Mre e sa komutacijom paketa-

metoda datagrama i
metoda virtuelnog kola

Za realizaciju principa komutacije paketa primjenjuju se dva postupka:

metoda datagrama i metoda virtuelnog kola

metoda datagrama

bazira se na tome da svaki paket u mei komutacije paketa nezavisno tretira, kao to
se svaka poruka nezavisno tretira u mrei komutacije poruka.

-radna stanica

- paket

Princip metode datagrama

Pretpostavlja seda matina stanica alje poruku izdijeljenu na vie paketa ka

odredinoj stanici. Svaki od paketa sadri adresu odredita, tako da moe da se
prenosi nezavisno od ostalih paketa kroz mreu.

U svakom komutacionom voru svaki paket se usmjerava tj. definie se njegov put do
sljedeeg komutacionog vora. Zbog toga se moe desiti da paketi stignu u
komutacioni vor odredine stanice po drugaijem redosljedu od onog po kome ih je
poslala izvorina stanica. Ovaj komutacioni vor definie redosljed po kome se paketi
prosljeuju odredinoj radnoj stanici. Naziv datagram odnosi se na svaki pojedinani
paket.

Metoda datagrama omoguava fleksibilnost funkcionisanja mree. Na primjer, ako

doe do greke u nekom komutacionom voru ili dijelu mree izbjegavaju se njene
negativne posljedice na prenos paketa, zbog toga to se paketi usmjeravaju u svakom
komutacionom voru.
Slina je situacija i sa preoptereenjem dijela mree. Ali, poto se ne primjenjuje
funkcija upravljanja tokom, paket u uslovima preoptereenja moe biti i izgubljen.

Jedna od pogodnosti metode datagrama je efikasno korienje mree, poto se ne

koriste funkcije upravljanja i raskidanja veza.

Zakljuak- primjena metoda datagrama u mreama komutacije paketa pogodna je u

sluaju slanja kratkih poruka, ali ne i onih ija je duina vea od duine paketa.

Metoda virtuelnog kanala

Osnovni princip

Da bi se obezbijedio prenos podataka izmeu dvije stanice, uspostavlja se tzv.

virtuelni kanalu okviru date mree.

Ovo podrazumijeva da izmeu datih stanica ne postoji kontinualna, fizika veza, ve

tzv. logika veza koja se uspostavlja prije nego to ponu stanice da razmjenjuju
pakete i postoji sve dok traje komunikacija izmeu njih.

Korisnik doivljava ovakvu vezu kao da je ostvarena po odreenom kolu, odakle i

potie naziv virtuelni kanal.

Realizacija komutacije paketa uspostavljanjem virtuelnog kanala podrazumijeva

uspostavljanje prethodno utvrene putanje prije slanja pojedinanog paketa.

Ako na pr. stanica 1 eli da poalje jednu ili vie poruka stanici 2, ona najprije alje
specijalni kontrolni paket prema voritu na koji je povezana zahtijevajui logiku
vezu sa stanicom 2. Takav paket se naziva paketom zahtjeva za vezom..

To vorite prosleuje primljeni paket dalje kroz mreu posredstvom ostalih mrenih
vorova do odredine stanice 2.

Ako je ta stanica spremna da prihvati tu vezu, ona alje kontrolni paket prihvatanja
veze, najprije voritu na koje je ona direktno povezana.

Taj paket se prosljeuje istom putanjom kao i prethodni, prema stanici 1.

Nakon toga, stanice 1 i 2 mogu da razmjenjuju poruke i to putanjom kojom su kroz

mreu prosljeivani paketi.

Kako je takva putanja stalna tokom trajanja logike veze, ova situacija je donekle
slina situaciji uspostavljanja kanala u mreama sa komutacijom kanala.

Sama putanja kojom se odvija komunikacija naziva se virtuelnim kolom.

Za realizaciju ovakvog pristupa, neophodno je da svaki paket sadri i identifikator
virtuelnog kanala.

Tako, svako vorite na putanji, ije definisanje prethodi slanju paketa poruke,
zna gdje da proslijedi paket i ne mora da donosi sopstvenu odluku o tome.

Svi paketi koji se razmjenjuju izmeu stanica 1 i 2, i to u bilo kom smjeru, prenose se
istom putanjom koja sadri skup vorita i linkova.

Prenos se zavrava, odnosno virtuelni kanal se raaskida nakon to neka od stanica

koje komuniciraju poalje poseban paket zahtjeva za prekidom veze.

Zakljuak

Osnovna karakteristika komutacije na principu virtuelnog kanala predstavlja injenica

da se putanja izmeu stanica uspostavlja prije prenosa poruke.

Treba uoiti razliku u odnosu na komutaciju kola, jer se ovdje definie putanja u
logikom smislu koja se fiziki ne dodjeljuje stanicama. Paketi se i dalje smjetaju u
usputnim voritima, memoriu i formiraju redove za dalje prosljeivanje

Razlika u odnosu na metodu datagrama je u tome to kod uspostavljanja virtuelnog

kanala, vorite ne donosi odluke o putanji prosljeivanja za svaki pojedinani paket.
Takva odluka se usvakom voritu donosisamo jednom na nivou poetnog kontrolnog
paketa zahtjevom za vezom i primjenjuje se potom na sve pakete koji se prenose
uspostavljanjenim virtuelnim kanalom.

Kod ove tehnike (komutacije sa virtuelnim kanalom) postie se da da svi paketi stiu
na odreditem onim redosljedom kako su poslati, a procedura otkrivanja i otklanjanja
grekaka je efikasnija. Ukoliko doe do gubljenja paketa na putanji, to biva otkriveno
u prvom narednom voritu, koji zahtijeva ponovni prenos nedostajueg paketa, ne
ekajui da se zavri prenos kompletne poruke.

Prednosti metode datagrama u odnosu na metodu virtuelnog kanala

 Izbjegava se faza uspostavljanja veze. Datagram pristup obezbjeuje bri
prenos.
Vea je fleksibilnost. Na pr. u sluaju zaguenja u nekom dijelu mree,
datagrami se prosljeuju tako da se izbjegnu zaguenja, korienjem ostalih
linkova i vorita preko kojih se moe uspostaviti veza. (kod mrea sa
virtuelnim kanalom to nije mogue )
Generalno se komutiranje paketa metodom datagrama moe smatrati
pouzdanijom (ukoliko doe do ispada nekog vorita, svi virtuelni kanali koji se
uspostavljaju preko tog vorita bivaju izgubljeni- kod datagrama, ispad
vorita se prevazilazi tako to se paketi preusmjeravaju na ostala dostupna
vorita)

Najvei broj mrea za svoje interno funkcionisanje koristi pristup virtuelnih kanala,
dok se povezivanje izmeu razliitih mrea (internetworking) ee realizuje na
principima datagrama.