staroj Bosanskoj dravi ne moe se nikad
dovoljno naglasiti. Od vremena K u 1i n a bana razdire Bosnu vjer
ski dualizam. Vladari i vlastela su bogumili ili katolici, groblja i
spomenici su bogumilski ili katoliki, borba se vodi izmeu bogu
mila i katolika. I da su bogumili imali svoje crkve i katedrale, bile
bi i one bogumilske ili katolike. Ovako su samo katolike kao
Kulinova kod M u h a i n o v i c a i B i s k u p d a na Bosni, ili one
Tri crkve kod V a r o l u k a na Lavi, ili crkve t i p a n a
T o m a a u V r a n d u k u i v a V r i 1i h na K u p r e s u . U staroj
Bosni vlada sistem dviju vjera, a trea jedva da se i spominje.
Ve po drugiput u 60 godina27 javlja se hipoteza, da uope
nije ni postojala u Bosni neka manihejska sekta; bosanski krstjani
oili su samo neto modificirani i silom prilika prikriveni pristae
pravoslavlja. Uza sve oite manjkavosti nove teze, bila je radosno
prihvaena na vie strana. e d. M i j a t o v i 28 je odmah prona
lazi nesumljivo dokazanom. Za njega otpada svaka sumnja,
da su bogumili u stvari bili dobri pravoslavni, da je svetenstvo
bosanske crkve veliko i malo bilo takoer pravoslavno, i da je
bosanska crkva stara toliko, koliko i pravoslavlje. Istih nazora,
je n. pr. i Novi Istonik i g. proto Sv. Davidovi, koji reosljed
pravoslavnih bosanskih vladika poinje s bogumilskim djedovima.29
U naunom svijetu nije ta nanovo podgrijana hipoteza bila
tako sjajno primljena. Niko nije bio s tim sporazuman, da se strani,
osobito rimski izvjetaji kroz puna stoljea proglase naprosto
zlobno-tendencijoznim i lanim. Osim toga bi stoljetni lanac mani
hejskih sekti od Perzije i Armenije, preko Bugarke, Macedonije i
Rake na Bosnu, i odavle preko Lombardije i Provanse do Atlantika
Kolna i obala Temze bio prekinut. Svuda samo katari, albigenzi,
bogumili, patareni i babunska vjera, a samo u Bosni isti pravo
slavni. I to u onoj Bosni, kamo bjee srpski i dalmatinski patareni
28 J i r e e k, Geschichte der Serben i, 173.

27 Dr. B o i d a r P e t r a n o v i , Bogomili, Crkva bosanska i
krstjani (Zadar 1867) i Dr. V a s o G l u a c , Srednjevekovna Bosanska
crkva bila je pravoslavna (Beograd 1924).
28 N a i m u s 1i m a n i, p. 20 i 21.
29 S r p s k a p r a v o s l a v n a c r k v a u B. i H. (Sarajevo 1931).
12a
kamo se stiu krivovjerci cijelog svijeta,3 kamo lombardijski ka

tari alju svoje ljude, da naue isto Evanelje,21 u Bosni, pozna
tom aritu i jakom uporitu maniheizma. Najvei argumenat
pravoslavne hipoteze bogumilstva jest taj, da dobri Bonjani
priznaju svece, aste .kri, zaklinju se i t- d., kratko da nemaju one
ortodoksije i eks'kluzivizma kao njihova jednovjerna braa na
Istoku. Meutim manihejska dogmatika nije se bila skamenila; ona
je bila ivo bie, sposobna za razvoj, promjene i prilagoivanja, pa
i u pojedinim bitnim stvarima. Dosta je samo usporediti maniheje,
kakve ih crta Focije30312 i iste u djelima Simeona Solunjanina,33 da se
to jasno uvidi. Tako rjeavaju potekoe i Dr o r o v i 34 i Dr
K a m b e r35 u opreci prema R a k o m, koji nije dovoljno isticao
elastinost patarenske dogmatike. Bosanskim bogomilima sjajno
pristaje ono, to su o njima pisali ve Focije i E u t i m i j e Z y g a -
b e n u s : 36 u sluaju pogibelji slobodno je, to vie i zasluno, vanj
skim nainom odrei se vjere, ali je sauvati u srcu, kratko, spasiti
se varkom, simulacijom. Meutim nije istina, da samo strani izvori
nalaze u Bosni vjeru razliitu od pravoslavlja i katolicizma. Spo
minju je i dokumenti iz Dubrovnika, Splita i Trogira, a ovima bo
sanske prilike nisu bile nepoznate. Sline tragove nalazimo u pi
smima i poveljama bosanskih kraljeva, pa i u turskim sidilima,37
kao n. pr. onom, koji govori o obraenju jajakih patarena na islam.
Ni srpski spomenici nijesu manje jasni u pogledu bogomilstva.
Upravo radi toga priznaju njihov opstanak kao posebne sekte J i -
r e e k , C o r o v i , R u v a r a c , N o v a k o v i i drugi prvoraz
redni historiari. Stare srpske knjige pune su mrnje na bosanske
i zahumske heretike, neprijatelje kria i svetih ikona, koji primje
njuju pojedina mjesta sv. Pisma protiv idola na sv. slike, iste te
knjige udaraju prokletstvom bana S t j e p a n a II. K o t r o m a -
n i a i svu bogumilsku vlastelu i sveenstvo.3839 Srpski kroniari
XIV. i XV. vijeka nijesu nipoto u Bosanskoj crkvi gledali pose
strimu, pravoslavnu crkvu, nego jeretike i agarjane, koje treba
obraati, sluge avolove, koji kao tati nou idu i prevraaju
hriane od vjere Boje.30 A stari irilski dokumenat o povraanju
30 C h a r l e s D i e h 1, Lhistoire et les monuments en B.-H. (Revue
Gnrale des sciences XI. n. 6. p. 325.
31 Gl. Dr. P. R a k i, Bogomili i patareni, Zagreb 1869). (Rad
J. A, VII).
82 Contra manicheos, M i g n e, Patr. Gr. 102 sv., 13263.
33 Dialogus adversus omnes haereses, Mi g n e , P. G. 155 sv., c
XI ss. (col. 33 ss).
34 Nar. enciklopedija I., 238, 239 pod Bogomili.
35 Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila 1461. (Croatia
Sacra 1932 27_93)
36 Liber invectivus, Mi g n e , P. G. CXXXI, c. 5556.
37 K r e e v l j a k o v i , Odakle i to su b. h. muslimani? (Da
nica 1916).
38 J i r e e k, Op. cit. II., 23; G l a s n i k 29 (1871), 173; S p o m e
n i k 31 (1898), p. 5.
39 K a m b e r, Kard. Torquemada, p. 34.
S r e b r e n i c e Srbiji veli za njezine stanovnike: Se e vsi jeresi

bogomilske sut.40
Tko dakle na bogumilskim temeljima zida povijest pravoslav
lja u Bosni, gradi kuu na itkim tresetnim poljanama, kojoj nema
budunosti.
P r a v o s l a v na v j e r a u Bosni u doba samostalnosti, ako
ne uzmemo u obzir neodrivu Petranovievu teoriju o bogumilskom
pravoslavlju i Grujievu o gostima protama i didovima
episkopima,41 ostaje potpuno nezapaena. Istom po dolasku Turaka
poinje pravoslavlje da igra vidnu ulogu u Bosni, koja je preplav
ljena pravoslavnim samostanima i narodom.
Po miljenju Dr T h a l l o c z y j a , 'kojem se i Dr. P r e l o g42
prikljuuje, bilo je u srednjem vijeku autohtonog pravoslavnog ivlja
u istonoj Bosni i u hercegovakom kru. Meutim dok se na pro
storu dananje B. i H. irilo 9 katolikih biskupija u doba bosanskih
kraljeva, dotle je za pravoslavne stvar dosta nejasna. Zajamen je
jedino opstanak S t o n s k e (Zahumske) episkopi je, ali je i ona
nastala na razvalinama katolike, dapae latinske biskupije, i ona
je bila kratka vijeka i konano, potisnuta od Dubrovana, odselila
ai Polimlje u Sandak, ostavi bez prihoda i vjernika. Sigurno je
nala slabu potporu u onoj grani Nemanjia, koja je vladala Zahutn-
ljem i rano se priklonula bogomilstvu (gl. odsjek S t o n s k a b i
s k u p i j a ) . Prije Nemanjia i g. 1180. spadala je Hercegovina sta
roj Dukljanskoj kraljevini. Ali njezini su vladari (a i narod) bili
katolici, to vie, poput Mihajla (1053.1081.), carissimi filii beati
Petri43 i tienici Pape, koji su se pokapali u benediktinskoj crkvi
sv. Sergija i Bakha na B o j a n i . Inae je s ovu stranu Drine,
u S o l i m a i U s o r i , gdje je bosanskaja i ugrskaja zemlja, vla
dao Nemanji S t e f a n D r a g u t i n , otkada je godine 1284. od
svog ure L a d i s 1a v a IV. primio prostrane predjele.44 Za njegovo
ime vee G r u j i osnutak vornike eparhije. Izgleda, da je to
uinjeno bez drugog razloga, osim to se nekom zgodom spominje
g. 1293. bosanski biskup B a z i 1i j e, koji je po J i r e e k u dem
Namen nach der stlichen Kirche angehrig.45* Takav razlog po
sebi je posve nedovoljan, da utvrdi opstanak jedne biskupije, koja
se inae kroz dva stoljea prije i istotoliko kasnije nigdje ne spo
minje. Osim toga znamo, da je upravo Dragutin bio prvi, koji je u
Bosnu dozvao franjevce,48 a i sam je postao jedno vrijeme katoli
kom pod uplivom svoje majke Jelene.47 Jo se jednom spominje
u Bosni pravoslavni episkop (Vilimir Vladmirovi, kreevski i ne-
40 Glasnik Srp. U. Drutva XX. sv., III., 148.
41 Narodna enciklopedija I., 258, 259.
42 Povijest Bosne II., 54.
43 M i g n e , Patr. Lat. sv. 148, p. 498.
44 J i r e e k, op. cit. I., 332.
45 I j r p p p k T 3^7
48 T h e i n e r, Monum. Hung. I., 375, 377.

47 J i r e e k , I., 319; II., 20.
J 86 Notae iiistorico-topogr. de Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
retvanski biskup grkog obreda g. 1446.), ali se tu radi samo o

patvorbi, i to vrlo nespretnoj,4849koju takvom danas openito i sma
traju. Izgleda prema svemu, da su bosanski pravoslavni, u koliko
ih je bilo, spadali pod vlast dabarskog episkopa (Dabar na Limu
u Rakoj).
Vrlo je karakteristina injenica, da u Bosni prije Turaka nije
postojao n i g d j e ni j e d a n s r p s k i ma n - a s t i r . Kritini R u -
v a r a c doputa jedino, d a j e P a p r a a (vlaseniki kotar) m o g 1a
biti osnovana jo u doba bosanskih kraljeva,40 ali ovo miljenje ne
prelazi granica puke mogunosti. Odsutnost pravoslavnih samo
stana u Bosni tim je karakteristinija, to je Bosna puna franjevakih
kua, a Srbija sve do mora Nemanjiokih zadubina. ak S k a d a r
i U 1c i n j imaju svoje kraljevske manastire, a Hercegovina, koja
je 150 godina spadala na Nemanjiku sekundogenituru, i pogotovo
Bosna, nema ni jednog. Hercegovaki manastiri osnovani su svi
u XVI. stoljeu osim Du a , koji nastaju koncem XVII. vijeka.
Slino tako je i u Bosni. Tako se Papraa prviput spominje 1551.
godine,50 V o z u a 1617.,51 M o t a n i c a 1579.52 i t. d. Nita na
stvari ne mijenja, da ih pravoslavni narod obino smatra Nema-
njikim zadubinama. To su n. pr. za O z r e n vjerovali neki i
ueni ljudi, dok iguman T i m o t i j e V i t a n o v i nije dokazao, da
treba itati u natpisu iz g. 1577. ne Nemanji nego M a r i ).53 Za
Motanicu zastupa Dr. Vlad. Petkovi i danas miljenje, da je
vjerojatno iz doba kralja D r a g u t i n a , 54 a zaboravlja, da je tu
bio jo u XIV. vijeku samostan vitekog reda Ivanovaca! Upravo
za Motanicu veli Prvi ematizam pravoslavne srpske mitropolije
Banjaluko-Bihake za g. 1901. (str. 75): A to narod dri, ili to
mu se tako kazuje, da je ovaj manastir zadubina Nemanjia. . . ne
slae se nikako s i storijom iz toga uzroka, to u Pounju kao i uop-
te u cijeloj Bosanskoj krajini, nije bilo pravoslavnog naroda prije
Turaka. Ti su krajevi potpadali pod hrvatsku kraljevinu, u kojoj
nije trpljena druga vjera osim latinsko-rimska. Jednako tako
stoji i s pravoslavnim crkvama na bosanskom tlu. Za staru crkvu u
G o r a d i tvrdi Dr Petkovi, da je sagraena jo od hercega
S t j e p a n a,55 dok je Dr i r o T r u h e 1k a na temelju krivog
datiranja i nutarnje kritike teksta dokazao, da potjee istom iz XVI.
stoljea.56 Upravo radi potpune odsutnosti pravoslavnih manastira
i crkava u Bosni, o emu utnjom govore najstariji fermani i buj-
ruldije, zakljuuje e j h F. K e m u r a,57 da Fatih (Mehmed II) nije
48 H o f f e r, op. cit. 82.
49 Ftif. Prelog. P6v. Bosn. II., 54.
50 Narodna enciklopedija III., 342.
51 Ibid. IV, 1149.
52 Ibid. II, 1051.
53 Glasnik zemaljskog muzeja (G. Z. Muz.), 1889, p. 3238.
04 Narodna enciklopedija II., 1051,
65 Ibid. I., 753.
58 G. Z. Muz. 1889., p. 6572.
57 G. Z. Muz. 1911, p. 297.
... Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas. 187
.naao u Bosni drugih bogomolja osam katolikih, i da prema tomu

nije moglo biti pravoslavnih u Bosni. Ovaj je zakljuak svakako
presmion, ali upravo tako na temelju turskih listina zakljuuje i
B a a g i ,58 koji tvrdi, da o rianima izvan stanovnika J a j c a
(bjegunci iza Kosova) nema (u Bosni) ni govora. Jednako i K u r i -
p e i g. 1530. in Knigreich Wossen, nalazi katolike, koji su
mu die alten Wossner i pravoslavne Surffen, die nennen sich
Wallachen und wir nennen sie Zisttzen (ii?), oder Mortholosen
i koji su mu listom doselili od m e d e r e v a i B e o g r a d a t- j.
iz Srbije.50
Jo jednu okolnost ne treba ovdje izgubiti s vida. U jezikoslov
nom pogledu bosanski pravoslavni skoro su bez iznimke i j e
k a v c i, a muslimani i katolici sada u veini i k a v c i, doirn su to
nekad bili svi osim onih u najjunijoj Hercegovini. A slatka, zvuna
ikavica je narijeje, kojim i danas govori veina H r v a t a (a-
kavci i pretean dio tokavaca) od Neretve do Istre i od Jadrana
do Subotice; a osim njih niko se njom ne slui sa Slavenskom Jugu.
Stari su Bonjaci bili izraziti ikavci. To kamenje, grobni bilizi,
govore. Govore i iz onih krajeva, gdje je danas i kod muslimansko-
katolikog ivlja prevladala ijekavica. Za steak kod G o r a d e
na Drini pie: Uice kamen njegov vojvoda Miogo.6a Gospodar
Stoca je t i p a n M i 1o r a d o v i , a Dubrava R a d i v o j V l a t
k o v i , u toi vrime naiboli mu u Dubravah.60 K o e r i n s k i
natpis61 pie duhovito: Se lei Vig(a)n Miloevi. Slui banu ti
panu i Kralu Tvrku. To vrime mene Vigna doide konina i legoh
ina svom plemenitom pod Koerinom. I molu vas ne nastupaite na
mene: ja sam bil, kako vi este, vi ete biti, kako esam ja. U
foanskom kraju na putovanju god. 1612. prolazi Isusovac B a r t o l
K a i , misijonar i filolog, kroz Tintite i Sutinsku,62 koji se
danas nazivaju iskljuivo Tjentitem i Sueskom. Zato je vrlo
ispravno ono, to pie g. V 1a d i s 1a v S k a r i :63 Prije Turaka
ikavizam je bio govor bosanskog vladarskog dvora, vlastele i na
roda. Ikavizam se vidi u kraljevskim i vlasteoskim listinama i u
grobnim natpisima. Jagi na jednom mjestu veli o bosanskim grob
nim natpisima, da su u njima velikim dijelom pisane rijei... ikav
ski. Od Dabra i Foe u Hercegovini, pa sve dalje k sjeveru go
vorilo se tada ikavski. Poslije je doao s juga nov etniki elemenat,
koje je glas j a t izgovarao kao lje. No to su bili ljudi niega
reda, teaci i pastiri, iji govor plemstvo, kransko, a poslije i
58 Baagi: Kratka uputa u prolost B. i H. (1463.1850.), p. 17.

80 C u r i p e s c h i t z: Itinerarium . . . durch Bosnien, Serbien, Bul
garien nach Konstantinopel 1530 (Innsbruck 1910, p. 34).
59a Q. Z. M., 1889., p. 74.
80 Dr. i r o T r u h e 1k a, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike
Bosne, p. 24 i 26.
81 Ibid., p. 29.
] *8018283 F e r m e n d i n , A. B., 346. , "
83 Popis bos. spahija iz 1123. (1711.), G. Z. Muz. 1930., p. 3.
muslimansko nije primalo nego je i dalje kroz stotine godina go

vorilo ikavski. D a v o r i n N e m a n i 04 je to vie ustanovio ja
sne ostatke akavskog dijalekta u bos. muslimana i katolika, koji
kod pravoslavnih potpuno manjkaju. akavaca je bilo jo u XVI.
stoljeu oko B i a i C a z i n a , o emu svjedoe brojne listine.
Prema svemu tomu autohtoni bosanski elemenat jesu bosanski ka
tolici i muslimani, doim se kod pravoslavnih radi najveim dijelom
0 doseljenicima iz turske ere. Teorije gg. Dr. Grujia, Davidovia i
drugih padaju ve iz filolokih razloga.
III. Ostale biskupije na bosansko-hercegovakom tlu.

Latio sam se nezahvalnog posla, da barem priblino ustano
vim granice starih biskupija u okviru dananje Herceg-Bosne. Re
zultati su dosta novi, po prviput stavljeni na papir jedne zemljo-
vidne karte. Oni nijesu precizni, a jo manje u svim pojedinostima
toni. Ali u svaku ruku oni mogu sluiti kao substrat za daljni
studij i korekture i kao prvi korak na inae dosta maglovito
podruje.
Potekoe su bile mnogostruke. Dokumenti obino ne navode
tonih i do u pojedinosti odreenih biskupijskih granica. Povrh toga
1 granice su se vie puta mijenjale. Radi toga sam i morao odabrati
jedno odreeno vrijeme, za koje te mee vrijede. Uzeo sam sre
dinu XV. s t o l j e a , vrijeme prije pada Bosne (1463), jer imamo
neto vie dokumenata iz tog doba, a granice se jo nijesu bile za
boravile, kako e se dogoditi u povodu velikih seoba, koje su bile
izazvane turskim provalama. Na kraju nijesu tono odreene ni
politike mee pojedinih oblasti, a jo manje se moe sa sigurnou
tono odrediti poloaj svih pojedinih upa i crkava.
Granice svake biskupije oznaio sam posebnom linijom, na
vedenom i u tumau. Jedinu iznimku uinio sam kod Bosanske bi
skupije. Njoj pripada cijelo podruje Bosne, koje nijesu poklopile
ostale biskupije. U XIII. stoljeu, a sigurno i ranije, pripada joj
sva prava Bosna, te oblasti U s o r a i So l i . Ona se protezala tako^
od Save do Neretve i Prenja, i od Drine do vodomee na kupre-
kim i glamokim planinama.
Preimo redom ostale biskupije bh. teritorija, kako nam ih
prikazuju dokumenti.
1. Godina osnutka Zagrebake biskupije nije tono poznata.
F a r 1a t i1 je stavlja negdje izmeu 1091. i 1095., T k a 1 i 2 u
1093., a i i prema novijem, tonijem istraivanju u 1094. Zadaa
joj je bila, da obrati preostale pogane u Slavoniji. Nova se bisku
pija prostirala na daleko i iroko, te je obuhvatila sav sjeverni dk>64
64 Osterr.-ungar. Monarchie in Wort und Bild, p. 372.

1 F a r 1a t i V, 311 ss.
2 T k a 1 c i c, Monumenta historica Episcopatus Zagrabiensis, I; iit
isti: Monumenta historica Zagrabiae, I, p. 1.
kninske biskupije, kojoj se zvijezda sree slabljenjem Hrvatske dr

ave poela naginjati svom zapadu.
Nas ovdje zanimaju samo g r a n i c e Z a g r e b a k e b i
s k u p i j e na dananjem bosanskom tlu. U tom pogledu izvrsno
nam mogu posluiti popisi upa u biskupiji iz g. 1334. i 1501.3, da
njihovom pomoi odredimo zagrebake biskupijske mede u Bosan
skoj krajini. Mjestimice uspijeva to dosta tono, drugdje opet samo
priblino i tek s izvjesnom vjerojatnou. Treba odmah spome
nuti, da su se granice Zagrebake biskupije, osobito prema zapadu,
poklapale s granicama Hrvatske drave, kako je to bio stari obiaj
u crkvi, te su se s njima zajedno razmicale ili stezale. Prema Knin
skoj i Bosanskoj biskupiji, koje nijesu leale u tuoj zemlji, moramo
granice odreivati prema drugim kriterijima. Ipak, .u koliko ise tie
Bosanske biskupije, njezin se teritorij poklapao u XIII. stoljeu s
teritorijem prave Bosne, Usore i Soli (ako ne uzimamo u raun
posjede oko akova), te su i tu politike granice banovine bile re
dovito istovjetne s crkvenim Bosanske biskupije. Poslije, u XV.
stoljeu i uope otkada je Bosna zadobila izvjesne krajeve na sje
verozapadu, koji su nekada pripadali Hrvatskoj u uem smislu,
stere se Zagrebaka biskupija takoer i bosanskim krajevima.
J u n u g r a n i c u Zagrebake biskupije stavio sam tako, da
tvrdi B o a c i kraljevski K l j u ostaju u vlasti bosanskog bi
skupa, a sav kraj na sjeveru od te crte u vlasti zagrebakog. U
Kljuu se ve 1325. spominje kapelan, koji ne pripada Zagrebakoj
biskupiji. Kao najjunije zagrebake upe navodim B o s . P e t r o
v a c (St. Petrus de eodem) i S m o 1j a n u (Zmalan) u petrovakom
kotaru, K e i e (Cesich) u kljukom i R a s t i k (Rastych) na
desnoj obali Vrbasa iznad A g i n a s e l a . Sva se ta mjesta i crkve
spominju ve 1334. in district Zana (Rastik je u Vrbakom di-
striktu). Sa sigurnou moemo utvrditi istovjetnost prvih dviju
upa s dananjom Smoljanom i Petrovcem. U koliko se stvar tie
Keia i Rastika, sentencija je nova, ali je i ona na vrstim no
gama: imena su oito ista danas kao i pred 600 godina; nema ni
kakve potekoe niti sa strane teritorijalnog rasezanja Sanske i Vr~
baske upe, koje su doista ile tim krajem, a niti koliko ja vidim
i s koje druge strane. Kako su se sjajno sauvali nazivi sela
posebno oko Kljua, rjeito nam svjedoi povelja kralja S t j e
p a n a T o m e iz g. 1446.4 Manje sigurnosti ima glede ubikacije
upe BI. Dj. Marije de Zemelna (Zemlenych), koje sam smjestio na
Koievo Z rni j a n j e uz Klisinu (crkvite) starog hrama Bojeg iz
doba prije Turaka.
Z a p a d n a je granica Zagrebake biskupije u Bosni skoro
posve sigurno odreena. itavo podruje oko donje i srednje Sane
s njezinom pritoicom J a p r o m spada biskupiji sv. Stjepana
3 R a k i, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. (Starine
IV, 201229 ili T k a 1 i , Monum. hist. Episc., Zagrab II, 9091.
4 M i k 1o s i c h, Monumenta serbica, p. 438441, br. 353.
Kralja. Gornja i srednja Una jest opet kninska. Mea poinje na

uu V o j s Ko v e u Unu i ide skoro okomito prema jugu, ostav
ljajui Jasenicu i Buevi (3 upe) Kninu, a japransku parohiju sv.
Martina Zagrebu. udno je, premda nesumljivo, da se Zagrebaka
biskupija uspjela prebaciti ak i na junu stranu neprohodnog
G r m e a ; tamo joj spada S m o 1j a n a i dio visokog Petro-
vakog polja. Hrvatskoj biskupiji u Kninu osiguran je opet :posjed
drugih upa i crkava kao n. pr. one u B i 1a j u i V r t o u, ili
crkve u sreditu monog hrvatskog plemena U r i n i a (danas
selo Drini) s poetikim imenom Bele nedelje (Dominica in albis)
ili opet sela K o 1u n i a, starog zaviaja kneevske obitelji Ka-
lonia, koja dade meu ostalim vie biskupa i medu njima jednog
bekog kardinala (Leopolda Kolonia). Radi mogunosti komuni
kacije mislim, da je Zagrebakoj biskupiji morao spadati barem dio
dananjeg kljukog kotara, n. pr. B r a v s k o ili S a m i c a .
Puno veih potekoa imamo s granicama zagrebake bisku
pije na istoku, s desne strane Vrbasa. Manjkaju nam dovoljni po
daci. Ne moemo sa sigurnou odrediti poloaja velikog dijela
upa u Vrbakom distriktu. Ne poznajemo tono granica Usorske
banovine. Konano, kako se ini, nije kraj oko P r n j a v o r a bio
dobro naseljen, pa su tu i upe bile rijetke. Sve u svemu vie pi
pamo u tami nego gledamo granice dananje hrvatske metropole
izmeu Bosne i Vrbasa.
Ipak sa sigurnou moemo utvrditi, da je Zagrebaka bisku
pija zahvaala i na istok od hladnog Vrbasa i to dosta daleko.
Protiv ovoga miljenja izgleda nam odmah na prvi pogled
da vojuje okolnost, da bi se onda u toj pretpostavci Zagrebaka
biskupija dublje na istok prostirala u Bosni, nego li u blioj Slavo
niji, dublje s desne, nego s lijeve obale Save.
Meutim, ako to i jest tako, stvar nas ne treba ni malo
da udi. U Slavoniji sukobljuje se Zagrebaka biskupija s Peuj-
skom biskupijom, koja je i starija (osnovana 1009.) i monija i s
vrim oslonom u maarskoj politikoj vlasti, koja je u Donjoj
Slavoniji bezuvjetno pretpostavljala interese jedne biskupije iz
prave Ugarske interesima koje bilo druge prekodravske biskupije.
Preko Save, u Bosni, kamo nijesu ile pretenzije peujskih biskupa,
bio je poloaj posve drugaiji. Kninska biskupija, a eventualno i
ona iz Vrhbosne, bila je daleko, a i utjecaj joj je u taj as usljed po
litikih trzavica bio malen. Osim toga komunikacije predjela na
istok Vrbasu, bile su daleko lake sa Zagrebom nego s kojom bilo
dalmatinskom biskupskom stolicom. Na koncu su i nosioci Svete
Krune radije gledali pa i nastojali, da prijeporni krajevi gravitiraju
Zagrebu, gdje se njihov utjecaj jae osjeao, i biskupiji, koju je
osnovao Arpadovi Ladislav, nego li Splitu i Kninu, koji se u svaki
as mogao nai izvan okvira njihove drave.
Ali svi ovi razlozi ostae puke mogunosti, ako pozitivnim
argumentima u ruci ne dokaemo, da je doista tako i bilo. Nasto-
jaemo, da to kratko i jasno i uinimo.
w
Oko god. 1334. graniile su Zagrebaka i Peujska biskupija

negdje na zapadu od N o v e G r a d i k e , ostavljajui prvoj upu
D r a g a l i (Dragalia), a drugoj O r u b i c u i C e r n i k 3 u poe
kom arhiakonatu. Tim istim granica bi ila dobrih 20 km za
padno od ua Vrbasa u Savu. Meutim u Bosni pod duhovnom
vlau Zagreba stoji districtus de Vrbaz, koji se god. 1334. pro
stire svakako s obje strane rijeke, ije ime nosi. Prema K 1a i e -
vi ni kartama Vrbaka upa irila se vie s desne nego li s lijeve
obale rijeke. upa i crkva sv. Martina iz 1334. u V r b a k o m
g r a d u (danas ruevine na teritoriju G o r n j e g e h e r a) i sv.
Elizabete u V r b a k o m t r g u 56 (Banjaluka) morale su bezuvjetno
imati prostrano podruje s obje strane rijeke. Bilo je meutim upa,
koje su se iskljuivo sterale na istok od Vrbasa. Sve ih, kako iz
gleda, ne emo nikada saznati. Izgubio im se svaki trag u narodnoj
predaji, jer se dolaskom Turaka izmijenilo i stanovnitvo na Kra
jini, krvavoj haljini. Prema tomu ni lokalizacija nekih upa (n. pr.
B i s k u p a c a , J e z d e n i c e , Z v e t h a 1a) nije sigurna; u tom
pogledu oslonili smo se samo na opstanak starohrvatskih crkvita
u dotinim mjestima ili na karakteristino ime, iz kojega zakljuu
jemo na crkvenu starinu. Tako je n. pr. M a r t i n a c ime izvedeno
od imena svetog zatitnika kranskih vitezova, kojega Zapad
toliko potuje, a kranski Istok zaboravlja. Za J i r e e k a7 su to
ak i u pravoslavnim zemljama ostaci latinskog utjecaja, koji se
primjeuju sve do 15. stoljea, a kamo li ne e biti u nekad isto
katolikom kraju, gdje su povrh svega jo i razni viteki redovi
(Bojaci, Ivanovci i t. d.) imali svoje posjede.
Meutim stupimo iz carstva kombinacija na vrsto tlo histo
rijske sigurnosti. Tri su nam upe poznate, koje bez dvojbe lee
Vrbasu na istok. R a s t i k smo ve prije spomenuli. Njemu treba
dodati jo L i p i je. God. 1501. spominje se u popisu plebanus de
Lippye. Ime Liplje sauvalo se do danas u kraju oko izvora Ve
like Ukrine, samo se stanovnitvo do kraja izmijenilo. Danas je to
isto pravoslavna parohija, u kojoj se nalazi stari srpski manastir
i crkva, graena vjerojatno na katolikim temeljima. Liplje g. 1501.
jo nijesu bili zaposjeli Turci, koji su ve u akama drali krajeve
na Sani. B a n j a l u k a , pa i zemlje do S r e b r e n i k a i Drine,
bile su tada u kranskim rukama. U proljee 1502. Turci su
strano opustoili i oplijenili cijeli Vrbaki distrikt, a da im se nije
niko opro.8 Jo je 1525. Banjaluka bila hrvatska.9
O poloaju drevne Glai imade vie hipoteza. H o f f e r10 je
smjeta na Vrbanju ili sjeverno od nje, K 1a i 11 na gornju Usoru,
5 Gl. lanak J. B u t o r c a, upe poekog arhiakonata g. 1332.
1335. (Bogoslovska smotra 1934., br. 1., p. 8190.).
6 L j. T h a l l c z y , Povijest banovine, grada i varoi Jajca.
7 J i r e e k, Geschichte der Serben I, 173.
8 Starine V, 139140, pismo kralja Vladislava.
0 Starine V, 236.
10 A l e k s a n d a r H o f f e r D. I.: Op. cit. p. 71.
J
192 Notae liistorico-topogr. e Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
negdje oko P r i b i n i a , drugi o;pet negdje oko gornje Ukrine. Ni

jedna nam se od njih ne ini tona.
Popis crkava Zagrebake biskupije godine 1334. spominje i
nau G l a (ecclesia St. Nikolai in metis Wzore). G r g u r XI.
doputa pismom, danim u Avigtionu 16. lipnja 1372., bosanskim fra
njevcima, da u Glai sub dominio regis Hungariae sagrade sa
mostan.11213Slijedee godine isti papa12 govori o Glai in metis Bo
snae versus Hungariam. Franjevaki samostan u Glai spominje
se g. 1373., 1378. i 1469., oim ga 1506. vie nema. U povelji voj
vode H r v o j a V u k i a - H r v a t i n i a iz g. 1412.14 meu u
panima L u k e , Z e m 1n i k a (!), V r b a n j e, S a n e i V r b a s a
dolazi i glaki upan I v a n i P e t r o v i . Tim istim pada milje
nje, da bi se Gla mogla nalaziti u kraju oko Vrbanje i jo tonije,
oko Hrvojeva Kotora. Ona je u prvoj polovici XIV. stoljea leala
na hrvatskom (ugarskom) teritoriju, na granici Bosne, odnosno
Usore, na podruju Zagrebake biskupije. Njom upravlja u duhov
nom pogledu svjetovni kler, sve do osnutka fanjevakog samostana
god. 1372., a mogue i dalje. Sredinom XV. stoljea Gla je u vlasti
bosanskih kraljeva. S t j e p a n T o m a poklanja godine 1446. si
novima vojvode I v a n i a D r a g i i a mnoga mjesta, medu
kojim i u Glai grad Glaki i poda nj Sridu varo.15
Na karti sam stavio (sa znakom?), da Glaki grad lei na sa
stavcima Male i Velike Ukrine, u dananjem selu i upi K u l a
i ma . Na Vrbanji svakako nije leao, na Usori istotako ne. Usor-
ska banovina morala je obuhvatiti barem porijeje Usore i u njemu
nije moglo biti mjesta drugoj nekoj oblasti, u kojoj bi leala Gla.
Ispod dananjih Kulaa, meu obje Ukrine, lei selo O s r e d a k,
koje smatram istovjetnim sa sredovjenom varoi S r i d o m. Na
dalje je poloaj samih Kulaa vrlo pogodan, da bude sreditem
jedne stare oblasti i mjestom, na kojem se dizao tvrdi kateo. I
samo ime Kulai da se lagano izvesti od rijei Gla, jer su sva tri
osnovna samoglasnika ista, odnosno zvuni g i i umekani su u
bezvuni k i . Povrh svega, poloaj Kulaa ne ini nikakve pote
koe onim navodima, da je in metis Usorae ili in metis Bosnae
versus Hungariam..., sub dominio regis Hungariae. Upravo ovi
navodi rue hipotezu o Glai na Vrbanji (nije na mei Usore, nego
daleko od nje) ili na gornjoj Usori (onda ve nije in metis nego
in ipsa Usora).
Vrlo vjerojatno sauvana je uspomena na glaku upu u oko
linoj toponomastici. Susjedno selo do Kulaa niz Ukrinu zove se
P o p o v i cim a. Ime ponipoto ne potjee od pravoslavne obi-
11 K 1a i , Historiki zemljovid Hrvatske (sa Slav. i Dalm.) it.;
K 1a i , Atlas za hrv. povjesnicu.
12 F e r m e n d i n , A. B. p. 38, br. 207.
13 Ibid., 39, br. 210.
14 Ibid. 96, br. 527.
15 Ibid. 202, br. 858 u izvatku i prijevodu; inae u M i k l o s i c h a ,
Mon. serb. 439.
telji Popovia. Ve u spomenutoj listini iz g. 1446. spominje se selo

Popovao. God. 1630. pie biskup I v k o v i , da je u Popovichu
krizmao 700 dua.10 upa je morala biti snana i sauvala se uza
sve turske ratove jo skoro 200 godina iza pada Bosne. U XIX.
stoljeu obnovljena je kapetanija u Popoviima, koja se poslije pre
nosi u Kulae i postaje upom. Popovii su danas potpuno pravo
slavno selo, ali se dobro zna mjesto starog katolikog groblja.
Tako i sam opstanak katolike upe, koja se kroz tolika stoljea i
crne oluje bori za opstanak, hrope, zamire i opet oporavlja, jest
jak indicij, da glaku upu sv. Nikole imamo traiti na sastavcima
Ukrine. Naziv Popovac Popovi Popovii podsjea nas bez
sumnje na svjetovni kler, koji je tu vrio duhovnu pastvu i imao
vjerojatno i svoje posjede u dananjim Popoviima; jer je ime
pop bilo uobiajeno i raireno i u Kninskoj i u Zagrebakoj bisku
piji, koje su se nekada irile i glakom upanijom.
Meutim na svaki nain, bila Gla na Vrbanji, Usori ili Ukrini,
pogotovo u ovom zadnjem sluaju, Zagrebaka se biskupija pro
stirala daleko Vrbasu na istok, svakako dulje i dalje u Bosnu, nego
li u Slavoniju.
Turski ratovi i etovanja zadali su smrtni udarac vlasti za
grebakih biskupa u Bosanskoj krajini. Sva tri crkvena kotara
(Sanski, Vrbaki i Dubiki) Dubikog arhiakonata iz god. 1334.
pretvaraju se do 1501. u jedan jedini, dok i taj ne potone za 23
desetljea u krvavim valovima turske ofenzive. Ve god. 1501. sva
je Sana do Babonikog B l a g a j a stajala pod turskim kopitom. Na
Vrbasu je samo tanak pojas zemlje bio u kranskim rukama, do-
im je J a j c e bilo otok u turskom moru. Mase katolikog naroda
ginu u borbi, umiru u suanjstvu, bjee iz nesretne domovine ak
do Italije, Bea i daleke Flandrije. Turci iz vojnikih i ekonomskih
razloga naseljuju na pusta zemljita novi, pouzdani elemenat iz cr
nogorskih i sandakih planina.1617 Ipak se velikim rtvama naroda,
i junakim pregaranjem naeg sveenstva, najvie i u prvom redu iz
reda sv. Franje, sauvao jedan dio starosjedilaca oko Vrbasa, Sane
i Une. Veina katolikih upa na Krajini i propada istom za Bekog
rata, do g. 1700; malen dio katolika ostaje, da poslui za bazu, na
kojoj e se regenerirati krajiki katolicizam osobito pomou dose
ljenika iz dinarskih i velebitskih kreva. God. 1501. bio je jo
posve sauvan onaj dio C a z i n s k o g i K r u p s k o g kotara, koji
je spadao gorskom i gorikom arhiakonatu Zagrebake biskupije^
U tom kraju nije se sauvala ni jedna starinaka katolika obitelj,
a u susjednim dijelovima Kninske biskupije samo vrlo rijetke, ako'
izuzmemo one, koji preoe na islam. Ovih sigurno nije bilo malo,
16 Croatia Sacra 1934., 75.

17 VI. S k a r i , Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj
Bosni; G. . Muz. 1918., p. 219.
C R O A T IA SAC H A (1934 ) 13
jer se n. pr. prigodom pada B i h a a (1492.) poturilo mnogo na

roda i 800 djece odvedeno u Carigrad, a slino i o:ko B u i m a itd.1819
Kad srno ve kod granica Zagrebake biskupije, valja nam
spomenuti, da su na Zagreb spadali izvjesni krajevi dananje
K r a n j s k e ( B e l a K r a j i n a ) i znatan komad Prekomurja. Arhi-
akonat Gvee zahvaa 1334. (zapravo: reklamira nezakonito
otkinute) upe M e t l i k u (s 5 filijalnih crkava), r n o m e l j (St.
Petri de Chernomel), S i c h e n s t e i n (dananje Pleterje), G r a -
a n e (Sv. Kri) i t. d. Na rijeci Krki bila je mea, a jo za V a 1-
v a s o r a Gutenworth nazivao se slovenski Hrvaki brod. Go
riki arhiakon Ivan traei te upe za Zagreb 1334., prema rije
ima Dr L j u d m i 1a H a u p t m a n n a,10 ima pred oima granicu
stare hrvatske drave, s kojom se u svako doba naravno pokla
pala i crkvena granica. Istom izmeu 1135. i 1170. potisnuli su go
spodari Kranjske S p a n n h e i m i i W e i c h 1b u r g i Hrvate sa
Krke na Kupu i Breganu.
U P r e k o m u r j u brojala je Zagrebaka biskupija god. 1501.
preko 30 upa (L e n d a v a, P a k a , B e 1 i n i t. d.), a u Meu-
murju samo 10 (danas 100.000 katolika-Hrvata!). Arhiakonat B e k -
i n (barem onaj dio preko Mure) izgubili su Hrvati istom 1776.
osnutkom biskupija u S u b o t i t u i S t o l n o m B i o g r a d u.20
Znaajna je pojava, koju nam biljei Slovenac g. M. K o k o lj,21
da prekomurski narodni vez ne kae apsolutno slovenske original
nosti, nego nas ivo podsjea na vez rairen po cijeloj Hrvatskoj
i Slavoniji, posebno n. pr. onoj oko sv. Ivana abnog. Jednako tako
Prekomurje i Bela Krajina pokazuju srodnu psihiku konstituciju sa
susjednom Hrvatskom. Opaanje je dobro, samo ne u istoj mjeri i
tumaenje te pojave (stalni stik s Hrvatsko)- Da su Prekomurje
ii Bela Krajina ostale u granicama Zagrebake biskupije, ne bi se
njihovo iteljstvo u narodnom pogledu ni najmanje razlikovalo od
onoga, recimo, po Meumurju i Turopolju, ili kojem bilo drugom
hrvatskom kraju.
U l o g a Z a g r e b a k e b i s k u p i j e za velik dio Hrvat
skog naroda bila je kroz 8 stoljea od presudne vanosti: njezino
napredovanje znailo je napredovanje hrvatstva, njezino uzmicanje,
uzmicanje hrvatstva; njezine reliquiae reliquiarum u XVI. i XVII.
stoljeu padaju upravo u tuna vremena, kad i reliquiae reliquia
rum regni Croatiae, i djelomino se s njima poklapaju. Jer Crkva
uvijek dijeli sudbinu svog naroda.
2. Druga biskupija u dananjoj Bosanskoj krajini bila je
K n i n s k a b i s k u p i j a . Ona je preuzela s vremenom vei dio
18 L o p a i , Biha i bihaka krajina (Zagreb 1890.), st. 91 ss.,
154 etc.
19 O postanku hrvatske granice prema Kranjskoj ( i i e v
Z b o r n i k , 87100).
20 J. J e l e n i : Zagrebaka biskupija (Nar. encikl. IV., 1229).
21 Znaki prekmurskega tkanianja (asopis za zgodovino in na-
rodopisje 1932, st. 197205).
uloge drevne Ninske biskupije. Ninski biskup, prema Splitskom sa

boru Episcopus Croatorum22 ili po L u i u totius Chroatiae
Episcopus, bio je najudaljeniji kor-biskup Akvilejskog patrijarhe i
prema pismu pape Ivana VIII. ii privilegiju kneza Mutimira jedini
biskup Hrvatskog kraljevstva.23 Njegova se vlast protezala od
mora do Drave.
Oko g. 1040., a ne kako je F a r 1a t i mislio oko 1050., osno
vana je i Kninska biskupija. 0 tomu dogaaju pie Toma Arhiakon:
Hrvatski kraljevi htjeli su da imaju svoga posebnog biskupa te su
,to traili od Splitskog nadbiskupa i ustanovie (posebnog) biskupa,
koji se zove hrvatski (Croatensis) i njegovu stolicu stavie u Polju
u crkvi BI. Dj. Marije pokraj Kninskog grada. On je dobio mnoge
upe i imao je zemlje i posjede skoro po cijelom Hrvatskom kra
ljevstvu, jer je bio kraljevski (regalis) biskup i iao je s kraljevskim
dvorom; on je bio jedan od dvorskih knezova i njegova se juris
dikcija protezala do rijeke Drave. Pod njim je bila skoro cijela
Slavonija meu Savom i Dravom.24 Iz toga slijedi, da je sva da
nanja Bosanska Krajina morala spadati Kninskoj biskupiji. Inae
kninski biskup ne bi mogao biti u vezi sa svojim podrujem u Po
savskoj Hrvatskoj (Slavoniji), jer se Ninska biskupija i onda pro
stirala Likom.25
Osnutkom Zagrebake biskupije pod konac XI. stoljea izgubi
Knin svu Slavoniju i velik dio svog podruja u Bosanskoj Krajini.
Kad je na saboru u Splitu 1185. osnovana Krbavska biskupija, iz
gleda, da je na njezin raun izgubio Knin po koji pedalj zemlje i
na svojoj zapadnoj granici. Tako od nekad slavne i prostrane bi
skupije hrvatskog dvora ostadoe samo slabi ostaci: u Bosni na
Uni neto preko 4000 km2, a u Dalmaciji jo manje. Tako Kninskoj
biskupiji, podstr.ienoj sa svih strana, ostade onaj neprirodni oblik
dugakog, a uskog pojasa. U Bosni ostaje Hrvatskoj biskupiji
cijelo iPounje od izvora Une do blizu N o v o g a , zatim U n a k a,
G r a h o v s k a i P e t r o v a c k a upa. Cijeli taj predio spominje
se na saboru od 1185. pod imenom Parochia de Pset (Psetska
upanija).
Tim istim odreene su ve dosta tono granice Kninske bi
skupije, tako da veih korektura ne moemo oekivati. Poznajui
povrh toga dosta dobro jo i upe Zagrebake, Kninske i Krbavske
biskupije, moemo Kninsku biskupiju u Bosni omeiti s priblinom
tonou.
3. K r b a v s k o j b i s k u p i j i , ije je sjedite poslije prene
seno u tvrdi M o d r u , pripadala je pruga zemlje s desne obale
Korane u starom drenikom kotaru. Na tom teritoriju (danas je to
22 F a r 1a t i1 III,. 97.
23 L u c i u s , De Regno Dalmatiae et Croatiae, I., c. 14; F a r la ti* .
IV.,'280.
24 Historia Salonitana c. 15,; F a r l a t i IV, 281.
25 F a r 1a t i IV, 215.
dio bihakog i cazinskog kotara) bile su upe T o p l i c a , t u r -

l i i Frankopanski T r a c.
4. S p l i t s k a b i s k u p i j a . Govorei o njezinim granicama
na dananjem bosanskom zemljitu bierno posve kratki. Splitski
nadbiskup kao primas kraljevine Dalmacije i Hrvatske imao je u
srednjem vijeku vrlo iroko podruje i mnotvo sufragana26 sve
do S e n j a, B o s n e, B a r a i S k . a d r a (prije osnutka barske nad
biskupije). Ipak njegovo vlastito dijecezansko podruje nije bilo
tako prostrano. U Bosni je svakako obuhvatalo L i v a n j - s k u upu
(bez G r a h o v a , koja nije amo spadala). upa Cleuna (staro
Hlivno) spominje se u Splitskoj nadbiskupiji g. 1078. (za Zvonimira),
1103., 1185. i t. d.27 Smatram barem vrlo vjerojatnim, da je cijela
upa Triju Polja (Duvno, Livno i Glamo) neposredno prije sjedi
njenja ovih od starine hrvatskih krajeva s Bosanskom banovinom
(g. 1325.) i sve do osnutka Duvanjske biskupije spadala Splitu. U
B i s t r i k o m gradu kraj Livna postoji g. 1400. poseban kaptol/'8
Za vrijeme turskog gospodstva utjecaj splitskih nadbiskupa postoje
u Bosni sve slabiji, dok se u XVIII. stoljeu posve ne izgubi i Livno
ostaje pod zakonitom vlasti apostolskih vikara Bosnae Othoma-
nae. Granice Splitske biskupije, koja e poslije biti sniena na
obinu biskupiju i umanjena, bile su u vrijeme pada Bosne vrlo
sline najjunijim granicama dananje Banjaluke biskupije prema
Mostarsko-duvanjskoj i Vrhbosanskoj.
5. Vie nam se treba pozabaviti D u v a n j s k o m b i s k u
p i j o m. U rimsko- ilirskom D e l m i n i u m u opstojala je u VI. sto
ljeu poznata biskupija, koja se gubi u burnim vremenima doselji-
vanja Slavena na Balkan. Oko g. 1320. obnovljena je u hrvatskom
Duvnu, prema Dukljaninu krunidbenom mjestu Tomislava, prvog
kralja Hrvata, stara biskupija.20 Najstariji datumi, gdje se ona spo
minje, bili bi po F a r l a t i ju 30 1337. i 1344., dakle, kad je ve sav
taj kraj bio u vlasti Bonjaka. Upravo i jest zato osnovana, da za
jedno s novom biskupijom u M a k a r s k o j sprijei irenje bosan
skog bogumilstva prema Dalmaciji.
Granice Duvanjske biskupije nijesu nam posve tono poznate.
Smatram, da su one ile tako, da Duvanjskoj biskupiji osiguraju
posjed cijelog D u v n a , K u p r e s a i R a m e u Bosni, te jedan
dio Gornje Hercegovine (D r e n i c u, R a k i t n o i P o s u j e)
silazei na Neretvu negdje oko J a b 1a n i c e. Meutim nam manj
kaju jasni i precizni dokumenti, iz kojih bismo ovo miljenje mogli
sigurno dokazati.
Da su R a m a i K u p r e s morali spadati D u v n u , izgleda, da
smijemo zakljuiti iz injenice, to bosanski biskupi, pa i upravi-
28 F a r 1a t i, III, 9 ss.
27 Ibid. 149, 164, 214.
2* M i k 1o s i c h, Mon. serb. 248.
29 H o f f e r , st. 64.; slino u Nar. enckl. I. pod Duvanj. biskupija.
30 F a r 1a t i IV., 173.
telji Bosanske biskupije, nijesu u XVII. stoljeu dijelili krizme pa

ni vrili jurisdikcije u ovim krajevima (Ivkovi, Ogrami-Olovi
i drugi). Oni dijele sv. potvrdu po J a j c u , S k o p 1j u i K o n j i c u ,
ali Kuprekih vrata i Makljena ne prekorauju. U to vrijeme uspo
mena na granice biskupija morala je u Zapadnoj Bosni biti jo dosta
svjea. Raniji dokumenti o tomu (iz XV. i XVI. stoljea) nijesu nam
se naalost sauvali. R a m u pridjeljuje D u v n u i Hergenroterova
karta Provinciae ecclesiasticae Europae medio seculo XIV.,31 koja
se inae ne odlikuje poznavanjem naih prilika.
Glede pripadnosti Rame Duvanjskoj biskupiji vano je svje-
doansko ramskih franjevaca g. 1650., da je Duvanjsku biskupiju
uvijek u prolosti administrirao skradinski ili makarski, a nikad
'bosanski biskup i da je Duvno 2 dana daleko od skrajnje granice
bosanske biskupije.32 Ako Rama ne spada Duvnu, nikako nije mo
gue, da je Duvno 2 dana daleko od granice Bosanske biskupije.
Istotako u toj pretpostavci uope cio argumenat glede administra
tora Duvanjske biskupije ne bi imao smisla, jer franjevci ele bi
skupe, koji e se brinuti ne samo za Duvno, nego barem jednako
tako i za Ramu.
God. 1630. tvrdi makarski biskup fra B a r t o l K a i , da
Rama zapravo spada Duvanjskoj biskupiji.33 Kai ipak trai ju
risdikciju od biskupa I v k o v i a, ne zato, to Rama ini dio Bo
sanske biskupije, nego zato, to je Ivkovi kao skradinski biskup
bio ujedno administrator vie biskupija, koje su bile pod Turinom
pa i Duvanjske i Bosanske (ecclesiae Bosnensis et aliarum vici
narum ecclesiarum; Fari. IV, 28).
Odluka Propagande g. 1650., da Rama spada Bosanskoj bi
skupiji34 nema posebne dokazne vrijednosti, da joj je Rama u pro
lim stoljeima doista i pripadala. Propaganda se u kaosu bosan
skih prilika nije uvijek pravo snalazila, pa je nerijetko donosila
historioki neispravna rijeenja. Puno vie ne dokazuje ni odluka
iste kongregacije iz god. 1666.35 jer se temelji na problematinim
navodima biskupa B e n 1i a i jer dosuuje Ramu bosanskom bi
skupu protiv ma'karskog, koji naravno nije mogao imati nikakvih
prava na Ramu. Jednako ne vrijedi ni potekoa, da je Duvno le
alo izvan granica Bosne i da prema tomu nije moglo vriti duhovne
vlasti u Rami, od starine bosanskoj. Ipak je Duvno, bilo ve u doba
osnutka biskupije, bilo par godina kasnije, inilo integralni dio
Bosne i ostalo s njom stoljeima vezano. Tako ni s te starne nema
potekoa.
Na temelju ovog kratkog rezoniranja smatram vjerojatnijim,
da je Rama spadala ne Bosnskoj, nego Duvanjskoj biskupiji.
31 Storia universale della Chiesa V. (Firenze, 19Q5).

32 M a n d i c, Acta Franciscana Hercegovinae I, 152153.
33 Ibid. 106,; F a r l a t i IV., 195.
34 F a r l a t i IV., 197.
35 Acta Fr. Herceg., 181
Qlede pripadnosti D r e n i c e i R a k i t n o g Duvnu, stvar je

takoer dosta nejasna. Ipak kroz 150 godina (sve do 1845.) ine oni
dio duvanjske upe, koja se kod Drenice ak dotie Neretve. A
razlog tomu bile su, kako izgleda, stare tradicije.
6. M a k a r s k a b i s k u p i j a osnovana je u isto vrijeme i
s istom svrhom kao i Duvanjska.36378 Jo u vrijeme bosanske samo
stalnosti obuhvatala je svu zemlju na desnoj obali Neretve do mora
i V r u 1j e. Za biskupa F r a n j e 0. F. M., jo prije pada Bosne, njoj
pripada Krajina i Hercegovina.37 Jo prije toga vremena Zahum-
ska (Stonska) biskupija sterala se vjerojatno s obje strane Neretve,
ali se rano povukla na lijevu obalu i konano u uske granice Du
brovake republike. Na Neretvi se ustaljuje mea M a k a r s k e
biskupije i to tako, da o njoj vie ni prepirke nema, izuzevi po
znati avanturistiki pokuaj fra D o m i n i k a A n d r i j a e v i a,
biskupa tobonje Stjepanske biskupije. Tvrdnja biskupa K a i a
g. 1630., da >i arx Tucarum Conyz lei u Makarsko j biskupiji33
nije drugo do prazna pretenzija bez ikakve historijske podloge.
7. S t o n s k a ( Z a h u m s k a ) b i s k u p i j a jedna je od naj
starijih biskupija, koje su se sterale bosansko-hercegovakim tlom.
Ve godine 928 spominje Papa Leo. n VI. i stonskog biskupa meu
sufraganima splitskog nadbiskupa Ivana, kojemu alje palij.39 Me
utim se ecclesia Stagnensis spominje prviput 50 godina ranije
(877), a u XI. i XII. stoljeu40 esto puta (1023., G a b r i j e 1 biskup
1044., 1121., i m u n biskup 1143, D o n a t biskup 1170.1211.).
Za S t j e p a n a N e m a n j e dolazi Zahumlje u sklop Srpske dr
ave. M i r o s l a v N e m a n j i , kako pie R e s t i,41 ili tek njegov
sin upan P e t a r , kako tvrdi J i r e e :k na temelju izvjesnih
dubrovakih kroniara,42 protjera katolikog biskupa Donata iz
Stona. Ovaj se zakloni na K o r u l i , a poslije na L o k r u m, gdje
umire 1211. Jo za njegova ivota pogaali su se Dubrovani s
Petrom Nemanjiem glede povratka Donata u Ston, ali je Petar u
to ime traio 300 perpera.43 God. 1219. ili 1220.44 osniva sv. Sava u
Stonu episkopiju za Zahumlje i Travuniju. Dok Raa upravo vrvi
pravoslavnim eparhijama, dotle se za dvije prostrane oblasti u Pri
morju osniva tek jedna jedina. injenica, koja jasno govori o sla
bosti pravoslavlja u ovim stranama.45 Uostalom uza svu propa
gandu stonskih kaluera i nastojanje zahumskih episkopa imali su
patareni veinu na Stonskom ratu, a ni katolika nije nikad bilo po
36 F a r l a t i IV., 185.
37 Ibid. 189.
38 Acta Franc. Herceg. 107.
39 F a r 1a t i I., 103. '
40 F a r 1a t i VI., 324 ss.
41 Chronica Ragusina; Monuin. XXV, 66, 75.
42 J i r e e k, Gesch. d. Serben II, 23.
43 Dr. N. Z. B j e l o v u i , Zahumska pravoslavna episkopija u
XIII. i XIV. stoljeu (Dubrovnik 1928.), str. 8.
44 J i r e e k II, 23; Bjelovui, 12.
45 B j e l o v u i , st. 9.
sve nestalo. Sama historija stonskih vladika pokrivena je gustom

maglom, da im osim prvoga ne poznajemo sa sigurnou ni imena.
M i l a dodue iznosi imena petorice episkopa na temelju K o n -
a r e v i c e v a rukopisa, koji se poslije zagubio,4 pa nam njegova
autentinost, ako ne i jo to vie, ostaje problematina. Meutim
ve iza 50 godina sele stonski episkopi u Hercegovinu, a odatle i
dalje u Rau, gdje udaraju svoje sjedite u manastiru sv. Petra i
Pavla na Limu.4 467 Darovnica U r o a III. Deanskog veli, da je
Zahumska episkopija zaputena i bez vjernika, pa episkopi nemaju
ni bira ni vrhovine.
Od 1325. odnosno 1326. Zahumlje je u vlasti bosanskih banova,
koji 1333. prodaju Ston i Peljeac Dubrovniku. Stonskom biskupijom
do njezine ponovne uspostave upravlja korulansko-stonski bi
skup. Dolazi do potpune restauracije katolicizma zaslugom Dubro
vake republike i radom bosanskih franjevaca.
0 granicama Stonske biskupije u vrijeme bosanske i kasnije
turske vlade ne znamo skoro nita. Biskupija se obino samo e
jure prostirala i Hercegovinom, doim je de facto ve bila stisnuta
na dubrovaki teritorij. Ipak je Blagaj, glavni grad Zahumlja, morao
njoj pripadati, a tako i sva zemlja do Prenja. K o n j i c je ve i
crkveno i politiki spadao Bosni. Podrujem Stonske biskupije
.upravljao je veinom trebinjski biskup, a dijelom vjerojatno i ma-
karski. Oni su izmeu sebe i podijelili sav stonski teritorij u Her
cegovini, dok im konano uz neke rezerve nije i Rim priznao Ne
retvu* zakonitom meusobnom granicom g. 1631.4849
8. Zadnja biskupija prema jugu bila je T r e b i n j s k a b i
s k u p i j a. Kao i kod veine naih biskupija nije ni kod nje poznata
godina osnutka. Prema R a z z i j u i mljetskom opatu T u b e r o n u4l>
njezin bi se biskup I v a n spominjao ve oko g. 870. Meutim imamo
dosta razloga, da zabacimo to pripovijedanje kao puku legendu.
Sredinom XII. stoljea u vrijeme dubrovakog nadbiskupa A n
d r i j e spominju 0 r b i n i i L u c c a r i50 trebinjskog biskupa K o n -
s t a n t i n a. Kako god sudili o historinosti njegove osobe, ipak je
istina, da ve u to vrijeme spominje rimski Provinciale Vetus51 i
Trebinje u Slovinskoj (Dubrovakoj) nadbiskupiji. Po prvi put u
papinskom breveu govori se de ecclesia Tribuniensi g. 1167., doim
ranije isprave govore tek o Trebinjskom kraljevstvu.52 Serija
trebinjskih biskupa poinje sigurno tek sa biskupom S l a v o m
(Salvius) g. 1250. i dade se uz male prekide izvesti sve do naih
46 Ibid. 13, 14.

47 B j e 1o v u i , 9; 11. R u v a r a c, O humskim episkopima i
hercegovakim mitropolitima do g. 1766., Srp. prav. herceg.-zahumska mi
tropolija, Mostar 1901.
48 Croatia Sacra 1934., 2958; Acta Franc. Herceg. 98, 111.
49 F a r 1a t i VI, 289.
50 F a r 1a t i VI, 290.
51 M i g n e, Patrologa Lat., sv. 68., p. 471.
32 Acta Albaniae br. 95, p. 32.
13a
dana. A ta serija sastavljena je veinom od raznih redovnika (be-

nediktinaca, cistercita, franjevaca i dominikanaca), velikim dijelom
ljudi nae krvi i naeg jezika, rodom iz onih krajeva. Tako je n. pr.
S 1a v, opat lokrumski iz reda sv. Benedikta, D e s a (prije 1378),
R a t k o (oko 1385.), I v a n M u z a r i , dominikanac rodom iz
Trebinja (1417.1425.), T o m a B u i s 1a v i (t 1606.), bivi ka
nonik, rodom iz Nevesinja u Gornjoj Hercegovini. Biskupa S a 1-
v i ja ili S l a v a (1250.1276.) protjera U r o I. iz Trebinja radi
srpskog sukoba s Dubrovanima.523 Benediktinac biskup K r i z o -
s t o m Ant . i (1615.1645.) pie na temelju arhivske grae i pre
daje, da je kralj (u Antia krivo: Nemanja) postavio na trebinjsku
stolicu raskolnikog biskupa, ali da su se katolici sauvali pomije
ani sa izmaticima po T r e b i n j ' u , i e v u , L j u b o mi r u .
D r a e v i c i , P o p o v u i Z a a b 1j u i po itavoj biskupiji.*53
Dubrovaka republika poklonila je trebinjskim biskupima otoie
M r k a nj i B o b a r u s benediktinskim samostanom crkvom. Po
Mrknju se prvi prozva mrkanjskim biskupom fra N i k o l a (god.
1322.). Na tom ostrvcu i u Dubrovniku rezidiraju od vremena do
vremena treblnjski biskupi. Ta rezidencija pretvara se u stalnu,
otkada je biskup M i h a j l o god. 1456. napustio Trebinje te upravu
biskupije povjerio ievskim kanonicima.54 Otada pa sve do poetka
XVII. stoljea biskupija alosno propada i vei dio katolika Tre-
binjske biskupije ostavi bez sveenika prelazi na pravoslavlje, a
neki i na islam.5556
Granice Trebinjske biskupije nikako nijesu utvrena stvar.
Jedino prema Dubrovakoj i Stonskoj biskupiji znademo ih posve
tono: one idu meom Dubrovake republike. Gornja Hercegovina
i Popovo spadaju svakako Trebinju, a vjerojatno i dio Gornjeg Po-
drinja oko T o e , jer i to spada u Hercegove zemlje. Prema istoku
granii Trebinje s Barskom, a poslije s Kotorskom biskupijom,
otkada srpski vladari povjerie brigu za dubrovake i saske kolo
nije .po Srbiji sve do Dunava kotorskim natpastirima.58 Ipak granica
s njima, kao i s risanskim biskupom, ne ide vjerojatno dananjim
hercegovakim tlom, nego tek izvan njega.
Na karti nijesam oznaio S t j e p a n s k e b i s k u p i j e
(Ecclesia Stephanensis), jer je samo zabludom priznat njezin opsta
nak u Donjoj Hercegovini, ali je pogreka ve za 45 godina bila
ispravljena i biskupija dokinuta.
Ali zato unosim na kartu S r e b r e n i k o - v i s o k u b i
s k u p i j u koju je prema rimskim dokumentima otkrio 0. Dr fra
Dominik Mandi (spominje je ve F a r 1a t i). Ona je postojala tek
nekoliko decenija u XV. stoljeu 1 nije znaila drugo do pokuaj
emancipacije bosanskih franjevaca od bosan. biskupa u akovu.
5a J i r e e k , Qesch. d. Serben, II., 22.
53 F a r 1a t i VI, 291.
54 J a c. L u c c a r i , Annales Ragusini III, 101; F a r l a t i VI, 298.
55 Vidi m o j e lanke u Croatia Sacra 1934., p. 47 ss. i u kalendaru
Napredak 1935 god., 135141 (Donja Hercegovina prije 300 godina).
56 J i r e e k , Op. cit. II, 22.
I
IV. upe, crkve i samostani.

, Kada bih htio obraditi svaku ovu pojedinu crkvenu jedinicu
po naelima historijske kritike, morao bih ovo kratko poglavlje
proiriti u omanu knjigu. Za to se ograniujem na letimian opi
pogled stvari i na par sliica iz pojedinih krajeva, onako kako pod
ruku dode.
Drao sam se n a e l a , da unesem na zemljovid s v e upe
i samostane, koje nam stare listine spominju. Obino se moglo sa
sigurnou ustanoviti mjesto, gdje se dotina upa i samostan na
lazila. B i h a i L j u b u k i i iza 6 stoljea ostali su Biha i Lju-
buki. Meutim imae prilian broj mjesta, iji poloaj danas tek
nagaamo ili samo ga s izvjesnom vjerojatnou veemo uz neko
selo ili brdo. Takva sam mjesta napisao sa znakom pitanja, da
istaknem njihovu nesigurnu ili striktno nedokazanu lokalizaciju (n.
pr. Zablae? Tolstovich? i t. d.). U veini ovakvih sluajeva ne
manjkaju bolji ili slabiji razlozi, koji govore za takovu lokalizaciju.
Obino su to indiciji, sadrani u raznim dokumentima, ili stara cr-
kvita, ikojih je Bosna puna. Samo iznimno ne znamo o upi nita
drugo, osim da je postojala u tom i tom stoljeu i toni i tom crkve
nom kotaru (n. pr. god. 1334. upa Goelovac ili Osek i Biskupci u
Vrbaskom distriktu). Ni njih nijesam ispustio s karte radi to vee
potpunosti historijske slike katolicizma u B. H.; oznaio sam ih sa
? na nekom mjestu starom Vrbaskog kotara, gdje bismo to makar
i s neznatnom vjerojatnou mogli oekivati. Glede krajikih upa
obino sam slijedio miljenje Dr B i 1o g r i v i a,1 koji je stvar na
4 temelju dokumenata potanko prouio i osobno obiao sve za
crkvenu povijest vanije krajeve u Krajini. Samo iznimno i iz po
sebnih historikih razloga udaljio sam se ovdje-ondje od njegove
sentencije. Ne trebam ni spominjati, da sam to isto uinio u pr
vom redu prema priznatim naim historiarima i da bez jakog
razloga nijesam odstupao od rezultata njihova rada, zabiljeenih
osobito na historijskim kartama Thalloczyja, Klaia i Lopaia.
Na karti sam zabiljeio samo upe i crkve, koje su postale
prije svretka Bekog rata i god. 1700. Preko ostalih sam preao
smatrajui ih novijim tvorevinama. Meutim su one ipak zabilje
ene, premda ne modrom bojom (za povijest), jer skoro bez iznimke
-opstoje i danas.
Uza sve nastojanje znatan dio katolikih upa ostao je vrlo
vjerojatno na karti ne zabiljeen. Historijski dokumenti su zagub
ljeni ili dosada neobjelodatijeni, pa o njima ne znamo nita. Karakte
ristian primjer ine n. pr. -odvajkada katoliki livanjski i duvanj-
ski kraj. U takvom sluaju putokazom su mi bila s t a r a c r k v i -
t a, o kojim govore gdjekada i biskupski izvjetaji m pr. onaj
1 Katolika Crkva na teritoriju dananje Banjaluke biskupije (ne-

tanipana doktorska dizertacija).
De 1i v i e v iz g. 1737.- U O l a m o u n. pr. iz *dokumenata po

znajemo u Glamokom polju 6 katolikih crkvita, u gradu crkvu-
amiju sv. Kate, te vie mjesta, koja podsjeaju na nekadanje
katoliko stanovnitvo Dlamoke upe, kao n. pr. Karlovac, Ha-
lapi (zaviaj plemenitog hrvatskog roda Alapia) i t. d. Glamo
spada u one krajeve, kamo su ve vrlo rano stigli prvi valovi
doseljenog pravoslavnog ivlja, u veini pastirskog. Bilo je to brzo
iza pada Bosne, ve oko godine 1500. Katolicizam se brzo poljuljao
i poklekao. Ipak je jo kroz cijelo XVI. stoljee, a moda i dalje,
bilo neto katolika u Glamou, premda se nigdje vie ne spominje
ni upa, ni crkva. Biskup fra P a v a o P o s i l o v i roen je u
Glamou oko god. 1600. (po Mandiu2 34 oko 1597.), to dokazuje
eksistenciju barem nekih katolikih obitelji u tom kraju.
Spominjem, da sam imena upa ispisivao starim pravopisom
tek u manjem broju sluajeva i to obino samo onda, ako nije posve
sigurno, kako ih danas imamo itati ili ako se naziv poneto pro
mijenio. Ako je stoljee, oznaeno rimskim brojem uz ime mjesta,
podvueno, znai to, da je tamo postojala upa; ako.nije, onda se
tu tek radi o crkvi ili kapelici, koja nije upska. Svagdje je ozna
eno stoljee, kad se crkva prviput spominje (obino je pred tim
znak ?, da se oznai, da ne znamo, kada je ona de facto i nastala),
te stoljee u kojem crkva propada ili se zadnji put spominje-
Ve letimian pogled na kartu uvjerava nas, da se modri
znakovi i natpisi nalaze po svoj karti, negdje gue, negdje
rjee, ali svuda po cijeloj zemlji, skoro bez iznimke. N e k o -
l i ko s t o t i n a u p a i c r k a v a iz s v i h s t o l j e a , p o -
a m i o d XII. 'i XIII., g l a s n o s v j e d o e , d a j e k a t o
l i c i z a m b i o u o v i m k r a j e v i m a d o m a i m . Kato
lika je bilo u svim predjelima Bosne, bilo ih je u svim stale
ima, i u svim stoljeima, koja prohujae nad bosanskim pla
ninama i poljima tamo od krtenja rimsko-ilirskog i poslije slaven
skog ivlja. S a m o u 4 k o t a r a (od 55!) HercegBosne nije nam
historija sauvala uspomenu ni na jednu katoliku upu ili crkvu,
premda i za tri od njih imamo neke indicije i tragove opstanka ka
tolikog elementa. Bezuvjetno je katolicizam u Bosni teritorijalno
bio mnogo raireniji nego danas. Danas n. pr. u 10 bh. kotareva
nema ni jedne katol. upe, a u 15 daljnjih dodue postoji jedna ili
druga, ali se katolici nalaze u najioj dijaspori. U b r o j a n o m
p o g l e d u stoje danas katolici bolje nego ikada u historiji (oko
600.000 katolika od oba obreda). Meutim to znai tek neka 24 po
stotka svega stanovnitva i relativnu manjinu prema dvije pre
ostale konfesije u zemlji. Nekada su katolici relativno bili daleko
jai, i ako se uzme u raun ne samo prava Bosna nego i svi kra-
2 J e 1e n i , Spomenici kult. rada franjevaca Bosne Srebr. (M ostar

1927), p. 3264.
3 J e l e n i , Kultura i bos. franjevci I. (Sarajevo 1912).
4 Acta Herceg., p. 125 ss.
jevi, koji danas na nju spadaju, onda su katolici bili bezuvjetno

n a j j a a v j e r a u z e ml j i , to vie, morali su imati i a p s o
l u t n u v e i n u . Jer velik dio Bosanske Krajine do 1500. god.,
pa i neto kasnije, bio je isto katoliki, 100% latinske vjere. Bo
gumilski steci, mjerilo gustoe bosanskih patarena, u nekim kraji
kim kotarevima potpuno manjkaju, a u drugim (na pr. u S a n -
s k o m M o s t u i P r n j a v o r u ) u poredbi s Visokim i Rogaticom
vrlo su rijetki Uostalom i u pravoj Bosni bilo je u doba bosanskih
kraljeva mnogo katolika. Jer kad bi bila istina ono, to izvjesne
teorije tvrde, da je Bosanska biskiupija bila bogumilsko-pravoslavna,
onda apsolutno ne razumijemo, kako to, da je i danas srce historij
ske Bosne (S u t j e s k a, F o j n i c a, R a ma , J a j c e i t. d.) velikim
dijelom katoliko, a nekad je bilo i vie, dok su O l o v o , Vi s o k o,
Z e n i c a i t. d. bili rimske vjere; jer su u najmanju ruku kroz
prva dva stoljea turske vlade katolici tee stradali nego drugi,
ije su doseljivanje Turci favorizirali i aktivno pomagali; i u to doba
bilo je franjevcima apsolutno nemogue, da prevedu itave ino-
vjerne krajeve na katolicizam, to bi uostalom kao svoju zasluenu
hvalu sigurno zapisali franjevaki analiste i biskupski izvjetaji
javili u Rim. Ne uputam se ovdje u kritino o c j e n j i v a n j e
b r o j a .k a t o l i k a u Bosni. Ipak napominjem, da se u prvoj po
lovini XVII. stoljea ee puta navode visoki brojevi kao kod
G r g i e v i a 250.000, M a s s a r e c h i j a56i F a r 1a t i j a8 300.000
od Save do Dubrovnika- itd. to vie fra F r a no S u d i 7 u
Pastor bonus-u navodi ak 500.000, sa 200 crkava i 500 franje
vaca, ali ne uzima u obzir samo Bosnu, nego i ostale krajeve, koje
su administrirali bosanski franjevci. A koliko je morao znaiti broj
od 200.000 ili 300.000 katolika u rijetko naseljenoj Bosni XVII. sto
ljea, moemo zakljuiti i odatle, to Bosna uz okupaciju (1878.)
nije imala vie od 1,158.000 itelja, a to je sigurno dvostruko vie
nego li 200 godina ranije. G l a v n i u z r o k p r o p a d a n j a
k a t o l i c i z m a bile su e s t e s e o b e , osobito ona sudbonosna
u vrijeme Bekog rata: tada su franjevci preveli iz jugozapadnih
krajeva BH. 5000 katolikih porodica na mletako tlo, kako piu
dudu g. 1706.,8 a G l a v a 9 ih cijeni ak na 7000 obitelja i 60.000
dua. Iz cijele Herceg-Bosne iselilo je tada prema J e 1e n i u do
200.000 katolika, a u zemlji ih ostalo tek 17.000 ili po drugim 25.000.
Dogodilo se to iz istih razloga, iz kojih je i stotinjak godina ranije
obitelj fra F r a n e G l a v i n i a , pisca Czvita szvetih, iz Gla
moa Bossanskoga kralyestua. . . prenessena u Istryu, a to je za
5 Arhiv Propag., Vis. e Coli. I., 79 f ss.

6 lllyr. Sacrum IV, 143.
7 P. F r a n c. a V a r a d i n o , Libellus hoc nomine Pastor Bonus
(Venetiis 1679), p. 63; G. Z. Muz. 1914., p. 3.
8. B a t i n i , Djelovanje franjevaca II., 166.
n P h i l a d e l p h u s P h i l a l e t h e s , Politika bos. i herc. franje
vaca u prolosti i sadanjost, p. 44.
viru catholigansku obdrsati.1" A k svemu tomu treba dodati ne

prestane borbe, pljake i zulume, oruane provale i ustanke za
osloboenje, kratko .potoke krvi, znoja i suza, koje u neodjeljivo
vezane za asni naslov Hrvata: Antemurale christianitatis-
Ostanimo jedan asak u najzapadnijem kutu Bosne, u sred
njem Pounju, na suhoj medi. Bio je to u XV. .stoljeu jedan od
najnaseljenijih i najblagoslovljenijih krajeva Hrvatske, s mnogim
selima i gradiima, s masom crkava i samostana, s potpuno kato
likim narodom. U to vrijeme 3 su se biskupije onuda prostirale.
U C a z i n u je dapae 50 godina stolovao k n i n s k i b i s k u p ,
iza kako mu je njegov Knin .pao u turske ake (1522.). D v a d e s e t
u p a broji k r u p s k i i 20 c a z i n s k i k o t a r (danas ni jedne
jedine). Iz toga kraja potjeu ili su barem tu imale svoje posjede
ugledne hrvatske porodice K e g l e v i a , J e l a i a , B a b o -
n i a, Ko p i a , K o r i c a , Ne r u i c a , S t r i z i v o j e v i a,
B a k i c a , K r i a n i a i drugih, dooim je T r a c bio Frankopan-
sk, a O s t r o v i c a u b i a - Z r i n s k i h . U samom Babonikom
B u e v i u bile su u XV. i XVI. stoljeu tri crkve., i dvije upe,
koje sam ubicirao prema starohrvatskim crkvitvima, oznaenim u
knjizi g. M i l a n a K a r a n o v i a, Pounje u Bosanskoj Krajini.
Nedaleko se nalazilo i s e 1o s v. I r e n e j a, kojerftu se danas vie
ni za trag ne zna. Ime je bilo prilino poznato na Krajini, a pod
sjea na srijemskog biskupa-muenika Ireneja, kojem je bila po
sveena crkva i kaptol sredovjene Srijemske biskupije.11 U unskom
trokutu postojalo je nekad 7 k a t o l i k i h s a m o s t a n a : u B i
h a u dominikanski (od XIII. stoljea) i franjevaki (od XIV. st.),
u H r e s n o m kod K 1a d u e templarski (XIII. st.), kojega poslije
preuzee Ivanovci; zatim u Kr u p i , O t o c i , O b r o v c u i Bi l oj
S t i n i franjevaki, od kojih je najstariji ovaj posljednji (iz XIV.
stoljea). Meutim sve je nadvisio po vanosti tvrdi g r a d B i h a ,
jedno od glavnih mjesta Hrvatske u poetku turskih provala, mje
sto, gdje se dosta puta sastao hrvatski sabor i gdje je stolovao
podban kraljevine. Njega zove mletaki poslanik metropolitana di
Croatia, piazza principalissima di quei confini,11' a brzu Unu prin
cipalissimo fiume di Croatia. Biha je bogat i vjerskim uspome
nama. Osim upne crkve, koja se spominje ve 1262., bila je tu i
dvorska crkva sv. Elizabete, zatim dominikanska sv. Dominika i
franjevaka sv. Marije, te jo pet daljnjih crkava: sv. Duha, sv.
Jakova, sv. Barbare, sv- Lucije i sv. Marije Magdalene. Kler je u
veini bio svjetovni, i to hrvatski glagoljai.10123
Meu n a j s t a r i j e c r k v e (XIII. stoljee) u Bosni spadaju
V o d i e v o (Vodica) i D u b i c a na donjoj, B i h a i P s e t
10 J e 1e n i u G. Z. Muz. 1917., p. 5.
11 J i r e e k, Das christl. Element in d. top. Nomenklatur der Bal
kanlnder, p. 97.
12 L j u b i , Ogledalo knji. povijesti II., 167, ili u L o p a i u,
Biha i Bih. krajina.
13 Prema L o p a i u, Op. cit. i J e 1e n i u.
(Krupa) na srednjoj Uni; zatim sve one crkve i posjedi, koje spo
minje povelja Bele IV. iz 1244. a M a t e j N i n o s l a v s bosanskom
vlastelom priznaje, da od prije pripadaju Bosanskoj biskupiji.14
Neke od njih imale su ve tada crkvu, koju povelja spominje;
druge jo nijesu, ali su ih morale dobiti poslije, jer vei biskupski
posjed bez crkve nije mogue ni zamisliti. U povelji se navode
u upi V r h b o s n i katedrala sv. Petra u B r d u , zatim u V r u t -
c i m a (kraj vrela Bosne) crkva sv. Stjepana; te B u I i n o i K n e -
p o l j e ; u upi Neretvi B u 1i n o (Buljina); u Lepenici R o c i 1j
(Rotilj) s crkvom sv. Mihovila; u V id g o n i (Vidui) L j u b i n c i
(kraj rijeke Bosne); u upi M el (Melina pod Vlaiem) crkva sv.
Kuzme i Damjana; u upi Lavi (Losova) T r i c r k v e (kod Varo-
luka); u U s k op 1ju (Skoplju) crkva sv. Ive; in Boret Belmapola
(B i 1i n o p o l j e kraj Zenice, oko koje se sterala stara upa
B r o d ) ; konano u Borau P r a a, prozvana B i s k u p n i j a
(danas S j e 11i n a kod Prae). Sve je ove uipe pokuao ubiciraii
O. H o f f e r.15 Od toga vremena do danas uspjelo je tono odrediti
poloaj samo Bilinog Polja (Belmapola) zahvaljujui radu g. VI.
k a r i c a i Prae Biskupije, o emu e 'biti poslije govora.
S a m o s t a n i . Nemam namjere, da i makar u najkrupnijim
crtama prikaem povijest katolikog redovnitva u B. i H. To
prelazi okvir ove radnje. Dosta je samo spomenuti, da je i u Bosni,
kao i u svakoj drugoj zemlji, bilo redovnika i samostana raznih
redova i da su njihove zasluge za ovdanji katolicizam posebno
velike i neosporne.
Od vitekih redova bili su zastupani t e m p l a r i (bojaci) i
i v a n o v c i na podruju Zagrebake biskupije (D u b i c a, H r e -
s n o, I v a n j s k a , M o t a n i c a). Od ostalih redova nedvojbeno
su u B. i H. nekada bili naireni b e n e d i k t i n c i , p a v l i n i ,
a u g u s t i n c i, f r a n j e v c i i d o m i n i k a n c i , a od enskih
redova k 1a r i s e. U b a s i 1i j a n c e ubrajam one slavenske re
dovnike, koji su god. 1203. u Bi 1in u p o l j u pred papinskim po
slanikom Ivanom de Casamaris ispovjedili katoliku vjeru.
Izuzevi franjevce povijest ostalih redova u Bosni je dosta
tamna ii rieprouena. O b e n e d i k t i n c i m a danas ne znamo
skoro nita, pa ni mjesto njihovih samostana izuzevi i e v a kod
Trebinja (S. Petrus in Campo) i vjerojatno K o n o b e - R m a n j a
u Pounju, u sreditu hrvatskog plemena Lapana. Tu se jo 1386.
spominje katoliki samostan, koji e poslije predati H a s a n p a a
P r e d o j e v i pravoslavnim kaluderima. Moda je upravo ta ne-
prouenost razlogom neu da suponiram druge motive da za
i e v o pie Dr P e t k o v i ,10 da nije sigurno, da li je bio pra
voslavni ili katoliki samostan, doim ga proto g. D a v i d o v i t7
u F e r m e n d i n, Acta Bosnae 1213.

151 Spomen-knjiga iz Bosne, p. 87 i 88.
18 Narodna enciklopedija, IV., 852.
17 Srpska pravosl. crkva u B. i H.
206 Notae liistorico-topogr. de Ecclesia Bosnae et Hercegovinae.
ubraja nesumljivo u pravoslavne samostane. Meutim J i r e -

e ,k1819nalazi u ievu benediktince, a F a r 1a t i povrh toga jo i
kaptol s kanonicima.10 Gosp. Davidovi ide i dalje piui za franje
vaki samostan u K r u p i na Vrbasu, da nije jasno, da li je
katoliki ili pravoslavni, premda je stvar na temelju vie dokume
nata i odvie jasna. Isti gospodin nalazi manastire kaluera u
O z r e n u i G o s t o v i i u ve u XIII. i XIV. vijeku ne raunajui
na to, da e imati teke glavobolje, dok na temelju grobnog muka
dokumenata uspije dokazati ovo produljenje njihova ivota za do
brih 200 ili 300 godina.
D o m i n i k a n s k i red djelovao je u Bosni posebno u XIII.
vijeku, stekao velike zasluge za Crkvu i dao Bosni vie biskupa i
muenika. Ipak ne znamo, gdje su bili samostani reda Propovjed
nika u pravoj Bosni; na Krajini, u Turskoj Hrvatskoj, spominju se
dominikanski samostani u XIII. stoljeu i traju do pada pod Tur
ina (Biha i Dubica).
Najbolje poznajemo u Bosni p o v i j e s t F r a n j e v a k o g
r e d a zahvaljujui radu Batinia, Jelenia i itave ete kroniara
i istraivaa; ipak preostaje jo mnogo rada, jer je znatan dio
stvari jo uvijek nejasan, a neke su prema novijim dokumentima
potrebne korekture. Svojim 600-godinjim radom u zemlji, vezali
su franjevci za uvijek povijest bosanskog katolicizma uz povijest
svoga reda. Svojim ustrajnim i strpljivim radom, koji se na mahove
znao uspeti do heroizma muenitva, zasluili su nai ujaci, da o
njiima izjavi Eugen IV.: Se m u r u m facientes pro domo Domini et
orthodoxae propagatione fidei.20 Franjevaka provincija u Bosni
podijelila se g. 1512. na Bosnu Srebrenu ,i Bosnu Hrvatsku, koja
je prema L a t r i u - O e v c u obuhvatala vaniji dio Bosne.21
U B. i H. postojali su tijekom stoljea o v i f r a n j e v a k i
m a n a s t i r i : a) u Krajini: Biha, Krupa, Obrovac, Bila Stina,
Otok(a), Kamengrad, Ostrovica, Blaes (kod Bilaja), Podnovi, Live,
Zveaj i Krupa na Vrbasu; b) u Posavini i Podrinju: Gla, Teanj,
Skakava, Modrica, Mile (Mileevo), Gradovrh (kod Tuzle), Soli
(Tuzla), Bijeljina, Sv. Maria u Polju (kod Bijeljine); Teoak, Zvor-
nrik, Ljubovija, Srebrenica; c) u Srednjoj i Zapadnoj Bosni: Sutiska,
Olovo, Fojnica, Kreevo, Visoko, Lava (Slimena kod Travnika),
Katela u Zahoru, Jajce, Jezero, Greben, Vesela Straa, Rama,
Livno, Glamo, Podbila, Duvno; d) u Hercegovini: Mostar, Lju-
buki i Konjic. Ovaj, vjerojatno nepotpuni popis, sadri malenkost
od 45 samostana, od kojih petnaestak ve iz XIV. stoljea.
Uz brau po redu djelovale su u Bosni i skromne klarise, samo
povueno od svijeta, predane molitvi i pokori. Zato o njima tako
malo znamo. W a d i n g dodue spominje njihov samostan ad
18 Gesch. d. Serb. 11, 22.

19 Illyr. Sac. VI, 298.
20 T h e i n e r, Mon. Slav. Mer. I., 395.
21 Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae, Ancona 1776.. p. 11.
fontes Stuvariae, to bi vjerojatno bilo ono mjesto, koje narod i

danas zove Divice nad vrelom Sturbe u Vidoima. Meutim je
njihovih samostana u ovim krajevima bilo vie. Prema pukoj pre
daji ili prema imenu Divice takvi su samostani klarisa postojali na
Ukrani nie Liplja, u Ljubukom, u blizini Jajca i t. d., ali na temelju
historijske kritike ne moemo izjaviti, da je njihov opstanak ujedno
i sigurno zajamen.
V. Katolicizam u Istonoj Bosni.
Niti elimo, a niti nam prostor doputa, da sistematski izne
semo sve, to nas u svakom pojedinom kraju Bosne podsjea na
prolost Katolike Crkve. Tu dunost preputamo samoj karti.
Ipak treba, barem primjera radi, spomenuti barem po koji predjel,
da nam ivlje i glasnije progovori s karte onih nekoliko natpisa,
otisnutih u modroj boji, koji bi lako mogli ostati nezapaeni. Oda
biremo I s t o n u B o s n u , tonije P o d r i n j e, jer je povijest
katolicizma u tim stranama dosta nepoznata pa se s izvjesne strane
njegova snaga stalno potcjenjuje, umanjuje, pa i u sumnju dovodi.
Ve u XIV. i XV. stoljeu, u doba bosanske samostalnosti,
spominju se u Podrinju franjevaki samostani u S r e b r e n i c i ,
L j u b o v i j i, T e o a k u (Telzach), B i j e 1j i n i, sv. Mariji u
P o l j u i Z v o r n i k u (Zvonich). Dalje u unutranjosti Bosne
bili su manastiri sinova Asikog Patrijarhe u O l o v u , O r a d o -
v r h u (kod Tuzle) i S o l i m a (dananjoj Tuzli). Najmlai su od
njih ona dva u Tuzli, te samostan u Zvorniku, sva tri iz XVI. ili
najranije iz XV. stoljea. Najstariji je, izgleda, srebrenioki samostan,
glasovit i prostran, da se po njemu nazvala sva franjevaka pro
vincija Bosnom Srebrenikom (Bosna Argentina) i bosanska bi
skupija XV. vijeka Srebrenioko-visokom. Toliki broj franjev.
samostana na manjem prostoru ne nalazi se nigdje drugdje u Bosni.
Iz toga ne mislim zakljuiti, da je katoliki elemenat bio tu snaniji
no u kojem drugom kraju. Ali je svakako jasno to, da ni hipoteza,
kojom se uporno iznosi, da su u Podrinju katolici bili ogranieni na
par varoica ili tonije, na nekoliko desetaka doseljenih saskih
obitelji, ne moe odgovarati istini. Zar je aka ljudi trebala ili zar
je mogla izdravati 6 samostana na terenu od 80 km zrane linije?
Zato analognu pojavu ne nalazimo u saskim rudarskim koloni
jama po Srbiji?
itava nam stvar postaje jasnija, ako malo poblie promo
trimo predjele uz brzu Drinu. Historijskih dokumenata nije nam se,
na alost, mnogo sauvalo. Katolicizam Porinja, uz onaj oko iz
vora Une i Unca, bio je prvi, kojeg je u Bosni turska najezda a ino-
vjerna imigracija do temelja uzdrmala, a konano i s korijenom
iupala. Zvornikog samostana nestaje ve prije 1550. godine,1
katolika oko Bijeljine poetkom XVII. stoljea. Srebreniki mana-
F e r m e n d i n , Acta Bosnae, 427.

stir propao je .istom za Bekog rata, pred nekih 240 godina, ali se
kukavni ostaci katolika spominju u Srebrenica jo g. 1724. (oko 20
dua), doim ih je biskup Balievi g. 1600. zatekao jo 200 kua.23
Ipak je uza sve to do dana dananjeg sauvana pouzdana i svjea
uspomena na opstanak katolika u Podrinju. Nju nam prua topo
grafska nomenklatura onoga kraja.
Konstantin J u r i e k,4 prouavajui utjecaj kranstva na
stvaranje imena mjesta na Balkanu, dolazi do rezultata, da je Bosna
na cijelom ovom poluotoku najsiromanija kranskim topografskim
nazivima. On to svodi na veliku rairenost patarena u Bosni i do
minantni poloaj islama.56 Meutim iznenauje injenica, koja je
dosada ostala nezapaena, da je velik, upravo glavni dio tih naziva
specifino katolikog, a ne opekranskog podrijetla.
U prvom redu valja spomenuti nazive, koji se izvode iz r i
j e i k r i . Poznato je, da se u Bosni i susjednim zemljama ta
rije isikljuivo upotrebljava kod katolika, nigdje kod pravoslavnih,
i da se smatra obiljejem katolikog naroda. Istu pojavu susreemo
i u Rusiji, gdje se kri (krzy) smatra neim katolikim, poljskim,
a krst (krest) pravoslavnim, ruskim. M i k l o i 0 Izvodi rije
kri iz latinskog crux ili staronjemakog chriuze, nastalu dakle pod
utjecajem katolikog Zapada.
Jireek6a je zapazio u Bosni samo dva mjesta, izvedena od
rijei kri: K r i e v o kod Bihaa i P o tk rd j e (kod Bosanskog
Novog), koje se spominje u jednom dokumentu iz god. 1244. Za
ovo posljednje ime misli on, da je do'sada ve zamrlo. Nije tomu
tako, jer on ivi jo kao naziv mahale pravoslavnog Sela V o d i -
e v a na Uni. Slino tako imade mahala K r i u nekada nesum-
ljivo katolikim selima C e r o v i c i i u l j e v i c i kod Novoga.
Meutim, vratimo se u nae Podrinje.
Kroz samu Srebrenicu tee rijeka, koja se i danas zove K r i
e v ic om. U selu Potoarima, dobra 2 sata od Srebrenice, po
stoji zaselak K r i e v a c. K r i i n e se nalaze na po puta iz Sre
brenice u Zvornik kao dio sela P o l o m a . Drugi K r i e v a c lei
kod M i 1a e v c a u sre'brenikom kotaru. 8 km sjeverozapadno
od Zvornika nalazi se muslimansko selo K r i c v i i . Radi kurio
ziteta spominjem selo K r i e v a c na Drini, kod Bajine Bate u
Srbiji- Sva ova mjesta, premda u njima nema vie katolika, oznaio
sam na svojoj karti. Navodi se mogu lagano verificirati prema Re
zultatima popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine god. 1895. ili
prema specijalnim kartama. Dalje prema zapadu od Drine lei
2 B a t i n i , Djel. franj. III., 42.

3 G. Z. Muz. 1903., p. 152.
4 K. J i r e e k, Das christliche Element in der topographische
Nomenklatur der Balkanlnder, u Sitzungsberichte der K. Akademie der
Wissenschaften in Wien, 1897, B. 86, XI., p. 9.
5 Ibid. 34.
6 Lexicon palaeoslavenico-graeco-latinum, Wien 18621865, p. 311.
fla J i r e e k, Op. cit. 34.
mjesto K r i e v i i na Krivaji blizu Olova i drugi Krievii kod

Tuzle (Gornje Dubrave). Oba su danas muslimanska sela, doim su
ostala spomenuta u veini pravoslavna. Kod Olova' lee brda
K r i i e (kota 584) i K r a n - v r h (kota 784). udno je
samo, kako su se tvrdokorno sauvali ovi stari nazivi u tolikom
broju na Drini, kad u drugim krajevima lagano iezavaju. Tako
se ikraj B 1a u j a (kotar Sarajevo) nalazi mjesto, -koje narod i
specijalka nazivaju K r i a l i ma ; novootvorena kola u tom selu
zove se <u svim popisima Raskre.
S isto toliko sigurnosti ne moemo argumentirati za katoliku
starinu iz naziva sela, nastalih od osobnih imena, ka.ko ih izgova
raju i upotrebljavaju skoro iskljuivo katolici. Takva bi mjesta bila
n. pr. M i h a l j e v i a i M i h o 1j e v i n a (Moii) -kod Srebrenice,
M i j i i kod Vlasenice. Da su u Mihaljeviima nekada ivjeli ka
tolici, imamo i direktan dokaz: selo se dijeli u 2 zaseoka, od .kojih
se jedan zove Ljubovijom. A Ljubovija je mjesto davnog franje
vakog samostana iz XIV. stoljea! Slino nad Miholjevinom u
Mljevi -postoji stara, vjerojatna katolika crkvica.
U okolici S r e b r e n i c e imade i danas prilian broj topo
grafskih naziva, ikoji podsjeaju n a k a t o 1i k e S a s e, rudare od
zanata. asi se spominju -u Srbiji po prvi put za Uroa I. (1242 do
1276), a u Bosni -kasnije, istom 1339. god. Prema Jireeku789 nije ih
bilo mnogo u naim krajevima i brzo su se poslavenili enidbama
s ostalima katolicima, osobito Dubrovanima. Ipak su se stolje
ima sauvali iskvareni njemaki nazivi0 za razno rudarsko orue
po Bosni i Srbiji (hutman, tolna, litloh, pruh, vark itd.). Tako nje
maka topografska imena podsjeaju ako ne uvijek na Sase, ono
barem na rudare, a rudari su bili u Bosni stoljeima iskljuivo ka
tolici. Oko Srebrenice takva su mjesta a s i (7 km daleko), S a sk a
r i j e k a , S t o p (zaselak Orahovice), S p a t (sigurno [Eisen]
Spat), F o j h a r (valjda od Feuerherd), K a r i n a (Karren), te selo,
brdo i rudnik K v a r a c (od Quarz) i t. d. Svi su ti nazivi grupirani
u blioj okolici Srebrenice, oim ih u daljoj nema. Neka su od ovih
mjesta imala i svoju crkvu. Tako je jo god. 1673. biskup fra N.
O g r a m i - Olovi pohodio selo Sase, koje je -imalo ruevnu
crkvicu i 10 katolikih kua. Selo su stvarno pravoslavni potpuno
preplavili. . . Njihov se broj od nedavna vrlo poveao .. ..10
Na temelju svega toga jasno je, da je katoliki elemenat (po
mijean s inovjercima) bio rastreen cijelim bosanskim Podrinjem, a
ne samo ogranien na dva-tri gradska naselja. Da ti katolici nijesu
bili samo stranog podrijetla, slijedi ve iz toga, to je doseljenih
Sasa bio tek malen broj (po Jireeku, oro viu i Novakoviu), a
7 Dr. M i 1. F i l i p o v i : Varoica Olovo s okolinom; Franj. Vi-

jesnik 1934., p. 233, 234.
8 J i r e e k, Gesichichte der Serben, 11., 30.
9 Ibid p. 30. VI. orovi u Nar. Eticikl. uz rije asi IV, 37.
10 Starine XXXVI, 147.
C llO A T I A S A C R A (1933) 14
katolika mnogo. Isto to svjedoi nam i jedan carski berat11 izdan

zvornikim katolicima g. 1488. da ih patnika, mitropoliti, episkopi i
sirfski nevjernici ne smiju napastovati i pregoniti. Potpisana su
trojica frankskih nevjernika vjere ruhbanske, kojih imena nikako
ne zvue saski: Perota (Perotin) sin Jurin, Anto sin. Rajkov i knez
Vukasov. U istoj zbirci112 jedan ferman iz god. 1561. direktno spo
minje katolike po selima na Drini. Latinska raja kotara zvornikog
tui se pred erdjatom, kako su meu njih doli srf-vlaki i ru
munjski popovi, te zali o d s e l a d o s e l a traei po svojim obi
ajima resume.
Da se vidi, da katolici Podrinja i uope starog zvornikog
sandaka nijesu bili sami vabe, kako se po gdjekad spomene,
valja nam uprijeti prstom jo u jednu injenicu. Upravo tako, kako
u tom kraju, kao inae nigdje u Bosni, doslovno vrve mjesta s
nazivima izvedenim od rijei Kri, vrve i mjesta, ija je nomen
klatura izvedena od rijei H r v a t.13 Tako, postoji kod Zvornika
irok predij H r v a t s k e n jii v e i selo H r v a i i, mahala Ka-
lesije. U tuzlanskom kotaru su opet H r v a t i , zaselak Repnika i
nad njima H r v a t s k o b r d o (kota 503); jednako tako postoji ma
hala H r v a t i u Turskom Lukavcu i Brnjianima kod Tuzle, te u
Sladnoj i Babuniima kod Graanice. Kraj Gradaca je opet selo
H r v a t o v i i (Donja Zelina). Isti Gradaac nije samo zaviaj
Zmaja od Bosne, koji poiva u sjeni Ejubove damije na Zlatnom
Rogu, nego i znamenitog turskog pae M e m i j e H r v a t a . Bosna
je dala Turskom carstvu 20 velikih vezira i dugo islo izvrsnih
paa i generala. Mnogi od njih ne stide se svog hrvatskog roda,
nego ga ponosno istiu u svom naslovu. Tako n. pr. Mahmutpaa
Hrvat, au Sofi Mehmetpaa Hrvat, Tahvilpaa Kulenovi Hrvat,
sadrazam Selima II. i Murata II i t. d.14 Najvei veliki vezir, koji
je ikada sluio Osmanovu dinastiju, bio je Bonjak Sokollu Mehmet
paa (Mehmetpaa Sokolovi), rodom iz istoimenog mjestanca kod
Rudog u Istonoj Bosni. G. Omer Zuhri, koji je prouavao stanov
nitvo rodnog mjesta Mehmetpaina, naao je, da se jo i danas
10 porodica u selu preziva jednostavno H r v a t.15 Prezimena Hrvat,
Hrvi, Hrvatovi i slina posebno su rairena medu muslimanima u
tuzlanskom kraju. Nipoto se tu ne radi o doseljenicima iz dananje
Hrvatske, kako bi se to najprije moglo oekivati. Ako su to uope
doseljenici, onda su oni doli iz Crne gore, kako to porodina
tradicija govori za Hrvate u Sokoloviima. Jedino crnogorskom emi
gracijom moemo razumjeti, da u srcu stare Rae Popis bosanskih
11 M a t a s o v i . Regesta Foinicensia, Spomenik Srp. Kr. Akad.

53, br. 6.
12 Ibid. br. 45.
13 Rezultati popisa iteljstva B. i H. g. 1895.
34 Prema B a a g i u, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine
(Sarajevo 1900).
15 Porodica Hrvati u Bosni, Novi Behar br. 45, g. 1932.
spahija iz g. 171l 1617spominje na uu Rake u Ibar selo H r v a t i n

(kod Novog Pazara) i da se i danas dva mjesta u Sandaku zovu
naprosto R v a c k a . Tumaenje te zanimive injenice, izgleda, da
moemo nai jedino u teoriji Crvene Hrvatske Popa Dukljanima, s
kojim se bitno slau i izvodi E v 1i j e e l e b i j e 1' i brojnih tur
skih dokumenata sve do najnovijih vremena. Tako n. pr. jo turska
enciklopedija Kamusd Tiirki, tampana god. 1317. po H. (1897. p.
Kr.) veli na str. 579, govorei o imenu Hrvat: Slaveni koji ive u
Dalmaciji, Slavoniji i Crnoj Gori, nazivaju se Hrvatima.
*
Pokuaemo, da k r a j i z m e u B o s n e i D r i n e , bivu
Tuzlansku upaniju obradimo i na drugi nain. Uiniemo to isklju
ivo na temelju historijskih dokumenata iz XVII. s t o l j e a . Sa
uvan nam je prilian broj izvjetaja, pisama i listina iz tog vre
mena, osobito iza osnutka rimske Kongregacije de Propaganda fide
(g. 1622.) Katolicizam je kroz cijelo XVII. stoljee bio u Bosni u la
ganom, ali stalnom nazadovanju, koje je mjestimice znalo biti i
ubrzano, dok pod kraj istoga stoljea, za Bekog rata, nije svrilo
sudbonosnom katastrofom katolikog elementa u Bosni Ponosnoj.
Prema tomu nije to perioda, kad su katolici u oblasti Soli bili u
naponu snage; bezuvjetno su bili znatno jai u ranijim stoljeima,
ali im prvotnu snagu moemo donekle upoznati i iz dokumenata
XVII. stoljea.
U d o l i n i K r i v a j e mono sredite katolicizma bilo je Go
spino svetite i franjevaki samostan iz XIV. stoljea 0 1o v o. G.
1655. imao je olovski distrikt 5063 katol. due, sigurno veinu sta
novnitva dananjeg kladanjskog kotara (1931. samo 8%). Sam
gradi Olovo imao je tada 44 muslimanske i 135 katolikih kua,18
to znai i relativno i apsolutno najvei broj katolikog gradskog
ivlja u cijeloj Herceg-Bosni. Olovski katolici stajali su u nepo
srednoj teritorijalnoj vezi s katolikim sutjeko-varekim predje
lom, a bez sumnje i s katolicima fojniko-kreevskog kraja. Zaklju
ujem to iz injenice, da je na gornjoj Bosni, gdje je danas pre
kinut kontinuitet katolikog elementa, postojala do konca XVII.
stoljea upa i samostan u V i s o k o m . upa je brojala jo god.
1600. punih 800 katolikih kua,1920 ako tako ima da razumijemo iz
vjetaj biskupa fra F r a n j e B a 1i e v i a, roenog Visoanina.
Biskup naime ne govori o samostanskom istriktu Visoko, koji se
protezao ak do Gradike na Savi, nego o upi Visochi, gdje u
gradu i u blinjim selima (ni esso et ville vidne) ima 800 katol.
domova.90
16 VI. S k a r i u G. Z. Muz. 1930., p. 1. sq.

17 V. Hrvatsko kolo XIII. (1932.), lanak F. S p a h e : Hrvati u
Evlija elebijinu putopisu.
18 F e r m e n d i n A. B. 477.
19 G. Z. Muz. 1909., p. 6875.
20 Ibid. p. 71.
Meutim jo je vanija konstatacija, da su olovski katolici bili

u teritorijalnoj vezi sa rnaglajskom i tuzlanskom braom. Na pola
puta izmeu Olova i Maglaja postojala je stara upa J e l a k e ,
rodno mjesto bosanskog knjievnika fra Mateja Divkovia i djevice-
junakinje Mandalene Pere-Vuksanovi, bosanske Jeane dArc
(umrla u Rimu 1670. na glasu svetosti).*1 Prema biskupu Olovci u2 122
jelaka je upa imala 1672. nekih 1400 kua i bila je vrlo rastresena
i velika. Ako promotrimo poloaj okolinih upa dolazimo do za
kljuka, da su jelaka sela nuno morala leati u porijeju Krivaje
i to u glavnom u pravcu prema Maglaju. I puka predaja to po
tvruje spominjui n. pr. selo P r e d r a i e kao katoliko, koje
lei neka 2 sata nie Jelaaka. Imajui na umu slabu naseljenost
na donjoj Krivaji i poredujui Jelake s drugim upama, dolazimo
do zakljuka, da su se katolika naselja jelake i maglajske upe
morala neposredno doticati negdje u dolini Krivaje. Izmeu
Olova i Jelaaka spominje neobjeloanjeni izvjetaj biskupa L u
i a iz Brgula i upu V i j a k u,23 u kojoj je krizmano god. 1637.
137 ljudi.
Na putu izmeu Olova i Tuzle, na umovitim slabo nastanje
nim obroncima Konjuha, nalazila se upa G o s t i 1j a - T u h o 1j.
Spominju je izvjetaji iz god. 1622., 1655. i 1675. Jeleni24 krivo trai
tu upu oko Srebrenice i Viegrada. Gostilja je pritok Spree, a
Tuholj selo nad njezinim izvorom. God. 1672. bilo je u oba sela
spomenute upe samo 830 katolika. Da lih je nekada moralo biti
mnogo vie, vidi se iz rijei biskupa Ogramia-Olovia, koji u
upi spominje vie starinskih grobalja (plura et antiqua coemete
ria). upa Gostilja predstavlja z a d n j u mit, k o j a j e v e z a l a
k a t o l i k e T u z 1e i O l o v a , S p r e e i K r i v a je, i p o n j i m a
k a t o l i k u P o s a v i n u s a G o r n j o m ' B o s n o m, znai
vanu historijsku kopu, koja je pukla u Bekom ratu, da se vie
ne uspostavi do dana dananjega. Upravo radi tih katolikih
naselja izmeu obje Tuzle s jedne i Olova-Jelaaka s druge strane
odabirali su biskupi XVII. stoljea (n. pr. Ivkovi,25 Maravi, Ogra-
mi-Olovi i t. d.) put Jela'ke-Tuzla, kada su ili iz Gornje Bosne
u Posavinu i Slavoniju.
U podruju rijeke Spree26 bile su god. 1672. i 1673. upe u
D o n j i m S e l i m a (D. Tuzla) i G r a d o v r h u , breuljku izmeu
Gornje i Donje Tuzle. Soljanska upa brojala je 1200, a grado-
vrka 1400 vjernika. U obje upe postojali su franjevaki samo
stani; onaj u Tuzli (sv. Petar) stajao je jo g. 1708., ali nenastanjen
21 Dr. L u k a J e 1i u G. Z. Muz. 1904. p. 164193; Ferm. A. B 399.

22 Starine XXXVI, 140.
23 Arhiv Propagande. Vis. e Coll. XVII., 174 ss.
24 Starine XXXVI, p. 140.
251 Croatia Sacra 1934., p. 69, 76.
26 Starine XXXVI, 145 sq.
i trnjem obrastao usljed prezaduenosti.2' Dalje pod Majevicom sta

jala je snana upa D r a g u n j a sa 4161 katolikom.
Ve do spomenute Ogramieve vizitacije (zavrena 1675.)
propalo je vie upa u d o l i n i S p r e e . Vrijedni provincijal fra
M a r i j a n P a v 1o v i izvjeuje god. 1623. Propagandu o stanju
Bosne Srebrene.2728 Meu upama olovskog samostana spominje upe
J e 1a k e, G o s t i 1j u, B a 11 a t i n o i M i r i m i c c i. Tuz-
lanski manastir (Salina Inferior) upravljao je upama u G r a c a -
n i c i i P o j a 1j u. Za pedeset godina, tamo do Ogramia, nestale
su od tih 6 upa etiri, premda nije bilo ni rata ni teih perturbacija
u tuzlanskom kraju. Mogue se uz ostale upravo i na ove upe od
nosi ono, to je god. 1655. pisao biskup Maravi29: Radi pretekih
i nepodnoivih nameta u ovih 10 godina otilo je iz Bosanskog
kraljevstva preko 2000 katolikih obitelji (to bi znailo dobrih
15.000 dua) i rasulo se po Ugarskoj. Od spomenute 4 upe postoji
godine 1655. jedino Graanica.30 Fra Jeronim Lui, biskup Dri-
vasta, krizmao je 34 osobe u Pojalju (Jalla) god. 1638. sub con
ventu Salinarum. Po malom broju vjernika vidi se, da je upa u
punom rasulu; kao uzrok navodi sam biskup turske progone. Prema
ovomu izgleda, da su Ballatino i Mirrimicci propali izmeu 1623.
i 1637., Jala (Pojalje) neto kasnije iza 1638., a Graanica tek iz
meu 1655. i 1675.
G d j e s e n a l a z e o v e e t i r i u p e ? Prije svega bilo
bi potrebno znati opseg samostanskih distrikata god. 1623. Toga
meutim ne moemo tono odrediti. Ipak je jasno, da su i olovski
i tuzlanski distrikt obuhvatili samo bosanskog terena izmeu Bosne
i Drine. U Srbiju nijesu prelazili: samostan Srebrenica upravlja u
pama u Beogradu i Smederevu. Jednako tako nijesu zahvaali ni
slavonskog kraja; tamo su vrili duobriniku slubu ujaci iz
Modrice, Velike i Naica.31 Treba nam dakle u t u z l a n s k o m
okruju, osobito oko Spree, nastojati ubicirati nae 4 upe. Sa
sigurnou to moemo uiniti samo za G r a c a n i c n , grad i ko
tarsko mjesto nedaleko od Spree. J a l a ili P o j a l j e svakako je
predjel oko Jale, ve blie njezinu uu u Spreu. Treba je traiti
po svoj prilici negdje oko dananjih katolikih sela Poljane ili Bi-
starca. M i r i m i c c i provincijala Pavlovia jesu vjerojatno da
nanja Miriina, muslimansko selo na desnoj obali Spree, blie
Graafiici nego Tuzli. Ime je valjda loe prepisano, te je slovo m
stavljeno ondje, gdje ima doi dvostruko c. Za smjetanje ove upe
u dananju Miriinu govori i injenica, da je susjedno selo Gnoj
nica jo poslije god. 1650. bilo katoliko32 i da nema ni jedno drugo
27 Starine VII, p.
28 Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1900., p. 8084.
29 Ferm. A. B. 479.
39 Ibid 478.
31 Cnf. citirani izvjetaj u Acta Ord. Fr. Min.
32 Cnf. Jelenieve dokumente u Starinama XXXVI.
selo u tuzlanskom okruju, ije bi ime imalo neke slinosti s imenom

Mirimicoi. Preostaje nam jo B a l a t t ino. Smatram ga isto
vjetnim sa selom Balutunom kod Bijeljine iz slinih razloga kao i
kod prijanje upe.
O snazi, pa i apsolutnoj premoi katolicizma s onu stranu
Majevice, u p r a v o j P o s a v i n i , ne treba troiti mnogo rijei.
Glasni su svjedoci tomu franjevaki s a m o s t a n i u M o d r i c i ,
M i I e e v u (danas Miloevac na Bosni) i S'k a.k a v i podno Ma
jevice, koji su osnovani u XIV. stoljeu, u jeku bosanske samostal
nosti i koji su preivjeli tragini pad Bosne pod Turinom (Modrica
propada istom koncem XVII. stoljea). U tomu kraju bile su prema
Pavlovievom izvjetaju iz god. 1623. etiri upe gradovrkog sa
mostana (D r a g u n j a, K o r n i c a, B i j e l a i B r k a ) i tri mo-
drikog ( S l a t i n a , M o d r i c a i K o p r i z u n i c h). Biskup
L u i dijelio je sv. krizmu god. 1637. i 1638. u upama M o d r i c i ,
B i j e l o j , S k a k a v i i B r k o m (Brcski). Za biskupa Mara-
via (1655.) upravlja gradovrki manastir s 4 posavske upe (D r a-
g.u n j a, B i j e l a , B r k a i K o r n i c a ) , a modrioki takoer sa
etiri ( Mo d r i c a , C r k v i t e , T r e m o n i c a i B a s t i ) .
Ogrami-Olovoic god. 1675. ve ne spominje Bastia, kojega ne
staje, ali zato spominju naglo nazadovanje katolika oko Bile (uslje
apostazije ili iseljivanja). Premda je katolicizam u Posavini u to
vrijeme podnio teke udarce, ipak je k a t o l i k a u preostalih 7
u p a bilo jo 20.234. Taj broj, kraj slabe ondanje gustoe itelj-
stva, znai sigurnu apsolutnu veinu prema obje druge konfesije
toga kraja.
Kako je straan udarac znaio Beki rat (1683.1699.) za bo
sanski katolicizam, najbolje se vidi u tuzlanskom kraju od Krivaje
do Save. Od 4 manastira, 12 upa i preko 32.000 katolika god. 1675.,
ostaje do g. 1708. samo pust samostan u Tuzli, 1 upa i nekih
100 katolikih obitelji.33 Susjedne upe Tuzli bile su na jugu Su-
tjeska i Vare, na jugozapadu Travnik, a na zapadu ak Bajna-
luka, kako veli Vietrijevo izvjee.
Glede ubikacije spomenutih mjesta nijesmo u neprilici. Sva ta
mjesta postoje i danas ili pod istim ili pod malo promijenjenim ime
nom (Korenica, danas Kornica; eremonica, danas Tremonica i
Crkvite, danas Crkvina). C r k v i n a , nekad jaka katolika upa,
a sada isto pravoslavno selo, zvala se jo poslije 1718. Crkvi-
tem.3435 Jedino Basti i Koprizunich danas vie ne nalazimo u
ravnoj Posavini. Da li su upe Brka i Brki identine, nije nam
jasno iz dokumenata. Isto tako se ne zna, da je Skakava samo selo
upe Bijela ili samostalna upa. Izgleda mi vjerojatnije prvo, premda
33 Starine XVII, 92.

34 lanak Dr. B o d e n s t e i n a , Povijest naselja u Posavini u G.
Muz. 1908., p. 95 ss.
35 Arhiv Prop., Lettere 269, p. 47.
je imala dosta velik broj krizmenika (253), jer je ostala 3 popisa

nigdje ne oznauju kao sjedite upe.
Nigdje nemamo naalost sauvan popis sela posavskih upa
u XVII. stoljeu. Meutim da su katolici zahvaali daleko na istok
u Posavinu, u danas posve nehatoliki kraj, vidi se ne samo iiz
opstanka upe B a 1u t u n kraj Bijeljene, nego i iz injenice, da se
spominje fra Stjepan iz L o p a r a , 35 misijonar u Transilvaniji 1653.
i da je popis katolikih obitelji biskupa D r a g i e v i a sauvao
uspomenu na katolike, koji su stanovali u B r e z o v u P o l j u (1744.)
U dolini Bosne sterala se m a g 1a j s k a u p a , jedna od naj
veih* u cijeloj Bosni za biskupa O g r a m i a . God. 1673. brojala
je 4672 due 1 protezala se 3 dana hoda u duljinu i dan u irinu.36
Iste godine iz jednog dokumenta3738saznajemo barem neka sela ove
upe, propale god. 1697., kad je Princ Eugen popalio Sarajevo i
izveo 40.000 katolika iz Bosne u Slavoniju. Ta su sela leala oko
Maglaja i epa (a sigurno i dalje niz Bosnu prema Doboju); od
njih ,su M i u r i i, B r u s n i c a , L a z i n a, J e 1o v a c i R a -
k o v a danas potpuno nekatolika (obino pravoslavna). Rakovac
lei to vie skoro 3 sata hoda od zadnjih katolikih kua toga kraja.
Tako je jo u drugoj polovini XVII. stoljea postojao niz kato
likih sela u Donjoj Bosni i iao je dolinom rijeke Bosne, Spree,
Krivaje i Gostilje. Taj vani k a t o l i k i romb reposredno je s p a
jao ka t o l i k e B o s a n s k e P o s a v i n e i S l a v o n i j e s k a
t o l i c i m a G o r n j e Bosne, H e r c e g o v i n e i Da l ma c i j e .
Katolici od Splita i Dubrovnika, preko Duvna, Mostara, Prozora,
Travnika, Fojnice, Sutjeske, 'Olova i Tuzle inili su n e p r e k i n u t ,
k o m p a k t a n t e r i t o r i j s katolicima na Dravi i Savi. Jo pred
250 godina d v a k r h k a lania (dolinom Bosne i Gostilje) vezala
su d v i j e g l a v n e g r u p e H r v a t s k o g n a r o d a , koje su
danas, izuzevi usku prugu uz more, odijeljene jedna od druge:
d i n a r s k o - j a d r a n s k a i p o s a v s k o - p a n o n s k a . Rida
nje je uinjeno nasilnim nainom: besprimjerne rtve Hrvata u
etiristogodinjem ratovanju s Turcima raskinule su ivo tijelo Hr
vatskog naroda u dvije pole i istoile mu potoke krvi. A hoemo
li jo dalje zakljuivati, onda moramo spomenuti, da je prije Tu
raka barem od linije Tuzla Olovo prema zapadu sve do mora,
bio kompaktno katoliki kraj, pomijean u Bosni jedino s patare
nima, lanovima Bosanske crkve.
Valja nam se s nekoliko rijei dotaknuti i katolika na i s t o k
o d S a r a j e v a p r e m a Dr i n i . To je uope u cijeloj Bosni onaj
kraj, gdje je opstanak katoliczma najmanje zajamen, a od mnogih
i otvoreno zanegiran. Uostalom nema nikakve sumnje, da je bogu
milska prevlast u tom kraju bila potpuna. Ali ni katolika nije manj
kalo. Evo barem nekoliko mravih podataka!
30 Starine XXXVI., p. 144.

37 lb., 119121.
38 P r e 1o g, Povijest Bosne II, 112 ss.
14a
Kralj Bela IV. potvruje 20. travnja 1244. imanja bosanske bi

skupije, .koja su ban Ninoslav s braom svojom i vlastelom pripo-
znali i oitovali, da dolje popisani posjedi pripadaju (sigurno: od
starine) u pravo i svojinu bosanske crkve.39 Tu se navodi in comi
tatu Berex Pracha, prozvana Byskupnia. Meutim je na biskup
skom imanju nuno bila i crkva, a gdje je crkva, bilo je i vjernika.
Interesantna je injenica, da se i danas, 690 godina iza tog doku
menta, jedno mjesto kod pilane Feltrinelli u S j e 11i n i u dolini
Prae naziva B i s k u p i j o m , a drugo jedno u blizini C r k v i
no m. Tradicija je u narodu ostala, premda je narod muslimanske
i pravoslavne vjere, a rije Biskupija nema ni malo ni patarenskog
ni pravoslavnog prizvuka.
Od ostalih katolikih uspomena u kru Istone Bosne treba
nam navesti sela ili zaseoke K r i e v a c u Jelovcima pod Roma-
nijom kod Gorade (ajniki kotar) i K r i e v a c u opini Kremin
(kotar Foa). Oba posljednja Krievca lee u blizini Drine, ali s
lijeve Obale. Preko Drine u opini bijel u viegradskom kotaru
nalazi se selo S a s e ; Sasku koloniju u tom mjestancu spominju ve
Jireek40 i VI. orovi.41
*
Ovaj prikaz napisah u nadi, da u tim olakati razumijevanje
i dati malo ivota suhim brojkama i natpisima na mojoj karti, koja
nijemo pripovijeda o veliini, borbama i stradanju katolike Crkve
na balkanskom tlu Bosne i Hercegovine.
39 T h e i n e r, Mon. Slav. Merid. I., 296.

40 Gesch. der Serben U, 30.
41 Nar. enciklopedija IV, 37. pod rijeju asi.

Katolicka Crkva U Bosni I Hercegovini Ne

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Katolicka Crkva U Bosni I Hercegovini Ne

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRVATSKA BOGOSLOVSKA AKADEMIJA

CRKVENU POVIJEST HRVATA

KATOLIKA CRKVA U BOSNI

Summarium. Elucubratio ista est commentarius quidam ad

Pred dobre dvije godine, iza 20 mjeseci studija i rada, zavrio

herceg, teritoriju nijesu iz prsta isisane nego na papir stavljene na

prilika; ona e donijeti dosta novih, nepoznatih stvari; ona e zorno*

Na I. i II. solinskom saboru (530. i 532.) potpisao je akte i An

II. Bosanska biskupija.

posebno onaj, koji spominje biskupije u Hrvatskoj i Dalmaciji. Da

se u Dubrovniku rasprava, ko da posveuje bosanske biskupe, koji

15 Acta et diplomata Albaniae I, st. 36, br. 110; K u k u l j e v i c ,

d t. d., a to su sve zemlje blie Istoku i Carigradu od naih krajeva.

19 V a i l h : Annexion de rillyricum au patriarcat oecumnique

esto puta u Hrvatskoj XII. stoljea.20 Jo u XV. stoljeu istiu s

20 K u k u 1j e v i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et

razloga zakljuuje J i r e e k*2728 posve protivno, videi u imenu sv.

28 J i r e e k, Geschichte der Serben i, 173.

kamo se stiu krivovjerci cijelog svijeta,3 kamo lombardijski ka

S r e b r e n i c e Srbiji veli za njezine stanovnike: Se e vsi jeresi

48 T h e i n e r, Monum. Hung. I., 375, 377.

retvanski biskup grkog obreda g. 1446.), ali se tu radi samo o

.naao u Bosni drugih bogomolja osam katolikih, i da prema tomu

58 Baagi: Kratka uputa u prolost B. i H. (1463.1850.), p. 17.

muslimansko nije primalo nego je i dalje kroz stotine godina go

III. Ostale biskupije na bosansko-hercegovakom tlu.

64 Osterr.-ungar. Monarchie in Wort und Bild, p. 372.

kninske biskupije, kojoj se zvijezda sree slabljenjem Hrvatske dr

Kralja. Gornja i srednja Una jest opet kninska. Mea poinje na

Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas. 191

Oko god. 1334. graniile su Zagrebaka i Peujska biskupija

negdje oko P r i b i n i a , drugi o;pet negdje oko gornje Ukrine. Ni

telji Popovia. Ve u spomenutoj listini iz g. 1446. spominje se selo

16 Croatia Sacra 1934., 75.

jer se n. pr. prigodom pada B i h a a (1492.) poturilo mnogo na

uloge drevne Ninske biskupije. Ninski biskup, prema Splitskom sa

dio bihakog i cazinskog kotara) bile su upe T o p l i c a , t u r -

telji Bosanske biskupije, nijesu u XVII. stoljeu dijelili krizme pa

31 Storia universale della Chiesa V. (Firenze, 19Q5).

Qlede pripadnosti D r e n i c e i R a k i t n o g Duvnu, stvar je

sve nestalo. Sama historija stonskih vladika pokrivena je gustom

46 Ibid. 13, 14.

dana. A ta serija sastavljena je veinom od raznih redovnika (be-

Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas. 201

IV. upe, crkve i samostani.

1 Katolika Crkva na teritoriju dananje Banjaluke biskupije (ne-

De 1i v i e v iz g. 1737.- U O l a m o u n. pr. iz *dokumenata po

2 J e 1e n i , Spomenici kult. rada franjevaca Bosne Srebr. (M ostar

jevi, koji danas na nju spadaju, onda su katolici bili bezuvjetno

5 Arhiv Propag., Vis. e Coli. I., 79 f ss.

viru catholigansku obdrsati.1" A k svemu tomu treba dodati ne

u F e r m e n d i n, Acta Bosnae 1213.

ubraja nesumljivo u pravoslavne samostane. Meutim J i r e -

18 Gesch. d. Serb. 11, 22.

fontes Stuvariae, to bi vjerojatno bilo ono mjesto, koje narod i

F e r m e n d i n , Acta Bosnae, 427.

2 B a t i n i , Djel. franj. III., 42.

mjesto K r i e v i i na Krivaji blizu Olova i drugi Krievii kod

7 Dr. M i 1. F i l i p o v i : Varoica Olovo s okolinom; Franj. Vi-

katolika mnogo. Isto to svjedoi nam i jedan carski berat11 izdan

11 M a t a s o v i . Regesta Foinicensia, Spomenik Srp. Kr. Akad.

spahija iz g. 171l 1617spominje na uu Rake u Ibar selo H r v a t i n

16 VI. S k a r i u G. Z. Muz. 1930., p. 1. sq.