JESEN

Ko gorda carica i bajna, sa snopom zlatnog klasja,

Na poqu jesen stoji. Sa wene dra`esne glave,
Lisnatih vre`a splet ~arobno spu{ta se dole,
Do same mirisne trave.

Puhorom posut grozd u jednoj podigla ruci,

I slatko sme{i se na w. Pitome i blage }udi,
Priprema ona sad spokojne ve~eri i dane,
I `etvu bogatu nudi.

Kako je mamqivo sve! Na starom ogwi{tu mirno

Puckara crvenkast plam. Kad magla pokrije ravni
I vlagom ispuni zrak, tu pro{lost vaskrsne drevna,
I gatke vremena davni'.

I pozno u tavnu no} razgovor spokojno bruji,

Dok dreme` ne savlada sve. I strasno {aptawe tada
Kroz mirni pro{u{ti dom - al' i to gubi se brzo,
I san lagano pada...
Vojislav Ili}

gorda - ponosna vaskrsne - o`ivi

vre`a - loza, puzavica, pozno - kasno
pewa~ica tavno - tamno
puhor - pepeo spokojno - mirno
}ud - narav gatke - narodne pripovetke
mamqivo - privla~no, primamqivo pune ma{te, bajke

[ta pesnik opisuje? Koje ose}awe ispuwava pesnika? Iz koliko se

pesni~kih slika sastoji ova pesma? S kim pesnik poredi jesen?
Objasni za{to je jesen #pitome i blage }udi". Za{to se sme{i na
grozd? [ta jesen nudi qudima? Kako su raspolo`eni qudi u jesen?
Kako ti zami{qa{ jesen na osnovu ove pesme?

#Jesen" je lirska opisna pesma. Pesnik je re~ima slikovito opisao

jesen i kroz te slike prirode prikazao svoje unutra{we do`ivqaje,
misli i ose}awa.
U ovoj pesmi jeseni su pripisane qudske osobine. Pesni~ki izraz
kojim se osobine qudi daju predmetima, prirodnim pojavama, `ivoti-
wama i biqkama zove se personifikacija.