DIJALOG 3-4 (2008)

asopis za filozofiju i drutvenu teoriju

Izdava:
CENTAR ZA FILOZOFSKA ISTRAIVANJA ANUBIH (CFI)
Sarajevo, Bistrik br. 7, tel. 20 60 34, 21 09 04, fax. 20 60 33
E-mail Centra: cfi-anubih@anubih.ba
E-mail asopisa: dijalog@anubih.ba
Savjet asopisa:
ARIF TANOVI predsjednik Savjeta i direktor Centra za filozofska istraivanja
VLADIMIR PREMEC lan CFI
JASMINKA BABI-AVDISPAHI lan CFI
SADUDIN MUSABEGOVI lan CFI
Glavni i odgovorni urednik:
UGO VLAISAVLJEVI lan CFI
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika:
SULEJMAN BOSTO lan CFI
Tehniki sekretar:
FATIMA KIRLI
Lektor i korektor:
SNJEANA ERI
Raunarska obrada
ZLATKO EMINAGI
asopis izlazi tromjeseno
iro raun Dijaloga je:
ANUBiH 1610000010720063
Raiffeisen bank DD BiH, Sarajevo
Za izdavaa:
ARIF TANOVI
Tira
300 primjeraka
tampa:
MAUNAGIC d.o.o. MAUNA FE, Sarajevo

Zahvaljujemo se Fondaciji za izdavatvo/nakladnitvo Sarajevo na dodijeljenim

sredstvima. Takoer se zahvaljujemo na donaciji Ministarstvu nauke i obrazovanja i
Ministarstvu kulture i sporta Vlade Kantona Sarajevo
 Sadraj
Uvod

Rodne politike pred novim izazovima

Martha A. Ackelsberg i Mary Lyndon Shanley
Privatnost, javnost i mo .................................................................... 7
Susan Moller Okin
Feminizam, enska ljudska prava i kulturalne razlike ...................... 29
Gorana Mlinarevi
Seksualno nasilje nad enama kao ratni zloin ................................. 53
Ivana Drao
Umreene: virtualne saboterke matrice reprezentacije ..................... 86
Marie-Luise Angerer
Prostor se tvori: o cyber i drugim tijelima ...................................... 113
Lamija Kosovi
Modifikacija virusa u teoretskoj maini netjelesnog ...................... 135
Dianne Currier
Asembliranje tijela u cyber-prostoru. Tehnologije, tijela i spolna razlika 155
Nermina Trbonja
Plastino ensko tijelo: estetska hiturgija i performativnost .......... 176

Sekularizam i ekonomska teologija

Talal Asad
Rekonfiguracije prava i etike u kolonijalnom Egiptu ..................... 205
Gil Anidjar
Krani i novac ............................................................................... 249

Ogledi
Rusmir Mahmutehaji
O Dizdarevoj knjizi Kameni spava u vidiku perenijalne filozofije .... 271
 Rodne politike
pred novim izazovima
 Martha A. Ackelsberg i Mary Lyndon Shanley

Privatnost, javnost i mo

FEMINISTIKO PROMILJANJE DISTINKCIJE JAVNO-PRIVATNO

D istinkcija javno-privatno je jo od samog poetka svog uspostavljanja

bila centralna figura liberalnog politikog diskursa. U okviru dis-
kusije o mjestu politike, ekonomije i obiteljskog ivota u ljudskom drutvu,
tekstovi politike filozofije, kako klasini tako i suvremeni, su raspravljali i o
shvaanjima javnog i privatnog. Mnoge suvremene feministike teoretiarke
su kritikovale distinkciju javno-privatno zbog njene karakterizacije enskih
aktivnosti i kuanskih poslova kao privatnih i time ujedno kritikovale
iskljuivanje en iz aktivnosti javnog ivota, kao to su glasanje i obavl-
janje javnih dunosti i sakrivanja zbivanja u kui (ukljuujui nasilje nad
enama i djecom) od javnog razmatranja (Pateman 1988, 1989; Okin 1989;
Elshtain 1974, 1981). Istovremeno, feministice su ulagale velike napore u
razvijanje ideje da ene imaju mnogostruka prava za privatnost, kako od
prava zadravanja skrbi nad svojom djecom, prava o izboru partnera, tako
do prava o reproduktivnim slobodama.
Privatnost nije neto prirodno, pred-politiko ili van-politiko, dakle nere-
gulisano politikom, ve politiki konstruisan i sporan produkt. Ovisno o okol-
nostima, nazivanje odreenih aktivnosti ili polja djelovanja privatnim moe
uvrstiti raspodjelu moi, dobara i beneficija u skladu sa rasom, rodom, kla-
som i seksualnom orijentacijom, ili uspostaviti zahtjev za politikom moi i
autonomijom. Sporovi oko toga to je privatno i to je javno, dakle, ne mogu
biti jednostavno razrijeeni daljim usklaivanjem i preciziranjem znaenj na-
vedenih pojmova. Dio konanog rjeenja e ukljuiti politiko poravnanje.
U ovom poglavlju e se razmatrati razliita suprotstavljena miljenja
o tome to se, po amerikom pravu i amerikim drutvenim normama,
smatra javnim, a to privatnim, kako bismo bolje shvatili i nauili cijeniti
politiko rasuivanje svojstveno svakoj upotrebi ovih pojmova. Propustljiva
i promjenjiva priroda granice izmeu javnog i privatnog konstantno ini nji-
hova znaenja predmetom ponovnog razmatranja i promjene. Kada se posta-
vi pitanje o tome gdje povui liniju izmeu javnog i privatnog u pravnim i
debatama javne politike, implementacija i konfiguracija politike, ekonom-
ske i drutvene moi postaje nepromjenjivo upitna.
8 DIJALOG

POVIJEST JAVNO-PRIVATNE DISTINKCIJE U ZAPADNO-POLITIKOJ TEORIJI

JAVNO I PRIVATNO je uvijek bilo definirano, i imalo politiko znaenje,
u odnosu jednog spram drugog. Aristotel je, na primjer, u definiranju javne
(ili politike) arene, kao prostora gdje slobodni i jednaki graani sudjelu-
ju u pokuaju za stvaranjem zajednikog dobra, odvojio privatno podruje,
koje je, kako je smatrao, bilo odreeno odnosima nejednakosti, zavisnos-
ti i brigom za ostvaranjem osnovnih ivotnih potreba. Politika filozofija,
prema Aristotelu, se bavila javnom sferom graanstva i jednakosti; odnosi
meu nejednakim (npr. izmeu slobodnih ljudi i robova, mukaraca i ena,
roditelja i djece) su bili preduslovi politike, ali ne i prikladno pitanje kojim
se trebala baviti politika analiza.
Rani liberalni teoretiari/ke su zadrali/e podjelu izmeu javnog i privat-
nog podruja, ali su znatno preusmjerili fokalno polje svoje pozornosti. Dodat-
no, adresiranjem javnih i politikih uloga i odgovornosti pokuali su odredi-
ti zonu privatnosti putem ograniavanja dravne moi. Uzimajui individ-
ualnu slobodu za osnovni pokretaki elemenat svojih analiza, liberali/ke su
usmjerili/e svoj fokus ka zatiti pojedinaca/ki od arbitrarne izvrne moi, pri-
jetnje za koju su smatrali da proizilazi iskljuivo iz dravnih okvira. Shodno
tome, Hobbes i Lock su se zalagali za to da su jedine osnove za oduzimanje
sloboda pojedincu/ki, jedini nain na koji neko postane prinuen izvravanju
zahtjeva drugog, upravo njegov ili njen osobni pristanak (naroito za nje-
govu/njenu osobnu protekciju). Posmatrano iz ove perspektive, javno se
poelo shvaati ujedno kao drutveno konstruisano podruje moi i domi-
nacije i (prema Aristotelu) kao mjesto za ispoljavanje politike slobode, dok
je privatno bilo shvaeno kao nekonstruisano podruje prirodnih slobo-
da, osloboeno propisom shvaenih odnosa moi i dominacije.1 Ujedno sa
ovom podjelom ila je i tvrdnja da su politike povezane sa odnosima izmeu
relativno jednakih u neprirodno konstruisanom javnom podruju i da sve dok
se odnosi nejednakosti pojavljuju u privatnom podruju, bie shvaeni kao
prirodni i, prema tome, za politiku irelevantni.
Ove definicije su usmjerile kasnije teoretiare/ke ka istraivanju dva
podruja spornih pitanja: (1) ta je sainjavalo javno i privatno i (2)
gdje se linija izmeu njih trebala povui. Prvo, ini se da je osnovna po-
zornost teoretiara/ki u odnosu prema pitanjima privatnog podruja bila
uspostavljanje granica dravnoj moi. Zahtjev za privatnost je bio zahtjev
za podruje gdje ostali nisu imali pravo posredovanja. Suprotno tome, ova
tvrdnja distinkcije izmeu javnog i privatnog je odraavala pretpostavku da

1 Vidi Locke (1963, par. 4-9, 54-63, 95-99) o razliitim vrstama slobod; takoer vidi Rous-
seau (1978, knjiga I, pog. 2,6,8) o razlici izmeu prirodnih slobod i politikih ili
graanskih slobod.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 9
odnosi unutar takozvanog privatnog podruja, odnosi dobrovoljne (ekonom-
ske) razmjene, intimnosti i ivota u obitelji, nisu unutar pitanja moi. Drugo,
privatno je podrazumijevalo ukljuivanje svega to nije bilo politiko,
to znai ekonomske odnose, prijateljstvo i dobrovoljna udruenja/zajed-
nice, kao i domainske i obiteljske odnose.
Do kraja devetnaestog vijeka, razvoj industrijskog kapitalizma i, posebno,
Marksove kritike odnos unutar kapitalizma, su bili inicijatori, pa ak i za
mnoge ne-marksistiki orijentisane teoretiare/ke, proirenja ideje javnog,
i to procesom ukljuivanja ekonomske aktivnosti unutar iste. Teoretiari/ke
su poeli/e prepoznavati da su odnosi moi i dominacije struktuirani unu-
tar takozvanog slobodnog trita i, takoer, da su koncentracije ekonom-
ske moi duboko uticale na politike odnose. Marksisti su kritizirali libe-
rale za ograniavanje analize moi postavljajui je iskljuivo u podruje
politike i insistirali su na tome da javno podruje, gdje je analiza moi
adekvatna, treba biti proirena putem ukljuivanja ekonomskih, naroito
trinih odnosa. Iako je ovo stajalite ponudilo vanu kritiku dominant-
nom liberalnom gleditu, ipak je uveliko ostavilo netaknutim liberalne pret-
postavke da jo uvijek postojea privatna (i prema tome prirodna) sfera
nije vano mjesto konstruisanih odnosa moi i da je, prema tome, uveliko
nevana za podruje politike.2
Hannah Arendt se bavila ovom konstrukcijom granica javnog i privatnog,
ali je njeno stajalite nalo oslonac u Aristotelovskom naglaavanju javnog.
Argumentiranjem da u biti postoje tri podruja aktivnosti koja karakterizi-
raju ljudsko stanje trud, rad i aktivnost Arendtova je naglasila vanost
aktivnosti (analogno Aristotelovoj ideji javno-politikog) kao izraavanje
ljudske slobode i dostojanstva, realiziranjem jedinstvene osobnosti svakog
pojedinca/ke. Trud, suprotno tome, se odnosio na cikline bioloke pro-
cese roenja, rasta i raspada/izumiranja. U osnovi, trud je definiran potrebom
i svoje mjesto zauzima iskljuivo u okviru obitelji, podruju privatnog ili
domainstva. Aktivnost takvog truda iako neophodnog za odravanje
ivota i vrst je repetativna, nekreativna i privatna, i teko da moe izra-
ziti potpuni opseg ljudskih mogunosti. Rad je karakteriziran samosvjesnim
izmiljanjem i konstrukcijom i moe obuhvatiti kolektivnu aktivnost koja
realizira vane kreativne aspekte ljudske osobnosti. Meutim, i pored toga,
rad je ogranien; ostaje usmjeren na one zadatke neophodne za odravanje
ljudskog ivota, zadatke toliko ograniene potrebom da ne mogu ponudi-

2 ini se da, u nekim od njihovih rukopisa, Marx i Engels prepoznaju kako odnosi dominacija
i podreenosti, takoer, utiu na porodice; mada su ovakve odnose, veim dijelom, vidjeli
kao posljedice kapitalizma i smatrali da bi ovakva vrsta osobnih hijerarhij nestala sa soci-
jalizmom ili komunizmom. Posebno vidi Engels (1962, 214-241). Za neke od suvremenih
feministikih kritik vidi Landes (1989); Hartman (1976, 1981); i OBrian (1983).
10 DIJALOG

ti mogunosti za izraavanje osobne slobode. Za Arendtovu, dakle, razli-

ka izmeu javnog i privatnog poprima upravo onu konotaciju koju je
imala za Aristotela; privatno podruje moe biti neophodno i vano za
ljudsko postojanje, ali je ljudska sloboda u potpunosti realizirana samo u
javnoj sferi, gdje se, kako Mary Dietz smatra, otkrivanje individualnos-
ti smjeta usred kolektivnog (Dietz 1991, 236; vidi takoer Arendt 1965,
1968; Pitkin 1981). U ovoj formulaciji, Arendtova otkriva znaajnu vezu
izmeu ranih liberala/ki i radikalnijih participativnih demokrata, u onoj
mjeri u kojoj ona definira javno ili podruje aktivnosti, kao podruje
demokratske politike. Istovremeno, njena tvrdnja da podruje nunosti (i
znatne ekonomske nejednakosti) nema mjesta u politici je povezuje sa kon-
zervativnijom tradicijom.
Ono to preostaje zajedniko gotovo svim ovim formulacijama (uprkos
razliitostima koje ukazuju na ono to je unutar javnog podruja) jeste
shvaanje privatnog kao domaeg i fundamentalna razlika izmeu tog
podruja i svega ostalog. Odgovor na pitanje gdje u ovoj shemi pripada
ekonomija ostaje, donekle, predmetom rasprave; mada se veina razliitih
teoretiara/ki slae da domai, intimni, obiteljski i seksualni odnosi pri-
padaju sferi privatnog. Ovi mislioci ograniavaju analizu moi, posebice
politike moi, na domen javnog.
Dva teoretiara demokratije su ispitali odnose izmeu lanova domainstva
i kako isti mogu uticati na javni ivot, dobivi pri tome potpuno drugaije re-
zultate. Jean-Jacques Rousseau je tvrdio da bi odgoj djeaka i djevojica uti-
cao na njihovo razumijevanje i ispunjavanje graanskih uloga. Iako je raspra-
va o socijalizaciji graana u Drutvenom ugovoru oigledno rodno-neutralna
i usmjerena na institucije i prakse koje dozvoljavaju realiziranje Ope volje,
Rousseauova konkretnija obrada (moralnog) obrazovanja u tekstu Emile uka-
zuje na otru rodnu diferencijaciju. U tekstu je obrazovanje djeaka usmjere-
no na razvoj njihove autonomnosti i nezavisnosti, dok obrazovanje djevojica
naglaava njihovu ovisnost i vanost modeliranja njihovog ponaanja, kako bi
se potvrdila drutvena oekivanja. Prema Rousseauu, ovakva diferencijacija
i rodna nejednakost (u kontekstu cjelokupnog insistiranja po pitanju ljudske
jednakosti) je opravdavana na temelju toga da su obiteljska stabilnost, ovis-
na o rodno-diferenciranim ulogama i ponaanju, i obiteljska stabilnost, sama
po sebi, osnova za drutvenu stabilnost. Dakle, razlika i hijerarhija izmeu
lanova obitelji, prema Rousseauu, nije bila neminovna ili prirodna (mada je
poivala na inherentnim rodnim razlikama), ve drutveno potrebna (Weiss
1987, 1990; Okin 1979; Lange 1991).
Suprotno miljenju Rousseaua, John Stuart Mill je smatrao da zato to
moralni odgoj za graanstvo poinje u domu, i zato to ene trebaju ima-
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 11
ti aktivnu ulogu u politikom ivotu, obrazovanje djeaka i djevojica bi
trebalo biti identino (ili, barem, vrlo slino). Mill je, takoer, strasno vje-
rovao da bi odnosi muke dominacije i enske subordinacije u domainstvu
uvrstili muke navike nepokoravanja koje bi bile protivne reciprocitetu,
koji je prijeko potreban za demokracijski politiki ivot. Millovo vjerova-
nje da je seksualna jednakost u obitelji preduvjet za potpuni demokracijsko-
politiki ivot je, ipak, izuzetak meu zapadnjakim teoretiarima/kama
demokracije. Uglavnom, domainstvo i vladavina su bile smatrane za po-
jave drugaijeg ureenja i, kao takve, njihova evaluacija je zahtijevala pot-
puno drugaiji kriterij (Mill 1970, Shanley 1991, Di Stefano 1991).

FEMINISTIKI IZAZOVI DISTINKCIJI JAVNO-PRIVATNO

Feministika teorija nudi bogate i mnogostrane izazove tradicionalnim ra-
zumijevanjima da su javne i privatne domene konceptualno razliite i da su
aktivnosti jednostavno dodjeljivane iskljuivo jednoj ili iskljuivo drugoj.
Feministkinje su istraivale naine na koje distinkcija zamagljuje koritenje
moi unutar takozvanog privatnog prostora, prikriva mukost javnog podruja
i ignorie naine prema kojima se distinkcija sama po sebi otkriva kao kon-
strukcija, koja odraava koritenje moi i alokaciju resursa u oba podruja.
Osnovni pravac nae diskusije ovdje se tie naina na koji drutvena kon-
strukcija javnog i privatnog obuhvata apsolutne politike borbe koje utiu ne
samo nae shvaanje datih pojmova, ve i na status onih koji imaju razliite
resurse i nadlenost, kako kao obina ljudska bia tako kao i graani.
Publikacija esej kao to su Moralna ena i nemoralni mukarac (1974)
Jean Bethke Elshtaina i Puki generatori dravne zajednice (1979) Tere-
sae Brennan i Carole Pateman, obraaju panju na naine na koje je kon-
strukcija javno-privatne distinkcije u zapadnjakoj liberalnoj misli prikrila
mukost aktera u javnoj sferi. Elshtain je ukazala na to kako je jo od Aris-
totela javna sfera definirana kao podruje moi i dominacije bila postavlje-
na nasuprot privatne sfere, kojom je upravljao moralni princip. Ona je na-
glasila da su Machiavelli i Weber, zajedno sa Aristotelom, asocijativno us-
poredili privatnu sferu sa enama koje su, zbog svoje identifikacije sa njom
i sa moralnou, bile efektivno smatrane nepodesne za politiki ivot. Ovaj
rascjep izmeu moralnosti i politike, ena i mukaraca, je nuno margina-
lizirao ene i otro razgraniio sadraj i sprovoenje politike putem uklanja-
nja enskih glasova i njihove zainteresovanosti iz politikih rasprava, a
ujedno je tome i uskratio relevantnost moralnosti politikom ivotu (vidi
takoer Kraditor 1965, Degler 1965).
Brennan i Pateman, sa svoje strane, su pokazale da je tobonji rodno-neu-
tralni graanin liberalne vlasti bio, prema zapisima Hobbesa i Lockea, evi-
12 DIJALOG

dentno muka glava domainstva. Ovaj rad Patemankove (kao i drugi kas-
niji radovi) je jasno ukazao da su strukture politike participacije, razumi-
jevanj znaenja pristanka i ideja o tome ta sadrava autonomnost neop-
hodnu za graanstvo, bile utvrene na preutnim pretpostavkama o dostup-
nosti individualnih graana za uee u politikoj aktivnosti. Ove preutne
pretpostavke su podrazumijevale, u veini sluajeva, da bi dnevne aktivnos-
ti pruanja brige i panje, kao i podrke mukom graaninu i njegovoj
obitelji bile obavljane od strane nekoga drugog, bilo njegove ene ili drugih
en njegovog domainstva. Meutim, pitanje bilo koje politike uloge za
ene, ili prirode njihovog odnosa prema mukarcu, je bilo u potpunosti zane-
mareno. Obiteljski ili domainski odnosi su imali status nepolitikog ili
privatnog pitanja. Prema tome, dok su u klasinoj liberalnoj teoriji centralne
kategorije bile javno i privatno, teorija sama po sebi je bila poprilino
nesvjesna oroene prirode svojih kategorija. U mnogome, osiona javna sfera
demokracije i participacije je, efektivno, bila iskljuivo domena mukaraca
(Pateman 1980, 1988, 1989, 118-140).
Ostali/e teoretiari/ke su istraivali/e implikacije rascjepa izmeu
javnog i privatnog kako bi ostvarali jasniju feministiku viziju drutvenog
i politikog poretka. Michelle Rosaldo, kulturalna antropologinja koja je
pripisala univerzalnu seksualnu asimetriju rodnoj diferencijaciji javnih
i privatnih sfera aktivnosti u skoro svakom poznatom drutvu, pronala je
korijenje te diferencijacije u zajednitvu koje ene ostvaruju sa djetetom po
njegovom ili njenom roenju, kao i zajednitvu koje nastaje tokom podi-
zanja djeteta. Svuda je, tvrdi Rosaldo, bioloka injenica o trudnoi en
elaborirana unutar komplikovanog drutvenog sistema, u kojem mukarci,
u svojim institucionalnim odnosima srodstva, politike i ostalog, definiraju
drutveni poredak, dok su ene njihova suprotnost (Rosaldo 1974, 34;
vidi takoer 22-35). Kao rezultat, karakterni aspekti mukih i enskih ulo-
ga u drutvenim, kulturnim i ekonomskim sistemima mogu biti povezani sa
univerzalnim, strukturalnim opozicijama izmeu kunih i javnih domena
aktivnosti (1974, 35). Osnova za prevazilaenje subordinacije ena, sma-
tra Rosaldo, se nalazi u aboliciji ove dihotomne distinkcije za postizanje
abolicije, ne samo da ene treba da se ukljue u javni prostor, ve i mukarci
trebaju da preuzmu odgovornosti u kui (1974, 42). Dakle, javno i privat-
no bi time nastavili postojati kao donekle odvojene domene karakterizirane
razliitim vrstama aktivnosti, ali granice izmeu njih ne bi vie bile podu-
darne sa rodnim podjelama.
Savremeniji kritiari/ke ukljuujui Rosaldovu (1980) su preispiti-
vali mogunosti o tome da li distinkcija izmeu javnog i privatnog moe
ikada biti odvojena od svog oroenog postanka i poloaja, kao i dinamike
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 13
moi i dominacije, koja se nalazi u samoj sri obje dihotomije. Miljenje
koje zastupaju jeste da je razotkrivanje dihotomnih rodnih konstrukci-
ja javnog i privatnog bilo od velikog znaaja, ali da sfere nisu niti jas-
no odreene niti diskretne; nepravde uinjene u jednoj utiu na odnose
u drugoj. Catherine MacKinnon tvrdi (1989), naprimjer, da svi muko-
enski odnosi, bilo da su intimne prirode ili ne, postoje unutar kontek-
sta drutvenih struktura, koje ukazuju i podravaju seksualnu dominaciju
mukaraca nad enama. Pa ak i ako ovakva dominacija ne utie direkt-
no na sve odnose, nejednakost raspodjele moi prouzrokuje razliite di-
menzije drutvenog svijeta.
Fiziologija mukarca definira veinu sportova, njihove zdravstvene
potrebe uveliko definiraju zdravstveno osiguranje, njihove drutveno dizaj-
nirane biografije definiraju oekivanja na radnom mjestu i uspjene karije-
re, njihove perspektive i interesi definiraju kvalitet stipendiranja, njiho-
va iskustva i opsesije definiraju postignua, njihova vojna sluba defini-
ra dravljanstvo, njihovo prisustvo definira obitelj, njihova nemogunost
slaganja sa drugim njihovi ratovi i vladavine definiraju povijest, nji-
hov odraz definira boga i njihove genitalije definiraju spol. Svaka razlika
mukarca od ene jeste ono to putem afirmativnog akcionog plana ulazi
u praksu, drugaije poznato kao muka dominantna struktura i vrijedno-
sti amerikog drutva (1989, 224).
MacKinnonova izriito tvrdi da pravni propisi i pravni sistem, dok su to-
boe rodno-neutralni, upisuju i ovjekovjeuju mo mukaraca nad enama
u oba takozvana javna i privatna domen.
Uglavnom, feministiki/e kritiari/ke su demonstrirale da je nemogue
razdvojiti, jednom i za sva vremena, to je javno a to privatno. Oba pojma
su drutveni konstrukti i implicirani jedno u drugom; a to pojedini obuh-
vata to se mijenja u zavisnosti od vremena i prostora. Privatnost implici-
ra podruje slobode i intimnosti, zatieno od intruzija ostalih pojedinaca/
ki i/ili drave, i voeno je ljubavlju i reciprocitetom, radije nego pravdom
ili moi. Ovakva granica, meutim, je sve samo ne nepromjenjiva ili nepro-
pustljiva. Kako tvrdi Susan Moller Okin: Domaa sfera je sama po sebi
kreirana politikim odlukama i ideja da drava moe izabrati da intervenie
unutar obiteljskog ivota nema smisla (Okin 1989, 111, 129). Kategorije
javnog i privatnog su obostrano meuzavisne i ne mogu se evaluirati neovis-
no jedna o drugoj. Prema tome, feministika analiza mora adresirati naine
na koje je mo implementirana unutar svakog od navedenih podruja, kao
i unutar distinkcije izmeu njih (vidi takoer Olsen 1983).
Nemogue je, dakle, jasno i trajno razdvojiti javno od privatnog; ne
samo da je znaenje jednog shvaeno dijelom kroz razliku naspram drugog, ve
14 DIJALOG

svaka kategorija sadri aspekte one druge.3 Ponudiemo samo jedan primjer:
obitelj, sutinska oblast privatnosti, postoji posredstvom zakona, koji defini-
ra tko i kako sainjava obitelj (vidi Moore v. Citz of East Cleveland; Village
of Belle Terre v. Boraas; Olsen 1983; i Ackelsberg 1989). Pravna definicija
obitelji je sporna, ne samo od strane onih koji zahtijevaju da drava pre-
pozna privatnost iz razloga njihovih netradicionalnih obitelji (npr. protes-
ti protiv odjela drutvene skrbi za ponone pretrese u domove korisnika/ca
drutvene skrbi ili potraivanje beneficija za partnera/icu iz homoseksualne
zajednice), ve takoer i od onih koji zahtijevaju da drava ospori obiteljsku
privatnost onima koji zlostavljaju ene i djecu unutar obitelji.4
U ovom momentu moemo se zapitati da li je feministika kritika jav-
no-privatne distinkcije utoliko razotkrila rodno-zasnovanu i nepropustlji-
vu prirodu pojmova javnog i privatnog, da bi ih mi trebali u potpunosti od-
baciti. Mislimo da ne. Ove analize neodreenosti javnog i privatnog suge-
riraju da su znaenje i upotreba ovih pojmova fokus ozbiljne politike bor-
be. Feministkinje Sjedinjenih Amerikih Drava su vie puta ulagale na-
pore za ponovno iscrtavanje granic javnog i privatnog i za razotkrivanje
politikih svrh za koje se distinkcija javnog i privatnog koristila. Radi-
je nego da pokuavamo razviti dodatne kriterije koje bi ove determinacije
mogle uiniti efektivnijim, predlaemo da takav pokuaj kao konaan ne
bi uspio. Ispitivanjem nekolicine znaajnih rasprava o privatnosti razotkri-
va se da to je u pitanju nije tanost definicije, ve napori uloeni oko kon-
figuracije i distribucije moi i resursa.

MO, POLITIKE BORBE I DISTINKCIJA JAVNO-PRIVATNO

Otpor en se esto izraavao upravo kroz borbe usmjerene na stvaran-
je granica izmeu privatnog i javnog. U Sjedinjenim Amerikim Dravama
ovakve borbe su ukljuivale, pored ostalih, pokret za oslobaanje od rops-
tva, kampanje protiv linovanja krajem devetnaestog i poetkom dvadese-
tog vijeka, nedavne pokuaje zaustavljanja seksualnog zlostavljanja i nasi-
lja u kui, pokrete za prava majki na socijalnu skrb i pokrete za gej i lez-
bijska prava. U svakom od ovih sluajeva, izazov prihvaenom pravnom i
drutvenom shvaanju o tome to je bilo privatno a to javno je takoer bio
i izazov konvencionalnim shvaanjima roda, rase, klase i/ili seksualne ori-
jentacije. Ponekad su napori za definiranjem javnog i privatnog obuhvaali
podravanje prava na privatnost za osobe koje su je bile liene i slobode kao
posljedice tog prava; ponekad su, opet, znaili probijanje zavjese privatnos-

3 Za korisni saetak feministikog stajalita po pitanju podjele na javno i privatno vidi Pate-
man (1989) i Kymlicka (1990), posebno 247-262.
4 O ovom drugom, vidi Gordon (1988, 1990).
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 15
ti koja je opresivne odnose sakrivala od javnosti i presude. Uvijek su napo-
ri za konstrukciju javnog i privatnog prevazilazili definicije kako bi se ba-
vilo ostvarenjima moi.

ROPSTVO: PRIVATNOST I PORICANJE PRIVATNOSTI

Crnkinje koje su bile u ropstvu su ulagale napore da analiziraju konstruk-
ciju uloge javno-privatne dihotomije u odravanju sistema rasne i seksualne
dominacije. Tako je narativ ivota Harriet Jacobs u ropstvu (1987) pojasnio
kako je definiranje pojma plantae kao privatnog rob-gospodar domena
omoguilo gospodaru neogranienu mo nad crkinjama i crncima. U pola-
ganju prava na robove i ropkinje kao na svoje osobno vlasnitvo, gospo-
dari robova su uskraivali robove bilo koje privatnosti. injenica da prav-
ni sistem nije obezbijedio nikakvo podruje privatnosti ukljuujui brak i
obitelj za pokretnu ljudsku imovinu je, za Jacobsovu, bila jedna od najjaih
optunica protiv ropstva (Jacobs 1987; vidi takoer Burnham 1987). Jacob-
sova objanjava: Da je ropstvo bilo ukinuto ja bih se, takoer, mogla udati
za ovjeka koji bi bio moj izbor. Ja sam mogla imati dom zatien zakoni-
ma, ali svi moji planovi su bili oteeni ropstvom (1987, 84).
Jacobsina zainteresovanost za sjevernjake abolicionistkinje se odnosi-
la ne toliko na poricanje graanskih prava crnim robovima ve na poricanje
privatnog prostora, koji je Jacobsova tretirala kao osnovni temelj graanstva.
Biti pokretna ljudska imovina, smatra Jacobsova, znai nemati privatni ivot.
Ne samo da je osoba u konstantom klimanju glavom gospodaru ve su, to
je najbitnije, robovi uskraeni od privatnosti neophodne za uspostavljanje i
odravanje obiteljskog ivota, postavljanja uslova svome ivotu ili izraavanju
bilo koje nezavisne volje. Argument, koji je ovdje u kontekstu javno-privat-
nog, sastavljen je iz dva dijela: 1) poricanje privatnosti robovima je krenje
ljudskih prava, 2) poricanje privatnosti robovima, ujedno sa prikrivanjem moi
bijelog mukarca putem tretiranja njegovog zlostavljanja kao privatnog, je
snano politiko pitanje ono koje alocira mo i resurse nainima koji na-
daleko zaobilaze odreeni problem. Ono utie ne samo na mogunost skla-
panja braka izmeu robova, ve i na bilo koje drugo prepoznavanje putem
kojeg robovi mogu potraivati svoja ljudska prava.

IZAZOVI LINOVANJU KAO IZAZOVI PRIVATNOSTI

Na prelazu u novo stoljee Ida B. Wells je, u svojoj analizi o linovanju,
iznijela tvrdnju kojom je obuhvatila istraivanje centralnosti drutvenih
shvaanj privatnog podruja seksualnosti i seksualnih odnosa i odravanja
moi bijelog ovjeka u javnoj i privatnoj areni. Wellsova je estoko kriti-
kovala mit da su linovanja bila reakcije rulje na silovanja bijelih ena od
16 DIJALOG

strane crnaca. Ona je injenino dokumentovala da veina linovanih oso-

ba na Jugu u periodu od 1896. do 1990. godine nisu bili optueni za silo-
vanje, ve su bili ubijeni iz razloga ekonomske konkurencije, samo-istica-
nja ili nepotinjavanja (Wells 1977, 32-34).
Wellsova je tvrdila da je (lana) veza izmeu silovanja i linovanja razotk-
rila mitove o tome kako je seksualnost ljudi crne rase omoguila bitno oprav-
danje za dominaciju bijele rase nad crnom u seksualnoj (privatnoj) i politikoj
(javnoj) domeni. Stereotip o seksualnom apetitu crnca je uinio suglasne sek-
sualne odnose izmeu bijele ene i crnog mukarca prividno nemoguim. Bilo
koji odnos takve vrste bi se smatrao silovanjem i, stoga, bilo je pitanje javnog
interesa i opravdanja linovanju. Zato to je zajednica ljudi crne rase dobro
znala da veina linovanja nije bila odgovor na silovanja ve, prije svega, na
ostale forme izazova hegemoniji bijelog ovjeka (npr. ekonomska konkuren-
cija, nepotinjavanje, itd.), te zato to su prilike za linovanje bile goto-
vo uvijek nepredvidljive, linovanje je sluilo kao zastraivaki instrument
kojim se obuzdavalo samoisticanje crnaca, kao i ostale njihove incijative u
svim podrujima ivota. Suprotno tome, legat pristupa bijelog ovjeka rop-
kinji i stereotip o promiskuitetu crnkinje je doslovno uinio nemoguim da
crnkinja tvrdi da je bilo koji odnos izmeu nje i bijelog ovjeka taj od nesu-
glasnosti. Dakle, ovakvi odnosi su uvijek bili posmatrani kao privatni, dok
su optube o silovanju bile, doslovno, nepoznate. Raskrije ovakvih stereo-
tipa rase i roda je, stoga, uticalo na ljude, kako u njihovim intimnim tako i u
graanskim odnosima. Analiza koju je napravila Wellsova je razotkrila naine
na koje distinkcija izmeu privatnog i javnog sadrava koritenje moi, putem
ograniavanja pojmova rasprave i putem podrivanja mogunosti otpora (Wells
1997, 1990; Ackelsberg i Shanley 1992).
Posmatrajui ih zajedno, analize Jacobsove i Wellsove osvjetljuju dvi-
je dimenzije javnog i privatnog: Jacobsova naglaava vanost privatnosti,
posmatrajui je kao autonomnost i mogunost uspostavljanja odrednica
ivota jedne individue kao neophodnog uvijeta graanstva, dok je Wellso-
va demonstrirala kako neke potranje za privatnost maskiraju koritenje
moi. Obje ove dimenzije su manifestirane unutar nekih savremenih
drutvenih i politikih pokreta koje ukazuju na to da distinkcija nastav-
lja biti osporavana.

PRAVA NA SOCIJALNU POMO I POLAGANJE PRAVA NA PRIVATNOST

Oni koji su primali socijalnu pomo kako u Sjedinjenim Dravama
tako i u ostalim zemljama Zapada su esto morali ulagati velike napore
za prepoznavanje bilo koje zone njihove privatnosti osloboene od javne
umijeanosti. ak i prije vremena prijateljskih posjetitelja/ki (prethodni-
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 17
ka/ca socijalnim radnicima/ama), inilo se da su oni koji su raspodjeljiva-
li javnu milostinju tretirali siromatvo kao manifestaciju drutvene nespo-
sobnosti, to je dalje opravdavalo intervenciju onih koji su bili u boljem
poloaju.5 Barbara Nelson (1990) je objanjavala, naprimjer, da je orga-
nizacija Pomo obitelji sa ovisnom djecom, jo od svog poetka kao dio
Mothers Aid (Majinska pomo) organizacije, posjedovala elemente in-
tervencije i drutvene kontrole koji su bili daleko taniji nego oni koje su
posjedovali Workmens Compensation (Nadoknada za radnike), Social Se-
curity (Socijalna ustanova) ili osiguranje za nezaposlene. Programi su bili
dizajnirani kroz prizmu da siromani ili nisu imali potrebe za ili prava na
vrstu privatnosti uobiajno osiguranu za graane. Do sredine esdesetih
godina, podstaknute procesom takozvanog podizanja svijesti nastalim u pe-
riodu pokreta za graanska prava (Civil Rights movement), crnkinje koje su
primale socijalnu pomo energino su se usprotivile nenajavljenim nonim
pretragama za mukarcem u kui (navodno napravljene da zatite dravu
protiv lanih potraivanja pomoi) izvrenim od strane socijalnih ustanova
protiv njihove zauujui velike enske klijentele. U ovakvim sluajevima,
izgledalo je da klasa i rasa zajedno kuju plan za devalviranjem privatnosti
korisnika/ca socijalne pomoi i zahtjev za oslobaanjem od ovakvih pre-
traga je povezivao pravo na privatnost sa osnovnim graanskim pravima
(Piven i Cloward 1979, Amott 1990).
Mada su ovakve pretrage obustavljene, pretpostavka da su unutranji
odnosi obitelji koje primaju socijalnu pomo potena igra za javno pre-
ispitivanje ostaje i nastavlja biti fokalna taka otpora od strane korisnika/
ca. Iz ovog razloga, Daniel Patrick Moynikanova karakterizacija obitelji, u
kojoj je crnkinja glava obitelji, kao manifestacije pobrkanih patologija je
pokuala opravdati intervenciju javne politike u obitelj i postala objektom
mnogobrojih napada i protutubi.6 U suvremenom dobu, pokuaji da se up-
otrijebi kriminalni zakon i/ili politika skrbi kako bi se regulisala plodnost
(putem implementacije progesteronskih flastera koji sprjeavaju trudnou)
ili kontrolirao brak i poroaj (putem prijedloga za kanjavanje ena zato
to su nosee i/ili nagraivanjem ukoliko se udaju) ukazuje na to da se lin-
ija izmeu javnog i privatnog moe povui na prilino drugaiji nain kada
su oni, na koje predloena regulacija utie, siromani i/ili nisu bijele koe.
Izgleda da situacija gdje su ene korisnice socijalne skrbi osporava zonu

5 Za povijesni prikaz, vidi Polanyi (1957); Gordon (1988); i Lefkowitz i Withorn (1990).
6 Vidi, na primjer, Rainwater (1967); takoer Stack (1974). Neke od zabrinutosti koje je Moyni-
han imala po pitanju strukture i unutranjih odnosa afro-amerikih obitelji na socijalnoj skrbi
je u novoj formi preuzela Wilson (1988), ije je pretpostavke o korisnicama skrbi kritiko-
vala Fineman (1991).
18 DIJALOG

privatnosti upravo na onaj nain koji je Jacobsova opisala u svom prigovo-

ru o robstvu. U ovom sluaju, meutim, izgleda da je klasna i/ili ekonom-
ska ovisnost, prije nego rasni ili robni status, postala opravdanje za regu-
lisanje seksualnog i reproduktivnog ivota.

NASILJE U KUI I POZIV ZA INTERVENCIJU

Dok su mnogi aspekti pokreta za pravo na socijalnu pomo naglasi-
li naine na koje su odbijanje privatnosti siromanim obiteljima sadrale
neumjesno koritenje moi, aktivisti/kinje pokreta zlostavljenih ena su
zagovarale da je drava tradicionalno isuvie spremna deklarisati dom
van granica javnog ispitivanja i intervencije, i to usprkos optubama za
zlostavljanje partnera/ice i djece. Policija je esto u nedoumici da li da
hapsi kada primi poziv o obiteljskom uznemiravanju. Pokuavaju umiri-
ti situaciju ili nagovoriti mua/partnera koji zlostavlja da se smiri i sav-
lada svoju narav. Tube o nasilju u kui se ne smatraju posebno vanim
u uredima javnog tuitelja. Sudovi su ponekad neodluni u izdavanju na-
redbi o protekciji, zato to time mogu dovesti do rastavljanja obitelji. In-
spektori su esto spori u obavljanju dunosti protekcije (Schecter 1982,
Jones 1994).
Aktivisti/kinje pokreta zlostavljenih ena su naglasile, meutim, da je
nevoljnost drave u intervenisanju unutar obitelji esto sluila uvrivanju
moi njenih ekonomski ili fiziki monijih lanova. Zloupotreba moi
protiv ena i djece unutar obitelji moe postati problematina ako ne i
nemogua za prepoznati zbog nevoljnosti za blie preispitivanje odno-
sa u obitelji. injenica da izmeu 1,8 i 5,7 miliona ena u Sjedinjenim
Dravama svake godine bude pretueno u svojim domovima, kako pie
Susan Okin, ukazuje na to da privatnost doma moe biti opasno mjesto,
pogotovo za ene i djecu (1989, 128-129). Ako zakon i drutvo oznaava
intevenciju, kako bi zaustavili nasilje i progonili djela zlostavljanja, kao
uplitanje u obiteljska pitanja, onda obiteljska privatnost postaje plat za
ono to bi, u drugom kontekstu, zakon prepoznao kao kriminalni napad.
Prethodno smo naglasili da su drava i ostale javne organizacije so-
cijalne pomoi u estim sluajevima voljnije da interveniu unutar
siromanih obitelji nego obitelji srednje klase ili bogatih. Obrazac izgle-
da taan za sluajeve zlostavljanja djece i branog partnera/ice, kao i u
sluajevima gdje su u pitanju osobe na socijalnoj pomoi. Dodatno tome,
kako je naglasila Linda Gordon u svojoj studiji o povijesti nasilja u kui,
siromane i ene radnike klase se esto okreu ka vanjskim instituci-
jama za zatitu sebe i svoje djece, uprkos opasnostima to te agencije,
pored tube koje podnose prema muu ili ocu koji ih zlostavlja, mogu lako
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 19
da odstrane i djecu iz doma koji je karakteriziran siromatvom (Gordon
1988, 1990). Oigledno, bez obzira na stepen njihove subordinacije bilo
u kui ili u politikoj areni, ene koje trae pravo na zatitu od zlostavlja-
nja i zastraivanja u svojim domovima prepoznavaju vanu sponu izmeu
graanskih prava i javno-privatne distinkcije. Zlo naneseno nasiljem u
kui utie na rtve ne samo kao na privatne individue, ve takoer kao na
javne osobe ili graane/ke i nepodnoenjem tube u takvim sluajevima
se ne samo uskrauje pravda osobi koja jeste rvta, ve se zastrauju i os-
tale rtve takvog nasilja.

PRAV GEJ I LEZBIJSKE POPULACIJE, JAVNOST I PRIVATNOST

Na slian nain kao to su to uradile ene pokreta za prava na socijal-
nu pomo, zagovornici/e prava gej i lezbijske populacije su uloili/e velike
napore za ostvarenje prava o privatnosti unutar svoje zajednice. Istovreme-
no, kao zagovornici/e pokreta zlostavljanih ena i djece naglaavaju naine
na koji zakoni ine opskurnim privilegovanje heteroseksualnih odnosa, kao
to i obiteljska privatnost ini opskurnim mo mukarca. Program pravne
reforme gej i lezbijskih prava je viestruk i ukljuuje zakon o graanskim
pravima za prevenciju stambene i radne diskriminacije, opoziv zakon o
antisodomiji, pravno priznavanje istospolnih partnerskih zajednica ili bra-
ka, eliminacija predrasuda protiv razvedenih roditelja koji su gej ili lez-
bijka u odreivanju skrbi nad djetetom, eliminacija prohibicije protiv gej
mukaraca i lezbijki u postajanju usvojitelji/ca/ma i skrbnici/a/ma djece i
opoziv zabrane na sluenje vojnog roka za gej mukarce i lezbijke. Ove
ciljeve ne podravaju svi/e aktivisti/kinje sa jednakom revnou i jedna
od rasprav koja se razvila jeste ona oko pitanja poeljnosti pravno-regu-
lisanog istospolnog braka. Ipak, razliite organizacije, ukljuujui Nation-
al Gay and Lesbian Task Force, fondaciju Lamba za pravnu odbranu i Na-
cionalni centar za prava lezbijki, se zalau za jednaki graanski status lez-
bijki i gej mukaraca.
Mnogi argumenti za prava lezbijki i gej mukaraca se pozivaju na tvrd-
nju da je konsenzualna seksualna aktivnost izmeu odraslih osoba privatna
stvar koja treba biti zaklonjena od dravnog ispitivanja. Doima se da krim-
inalne zakonske odredbe protiv istospolnih aktivnosti, koje poprimaju for-
mu antisodomskih statuta, a koje je Vrhovni sud, kao to e biti razmatrano
dalje u tekstu, artikulisao u brojnim odlukama tokom esdesetih i sedam-
destih godina, uskrauju gej mukarcima i lezbijkama pravo na privatnost
i ini se da je zabrana istospolnih brakova kontradiktorna odluci u sluaju
Loving v. Virginia, u kojem se navodi da je izbor branog partnera jedan od
20 DIJALOG

osnovnih graanskih prava ovjeka.7 Zalaganja da se postigne zakonsko

priznanje prava na privatnost u konsenzualnom seksualnom ponaanju su,
prema tome, vodea stavka u programu pokreta za gej i lezbijska prava.
Razvoj zakonskog prava na privatnost je zapoeo 1965. godine i inio se
kao da prua obeanje da e istospolne zajednice uskoro biti u mogunosti
da se pozovu na doktrinu zatite svojih odnosa (i sebe samih) od optubi za
kriminalne aktivnosti. Prvo razmatranje Suda o konstitucionalno-zatienom
pravu na privatnost je pronaeno u sluaju Griswold v. Connecticut. Gris-
wold je oborio Connecticut zakonsku odredbu kojom se ujedno zabranila up-
otreba kontracepcijskih sredstva i in savjetovanja korisnica/ka o upotrebi
tih sredstava. Miljenje veine, kako je napisao Justice Douglas, je bilo da
supruniki seksualni odnosi pripadaju zoni privatnosti osnovanoj putem
nekolicine fundamentalnih ustavnih garancija. Sedam godina kasnije, u
sluaju Eisenstadt v. Baird, Sud je zadrao miljenje da pravo na privatnost
kao takvo pripada pojedincu/ki, a ne samo branim parovima: Ako pravo
na privatnost neto znai, onda je to pravo pojedinca, vjenanog ili sam-
ca, da bude slobodan od neovlatene dravne intruzije u pitanja koja fun-
damentalno utiu na osobu. Jedno od takvih pitanja je i odluka da li nositi
ili zaeti dijete. Ove odluke su se pozivale na privatnost o zatiti slobode
za neprokreativne seksualne ekspresije suglasnih osoba.
Sud je, takoer, pokazao zabrinutost za zatitu konsenzualnih intimnih
odnosa u sluaju Loving v. Virginia, to se vidjelo u obaranju Virginia za-
konske odredbe o prohibiciji braka izmeu osoba bijele rase i osoba drugih
ras. Sud je izjavio da je brak osnovno graansko pravo i jedno od vital-
nih osobnih prava bitnih za uredno ostvarenje sree slobodnog ovjeka.
Izbor branog partnera/ice je bila sloboda zatiena striktnim pravnim pro-
cesom, koji drava nije mogla ograniiti. Sud je zadrao miljenje da su
zakoni protiv rasnog mijeanja prekrili zakonsku odredbu o jednakosti
zatite kao i zakonsku odredbu striktnog pravnog procesa. Ovakvi zakoni
su uticali ne samo na mogunost suprunike intimnosti ve, takoer, i na
graansku jednakost crnaca i bijelaca. Zakoni protiv mjeanja rasa su bili
neminovno odobrenje vrhovne vlasti bijelog ovjeka.
Kroz prizmu ovih dvadeset godina historije zatite konsenzualne seksu-
alne aktivnosti izmeu odraslih osoba, zasnovane na privatnosti seksualnog
i prokreativnog ponaanja i na slobodi izbora branog partnera, mnogi/e
zagovornici/e gej i lezbijskih prava su ostali zaueni kada je 1986. godine
Vrhovni sud donio odluku da pravo na privatnost ne sprjeava drave od

7 Od 1989. godine, sodomija se smatra zloinom u 24 drave (urednici/e Harvard Law Re-
view 9); pokuaj drave Hawaii da 1996. godine proiri pravno priznavanje istospolnih bra-
kova se i dalje osporava u sudnicama.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 21
stavljanja van zakona akata sodomije izmeu suglasnih osoba (Bowers v.
Hardwick). Pojedini seksualni akti, preuzeti od onoga to bi trebalo da bude
privatnost u spavaoj sobi, definirani su kao podobni za javnu regulaciju.
Jo od Georgia zakona o sodomiji podjednako primijenjenog na heterosek-
sualne i homoseksualne aktivnosti, u podravanju ovakve zakonske odred-
be, inilo se da je Sud odstupio od svoje odluke u sluaju Griwold da su
seksualni odnosi unutar braka privatne prirode i uredno zatieni od intru-
zije od strane drave. Istovremeno, Sud je interpretirao zakonsku odredbu
kao da se tie samo homoseksualne sodomije. Utemeljujui svoju odluku
na nedostatku bilo koje tradicije koja prepoznaje homoseksualnu sodomi-
ju kao zatienu aktivnost, Sud je uinio jasnim da to je stvarno bilo u pi-
tanju jeste to da drava ima mo da privileguje heteroseksualni brak i sta-
vi van zakona neheteroseksualnu intimnost.
U odbijanju privatnosti istospolnim zajednicama, Sud je propustio pre-
poznati vanost uvida Harriete Jacobs, koji se ogleda u sluaju Loving v.
Virginia, a ukazuje na to da pravo na slobodno stvaranje odnosa intimnos-
ti nije samo osnovno ljudsko pravo, ve takoer vaan temelj na kojem
poiva graanstvo. Ne tako davna zalaganja da se opozove zabrana sluenja
vojne slube za gej mukarce i lezbijke insistiraju na tome da su svi lju-
di sposobni za preuzimanje prava i odgovornosti graanstva, bez obzira
na njihovu seksualnu pripadnost. Vojne regulacije, koje iskljuuju (otvore-
no) gej mukarce i lezbijke iz slube, uskrauju (prikriveno) gej i lezbijsko
vojno osoblje od potpune ekspresije njihovog personaliteta u isto vrijeme
dok zabranjuju pojedine ekspresije dravljanstva za one koji se nalaze iz-
van vojne slube. U konstruisanju gej i lezbijskih odnosa (kao razliitih od
heteroseksualnih) kao pitanja javne, radije nego privatne brige, i sudovi i
vojska usporedo uskrauju pravo na privatnost i opravdavaju javne inter-
vencije koje uvravaju heteroseksualnu privilegiju.

ZAKLJUAK
Oba pojma, i javno i privatno, su posve politiki pojmovi i predmet
su osporavanja. Ne samo da je linija razgranienja izmeu javnog i privat-
nog drutveno, pravno i politiki konstruisana, ve su i odredbe o tome to
je privatno i javno u velikoj mjeri pod uticajem spola, rase, klase i seksualne
orijentacije. Mnogi od onih koji su se bavili pitanjima privatnosti su (s pra-
vom) istakli kako je izgon ena u domen privatnog uspio da ih zadri izvan
javnog svijeta plaenog rada i politike participacije. Drugi su, ukljuujui
Harrietu Jacobs, uvidjeli da sposobnost da se ne bude naprosto odgurnut u
privatnu sferu nego da se na nju polae pravo predstavlja vano graansko
pravo i znaajnu mjeru politike moi.
22 DIJALOG

Pa ipak, premda ovaj pregled istie vanost kako pomaganje enama

da preuzmu javne uloge i odgovornosti tako i pruanje zatite individual-
noj autonomiji, on takoer pokazuje da je pogreno misliti o javnom ili
privatnom kao fiksnim kategorijama. Ne postoji tipologija ili skup pro-
cedura koje bi nam omoguile da povuemo liniju izmeu javnog i privat-
nog, koja bi bila adekvatna za sva vremena i situacije.
esta upotreba rijei privatnost povodom pitanja ljudske reproduk-
tivnosti i obiteljskog ivota ukazuje na to koliko su duboko pitanja moi i
resursa implicirana u samom ovom pojmu. Mnoge ene koje polau pravo
na upotrebu kontracepcijskih sredstava ili na odluku da se podvrgnu abor-
tusu vide u tome svoje pravo na privatnost. Takvo zahtijevanja prava insi-
stira na tome da individualne ene, a ne individualni mukarci ili drava,
donose najvanije odluke o svojoj prokreativnoj aktivnosti. Istovremeno,
oni/e koji/e podravaju autonomiju ena u donoenju odluka takoer prizna-
ju da ostali aspekti trudnoe i podizanja djeteta ne bi trebali biti shvaeni
kao privatni ili kao oni koji se tiu samo ena. Drava bi trebala uvidje-
ti svoju obavezu da prui djeci adekvatnu prehranu, medicinsku njegu i
obrazovanje, dok bi mukarci kao pojedinci trebali preuzeti odgovornost
za svoje seksualne aktivnosti i odgajanje svojih potomaka. Zahtjevi za re-
produktivna prava kao i zahtjevi za uvianje izrazito drutvene dimenzi-
je brige za djecu podrazumijevaju sporenja oko toga to je privatno a to
javno u obiteljskom ivotu. Ako se pak ini da rjeenja ovih prepirki pro-
izlaze iz sve suptilnijeg pristupa u naem razumijevanju ovih pojmova, to
je zbog toga to e takav pristup u sebi sadravati politike odluke o samoj
prirodi autoriteta koji donosi odluke i o dodjeli dobara i usluga, kako unu-
tar domainstva tako i u irem drutvu.
Povijest distinkcije javno-privatno u politikoj filozofiji Zapada i raznovrsne
politike rasprave koje smo ovdje propitivali ukazuju na to da kada linija
izmeu javnog i privatnog postane predmetom javne debate, onda to tre-
bamo shvatiti kao signal za temeljito istraivanje onih konfiguracija moi
koje imaju svoj udio u pitanjima koja se raspravljaju. Koja konstelacija
moi izlazi na vidjelo u postojeim praksama? ija mo je prozvana kada
se polae pravo na privatnost? Ili ijim interesima bi bilo udovoljeno ako
bi zahtjev za javnom intervencijom bio ispunjen? Mada ne moemo na
konaan nain povui definicijsku liniju izmeu javnog i privatnog za sve
okolnosti i sva vremena, moramo biti veoma osjetljivi na pitanja moi i uti-
caja implicirana u svakom posebnom pokuaju da se to uradi.

Prevela s engleskog: Lamija Kosovi

MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 23
BIBLIOGRAFIJA
Ackelsberg, Martha. 1989. Redefining Family: Models for the Jewish Future. In
Twice Blessed. (Redefiniranje obitelji: uzorci za budunost Jevreja. U Dva puta
Blagoslovljeni.) Ed. Christie Balka and Andy Rose. Boston: Beacon Press.
Ackelsberg, Martha and Mary Lyndon Shanley. 1992. Gender, Resistance, and
Citizenship: Womens Struggle with/in the State. Paper presented at the Social
Science History Association, Chicago. (Rod, Otpor i Graanstvo: enska borba
sa/u dravi. Rad prezentovan na konferenciji Udruenja povijesti drutvenih
nauka u Chicago.)
Amott, Teresa. 1990. Black Women and AFDC: Making Entitlement out of
Necessity. In Women, the State, and Welfare. (Afro-amerike ene i AFDC:
Traenje prava iz potrebe. U ene, Drava, i Socijalna pomo.) Ed. Linda
Gordon. Madison: University of Madison.
Arendt, Hannan. 1965. On revolution. (O revoluciji.) New York: Viking.
Arendt, Hannan. 1968. The Human Condition. (Ljudsko stanje.) New York: Viking.
Bowers v. Harwick. (Bowers protiv Harwick.) 1986. 106 S. Ct. 2841.
Brennan, Teresa and Carole Pateman. 1979. Mere Auxiliaries to the
Commonwealth: Women and the Origins of Liberalism. (Puki generatori
dravne zajednice: ene i korijeni liberalizma.) Political Studies 272:183-200.
Burnham, Margaret. 1987. An Impossible Marriage: Slave Law and Family Law.
(Nemogui brak: Zakon o robovima i porodini zakon.) Law and Inequality
5:187-225.
Collins, Patricia Hill. 1990. Black Feminist Theory. (Feministika teorija crnkinja.)
Cambridge, England: Unwin-Hyman.
Crenshaw, Kimberle. 1992. Whose Story Is It, Anyway? Feminist and Antiracist
Appropriations of Anita Hill. In Race-ing Justice, En-gendering Power.
(Uostalom, ija je to pria? Feministika i antirasistika odreivanja Anite
Hill. U Rasna pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Degler, Carl. 1965. Revolution Without Ideology: The Changing Place of
Women in America. In The Woman in America. (Revolucija bez ideologije:
Promjenljivo mjesto en u Americi. U ena u Americi.) Ed. Robert J. Lifton.
Boston: Houghton Mifflin.
Dietz, Mary. 1991. Hannan Arendt and Feminist Politics. In Feminist
Interpretations and Political Theory. (Hannan Arendt i feministika politika.
U Feministika tumaenj i politika teorija.) Ed. Mary Lyndon Shanley and
Carole Pateman. University Park: Pennsylvania State University Press.
Di Stefano, Christine. 1991. Configurations of Masculinity: A Feminist Perspective
on Modern Political Theory. (Konfiguracije maskuliniteta: feministiki osvrt na
modernu politiku teoriju.) Ithaca, NY: Cornell University Press.
24 DIJALOG

Editors of the Harvard Law Review. 1990. Sexual Orientation and the Law.
(Seksualna orijentacija i zakon.) Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Eisenstadt v. Baird. (Eisenstadt protiv Baird. ) 1972. 405 U.S. 439.
Elshtain, Jean Bethke. 1974. Moral Women and Immoral Man: Reflections on the
Public Private Split. (Moralne ene i nemoralni mukarci: Osvrti na javno-
privatnu podjelu.) Politics and Society 4:453-473.
Elshtain, Jean Bethke. 1981. Public Man, Private Women: Women in Social and
Political Thought. (Javni mukarac, privatna ena: ene u drutvenoj i politikoj
filozofiji.) Princeton, N.J.: Princeton University Press.
Engels, Friedrich. 1962. The Origins of the Family, Private Property, and the State.
In Marx, Engels: Selected Work, vol.2. (Porijeklo obitelji, privatni posjed i
drava. U Marx, Engels: Odabrana djela, vol.2.). Moscow: Foreign Languages
Publishing House.
Fineman, Martha. 1991. Images of Mothers in Poverty Discourses. (Prikazi majki
u diskurzima o siromatvu.) Duke University Law Journal 1991: 274-295.
Fraser, Nancy. 1992. Sex, Lies, and the Public Sphere: Some Reflections on the
Confirmation of Clarence Thomas. (Spol, lai i javna sfera: neki od osvrta na
potvrdu Clarance Thomasa.) Critical Inquiry 18 (Spring): 595-612.
Gordon, Linda. 1988. Heroes of Their Own Lives. (Heroji svojih vlastitih ivota.)
New York: Viking.
Gordon, Linda. 1990. Family Violence, Feminism, and Social Control. In Women,
the State, and Welfare. (Nasilje u porodici, feminizam i kontrola drutva. U
ene, drava i socijalna pomo.) Ed. Linda Gordon. Madison: University of
Wisconsin Press.
Griswold v. Connecticut. (Griswold protiv Connecticut.) 1965.381 U.S. 479.
Hartman, Heidi. 1976. Capitalism, Patriarchy, and Job Segregation by Sex. In
Capitalist Patriarchy and the Case for Socialist Feminism. ( Kapitalizam,
patrijarhat i radna segregacija po spolu. U Kapitalistiki patrijarhat i sluaj za
socijalistiki feminizam.) Ed. Zillah Eisenstein. New York: Monthly Review Press.
Hartman, Heidi. 1981. The Unhappy Marriage of Marxism and Feminism. In
Women and Revolution. (Nesretni brak marksizma i feminizma. U ene i
revolucija.) Ed. Lynda Sargent. Boston: South End Press.
Higginbotham, A. Leon, Jr. 1992. An Open Letter to Justice Clarence Thomas
from a Federal Judicial Colleague. In Race-ing Justice, En-gendering Power.
(Otvoreno pismo federalnog sudskog kolege sucu Clarence Thomasu. U Rasna
pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Jacobs, Harriet A. 1987. Incidents in the life of a Slave Girl. (Sluajevi u ivotu
mlade ropkinje.) Cambridge: Harvard University Press.
Jones, Ann. 1994. Next Time, Shell Be Dead: Battering and How to Stop it. (Sljedei
put e biti mrtva: Zlostavljanje en i kako ga zaustaviti.) Boston: Beacon Press.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 25
Kraditor, Aileen. 1965. The Ideas of the Womans Suffrage Movement. (Ideje pokreta
za ensko pravo glasa.) New York: Columbia University Press.
Kymlicka, Will. 1990. Contemporary Political Philosophy: An Introduction.
(Suvremena politika filozofija: Uvod.) Oxford: Clarendon Press.
Lange, Lynda. 1991. Rousseau and Modern Feminism. In Feminist Interpretations
and Political Theory. (Rousseau i moderni feminizam. U Feministika
tumaenja i politika teorija.) Ed. Mary Lyndon Shanley and Carole Pateman.
University Park: Pennsylvania State University Press.
Lefkowitz, Rochelle and Ann Withorn. 1990. For Crying Out Loud: Women
and Poverty in the United States. (Zaboga: ene i siromatvo u Sjedinjenim
Dravama.) New York: Pilgrim.
Locke, John. 1963. Two Treatises of Government. (Dva Vladina meunarodna
dokumenta.) Ed. Peter Laslett. Cambridge: Cambridge University Press.
Loving v. Virginia. (Loving protiv Viginia.) 1967. 388 U.S. 1.
Lubiano, Wahneema. 1992. Black Ladies, Welfare Queens, and State Minstrels:
Ideological War by Narrative Means. In Race-ing Justice, En-gendering Power.
(Crne dame, kraljice socijalne pomoi i dravni muzikanti: Ideoloki rat
narativnim sredstvima. U Rasna pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New
York: Pantheon.
MacKinnon, Catherine. 1989. Toward a Feminist Theory of the State. (Ka
feministikoj teoriji drave.) Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Mill, John Stuart. 1970. The Subjection of Women. In John Stuart Mill and Harriet
Taylor Mill, Essays on Sex Equality. (Podreenost ena. U John Stuart Mill
i Harriet Taylor Mill, Eseji o ravnopravnosti spolova.) Ed. Alice S. Rossi.
Chicago: University of Chicago Press.
Moore v. City of Cleveland. (Moore protiv City of Cleveland.)1977. 431 U.S. 494.
Morrison, Toni. 1992. Introduction: Friday on the Potomac. In Race-ing Justice,
En-gendering Power. (Uvod: Petak na Potomku. U Rasna pravda, rodna mo.)
Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Nelson, Barbara. 1990. The Origins of the Two-Channel Welfare State: Workmens
Compensation and Mothers Aid. In Women, the State, and Welfare. (Korijeni
dvosmjerno socijalne drave: Pravo na naknadu radnika i pomo majkama. U
ene, Drava, i Socijalna pomo.) Ed. Linda Gordon. Madison: University of
Madison.
OBrien, Mary. 1983. The Politics of Reproduction. (Reproduktivna politika.)
Boston: Routledge and Kegan Paul.
Okin, Susan Moller. 1979. Rousseaus Natural Woman. (Prirodna ena
Rousseaua.) Journal of Politics 41:393-416.
Okin, Susan Moller. 1989. Justice, Gender, and the Family. (Pravda, rod i obitelj.)
New York: Basic Books.
26 DIJALOG

Olsen, Frances. 1983. The Family and the Market: A Study of Ideology and Legal
Reform. (Obitelj i trite: analiza ideologije i pravne reforme.) Harvard Law
Review 96 (7).
Painter, Nell Irvin. 1992. Hill, Thomas, and the Use of Racial Stereotype. In Race-
ing Justice, En-gendering Power. (Thomas Hill i upotreba rasistikog stereotipa.
U Rasna pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Pateman, Carole. 1980. Women and Consent. (ene i pristanak.) Political
Theory 8 (2):149-168.
Pateman, Carole. 1988. The Sexual Contract. (Spolni ugovor.) Stanford, Calif.:
Stanford University Press.
Pateman, Carole. 1989. Feminist Critiques of the Public/Private Dichotomy. In The
Disorder of Women: Democracy, Feminism, and Political Theory. (Feministike
kritike javno-privatne dihotomije. U Poremeaj en: demokratija, feminizam i
politika teorija.) Stanford, Calif.: Stanford University Press.
Pitkin, Hanna. 1981. Justice: On Relating Private and Public. (Pravda: O
povezanosti javnog i privatnog.) Political Theory 9 (3):327-352.
Piven, Frances Fox and Richard A. Cloward. 1979. Poor Peoples Movements:
How They Succeed, Why They Fail. (Pokreti siromanih: kako uspijevaju, zato
doivljavaju neuspjeh.) New York: Pantheon.
Polanyi, Karl. 1957. The Great Transformation. (Velika transformacija.) Boston:
Beacon Press.
Rainwater, Lee. 1967. The Moynihan Report and the Politics of Controversy.
(Moynihanin izvjetaj i politika spora.) Cambridge: MIT Press.
Rhode, Deborah. 1989. Justice and Gender: Sex Discrimination and the Law.
(Pravda i rod: Spolna diskriminacija i zakon.) Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Rosaldo, Michelle Zimbalist. 1974. Woman, Culture and Society: A Theoretical
Overview. In Women, Culture and Society. (ena, kultura i drutvo: teoretski
pregled. U ene, kultura i drutvo.) Ed. Michelle Zimbalist Rosaldo and Louise
Lamphere. Stanford, Calif.: Stanford University Press.
Rosaldo, Michelle Zimbalist. 1980. The Use and Abuse of Anthropology.
(Upotreba i zloupotreba antropologije.) Signs 5 (3):389-417.
Rousseau, Jean-Jacques. 1978. On the Social Contract, with the Geneva Manuscript
and Political Economy. (O drutvenom ugovoru, sa enevskim rukopisom i
politikom ekonomijom.) Trans. Judith R. Masters and ed. Rodger D. Masters.
New York: St. Martins Press.
Schechter, Susan. 1982. Women and Male Violence: The Visions and Struggles of the
Battered Womens Movement. (Nasilje ena i mukaraca: Vizije i napori pokreta
zlostavljenih ena.) Boston: South End Press.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 27
Shanley, Mary Lyndon. 1991. Marital Slavery and Friendship: John Stuart Mills
The Subjection of Women. In Feminist Interpretations and Political Theory.
(Stvarno ropstvo i prijateljstvo: John Stuart Millovo potinjavanje ena. U
Feministika tumaenja i politika teorija.) Ed. Mary Lyndon Shanley and
Carole Pateman. University Park: Pennsylvania State University Press.
Stack, Carol. 1974. All Our Kin. (Svo nae srodstvo.) New York: Harper and Row.
Village of Belle Terre v. Boraas. (Village of Belle Terre protiv Boraas.) 1974. 416 U.S. 1.
Weiss, Penny. 1987. Rousseau, Antifeminism, and Womens Nature. (Rousseau,
antifeminizam i priroda ena.) Political Theory 15 (February): 81-98.
Weiss, Penny. 1990. Sex, Freedom, and Equality in Rousseaus Emil. (Spol,
sloboda i jednakost u Rousseauovoj Emil.) Polity 22 (Summer): 603-625.
Wells, Ida B. 1977. Lynching and the Excuse for It. (Linovanje i opravdanje za
to.) The Independent, May 16. Reproduced in Lynching and Rape: An Exchange
of Views (Reproducirano u Linovanje i silovanje: razmjena miljenja), by Jane
Addams and Ida B. Wells, edited and with an introduction by Bettina Aptheker.
Ocassional Paper no.25. New York: American Institute for Marxist Studies.
Wells, Ida B. 1990. Lynch Law in All Its Phases. In Ida B. Wells-Barnett: An
Exploratory Study of an American Black Women, 1893-1930. ( Zakon o
linovanju u svim njegovim fazama. U Ida B. Wells-Barnett: istraivaka analiza
afro-amerikanki, za period od 1893 do 1930.) Ed. Mildred I. Thompson, vol. 15 of
Black Women in United States History. Brooklyn, N.Y.: Carlson Publishing.
Wilson, William Julius. 1988. The Truly Disadvantaged. (Stvarno podinjeni.)
Chicago: University of Chicago Press.

Privacy, Publicity and Power

A Feminist Rethinking of the Public-Private Distinction

Continuous debates on the line of demarcation between public and pri-

vate - both socially, legally and politically constructed notions, as well as
numerous provisions directly conditioned by sex, class and sexual orien-
tation relating to the issue what belongs to private or public sphere, show
to what extend the public and the private are the political notions.
The text questions the history of the public-private dichotomy through
the lens of political philosophy and versatile political discussions in the West
and it shows that when the line between the public and the private becomes
an object of a public debate than we should take it as a signal to scrutinize
the configurations of power that have a stake in the matters under discus-
28 DIJALOG

sion. Also, it indicates that thinking of public or private as fixed cate-

gories is misguided as there is no set of procedures that would enable draw-
ing of a sharp, unquestionable and exclusive line between public and pri-
vate - one that would be appropriate for all times and situations.
What is private and/or what is public in the family life which is often
taken as a paradigm of private, is demonstrated through the requests and
contentions on the issues of reproductive rights of women, the rights of in-
dividuals living in homosexual unions, and the rights on children adoption,
as well as through the demands for grasping expressively the social dimen-
sion of maternity, health care, violence, etc. Another emphasis in the text is
given to the importance of womens empowerment, as well as the empow-
erment of other minority groups, especially when it comes to assuming
public roles and responsibilities, and rendering of the political, public,
protection in the private.
The final definitional line between public and private, that is the one that
would be valuable for all times and circumstances, cannot be drawn; but
as the text implies, what is of importance is developing a sensible way of
thinking about all those social questions that are directly conditioned by the
power structures and influenced by the established norms.
 Susan Moller Okin

Feminizam, enska ljudska prava i

kulturalne razlike1

N edavni globalni pokret za enska ljudska prava je uspio znaajno

preispitati naine razumijevanja ljudskih prava. S obzirom da
se mnoga krenja enskih prava deavaju u privatnoj sferi porodinog
ivota, te se opravdavaju pozivanjima na kulturalne i religijske norme,
porodica i kultura (ukljuujui i njihove religijske aspekte) su podvrgnute
kritikoj analizi.
Proces priznavanja enskih prava kao ljudskih prava se poeo odvijati na
globalnoj sceni od lokalnog aktivistikog nivoa pa do nivoa meunarodnih
konferencija u zadnje dvije decenije. Ovo je zahtijevalo znatno promiljanje
ljudskih prava. Mnoga specifina ljudska prava koja su presudna za dobro-
bit ena trebaju biti identificirana i osigurana kako bi se zaustavile oigledne
rodno zasnovane nepravde. U ovom radu prvo pokazujem kako mnoga od
tih prava ne mogu biti priznata kao ljudska prava bez znaajnog preispi-
tivanja samog koncepta ljudskih prava ali i nekih institucija temeljnih za
razliite ljudske kulture, kao to su sigurno porodica i religija. Nakon toga,
istraujem neke zanimljive veze i nedostatke veza izmeu zapadnog femi-
nizma naroito akademskog feminizma sa Zapada i globalnog pokreta
za enska prava. Na kraju, nudim neka promiljanja o feministikoj kritici
(promiljanja koja su stimulirana kako itanjem radova, tako i prisustvom na
sastancima feministikih aktivistica koje se bave enskim pitanjima u drugim
kulturama), te promiljanja o tome kakvu vrstu podrke, po mom miljenju,
feministice sa Zapada mogu pruiti globalnom pokretu za enska prava.
Zato to su neka od najtemeljnijih enskih prava pravo na slobodu kre-
tanja i pravo na rad izvan kue, te pravo na tjelesni integritet i sloboda od
nasilja bila vrlo prisutna u meunarodnim vijestima u zadnje vrijeme, pozi-
vat u se na te primjere prilino esto. Meutim, inei to ne elim uman-
jivati vanost drugih bitnih prava, kao to su pravo na zdravstvenu zatitu,
adekvatan standard ivljenja itd.

1 Ovaj tekst je objavljen u zborniku radova koji su uredile Uma Narayan i Sandra Harding,
Decentering the Center: Philosophy for Multicultural, Postcolonial and Feminist World (De-
centriranje centra: Filozofija za multikulturalni, postkolonijalni i feministiki svijet), Indi-
ana University Press: Bloomington, 2000, str. 26-47
30 DIJALOG

Od poetka ljudskopravakog pokreta od poslije Drugog svjetskog rata,

ene su formalno ukljuene kao nositeljice ljudskih prava. Opa deklaracija o
ljudskim pravima (1948) i mnoge deklaracije koje su je slijedile, ukljuujui
dva meunarodna pakta Ujedinjenih nacija, o ekonomskim, socijalnim i kul-
turnim pravima (UNICESCR) i o graanskim i politikim pravima (UNIC-
CPR), proglaavaju jednaka prava za sva ljudska bia bez obzira na nji-
hov spol. U praksi, meutim, diskriminacija nad enama je prisutna u svim
zemljama svijeta, kako u razliitim tako i u slinim oblicima, te u znatno
razliitim opsezima. Nadalje, osnove za ovu razliku esto su bile, i jo uvi-
jek jesu u mnogim dijelovima svijeta (u nekim kulturalnim ili religijskim
grupama u svim zemljama), viene kao mnogo prirodnije, neizbjenije i
bezazlenije nego osnove za druge razlike koje ljudskopravake deklaraci-
je zabranjuju kao to su rasa, religija ili politiko miljenje. Zaista, dis-
kriminacija zasnovanana na spolu se esto opravdava time da je u skladu
sa mnogim kulturama ukljuujui i religijske aspekte ovih kultura koje
se prakticiraju u svijetu danas.
Danas se ini gotovo nevjerovatnim da se Opa deklaracija o ljudskim pra-
vima iz 1948. godine tako jasno odrekla spolnih razlika, s obzirom da u to vri-
jeme nije bilo zemlje u svijetu koja nije imala zakone koji rutinski nisu pravili
razliku izmeu spolova, esto po pitanjima temeljnih prava. U to vrijeme Fran-
cuska i Italija su enama tek dale pravo glasa, dok vicarska to nije uradila
(na nivou dravnih izbora) do 1973. godine. U veini zemalja, diskriminaci-
ja na osnovu spola pri zapoljavanju, u porodinom pravu i mnogim drugim
oblastima ivota ostala je rutinska jo mnogo godina nakon toga, a u mnogim
zemljama, krenja enskih temeljnih ljudskih prava su jo uvijek uobiajena
(vidi, na primjer, Bunch 1994, 32-34). Ogromni jaz izmeu proglaavanja pra-
va i onoga ta se deava u stvarnosti postao je uobiajeni obrazac. Zbog ovo-
ga mnogi/e mogu postati cinini; jer, kao to e nekoliko primjera izloenih
u nastavku pokazati, ak i deklaracije koje su izriito namijenjene enskim
pravima kao to je Opa deklaracija o enskim pravima (1967) i Konvenci-
ja o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena ili CEDAW (1979) su potpi-
sale, pa ak i ratificirale, vlade zemalja iji zakoni ili prihvaene prakse nisu
ni blizu ispunjavanja odredbi iz ovih konvencija.
Openito, rani univerzalni ljudskopravaki dokumenti priznaju enska
prava na temelju jednakosti sa mukarcima i koriste rodno neutralni jezik.
Meutim, kao to su nedavno primijetile dvije feministike komenta-
torice, ovo moe biti instrument sa dvije otrice ako se koristi kako bi se
kaznile ene koje se ne povinuju konvencionalnim normama namijenjen-
im mukarcima (Kaufman and Lindquist 1995, 121-22). Prva deklaracija
koja je izriito namijenjena enskim ljudskim pravima, CEDAW, odstupa
SUSAN MOLLER OKIN 31
od rodno neutralnog jezika kako bi oslovila pitanja kao to su porodiljsko
odsustvo, zdravstvena zatita za trudnice i afirmativna akcija za ene u obra-
zovanju i zapoljavanju. Meutim, u zadnjih dvadeset godina sve vie se
uvia da ozbiljno shvatanje ena kao ravnopravnih traiteljica ljudskih pra-
va zahtijeva znatno dublje promiljanje koncepta ljudskih prava.
Tokom priprema za UN-ovu Svjetsku konferenciju o ljudskim pravima
koja je odrana 1993. godine u Beu pokrenuta je velika peticija irom svi-
jeta koja je uzletjela kao raketa (Friedman 1995, 28). Peticija je poziv-
ala da konferencija sveobuhvatno razmotri enska ljudska prava na sva-
kom nivou tokom svog zasjedanja i prizna rodno zasnovano nasilje kao
krenje ljudskih prava koje zahtijeva hitnu akciju (Friedman 1995, 28).
Kao rezultat ovoga i velikog sastanka za strateko planiranje koji je oku-
pio ene iz mnogih regija, grupe koje se bave enskim ljudskim pravima
su bile ubjedljivo najorganiziranije uesnice ispred nevladinih organizaci-
ja i imale su znaajan uticaj na Beku deklaraciju i Program akcije. Ovo
je nastavljeno i znaajno unaprijeeno na etvrtoj svjetskoj konferenciji o
enama u Pekingu u septembru 1995. godine.
Zato je bilo neophodno ponovo razmotriti ljudska prava kao to je st-
varno trebalo kako bi se oslovila mnoga vana enska prava?2 Naelno,
zato to su i rani koncepti prava ovjeka3 iz sedamnaestog stoljea i
originalni koncepti meunarodnih ljudskih prava iz sredine dvadesetog
stoljea formulirani imajui na umu mukarca kao glavu porodice. Ta prava
su zamiljena kao prava takvih pojedinaca jednih protiv drugih i posebno
protiv vlada pod ijom vlasti su ivjeli. Obino je bilo priznato da je posto-
jala sfera privatnosti, koja je pravima zatiena od vanjskih smetnji, ali ne
nuno i interno ureena u skladu sa pravima svojih lanova/ica. Teko da se
moe sumnjati da su Locke i njegovi savremenici, te tvorci Ope deklaraci-
je prvenstveno imali na umu mukarca kao glavu porodice kada su mislili
na one koji su trebali imati prirodna i ljudska prava koja su zagovarali
i proglaavali (Bunch 1995; Okin 1989a, naroito 42-45; Pateman 1994).
Kao primjer privatnih stvari u koje niko ne bi trebao ni pomisliti da se up-
etlja, Locke navodi oevu odluku za koga e se njegova kerka udati (Locke
1950, 28-29). Bilo kakva prava koja bi kerka mogla imati po tom pitan-
ju se ne spominju. Neki slini primjeri iz dvadesetog stoljea zatakavanja
enskih prava u privatnu sferu bit e pomenuti kasnije.

2 Postoji substancijalno preklapanje izmeu materijala u naredna tri odjeljka i dijelova mog
neobjavljenog rukopisa Kultura, religija i formiranje enskog identiteta: odgovori na
ljudskopravake izazove (bez datuma)
3 komentar prevoditeljice: u engleskoj verziji teksta koristi se rije men to takoer znai i
mukarac
32 DIJALOG

Rastui broj feministike ljudskopravake literature pokazuje da se muke

predrasude o ljudskopravakom razmiljanju i njihovi prioriteti moraju prom-
ijeniti kako bi se enska prava potpuno priznala kao ljudska prava. Problem
nije toliko to su muki zahtjevi za prava A, B i C priznata, dok enski zahtje-
vi za ta ista prava nisu to opet ne govori da se ovo nikada ne deava, ve
je problem to su postojee teorije, kompilacije i prioritizacije ljudskih pra-
va konstruirane po mukom modelu. Kada se enska ivotna iskustva pod-
jednako uzmu u obzir, ove teorije, kompilacije i prioritizacije se znaajno
mijenjaju. Primjeri pitanja koja izbijaju u prvi plan, umjesto da potpuno
bivaju ignorirana, ukljuuju silovanje (ukljuujui silovanje u braku i si-
lovanja tokom rata), nasilje u porodici, slobodu reprodukcije, vrednovanje
brige za djecu i drugih poslova u domainstvu kao plaeni rad, te nejednake
mogunosti za ene i djevojice u obrazovanju, zapoljavanju, stanovanju,
pristupu kreditima i zdravstvenoj zatiti. Cilj je bio i u znaajnoj mjeri
je ostvaren Bekom konferencijom o ljudskim pravima i kasnije etvrtom
svjetskom konferencijom o enama u Pekingu u centar diskursa o ljuds-
kim pravima ugraditi oblasti koje su esto pitanja ivota i smrti za ene (i
djecu), a koja su do tada viena kao dio pokreta za enska prava, pa pre-
ma tome i programa posebnog interesa... [te toliko] marginalna za mnogo
ozbiljniju odgovornost koju meunarodno pravo ima za ljudska prava
(Peters i Wolper 1995, 2).
Neka openito prepoznata krenja ljudskih prava imaju specifine rodno
zasnovane oblike koji obino nisu priznati kao krenja ljudskih prava. Ova
krenja esto ine mnogo moniji lanovi/ce porodice nad manje monim
lanovima/cama. Na primjer, ropstvo je opepriznato kao fundamental-
no krenje ljudskih prava. Ali situacije kada roditelji udaju svoje kerke
u zamjenu za novac ili ih ak prodaju svodnicima obino se ne vide kao
primjeri ropstva. Takoer i situacije kada mu plati novac za svoju enu ili
je oeni bez njenog pristanka odrasle osobe, kada je zatvori u kuu, zabrani
joj da radi za platu ili prisvaja njenu zaradu, kada je tue zbog neposlunosti
ili neuspjeha, iako su sve primjeri ropstva, u mnogim dijelovima svijeta
ove situacije nisu priznate kao krenja ljudskih prava. U nekim dijelovima
veina ovih djela se zaista smatra kao neto unutar granica normalnog, kul-
turno dozvoljenog ponaanja za roditelje ili mueve.4 Takoer, rijetko se

4 Na primjer u martu 1997. godine sud je u vanom sluaju u Pakistanu odluio da je brak
dvadesetjednogodinje ene, iako zakljuen bez oevog prethodnog ugovaranja, vrijedei.
Oigledno, prije toga u muslimanskom Pakistanu, kao i u Lokeovoj Engleskoj, odrasla ena
nije mogla sklopiti vaei brak sa mukarcem kojeg ona odabere. Neki od obiaja koje pom-
injem, kao to su cijena za mladu, ponekad se pravdaju obiajima koji iskazuju potovanje
eni i njenoj porodici. Meutim, u praksi cijena za mladu esto ima za cilj potlaiti ene i
sluiti mukarcima. U vezi sa zadnjom observacijom vidi Kaufman i Lindquiser 1989, 131,
gdje citiraju Russell 1989.
SUSAN MOLLER OKIN 33
priznavalo da su ene ranjive prema siromatvu i da postoji potreba za os-
novne socijalne slube, kao to je zdravstvena zatita na primjer, zbog nji-
hovih biolokih reproduktivnih kapaciteta i njihovog preuzimanja, u goto-
vo svim drutvima, vee odgovornosti za djecu.
ak i veina ljudskopravakih aktivista/ica, do skora, nisu bili raspoloeni/e
priznati da su mnoge kulturalno sankcionirane zloupotrebe i primjeri ne-
brige za ene ustvari ozbiljna krenja ljudskih prava. Ipak nedavno, a
naroito tokom zadnje decenije, ovo shvaanje je snano osporeno. Na
primjer, meunarodna zajednica je tek 1995. godine u Pekingu priznala pra-
vo ena da odbiju seksualni odnos. ak i tada, protivile su se neke etvrti,
ukljuujui i Vatikan, iji su se predstavnici protivili tekstu te odredbe
(New York Times, 1995).
Oni koji trae uspostavljanje enskih prava kao ljudskih prava takoer
istiu da se znatno ranije ljudskopravako razmiljanje fokusira na vlade kao
kritelje ljudskih prava. Ovo je jako vidljivo iz tekstova veine meunarodnih
ugovora. Na primjer, centralna odlika meunarodne pravne definicije
muenja je da se deava u javnom prostoru: mora je nanijeti slubena os-
oba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u slubenom svojstvu ili na njezin
poticaj ili s njezinim izriitim ili preutnim pristankom. (Charlesworth
1994, 72, 83, biljeka 103). Ali dok vlade esto mogu uticati na i djelova-
ti kako bi smanjile ili pokuale eliminirati mnoga krenja enskih ljudskih
prava, sama krenja mnogo vjerovatnije e poiniti mukarci (a ponekad i
ene) pojedinano. Dio razloga za nevidljivost rodno zasnovanih krenja
jeste zapostavljanje privatne ili porodine sfere u ljudskopravakim razgo-
vorima. Jer to je upravo sfera u kojoj najvei dio svojih ivota provodi ve-
liki broj ena u svijetu (u nekim dijelovima svijeta i praktino sve ene) i
u kojima se deava ogromni broj krenja enskih ljudskih prava (Peters i
Wolper 1995, 2).
U mnogim zemljama barem u vrijeme mira najopasnija sredina za
enu je dom u kojem ivi. Tako da privatno/javna dikotomija, koja vodi
ka pretpostavci da je nosilac prava glava porodice i da je jedno od nje-
govih vanih prava pravo na privatnost u njegovom linom i porodinom
ivotu, postavlja ozbiljne prepreke na putu ka zatiti prava ena i djece.5
Problem se uslonio kako zbog zanemarivanja i negiranja razlika u moi
unutar domainstva tako i zbog pretpostavke da porodice funkcioniraju na

5 Nedavni primjer ovog stava moe se vidjeti iz komentara efa pedijatrije u velikoj bolnici u
Seattleu prilikom intervjua koji je dao povodom rasprave o kriminalizaciji enske genitalne
mutilacije u Kongresu. Rekao je: Mislim da bi ovo pitanje trebali rijeiti doktor, porodica i
dijete. Prednost bi se trebala dati privatnosti i prevelika buka oko toga je neumijesna (New
York Times 1996c). O arbitrarnosti distinkcije javno/privatno po pitanju prava ene da bude
slobodna od nasilja vidi Charlesworth 1994, 72-74.
34 DIJALOG

bezazlen nain to se nikada ne oekuje od trita ili politike sfere (Okin

1989b, 117-33; Pateman 1989). Promoviranje enskih ljudskih prava jas-
no podrazumijeva promjene u oblastima ivota koje se obino smatraju
privatnim, a pozivanje vlada na odgovornost u ovim oblastima zahtijeva
znaajnu preorijentaciju zakona o ljudskim pravima (Friedman 1995, 20).
Primjeujui da je krenje mukih graanskih i politikih prava u javnoj sferi
privilegirano u ljudskopravakom radu Charlote Bunch kae da se oni
nisu plaili... krenja u privatnoj sferi doma jer su oni gospodari te teritori-
je (Bunch 1995, 13). Suprotno tome, daleko najvee nasilje nad enama
se deava u privatnoj nevladinoj sferi (Charlesworth 1994, 72). Takoer,
vano je primijetiti da nain na koji se stvari deavaju u privatnom prostoru
doma, ukljuujui donoenje odluke i raspodjelu odgovornosti i posla, ima
znaajan uticaj na to ko moe efikasno i u potpunosti uestvovati u javnoj
sferi politike, civilnog drutva i trita. (Bunch 1995, 13).
Ova situacija sa krenjem privatnih prava je pogorana injenicom da
potivanje kulturalnih razlika sve vie postaje eufemizam za ograniavanje
ili negiranje enskih ljudskih prava. Kao to aktivistkinje-naunice
objanjavaju, najee se poziva na relevantnost, pa ak i svetost kultur-
alnih praksi u sluajevima kada se radi o pitanjima seksualnosti, braka, re-
produkcije, nasljedstva i starateljstva nad djecom (pitanja koja igraju daleko
veu ulogu u ivotima veine ena nego mukaraca). A ovo se najee
deava u kontekstima u kojima se ne poziva na tradiciju ili pravila te iste
kulture ili religije u nekim drugim oblastima ivota, kao to su trgovina ili
kriminal (vidi na primjer Shaheed 1994; Mayer 1994). U Indiji na primjer,
djelimino zbog historije nasilne religijske netrpeljivosti, ova distinkcija je
ugraena u formalni okvir drave; razliite religijske zajednice primjenju-
ju svoje line zakone dok jedinstven graanski porodini zakon ne pos-
toji.6 Ovo moe imati ozbiljne posljedice za ene, koje su pri razvodu i u
pitanjima starateljstva i nasljedstva razliito (i uglavnom nepravedno) tre-
tirane, zavisno od toga kojoj religijskoj grupi pripadaju.
Vano je primijetiti, u ovom kontekstu, da su porast i osnaivanje politike
moi religijskog fundamentalizma u mnogim dijelovima svijeta blisko ve-
zani uz odbijanje nametanja zapadnih ili bijelih kultura i ideja. Slobo-
da i jednakost ena esto se shvataju kao jasan simbol zapadnih vrijednos-
ti nasuprot kojih, i kao reakcija na koje, se definiraju religijski, konzervativ-
ni i nacionalistiki pokreti (vidi, na primjer, Afkhami 1995, naroito uvod u
poglavlje 4; Moghadam 1994, naroito poglavlja 1, 3 i 19; Narayan 1998).

6 Za dva razliita objanjenja sluaja koji je privukao meunarodnu panju na takve zakone
vidi Das 1994, 117-58; Pathak i Rajan 1992, 257-79.
SUSAN MOLLER OKIN 35
Neprekinuti i sve jai uticaj kulturalnih i religijskih opravdanja za nejed-
nakost ena je razlog zbog kojeg je izuzetno vano da se enska prava
priznaju kao ljudska prava. Mnogi ljudi ne uspijevaju uoiti koji su to ili
koliko su veliki ti problemi, a mnoge ozbiljne nejednakosti izmeu spolo-
va jo uvijek su nevidljive, beznaajne, prirodne i kulturalno prihvatljive za
mnoge. Ovo je tano za neke ljude koji se nalaze na pozicijama moi, kako
unutar tako i izvan kultura u kojima se deavaju neki od najoiglednijih i
najstranijih krenja osnovnih prava ena. Na primjer, u Afganistanu u jesen
1996. godine, kada je talibanski reim zatvorio kole za djevojice, oduzeo
svim enama pravo da idu na posao ili naputaju svoje domove bez da u
potpunosti budu pokrivene (pravila koja su nametnuta djelomino tako to
bi talibanski adolsecentni razbojnici tukli one koji bi pravila prekrili/e),
jedan direktor (mukarac) bolnice u Kabulu je rekao (a reporter New York
Timesa John F. Burns je tu njegovu izjavu smatrao tipinom) da su re-
strikcije nametnute enama bile mala cijena za mir koji je pobjeda Tal-
ibana osigurala. Sam Burns se pitao da opis situacije koji je dao Amnesty
International nazvavi je vladavinom uasa moda nije bio pretjeran
(New York Times 1996a).
Takoer, na jesen 1996. godine, nakon to su pitani o praksi klitoridek-
tomije, dunosnici vlade Obale Slonovae su priznali da poputaju zlu gen-
italnog obrezivanja ili genitalnoj mutilaciji ena, dodajui da su planira-
li educirati ljude o posljedicama te prakse, ali da nisu imali novac ni ospo-
sobljeno osoblje za tako neto. Glasnogovornik Ambasade SAD-a u Abi-
djanu je rekao da je stvar lokalnog drutva odrediti granicu do koje se te
prakse toleriraju. Njegovo kavalirstvo prema djevojicama i enama koji-
ma je ta praksa naudila jedino je nadmaio glasnogovornik francuske am-
basade koji je rekao da je ovo marginalni problem. Onda, moda malo
promislivi, ova osoba je dodala: jeste vano, ali nahraniti ljude je vjero-
vatno vanije (New York Times 1996b).
Takve reakcije donekle objanjavaju zato je vano boriti se da enska
prava budu dio ljudskopravake borbe. Zato jer to oteava starom dvostru-
kom standardu, koji je oigledno jo iv i dobro, da nastavi uticati na ljude.
Teko je zamisliti reakcije sline onim upravo spomenutim u situaciji u ko-
joj se svi mukarci koji ive pod odreenim reimom dre u kunom pritvo-
ru. ak je jo tee zamisliti tako blage reakcije na seksualni obiaj u kojem
bi mukarca, kako bi postao sposoban za enidbu i tako ekonomski mogao
preivljavati, nakon to bi mu bilo dozvoljeno da ejakulira neto sperme
i sauva je kako bi se i dalje mogao reproducirati, etvoro ili petoro lju-
di oborilo na zemlju i noem mu odrezali penis. Jer to bi za mukarce bio
najblii ekvivalent enske genitalne mutilacije koja, u svom iroko prak-
36 DIJALOG

ticiranom najmanje napadnom obliku, podrazumijeva uklanjanje klitorisa,

a sa tim i uklanjanje mogunosti enskog seksualnog zadovoljavanja.7 Ovo
su paralele koje je mogue povui u sluaju kada se nepravde poinjene nad
enama prihvate kao povrede ljudskih prava.
Opet, u mnogim drutvima (ukljuujui do nedavno i ona industrijalizira-
na zapadna drutva), nasilje nad enama u porodici se nije smatralo neim
to bi policija i druge relevantne institucije trebale prijavljivati ili protiv
ega bi se trebale boriti; vieno je kao dio porodinog ivota, normalan
mada alostan dio odnosa izmeu spolova (vidi na primjer Ofei-Aboagye
1994). Bitno je takoer obratiti panju i na injenicu da se silovanje u ratu
do 1990-ih nije smatralo ratnim zloinom za koji se moe odgovarati pred
sudom. Za mnoge je do nedavno, silovanje bilo samo ono to su neki vojni-
ci inili u ratnim okolnostima (Friedman 1995, 26).
Takoer je nevjerovatno i to da su mnoge zemlje, u kojima se prakticiraju
oblici ozbiljne diskriminacije nad enama, potpisale i ratificirale CEDAW,
mada u mnogim sluajevima sa rezervacijama. Mali, na primjer, zemlja u
kojoj se 80 posto ena podvrgava enskoj genitalnoj mutilaciji dok su jo
djevojice ili adolescentkinje, je potpisala i ratificirala Konvenciju o pra-
vima djeteta i CEDAW (Tubia 1995, 25). Mnoge zemlje koje su potpisale
takve meunarodne konvencije i deklaracije imaju zakone koje zabranju-
ju obiajne i kulturalne prakse koje mogu biti vrlo tetne za ene kao to
su djeiji brak ili prodaja mlade. Ali ovi zakoni se rijetko implementiraju
i obiajima se dozvoljava da u praksi budu jai od zakona, te da negiraju
enska prava na temeljne slobode i tjelesni integritet.
Jedna reakcija na ovo bi mogla biti: ta se postie time ako se iskoritavanje
i zlostavljanje ena prizna kao krenje ljudskih prava? Moj odgovor je da
naroito sada, nakon znaajne borbe u Pekingu, kada niti jedna odredba koja
priznaje kulturalna izuzea nije usvojena, meunarodna zajednica ima
mogunost da ova pitanja jasno stavi na stol. Veina vlada ne eli biti prog-
nanik unutar meunarodne zajednice, da oi svijeta ima uprte u sebe samo
zbog najgorih praksi ili njihove nesposobnosti da sprijee prakse tetne za
ene i djecu. Iz nekih nedavnih novinskih izvjetaja vidljivo je da etnike
i religijske grupe takoer mogu razviti isto gaenje prema tome da budu
viene kao zajednice koje podravaju ozbiljna zla poinjena nad enama.
Uope nije iznenaujue to to su se muslimani/ke u mnogim zemljama
pa ak i vlade u zemljama sa strogim islamskim zakonima ogradili/e od

7 Nahid Toubia, sudanska hirurginja i strunjakinja za ensku genitalnu mutilaciju, pie:

Muki ekvivalent za klitoridektomiju (gdje se odstranjuje cijeli ili dio klitorisa) bilo bi am-
putacija veine penisa. Muki ekvivalent infibulacije (koja pored klitoridektomije ukljuuje
i odstranjivanje ili zatvaranje veine osjetljivih tkiva oko vagine) bi bilo odstranjivanje ci-
jelog penisa, korijena sa mekanim tkivom i dio koe oko testisa. (Toubia 1995, 9).
SUSAN MOLLER OKIN 37
posebno brutalnih fundamentalistikih oblika ponaanja koje je talibanski
reim u Afganistanu pokuao opravdati govorei da je u skladu sa musli-
manskim principima (New York Times 1996d).
Jo jedan razlog za vanost priznavanja enskih prava kao ljudskih prava
je i injenica da se time utie i na pravo ena na azil. Nije koincidencija to
su, u klimi meunarodnih enskih ljudskih prava generiranoj serijama UN
konferencija koje su kulminirale konferencijama u Beu, Kairu i Pekingu,
Kanada i SAD davale legitimne izbjeglike statuse enama koje su pobjegle
od progona kao to je prisilni brak ili genitalna mutilacija. Ovo, zauzvrat,
ima daljnje posljedice. Jer, jednom kada krenje prava donese izbjegliki
status potencijalno vrlo velikoj grupi ljudi, SAD i druge zemlje u kojima e
se najvjerovatnije traiti azil imat e nove pobude za koritenje uticaja koje
imaju kako bi zaustavili ili reducirali krenja tamo gdje se deavaju.8
Kao to smo vidjeli/e prava od velikog znaaja za ene su dugo bila
izostavljena sa ljudskopravakog programa jer, kako Charlotte Bunch, jed-
na od glavnih pokretaica za uvrtavanje enskih prava u ljudskopravaki
program, opaa: ona su bila uglavnom nevidljiva i/ili odbaena kao privat-
na porodina, kulturalna ili religijska, a ne politika pitanja (Bunch 1994,
33). Mnoga krenja osnovnih enskih ljudskih prava deavaju se u porodici
i opravdavaju se pozivanjima na kulturu, religiju ili tradiciju. Tako da pre-
poznati enska prava kao ljudska prava znai gledati institucije porodice,
religije i kulture ili tradicije u novom ruhu. Pogledajmo sada dva primjera,
porodicu i religiju, i uporedimo promjene koje su se desile u nainu njiho-
vog tretiranja u ranim UN ljudskopravakim dokumentima i nainu na koji
su one tretirane u nedavnoj Pekinkoj platformi za akciju.
lan 16 Ope deklaracije o ljudskim pravima posveen je braku i porod-
ici. On specificira da je porodica prirodna i temeljna drutvena jedinica i
da se brak moe sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak osoba koje
stupaju u brak, te da punoljetni mukarci i ene imaju pravo na sklapanje
braka i osnivanje porodice bez ikakvih ogranienja u pogledu rase, nacional-
nosti ili vjere... [i] imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tokom
razvoda. (Ujedinjene nacije, 1948). Dok naturaliziraju heteroseksualnu po-
rodicu sa dva roditelja, ove specifikacije kao mnoge odredbe u Deklaraci-
ji su znaajno vie egalitarne u pogledu prava izmeu spolova nego to su
bili zakoni i prakse u gotovo svakoj zemlji na svijetu u to vrijeme (i nego to
su jo uvijek u nekim zemljama). Prakse koje kre ta prava ukljuuju ugov-

8 U jesen 1996. na Konferenciji koju je organiziralo Udruenje za ene u drutvima u razvo-

ju u Washingtonu DC desetak predstavnika vlade SAD je organiziralo sastanak o pitanjima
genitalne mutilacije. Desetak predstavnika vlade SAD-a su doli sluati bilo koga ko je htio
govoriti o temi. Sastanak je privukao oko 150 ena iz razliitih zemalja, sa vrlo razliitim
znanjem i iskustvima vezanim uz tu praksu.
38 DIJALOG

orene i prisilne brakove, djeije brakove, nejednak pristup ili uvjete razvoda
i, u nekim dravama SAD-a i jo nekim zemljama (dok ih Vrhovni sud nije
proglasio neustavnim 1967. godine), pravne zabrane brakova izmeu osoba
razliitih rasa (Loving protiv Virginie 388 U.S. 1 [1967]).
Deklaracija meutim ukljuuje i lan koji nas podsjea da je fokus vie
stavljen na muke glave domainstva nego li na druge lanove/ice porod-
ice. lan 12 glasi: Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom mijeanju u
njegov privatni ivot, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu
ast i ugled. Pored vrlo uoljivog koritenja njega, u trenutnom kontekstu
enskih prava kao ljudskih prava, formulacije mijeanja u njegov privatni
ivot i napadi na njegovu ast i ugled zvue daleko vie prijetee i nepri-
jatnije nego to su vjerovatno zvuale u doba kada su napisane. Ovo je zbog
nae pojaane svijesti postojanja nasilja u privatnosti porodinih domova
i zbog toga to se u nekim kulturama odobravaju pritvaranje, zlostavljan-
je, pa ak i ubistva ena u porodici ako se smatra da je njihovo seksualno
ponaanje (u nekim kontekstima ak i kada su silovane) uprljalo ast nji-
hovih porodica. Tretman porodica u Pekinkoj platformi za akciju je znat-
no manje apstraktan, definitivno nije konstruiran sa take gledita muke
glave porodice i znatno je svjesniji onoga ta se deava i ko ta radi u po-
rodici. Najspecifinija odredba koja se tie porodice poinje sa: ene ima-
ju presudnu ulogu u porodici... [koja] je osnovna jedinica drutva i kao tak-
va bi se trebala jaati. (Covenant9 1995, 15). Nadalje, Pekinka platforma
nastavlja sa priznavanjem postojanja razliitih oblika porodice u razliitim
kulturolokim, politikim i drutvenim sistemima. Platforma posebno skree
panju da ene vie doprinose dobrobiti porodice od mukaraca, da ta ne-
dosljednost ima drutveni znaaj, te da je poeljno podijeliti odgovornost za
odgoj djeteta izmeu ena, mukaraca i drutva u cijelosti. Platforma insi-
stira da uloga ene u porodici ne smije biti osnov za diskriminaciju niti to
smije ograniiti puno uee ene u drutvu (Covenant 1995, 15).
Druge odredbe skreu panju na poveanje broja domainstava koje
vode ene (globalno oko 25 posto u 1995. godini), na uzrok ovog problema
i veu vjerovatnou da ove porodice budu jako siromane (Covenant 1995,
13). Dodatne odredbe istiu da liavanje sloboda ena, te diskriminacija i
nasilje nad enama u mnogim dijelovima svijeta poinju i prije nego to
se one rode, te se nastavljaju tokom cijelog ivotnog ciklusa. Ove odred-
be impliciraju da porodice igraju aktivnu ulogu u krenju enskih ljudskih

9 opaska prevoditeljice: zbog lakeg pregleda literature/bibliografije ostavljen je orginalni en-

gleski naziv Covenant u zagradi. Covenant je engleska rije za pakt. Inae u ovom kontek-
stu Covenant se odnosi na Pekinku deklaraciju i platformu za akciju, a njen engleski naziv
je: Covenant for the new millennium: The Beijing declaration and platform for action
SUSAN MOLLER OKIN 39
prava i ljudskih prava djevojica. Ovo je vrlo razliita, vie kritina i mno-
go cjelovitija slika porodinog ivota nego li bezazlena i prilino apstrak-
tna slika iz Ope deklaracije.
U pogledu religije priznavanje enskih prava kao ljudskih prava je takoer
poelo mijenjati percepciju UN-ovih izjava iako te promjene nisu jo toliko
napredovale. U Opoj deklaraciji lan 18 glasi: Svako ima pravo na slo-
bodu miljenja, savjesti i religije; to pravo ukljuuje slobodu da se mijenja
religija ili uvjerenje i slobodu da se... javno ili privatno, iskazuje svoja vjera
ili uvjerenje pouavanjem, praktinim vrenjem, bogoslujem i obredima.
Meutim u UNICCPR ono to je dodato ovoj grupi prava jeste sloboda
roditelja i, u danom sluaju, zakonskih staratelja da osiguraju vjerski i mor-
alni odgoj svoje djece u skladu sa svojim vlastitim uvjerenjima. (Ujedinjene
nacije, 1966a, lan 18). Prema tome, ini se, djeca oigledno nisu ukljuena
u sve koji imaju pravo izabrati i promijeniti njegova vjerovanja. Radi-
je, vjerovanja djece se moraju podudarati sa vjerovanjima roditelja.
Pekinka platforma za akciju zauzima, kao to je to sluaj i kod pitanja po-
rodice, manje apstraktan i manje pozitivan pristup religiji. Izjava iz Pekinke
platforme za akciju o pravima koja se odnose na religiju i savjest poinje sa tvrd-
njom da religija, duhovnost i vjera igraju centralnu ulogu u ivotima miliona
ena i mukaraca, u nainu na koji ive i u eljama koje imaju za budunost.
Dalje nastavlja sa isticanjem istog univerzalnog i neotuivog prava na slo-
bodu misli, savjesti i religije ukljuujui pravo na oboavanje i prakticiranje
religije na nain na koji su to uradili i prethodni ljudskopravaki dokumenti.
Ali, zanimljivo je primijetiti, odredba o religiji se zavrava sa upozorenjem:
Meutim, priznaje se da bilo koji oblik ekstremizma moe imati negativne
posljedice po ene i moe voditi ka nasilju i diskriminaciji (Covenant 1995,
13-14).10 Nikakve indikacije o tome ta ini ekstremizam nisu date. Ali kao
i u sluaju porodica znaajno je da su religije priznate kao ne uvijek bezazle-
na dobra, barem sa take gledita ena koje trae jednaka prava.
Stoga, na meunarodnu percepciju porodice i religije poelo je uticati
priznanje ena kao punopravnih nositeljica ljudskih prava. Porodica je
postala izuzetno osporavan koncept, a stvarne porodice irom svijeta su se
poele brzo mijenjati. Idealizirana slika porodice kao okruenja u kojem
svi imaju zjedniki interes i gdje se moe oekivati da altruizam (ili beza-
zleni paternalizam) bude iznad linih interesa znaajno je dovedena u pi-
tanje. Priznato je da su mnoge odluke koje su dovele do rodne nejednako-
sti u pogledu broja stanovnika u nekim dijelovima svijeta, kao i druge od-
luke koje i dalje nepovoljno utiu na dobrobit djevojica i ena ustvari od-
luke koje se donose u porodici (Sen 1990b). Zaista, Amartya Sen je prim-

10 O konfliktima izmeu enskih prava i kulturalnih i religijskih prava vidi Charlesworth 1994, 74.
40 DIJALOG

ijetio da u nekim dijelovima svijeta definicije porodice kao sebstva mogu

biti toliko jake da osobe mogu nemati koncepte o svojoj vlastitoj dobrobi-
ti: U nekim kontekstima porodini identitet moe tako jako uticati na nae
percepcije da nam nekada moe biti teko samostalno formulirati bilo kakav
jasan pojam o naoj vlastitoj dobrobiti. On navodi primjer tipine Indi-
jke sa sela (Sen 1990a, 126-27). Drugi sociolozi takoer, dovodei u sum-
nju ranije neupitnu jednakost interesa u porodici, otvaraju crne kutije
te ispitujui koje su to porodice koje su najee prikazivane pokazuju ta
se deava unutar porodice. Tvrde da nova panja usmjerena ka porodicama
u procesu meunarodnog ekonomskog razvoja moe biti korak unatrag za
ene i djecu ako se ne bude stalno vodilo rauna o onome to se deava un-
utar porodica ukljuujui i meuporodine dinamike roda i moi i pi-
tanja rodne pravinosti (vidi, na primjer, Jaquette 1993). Studije pokazu-
ju, na primjer, da mogunosti za ene da zarade novac mogu imati znaajan
uticaj na dobrobit djece i da te mogunosti takoer obino poboljaju pozic-
iju ena za pregovaranje unutar porodice.
Takoer postaje jasno, prema dokazima iz mnogih dijelova svijeta i mnogih
religija, da je fundamentalizam bilo koje vrste od kojih mnogi jasno jaaju u
svojoj moi surov prema enama i da namee pravila koja su nepomirljiva
sa mnogim enskim ljudskim pravima. ini se da nestaju dani kada je religija
bila (zbog bilo koje mjeavine razloga) smatrana neupitno dobrom stvari koja
se treba zatiti i propovijedati ljudima, po mogunosti to mlaoj djeci.
Sada dolazim, ne bez straha, do pitanja neodlunog ili podvojenog pristupa
zapadnih akademskih feministica u pogledu krenja enskih prava u kontek-
stima drugih kultura. elim preispitati odnos, tokom ovih godina priznavanja
enskih prava kao ljudskih prava, izmeu velikog dijela zapadno-feministike
nauke i aktivizma ena iz Treeg svijeta. Tokom 1980-ih i poetkom 1990-
ih, postojalo je upadljivo neslaganje izmeu, s jedne strane, aktivnosti, dis-
kursa i preokupacija mnogih zapadnih feministikih teoretiarki (ukljuujui
i neke feministice iz Treeg svijeta koje su radile unutar konteksta zapadnih
akademija) i, s druge strane, aktivnosti i percepcije feministikih aktivistica
u Treem svijetu (ukljuujui i neke naunice-aktivistice iz Prvog svijeta kao
to je Charlotte Bunch i druge aktivistice kao Fran Hosken, koje su najvie
bile u vezi sa aktivisticama iz Treeg svijeta).
Kao to je do sada ve dobro dokumentirano, jedna od glavnih preokupacija
mnogih feministikih teoretiarki sa Zapada tokom ovog perioda je bila razli-
ka meu enama. Mnoge rane knjige i lanci drugog vala feminizma koje su
iznosile tvrdnje o enama ili eni, o majinstvu ili porodici, o seksu-
alnosti (i tako dalje) optuene su da su esencijalistike; da prave lane gener-
alizacije; da ignoriraju vene razlike meu enama, porodicama, seksualnosti
SUSAN MOLLER OKIN 41
itd. razlike koje su povezane sa rasom ili klasom, etnicitetom ili religijom,
seksualnom orijentacijom i drugim svojstvima. U mnogim od ovih optubi
bilo je znaajne istine i dosta kritike je imalo zdrav uticaj. Neto od ranog
feminizma drugog vala je bez sumnje bilo uprljano rasistikim i heteroseksu-
alnim elementima, kao i elementima punim klasnih predrasuda. Najvie zbog
kritika unutar feminizma, mnoga nedavna feministika istraivanja su posta-
la vie ukljuujua i manje naginju lanoj pretjeranoj generalizaciji.
Meutim, kritika je ponekad bila i uveliana i vodila je do apsurda.
Mnoge feministice su ve diskutirale oba ova aspekta istinu i apsurd
(vidi na primjer Martin 1994; Benhabib 1995; Okin 1994; Walby 1992).
Tokom 1980-ih i ranih 1990-ih postmodernizam je bio jako uticajan na
anglo-ameriku akademiju; u isto vrijeme afro-amerike, lezbijske i druge
kritiarke ranog feminizma su ga, esto s pravom, kritizirale zbog ignoriran-
ja njihovih potreba, interesa i perspektiva. Feministika antiesencijalistika
kritika koja je esto kombinirala oba aspekta ponekad je ila do ekstrema
tvrdei da se ni jedna generalizacija ne moe i ne smije praviti o enama,
rodu, majinstvu, ili mnogim drugim temama za koje su neke feministice
mislile da su jo vane za diskusiju (vidi, na primjer, Spelman 1980; Kristeva
1981 naroito 137, 140)11. Pored toga, ponekad se jo tvrdilo da, bez obzira
na kvalitetu prezentiranih dokaza ili snagu iznesenog argumenta, sugesti-
ja bilo koje bijele feministice iz srednje klase da su ene i djevojice u kul-
turama razliitim od nae u nepovoljnom poloaju ili da su potlaene ne-
kim elementima njihove kulture, predstavlja ofanzivni kulturalni imperijal-
izam (vidi na primjer Flax 1995; Moruzzi 1994).12 Nakon to bi proitale
ili i same doivjele ovakve kritike, mnoge feministice (bilo da su iz Prvog
ili Treeg svijeta, ali naroito one prve) mogle su se osjeati vie nego li
sprijeene da bi neto napisale, naroito o enama Treeg svijeta ako fokus
nije bio u cijelosti kontekstualiziran i lokaliziran.
Tekst Chandre Talpade Mohanty Feministiki susreti: lociranje politi-
ka iskustva13, a naroito njena kritika antologije Robin Morgan Sestrinstvo
je globalno14, predstavlja primjer obje vrste ove kritike. Nakon to je odala

11 Ova tendencija se takoer nalazi, uz jo mnogo drugih paljivih uoavanja i analiza, u nekim
dijelovima eseja Chandre Talpade Mohanty, naroito Pod zapadnim oima: Feministika
nauka i kolonijalni diskurs (1991, 51-80, naroito 56-57, 66-69) i Feministiki susreti :
lociranje politika iskustva (1992).
12 Vidi takoer etiri referiranja na praksu klitoridektomije u ene iz treeg svijeta i politike
feminizma, koje se ne fokusiraju na tetu koju praksa ini enama ve na navodnu tetu koju
su nanijele zapadne feministice koje se protive klitoridektomiji (Mohanty i dr. 1991, 57-58;
76 biljeka 7; 218-19, 322).
13 opaska prevoditeljice: eng. Feminist Encounters: Locating the Politics of Experience
14 opaska prevoditeljice: eng. Sisterhood is Global
42 DIJALOG

priznanje istinski impresivnoj raznolikosti tekstova u zborniku i negirajui

bilo kakvu namjeru da okrivljuje ili optuuje, Mohanty kritizira Morgan
to je nehistorina, to je izbrisala uticaje modernog imperijalizma, to je ne-
girala enske agense, to je smatrala nevidljivim privilegije [svoje vlastite]
politike lokacije i, iznad svega, to je generalizirala enska iskustva iz
razliitih kultura. Morgan je kriva to se usudila predloiti da ene dijele ono
to ona zove univerzalnim sestrinstvom, zajedniko stanje ... [na to se]
poziva na razliitim mjestima u svom uvodnom eseju kao patnja uzrokovana
univerzalnim patrijarhalnim mentalitetom, enskim protivljenjem mukoj
moi i androcentrizmom, te iskustvom silovanja, zlostavljanja, rada i raanja
djeteta. (Mohanty 1992, 78-79, citirajui Morgan 1984, 1). Mohanty jasno
smeta takva generalizacija, ak iako je autorica eseja, bijela, zapadna, priv-
ilegirana pripadnica srednje klase, provela vie od deceniju komunicirajui
sa enama irom svijeta pozivajui ih da doprinesu njenoj antologiji.
Mohanty je posebno kritina prema odjeljku u Morganinom uvodu u
kojem se Morgan poziva na seriju iskustava ena iji su tekstovi ukljueni
u antologiju. Nakon te kritke Mohanty pita: Zar se mi, na kraju krajeva,
meusobno ne prepoznajemo? (Mohanty 1992, 83 citirajui Morgan 1984,
35-36). Prijedlog da ene mogu prepoznati meusobna iskustva i prob-
leme u svim kulturama, klasama i etnikim linijama za Mohanty se ini i
nevjerovatnim i za osudu, a naroito u kontekstu kada korporacijski kap-
ital ije su baze SAD, Evropa ili Japan masovno proletarizira ene Treeg
svijeta. Sa Morganinim pojmom univerzalnog sestrinstva, kako Mohanty
kae, njeno poimanje psihologije srednje klase... efektivno brie materi-
jalne i ideoloke razlike u moi unutar i izmeu enskih grupa (Mohanty
1992, 83). Poeljno za ostvarenje takve reduktivne utopijske vizije, kako
predlae Mohanty, jeste otkrivanje alternativnih, neidentinih historija koje
izazivaju i prekidaju prostornu i vremensku lokaciju hegemonistike histo-
rije (Mohanty 1992, 84).15 Odabir vremena kada e objaviti svoju kritiku
nije nita manje znaajno od otrine te kritike: kritika je prvi put objavlje-
na u 1987. godini, da bi 1992. godine bila ponovo objavljena u preraenoj
verziji koja je ovdje citirana. Tokom ovih godina, pokret za enska prava
kao ljudska prava je jaao i u 1992. godini ene u cijelom svijetu su orga-
nizirale i pripremale ogromne peticije za enska prava koje su imale veliki
uticaj na Beku konferenciju 1993. godine.

15 Ironino, Mohantyn rad je kritiziran nedugo nakon toga zato to zaboravlja na klasne ra-
zlike u svim njihovim dimenzijama i zbog toga to enama iz Treeg svijeta implicitno
negira mogunost miljenja i djelovanja (Marchand 1995, 57). Ovo sugerira da kada jed-
nom neko ode niz kritiki put postmodernizma nema tog odredita kojem e biti uskraena
nauna i politika paraliza.
SUSAN MOLLER OKIN 43
Antiuniverzalistika raspoloenja mnogih akademskih feministica sa Za-
pada teko da su bila pogodna za oblikovanje enskih prava kao univerzal-
nih ljudskih prava. Meutim, tokom istog desetljea i pol u kojem su fem-
inistice u akademiji, a koje su pokuale nai ili su tvrdile da su pronale
bilo ta osim razlika izmeu ena, bivale prozivane za esencijalizam,
feministice i aktivistice iz Treeg svijeta, kao i neke zapadne feministice
koje su bile spremne suprotstaviti se dominantnom diskursu, su radile za-
jedno kako bi ubijedile meunarodnu ljudskopravaku zajednicu da priz-
na enska prava kao ljudska prava. Ove ene su imale potpuno drugaije
iskustvo i dole su do potpuno drugaijih zakljuaka od postmodernistikih
i drugih antiesencijalistikih akademskih feministica. Odravajui rasprave
u svojim zemljama, sastajui se i uspostavljajui mree unutar regionalnih i
podregionalnih grupa, i onda kombinirajui svoje znanje na meunarodnim
sastancima, grupe iz Afrike, azijskopacifikog regiona i Latinske Amerike,
kao i one iz ekonomski vie razvijenih dijelova svijeta su otkrivale da ene
imaju puno toga zajednikog. Otkrile su da su diskriminacija nad enama,
obrasci rodno zasnovanog nasilja ukljuujui i zlostavljanje u kui, te sek-
sualna i ekonomska eksploatacija ena i djevojica praktino bili univer-
zalni fenomeni (Friedman 1995; Bunch 1994). U vrijeme kada su mnoge
akademske feministice sa Zapada izbjegavale davati izjave o enama i rodu
i kada su posmatrale patrijarhat kao zastarjelo pregeneraliziranje, nekih
240 uesnica iz 110 nevladinih organizacija (NVO) u azijskopacifikom re-
gionu zakljuile su sljedee:
Patrijarhat koji djeluje preko roda, kaste, klase i etnike pripadnosti, je sastavni
dio problema sa kojima se suoavaju ene. Patrijarhat je oblik robovlasnitva
i mora biti iskorijenjen. enska prava moraju biti razmatrana u javnim i
privatnim sferama drutva, naroito u porodici (Bunch 1994).
Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije ena je davao vrlo
uopene izjave kao na primjer: Nad enama se i dalje neprekinuto vri
diskriminacija u itavom svijetu u pogledu priznavanja, uivanja i prak-
ticiranja njihovih individualnih prava u javnom i privatnom ivotu i ene
su podlone mnogim oblicima nasilja (citirano u Bunch 1994, 35). ensko
vijee unutar NVO koordinacione grupe je, pripremajui se za 1993. godinu
i Beku konferenciju, oslovilo sistematsku rodnu diskriminaciju i istaklo
da je nasilje nad enama usko povezano sa enskom strukturalnom nejed-
nakosti te je stoga potrebno kritiki izvjetavati o rodnoj diskriminaciji u
svim zemljama (citirano u Bunch 1994, 36).
U isto vrijeme ove grupe su takoer glasno protestirale protiv oz-
biljnih ekonomskih problema koje su imale mnoge ene iz Treeg svijeta,
pripisujui mnoge probleme politikama strukturalnog prilagoavanja koje
44 DIJALOG

su implementirale Svjetska banka i druge meunarodne finansijske moi,

a na utrb drutvenih programa koji direktno utiu na dobrobit ena.16 Ove
grupe se nisu borile da svi problemi ena budu identini u svakoj zem-
lji, svakoj kulturi, svakoj klasi, u itavom svijetu. Ali ono to se deavalo
jeste da su se, kroz kanale NVO-a i drugih slinih grupa koje su radile na
mnogim nivoima, konano uli mnogi od nijemih (ili utianih) glasova ena
glasovi koje do tada njihove muki dominirane vlade nisu predstavljale ni
na kakav nain; glasovi koji su se na mnogo naina osjetili slobodnim da
progovore u drutvu drugih koji/e su se bavili enskim pravima i da kau
ta su one iskusile kao zlostavljanje ena i djevojica. Mnoge od njih su se
nesumljivo osjeale sigurnim od reperkusije koju bi vjerovatno doivjele
da su o tome priale izvan kue u svojim zemljma.
Dok su govorile, prepoznale su vane ope istine koje su uticale na
ivote mnogih ena u cijelom svijetu. Prepoznale su da su ene snano
pogoene zakonima i obiajima koji se bave seksualnou, brakom, raz-
vodom, starateljstvom nad djecom i porodinim ivotom u cjelini zakoni
i obiaji koji esto doprinose da ene imaju manje moi unutar svojih po-
rodica. Prepoznale su da su ene i djevojice znatno seksualno ranjivije od
mukaraca i djeaka daleko je vea vjerovatnoa da e ene biti seksual-
no zlostavljane ili iskoritavane i daleko direktnije i drastinije pogoene
njihovom fertilnosti nego mukarci, osim ako im se ne daju sredstva i mo
da je kontroliraju. Tree, prepoznale su da su ene i posao koji obavlja-
ju ene obino vrednovani osjetno manje nego mukarci ili muki posao
bez obzira koliko produktivan ili bitan taj posao bio. Prepoznavajui ove
stvari i razmiljajui kako im se usprotiviti, ene su postigle uda u obli-
ku meunarodnih izjava pordke enskim pravima u Beu, to je kasnije
propraeno na znaajne naine u Kairu i nakon toga u Pekingu.
Jedna od najznaajnijih inovacija Programa za akciju koja je proizala sa
Pekinke konferencije je bilo nevjerovatno snano negiranje kulturolokih
opravdanja za krenje enskih ljudskih prava. Izjava je kako slijedi:
Iako se znaaj nacionalnih i regionalnih posebnosti i razliitih historijskih,
kulturalnih i religijskih pozadina mora imati u vidu, dunost drava, bez
obzira na njihov politiki, ekonomski i kulturalni sistem, jeste promovirati
i tititi sva ljudska prava i temeljne slobode. (Covenant 1995, 9-10)
Dalje, dokument specificira da se svi tetni aspekti nekih tradicionalnih,
obiajnih ili modernih praksi koja kre prava ena trebaju zabraniti i elim-
inirati (Covenant 1995, 112). ini se da su hiljade feministica iz Treeg

16 Jasno je da su u nekim regijama u svijetu ekonomski problemi, koji su znaajno uzrokovani

ovim finansijskim pritiscima, odigrali ulogu u propadanju mnogo umjerenijih vlada i uzdizan-
ju konzervativnih ili fundamentalistikih reima koji su stvorili surovije uslove za ene.
SUSAN MOLLER OKIN 45
svijeta govorile: elimo se osloboditi ovih kulturalnih izgovora za opresiju
ena koji su nas toliko dugo muili. Ako prije to nije bilo, sada je sigurno
postalo jasno da poputatanje pred nazadnim iz potovanja prema kultural-
noj raznolikosti moe napraviti veliku tetu enama i djevojicama.
Zavrit u sa nekim od svojih jo uvijek neiskristaliziranih razmiljanja
o nekim od uloga koje bi feministice (kako sa Zapada tako i iz Treeg svi-
jeta) mogle imati kao drutvene kritiarke u polju enskih ljudskih prava.
Naroito u se fokusirati na pitanje kako neko moe dovoljno uroniti u kul-
turu i njen drutveni kontekst da bi stekao bilo kakvu stvarnu dubinu znan-
ja o njoj i, u isto vrijeme, imati neku kritiku distancu od te kulture. ini
se da su neke od najboljih feministikih drutevnih kritiarki unutranjo-
vanjske kritiarke; tj. osobe koje dolaze iz odreene kulture, a koje su u
nekom periodu svog ivota takoer stekle iskustvo izvan te kulture, to im
je dalo kritiki otklon prema barem nekim od praksi svojstvenih za tu kul-
turu. Radovi mnogih takvih feministica su zadivljujui, informirani su de-
taljnim znanjem i razumijevanjem, te stimuliraju itateljstvo na razmiljanje.
Meu ovim kritiarkama se nalaze Farida Shaheed koja je suosnivaica grupe
ene koje ive pod muslimanskim zakonima17 i koja pie o toj grupi; Rose-
mary Ofei-Aboagye koja je pisala iz njene nove zemlje Kanade o nasilju u
porodici u njenoj rodnoj zemlji Gani; Francis Kissling biva opatica koja
je direktorica udruenja Katolici/kinje za slobodu izbora18 i koja je, iako i
dalje sebe opisuje kao katolkinju, sigurno daleko izvan u mnogim svojim
vjerovanjima i koju ba mnogo i ne voli muka hijerarhija njene crkve; Na-
hid Toubia, sudanska hirurginja koja sada ivi u SAD i koja je postala jedna
od nositeljica borbe za globalnu akciju protiv enske genitalne mutilacije;
Fatima Mernissi iz Maroka koja je sa ostalim feministicama iz musliman-
skih zemalja ponovo tumai Kuran; i Mahnaz Afkhami koja je protjera-
na iz svog rodnog Irana u SAD i sada je direktorica Instituta sestrinstvo je
globalno19 ije se sjedite nalazi u Washingtonu, a koji je nedavno izdao
uputstva namijenjena za prevoenje jezika enskih ljudskih prava kako bi
ona postala prepoznatljiva i ostvariva u raznolikim predominantno musli-
manskim zemljama od Jordana do Bangladea i Malezije.
Ali, iako su sve ove ene nesumnjivo, u odreenom smislu, naroito in-
formirane i djelotvorne kao unutranjo-vanjske kritiarke, to ne znai da
je neophodno biti tako locirana kritiarka, niti je to dovoljno za jednu in-
formiranu i djelotvornu feministiku kritiarku. Neki ljudi, nakon to na-

17 opaska prevoditeljice: eng. Women Living under Muslim Laws

18 opaska prevoditeljice: eng. Catholics for Free Choice
19 opaska prevoditeljice: eng. Sisterhood is Global Institute
46 DIJALOG

puste kulturu u kojoj su roeni, postanu perceptivni/e kritiari/ke te kul-

ture, dok drugi/e koji su moda bili/e u slinoj poziciji u istoj toj kulturi
i onda je napustili/e, ostaju njeni strasni/e sljedbenici/e prije nego li nje-
ni kritiari/ke. Opet drugi/e, koji ostanu unutar kultura iz kojih potiu, raz-
vijaju duboke i radikalne kritike aspekte prema praksama i vjerovanjima
koji ih okruuju. Kako bi drugaije Taslima Nasrin, koja (vjerujem) nika-
da nije bila izvan svog rodnog Bangladea, postala tako otvorena kritiarka
bangladekih zakona i obiaja koji su opresivni za ene da je fatwah (religi-
jski edikt) izreena protiv nje? (I sigurno je jo neuobiajenije da se post-
aje ova vrsta feministike kritiarke iznutra kada neko kao Nasrin ivi u
drutvu sa malo tolerancije za neslaganje sa njegovim kulturolokim prak-
sama koje se tiu ena).
Nadalje, problematian je sam koncept iznutra i izvana. Na primjer,
da li je jedna Indijka iz visoke klase, obrazovana prema britanskim stan-
dardima i koja ivi u gradskoj sredini u Indiji unutar ili izvan kulture
koja uzrokuje da siromatvo u ruralnim dijelovima Indije bude ak vie
tetno i ograniavajue za ene nego li za mukarce? I ta je sa imigranti-
com u nekoj evropskoj zemlji koja ivi u getu gotovo bez ikakvog kontak-
ta sa drugo(i)m kulturom(ama) njene nove zemlje? Takoer, kako je Uma
Narayan nedavno primijetila, nekada je ak dovoljno da se neko smatra da
je djelomino izvana, naroito ako se radi o pozapadnjavanju, pa da i
to teti feministicama iz Treeg svijeta koje pokuavaju biti djelotvorne un-
utar kultura iz kojih potiu (Narayan 1997, 1998).
Osim istovremenog lociranja unutar i izvana odreene kulture sigurno
postoje i drugi naini i dimenzije kako se postaje i bude dobra feministika
kritiarka. Nekim osobama je dovoljno da na neki nain budu osnaene
dok su jo uvijek unutar svoje kulture pa da postanu uticajni/e kritiari/ke.
Preivljavanje niza traumatskih iskustava koja su rezultat nekog od aspeka-
ta neije kulture moe takoer od nekog napraviti kritiara/ku te kulture.
Fauziya Kasinga, koja je dobila azil u SAD 1996. godine jer je bila u nep-
osrednoj opasnosti da e se nad njom izvriti enska genitalna mutilacija i
da e biti prisiljena ui u brak u njenoj rodnoj zemlji Togu, je dola iz po-
rodice iji su lanovi/ce postali/e drutveni/e kritiari/ke zbog kombinaci-
je ove dvije okolnosti. Postali su relativno bogati, a oba roditelja su imala
sestre koje su bile ozlijeene ili su umrle zbog te procedure. Teko da su oni
ili njihova kerka koja je bila zatvorena u SAD sve dok njena advokatica
nije nala sudiju koji/a je povjerovao/la njenoj prii oekivali to, ali njen
sluaj, koji je zapoeo sa kritikim stavom njene porodice prema zlostavljan-
ju ena uobiajeno prakticiranom u njihovoj kulturi, je u anglo-amerikom
SUSAN MOLLER OKIN 47
svijetu uspio podii svijest o ovom specifinom krenju ljudskih prava vje-
rovatno vie nego bilo koji drugi primjer (New York Times, 1996e).20
Postoje i drugi/e kritiari/ke koji kritiziraju postupanja prema enama
unutar, ali i izvan svojih zemalja, a ija djelotvornost izgleda nije uzroko-
vana dubokom kontekstualnom izloenou kulturama iz kojih potiu (iako
ovo mogu imati) i naknadnim odvajanjem i pogledom iz daljine. Pomislite
samo na Amartya Sena ija mo kritiziranja zlostavljanja ena u mnogim
zemljama Treeg svijeta djelimino dolazi iz njegove brige za patnje tih
ena, ali takoer i iz odreene kombinacije analitikih i statistikih sposob-
nosti koje je razvio kao ekonomista i filozof.21
Takoer je mogue postati dobar/a kritiar/ka nekih nepravdi koje se
ine unutar neke kulture ako se krene antropolokim putem idui iz vana
ka unutra, gdje, ako osoba detaljno i paljivo ui i slua druge, ona moe
postati vrlo obrazovana o odreenoj kulturi bez da se asimilira sa tom kul-
turom ili da izgubi kapacitet kritikovanja nekih aspekta te kulture.
Dakle, ini se, ne postoji jedan odreeni kriterij niti neka jasna skupina kri-
terija za ono to ini dobru feministiku kritiku i pomae da se krenja enskih
ljudskih prava stave i odre na globalnoj agendi. Meutim, sluanje prethodno
nijemih glasova moe igrati jako veliku ulogu, a ini se da se teko moe osp-
oriti da i unutranjo-vanjske kritiarke mogu imati vrlo vanu ulogu u ovome
(Parpart i Marchand 1995; Ackerly rukopis). Vie nego li ita drugo, ini se, da
su kontakti i diskusije izmeu aktivistica i NVO-a i NVO-a i meunarodnih
foruma iz 1980-ih i 1990-ih, putem kojih su se mogli uti i putem kojih se nas-
tavljaju uti ranije nijemi glasovi mnogih ena, uradili mnogo kako bi izmije-
nili nain na koji svijet razmilja o enskim ljudskim pravima.
U ovom trenutku u historiji, kada je mnogo toga deklarirano ali toliko
toga treba biti implementirano, ta zapadne feministice mogu uraditi kako
bi pomogle meunarodno unaprijeenje enskih prava? Neke bi rekle da
postoji toliko zlostavljanja ena u naim vlastitim drutvima da bismo se
samo trebale koncentrirati i pokuati uraditi neto na tom planu, te se bavi-
ti sobom a ne ostatkom svijeta. Mislim da je to razuman odgovor za neke.
Ipak, jasno je da su pokreti za enska ljudska prava ukljuujui neka najte-
meljitija prava u mnogim zemljama znaajno pomognuti meunarodnom
podrkom koju su dobivali u sve veem omjeru kao i kontinuiranom, ali

20 The New York Times je posvetio gotovo pet punih strana pitanju enske genitalne mutilacije u
1996. godini. Veina ovih tekstova je bila rezultat detaljnog i iscrpnog istraivakog izvjetavanja
u nekim zemljma Afrike u kojima je ova praksa najea (vidi New York Times 1996b, 1996c).
21 Ako broj puta koliko je citiran Senov lanak Nestalo je vie od stotinu miliona ena (1990b)
predstavlja bilo kakvu indikaciju, onda je Sen sigurno podigao svijest mnogih ljudi o mnogim
oblicima zlostavljanja od prije roenja do prijevremene smrti, od oiglednog do suptlinog
koje trpe ene u mnogim zemljama, a naroito u Senovom rodnom regionu june Azije.
48 DIJALOG

paljivom, kritiziranju krenja enskih prava koji je doao od feministica

izvan konteksta odreene kulture, ali i od onih iznutra.
ene koje se bore protiv kulturoloki ili religijski sankcioniranih krenja
enskih prava najee govore da su im najvie potrebne tri stvari. Jedna
koja je esencijalna jeste da budu paljivo sasluane; da imaju mogunost
da se ukljue u raspravu koja moe voditi priznanju do sada neispunjenih
potreba i nepriznatih prava i do razvoja strategija za promjenu (Ackerly
rukopis). Drugo je finansijska prodrka jer mnoge enske organizacije os-
novane kako bi se borile iznutra imaju male ili nedovoljne izvore finansir-
anja. Tree je vrsta intelektualne i politike podrke zapadnih feministica
i meunarodne zajednice, koja ne vrijea druge kulture ve pazi da prizna
njihove mnogostruke vrijedne ili neutralne aspekte dok kriticizira one as-
pekte koji su tetni za ene i djevojke.

Prevela s engleskog: Gorana Mlinarevi

BIBLIOGRAFIJA
Ackerly, Brooke. (bez datuma) A feminist theory of social criticism. (Feministika
teorija drutvene kritike).Cambridge: Cambridge University Press
Afkhami, Mahnaz. 1995. Faith and freedom: Womens human rights in Muslim
world. (Vjera i sloboda: enska ljudska prava u muslimanskom svijetu).
Syracruse: Syracruse University Press
Benhabib, Seyla. 1995. Cultural complexity, moral interdependence, and global
dilogical community. In Women, culture and development: A study of human
capabilities (Kulturalna sloenost, moralna meuovisnost i globalna dijaloka
zajednica. U ene, kultura i razoj: studija ljudskim sposobnost) eds. Martha
Nussbaum and Jonathan Glover. Oxford: Clarendon Press.
Bunch, Charlote. 1994. Stengthening human rights of women. In World conference
on human rights, Vienna, June 1993: The contributions of NGOs: Reports and
documents (Jaanje ljudskih prava ena. U Svjetska konferencija o ljudskim
pravima, Be, juni 1993: Doprinosi NVO-a: Izvjetaji i dokumenti), ed Manfred
Nowak. Vienna (Be): Manzsche Verlag Universitatsbuchhandlung.
________. 1995. Transforming human rights from a feminist perspective. In Womens
rights, human rights: International feminist perspectives. (Tranformiranje ljudskih
prava iz feministike perspektive. U enska prava, ljudska prava: Meunarodne
feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Charlesworth, Hilary. 1994. What are womens international rights? In Human rights
of women: National and international perspectives (ta su enska meunarodna
prava? U Ljudska prava ena: dravne i meunarodne perspektive), ed. Rebecca
J. Cook. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
SUSAN MOLLER OKIN 49
Covenant of the new millennium: The Beijing declaration and platform for action. (Pakt
za novi milenijum: Pekinka deklaracija i platforma za akciju). 1995. From the
Report of the fourth world conference on women. (Iz Izvjetaj sa etvrte konferencije
o enama) U.N. Doc. A/CONF.177/20. Sana Rosa, CA: Freehand Books.
Das, Veena. 1994. Cultural rights and the definition of community. In The rights
of subordinated peoples (Kulturalna prava i definicija zajednice. U Prava
potlaenih naroda), eds. Oliver Mendelsohn and Upendra Baxi. Delhi: Oxford
University Press.
Flax, Jane. 1995. Race/gender and the ethics of difference: A reply to Okins
Gender inequality and cultural differences. (Rasa/rod i etika razlike: odgovor
na Okinin Rodne nejednakosti i kulturalne razlike.) Political Theory 23(3):
500-10.
Friedman, Elisabeth. 1995. Womens human rights: The emergence of a movement.
In Womens rights, human rights: International feminist perspectives. (enska
ljudska prava: nicanje pokreta. U enska prava, ljudska prava: Meunarodne
feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Jaquette, Jane. 1993. The family as development issue. In Women at the center:
Development issues and practices for the 1990s. (Porodica kao razvojno
pitanje. U ene u centru: razvojna pitanja i prakse u 1990-tim). eds. Gay oung,
Vidyamal Samarasinghe, and Ken Kusterer. West Hatfrd, CT: Kumarian Press.
Kaufman, Natalie Hevener, and Stefanie A. Lindquist. 1995. Critiquing gender-
neutral treaty language: The convention on the elimination of all forms of
discrimination against women. In Womens rights, human rights: International
feminist perspectives. (Kritika rodno-neutralnog jezika konvencija: Konvencija
o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena. U enska prava, ljudska prava:
Meunarodne feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Kristeva, Julia. 1981. Excerpts from Women can never be defined. In New French
feminisms: An anthology (Odlomci iz ene se nikada ne mogu definirati.
U Novi francuski feminizmi: Antologija), eds. Elaine Marks and Isabelle de
Courtivron. New York: Schocken.
Laquer, Walter, and Barry Rubin. 1979. The human rights reader (itanka ljudskih
prava). Philadelphia: Temple University Press.
Locke, John. 1950. [1689] A letter concerning toleration. (Pismo koje se tie
tolerancije). 1st ed. Indianapolis, IN: Bobbs Merrill.
Marchand, Marianne. 1995. Latin American women speak on development: Are
we listening yet? In Feminism, postmodernism, development. (ene iz Latinske
Amerike govore o razvoju: Jesmo li poeli sluati? U Feminism, postmodernism,
development). Vidi Marchand and Parapart.
Marchand, Marianne and Jane Parpart. 1995. Feminism, postmodernism,
development. (Feminizam, postmodernizam, razvoj). New York: Routledge.
50 DIJALOG

Martin, Jane Roland. 1994. Methodological essentialism, false difference, and

other dangerous traps. (Metodoloki esencijalizam, lana razlika i druge opasne
zamke). Signs. 19(3): 630-57.
Mayer, Ann Elizabeth. 1994. Universal versus Islamic human rights: A clash of
cultures or a clash with a construct? (Univerzalna protiv islamskih ljudskih
prava: sukob kultura ili sukob sa konstrukcijom?) Michigan Journal of
International Law 15(2): 307-404.
Moghadam, Valentine, ed. 1994. Identity politics and women: Cultural reassertions
and feminism in international perspective (Politike identiteta i ene: kulturalne
razuvjeravanja i feminiam u meunarodnoj perspektivi) Boulder, CO:Westview Press.
Mohanty, Chandra Talpade. 1991. Under western eyes: Feminist scholarship and
colonial discourse. In Third world women and the politics of feminism (Pod
zapadnim okom: feministika nauka i kolonijalni diskurs. U ene iz Treeg
svijeta i politika feminizm). Vidi Mohanty, Russo, and Torres, 1991.
Mohanty, Chandra Talpade, Ann Russo, and Lourdes Torres, eds. 1991. Third world
women and the politics of feminism (ene iz Treeg svijeta i politika feminizm).
Bloomington: Indiana University Press.
_________. 1992. Feminist encounters: Locating the politics of experience. In
Destabilizing theory: Contemporary feminist debates. (Feministiki susreti :
lociranje politika iskustva. U Destabilizirajua teorija: savremena feministika
debata), ed. Michele Barret and Anne Phillips. Stanford: Stanford University
Press.
Morgan, Robin. 1984. Sisterhood is global: The international womens movement
anthology. (Sestrinstvo je globalno: antologija meunarodnog enskog pokreta).
New York: Anchor Press/Doubleday.
Moruzzi, Norma Claire. 1994. A problem with headscarves: Contemporary
comlexites of political and social identity. (Problem sa maramama: savremene
sloenosti politikog i drutvenog identiteta). Political Theory 22(4) 653-72.
Narayan, Uma. 1998. Essence of culture and a sense of history: A feminist critique
of cultural essentialism. (Sutina kulture i osjeaj historije: feministika kritika
kulturalnog esencijalizma). Hypatia 13(2): 86-106.
_________. 1997. Contesting cultures: Westernization, respect for cultures, and
thirld world feminists. In Dislocating cultures: Identities, traditions, and Thirld
World Feminisms. (Osporavanje kultura: pozapadnjavanje, potivanje kultura
i feministice iz Treeg svijeta. U Dislocirajui kulture: identiteti, tradicije i
feminizmi Treeg svijeta) New York: Routledge.
New York Times. 1995. Womens meeting agrees on a right to say no to sex.
(Sastanak ena usvojio pravo da se kae ne seksualnom odnosu). 11. September.
_________.1996a. Walled in, shrouded and angry in Afghanistan. (Zatvorene u etiri
zida, pokrivene i ljute u Afganistanu). 4 October.
SUSAN MOLLER OKIN 51
_________. 1996b. Africal ritual pain: Genital cutting (Afrika ritualna bol:
genitalno obrezivanje). 5. October.
_________. 1996c. New law bans genital cutting in United States. (Novi zako
zabranjuje genitalno obrezivanje u SAD). 10 October.
_________. 1996d. The many faces of Islamic law. (Mnoga lica islamskog zakona).
13 October.
_________. 1996e. Womans plea for asylum puts tribal ritual on trial. (Molba za
azil jedne ene odvodi plemenski ritual na sud). 13 October.
Ofei-Aboagye, Rosemary Ofeibea. 1994. Altering the standards of the fabric: A
preliminary look at domestic violence in Ghana. (Mijenjanje standarda tkanine:
preliminarna analiza nasilja u porodici u Ghani). Signs 19(4): 924-38.
Okin, Susan Moller. 1989a. Humanist liberalism. In Liberalism and the moral
life. (Humanistiki liberalizam. U Liberalizam i moralni ivot). ed. Nancy
Rosenblum. Cambridge: Harvard University Press.
_________. 1989b. Justice, gender and the family. (Pravda, rod i porodica). New
York: Basic Books.
_________: 1994. Gender inequality and cultural differences. (Rodne nejednakosti i
kulturalne razlike). Political Theory 2(1): 5-24.
Parpart, Jane L. and Marianne H. Marcharnd. 1995. Exploding the canon: An
introduction/conclusion. In Feminism, postmodernism, and development.
(Eksplodirajui kanon: uvod/zakljuak. U Feminism, postmodernism,
development). Vidi Marchand and Parapart.
Paterman, Carole. 1989. Feminist critiques of the public/private dichotomy. In The
disorder of women: Democracy, feminism, and political theory. (Feministike
kritike dikotomije javno/privatno. U enski nered: demokratija, feminizam i
politika teorija). Stanford: Stanford University Press.
_________. 1994. The rights of man and early feminism. (Prava ovjeka i rani
feminizam). Frauen un Politik, Swiss Yearbook of Political Science: 19-31.
Pathak, Zakia, and Rajeswari Sunder Rajan. 1992. Shahbano. In Feminists theorize
the political. (Shahbano. U Feministice teoretiziraju politiko.), eds. Judith
Butler and Joan W. Scott. New York: Routledge.
Peters Julie, and Andrea Wolper. 1995. Womens rights, human rights: International
feminist perspectives. (enska prava, ljudska prava: meunarodne feministike
perspektive). New York: Routledge.
Russell, Diana E.H. 1989. Lives of courage: Women for a new South Africa. (ivoti
hrabrosti: ene za novu Junu Afriku). New York: Basic Books.
Sen, Amartya. 1990a. Gender and cooperative conflicts. In Persistent inequalities: Women
and world development. (Rod i kooperativni konflikti. U Istrajne nejednakosti: ene i
svjetski razvoj). ed. Irene Tinker. Oxford: Oxford University Press.
52 DIJALOG

_________. 1990b. More than one hundred million women are missing. (Nestalo je
vie od stotinu miliona ena). In New York Review of Books 37(20): 61.
Shaheed, Farida. 1994. Controlled or autonomous: Identity and the experience of the
network, women living under Muslim laws. (Kontrolirane ili nezavisne: identitet
i iskustvo mree, ene koje ive pod muslimanskim zakonima). Signs 19(4): 997-
1019.
Spelman, Elizabeth V. 1980. Inessential woman: Problems of exclusion in feminist
thought. (Nebitna ena: problemi iskljuivanja u feministikoj misli) Boston:
Beacon Press.
Toubia, Nahid. 1995. Female genital mutilation: A call for global action. (enska
genitalna mutilacija: poziv na globalnu akciju). New York: Women, Inc.
United Nations. 1948. Universal Declaration of Human Rights. (Opa deklaracija
o ljudskim pravima). G.A. Res. 217A(III), U.N. Doc. A/810. Adopted December
10, 1948.
United Nations. 1966a. International Covenant on Civil and Political Rights.
(Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima). G.A. Res. 2200(XXI), 21
U.N. GAOR, Supp. (No. 16) at 52, U.N. Doc A/6316. Adopted December 16, 1966.
United Nations. 1966b. International Covenant on Economic, Social and Cultural
Rights. (Meunarodni pakt o ekonomski, socijalnim i kulturalnim pravima). G.A.
Res. 2200(XXI), 21 U.N. GAOR, Supp. (No. 16), U.N. Doc A/6316. Adopted
December 16, 1966.
United Nations. 1979. Convention on the elimination of discrimination against
women. (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena). G.A. Res.
34/180, U.N. Doc A/Res/34/180. Adopted December 18, 1979.
Wallby, Sylvia. 1992. Post-post-modernism? Theorizing social complexity. In
Destabilizing theory: Contemporary feminist debates. (Post-postmodernizam?
Teoretiziranje drutvene sluenosti. U Destabilizirajua teorija: savremena
feministika debata), ed. Michele Barret and Anne Phillips. Stanford: Stanford
University Press.

Feminism, Womens Human Rights

and Cultural Differences

The recent global movement for womens human rights has achieved con-
siderable re-thinking of human rights as previously understood. Since many
of womens rights violations occur in the private sphere of family life, and are
justified by appeals to cultural or religious norms, both families and cultures
(including their religious aspects) have come under critical scrutiny.
 Gorana Mlinarevi

Seksualno nasilje nad enama

kao ratni zloin

1. UVOD

T okom 1990. godine feministike aktivnosti i pravna zalaganja na

meunarodnom nivou su se uglavnom fokusirala na pitanja nasilja
nad enama, kako unutar porodice tako i u ratnim periodima. Ovo je na
neki nain bilo inspirirano i dogaanjima prvenstveno na prostorima Bosne
i Hercegovine, ali i Rwande. Silna energija je potroena i neki od ciljeva,
prvenstveno priznavanje silovanja i seksualnog nasilja u oruanim suko-
bima kao ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti unutar instrumenata
meunarodnog prava, su ostvareni. Meutim, trenutno je primjetno da
se nakon 2000. godine na ova pitanja polako zaboravlja. Proglaavanje i
osuivanje pojedinih poinilaca (mada ne beznaajno) nije dovoljno za
prestanak zagovaranja boljeg tumaenja enskih iskustava i potreba. Ovaj
tekst predstavlja promiljanja u tom smjeru, ali takoer i neku vrstu analize
do sada postignutih rezultata. Prvi dio e se baviti feministikom pravnom
analizom i diskusijama dok e drugi dio panju posvetiti pitanjima kojima
bi se u narednom periodu trebalo dati vie prostora i vremena.

1.1. UVOD U RASPRAVE UNUTAR FEMINISTIKIH PRAVNIH TEORIJA

Feministika pravna teorija je zadnjih par decenija preispitivala predstav-
ljanje rodne neutralnosti unutar pravnog sistema, kako na dravnom tako i
na meunarodnom nivou. Istina je da su diskusije o enskim pravima i pi-
tanja u vezi sa jednakosti izmeu mukaraca i ena, na nain kako su to
definirali mukarci, pokrenute prije nekoliko stoljea u seminarnim djeli-
ma kao to je rad Mary Wollstonecraft iz 1792. godine Odbrana prava ene
u kojem je, zagovarajui prava ena, primijetila kako shvatanje da je ena
jednostavno stvorena kako bi bila utjeha za mukarca predstavlja ulnu
greku1 koju je stvorio pogrean sistem obrazovanja, sastavljen iz knjiga

1 Mary Wollstonecraft, A Vindication of the Rights of Woman (Odbrana prava ene), Walter
Scott: London 1891, str. 66.
54 DIJALOG

koje su o ovom pitanju pisali mukarci2 koji ene vide prije kao ene ne-
goli ljudska bia. U ovom kontekstu Wollstonecraft je primijetila da spol-
nost unitava ljudske osobine dok se lani sistem enskih manira uitava na
takav nain da oduzima dostojanstvo cijelom spolu i svrstava braon i svi-
jetlo sa nasmijeenim cvijeem koje samo krasi zemlju.3 Meutim, i pored
postojanja ovakvih razmatranja, tek su u zadnjih nekoliko decenija spol-
nost i iskljuenost ena iz originalnog ugovora na osnovu kojeg je us-
postavljen moderni patrijarhat osigurali znaajnu panju unutar razliitih
oblika pravnih sistema.
Rasprave koje su pokrenule feministice kao to su Carole Pateman i Catha-
rine MacKinnon su zapoele ispitivati efikasnost pregovaranja o formal-
noj jednakosti unutar zakona. Carole Pateman je identificirala nemogunost
ulaska u ugovor izmeu dva zaista jednaka partnera i bez prisile jer ugo-
vor uvijek generira politiko pravo u obliku dominacije i subordinacije,4
te je istakla politiku vanost isticanja razlike izmeu spolova.5 Nekako
paralelno sa Pateman, Catharine MacKinnon je otvorila raspravu o opas-
nosti definiranja spolne jednakosti preko spolnih razlika gdje je mukarac
standard i gdje je rodna neutralnost ustvari muki standard6. Pitanje razlike
i pitanje jednakosti ustvari su pitanja istosti.7
Ovu raspravu su Hilary Charlesworth, Christine Chinkin i Shelly Wright pre-
selile na8 nivo meunarodnog prava, dovodei u pitanje imunitet meunarodnog
prava u raspravama vezanim za rodna pitanja. Istiui da unutar sistema
meunarodnog prava, zahvaljujui shvatanju meunarodnog prava kao prava
koje se uglavnom bavi pitanjima suverenosti drava, teritorijama, koritenja sile
i odgovornosti drave, postoje oigledne rodne predrasude, autorice su paljivo
istraile muku (i u mnogim mada ne u svim takama evropsku/zapadnu)
organizacijsku i normativnu strukturu meunarodnih pravnih sistema9. Kada

2 ibidem, str. xxxi-xxxii.

3 ibidem, str. 66.
4 Carole Pateman, The Sexual Contract (Spolni ugovor), Stanford University Press: Stanford,
1988, str. x.
5 ibidem, str. 225.
6 Catharine A. MacKinnon, Feminism unmodified: Discourses on Life and Law (Neizmijen-
jeni feminizam: diskurs o ivotu i pravu), Harvard University Press: Massachusetts, 1987,
str. 32-45.
7 ibidem.
8 Hilary Charlesworth, Christine Chinkin and Shelly Wright, Feminist approaches to Inter-
national Law (Feministiki pristupi meunarodnom pravu), American Journal of Inter-
national Law: vol. 85, No 4, October 1991, str. 613-646.
9 ibidem.
GORANA MLINAREVI 55
se gleda meunarodno pravo ljudskih prava (MPLJP) feministice10 najee
osporavaju to to meunarodni pravni sistem preferira koncepte zasnovane
na pravima u kojima je mukarac standard jednakosti (ovo je ak sluaj i sa
Konvencijom o ukidanju diskriminacije ena -CEDAW11), to su enska pra-
va marginalizirana na takav nain da su mehanizmi za njihovu implementac-
iju slabiji, to se prava koriste kako bi umanjila status ena (kao na primjer
sloboda religije), to se fokusira vie na prava koja odgovaraju zapadnom,
bijelom, odraslom mukarcu (primjer graanskih i politikih prava nasuprot
ekonomskih, socijalnih i kulturalnih prava) i to prava i zakoni podravaju di-
hotomiju izmeu javne i privatne sfere (kao na primjer meunarodni pristup
muenju iz ega je domae zakonodavstvo potpuno iskljueno). Dominantne
definicije meunarodnih pravnih sistema, a naroito meunarodnih pravnih
sistema ljudskih prava uglavnom su iskljuivale/subordinirale enska iskust-
va: ene nisu bile dobro predstavljene u ljudskopravakom diskursu.12 Gore
navedeni argumenti su vidljivi u pitanju nasilja nad enama.
U kontekstu ovog teksta, za diskusiju o rodnim predrasudama u sistemu
meunarodnog prava, koristit e se nasilje (naroito seksualno nasilje) nad
enama u situacijama oruanog sukoba. Iako su neki od oblika seksualnog
nasilja koje se deava u situacijama oruanog sukoba nedavno definirane i tre-
tirane kao ratni zloini unutar meunarodnog krivinog zakona, diskurs i prist-
up ovom pitanju jo uvijek u bitnoj mjeri ignoriraju iskustva i potrebe ena.
Fokusirajui se na seksualno nasilje u situacijama oruanog sukoba ovaj tekst
ne eli umanjiti ozbiljnost pitanja seksualnog nasilja openito. Radije, situaci-
ja oruanog sukoba je kontekst u kojem se muka dominacija i mizoginija vie
i javnije pokazuju negoli uopeno, a nasilje (posebno seksualno nasilje) nad
enama se deava jo napadnije. Ipak, kako je primijetila Copelon13, iako rat
umanjuje osjetljivost prema ljudskoj patnji i intenzivira muki osjeaj njihove
ovlatenosti da uivaju prava, superiornost, pohlepnost i drutvenu dozvolu da
siluju, seksualno nasilje nad enama poinjeno tokom oruanih sukoba ima

10 Rachel Lorna Johnstone, Feminist Influences on the United Nations Human Rights Treaty
Bodies (Feministiki uticaji na ljudskopravaka tijela Ujedinjenih nacija), Human Rights
Quarterly: No.28, 2006, 148-185, str. 148-156.
11 Generalna skuptina UN-a, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, Rezolu-
cija 34/180, (1979).
12 Charlotte Bunch, Transforming Human Rights from a Feminist Perspective (Transformiran-
je ljudskih prava iz feministike perspektive), u Julie Peters i Andrea, Wolper (ur.) Wom-
ens rights: international feminist perspectives (enska prava: meunarodna feministika
perspektiva), Routledge: New York, 1995, 11-18, str. 13
13 Rhonda Copelon, Gendered War Crimes: Reconceptualizing Rape in Time of War (Orod-
njeni ratni zloini: rekonceptualizacija silovanja za vrijeme rata) u Julie Peters i Andrea,
Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives (enska prava: meunarodna
feministika perspektiva), Routledge: New York, 1995, 197- 214, str. 208.
56 DIJALOG

neke sline karakteristike sa seksualnim nasiljem poinjenim tokom drugih vre-

mena. Prema tome, istai rodnu dimenziju silovanja u ratu je kritino ne samo
zbog prikazivanja ena kao punih subjekta seksualnog nasilja u ratu ve i zbog
prepoznavanja zvjerstva silovanja za tzv. vrijeme mira.14
U pogledu sistema meunarodnog prava nasilje nad enama u situaci-
ji oruanog sukoba je na neki nain oslovljeno u MPLJP, meunarodnom
humanitarnom pravu (MHP) i meunarodnom krivinom pravu (MKP).15
U tekstu e se referirati na sve tri grane sistema javnog meunarodnog
prava. Rasprava o meusobnoj povezanosti i razgovorima izmeu ove tri
grane postoji od njihovog nastanka16 i razvila se do te mjere da bi se na
primjer MHP mogao razmatrati i kao dio MKP17 ili MPLJP18. Ovo je lako
vidljivo samo iz tekstova ne tako davno razraenih statuta Meunarodnog
krivinog suda (MKS), ad hoc tribunala kao to su Meunarodni krivini
tribunal za bivu Jugoslaviju (MKTJ), Meunarodni krivini tribunal za
Rwandu (MKTR) i Posebni sud za Sierra Leone (SSSL) koji svakom tri-
bunalu osiguravaju nadlenost da krivino goni osobe odgovorne za teka

14 ibidem,str. 207.
15 Naroito u, ali ne limitirano na, Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (CE-
DAW) u svjetlu Generalne preporuke 19 CEDAW komiteta, Deklaraciji o ukidanju nasil-
ja nad enama, enevskim konvencijama i protokolima, statutima MKTJ-a, MKTR-a i SC-
SL-a, Rimskom statutu.
16 Na primjer William A. Schabas u Genocide in International Law: The Crimes of Crimes
(Genocid u meunarodnom pravu: zloin svih zloina) Cambridge University Press: Cam-
bridge, 2000 na strani 15 primjeuje: Meunarodno pravo ljudskih prava takoer moe
nai svoje korijene u pravu oruanih sukoba, ili meunarodnom humanitarnom pravu. Za
dalju raspravu o meusobnoj povezanosti tri grane meunarodnog prava vidi strane 98-100
ibidem. Clair de Than i Edwin Shorts (ur.) International Criminal Law and Human Rights
(Meunarodno krivino pravo i ljudska prava), Sweet & Maxwell: London, 2003, na stra-
ni 12-13 govore o jasnom, vidljivom meusobnom ukrtanju i meusobnom referiranju
meunarodnog krivinog prava, meunarodnog humanitarnog prava i meunarodnog pra-
va ljudskih prava, gdje su prvo i zadnje pomenuto ustvari razliite perspektive istog prob-
lema. Takoer vidi Francisco Forrest Martin, Stephen J. Schnably, Richard J. Wilson; Jon-
athan S. Simon and Mark V. Tushnet, International Human Rights and Humanitarian Law:
Treaties, Cases and Analysis (Meunarodno pravo ljudskih prava i humanitarno pravo: do-
kumenti, predmeti i analiza), Cambridge University Press: New York, 2006.
17 Gerhard Werle, na primjer, u njegovim Principles of International Criminal Law (Principi
meunarodnog krivinog prava), T.M.C. Asser Press: Hague, 2005, na strani 279 primjeuje
Meunarodni krivini sud se moe koristiti da sprijei, ili barem kazni, krenja meunarodnog
humanitarnog prava. Takoer vidi strane 270-286 ibidem.
18 Rene Provost, International Human Rights and Humanitarian Law (Meunarodna ljuds-
ka prava i humanitarno pravo), Cambridge University Press: Cambridge, 2002 na strani 9
primjeuje da postoji vidljiva tendencija u literaturi prvenstveno inspiriranoj pravom ljud-
skih prava da se humanitarno pravo smatra prosto kao podskup ljudskih prava.
GORANA MLINAREVI 57
krenja meunarodnog humanitarnog prava19 poinjene na odreenoj terito-
riji i koji osiguravaju pravino suenje20 i dosljednost primjene i tumaenja
relevantnih zakona u skladu sa meunarodno priznatim ljudskim pravima.21
Kako primjeuju de Than i Shorts22 veza izmeu meunarodnog krivinog
prava i meunarodog prava ljudskih prava je takoer vidljiva u presudama
MKTJ i MKTR i albama obje strane (tuitelja i odbrane) koje se eksplic-
itno pozivaju na ljudskopravake predmete i konvencije.
Meutim, o nainu koritenja veza izmeu ove tri grane meunarodnog
pravnog sistema u pogledu seksualnog nasilja u situacijama oruanog su-
koba i unapreenja enskih pitanja, dalo bi se polemizirati. Veza izmeu
ove tri grane je uglavnom koritena u vezi sa optuenim, kako za njegovu
odbranu tako i za njegovu optubu.23 Veza je uspostavljena na takav nain
da, osim dokaza koje ena koja je preivjela seksualno nasilje nudi tokom
postupka putem svojih svjedoenja koja mogu, a ne moraju, biti ocijenje-
na pouzdanim bez osnovane sumnje, iskustva i potrebe ena koje su bile
podvrgnute seksualnom nasilju tokom oruanog sukoba ostaju nevani.
Osim prava koja su osigurana za zatitu svjedoka/inja24, te slabih i jo uvi-
jek nedefiniranih25 mogunosti da dobiju reparaciju predvienu lanom
75 Statuta MKS-a, malo je uraeno na osiguranju podrke, rehabilitacije
ili pomoi pri ponovnoj izgradnji ivota ena koje su preivjele seksualno
nasilje tokom oruanog sukoba. Upravo bi se ovdje trebao stvoriti prostor,
preko blie povezanosti tri gore navedene grane meunarodnog pravnog

19 lan 1 MKTJ i MKTR ima isti tekst, dok se tekst Statuta SCSL-a razlikuje u sintaktikoj
strukturi i taj dio glasi ima mo procesuirati osobe koje imaju najveu odgovornost za oz-
biljna krenja meunarodnog humanitarnog prava. Statut MKS-a se direktno ne referi-
ra na humanitarno pravo ali u lanu 5 nabraja najozbiljnije zloine od interesovanja za
meunarodnu zajednicu u cijelosti koji su ipak samo elaboracija postojeih zabrana pod
meunarodnim humanitarnim pravom.
20 naroito osiguravajui pravo optuenog na pravino suenje vidi na primjer lanove 17,19,
20, 22-27 Statuta MKTR-a, lanove 18, 20, 21, 23-28 Statuta MKTJ-a, lanove 17-23 Stat-
uta SCSL-a i lanove 62-76 Statuta MKS-a.
21 lan 21 stav 3 Statuta MKS-a u vezi ove odredbe i komentara na vezu izmeu meunarodnog
krivinog prava i meunarodnog prava ljusdkih prava (naroito u vezi sa pravima optuenog)
vidi William A. Schabas An Introduction to the International Criminal Court (Uvod u
Meunarodni krivini sud), Cambridge University Press: Cambridge, 2001, str. 74.
22 Clair de Than and Edwin Shorts, ibidem.
23 Na primjer kako bi optueni imao pravino suenje u sluaju Furundija MKTJ je dozvo-
lio unakrsno ispitivanje silovane ene koja je imala PTSD istovremeno ne brinui o njenom
traumatskom iskustvu.
24 lan 22 Statuta MKTJ-a, lan 22 Statuta MKTR-a, lan 68 Statuta MKS-a; Statut SCSL ak
i nema poseban lan koji se bavi zatitom rtava i svjedoka/inja.
25 Osim mogunosti da Sud odredi reparaciju preko Fonda koji predvia lan 79 Statuta MKS-a.
58 DIJALOG

sistema, za inkorporaciju ve postojeih mehanizama, a sa ciljem efikas-

nog oslovljavanja fizikog, psihikog i ekonomskog uticaja koji je zloin
seksualnog nasilja imao na preivjele.

2. POSTIGNUA U PROCESUIRANJU POJEDINANE ODGOVORNOSTI ZA

ZLOINE SEKSUALNOG NASILJA U ORUANIM SUKOBIMA
Tek u zadnjih nekoliko godina kriminalizacija nekih oblika seksual-
nog nasilja nad enama za vrijeme oruanih sukoba je osigurala znaajnu
panju unutar sistema meunarodnog prava. Neki oblici seksualnog nasil-
ja nad enama u situacijama oruanog sukoba su tek nedavno stvarno
identificirani kao zloin protiv ovjenosti i ratni zloin26 unutar kontek-
sta MKP. Promjene su uslijedile tek nakon globalnog pritiska feministi-
ca, mirovnih i ljudskopravakih aktivista/ica i medija. Pored toga, zbog
injenica da su se zvjerstva i seksualno nasilje dogodili u oruanom su-
kobu u Evropi te da, iako su poinioci bili bijeli evropski mukarci, rtve
su ipak bile bijele Evropljanke (mada najveim dijelom muslimanke),
postojanje ovih zloina je postalo vidljivije.27 Statuti i presude MKTJ i
MKTR, kao i odreene odredbe uvrtene u Statut MKS (Rimski statut)
do neke mjere su unaprijedile status seksualnog nasilja nad enama
poinjenog u oruanim sukobima sa sekundarnog zloina na primar-
nu poziciju preko definicije i tretmana silovanja kao ozbiljnog krenja
meunarodnog prava28.
U izvjesnom smislu, neki oblici seksualnog nasilja, naroito silovanje, su
ve odavno zabranjeni dravnim i meunarodnim zakonima ratovanja. The-
odor Meron,29 na primjer, nalazi da je vojnicima silovanje bilo kanjivo sm-
rtnom kaznom ve u dravnim vojnim zakonima koje su nametnuli Richard

26 Kako je to primijetio Theodor Mernon na strani 426 u Rape as a Crime under International
Humanitarian Law (Silovanje kao zloin prema meunarodnom humanitarnom pravu),
American Journal of International Law, vol. 87 No. 3, 1993 str. 424 -428 Meunarodni voj-
ni tribunal u Tokiju je procesuirao silovanje kao ratni zloin osudivi neke japanske vojne
i civilne slubenike za ratne zloine, ukljuujui silovanje, jer nisu izvrili svoju dunost
osiguranja da se njihovi podreeni ponaaju u skladu sa meunarodnim humanitarnim pra-
vom i u skladu sa Poveljom meunarodnog vojnog suda za Daleki istok, 19. januara 1946,
izmijenjen i dopunjen 26. aprila 1946, TIAS No. 1589, 4 Bevans 20, ali ovo nije imalo puno
uticaja na razvoj meunarodnog prava.
27 Rhonda Copelon, ibidem, str. 197-9.
28 Claire de Than and Edwin Shorts, ibidem, str. 104.
29 Theodor Meron, Rape as a Crime under International Humanitarian Law (Silovanje kao
zloin prema meunarodnom humanitarnom pravu), American Journal of International
Law, vol. 87 No. 3, 1993 str. 424 -428, str. 425.
GORANA MLINAREVI 59
II u 1385. i Henry V u 1419. godini. Susan Brownmiller30 nadalje primjeuje
da je George Washington u svojim dokumentima od 22. jula 1780. godine
zabiljeio da je jedan Thomas Brown iz Sedmog pennsylvanijskog puka
osuen na smrt zbog silovanja na Paramusu, a to je bila Brownova druga
presuda zbog toga. Leiberov zakon iz 1863. godine, vojni zakon Armije
Unije tokom amerikog graanskog rata, je predviao smrtnu kaznu za si-
lovanje.31 Od 1949. godine,32 u pogledu zatite civila u vrijeme rata u lanu
27, stav 2 etvrte enevske konvencije MHP predvia zatitu ena od
bilo kojeg napada na njihovu ast, naroito od silovanja, prisilne prosti-
tucije, ili bilo kojeg oblika nepristojnog napastvovanja.33 Nakon toga od
1977. godine,34 oba dodatna protokola enevskih konvencija su predviala
slinu zatitu kako u meunarodnim tako i unutranjim oruanim sukobi-
ma35. Meutim, kako Rhonda Copelon36 primjeuje, ovi zloini su tretira-
ni kao zloini protiv asti, a ne nasilni zloini koji su u istoj ravni sa ubist-
vom, mutilacijom, okrutnim i neovjenim tretmanom i muenjem. Pitanje
se postavlja da li je zatita namijenjena enama ili njihovoj asti i, to je
jo vanije, asti njihovih mukih vlasnika (oeva, brae ili mueva) i
da li je Konvencija ikada imala namjeru sprijeiti napade ili samo sprijeiti
zatitu patrijarhalnog osjeaja asti.
Meutim, tek sa usvajanjem statuta MKTJ-a i MKTR-a silovanje je ek-
splicitno definirano kao zloin protiv ovjenosti.37 Pored toga, Statut MK-
TR-a u lanu 4 (e) u pogledu zloina ozbiljnog krenja lana 3 zajednikog
za sve enevske konvencije i Dodatni protokol II proiruje definiciju o

30 Susan Brownmiller, Against our will: Men, Women and Rape (Protiv nae volje: mukarci,
ene i silovanje) Fawcett Books: New York, 1975, str. 31.
31 Instructions for the Government of Armies of the United States in the Field, prepared by
Francis Lieber, LL.D., Originally Issued as General Orders No. 100, Adjutant Generals Of-
fice, 1863, (Uputstva za vlade armija Ujedinjenih drava na bojnim poljima, pripremio Fran-
cis Lieber, LL.D., originalno izdata kao Ope naredbe br. 100, Ured pomonika generala,
1863,) Government Printing Office: Washington 1898. < http://avalon.law.yale.edu/19th_
century/lieber.asp > pristupljeno 23. oktobra 2008.
32 Stupilo na snagu 21. oktobra 1950. godine.
33 lan 27, stav 2 enevske konvencije za zatitu civilnih osoba za vrijeme rata.
34 Protokol I je stupio na snagu 7. decembra 1979. godine, dok je Protokol II stupio na snagu
7. decembra 1978. godine.
35 lan 76, stav 1 Dodatnog protokola enevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine,
koji se odnosi na zatitu rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol 1) i lan 4 (2) (e)
Dodatnog protokola enevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine, koji se odnosi
na zatitu rtava u neunutranjim oruanim sukobima (Protokol II).
36 Rhonda Copelon, ibidem, str. 200.
37 lan 5(g) Statuta MKTJ-a i lan 3(g) Statuta MKTR .
60 DIJALOG

nasilju nad linim dostojanstvom, posebno dodajui silovanje, nasilnu

prostituciju i bilo koji oblik nepristojnog napastvovanja na ve nabrojane
poniavajue i degradirajue postupke. U lanu 3 Statut MKTR-a uope ne
trai uvjet oruanog sukoba ve radije iroko rasprostranjen i sistemats-
ki napad protiv civila na nacionalnoj, politikoj, etnikoj, rasnoj ili religi-
jskoj osnovi. Ovo je prepoznato kao znaajna taka preokreta u tretiran-
ju zloina silovanja u meunarodnom pravu. Pored toga, tumaenje drugih
stavova i lanova statuta oba ad hoc tribunala dalje razvija sudsku prak-
su u pogledu kriminalizacije razliitih djela seksualnog nasilja poinjenih
tokom oruanih sukoba.
2.1. RASPRAVE O DEFINICIJI SILOVANJA
Bitno je istaknuti da je jedno od pitanja sa kojima su se tribunali sus-
reli i pitanje nedostatka definicija i standarda u meunarodnom pravnom
kontekstu. Zbog toga bi se ak moglo rei da je glavni uticaj prakse dva
tribunala na definicije silovanja i seksualnog nasilja koje su dali i stalno
proirivali.38 Sluaj Akayesu na MKTR je bio prvi sluaj koji se suoio sa
potrebama za definicijama. Nakon to je prihvatio raspravljati o optubama
za seksualno nasilje u kontekstu krenja zajednikog lana 3 i Dodatnog
protokola II, zloin protiv ovjenosti, genocid i sauesnitvo u genocidu,
MKTR je morao odrediti do koje mjere in seksualnog nasilja sainjava
ove zloine. Ustvari, specifino fokusirajui se na opseg u kojem in
seksualnog nasilja sainjava zloin protiv ovjenosti prema lanu 3 (g)
Statuta MKTR, Tribunal je u sluaju Akayesu posebno definirao silovan-
je zbog nepostojanja zajednike definicije unutar meunarodnog prava.39
Definirajui ga ire i progresivnije nego veina dravnih pravnih sistema
koje silovanje definiraju kao seksualni odnos na koji se nije pristalo, Tri-
bunal smatra da je silovanje oblik napada i da centralni elementi zloina
silovanja ne mogu biti zaglavljeni u mehanike definicije objekta i dijelo-
va tijela.40
U predmetu Akayesu MKTR definira silovanje kao fiziku invaziju sek-
sualne prirode poinjene nad osobom pod prisilnim okolnostima.41 Znaaj
ove definicije silovanja i seksualnog nasilja je naglaen injenicom da se
kao dokaz potreban za procesuiranje radije naglaava prisila negoli ne-

38 Claire De Than and Edwin Shorts, ibidem, str. 362.

39 stav 686, Prosecutor v. Akayesu, Judgment, (Tuiteljstvo protiv Akayesu presuda), ICTR-
96-4-T, T Ch I, 2. septembar 1998.
40 stav 687, ibidem.
41 stav 688, ibidem.
GORANA MLINAREVI 61
pristanak.42 Kako MacKinnon43 primjeuje, definicije koje se zasnivaju na
nepristajanju fokusiraju se na mentalno stanje rtve i poinioca i na sub-
jektivne realnosti, te stoga naginju ka predstavljanju zloina koji kao da se
odvija u psihikom prostoru pojedinca i kao takav se promatra kao seksu-
alna sloboda. S druge strane, definicije silovanja koje se fokusiraju na prisi-
lu su vie drutvene, kontekstualne i kolektivne u smislu zasnivanja na
grupi44 jer se okreu ka dokazu fizikog ina, kontekstu koji ih okruuje
ili istraivanju relativne pozicije, postajui tako osjetljivije na standardne
oblike pravnog dokaza45 i dolazei do istinitog konteksta silovanja koje je
prisilna nejednakost spolova.46 U kontekstu nadlenosti MKTR-a i MK-
TJ-a vano je primijetiti da niti jedan zloin i kanjivo djelo nabrojani u
statutima ne zahtijevaju dokaz nepristanka47. S obzirom da silovanje i sek-
sualno nasilje nisu procesuirani samo kao zloini protiv ovjenosti ve i
kao oblici drugih nabrojanih zloina i kanjivih djela, nelogino je zahti-
jevati dokaz nepristanka u pogledu tih krivinih djela samo jer su poinjeni
sredstvom seksualnog odnosa.48 Definicija silovanja iz predmeta Akayesu
nije samo jako prikladna za silovanja koja su dio masovnih grupno zasno-
vanih zloina ve je i prilagodljiva situacijama nejednakosti izvan kon-
vencionalno priznatih sukoba.49
Meutim, ova definicija je bila samo napredni poetak meunarodnog
procesuiranja seksualnog nasilja poinjenog u oruanim sukobima, i mnoge
stvari unutar definicije su se promijenile na utrb enskih prava. S obzirom

42 Pravne feministike teoretiarke su znaajno iskritikovale standardni pristup definiranja

silovanja gdje se stres stavlja na nepristanak i samim tim teret dokazivanja pada na rtvu,
odnosno tuitelja/icu, koja treba dokazati da nije pristala na odnos. Stoga se istie da bi
definicije trebale biti zasnovane na prisili gdje onda teret dokazivanja pada na poinitelja,
odnosno odbranu, koji onda trebaju pokuati dokazati da nije bilo prisile. Ovo je jedinstven
zloin (zato to je velika vjerovatnoa da se uglavnom deava enama) gdje je teret dokazi-
vanja stavljen na rtvu.
43 Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu (Definiran-
je silovanja na meunarodnom nivou: komentari na sluaj Akayesu) Columbia Journal of
Transnational Law, vol. 44 No. 3, 2006, 940-958, str. 941.
44 ibidem.
45 ibidem, str. 956.
46 ibidem, str. 954.
47 Wolfgang Schomburg i Ines Peterson, Genuine Consent to Sexual Violence under International
Criminal Law (Pravi pristanak na seksualno nasilje prema meunarodnom krivinom pra-
vu), American Journal of International Law, vol 101 No. 1, 2007, 121-140, str. 126.
48 ibidem.
49 Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu, ibidem,
str. 956.
62 DIJALOG

da je bilo oigledno da su uglavnom mukarci50 oni koji e biti procesuirani

zbog seksualnog nasilja, jo jednom se pozvalo na pitanje ljudskopravakih
standarda pravinog suenja i interesa optuenog da mu bude sueno u
odnosu na, i na osnovu njegovih vlastitih djela i ponaanja u skladu sa rod-
nim stereotipima. To je vrlo oito na primjerima diskusija i izmjena pravila
96 iz Pravila pocedura i dokazivanja MKTJ-a. Prva predloena verzija pravi-
la 96 je bila u skladu sa ve pomenutim obrazloenjem iz predmeta Akayesu
jer je predviala da pozivanje na pristanak ne bude dozvoljeno s obzirom na
kontekstualne okolnosti rata u kojem napadai liavaju slobode i prisiljavaju
jednu cijelu populaciju i u kojem se deava iroko rasprostranjeno seksual-
no nasilje, zbog ega rasprava o dobrovoljnom pristanku jedne pojedinane
rtve postaje beznaajna.51 Par mjeseci nakon prvobitnog definiranja, pravilo
96 (ii) biva izmijenjeno i dopunjeno na nain da ukljuuje odbranu baziranu
na pristanku to je, kako Mackinnon52 primjeuje, prijedlogom da se uope
raspravlja o pristanku u kontekstu silovanja koja su bila dio rata, genocida ili
kampanje protiv ovjenosti, otetilo kredibilitet Tribunala kod ena koje su
preivjele seksualno nasilje, a takoer ih je ostavilo nezatienim u sluaju
unakrsnog ispitivanja odbrane u vezi sa pristankom.
Nakon pritisaka enskih koalicija i organizacija (koje su bile aktivne i glasne
u lobiranju ne samo za uspostavu nadlenosti MKTJ i MKTR u vezi sa silo-
vanjem kao zloinom protiv ovjenosti ve i u vezi sa ukljuivanjem zloina
seksualnog nasilja u Statut MKS-a)53 usvojeno je pravilo 96 u sadanjoj formi
koje (s obzirom da je preuzeto i u MKTR) dozvoljava razmatranja i definiran-
ja silovanja koja su usvojena u predmetu Akayesu ali, na alost, i definicije
koje je naknadno usvojio MKTJ u predmetu Furundija jer pristup Tribunala
u pogledu pitanja potrebe dokazivanja nepristanka nije bio dosljedan.

50 Trenutno pred MKTR postoji samo jedan sluaj u kojem je ena, Pauline Nyiramasuhuko,
optuena u skladu sa lanom 3(g) za silovanje kao zloin protiv ovjenosti jer je ona, u
svom naredbodavnom kapacitetu uestvovala u planiranju, pripremi ili izvravanju zajednike
eme, strategije ili plana za izvrenje zloina meu kojima je pomaganje kao sauesnica
u otimanju i silovanju Tutsi ena i zato to nije sprijeila ili kaznila poinioce koji su joj bili
podreeni ak iako je znala da su poinili silovanja, seksualno nasilje i druge zloine seksu-
alne prirode; vidi Prosecutor v. Nyiramasuhuko and Ntahobali, (Indictment), (Tuiteljstvo
protiv. Nyiramasuhuko i Ntahobali optunica) ICTR-97-21-I, T Ch II, 10. august 1999.
51 Kate Fitzgerald, Problems Of Prosecution and Adjudication of Rape and Other Sexual Assaults
under International Law (Problemi procesuiranja i suenja silovanja i drugog seksualnog
nasilja u skladu sa meunarodnim pravom), European Journal of International Law, vol. 8
No.4, 1997, 638-684, str. 640.
52 Catharie A. MacKinnon, ibidem, str. 947.
53 1990-te su u nekom smislu bile produktivne u pogledu globalnih i UN zasnovanih sistema
promocije jednakosti izmeu spolova i unapreenja enskih pitanja na meunarodnom ni-
vou: Svjetska konferencija o ljudskim pravima (Be, 1993), Svjetska konferencija o popu-
laciji i razvoju (Kairo, 1994), etvrta konferencija o enama (Peking, 1995).
GORANA MLINAREVI 63
ak iako je prvobitno, u predmetu Delali i dr.54 podrao definiciju si-
lovanja iz predmeta Akayesu, MKTJ ju je ubrzo revidirao i to na prilino
regresivan nain u predmetu Furundija. Tragajui za definicijom silovan-
ja unutar meunarodnog prava, Sudsko vijee II MKTJ-a je napravilo vezu
izmeu MHP, MPLJP i MKP. Sudsko vijee je unutar postojeeg prava nalo
samo neke openite indikacije55 unutar odredbi meunarodnih dokume-
nata i instrukcije za formuliranje definicije silovanja u meunarodnom
pravu u predmetu Akayesu56 (ali ne i samu definiciju). Stoga je, na alost,
kako bi nalo tanu definiciju silovanja zasnovanu na krivinim pricipi-
ma specifinosti, Sudsko vijee II odluilo potraiti principe krivinog
prava zajednike za sve pravne sisteme svijeta57 ne obraajui panju na
injenicu da patrijarhalni reimi preovladavaju u pravnim sistemima svi-
jeta. Odluka sudskog vijea da prednost d dravnim zakonima pored ve
identificirane i izvodljive definicije silovanja u meunarodnom pravnom
sistemu je, ako nita drugo, onda upitna. ak iako je u predmetu Kunarac58
primijeeno da je vrijednost dravnih izvora u tome da oni mogu otkriti
openite koncepte i pravne institucije koje, ako su zajednike za irok spek-
trum dravnih pravnih sistema, otkrivaju meunarodni pristup pravnim pi-
tanjima koja se mogu razmatrati kao odgovarajui indikatori meunarodnog
prava na odreeno pitanje,59 principi meunarodnog prava prvenstveno
trebaju postavljati progresivne standarde potrebne za zatitu dostojanstva -
cilj kojem trebaju teiti svi dravni sistemi (a ne obrnuto).
ak je, na alost, i sam MKTR odstupio od definicije silovanja iz pred-
meta Akayesu. Nakon predmeta Furundija i Kunarac, MKTR se u pred-
metima kao to su Semanza60 i Kajelijeli61 sloio sa definicijom iz predmeta
Kunarac s obzirom da je zakljuio da je pristup definiranju u predmetu Ku-

54 stav 479, Prosecutor v. Delalic, Mucic, Delic and Landzo, Judgment (Tuiteljstvo protiv
Delalia, Muia, Delia i Lande presuda), IT-96-21, T Ch II, 16. novembar 1998.
55 stav 175, Prosecutor v. Furundzija, Judgment (Tuitelj protiv Furundije presuda), IT -95-
17/1-T, T Ch II, 10. decembar 1998.
56 stav 176, ibidem.
57 stav 177, ibidem.
58 Prosecutor v. Kunarac, Kovac and Vukovic, Appeals Judgment (Tuiteljstvo protiv Kunarca,
Kovaa i Vukovia drugostepena presuda), IT-96-23-T& IT-96-23/1-T, A Ch, 12. juni 2002.
59 stav 439, ibidem.
60 Prosecutor v. Semanza, Judgment (Tuiteljstvo protiv Semanze presuda) ICTR-97-20-T, T
Ch I, 15. maj 2003.
61 Prosecutor v. Kajelijeli, Judgment (Tuiteljstvo protiv Kajelijelia presuda) ICTR-98-44A-T,
T Ch II, 1. decembar 2003.
64 DIJALOG

narac bio ubjedljiv.62 Iz tog razloga usvojena je definicija silovanja iz pred-

meta Kunarac: Mentalni element silovanja kao zloina protiv ovjenosti
jeste namjera da se izvri seksualna penetracija sa znanjem da se deava bez
pristanka rtve.63 Ovo obrazloenje, kako primjeuje MacKinnon, pred-
stavlja regresiju u pristupu Tribunala na takav nain da se ponovo vraa na
definiranje silovanja iskljuivo putem nepristanka.
Konano, u vezi sa praksom Tribunala u pogledu definiranja silovanja,
vano je pomenuti sluaj Gacumbitsi.64 Kako primjeuje Patricia V Sellers,
umjesto konstruiranja pravno odrivog odstupanja od definicije silovanja
iz drugostepene presude u predmetu Kunarac,65 drugostepena se presuda u
predmetu Gacumbitsi suzdrala od napadanja patrijarhalnog ouvanja.66
Drugostepeno vijee je propustilo iskoristiti razvoj situacije u MKP i MPLJP
u pogledu rasprava o pristanku,67 prvenstveno MKS-eve Elemente zloina
i UN-ov Protokol za prevenciju, suzbijanje i kanjavanje trgovine ljudima,
te je propustilo priliku da odstupi od definicije silovanja iz drugostepene
presude u predmetu Kunarac barem kada je u pitanju silovanje djece.68
Izjavljujui da je predmet Kunarac utvrdio da su nepristajanje i znanje o
nepristanku elementi silovanja kao zloina protiv ovjenosti,69 drugoste-
peno vijee je utvrdilo da tuiteljstvo nosi teret pruanja ovih elemenata
bez osnovane sumnje.70 Rijedak vaan korak koji je poduzelo drugostepe-
no vijee jeste naglaavanje pojaanog naglaska iz drugostepene presude u
predmetu Kunarac na okolnosti prije negoli na ponaanje rtve.71
Meutim, ono to je pozitivno jesu izgledi da koraci koje je poduzeo MKS
idu u pravom smjeru u pogledu definiranja silovanja. Pravilo 70 MKS-evih
Pravila procedure i dokazivanja koje definira principe dokazivanja u predmeti-
ma seksualnog nasilja vrlo jasno tretira odbranu preko pristanka kao afirma-

62 stav 345 u Prosecutor v. Semanza, ibidem, i stav 915 u Prosecutor v. Kajelijeli, ibidem.
63 ibidem.
64 Prosecutor v. Gacumbitsi, Judgment (Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia presuda), ICTR-
2001-64-T, T Ch III, 17. juni 2004.
65 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases (Apel
seksualnog nasilja: predmeti Akayesu/Gacumbitsi) u Elize Delport (ur.) Gender based Vio-
lence in Africa: Perspectives from the Continet (Rodno zasnovano nasilje u Africi: perspek-
tive sa kontinenta), Centre for Human Rights: Pretoria, 2007, str. 94.
66 ibidem, str. 101.
67 ibidem, str. 97-98.
68 ibidem, str. 99.
69 stav 153, Prosecutor v. Gacumbitsi, ibidem.
70 ibidem.
71 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem, str. 101.
GORANA MLINAREVI 65
tivnu odbranu (tj. teret je na odbrani a ne na tuilatvu za dokazivanje). Na-
dalje, pravila koja slijede osiguravaju da su prethodni ili naknadni seksual-
ni odnosi u koje rtva ili svjedok/inja stupi potpuno nerelevantni za suenje,
a takoer se daje i precizniji opis postupka zatvorenog suenja u odnosu na
ono to je dalo pravilo 96. Pored Pravila procedure i dokazivanja MKS je, u
skladu sa lanom 9 Rimskog statuta, usvojio Elemente zloina kako bi po-
mogao Sudu u tumaenju primjene lanova 6, 7 i 8 Statuta. U kontekstu defin-
icija seksualnog nasilja elementi zloina su eksplicitno definirani kao ratni
zloini i zloini protiv ovjenosti. Meutim, aplikacija odredbi pravnih tek-
stova MKS-a jo uvijek je na ekanju. Za nadati se da MKS-ijeva politika
priznavanja enskih iskustava nee krenuti pogrenim putem kao to se to
desilo sa definicijama silovanja na ad hoc tribunalima.
2.2. KRATKA RASPRAVA O JURISPRUDENCIJI AD HOC TRIBUNALA U
POGLEDU SEKSUALNOG NASILJA KAO RATNOG ZLOINA, ZLOINA PROTIV
OVJENOSTI ILI ZLOINA GENOCIDA
Ipak treba istaknuti da znaaj jurisprudencije ad hoc tribunala u pogledu
seksualnog nasilja u situacijama oruanih sukoba nije samo u stvaranju foru-
ma za diskusije u vezi sa definiranjem silovanja u kontekstu meunarodnog
prava. Tribunali su uspostavili presedane za suenje sluajeva zloina seksu-
alnog nasilja kao ratnog zloina, zloina protiv ovjenosti ili zloina geno-
cida bez obzira da li su poinjeni u meunarodnom ili unutranjem sukobu.
Ustvari, tribunali su uspjeli u povezivanju zloina seksualnog nasilja nad
enama u situacijama oruanih sukoba sa tradicionalnim kanonom jus cogens
normi,72 to je jako vano sa gledita simbolikog znaaja meunarodnog
pravnog procesa.73 Na taj nain tribunali su oslovili nedostatak enskih
iskustava u pogledu jus cogens normi i tako izjednaili zatitu vie potreb-
nu enama ili je barem simboliki naveli tamo gdje su obino rezervirani
prioriteti oni muki definirani ili barem muki orijentirani.
Pored toga to je povezao silovanje i seksualno nasilje sa genocidom kada
je Akayesua proglasio krivim za genocid, silovanje i seksualno nasilje su
bila djela na osnovu kojih je MKTR proglasio Akayesua krivim i za zloin
protiv ovjenosti u skladu sa ve odreenim odredbama lana 3 (g) zloin
protiv ovjenosti (silovanje) i lana 3 (i) zloin protiv ovjenosti (osta-

72 na strani 68 Hilary Charlesworth i Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens (Rod
jus cogensa, (1993)15 Human Rights Quarterly, vol. 15 No. 1, 1993, 63-76 opaaju da na
primjer, American Law Institutes Revised Restatement of Foreign Relations Law [revid-
irana lista prava meunarodnih odnosa koju izdaje Isntitut amerikog prava] kao povrede
jus cogens nabraja prakse ili osude genocida, trgovine robljem, ubistvo, nestanke, muenje,
produeno arbitrarno pritvaranje ili sistematsku rasnu diskriminaciju.
73 ibidem, str. 66.
66 DIJALOG

la neljudska djela) Statuta MKTR-a. Znaaj predmeta Furundija u kon-

tekstu procesuiranja seksualnog nasilja nad enama lei u tome to je to
bio prvi sluaj koji je imao samo optube za seksualno nasilje, a optueni
je proglaen krivim za krenje zakona ili obiaja rata zbog pomaganja i
podsticanja.74 Vaan presedan koji je uspostavljen u predmetu Furundija
jeste i procesuiranje silovanja jedne ene i to bez da je dovoeno u vezu
sa drugim zloinima kao ozbiljnim krenjem meunarodnog prava.75 U
predmetu Gacumbitsi, prvostepeno vijee MKTR-a je proglasilo Sylves-
tra Gacumbitisa krivim za genocid zbog poticanja na silovanje Tutsi ena
i djevojica, dok je drugostepeno vijee zakljuilo da silovanje poznanika/
ca moe predstavljati zloin protiv ovjenosti.76
Dakle, uspostavljanje ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Rwandu u
skladu sa poglavljem VII UN Povelje predstavlja vanu ulogu u spajanju
zloina genocida i zloina silovanja. Pored toga to izlistavaju zloin silo-
vanja kao zloin protiv ovjenosti, oba statuta priznaju i zloin genocida
i uspostavljaju nadlenost za oba tribunala da sude takve zloine.77 Argu-
ment koji spaja zloin genocida i zloin silovanja je sljedei:
Gdje je izvravano na masivnoj i sistematskoj osnovi radi proizvodnje
beba silovateljevog etniciteta, unitavanja porodinog ivota rtava i ienja
okolnih oblasti od svih drugih etnikih grupa, silovanje postaje genocidno.78
U svojoj jurisprudenciji MKTJ i MKTR tumae zloine silovanja i seksual-
nog nasilja poinjenog tokom oruanih sukoba kao djela nasilja koje moe
sainjavati genocid, ili tanije zakljuuju da djela seksualnog nasilja zado-
voljavaju ozbiljne tjelesne i mentalne povrede koje su oznaene kao element
genocida. Pristupajui seksualnim zloinima nasilja nad enama kao povre-
dama fizikog i mentalnog integriteta ena, ad hoc tribunali su odstupili od
stoljeima dugog tretmana ovih zloina sa pozicija morala.79

74 stav 275, Prosecutor v. Furundzija, ibidem.

75 Kelly D. Askin, Prosecuting Wartime Rape and Other Gender-related Crimes under Interna-
tional Law: Extraordinary Advances, Enduring Obstacles (Procesuiranje ratnih silovanja i
drugih rodno zasnovanih zloina prema meunarodnom pravu: nevjerovatni napreci, istrajne
prepreke), Berkley Journal of International Law, vol. 21 No. 2, 2003, 288-349, str. 332.
76 stav 107, Appeal Judgment (Tuiteljstvo protiv Gacumbitsiai drugostepena presuda), IC-
TR-2001-64-T, A Ch, 7. juli 2006.
77 lan 4 Statuta MKTJ i lan 2 Statuta MKTR.
78 Christine Chinkin, Rape and Sexual Abuse of Women in International Law (Silovanje i
seksualno nasilje nad enama u meunarodnom pravu), European Journal of International
Law, vol. 5 No.3, 1994, 326-341, str. 333.
79 vidi William A. Schabas, Genocide in International Law: The Crimes of Crimes, ibidem, str. 162.
GORANA MLINAREVI 67
Kako je ve napomenuto, prva veza izmeu seksualnog nasilja i genoci-
da je uspostavljena 1998. godine u predmetu Akayesu.80 ak iako bi se mo-
glo polemizirati da autori/ce Konvencije o genocidu81 nisu smatrali silovan-
je niti druge oblike seksualnog nasilja kao djela genocida,82 sudsko vijee
je u predmetu Akayesu, u skladu sa feministikim promiljanjima jus co-
gensa, priznalo enska iskustva i prihvatilo prava fundamentalna za posto-
janje i dostojanstvo polovine svjetske populacije.83 U ovom sluaju je vje-
rovatno pomoglo i to to je ovo bila prva presuda o genocidu na nekom od
meunarodnih tribunala pa tako nije bilo nekih prethodno ustanovljenih pa-
trijarhalnih okova od kojih se trebalo oslobaati. MKTR je ostao dosljedan
u pogledu ovog rezonovanja tako da su slini zakljuci doneseni i u pred-
metima Gacumbitis,84 Kayishema i Ruzindana85 i Semanza.86
Na alost, ak iako je imao jasne dokaze o masovnim silovanjima koja su
poinjena kao dio genocidne kampanje, MKTJ se, kako primjeuje MacK-
innon, opirao povezivanju silovanja kao djela genocida.87 Ipak, povezujui
silovanje i seksualno zlostavljanje sa nehumanim tretmanom, muenjem i
deportacijom u predmetu Krsti88 sudsko vijee je zakljuilo da su to dje-
la koja mogu uzrokovati ozbiljne tjelesne i mentalne povrede koje su ac-
tus reus zahtjev lana 489 (genocid). S obzirom da je raspoloenje MKTJ-a
manje rodno senzibilizirano nego li MKTR-a,90 MKTJ je optuivao i pro-

80 Angela M Banks, Sexual Violence and International Criminal Law: an Analysis of the Ad
Hoc Tribunals Jurisprudence and the International Criminal Courts Elements of Crimes
(Seksualno nasilje i meunarodno krivino pravo: analiza jurisprudencije ad hoc tribunala
i elemenata zloina Meunarodnog krivinog suda), Womens Initiatives for Gender Jus-
tice: Hague, 2005, str. 9.
81 Generalna skuptina UN-a Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida, rezo-
lucija 260 (III) A 9. decembra 1948.
82 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem, str. 70.
83 Hilary Charlesworth and Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens, ibidem, str. 75.
84 vidi stav 224, Prosecutor v. Gacumbitsi, Judgment, ibidem.
85 stav 108, Prosecutor v. Kayishema and Obed Ruzindana, Judgment (Tuiteljstvo protiv Kay-
isheme i Obed Ruzindane presuda), ICTR-95-1-T, T Ch I, 21. maj 1999.
86 stav 320, Prosecutor v. Semanza, Judgment (Tuiteljstvo protiv. Semanze presuda), ICTR-
97-20-T, T Ch I, 15. maj 2003.
87 Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu, ibidem,
str. 947.
88 stav 513, Prosecutor v. Krstic, Judgment (Tuiteljstvo protiv Krstia), IT -98-33-T, T Ch I,
2. august 2001.
89 Statuta MKTJ-a.
90 Kako je to demonstrirano u pogledu definicija silovanja.
68 DIJALOG

cesuirao poinioce za silovanje i druga seksualna nasilja kao druga krivina

djela kao to su muenje i ropstvo.
U pogledu definicija MKTJ-a, prema kojima silovanje i druga djela sek-
sualnog nasilja mogu sainjavati muenje ili okrutni i nehumani tretman,
primjer se moe nai u predmetu elebii gdje je po prvi put neki optuenik91
osuen zbog krenja enevske konvencije (muenje) i ratne zloine (muenje)
zbog silovanja koje je poinio. Opaajui da su silovanje92 i muenje93 izriito
zabranjeni po meunarodnom pravu, MKTJ je, zbog nedostatka univerzalno
prihvatljivih definicija, morao artikulirati definicije i jednog i drugog. Istiui
da je silovanje bilo koje osobe in vrijedan prezira koji direktno pogaa u
sr dostojanstva i fizikog integriteta,94 MKTJ je zakljuio da kada god si-
lovanje i drugi oblici seksualnog nasilja ispunjavaju ranije pomenute kriteri-
je, onda e oni sainjavati muenje, na isti nain kao i bilo koji drugi in koji
ispunjava ove kriterije.95 Meutim, obrazloenje iz stava 495, na primjer,
gdje MKTJ izjavljuje da osuda i kanjavanje silovanja postaje jo hitni-
je kada ga poine, ili kada ga podstaknu, javni slubenici ili uz pristanak ili
preutnu saglasnost takvih zvaninika96 jo uvijek ostaje unutar logike koju
feministice toliko kritiziraju97a to je da se muenje deava samo u javnom
prostoru (npr. zatvorima, koncentracionim logorima) i implicira da samo jav-
ni slubenici ili osobe koje su na slubenoj dunosti vre muenja. Nadalje,
ene koje su drane u ropstvu i koje su seksualno napastvovane tokom ratova
1990-ih, ako nita drugo, barem nisu morale ekati decenijama98 kako bi nji-
hovi poinioci bili optueni za zloin ropstva kao zloin protiv ovjenosti.
Iako je predmet Kunarac imao potencijal99 da konano prekine pravilo nep-
odizanja optunice za silovanje kao djela genocida na MKTJ, ipak je uao u
pravnu historiju zbog proglaavanja optuenih Kunarca i Kovaa krivim za
zloin silovanja i ropstva kao zloin protiv ovjenosti.

91 Angela M Banks, ibidem, str. 36.

92 stav 476, Prosecutor v. Delalic, Mucic, Delic and Landzo, Judgment, ibidem.
93 stav 452-4, ibidem.
94 stav 495, ibidem.
95 stav 496, ibidem.
96 stav 495, ibidem.
97 Vidi na primjer Hilary Charlesworth, Christine Chinkin and Shelly Wright, ibidem, str. 628-9.
98 Kao to je to bio sluaj sa enama koje su tjerane na prostituciju i seksualno ropstvo za
potrebe japanskih vojnih bordela tokom Drugog svjetskog rata.
99 Kelly D Askin, Sexual Violence in Decisions and Indictments of the Yugoslav and Rwan-
dan Tribunals: Current Status (Seksualno nasilje u odlukama i optunicama jugoslaven-
skog i rwandanskog tribunala: trenutni status) American Journal of International Law, vol.
93 No.1, 1999, 97-123, str. 121.
GORANA MLINAREVI 69
U ovom kontekstu interesantno je pomenuti da je, iste godine kada je
donijeta prvostepena odluka u predmetu Kunarac, meunarodna zajednica
konano javno priznala patnje ena koje su natjerane na prostituciju i seksu-
alno ropstvo za potrebe bordela japanske vojske tokom Drugog svjetskog
rata. Nakon niza godina rada aktivistikih grupa koje se bore za enska pra-
va, nekoliko godina pripremnih sastanaka, organizacionog perioda od dvije
i pol godine, organizacija Violence Against Women in War-Network Japan
(Nasilje nad enama u ratu mrea Japan) organizirala je, 2000. godine,
enski meunarodni tribunal za ratne zloine seksualnog robovlasnitva ja-
panske vojske (enski meunarodni tribunal), neobavezujui graanski tri-
bunal kako bi se raspravljalo o odgovornosti japanske vlade zbog sistema
ena za utjehu.100 Nakon to je sasluao svjedoenja i analizirao prezen-
tirane dokumente i miljenja vjetaka, Tribunal je izdao konanu presudu u
kojoj je proglasio krivim cara Hirohita i druge visoko rangirane slubenike
za silovanje i seksualno ropstvo kao zloin protiv ovjenosti zbog ko-
mandne i individualne odgovornosti zbog zloina koji su poinjeni nad
bivim enama za utjehu.101
Vanost Tribunala je u injenici da je, osloboen dravnih i patrijarhal-
nih okova, imao mogunost pokazati feministiku perspektivu o suenjima
zloina seksualnog nasilja u situacijama oruanih sukoba. Tribunal nije
samo uspostavio individualnu krivnju, ve je takoer oslovio i odgovornost
drave, potrebe za restituciju i reparaciju, kao i uticaj militarizma i vojnih
ciljeva na rodne odnose.102 U dodatku, Povelja enskog meunarodnog tri-
bunala za ratne zloine seksualnog robovlasnitva japanske vojske 103 koja je
sastavljena za potrebe suenja predstavlja dobar instrument za ije usvajan-
je na globalnom ili UN nivou bi trebali/e lobirati advokati/ce enskih prava.
lan 4104 je najistaknutiji jer predvia odgovornost drave inter alia da ob-

100 Kiyoteru Tsutsui, Redressing Past Human Rights Violations: Global Dimensions of Contempo-
rary Social Movements, (Zadovoljavajui krenja ljudskih prava iz prolosti: globalna dimen-
zija modernih drutvenih pokreta) Social Forces, Vol. 85, No. 1, 2006, 331-354, str 340-1.
101 stav 874-5, Prosecutors and the peoples of the Asia-Pacific Region v. Emperor Hirohito et
al., Judgment (Tuiteljstvo i narodi azijsko-pacifike regije protiv cara Hirohita i dr.-presu-
da), Pt-2000-1-T, 4. decembar 2001.
102 Christine Chinkin, Toward the Tokyo Tribunal 2000 (U susret Tokijskom tribunalu 2000),
Womens Caucus for Gender Justice, 2001 <http://www.ytech.nl/iccwomen/wigjdraft1/Ar-
chives/oldWCGJ/tokyo/chinkin.htm#_ftnref24> pristupljeno 24 September 2007.
103 Charter of the Womens International War Crimes Tribunal on Japans Military Sex-
ual Slavery, Violence Against Women in War Network Japan, (Povelja enskog
meunarodnog tribunala za ratne zloine seksualnog robovlasnitva japanske vojske)
<http://www1.jca.apc.org/vaww-net-japan/english/womenstribunal2000/charter.html>
pristupljeno 23 oktobra 2008.
104 ibidem.
70 DIJALOG

javi, prihvati ili ispravi injenice i pronae i otkrije istinu koja se odnosi na
zloine poinjene nad enama kao ratni zloini, zloini protiv ovjenosti i
drugi zloini po meunarodnom pravu, da procesuira i kazni sve odgovorne
za navedene zloine, da obezbijedi reparaciju onima koji/e su viktimizirani,
da poduzme mjere za zatitu integriteta, dobrobiti i dostojanstva ljudske os-
obe, da poduzme neophodne mjere kako bi sprijeila ponavljanje zloina i
zabrani diskriminaciju zasnovanu na takvim osnovama kao to su rod, go-
dine, rasa, boja, nacija, etnika ili drutvena pripadnost ili vjera, zdravstveni
status, seksualna orijentacija, politiko ili drugo miljenje, imetak, roenje
ili bilo koji drugi status. Interesantno je napomenuti da su u cijelom procesu,
pisanju Povelje i usvajanju odluke uglavnom uestvovale ene (naravno one
koje su poznavale postojei pravni sistem i koje su rodno senzibilizirane), te
se prema tome moe zakljuiti da Povelja reflektira enska iskustva do mak-
simuma koji bi se mogao oekivati u dananjoj podjeli moi.
U kontekstu gore pomenutih ad hoc tribunala, broj i uee ena na ni-
vou odluivanja je bio znaajan za razliku od prethodnih meunarodnih
tribunala za ratne zloine.105 One su oigledno imale ulogu u povezivan-
ju seksualnog nasilja nad enama sa muki definiranim jus cogens nor-
mama. Interesantno je napomenuti da su u svojim albama optueni koji
su bili proglaeni krivim za zloin silovanja ili drugog seksualnog nasilja
pokuali dovesti u sumnju nepristrasnost sutkinja. Meutim, ni Akayesu, a
niti Furundija nisu uspjeli u svojim albama. Akademija je pohvalila sut-
kinju Pillay koja je pokazala iskreno interesovanje za svjedoenja ena u
predmetu Akayesu to je na kraju rezultiralo dopunjavanjem optunice106
u vezi sa optubama za seksualno nasilje.107 S druge strane, sutkinja Mum-
ba, koja je ranije radila u UN-ovoj Komisiji o statusu ena, je kritizirana
to nije izdvojila miljenje u presudi MKTJ-a kada je nedostatak pristan-
ka dodan u definicije silovanja.108

105 Kelly D Askin, Sexual Violence in Decisions and Indictments of the Yugoslav and Rwan-
dan Tribunals: Current Status, ibidem, str. 98.
106 Znaajno je istai da prvobitna optunica nije sadrala optube za seksualno nasilje (vidi
stavove 23 i 417, predmet Akayesu, ibidem). Sudsko vijee u svojoj presudi stav 417 primjeuje
da razumije da je proirivanje optunice rezultiralo nakon spontanog svjedoenja o seksu-
alnom nasilju koje su dale svjedokinja J i svjedokinja H tokom suenja i naknadne istrage
koju je obavilo Tuiteljstvo, a ne zbog pritiska javnosti predmet Akayesu, ibidem.
107 Prema navodima Diane Marie Amann optunica protiv Akayesua je proirena tako da
ukljuuje optube za silovanje zahvaljujui sutkinji Pillay, jedinoj sutkinji u vijeu, i pritisku
ljudskopravakih grupa, Diane Marie Amann, Prosecutor v. Akayesu. Case ICTR-96-4-T
(Tuiteljstvo protiv Akayesa. predmet br. ICTR-96-4-T), American Journal of Internation-
al Law, Vol. 93, No. 1., januar 1999, 195-199, str. 196.
108 Vidi Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem.
GORANA MLINAREVI 71
ini se da su ene (naravno ne sve jer ima i onih koje podravaju patri-
jarhalni poredak) na ad hoc tribunalima potroile dosta vremena i energi-
je pokuavajui uvesti enska iskustva u definicije seksualnog nasilja i u
nain na koji se sudi o seksualnom nasilju. ini se da su i napravile neki
progresivniji iskorak. Znaajni pomaci su napravljeni u pogledu tretmana
zloina seksualnog nasilja kao zloina muenja, ropstva ili genocida, dje-
la koja su smatrana jus cogens normama. Konano su uspjele dokazati ap-
surdnost dokazivanja nepristanka barem u situacijama ozbiljnih krenja
ljudskih prava kao to je ropstvo. Meutim, s obzirom da se rasprave ug-
lavnom odvijaju u sudnicama ili akademskim institucijama, potrebno je biti
paljiv/a kako se ne bi zaboravilo na razliite enske glasove, naroito one
izvan pomenutih institucija. U suprotnom, postoji opasnost da se rasprave
iskljuivo odvijaju na akademskom nivou to bi opet iskljuilo iskustva
veine ena (a naroito veine ena o kojima se rasprave vode). Moe se
rei da je mnogo toga ostvareno u zadnjih petnaestak godina, ali takoer
treba istai da nije vrijeme za sjesti i odmarati se.109

3. MOE LI SE USTANOVLJENI SISTEM KORISTITI KAO POMONO

SREDSTVO ZA REPARACIJU I RESTITUCIJU OSOBA KOJE SU PREIVJELE
SEKSUALNO NASILJE U RATU?
Na alost, u datim okolnostima na ad hoc tribunalima110 ukljuenost sutkin-
ja nije mogla postii standarde postavljene u Povelji enskog meunarodnog
tribunala. Gore navedena postignua (i neuspjesi) samo predstavljaju poetak
zakanjelog prepoznavanja postojanja enskih pitanja u oruanim suko-
bima, areni djelovanja striktno rezerviranoj za mukarce. U 1993. godini
kada je realnost osnivanja MKTJ postala izvodljiva, a silovanje priznato
kao zloin za koji se moe suditi u tribunalu u skladu sa meunarodnim
pravom, Meron111 se nadao da to predstavlja korak u smjeru ka znaajnom
progresu u borbi protiv silovanja u oruanim sukobima putem snane im-
plementacije meunardnog prava. Meutim, sada nakon 15 godina od nje-
gove izjave i nakon decenije meunarodne krivine jurisprudencije koja je
ukljuivala i odluivanja o seksualnom nasilju u oruanim sukobima, ini
se da meunarodna kriminalizacija seksualnog nasilja poinjenog tokom

109 Ovdje bih naroito istakla neakciju i pasivnost kako domaih ali i meunarodnih aktivistikih gru-
pa u pogledu neuvrtavanja silovanja i seksualnog nasilja u optunici Milanu i Sredoju Lukiu.
110 Ali sve je oiglednije i u dravnim sudovima, kao to je Sud BiH koji ima nadlenost pro-
cesuiranja ratnih zloina.
111 Theodor Meron, Rape as a Crime under International Humanitarian Law (Silovane kao
zloin definiran meunarodnim humanitarnim pravom), American Journal of Internation-
al Law, vol. 87 No. 3, 1993, 424-428, str. 428.
72 DIJALOG

rata ima samo kazneni karakter. Kriminalizacija se jo uvijek nije pokaza-

la kao oruje za prevenciju zloina112 niti kao pomo za reparaciju i rein-
stituciju osoba koje su preivjele zloine seksualnog nasilja. Cilj kriminal-
izacije je samo postao utvrivanje pojedinane krivice. U meuvremenu je,
ini se, odgovornost drave nekako zaboravljena. Kapacitet da se proce-
suiraju poinioci ratnih zloina ili zloina protiv ovjenosti je znaajna st-
var, ali sa stanovita ena to nije dovoljno.
MKTR i MKTJ, kao i SSSL, nemaju pravne osnove da odrede reparaciju
niti da narede dravi da izvri reparaciju rtava. Jedini pritisak koji se vri
na dravu je da preda optuene za ratne zloine.113 Meutim, ovaj pristup se
fokusira samo na poinitelje. Novac i energija se troe za hvatanje optuenih,
dok se rtvama ne pridaje nikakva panja. U kontekstu seksualnog nasilja
zapostavljanje ena koje su preivjele zloine je jo izraenije.
Zloini seksualnog nasilja poinjeni u oruanim sukobima su vieni kao
djela koja otkrivaju slabost jedne nacije/etniciteta i rtve takvih zloina
su prognane iz drutva kao izdajice ili sramotni podsjetnik slabosti.
Kako je ve ustanovljeno u presudama MKTJ i MKTR zloini seksualnog
nasilja poinjeni tokom oruanih sukoba u bivoj Jugoslaviji i Rwandi su
uglavnom bili inspirirani nacionalistikim osjeanjima. Kako Julie Mos-
tov primjeuje:
Ponienje mukaraca, ije su ene silovane, je vaan motivirajui fak-
tor. Za etnonacionalistike voe koje ele promijeniti teritorije svoje nacije,
silovanje postaje instrument za permanentnu promjenu etnike slike zemlje.
Pod mnogo zloupotrijebljenim pojmom nacionalne samoopredjeljenosti, bru-
talnost u etnikom ienju je usmjerena ka osiguranju nepovratnosti bilo
kakve promjene u populaciji potrebnoj za veinsku kontrolu. Prihvatajui
taktini ugovor patrijarhalne metafore, mukarci se ne bi vratili na mjesto
gdje su njihove ene silovane i poniavane.114
ene koje su silovane se doivljavaju kao predstavnice sramote naroda.
Prema tome, umjesto da im se pomogne da se oporave, nacija ih pokuava
sakriti to je to bolje mogue. Prava, potrebe i interesovanja ena koje su bile
izloene seksualnom nasilju tokom oruanih sukoba se ignoriraju ili namjer-
no zanemaruju. Ovdje se direktno postavlja pitanje odgovornosti zadovoljen-
ja (reparacija i restitucije) rtava. Ako je suenje ratnih zloina smjeteno

112 Samo pogledajte situaciju u Darfuru.

113 Na primjer koristiti EU uvjetovanost kako bi izvrila pritisak na Hrvatsku da preda Antu
Gotovinu i neuspjeno koristei isti recept za Srbiju kako bi predala Mladia.
114 Julie Mostov, Our Women v Their Women, Symbolic Boundaries, Territorial Markers,
and Violence in the Balkans (Nae ene protiv njihovih ena, simbolike granice, ter-
itorijalna obiljeja i nasilje na Balkanu), Peace & Change, vol. 20 No. 2, 1995, str. 524-5.
GORANA MLINAREVI 73
na meunarodni nivo, cijeli proces je uinjen dalekim i izmjetenim. Iako
MKTJ i MKTR kreiraju meunarodnu memoriju ozbiljnosti rodno zasno-
vanih ratnih zloina kao organiziranih i logikih dijelova voenja rata,
ovo nije sluaj unutar, na primjer, Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj su
zlodjela poinjena. Iako su do sada lokalni sudovi (na neki, mada jo uvijek
upitan, nain unutar veine drava koje su nastale nakon raspada bive Jugo-
slavije) poeli procesuirati poinioce ratnih zloina, cijeli sistem jo uvijek
djeluje izmjeten. Insistiranje na pojedinanoj krivnji, ini se, oslobaa
dravu njenih odgovornosti dune panje da uradi sve to je u njenoj moi
da sprijei, odgovori, zatiti i otkloni posljedice za djela nasilja nad enama,
bez obzira da li je ta djela poinila drava ili ne-dravni elementi.115
Prema lanu 4 (d) Deklaracije o eliminaciji nasilja nad enama drave bi
trebale razviti krivine, graanske, radne i upravne sankcije u domaem za-
konodavstvu kako bi kaznile i ispravile nepravde nanesene enama koje su
preivjele nasilje; enama koje su preivjele nasilje treba omoguiti prist-
up mehanizmima pravde i, na nain kako to predvia dravno zakonodavst-
vo, pravinu i efikasnu pomo za uklanjanje zla koju su pretrpjele; drave
takoer trebaju upoznati ene sa njihovim pravima u traenju reparacije
putem takvih mehanizama.116
U skladu sa CEDAW i stavom 24 (t) (iii) Preporuke 19 CEDAW Komiteta
od drave se zahtijeva da preduzmu pravne i druge mjere koje su potrebne
da prue efikasnu zatitu ena od rodno zasnovanog nasilja, ukljuujui,
inter alia (iii). Zatitne mjere, ukljuujui sklonita, savjetovanje, rehabili-
taciju i servis podrke za ene koje su rtve nasilja ili koje su pod rizikom
od nasilja.117
Naravno, tu je i lan 8 Rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih naci-
ja 1325, ene, mir i sigurnost, prema kojem Vijee sigurnosti poziva sve
ukljuene strane118 da prilikom dogovora o provedbi mirovnih sporazuma us-
voje aspekt ravnopravnosti spolova, ukljuujui izmeu ostalog: a) posebne

115 O dunoj panji vidi Yakin Ertuk, Integration of the human rights of women and the gender perspective:
violence against women; the Due diligence standard as a tool for the elimination of violence
against women, Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes
and consequences submitted to Commission on Human Rights (Integracija ljudskih pra-
va ena i rodna perspektiva: nasilje nad enama; Standard dune panje kao sredstvo za
ukidanje nasilja nad enama, Izvjetaj posebnog izvjestitelja o nasilju nad enama, njego-
vim uzrocima i posljedicama predato Komisiji za ljudks prava), 62nd session, UN Doc. E/
CN.4/2006/61 (20. januar 2006).
116 ArtMKPe 4 (d) of Declaration on the Elimination of Violence against Women 48/104. (1993),
UN doc. A/RES/48/104.
117 stav 24 (t) (iii) of General Recommendation No. 19 CEDAW Committee (llth session, 1992).
118 U kontekstu Bosne i Hercegovine, pored drave tu je i meunarodna zajednica koja je i
dalje prisutna u znaajnoj mjeri.
74 DIJALOG

potrebe ena i enske djece tokom repatrijacije i preseljenja, te tokom re-

habilitacije, reintegracije i post-konfliktne rekonstrukcije; b) mjere podrke
mirovnim inicijativama ena na lokalnom podruju i domaim procesima za
rjeavanje sukoba, a koje e ukljuiti ene u svim mehanizmima za proved-
bu mirovnih sporazuma; c) mjere koje e osigurati zatitu i potivanje ljud-
skih prava ena i enske djece, a posebno one koje se odnose na ustav, iz-
borni sistem, policiju i pravosue.119
Nadalje, prema stavu 11 Osnovnih principa i uputstava o pravima na pomo
i reparaciju za rtve velikih krenja meunarodnih prava ljudskih prava i oz-
biljnih povreda meunarodnog humanitarnog prava drave su dune rtvama
omoguiti pravo na pomo za ublaavanje posljedica: Pomo za ublaavanje
posljedica ozbiljnih krenja meunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljne
povrede humanitarnog prava, prema meunarodnom pravu, ukljuuju pravo
rtve na sljedee: a) jednak i efikasan pristup pravdi; b) adekvatnu, efikasnu
i tanu reparaciju za pretrpljenu tetu; c) pristup relevantnim informacijama
koje se tiu mehanizama za oslovljavanje povreda i reparacije.120
Prema stavu 18 puna i efektivna reparacija ukljuuje sljedee oblike:
restituciju, kompenzaciju, rehabilitaciju, satisfakciju i garancije za nepo-
navljanje.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, na primjer, ak iako se gorepomenuti
elementi odgovornosti drave odnose na Bosnu i Hercegovinu, drava nije
poduzela nikakve korake kako bi ispunila sve zahtjeve za reparaciju i rein-
stituciju. Pravda nekako zaobilazi rtve. Kako primjeuje Zoran Paji,121
dok su rtve naputene (bez ikakve institucionalne pomoi bilo finansijske,
socijalne ili medicinke prirode) i uglavnom ive u uasnim uvjetima kao iz-
bjeglice ili povratnice, njihovi muitelji iz rata (ukljuujui i one osuene
za ratne zloine) uivaju vrlo ugodne uvjete u pritvorskim jedinicama
MKTJ (u kombinaciji sa privremenim putanjima na slobodu i odlascima
kui do poetka suenja) dok njihove porodice primaju podrku vlada.
Dok poinioci i dalje prolaze nekanjeno, silovane ene ostaju drutveno i
ekonomski slomljene. Vrlo znaajna injenica je da ene koje su preivjele
seksualno nasilje tokom rata nemaju isti status na cijelom podruju Bosne i
Hercegovine. U 2006. godini je enama koje ive u Federaciji Bosne i Her-

119 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, ene, mir i sigurnost, Rezolucija 1325 (S/RES/1325),
31. oktobar 2000.
120 stav 11, Generalna skuptina UN-a, Osnovni principi i uputstava o pravima na pomo i
reparaciju za rtve velikih krenja meunarodnih prava ljudksih prava i ozbiljnih povreda
meunarodnog humanitarnog prava, Rezolucija 60/147, 16. decembra 2005.
121 Zoran Paji, Rethinking War-Crimes Trials (Ponovno promiljanje suenja za ratne
zloine, Transitions online, 2006, str. 4-5.
GORANA MLINAREVI 75
cegovine tek priznat status civilne rtve rata nakon Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata
i zatite obitelji sa djecom FBIH122 i to kao posebnim kategorijama (to ba-
rem sa njih skida teret dokazivanja 60% invaliditeta, ako nita drugo). Za-
kon o zatiti civilnih rtava rata RS-a123 u kontekstu osoba koje su preivjele
seksualno nasilje tokom rata priznaje status civilne rtve rata samo osobama
kod kojih je nastupilo oteenje organizma silovanjem i kod koje je nastu-
pilo oteenje organizma od najmanje 60%. Iako, na primjer, na podruju
Federacije BiH civilne rtve rata imaju pravo, pored tzv. mjesenog linog
novanog primanja, na osposobljavanje za rad (profesionalnu rehabilitaci-
ju, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju), prioritetno zapoljavanje, prioritetno
stambeno zbrinjavanje i psiholoku i pravnu pomo, ene koje su preivjele
seksualno nasilje tokom rata jedino ostvaruju pravo na novanu naknadu, dok
ostala prava koja bi im u sutini pomogla u stvarnom kontekstu reparacije
i restitucije, te ponovnoj integraciji u drutvo, ostaju nedokuiva. Kako je
primijetio Amnesty International u 2003. (ali ovo se jo uvijek nije promije-
nilo) osim usluga koje pruaju enske organizacije, odgovarajua medicin-
ska i psiholoka podrka openito izostaje.124
Prebacivanje nekih optunica iz MKTJ na dravni sud, naroito na Sud
BiH sa odjeljenjem za ratne zloine u Bosni i Hercegovini, predstavlja do-
datni izazov za meunarodnu krivinu pravdu, naroito po pitanju ena. Pi-
tanje se postavlja u pogledu efikasnosti zatitne eme dostupne rtvama i
svjedocima/svjedokinjama kao i sposobnosti domaih zakona za reflekti-
ranje razvoja situacije unutar meunarodnog prava. Meutim, ak i kada je
poinilac proglaen krivim za poinjene zloine protiv ovjenosti zbog zar-
obljavanja i silovanja ena, kao to je to bio sluaj sa predmetom Radovana
Stankovia125 on moe pobjei iz zatvora. Tokom suenja je bila osigurana
zatita svjedokinja/rtava. Javnost je iskljuena sa glavnog sasluanja, izmeu
ostalog zato to je optueni prijetio da e otkriti imena zatienih svjedokin-
ja126. Dodatno objanjenje za iskljuivanje javnosti u ovom sluaju takoer
se treba istai jer ono pojaava patrijarhalne stereotipe o potrebi zatite mor-

122 Slubeni list F BiH, 39/06.

123 Slubeni glasnik RS 25/93, 1/94, 32/94, 37/07 i 60/07.
124 Amnesty International, Stop violence against women Justice shelved impunity for rape in
Bosnia-Herzegovina (Zaustavite nasilje nad enama. Pravda na policama nekanjavanje
silovanja u Bosni i Hercegovini) AI Index: EUR 63/005/2004, 12 October 2004 <http://www.
amnesty.org/en/alfresco_asset/b592c15f-a5cb-11dc-bc7d -3fb9ac69fcbb/eur630052004en.
html> pristupljeno 24 septembra 2007 .
125 Radovan Stankovic, presuda, X-KR-05/07, 14. novembar 2006.
126 ibidem, str. 12-13.
76 DIJALOG

ala jer su svjedokinje trebale svjedoiti o velikom broju silovanja i drugih

poniavajuih procedura127. S druge strane, ako bi se svi sluajevi sudili na
meunarodnom tribunalu, istina i pravda e ostati udaljene. Prema specijal-
nom izvjetaju UNDP-a128 naini na koje drutva u tranziciji iz autoritativne
vladavine ka demokratiji ili iz rata u mir, kao to je sluaj sa Bosnom i Her-
cegovinom, trae nain da se suoe sa nasljedstvom velikih i sistematskih
krenja ljudskih prava i drugim povredama mogu se svrstati pod zajedniki
naziv tranzicione pravde. U praksi, tranziciona pravda se najee asocira
sa etiri glavne inicijative krivinim suenjima, mehanizmima za potragu
za pravdom, reparacijama i institucionalnom reformom.
Kako primjeuje Amnesty International, slina situacija se deava i sa
osobama koje su preivjele seksualno nasilje u Sierra Leoneu: est godi-
na nakon zavretka konflikta u Sierra Leone, malo je uraeno na tome da se
osigura da osobe koje su preivjele sekualno nasilje dobiju pravdu, priznan-
je njihovih patnji, ili punu, suvislu i efektivnu reparaciju.129
Pitanje je ko e natjerati dravu da se pridrava pravila zadovoljavanja
(repariranja finansijskog i nefinansijskog i restitucije) rtava. Ovdje se po-
javljuje pitanje odgovornosti, pa ak i suverenosti. S obzirom na injenicu
da je meunarodna zajednica preuzela na sebe odgovornost kanjavanja
poinilaca zloina poinjenih tokom rata, pojavljuje se pitanje do koje mjere
je, ako uope, meunarodna zajednica odgovorna za osiguranje repariranja
rtava. Na prvi pogled i prema ustanovljenoj logici meunarodnog prava
ovo pitanje bi moglo izgledati nepotrebno jer drava ima odgovornost prema
svojim graanima/kama. Meutim, injenica je da se u savremenom dobu
rezolucija sukoba (bez obzira da li su interni ili meunarodni) uglavnom
oslanja na neku vrstu intervencije meunarodne zajednice.130 U ovom kon-
tekstu, nakon sukoba drave nisu samoodrive. Meunarodna zajednica
uestvuje u izgradnji kapaciteta.131 Pored meunarodnih suenja zloina
poinjenih tokom rata, pitanje se postavlja da li je drava (u takvoj pozici-
ji) u stanju da se ponaa kao odrasla drava.

127 ibidem, str. 12-14.

128 UNDP BiH, SRU Specijalni izvjetaj: Istina i pravda u BiH iz perspektive javnosti , 2005, str. 7.
129 Amnesty International, Sierra Leone: Getting reparations right for survivors of sexual vio-
lence, Report, (Sierra Leone: Sticanje prava na reparaciju za osobe koje su preivjele seksual-
no nasilje izvjetaj), 1. novembar 2007 <http://www.amnesty.org/en/alfresco_asset/4a6f7bc9-
a2b6-11dc-8d74-6f45f39984e5/afr510052007en.html> pristupljeno 10. novembra 2007.
130 U globalnom kontekstu dananjeg svijeta svi smo pogoeni slikama zloina. Tokom zadnje
decenije humanitarna intervencija je imala svoj momentum. Na alost, nakon Iraka i SAD-
ove zloupotrebe ideje humanitarne intervencije, ona je ponovo stavljena na kunju.
131 Primjeri Kosova i Bosne i Hercegovine su nama najblii, ali ne i jedini.
GORANA MLINAREVI 77
I ba ovdje nedavno usvojene odredbe vezane za funkcioniranje MKS-a
mogu predstavljati osnovu za istraivanje, barem na nivou nareivanja
osuenim ratnim zloincima da izvre obavezu restitucije. Poto meunarodni
krivini tribunali ve koriste svo dostupno meunarodno javno pravo, da
li je mogue da u pogledu nareenja za reparacije MKS preuzme odredbe
izvan svog Statuta i Pravila procedure i dokazivanja? Da li bi bilo mogue
narediti dravi da reparira rtve ako ona sama to ne uradi?
Da li MKS moe, putem ocjenjivanja individualne krivine odgovornos-
ti, ocijeniti dunu panju drave kao to je to predloio enski meunarodni
tribunal? Ako je hipotetski drava lanica svih dokumenata MHP, MPLJP
i MKP moe li MKS koristiti sinergiju sva tri?

4. PROMILJANJA UMJESTO ZAKLJUKA

Ova analiza je pokuaj fokusiranja na dva pitanja u odnosu na ukljuivanje
odredbi koje klasificiraju seksualno nasilje nad enama poinjeno tokom
oruanog sukoba kao ratne zloine i zloine protiv ovjenosti. To su pi-
tanja uspjenosti procesuiranja pojedinaca koji su poinili zloine i uprav-
ljanje sistemom kako bi se pomoglo da rtve dobiju reparaciju. Zbog ra-
zumijevanja zakljunih opaanja referirano je uglavnom na situaciju u Bos-
ni i Hercegovini.
Kako bi se odgovorilo na krenja ljudskih prava, naroito oslovljavan-
je najozbiljnijih zloina, meunarodne i dravne zajednice na raspolaganju
imaju mogunosti kao to su procesuiranje pojedinaca optuenih za krenje
ljudskih prava na meunarodnom i dravnom nivou, uspostavljanje komisija
za istinu i pomirenje i administriranje sistema koji bi pomogao u reparaci-
ji (zadovoljavanju) rtava. U sluaju Bosne i Hercegovine najvie panje
je posveeno uspostavljanju tribunala i sudova, prvo na meunarodnom,
a onda i na dravnom nivou kako bi se procesuirali pojedinci optueni za
krenje ljudskih prava. Ljudima koji ive u Bosni i Hercegovini uspostav-
ljanje MKTJ-a je, izmeu ostalog, predstavljeno kao neto to ima funkc-
iju zatvaranja tamnog perioda iz nedavne prolosti. Istina je da je samo
kreiranje MKTJ-a osiguralo znaajno mjesto u historiji meunarodnog
prava ljudskih prava. Kako Murphy ukazuje stvarni uspjeh MKTJ-a lei u
injenici da je, i pored prepreka, to funkcionalan meunarodni krivini
sud koji prua prostor rtvama da optue one koji su prekrili civilizirane
norme ponaanja, stvarajui i uvajui historijsku zabiljeku o dogaajima
u bivoj Jugoslaviji; stigmatizirajui osobe kao to je Karadi i tjerajui
ih da se odreknu svake slubene moi, ak iako se odbiju predati, i gener-
iraju jurisprudenciju koja e se nesumnjivo nastaviti proirivati tokom vre-
78 DIJALOG

mena i snano uticati na razvoj meunarodnog humanitarnog prava, kao i

na meunarodno pravo uope.132
MKTJ je uspostavio nove izvore meunarodnih sudskih presedana i, ba-
rem na simbolikom nivou, predstavlja pokazatelj predanosti meunarodne
zajednice ljudskim pravima i enskim pravima.
Kao rezultat stvaranja meunarodnih krivinih tribunala (MKTJ i MKTR)
meunarodno pravo je znaajno napredovalo u svom odnosu prema seksu-
alnom nasilju: ovo je prvi put da je meunarodni tribunal primarno priznao
silovanje. Procesuiranjem nekih133 ratnih silovatelja, MKTR i MKTJ su us-
postavili neophodnu sudsku praksu za kanjavanje silovatelja i zloinaca.
Oni su postavili osnovu za MKS, stalni sud sa nadlenosti koja mu dozvol-
java da se bavi neprekidnim sukobima u svijetu gdje se silovanje i drugi
rodno zasnovani zloini protiv ena i mukaraca koriste kao ratno oruje.
Meutim, tribunali su se pokazali kao spori birokratski mehanizmi
za stvarno donoenje pravde rtvama. U Bosni i Hercegovini na primjer,
13 godina nakon zavretka rata i 15 godina od osnivanja MKTJ rtve su
razoarane i osjeaju se da je pravda nedodirljiva, odvojena od stvarnosti i
vrlo spora. injenica je da je Karadi tek nedavno uhvaen i da su svi iz-
gledi da e uspjeti manipulirati Tribunalom kao njegovi prethodnici eelj i
Miloevi, Mladi je jo uvijek na slobodi (a to je i Karadi sve do nedav-
no bio), Miloevi je umro u Hagu nekanjen. Ovo, zajedno sa injenicom
da, s obzirom da je MKTJ u mogunosti da procesuira samo visoko ran-
girane ratne zloince, veina ovih koji su uestvovali u zloinima protiv
ovjenosti nikada nee biti kanjeni, ostavlja prostor za stvaranje kruga
kolektivnog okrivljavanja. rtve jo uvijek na ulicama susreu one za koje
znaju da su ubojice i silovatelji, a ovo odmah dovodi u pitanje mogunost
povratka i pomirenja. Trenutno je percepcija uspjeha MKTJ unutar Bosne
i Hercegovine pod uticajem dugih suenja, blagih kazni i odbijanja nekih
politikih voa da priznaju tribunal ili njegovu neutralnost.
U pogledu osoba koje su preivjele zloine seksualnog nasilja, situacija
je jo gora jer one ive u patrijarhalnom drutvu i uglavnom su ih drava,
meunarodna zajednica (koja je jo prisutna u zemlji) i drutvo u cjeli-
ni napustili i potpuno zaboravili. U poreenju sa ljudima koji su izgubi-
li lanove porodice ili bliske roake, koji su zbog fizikih povreda posta-
li invalidi ili sa ratnim veteranima koji su sada ostali bez zarade, drutvo
tretira rtve rodno zasnovanih ratnih zloina kao beznaajne paenike.

132 Sean D. Murphy, Progress and Jurisprudence of the International Criminal Tribunal for the
Former Yugoslavia (Napredak i jurisprudencija Meunarodnog krivinog tribunala za bivu
Jugoslaviju), American Journal of International Law vol. 93 No. 57, 1999, 95-7, str. 97.
133 Jer nema dovoljno novca da se svi silovatelji dovedu na sud i kazne.
GORANA MLINAREVI 79
Drutvo je, pretvarajui se kao da se to nikada nije desilo, u potpunosti
napustilo pitanje djece roene prisilno izazvanim trudnoama tokom rata.
Prava i interesi rtava rodno zasnovanih zloina se nastavljaju ignorirati ili
namjerno previati.134
Iako je za neku dravu da krene dalje i bude u stanju da ue u odgovarajue
demokratske procese neophodno da se obrauna sa nedavnom prolou
velikih krenja ljudskih prava (kako bi sprijeila ponavljanje takvih povre-
da i to je vie mogue popravila tetu uzrokovanu krenjima ljudskih pra-
va), ovo je daleko od ostvarenja. Sve dok tiina preovladava, rtve ne mogu
doi do zadovoljenja. Kao to je ve pomenuto, jedan od najozbiljnijih pi-
tanja pokrivenih velom utnje i negiranja je nasljee silovanja i rodno zas-
novanih ratnih zloina. Drutvo je potpuno nijemo o problemima sa kojima
se suoavaju rtve rodno zasnovanih ratnih zloina. Istina, postoji nekoliko
nevladinih organizacija koje se pokuavaju baviti ovim pitanjem, ali one nisu
u mogunosti uraditi to same. Na alost, Vlada (zajedno sa meunarodnom
zajednicom prisutnom u Bosni i Hercegovini) odbija preuzeti odgovornost
za pomaganje rtvama rodno zasnovanih zloina.
Iz brine feministike perspektive ovaj nedostatak panje prema rtvama
i njihovoj reparaciji je vrlo problematian. Istina, postoje neka pravila koja
se bave svjedocima/svjedokinjama i rtvama, ali ona nisu dovoljna. Kazne,
ako su one jedini pravni odgovori, nisu adekvatan odgovor za zadovoljavanje
rtava. U takvom kontekstu jedino je mogue, pored zagovaranja promjene,
koristiti sva mogua sredstva za reparaciju i reinstituciju.

134 Ovdje pitanje memorije postaje vrlo vano jer u patrijarhalnom drutvu kao to je Bosna i
Hercegovina drutveni sistem jo uvijek stavlja jaku vrijednost na ensku istou i treti-
ra ene kao vlasnitvo mukarca. Iako su u kontekstu bosanskohercegovakih Muslimanki
neki imami pokuali zatititi ene koje su preivjele silovanje tako to su u svojim zajedni-
cama proglasili da se takve ene trebaju podravati, a njihova djeca prihvaena, ene i djeca
su prekriveni velom utnje i njihovo postojanje se uglavnom ignorira. Unutar Bosne i Her-
cegovine ovo pitanje je jo uvijek u velikoj mjeri tabu. ak i tokom rata, dok su se zloini
deavali to se ba i nije puno pominljalo. Iako se o ovome nairoko raspravljalo van Bosne
i Hercegovine, javnost unutar zemlje nije bila previe svjesna injenice da se sistematsko
silovanje deava u nekim dijelovima zemlje. Jo uvijek postoji negiranje zloina meu, na
primjer, nekim enama etnikim Srpkinjama jer one jo uvijek ne mogu sebi priznati da su
njihovi muevi, braa i oevi silovatelji, a kamoli da su jo namjerno oplodnjavali ene.
80 DIJALOG

BIBLIOGRAFIJA
KNJIGE
Angela M Banks, Sexual Violence and International Criminal Law: an Analysis of
the Ad Hoc Tribunals Jurisprudence and the International Criminal Courts
Elements of Crimes, (Seksualno nasilje i meunarodno krivino pravo: analiza
jurisprudencije ad hoc tribunala i elemenata zloina Meunarodnog krivinog
suda), Womens Initiatives for Gender Justice: Hague, 2005.
Carole Pateman, The Sexual Contract (Spolni ugovor), Stanford University Press:
Stanford, 1988.
Catharine A. MacKinnon, Feminism unmodified: Discourses on Life and Law
(Neizmijenjeni feminizam: diskurs o ivotu i pravu), Harvard University Press:
Massachusetts, 1987.
Charlotte Bunch, Transforming Human Rights from a Feminist Perspective
(Transformiranje ljudskih prava iz feministike perspektive), u Julie Peters i
Andrea, Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives (enska
prava: meunarodna feministika perspektiva), Routledge: New York, 1995, 11-18.
Clair de Than and Edwin Shorts (ur.) International Criminal Law and Human Rights
(Meunarodno krivino pravo i ljudska prava), Sweet & Maxwell: London, 2003.
Francisco Forrest Martin, Stephen J. Schnably, Richard J. Wilson; Jonathan S. Simon
and Mark V. Tushnet, International Human Rights and Humanitarian Law: Treaties,
Cases and Analysis (Meunarodno pravo ljudskih prava i humanitarno pravo:
dokumenti, predmeti i analiza), Cambridge University Press: New York, 2006.
Gerhard Werle, Principles of International Criminal Law (Principi meunarodnog
krivinog prava), T.M.C. Asser Press: Hague, 2005.
Mary Wollstonecraft, A Vindication of the Rights of Woman (Odbrana prava ene),
Walter Scott: London 1891.
Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases in
Elize Delport (ed) (Apel seksualnog nasilja: predmeti Akayesu/Gacumbitsi) u
Elize Delport (ur.) Gender based Violence in Africa: Perspectives from the Continet
(Rodno zasnovano nasilje u Africi: perspektive sa kontinenta), Centre for Human
Rights: Pretoria, 2007 <http://www.chr.up.ac.za/centre_publications/gender/
Genderbased%20violence%20in%20Africa.pdf> pristupljeno 24 septembra 2007.
Rene Provost, International Human Rights and Humanitarian Law Law
(Meunarodna ljudska prava i humanitarno pravo), Cambridge University Press:
Cambridge, 2002.
Rhonda Copelon, Gendered War Crimes: Reconceptualizing Rape in Time of War
(Orodnjeni ratni zloini: rekonceptualizacija silovanja za vrijeme rata) u Julie
Peters i Andrea, Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives
(enska prava: meunarodna feministika perspektiva), Routledge: New York,
1995, 197-214.
GORANA MLINAREVI 81
Susan Brownmiller, Against our will: Men, Women and Rape (Protiv nae volje:
mukarci, ene i silovanje) Fawcett Books: New York, 1975.
William A. Schabas, Genocide in International Law: The Crimes of Genocid
u meunarodnom pravu: zloin svih zloina) Cambridge University Press:
Cambridge, 2000.
William A. Schabas, An Introduction to the International Criminal (Uvod u
Meunarodni krivini sud), Cambridge University Press: Cambridge, 2001.

LANCI
Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu,
(Definiranje silovanja na meunarodnom nivou: komentari na sluaj Akayesu),
Columbia Journal of Transnational Law, vol. 44 No. 3, 2006, 940-958.
Christine Chinkin, Rape and Sexual Abuse of Women in International Law
(Silovanje i seksualno nasilje nad enama u meunarodnom pravu), European
Journal of International Law, vol. 5 No. 3, 1994, 326-341.
Christine Chinkin, Toward the Tokyo Tribunal 2000 (U susret Tokijskom
tribunalu 2000), Womens Caucus for Gender Justice, 2001 <http://www.ytech.
nl/iccwomen/wigjdraft1/Archives/oldWCGJ/tokyo/chinkin.htm#_ftnref24>
pristupljeno 24 September 2007 .
Diane Marie Amann, Prosecutor v. Akayesu Case ICTR-96-4-T (Tuiteljstvo
protiv Akayesa. predmet br. ICTR-96-4-T), American Journal of International
Law, Vol. 93, No. 1., januar 1999, 195-199.
Hilary Charlesworth, Christine Chinkin and Shelly Wright, Feminist approaches
to International Law (Feministiki pristupi meunarodnom pravu), American
Journal of International Law: vol. 85, No 4, October 1991.
Hilary Charlesworth and Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens (Rod jus
cogensa, (1993)15 Human Rights Quarterly, vol. 15 No. 1, 1993, 63-76.
Julie Mostov, Our Women v Their Women, Symbolic Boundaries, Territorial
Markers, and Violence in the Balkans, ( Nae ene protiv njihovih ena,
simbolike granice, teritorijalna obiljeja i nasilje na Balkanu), Peace &
Change, vol. 20 No. 2, 1995, str. 524-5.
Kate Fitzgerald, Problems of Prosecution and Adjudication of Rape and Other
Sexual Assaults under International Law, (Problemi procesuiranja i suenja
silovana i drugog seksualnog nasilja u skladu sa meunarodnim pravom),
European Journal of International Law, vol. 8 No.4, 1997, 638-684.
Kelly D Askin, Sexual Violence in Decisions and Indictments of the Yugoslav
and Rwandan Tribunals: Current Status (Seksualno nasilje u odlukama i
optunicama jugoslavenskog i rwandanskog tribunala: trenutni status) American
Journal of International Law, vol. 93 No.1, 1999, 97-123.
Kelly D. Askin, Prosecuting Wartime Rape and Other Gender-related Crimes under
International Law: Extraordinary Advances, Enduring Obstacles (Procesuiranje
82 DIJALOG

ratnih silovanja i drugih rodno zasnovanih zloina prema meunarodnom pravu:

nevjerovatni napreci, istrajne prepreke), Berkley Journal of International Law,
vol. 21 No. 2, 2003, 288-349.
Kiyoteru Tsutsui, Redressing Past Human Rights Violations: Global Dimensions of
Contemporary Social Movements (Zadovoljavajui krenja ljudskih prava iz
prolosti: globalna dimenzija modernih drutvenih pokreta) Social Forces, Vol.
85, No. 1, 2006.
Rachel Lorna Johnstone, Feminist Influences on the United Nations Human Rights
Treaty Bodies (Feministiki uticaji na ljudskopravaka tijela Ujedinjenih
nacija), Human Rights Quarterly: No.28, 2006, 148-185.
Sean D. Murphy, Progress and Jurisprudence of the International Criminal Tribunal
for the Former Yugoslavia (Napredak i jurisprudencija Meunarodnog
krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju), American Journal of International
Law vol. 93 No. 57, 1999, 95-7.
Theodor Meron, Rape as a Crime under International Humanitarian Law
(Silovanje kao zloin prema meunarodnom humanitarnom pravu), American
Journal of International Law, vol. 87 No. 3, 1993 str. 424-428.
Wolfgang Schomburg and Ines Peterson, Genuine Consent to Sexual Violence
under International Criminal Law, (Pravi pristanak na seksualno nasilje prema
meunarodnom krivinom pravu), American Journal of International Law, vol
101 No. 1, 2007, 121-140.
Zoran Paji, Rethinking War-Crimes Trials, (Ponovno promiljanje suenja
za ratne zloine, Transitions online, 2006, <http://www.tol.cz/look/TOL/
article.tpl?IdLanguage=1&IdPublication=4&NrIssue=157&NrSection
=2&NrArticle=15989&search=search&SearchKeywords=zoran+pajic
&SearchMode=on&SearchLevel=0> pristupjeno 23. oktobra 2008.

MEUNARODNI PREDMETI
MEUNARODNI KRIVINI TRIBUNAL ZA RWANDU (MKTR)
Prosecutor v. Akayesu, (Judgment) ICTR-96-4-T, T Ch I (2 September 1998) [Tuiteljstvo
protiv Akayesu presuda, ICTR-96-4-T, T Ch I, 2. septembar 1998.].
Prosecutor v. Gacumbitsi, (Judgment) ICTR-2001-64-T, T Ch III, (17 June 2004)
[Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia presuda, ICTR-2001-64-T, T Ch III, 17. jun 2004.].
Prosecutor v. Gacumbitsi, (Appeal Judgment) ICTR-2001-64-T, A Ch (7 July 2006)
[Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia drugostepena presuda, ICTR-2001-64-T, A Ch, 7.
juli 2006.].
Prosecutor v. Kajelijeli, (Judgment) ICTR-98-44A-T, T Ch II (1 December 2003)
[Tuiteljstvo protiv Kajelijelia presuda, ICTR-98-44A-T, T Ch II, 1. decembar 2003.].
Prosecutor v. Kayishema and Obed Ruzindana (Judgment) ICTR-95-1-T, T Ch I (21
May 1999) [Tuiteljstvo protiv Kayishema i Obed Ruzindana presuda, ICTR-
95-1-T, T Ch I, 21. maj 1999.]
GORANA MLINAREVI 83
Prosecutor v. Nyiramasuhuko and Ntahobali, (Indictment), ICTR-97-21-I, T Ch II
(10 August 1999) [Tuiteljstvo protiv Nyiramasuhuko i Ntahobali optunica,
ICTR-97-21-I, T Ch II, 10. august 1999.].
Prosecutor v. Semanza, (Judgment) ICTR-97-20-T, T Ch I (15 May 2003)
[Tuiteljstvo protiv Semanze presuda, ICTR-97-20-T, T Ch I, 15. maj 2003.].
MEUNARODNI KRIVINI TRIBUNAL ZA BIVU JUGOSLAVIJU (MKTY)
Prosecutor v. Delalic, Mucic, Delic and Landzo (Judgment) IT-96-21, T Ch II (16
November 1998) [Tuiteljstvo protiv Delalia, Mucia, Delia and Lande
presuda, IT-96-21, T Ch II, 16. novembrar 1998.].
Prosecutor v. Furundzija (Judgment), IT-95-17/1-T, T Ch II (10 December 1998)
[Tuiteljstvo protiv Furundije presuda, IT-95-17/1-T, T Ch II, 10. decembar
1998.].
Prosecutor v. Kunarac, Kovac and Vukovic, (Appeals Judgment) IT-96-23-T& IT-
96-23/1-T, A Ch (12 June 2002) [Tuiteljstvo protiv Kunarac, Kovaa i Vukovia
drugostepena presuda, IT-96-23-T& IT-96-23/1-T, A Ch, 12. juni 2002.].
Prosecutor v. Krstic, (Judgment) IT-98-33-T, T Ch I (2 August 2001) [Tuiteljstvo
protiv Krstia presuda, IT-98-33-T, T Ch I, 2. decmbar 2001.].

DRUGI MEUNARODNI I DRAVNI SUDOVI

SPECIJALNI SUD ZA SIERRA LEONE (SSSL)
Prosecutor v Brima, Kamara and Kanu, (Judgment) SCSL-04-16-T, T Ch II (20
June 2007) [Tuiteljstvo protiv Brime, Kamare and Kanua, presuda, SCSL-04-
16-T, T Ch II, 20. juni 2007.].
ENSKI MEUNARODNI TRIBUNAL ZA RATNE ZLOINE SEKSUALNOG
ROBOVLASNITVA JAPANSKE VOJSKE (WOMENS INTERNATIONAL WAR CRIMES
TRIBUNAL FOR THE TRIAL OF JAPANS MILITARY SEXUAL SLAVERY)
Prosecutors and the peoples of the Asia -Pacific Region v. Emperor Hirohito et
al., (Judgment) Pt-2000-1-T (4 December 2001) [Tuiteljstvo i narod azijsko-
pacifike regije protiv cata Hirohita i dr., , presuda, SCSL-04- Pt-2000-1-T, 4.
decembar 2001.].
SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Radovan Stankovi, presuda, X-KR-05/07, 14. novembar 2006. godine.

IZVJETAJI
UNDP BiH, SRU Specijalni izvjetaj: Istina i pravda u BiH - iz perspektive javnosti, 2005
Amnesty International, Stop violence against women Justice shelved impunity
for rape in Bosnia-Herzegovina (Zaustavite nasilje nad enama. Pravda na
policama nekanjavanje silovanja u Bosni i Hercegovini) AI Index: EUR
63/005/2004, 12 October 2004
84 DIJALOG

<http://www.amnesty.org/en/alfresco_asset/b592c15f-a5cb-11dc-bc7d
-3fb9ac69fcbb/eur630052004en.html> pristupljeno 24 septembra 2007.
Amnesty International, Sierra Leone: Getting reparations right for survivors of
sexual violence (Report, 1 November 2007) (Sierra Leone: Sticanje prava na
reparaciju za osobe koje su preivjele seksualno nasilje - izvjetaj), 1. novembar
2007 <http://www.amnesty.org/en/alfresco_asset/4a6f7bc9-a2b6-11dc-8d74-
6f45f39984e5/afr510052007en.html> pristupljeno 10. novembra 2007.
Yakin Ertuk, Integration of the human rights of women and the gender perspective:
violence against women; the Due diligence standard as a tool for the elimination
of violence against women, Report of the Special Rapporteur on violence against
women, its causes and consequences submitted to Commission on Human Rights,
62nd session, (Integracija ljudskih prava ena i rodna perspektiva: nasilje nad
enama; Standard dune panje kao sredstvo za ukidanje nasilja nad enama,
Izvjetaj posebnog izvjestitelja o nasilju nad enama, njegovim uzrocima i
posljedicama predato Komisiji za ljudks prava, 62. sjednica,) UN Doc. E/
CN.4/2006/61 (20. januar 2006).
INTERNATIONAL LAW SOURCES
CEDAW Komitet, Opa preporuka br. 19 (1992).
Generalna skuptina UN-a, Deklaracija o ukidanju nasilja nad enama, Rezolucija
48/104, UN doc.A/RES/48/104, (1993).
Generalna skuptina UN-a, Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina
genocida, Rezolucija 260 (III) A, 9. decembra 1948.
Generalna skuptina UN-a, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena,
Rezolucija 34/180, (1979).
Generalna skuptina UN-a, Osnovni principi i uputstava o pravima na pomo i
reparaciju za rtve velikih krenja meunarodnih prava ljudksih prava i ozbiljnih
povreda meunarodnog humanitarnog prava, Rezolucija 60/147, 16. decembra
2005.
Meunarodni krivini sud, Elementi zloina, U.N. Doc. PCNICC/2000/1/Add.2 (2000).
Instructions for the Government of Armies of the United States in the Field, prepared
by Francis Lieber, LL.D., Originally Issued as General Orders No. 100, Adjutant
Generals Office, 1863, (Uputstva za vlade armija Ujedinjenih drava na bojnim
poljima, pripremio Francis Lieber, LL.D., originalno izdata kao Ope naredbe br.
100, Ured pomonika generala, 1863,) Government Printing Office: Washington
1898. < http://avalon.law.yale.edu/19th_century/lieber.asp > pristupljeno 23.
oktobra 2008.
Rimski statut Meunarodnog krivinog suda, U.N. Doc. A/CONF.183/9 (17 July 1998).
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog tribunala za procesuiranje
osoba odgovornih za ozbiljna krenja meunarodog humanitarnog prava poinjena
na podruju bive Jugoslavije od 1991, U.N. Doc T/32/Rev. 40 (12 July 2007).
GORANA MLINAREVI 85
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog tribunala za Rwandu,
usvojena 10. novembra 2006.
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog suda, Official Records
ICC-ASP/1/3, 3-10 septembar 2002.
Pravila procedure i dokazivanja Specijalnog suda za Sierra Leone, nakon izmjena i
dopuna 14. maja 2007.
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, ene, mir i sigurnost, Rezolucija 1325, (S/
RES/1325), 31. oktobar 2000.
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, Statut Meunarodnog krivinog tribunala za
procesuiranje osoba odgovornih za ozbiljna krenja meunarodog humanitarnog
prava poinjena na podruju bive Jugoslavije od 1991, U.N. Doc. S/25704
at 36, annex (1993) and S/25704/Add.1 (1993), 25. maj 1993, U.N. Doc. S/
RES/827 (1993).
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, Statut Meunarodnog krivinog tribunala za
Rwandu, Rezolucija 955 (1994), U.N. Doc. S/RES/955 (8. novembar 1994).
Violence Against Women in War Network Japan (Nasilje nad enama u ratu
mrea Japan), Charter of the Womens International War Crimes Tribunal on
Japans Military Sexual Slavery, (Povelja enskog meunarodnog tribunala za
ratne zloine seksualnog robovlasnitva japanske vojske) http://www1.jca.apc.
org/vaww-net-japan/english/womenstribunal2000/charter.html pristupljeno 23.
oktobra 2008.
enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949), i Dopunski protokoli I-II (1977).

Sexual Violence against Women as War Crime

This paper deals with international legal instruments that address the
sexual violence against women in situation of armed conflict. Even though
the rape was prohibited throughout centuries, it is only with the global pres-
sure of advocates for womens rights that it entered international courtrooms
and became justicible along with such jus cogens norms as torture, geno-
cide and enslavement. The paper addresses two issues in this respect. The
first part deals with the feminist legal analysis and discussions in respect
to the accomplishments/failures of the prosecution of individuals for com-
mitting the crimes of sexual violence in armed conflict, mainly focusing
on discussions of definition of rape in international law. The second part
of the paper poses the questions and presents some discussions in relation
to the non-existing system to help redress survivors.
 Ivana Drao

Umreene: virtualne saboterke

matrice reprezentacije

C yber-prostor, kao eksperimentalni poligon, posjeduje znaajan

potencijal za preispitivanje drutveno konstruiranih identiteta i
reprezentacija. Ukoliko pretpostavimo da u vlastitoj virtualnoj sobi
moemo napustiti kulturalno nametnuta znaenja upisana u naa tijela,
onda cyber-prostor moemo posmatrati kao igralite identiteta, slobodnu
zonu preispitivanja i (trans)formiranja sebstva. Mogunost djelovanja u
ovoj novoj, relativno neistraenoj, javnoj sferi, prevazilazei prostorne,
ali i identitetske granice i hijerarhije, naroito je privlana enama koje
se u Mrei nastoje (re)definirati izvan monolitnih povijesnih kategorija
ene,1 Druge ili objekta. Meutim, zato ene ne odustaju od tradicionalne
matrice reprezentacije u kojoj su one samo pasivni objekti pogleda; zato i
dalje slike oroenih tijela izlau kao slike sebe; zato su galerije virtualne
realnosti preslik svijeta mesa?
Razloge izlaganja tijela, kao jednog od naina prezentiranja u rastjelov-
ljenom virtualnom prostoru, pokuala sam ispitati na primjeru kontrover-
zne web stranice SuicideGirls.com, ije se lanice nastoje istrgnuti iz stan-
ja gledanosti i predstave seksualiziranog objekta, niana za muki pogled,
te zagospodariti reprezentacijom vlastite nagosti. Zalazei u sferu njihovih
virtualnih soba, odnosno profila kreiranih s ciljem samoprezentacije, sa
pripadajuim galerijama slika, istraila sam mogunost preuzimanja moi
iz pozicije subjekta i hakiranja slike ene, sabotiranjem tradicionalne ma-
trice reprezentacije. eljela sam otkriti da li se u preraivanju i monstri-
ficiranju vlastitih tijela, u karnevalesknom slavljenju nedovrenosti i frag-
mentiranosti, kao i kreiranju kolanih, simuliranih cyber-identiteta, krije
zaetak utopije o post-rodnoj budunosti.

1 Kao doprinos kritici esencijaliziranih monolitnih kategorija, singularni oblik imenica ena
i Mukarac u obiljeavati velikim poetnim slovom.
IVANA DRAO 87
E-TOPIJA
U dominantnom tehnolokom diskursu, oblikovanom imaginarijem cy-
berpunka, virtualna realnost se poima kao rastjelovljujui medij. Vizion-
arski graditelji virtualnog svijeta produblju jaz izmeu tijela i subjekta,
zamiljajui mogunost transcendiranja biolokog tijela i kopiranja iste
svijesti u post-tjelesni i post-ljudski svijet cyber-prostora.2 Meutim, da li
je vizija Mree, kao neutralnog igralita istih umova osloboenih spona
identiteta i pripadnosti, odnosno kao prostora u kojem tradicionalne struk-
ture i politike gube svoje uporite, samo jo jedna utopija?
Utopija o kompenzirajuem alternativnom prostoru, getu slobodnih um-
ova, zapravo je utopija o virtualnom Oz-u, zemlji Nedoiji zemlji ka
kojoj vjeno stremimo, ali nikada u nju ne stiemo. Suvremena rasprava o
virtualnom Oz-u kao domovini slobode, moe se smatrati konsenzualnom
halucinacijom o tehnologiji uda i snova koju nudi utopijsko postmoder-
no drutvo. Nove virtualne klase samozvanih astronautkinja/a koje/i nika-
da nisu imale/i priliku otii do Mjeseca slave tehnologiju kao izvor spa-
sa od zbilje usamljene kulture i radikalne nepovezanosti sa svakodnevnim
ivotom.3 Ta vizija alternativnog svijeta zasniva se na oajnikoj vjeri u
onostranost, u izbavljenje iz tjeskobnog nesavrenstva zbilje.
Utopija je tamo gdje nismo, ustanovljena kao ne-mjesto,4 mjesto
bez mjesta, nestvarni prostor, ali i metafora tenje ka drutvenoj transgresi-
ji.5 Michel Foucault govori o utopijama kao o rasporedima bez pravog pros-
tora, koji stupaju u odnos direktne ili obrnute analogije sa stvarnim pros-
torom ili drutvom,6 ukidajui ili preinaujui skup odnosa koje sami ob-
likuju i koji se u njima ogledaju i odraavaju. Kako bi vizualizirao utopiju,
Foucault koristi metaforu ogledala, kao mjesta bez mjesta, u kojem se vid-

2 Hayles, N.K. How We Became Posthuman: Virtual Bodies in Cybernetics, Literature, and
Informatics. Chicago: University of Chicago Press, 1999 : 2
3 Kroker, A. and M. Weinstein. Data Trash: The Theory of the Virtual Class. Montreal: New
World Perspectives, 1994 : 4-5
4 Termin utopija je kovanica Thomasa Morea, koji, u zavisnosti od shvatanja prefiksa, ima
dva razliita znaenja, jedno je ne-mjesto (gr. ou-topos), odnosno mjesto koje ne pos-
toji, a drugo znaenje je dobro mjesto (gr. eu-topos), odnosno mjesto sree i ideala. Vidi:
More, T. Utopia. London: Everyman, 1994. Utopijom se u politici naziva neostvariva elja
koja se oslanja na drutvene snage i koja se ne potkrepljuje rastom, razvitkom politikih,
klasnih snaga. Uope, utopija se definira kao sanjarija, neostvariva zamisao, kula u zraku,
tlapnja, idealno stanje, srea u najviem smislu rijei. Klai, B. Rjenik stranih rijei. Za-
greb: Nakladni zavod MH, 1990 : 1398
5 Dimitrijevi, B. Heterotopografija. Umetnost na kraju veka 1 (2000) 13 Nov. 2007 <http://
www.rastko.org.yu/likovne/xx_vek/branislav_dimitrijevic.html>.
6 Foucault, M. Of Other Spaces. MichelFoucault.info. 24 Feb. 2008 <http://foucault.info/
documents/ heteroTopia/foucault.heteroTopia.en.html>.
88 DIJALOG

imo tamo gdje nismo, gdje ne postojimo.7 Ne-mjesto je potencijalni pros-

tor koji se otvara s one strane svoje povrine, iza kompjuterskog suelja,
kao imaginarni drugi prostor.8
Ogledalo takoer funkcionira poput heterotopije u njemu se prostor
koji nas okruuje u trenutku ogledanja ini potpuno stvarnim, ali i potpuno
nestvarnim, s obzirom da prelazi u virtualnu onostranost. Foucault hetero-
topije naziva realiziranim utopijama,9 odnosno mjestima koja postoje i koja
su stvorena u samim temeljima drutva.10 Dok za heterotopije tvrdi da uzne-
miravaju, spajaju naizgled nespojivo, naruavaju uobiajeno, utopije Fou-
cault opisuje kao prostore koji pruaju utjehu.11 Kao prostor suprostavljen
postojeem, tzv. protu-prostor,12 heterotopija izaziva stvarnost. U njemu
se sva stvarna mjesta koja moemo nai u kulturi, simultano reprezentira-
ju, osporavaju i izokreu. Mark Poster smatra da predstavljanje Mree kao
utopije, odnosno ne-mjesta podrava problematinu dihotomiju stvarnog/
vjetakog prostora, koju koncept heterotopije naruava.13
Uloga heterotopije, prema Foucaultu, moe biti stvaranje svijeta iluzije
koji prokazuje iluzornost stvarnoga prostora. S druge strane, moemo go-
voriti o heterotopiji kao o drugom stvarnom prostoru,14 prostoru kompen-
zacije, savreno ureenom i organiziranom, nasuprot svom prostoru koji
preostaje.15 Ipak, cyber-prostor je jo uvijek daleko od koncepta realizirane
utopije. Entuzijazam navigatorica i navigatora cyber-prostora naruava sve
izraenija spoznaja o preslikanim opresivnim obrascima, ogranienjima rod-
nih i rasnih identiteta koji ne ostaju u tijelu naputenom pred vratima vir-

7 Ibid.
8 Ibid.
9 Heterotopija se od utopije razlikuje time to je lokalizirana u naoj svakodnevnici. Ibid.
10 Kao heterotopije suvremenosti, sa tendencijom da sakupe i prestrukturiraju ostatke vremena,
Foucault navodi jo i groblja, azile, zatvore, bolnice, pozorita, biblioteke i muzeje. Ibid.
11 Utopias afford consolation: although they have no real locality there is nevertheless a fan-
tastic, untroubled region in which they are able to unfold: they open up cities with vast ave-
nues, superbly planted gardens, countries where life is easy, even though the road to them
is chimerical. Foucault, M. The Order of Things: An Archaeology of the Human Sciences.
New York: Vintage Books, 1973 : xviii
12 Engl. counter-sites. Foucault, Of Other Spaces, ibid.
13 Poster, M. Digitally Local Communications: Technologies and Space. Conference paper.
The Global and the Local in Mobile Communication: Places, Images, People, Connections.
Budapest, 2004. 12 Dec. 2007 <http://www.fil.hu/mobil/2004/Poster_webversion.doc>.
14 I sama rije heterotopija (gr. hetero drugi; gr. topos mjesto) oznaava drugi prostor.
Foucault, Of Other Spaces, ibid.
15 Ibid.
IVANA DRAO 89
tualne sobe. Idejom o zaboravu tronih, prevazienih tijela utiava se gov-
or marginaliziranih,16 naroito ena i manjina.
U studiji virtualnog grada ije/i iteljke/i imaju mogunost odabira vlas-
titog online identiteta, Caroline Bassett uoava i primjere poigravanja sa
rodom, ali i rigidne privrenosti rodnim normama.17 Homofobija i ra-
sizam su i dalje prisutni, kao i konformizam u odabiru tjelesnih reprezent-
acija. Proliferacija neonacistikih web stranica18 svjedoi o zloupotrebi no-
vog medija za stare rasistike, patrijarhalne i heteronormativne diskurse.
Umreeni subjekti jednostavno preslikavaju svoja tijela i identitete u prostor
koji doputa njihovo preispitivanje i preispisivanje. Iz toga se moe izvui
zakljuak da tehno-tijela19 nikada ne mogu nasta(ja)ti izvan sistema moi,
jer ni sama tehnologija nikada nije neutralna i apolitina.20 Ne moemo jed-
nostavno iskoraiti iz ekonomskog, politikog i socijalnog konteksta stvar-
nosti koju naa tijela nastanjuju, oblikovanog naom povijeu, jezikom,
sjeanjima i nesvjesnim eljama.21
Meutim, iako jo uvijek ne moemo govoriti o cyber-prostoru kao real-
iziranoj utopiji, o cyber-prostoru kao utopiji s potencijalom ozbiljenja zasig-
urno moemo. Pierre Lvy takoer zastupa stajalite o virtualnom kao poten-
cijalnom, kontemplativnom, otvorenom problemskom polju koje se aktual-
izira, rjeava u kreativnom procesu.22 Skolastiki pol promiljanja o virtual-
nom oslanja se na etimoloko porijeklo rijei,23 koje otvara nova tumaenja
virtualnosti obogaene moi, snagom, potencijalnom aktualnou i realizaci-
jom. Potencijalno Lvy objanjava kao jo nerealizirano, ne-ozbiljeno,24

16 Stone, A.R. Neka stvarno tijelo ustane, molim!. Multimedijalni institut. 14 Oct. 2007
<http://www.mi2.hr/ index.php?page=text&id=21>.
17 Pitts, V. In the Flesh: The Cultural Politics of Body Modification. New York: Palgrave Mac-
millan, 2003 : 159
18 Web stranica (engl. web page) je datoteka s multimedijalnim i hipertekstualnim informaci-
jama, dostupna za pregledavanje pomou pretraivaa. NETGLOS: rjenik Internet termi-
nologije. WorldWide Language Institute. 5 Dec. 2007 <http://www.open.hr/~dpleic/t-netgls.
html>.
19 Prefiks tehno (engl. techno) oblikuje neologizme povezane sa digitalnom tehnologijom
(slino prefiksu cyber). Markovi, I. Pojmovnik. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. Mar-
kovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999 : 217
20 Pitts, ibid. 160
21 Clough, qtd. in ibid.
22 Lvy, P. Cyberculture. Minneapolis: University of Minnesota Press, 2001 : 39
23 Lat. virtus hrabrost, snaga, vrlina. Klai, ibid. 1426
24 Aristotel pojmovno razlikuje potencijalno (lat. potentia; gr. dynamis) kao mogue i aktu-
alno (lat. actus; gr. energeia) kao ozbiljeno. Vidi: Aristotel. Metafizika. Prev. T. Ladan. Za-
greb: Liber, 1992.
90 DIJALOG

koristei se primjerom rijei u jeziku koja je apstraktna i samim tim virtu-

alna/potencijalna, dok se ne aktualizira svojom konkretnom upotrebom u
govoru ili pismu.25 Prema Slavoju ieku, puka potencija posjeduje iz-
vjesnu aktualnost u samoj svojoj sposobnosti da se omogui.26
Umjesto kao sklonite due ili arhetipski prostor slobodnog miljenja,
cyber-prostor moe se zamiljati kao e-topija27 umreenih subjekata koja ne
nudi gotova rjeenja, idealna i neostvariva, ve priziva kritiko miljenje,
pomak ka moguem, potrebnom i ostvarivom. Misliti utopijski znai
misliti s otporom, ne mirei se s postojeim, te na taj nain ozbiljavati
bit ovjeka kao nedovrenog i nedovrivog bia.28 Iako tzv. post-utopi-
jsko doba poziva na prevazilaenje matarija i ulazak u najbolji (i jedi-
ni!) od svih29 svijet tehnologije, liberalne demokratije i kapitalistike
ekonomije, utopije se u nastavku rada ne namjeravam odrei. Naime, sma-
tram da je zamiljanje utopije kao budunosti koja nadilazi zbilju, prvi
korak ka njenom ostvarenju. Tu novu utopiju Hrvoje Juri naziva ak-
tivnom utopijom, odnosno utopijom koja sebe poima kao moguu, os-
tvarivu, i upravo stoga djeluje na ozbiljenju (ili samo-ozbiljenju) ideje,
dok je Karl Mannheim definira kao onu koja i transcendira stvarnost i,
prelazei u djelovanje, u isti mah djelomino ili potpuno razara postojei
egzistencijalni poredak.30
Stoga se ideja koju elim istraiti u nastavku rada odnosi na zamiljanje
cyber-prostora kao potencijalnog prostora, transparentnog poligona za eks-
perimentiranje sa ustaljenim normama i identitetima. Smatram da se samim
zamiljanjem takvoga prostora otvara rascjep u slici svijeta, koja se nastoji
prikazati stabilnom, ako ne i jedinom moguom. Sferu virtualnog namjer-
avam predstaviti kao podruje nadopune, nadogradnje, vjene evolucije i
iskuavanja tvrdih binarnih opozicija. U okviru cyberfeministike teorije,
nastojat u ispitati da li mogunost kreiranja novih virtualnih identiteta
doprinosi oslobaanju od nametnutih rodnih uloga i reprezentacija.

25 Lvy, ibid. 35
26 iek, S. Tarrying with the Negative: Kant, Hegel, and the Critique of Ideology. Duke Uni-
versity Press: Durham, 1993 : 159
27 Prefiks e- (elektroniki, engl. electronic) upuuje na elektronske medije, odnosno infor-
macijsko-komunikacijske tehnologije (ICT).
28 Juri, H. Utopija anti-utopija post-utopija utopija. Referat za simpozij. Filozofi i
drutveni ivot. Zagreb, 2003. 12 Mar. 2008 <http://www.zamirnet.hr/stocitas/hrvoje%20
o%20utopiji.htm>.
29 Ibid.
30 Mannheim, K. Ideologija i utopija. Beograd: Nolit, 1968 : 157
IVANA DRAO 91
FEMINISTIKA POBUNA NA MREI
Prizori se komeaju, neto se dogaa iza zrcala,
roba ui govoriti i misliti.31
Mnoge ene prepoznaju znaaj cyber-prostora kao dimenzije otpora
dominantnim ideologijama i prevazilaenja kako prostornih, tako i iden-
titetskih granica i hijerarhija. Njihova aktivnost ne svodi se na slijeenje
zapadnjake,32 muke fantazije o transcendiranju tjelesnosti u sferi virtualne
slobode. Simone de Beauvoir uoava da za mukarce cijena predstavljan-
ja univerzalnosti ili apstraktne mukosti33 jeste rastjelovljenje, odnosno
gubitak rodne specifinosti.34 ene su, s druge strane, osuene na pretjer-
anu utjelovljenost i gubitak subjektivnosti te svedene na specifinost rod-
nog identiteta kao obezvrijeenog Drugog. Stoga se njihova strategija tran-
scendiranja falocentrinog drutvenog ugovora35 najprije zasniva na pon-
ovnom prisvajanju subjektivnosti i pokuaju dekonstrukcije tijela. Rosi
Braidotti poziva na odbacivanje apstrakcije falusne mukosti i esencijal-
iziranih kategorija utjelovljenih Drugih jer posljednje to nam treba u
ovom trenutku povijesti Zapada jest obnova starog mita o transcendenciji
kao bijegu od tijela.36 Kako bi prevazili nesimetrine pozicije klasinog

31 Engl. The spectacles are stirring, there is something happening behind the mirrors, the co-
mmodities are learning how to speak and think. Plant, S. The Future Looms: Weaving
Women and Cybernetics. Cyberspace, Cyberbodies, Cyberpunk. Cultures of Technologi-
cal Embodiment. Eds. M. Featherstone and R. Burrows. London: Sage, 1995 : 58
32 Tumaei pad anela koji odabiru put utjelovljenja, u filmu Wima Wendersa Nebo nad Ber-
linom, bell hooks istie zapadnjaki karakter bijega od tijela. Braidotti, R. Cyberfemini-
zam s razlikom. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Centar za enske stu-
dije, 1999 : 38
33 Hartsock, qtd. in ibid. 37
34 Ibid. 38
35 Drutveni ugovor (engl. gender contract) zasnovan na spolu/rodu predstavlja skup impli-
citnih (podrazumijevajuih) i eksplicitnih (izriitih) pravila kojima se ureuju rodni odno-
si na nain da se mukarcima i enama dodjeljuju razliiti poslovi i vrijednosti, odgovor-
nosti i obveze na tri razine: na razini kulture drutva u najirem smislu te rijei ukljuu-
jui norme i vrijednosti drutva; na razini institucija drutva obitelji, obrazovanja, susta-
va rada i dr., te na razini socijalizacijskih procesa, prije svega u obitelji. Prema Carole Pa-
teman, drutveni ugovor se zasniva na pretpostavci o potinjenosti ena kao prirodnoj zna-
ajki te patrijarhalnom pravu mukaraca nad enama. Drutveni ugovor eksplicitno isklju-
uje ene iz javnog upravljanja ovjeravajui politiku razliku izmeu ena i mukaraca kao
spolnu, odnosno prirodnu razliku. Feministika kritika drutvenog ugovora djeluje u smje-
ru prokazivanja posljedica vidljivih i nevidljivih ugovora zasnovanih na spolu/rodu i po-
vijesno povezanih s povlasticama i diskriminacijom te poziva na stvaranje odnosa slobo-
de i uvaavanja mnogostrukih spolno/rodnih identiteta i izbora. Pojmovnik rodne termino-
logije prema standardima Europske unije. Ur. R. Bori. Zagreb: Centar za enske studije,
2008 : 23. 5 Dec. 2007 <http://www.ured-ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/
pojmovnik_rodni.pdf>.
36 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 38
92 DIJALOG

patrijarhalnog modela, mukarci trebaju ponovno prisvojiti apstrahiranu

tjelesnost i postati stvarni.
Potrebno je napustiti muku fantaziju cyber-prostora kao udovine i
zloudne Majke,37 nepredstavljivog ponora i svemone generativne sile.
Snovi Gibsonovih cyber-kauboja o rastakanju tijela u Matrici podsjeaju
na elju za konanim povratkom malog djeaka u maternicu, organski kon-
tejner arhajske Majke u vjenom irenju.38 Meutim, ta o Velikoj Maj-
ci moe rei drugi spol?39 Da li ene u nepreglednoj kozmikoj materni-
ci trae izbavljenje ili se konano ele otresti slike Velike Majke, brine
i portvovane, njene i potisnute u zapeak doma? Presuujui anelu u
kui,40 Virginia Woolf tvrdi da ene na putu ka samoostvarenju moraju
istjerati suosjeajnu, gracioznu i skromnu viktorijansku domaicu kao ide-
al koji poiva u najdrevnijim slojevima njihovog rodnog identiteta.41 Stoga
ne moemo oekivati da ene uestvuju u mukoj fantaziji povratka u Ve-
liku Majku, jer one iz nje, kako tvrdi Braidotti, ele pobjei i kovati vlas-
tite snove kozmikog rastakanja u vlastitoj transcendentalnoj dimenziji.42
Meutim, mogu li se feministkinje jednostavno ubaciti na Mreu, dodajui
svom dosadanjem djelovanju samo prefiks cyber? I ta je zapravo cy-
berfeminizam? Odupirui se zamkama definicije, cyberfeminizam nudi
razliite stavove prema umjetnosti, kulturi, teoriji, politici, komunikaciji i

37 U filmu Alien, klasiku SF anra, svemirski brod Majka reproducira se polaganjem jaja
u ljudsku utrobu putem falusne penetracije kroz usta. Julia Kristeva tvrdi da se anr horora
takoer poigrava enskim tijelom i fantaziranom majinskom funkcijom, nastojei na taj
nain premjestiti temeljnu muku tjeskobu. Ibid. 33
38 Ibid. 34
39 Prema de Beauvoir, ene su oznaene kao drugi spol od strane patrijarhalne kulture koja
mukost izjednaava sa normom i ovjenou. eni se dodjeljuje drugost a mukarcu se-
bstvo. De Beauvoir, S. Introduction: Woman as Other. The Second Sex. Trans. H.M. Pars-
hley. London: Penguin, 1972. University of Essex. 2 Nov. 2007 <http://courses.essex.ac.uk/
lt/lt204/ beauvoir_second_sex.htm>.
40 Bila je izrazito suosjeajna. Bila je beskrajno ljupka. Bila je sasvim nesebina. Isticala se
u zahtjevnom umijeu porodinog ivota. rtvovala se svakodnevno. (...) Ukratko, izgle-
dala je kao da nema vlastitih misli ili elja, ve radije suosjea sa mislima i eljama drugih.
Iznad svega ne trebam ni rei bila je nevina. Woolf, V. Professions for Women. Spee-
ch. National Society for Womens Service. London, 1931. 17 Feb. 2008 <http://s.spachman.
tripod.com/Woolf/professions.htm>.
41 Ona je bila ta koja mi je smetala i gubila moje vrijeme i tako me namuila da sam je na kraju
ubila. (...) aptala mi je: Draga, ti si mlada ena. Pie o knjizi koju je napisao mukarac. Budi
suosjeajna, busi njena, laskaj, obmanjuj, koristi svo umijee i smicalice svoga spola. Nikada
ne dopusti da neko pomisli kako ima vlastito miljenje. Iznad svega, budi nevina. Ibid.
42 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 35
IVANA DRAO 93
tehnologiji.43 Ne moemo ga smatrati konanim odgovorom, univerzalnom
teorijom ili skupom pravila.44 Ipak, stotinu antiteza,45 koje oznaavaju sve
ono to cyberfeminizam NIJE, ukazuje na duboku ambivalentnost spram
monumentalne feministike povijesti, teorije i prakse. Feminizam starog
stila vidi se kao esencijalistiki, ograniavajui, anti-tehnoloki i anti-sek-
sualan.46 Problem cyberfeministkinja ostaje kako inkorporirati povijesno
znanje u aktivistiku mrenu politiku, odnosno kako prilagoditi feministike
strategije uvjetima tehnoloke kulture, a pri tome izbjei razorne pogreke
iskljuivosti, homogenizacije, homofobije i rasizma.47
Evidentan je irok opseg cyberfeministikog djelovanja na Mrei putem
osobnih web stranica, e-zina,48 grupa podrke, foruma, mailing lista49 i
umjetnikih projekata.50 Ironian, strastven i duhovit stav nove tehno-gen-
eracije, poput Grrl.com, CyberGrrl.com, PlanetGrrl.com, GeekGirl.com.
au, GrrrlZines.net i mnogih drugih, znaajna je manifestacija nove subjek-
tivne i kulturalne reprezentacije ena u cyber-prostoru.51 Makarada i par-
odija dominiraju kao sredstva potkopavanja prevladavajue mrene poli-

43 Wilding, F. Gdje je feminizam u cyberfeminizmu?. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Mar-

kovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999 : 148
44 Markovi, I. Uvod: Zato cyberfeminizam?. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. Markovi. Za-
greb: Centar za enske studije, 1999 : 18
45 Cyberfeminizam nije dovren, Cyberfeminizam nije posluan, Cyberfeminizam nije apo-
litian, Cyberfeminizam nije separatizam, Cyberfeminizam nije prirodan, Cyberfemini-
zam nije iskljuiv, Cyberfeminizam nije make up, Cyberfeminizam nije zatvoren prozor,
Cyberfeminizam nije znanstvena fantastika, Cyberfeminizam nije dogmatian, Cyberfe-
minizam nije stabilan, Cyberfeminizam nema samo jedan jezik, itd. Wilding, ibid. 158
46 Pod feminizmom starog stila Wilding podrazumijeva feminizam sedamdesetih godina
prologa stoljea. Ibid. 148
47 Ibid. 152
48 Elektronski magazin (skra. e-zin) je periodina online publikacija koja se distribuira pu-
tem e-maila (elektronike pote). Maciuba-Koppel, D. The Web Writers Guide. Amsterdam:
Focal Press, 2002 : 217. E-zini se objavljuju i na web stranicama, poput Bitch Magazine:
Feminist Response to Pop Culture. Vidi: Bitch Magazine. 13 Nov. 2007 <http://bitchma-
gazine.org/>.
49 Mailing lista (skra. e-list) je elektronska grupa koja omoguava povezivanje i komunicira-
nje veeg broja prijavljenih korisnica/ka putem e-maila. Markovi, Pojmovnik, ibid. 216
50 Primjeri cyberfeministike umjetnike prakse su CD-Rom Cyberflesh Girlmonster (1995),
australijske umjetnice Linde Dement i CD-Rom Ambitious Bitch (1996), finske multime-
dijalne umjetnice Marite Liulie. Paasonen, S. Sluts and Bitches Go Cyberspace: Women,
Art and New Media Technologies. Translocal. 13 Nov. 2007 <http://www.translocal.net/
ground/armadillo/slut/ plainslut.html>.
51 Wilding, ibid. 149
94 DIJALOG

tike koja dri kontrolu nad enskim sklopom podataka.52 Ovi postupci
nemaju automatski razarajui efekat, na to upozorava i Butler, stoga tre-
ba izbjei prosto ponavljanje koje vodi ka politikoj stagnaciji. Parodija
moe davati politiku mo pod uvjetom da je podrava kritika svijest koja
tei subverziji dominantnih kodova, tvrdi Braidotti.53
Faith Wilding istie kako samo uvoenje rijei feminizam u cyber-pros-
tor predstavlja radikalan in, kao i pokuaj prekida protoka mukih kodova
snanim proglasom namjere da se pomijea, hibridizira, provocira i raskine
sa mukim poretkom stvari na Mrei.54 Meutim, kako osvojiti tehnolog-
iju koja je od samih poetaka muki kodirano podruje? Naime, globalna
kompjuterska mrea izvorno je oblikovana kao amerika vojna mrea AR-
PAnet, s ciljem istraivanja mogunosti decentriliziranog sistema komu-
nikacija koji bi mogao preivjeti nuklearni rat. Virtualna realnost takoer ima
vojno porijeklo te je izvorno sluila za simuliranje bitaka. Na militaristikim
korijenima iznikao je Internet,55 igraka za djeake, kauboje cyber-prosto-
ra. U tom ekskluzivnom klubu kibernetikih neenja56 pristup slikama
seksualiziranih enskih tijela laki je nego ikad. ini se da digitalna kultu-
ra samo ponavlja postojei drutveni poredak materijalne kulture, vezujui
ene uz tjelesnost, a mukarcima otvarajui prostore bestjelesnosti.
Ipak, Mrea ostaje okulocentrina zona, zasiena voajerima i seksualiz-
iranim, oroenim tijelima. Ona otvara mogunost kreiranja novih postmod-
ernih identiteta i predstavljanja marginaliziranih Drugih, ali i dalje glavni
izazov cyberfeminizma ostaje kako ukljuiti slike stvarnih tijela u galeri-
je cyber-prostora, a istovremeno izbjei penetrativni i strukturirajui pogled
virtualnih voajera. Pitanje je da li su cyberfeministike strategije simu-
lacije dovoljno mone, prodorne i politiki utjecajne i izvan akademskih
krugova te da li se konceptom post-rodnosti moemo baviti i izvan visoko
sofisticiranih mrenih sistema, dostupnih samo povlatenima. injenica je
da u areni vizualne reprezentacije, to Mrea trenutno jeste, mnoge ene
ne koriste mogunost predstavljanja izvan granica oroenog tijela, ve i
dalje izlau sliku svoga tijela kao sliku sebe. Imaju li cyberfeministkinje
budunost u prostoru napuenom slikama spolno odreenih tijela?

52 Kuni, V. Budunost je fe-mail. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Cen-
tar za enske studije, 1999 : 139
53 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 30
54 Wilding, ibid. 151
55 Termin Internet pisat u velikim poetnim slovom, s obzirom da oznaava vlastito ime
tzv. mree svih mrea, kao jedinstvenog i prepoznatljivog sistema.
56 Njem. Junggesellenmaschinen. Kuni, ibid. 132
IVANA DRAO 95
VIRTUALNE IZLOBE MESA
Spektakl nije samo skup slika;
to je drutveni odnos meu ljudima posredovan slikama.57
Iako slike nisu prozori ve interpreti svijeta, skopiki reim58 zapadnjake
kulture snano se oslanja na lingvistiki utemeljenu krilaticu prema kojoj
je vienje istovjetno znanju.59 Fotografske slike uivaju autoritet kao au-
tomatski otisci vidljivoga,60 smatra Susan Sontag. Pretpostavka o vjero-
dostojnosti slike, poput otiska stopala ili posmrtne maske,61 zasniva se
na okulocentrinoj62 koncepciji koju je promovirala kultura moderniteta
s dubokim povjerenjem u vizualne reprezentacije. Medijska spektakular-
izacija stvarnosti poinje s televizijom, industrijom zabave i propagande,
a potpunu ekspanziju omoguava informatika revolucija i razvoj visok-
ih tehnologija, koje neposredni doivljaj sve vie udaljavaju ka predstavi.
Medijski prizori uzurpiraju nau realnost oblikujui karakter posmatraice/a
kao i modele percipiranja odnosa i drutvenih normi.
Slike oblikuju nau stvarnost pa je i nain na koji vidimo sebe odreen
u velikoj mjeri slikama koje gledamo. U kulturno dananjem drutvu sa
sve jaim utemeljenjem slikovne, odnosno vizualne kulture, neophodno je
pozabaviti se mehanizmima manipuliranja i operiranja slika te nainima na
koje slike stvaraju znaenja i pomou skrivenih ideolokih agendi utjeu
na stvaranje kulture. Norman Bryson tvrdi da je izmeu retine i svijeta
umetnut ekran znakova, ekran koji se sastoji od razliitih diskursa vienja
konstruiranih unutar drutvene arene. To mnotvo diskursa oblikuje vi-
zualnost, kulturalni konstrukt razliit od vienja, pojma kojim Bry-
son oznaava neposredno iskustvo vida.63 Stoga se u doba instantnih dig-

57 Debord, G. Drutvo spektakla. Prev. A. Golijanin. Beograd: Porodina biblioteka, 2003 : 9

58 Martin Jay uvodi sintagmu skopiki reim kako bi oznaio poseban sistem vienja ili mo-
del vizualnosti, svojstven odreenom dobu i kulturi. Jay, M. Scopic Regimes of Moderni-
ty. Vision and Visuality (Discussions in Contemporary Culture). Ed. H. Foster. New York
and Boston: Dia Art Foundation and Bay Press, 1989 : 3-23
59 Franc. voir cest savoir
60 Sontag, S. On Photography. New York: Picador, 2001 : 8
61 Ibid. 154
62 Okulocentrizam podrazumijeva prevlast vida nad ostalim osjetilima. Jane Gallop uoava vezu
izmeu okulocentrizma i teorije, vida i znanja, izvodei rije teorija iz grke rijei theoria,
theoros, to u prijevodu znai posmatraica/posmatra (gr. thea posmatrati). Gallop,
J. The Fathers Seduction. The (M)other Tongue: Essays in Feminist Psychoanalytic In-
terpretation. Eds. S.N. Garner, C. Kahane, and M. Sprengnether. Ithaca: Cornell Universi-
ty Press, 1985 : 36-37
63 Bryson, N. The Gaze in the Expanded Field. Vision and Visuality (Discussions in Con-
temporary Culture). Ed. H. Foster. Seattle: Bay, 1988 : 92
96 DIJALOG

italiziranih slika, vienje shvata kao izvjebana kulturalna praksa, a vi-

zualne strukture reprezentacije, poput filma i fotografije, kao sredstvo in-
terpretacije i manipulacije.
Gledateljske prakse uvijek su posredovane kulturalnim ekranom64 vi-
zualnih medijskih tehnologija. Oko kamere nudi drugostupanjski pristup svi-
jetu, oblikovan ve postojeim tekstovima kulture. Hal Foster naglaava da
je vienje fizika operacija, dok je sistem vizualnosti, odnosno skopiki
reim, drutveni i povijesni konstukt, promjenjiv i posredovan mreom slika
televizijskih, filmskih, fotografskih, internetskih, itd.65 W.J.T. Mitchell upo-
zorava da novi nain generiranja slike u digitalno doba zahtijeva premjetanje
naglaska sa drutvene konstrukcije vizualnog polja u vizualnu konstrukciju
drutvenog polja.66 Mi nismo samo drutvene ivotinje, ve i videe, te nae
vienje moe oblikovati postojee drutveno ureenje.67 Stoga, ni vizualna
kultura nije samo odraz rodne stvarnosti, ve njezina tvorbena sastavnica.
Krajem devedesetih godina prologa stoljea deava se takozvani dot-
com boom,68 odnosno preobrazba Mree u grafiki prostor zasien rekla-
mama, animacijama i slinim vizualnim atrakcijama, koje doprinose pop-
ularizaciji i komercijalizaciji nekadanjeg tekstualnog medija akademske i
znanstvene zajednice. Mrea prerasta u popularnu fabriku slika koloniziranu
od strane kapitala, koja otvara vrata sve veem broju korisnica/ka sa sve
manje tehnolokog znanja. Jedna od posljedica tiranije slike u digitalno
doba zasigurno je i problem hiperspekularizacije enskih tijela, naroito u
virtualnim sobama koje sve vie nalikuju seksistiko-maistikim zonama
u kojima su ene reprezentirane kao pasivni objekti mukog pogleda, nos-
iteljice, a ne stvarateljice znaenja. Takoer, sve vei broj umreenih69
prilagoava svoje virtualne prezentacije imperativu vizualno lijepog i za-
vodljivog, zauzimajui svoje mjesto u virtualnim izlobama mesa.

64 Silverman, K. The Threshold of the Visible World. New York: Routledge, 1996 : 78
65 Foster, H. Preface. Vision and Visuality (Discussions in Contemporary Culture). Ed. H.
Foster. New York and Boston: Dia Art Foundation and Bay Press, 1989 : ix
66 Mitchell, W.J.T. Iconology: Image, Text and Ideology. Chicago: The University of Chicago
Press, 1986 : 170
67 It is not just that we see the way we do because we are social animals, but also that our so-
cial arrangements take the forms they do because we are seeing animals. Mitchell, W.J.T.
Showing Seeing: A Critique of Visual Culture. Journal Of Visual Culture 1.2 (2002): 171
68 Wellman, B. The Three Ages of Internet Studies: Ten, Five and Zero Years Ago. New Me-
dia Society 6 (2004): 125. Online. SAGE Journals. 3 Oct. 2007.
69 Termin umreene/i sam odabrala kao oznaku za sve korisnice/ke cyber-prostora. Kako bih
ukazala na raznolikost iskustava i djelovanja, o umreenima u uvijek govoriti u mnoini.
Takoer, nazivom umreene namjeravam obuhvatiti sve tkalje Mree, ne samo cyberfe-
ministkinje.
IVANA DRAO 97
Ipak, od iznimnog je znaaja prepoznati i razluiti jednodimenzionalne
predstave enstvenosti, servirane pod krinkom viestrukosti i emancipi-
ranosti, od nedovrenih skica monstruoznih, prisvojenih tijela i identiteta,
izloenih s ciljem unoenja nereda u patrijarhalnu definiciju i reprezentac-
iju enstvenosti. Vizualne tehnologije ne moraju biti samo sredstvo ma-
nipulacije, ve se mogu shvatiti i kao orue osloboenja. Suicide Girls,
kao nove virtualne buntovnice, otvaraju mogunost sabotiranja drutveno
definiranog okvira enstvenosti, odvaujui se na kreiranje vlastitih virtu-
alnih persona i novih, hakiranih slika, mijenjajui reprezentaciju za simu-
laciju, a stanje gledanosti za aktivan pogled.

SUICIDE GIRLS
Grad danas obiluje neuklopljenim komponen-
tama, ubrzanim esticama, neto se otkailo, neto
migolji, petlja, vrti se prema rubu svoje brazde.
Neto mora popustiti i nije sigurno.70
Mladi par iz Portlanda (SAD), fotografkinja Selena Mooney i web dizajner
Sean Suhl, poznatiji kao Missy i Spooky Suicide, zasluan je za realiziran-
je ideje o virtualnom sastajalitu poklonica/ka alternativnih ivotnih stilova,
ljubiteljica/a samoekspresije u formi provokativnih erotskih fotografija i sa-
mosvjesno artikuliranih fantazija. Prema rijeima osnivaice Missy Suicide,
web stranica SuicideGirls.com kreirana je s ciljem promocije nekonvencio-
nalnih pin-up djevojaka posveenih redefiniraju kolonizatorskih obrazaca
ljepote. Popularnost ove web stranice zasniva se na odravanju virtualne za-
jednice, formirane kao imaginarne javne sfere u kojoj 300.000 registriranih
lanica/ova, od ega ak 45% ena, sa razliitih geografskih lokacija, od Af-
ganistana do Zambije, svakodnevno prezentira vlastite fotografije te uestvuje
u raspravama na forumskim grupama i blogovima.71
Zahvaljujui ravnomjernoj rodnoj zastupljenosti, SuicideGirls.com se ne
moe svrstati u tipinu, mukom voajeru namijenjenu, pornografsku web
stranicu. Naime, istiui svoj emancipatorski potencijal, SuicideGirls.com se
nastoji profilirati kao sigurna seks-pozitivna72 zajednica. Web stranica Sui-

70 Amis, M. Einsteins Monsters. London: Penguin Books, 1987 : 32

71 Blog (skra. od engl. weblog) je online dnevnik u koji pojedinac kronolokim redom bi-
ljei svoja razmiljanja i stavove. Ringmar, E. A Bloggers Manifesto: Free Speech and Cen-
sorship in the Age of the Internet. London: Anthem Press, 2007 : 17
72 Seks-pozitivni ili pro-seks feminizam javlja se u SAD-u ranih osamdesetih godina prologa
stoljea, kao pokret za pravo ena na slobodnu i neideologiziranu seksualnu ekspresiju. Iako
unutar pokreta preovladavaju razliita stajalita, veinu pro-seks feministkinja karakterizira
afirmacija pornografije, sado-mazohistikog seksa, transrodnosti i svih vidova seksualne ori-
jentacije. McElroy, W. A Feminist Overview of Pornography, Ending in a Defense Thereof.
WendyMcElroy.com. 21 Jan. 2007 <http://www.zetetics.com/mac/freeinqu.htm>.
98 DIJALOG

cideGirls.com moe se posmatrati i kao Maffesolijevo novo pleme ije/i

lanice/ovi tee ka samodefiniranju i (re)konstruiranju vlastitih identiteta.
Zanimljivo je da se u individualnim profilima djevojaka, kao i samih koris-
nica/ka, pored binarnih kategorija Mukarac i ena, nudi i mogunost
izbora neodreenog, odnosno Exotic, roda. Sve Suicide Girls kao rod
biraju SG, prevazilazei kulturalno konstruirane, binarne kategorije
roda. Sa novim imenom i prezimenom Suicide, kreiraju svoj profil kao
samorefleksivni projekat, postajui Daven Suicide, Kokeshi Suicide,
Drake Suicide, Qato Suicide, Adema Suicide, itd.73
Kontrola koju Suicide Girls zadravaju ne ogleda se samo u ponudi vlas-
titih fotografija obnaenih tijela ve i u estetskoj rekonstrukciji samih tijela.
Jedinstvenim tjelesnim modifikacijama Suicide Girls interveniraju u proc-
es konstruiranja subjektiviteta, nastojei erotizirati nekonvencionalan, ak i
groteskan izgled, mjeavinu punk estetike, retro glamura i bondage ero-
tike, s ciljem subverzije konvencionalnih normi enske ljepote. Reciklirajui
reprezentacijske kodove i konvencije, Suicide Girls kreiraju matovite
kolae razliitih stilova, ponekad prenaglaenih i ironiziranih, svjesno imi-
tatorskih. Njihove fotografije inspirirane su pin-up ikonama, znanstvenom
fantastikom, vintage stilom, glamurom starog Hollywood-a, intimnou bu-
doara74 ali i jednostavnou djevojke iz susjedstva.75 Suicide Girls istovre-
meno usvajaju i muke i enske obrasce, centralnu i marginalnu poziciju, to
odgovara ideji o promjenjivoj izgradnji identiteta. Oblaei rod i zauzimajui
pozu, one ismijavaju stereotipne oznake enstvenosti/muevnosti.

MONSTRIFICIRANJE TIJELA
Svaka idejna struktura ranjiva je na svojim rubovima.76
Medij izraavanja Suicide Girls njihova su vlastita tijela, modelira-
na, bojena, zarezivana, probadana i u nastajanju izlagana. Tetovaama
koje prekrivaju itavu povrinu ruke,77 noge ili torza, buenjem usne, nos-
nog septuma, bradavica, genitalija, podruja kime78, izmeu oiju79 ili

73 Girls. SuicideGirls. Ibid.

74 Franc. boudoir privatna enska soba. boudoir. Merriam-Webster Online Dictionary. 2008.
Merriam-Webster Online. 6 Dec. 2007 <http://www.merriam-webster.com/dictionary/boudoir>.
75 One su djevojke iz susjedstva, samo arenije i sa boljom kolekcijom ploa. Spin Magazi-
ne. SuicideGirls. MySpace. 12 Nov. 2007 <http://www.myspace.com/suicidegirls>.
76 Douglas, M. Purity and Danger: An Analysis of the Concepts of Pollution and Taboo. Lon-
don: Routledge and Kegan Paul, 1966 : 121
77 Engl. sleeve tattoo
78 Engl. corset piercing
79 Engl. bridge piercing
IVANA DRAO 99
kljune kosti,80 Suicide Girls izraavaju svoj bunt spram ideala prirod-
nog, enstvenog tijela. Konstrukcija subjektivnosti manifestira se putem
upisivanja u vlastita tijela i ekstremnom modifikacijom koja nije diktirana
zahtjevima normi dominantnog diskursa ve je aktivni izraz pojedinki. In-
terveniranje u proces reguliranja tijela predstavlja dio (utopijskog?) perfor-
mansa umiranja i ponovnog raanja u tijelima i identitetima po vlastitom
izboru. Odatle i sam naziv Suicide Girls.81 Suicide Girls, ubijajui
enu u sebi, ujedno konstruiraju novi rodni identitet, postajui ive mrtve
djevojke.82 Taj in odraava viziju Judith Butler o mogunosti izgradnje
identiteta izvan tradicionalnih binarnih konstrukcija.
Tetoviranjem i buenjem83 tijela stvara se nekonvencionalan, ak i
groteskan izgled, koji Suicide Girls nastoje erotizirati s ciljem subverzi-
je konvencionalnih normi enske ljepote. Grotesknost kao izbor predstav-
lja svjesnu devijaciju od norme, odnosno procesa normalizacije i homoge-
nizacije koji surovo i uinkovito razvrstava tijela u binarne kategorije roda.
Uplitanje u tradicionalnu estetiku enskih tijela javlja se kao akt revol-
ta spram Drugosti i egzotinosti kao kategorija u koje su tetovirana tijela
prognana. Pozivajui se na revolucionarnu feministiku estetiku Sandra
Bartky zahtijeva naputanje kolonizirajuih obrazaca ljepote, uz istovreme-
no preputanje narcistikom uivanju u makaradi i parodiranju.84 Tetovi-
rana tijela predstavljaju ispunjenje ovog zahtjeva, njihova monstruoznost
rezultat je svojevoljnih tjelesnih alteracija kao izraza revoltiranog sukoblja-
vanja sa kulturalnim standardima ljepote.
Kovanicom monstrifikacija85 najprije se koristi John Ruskin, kako bi
oznaio arhitektonske prakse ukraavanja ivica monumentalnih graevina
figurama kamenih gargojla.86 Na isti nain, smatra Braunberger, mon-

80 Engl. madison piercing

81 Demarco, M. Rebels Without Their Clothes. Alibi 15.45 (2006) 24 Oct. 2007 <http://www.
alibi.com/ index.php?story=16934&submit_user_comment=y&fullstory=y>.
82 Ibid.
83 Buenje tijela (engl. body piercing) podrazumijeva mehaniko probijanje koe ili tkiva radi
ukraavanja posebnim nakitom (engl. body jewelry). Ferguson, H. Body Piercing. British
Medical Journal 319 (1999): 1627. 4 Feb. 2008 <http://student.bmj.com/search/pdf/00/01/
body.pdf>.
84 Braunberger, C. Revolting Bodies: The Monster Beauty of Tattooed Women. NWSA Jour-
nal 12.2 (2000) 4 Feb. 2008 <http://www.iupress.indiana.edu/journals/nwsa/nws12-2.html>.
85 Engl. monstrification. Ruskin, J. The Seven Lamps of Architecture. New York: Wiley &
Halsted, 1857 : 87
86 Gargojli (fran. gargouille; lat. gurgulio, gula gutati, zvuk vode u ustima) su u srednjovje-
kovnoj arhitekturi koriteni umjesto oluka, za odvoenje kie s krovova. Ove kamene figure
grotesknog izgleda esti su ornamenti na gotikim katedralama, sa simbolikom ulogom za-
100 DIJALOG

struozna ljepota tetoviranih ena ocrtava granice kulture, odupirui se

normalizaciji.87 Na rubovima se ispisuju korekcije i kritike napomene,
stoga se margina moe posmatrati kao povlateno mjesto miljenja. Biti
udovite na ivici izbor je kojim se odbija pokoravanje kulturalnom ispisi-
vanju enskog tijela.88 Ideja o udovinosti Suicide Girls moe se sma-
trati osnaujuom, ukazujui na monstruoznu promjenjivost, mnogostru-
kost sebstva u stalnom nastajanju. udovita prevazilaze granice, ispada-
ju iz reda, razobliavaju se u prekrasno i zastraujue, vjeno nastajue.
Haraway istie da se obeanje udovita sastoji upravo u tom nepresta-
nom nastajanju, kontinuiranoj rekombinaciji kao artikulaciji identiteta.89
Smjeten na margine ovaj koncept omoguava otvaranje prostora izvan,
svojevrsne svlaionice fiksnih i datih identiteta.
Nasuprot proizvodnji itljivog tijela, odnosno kulturalno inteligibilnog,90
prepoznatog i rodno/spolno odreenog, teoretiarka Gloria Anzaldua gov-
ori o proizvodnji neitljivog tijela, tzv. mestize,91 odnosno graninog
subjekta koji ivi izmeu svjetova, na meama, gdje se korijeni ukrtaju,
preklapaju, sudaraju i izrastaju u neto novo. ini se da i Suicide Girls
ostvaruju upravo graninu egzistenciju mestiza, kameleonskih linosti
sa promjenjivim i mnogostrukim identitetima, koje ine svjesni prekid sa
svim ugnjetavakim tradicijama. Nedvojbeno pronalazei inspiraciju u
Riot Grrrl pokretu, Suicide Girls svjesno istiu svoju neenstvenost,
modelirajui tijela u tzv. tjelesni prestup.92 Iako se svojevoljnom margin-
alizacijom tetoviranih tijela ne ponitava kulturalno upisivanje, smatram da
monstruozna privlanost Suicide Girls ipak uspijeva poljuljati dominant-
nu reprezentaciju enstvenosti.

tite od zlih sila. Varner, G.R. Strangely Wrought Creatures of Life & Death: Ancient Sym-
bolism in European and American Architecture. USA: Lulu Press, 2006 : 15-30
87 Braunberger, ibid.
88 Ibid.
89 Haraway, D. The Promises of Monsters: A Regenerative Politics for Inappropriate/d Others. Cul-
tural Studies. Eds. L. Grossberg, C. Nelson, and P.A. Treichler. London: Routledge, 1994 : 311
90 Judith Butler uvodi termin kulturalno inteligibilnog tijela kako bi oznaila kulturalnim
praksama proizvedeno tijelo i pripradajue identitete. Butler J. Gender Trouble. New York:
Routledge, 1990 : 130
91 Na pitanje: ta sam ja?, Gloria Anzaldua odgovara: Lezbijka feminist iz Treeg Svijeta
s naklonou prema socijalistikoj revoluciji i mistici. Oni bi me isjeckali u sitne fragmen-
te i na svaki nalijepili po jednu etiketu!. U istraivanju vlastite granine egzistencije, An-
zaldua se definira kao la mestiza, subjekat nastao kolizijom rasnih, ideolokih, kulturnih i
biolokih obiljeja, smatrajui koncept jedinstvenog i ujedinjenog enskog identiteta iluzor-
nim. Foss, K. Introduction to Gloria Anzaldua. Feminist Rhetorical Theories. Eds. K.A.
Foss, S.K. Foss, and C.L. Griffin. Thousand Oaks: Sage, 1999 : 101
92 Engl. bodily excess. Braunberger, ibid.
IVANA DRAO 101
HAKIRANJE SLIKE
Mi smo virus novog svjetskog nereda slamajui simboliku
iznutra saboterke glavnog kompjutera Velikog Tatice.93
Suicide Girls kontroverznim ini pokuaj preuzimanja moi nad repr-
ezentacijama vlastite nagosti, to kod feministkinja staroga stila izaziva
neodobravanje. Direktno uplitanje u klub kibernetikih neenja, u samu
sr sistema moi, i osvjeivanje vlastite pozicije u njoj, omoguava Sui-
cide Girls osnaivanje i subverzivno djelovanje upravo u podrujima koja
feministkinje Drugog vala smatraju mizoginim i opresivnim. Odbacujui
rani esencijalistiki pristup Laure Mulvey, prema kojem je ensko tijelo pa-
sivni objekat voajeristikog posmatranja i fetiizacije, moemo se zapitati o
mogunosti predstavljanja nagog tijela bez degradiranja ili svoenja na pri-
zor, o postojanju reprezentacija ena koje nisu samo nian za muki pogled.
Web stranica SuicideGirls.com nije samo galerija nepominih slika, ve
i interaktivna virtualna zajednica koja tei kreirati drugaiju perspektivu ti-
jela i seksualnosti. Ne elei biti predmetom penetrativnog pornografskog
pogleda, Suicide Girls same odluuju u kojoj mjeri i na koji nain e nji-
hove fotografije biti otkrivajue, postajui istovremeno i subjekti i objekti
poudnog pogleda, a ne samo pasivne primateljice kojima je dodijeljeno,
kako tvrdi Kaplan, mjesto objekta (nedostatka).94 Plant smatra da u cy-
ber-prostoru nije sve podreeno mukom pogledu, ene pristupaju krugo-
vima u kojima su nekad bile predmet razmjene, hakirajui sigurnosne na-
dzore i otkrivajui vlastitu post-ljudskost.95 Modificiranjem tradicionalnih
fotografskih normi, Suicide Girls nastoje zauzeti prostor izvan rodnog
sistema kako bi stvorile nove prostore diskursa i definirale pojmove druge
perspektive, koju de Lauretis naziva pogled s nekog drugog mjesta.96
Promiljenim privlaenjem pogleda Suicide Girls pozivaju na pred-
stavu udnje u vlastitoj reiji, predstavu sabotiranja skopofilske matrice.
Odabirui temu, okruenje, nain odijevanja i razodijevanja, one prevazilaze
ulogu pasivnog modela koji se preputa viziji fotografa. Suicide Girls ne
pristaju biti objekti pogleda, prije pasivno pojavne nego djelotvorne,97

93 We are the future cunt. 10 Nov. 2007 <http://www.sysx.org/gashgirl/VNS/TEXT/ PINKMA-

NI.HTM>.
94 Engl. the place of object (lack). Kaplan, E.A. Is the Gaze Male?. Women and Film: Both
Sides of the Camera. Ed. E.A. Kaplan. New York: Methuen, 1983 : 25
95 Plant, S. On the Matrix: Cyberfeminist Simulations. The Gendered Cyborg: A Reader.
Eds. L. Janes, K. Woodward, and F. Hovenden. New York: Routledge, 1999 : 265.
96 De Lauretis, qtd. in Gamble, S. Rodna i transrodna kritika. Zarez 127 (2004) 24 Nov. 2007
<http://www.zarez.hr/127/temabroja4.htm>.
97 Engl. passively appearing rather than acting. Kaplan, ibid. 26
102 DIJALOG

te konstruirati seksualno zadovoljstvo na temelju vlastite objektifikaci-

je. Umjesto toga, inei svjestan iskorak i ispunjavajui poziv Ann Ka-
plan na posjedovanje pogleda, one savladavaju mehanizam proizvodn-
je znaenja, postajui kreatorice vlastite slike.98 Preuzimanjem fotoapara-
ta, usmjeravanjem foto-objektiva i reiranjem vlastite fotosesije, svjesno se
upliu u strukturirajui muki pogled, odbijajui tradicionalnu poziciju ob-
jekta koji konotira puku gledanost.99 One otvaraju mogunost prepozna-
vanja legitimnih enskih pogleda, pa ak i lezbijskih, femme-to-femme
pogleda,100 kao i svih Drugih pogleda. Ako fotografirati znai prisvajati
fotografirano,101 Suicide Girls se konano prisvajaju, preuzimaju vlas-
tita tijela i udnje.
U fotografijama Suicide Girls ne iitava se muka fantazija, ime se
ozbiljno naruava ideja o pasivnosti kao obiljeju enstvenosti. Njihova
spolnost prevazilazi muke parametre i okvire prikazivanja enskog tijela,
emocija, elja, uivanja i poslunosti. U uznemirujuim prizorima aktivne
enske seksualnosti nasluuje se elja, ime se potresaju temelji normativne
maskulinosti te se naruava ideja o Mukarcu kao privilegovanom vlasniku
pogleda. Na brojnim fotografijama nema mjesta poziranju i statinosti niti
sam poloaj tijela sugerira submisivnost. Afirmiranjem enske moi i sek-
sualnosti Suicide Girls uznemiravaju drutveno konstruirane kategorije
spola/roda/elje. Pretpostavljena korelacija izmeu enstvenosti, enskosti,
enske anatomije i pasivnosti postaje upitna.102
Meutim, da li navedena strategija zaista dotie skrivenog voajera koji u
prezentaciji nagosti Suicide Girls ne vidi nita vie od slike golog enskog
tijela? Gledanje je aktivan in, pogled modela moe biti usmjeren prema
nama, ali bez aktivnog nastojanja nago tijelo na fotografiji ostaje statino
i nijemo, preputeno objektifikaciji. Jill Dolan kritizira insistiranje kultural-
nih feministkinja na umjetnikim performansima u kojima se nago ensko

98 Magnet, S. Feminist Sexualities, Race and the Internet: An Investigation of SuicideGirls.

com. New Media Society 9 (2007): 581. 4 Mar. 2008 <http://nms.sagepub.com/cgi/content/
abstract/9/4/577>.
99 Engl. to-be-looked-at-ness. Mulvey, L. Vizuelno zadovoljstvo i narativni film. Razlika
3-4 (2003): 5. 13 Feb. 2008 <http://www.razlika-differance.com/Razlika%2034/RD3-Mul-
vey.pdf>
100 U tradicionalnoj matrici pogleda aktivnoj/m posmatraici/u se dodjeluju drutveno normira-
ne oznake mukog roda, bilo da se radi o mukarcu ili eni butch lezbejki. Nemogunost
predstavljanja femme-to-femme ili femme-ninog aktivnog pogleda i elje upuuje na temelj-
nu falocentrinost dominantnih teorija pogleda. Vnsk, A. Why are There No Lesbian Ad-
vertisements?. Feminist Theory 6.1 (2005): 76. Online. SAGE Journals. 10 Nov. 2006
101 Fotografirati znai prisvajati fotografirano. To znai postavljati se u odreeni odnos prema
svijetu koji podrazumijeva znanje, a samim tim i mo. Sontag, On Photography, ibid. 4
102 Vnsk, ibid. 70
IVANA DRAO 103
tijelo tretira kao ogoljeno do svoje esencijalne enskosti, tvrdei: One
kao da vide nago ensko tijelo izvan sistema reprezentacije koji objektificira
ene, nekako slobodno od kulturalno nametnutih konstrukata i stega.103
Meutim, prema Foucaultu, subverzija postojeg sistema se zasniva na
reifriranju odnosa moi, jer otpor lei u samoj mrei, u nju je upisan kao
nesvodiva sueljena strana.104 Mo ini djelotvornom upravo skrivanje
sutine vlastitih mehanizama djelovanja. Prema Foucaultu, u naelu odno-
sa moi i kao opa matrica ne postoji binarna i sveobuhvatna opreka izmeu
vlastodraca i podvlatenih, pri emu bi se to dvojstvo protezalo od vrha
do dna i na sve ue grupe, do najdubljih razina drutvenog tijela.105 Sto-
ga se postojea struktura moi moe svrgnuti odozdo jer mo i djeluje i
podrava se kroz itavu mreu drutvenog tijela cirkulirajui na svim sloje-
vima. ene kao agensi promjene mogu utjecati na seksualnu objektifikac-
iju i preuzeti moi na vlastitom reprezentacijom uplitanjem u mreu ak-
tivnosti, institucija i tehnologija koje podravaju odnose dominacije i sub-
ordinacije. Iako ne moemo govoriti o semiotiki nevinom i neposredova-
nom tijelu,106 tijelu izvan sistema reprezentacije, ipak moemo promovira-
ti nove identitete i slike tijela. Koristei se svojom nagou i poigravajui
se slikama udnje u vlastitoj reiji, smatram da Suicide Girls uspijeva-
ju transformirati barem dio maskulinistikog cyber-prostor u sferu slobod-
nog (re)definiranja.

POROBLJAVANJE RAZLIKE
Iako podruje internetskih tehnologija nudi utopijsku viziju demokra-
tizacije, Daniel Schiller takoer izraava svoje nepovjerenje prema visoko-
tehnolokom Edenu, nazivajui ga jo jednim plodnim tlom za djelovan-
je korporacijskih kolonizatora.107 U eri tzv. digitalnog kapitalizma strate-
gija komodifikacije i depolitizacije neutralizira svaki pokuaj subverzije.
Feminizam slobodnog trita108 otupljuje kritiku i politiku otricu web
stranice SuicideGirls.com. Upitno je da li reprezentacijama vlastite nagosti
Suicide Girls zaista rue patrijarhalni koncept enstvenosti ili ga dodat-
no uvruju prodajui svoja osnaena tijela voajerskom pogledu. Da

103 Dolan, J. The Feminist Spectator as Critic. Ann Arbor: University of Michigan Press, 1991 : 62
104 Foucault, M. Znanje i mo. Zagreb: Globus, 1994 : 67
105 Ibid. 66
106 Nead, The Female Nude: Art, Obscenity, and Sexuality, ibid. 16
107 Schiller, D. Digital Capitalism: Networking the Global Market System. Cambridge, MA:
The MIT Press, 1999 : xiv
108 McRobbie, A. Feminism and Youth Culture. London: Macmillan Press, 2000 : 210
104 DIJALOG

li je njihova kontroverzna pro-seks politika usmjerena ka subverziji dom-

inantnih obrazaca udnje/pogleda ili ka ostvarivanju publiciteta i profita?
Da li se Suicide Girls samo dobro prodaju?
Sasvim je jasno da Suicide Girls na kliskom terenu subverzivne sek-
sualnosti testiraju vrijednosti brutalnog individualizma i trine ekonomi-
je. To potvruje i ponuda arene postmoderne trnice identiteta109, u kojoj
se osim obnaenih fotografija, nalazi i DVD prve Suicide Girls burleskne
turneje,110 periodini magazin Suicide Girls u formi pin-up antologije,
kolekcija odjee i modnih dodataka. Alternativni ivotni stil, po povoljnoj
mjesenoj lanarini od 15,95$, biva institucionaliziran, komodificiran ili,
u doslovnom prijevodu, porobljen, gubei subverzivnu otricu otklona od
matine kulture. Bez stvarnog buntovnikog ili oporbenjakog potencijala,
margina se uruava, privuena gravitacijom centra, prodajui svoju kritiku
energiju dominantnoj kulturi. Fluidni identiteti i otpor vladajuoj ideologiji
amortiziraju se u raljama postmodernog kapitalizma, postajui samo jo
jedan oblik potrone robe.
Razliitost se prodaje, tvrdi Douglas Kellner, stoga kapitalizam mora
neprestano multiplicirati trita, stilove, trendove i stvari da bi nastavio
uvlaiti konzumentice/e u vlastite prakse i ivotne stilove.111 Oslanjajui
se na depolitizaciju i komodifikaciju razliitosti, kao iznimno uinkovitu
marketinku strategiju,112 tvorci web stranice SuicideGirls.com nastoje pri-
dobiti nove kategorije kupaca. Meutim, upitno je u kojoj mjeri Suicide
Girls, unato velianju razliitosti, zaista odstupaju od kulturalnog stan-
darda bijelosti,113 kao neospornog i konanog mjerila ljepote. Feministike
kulturalne kritiarke, Anne Balsamo, Karen Franck, Katherine N. Hayles i
Allucquere R. Stone, prepoznale su naine na koje je tijelo bijelog zapadnja-
ka upisano u tehnoloke ureaje i narative virtualnih zajednica.114 Stoga su i
iskustva unutar samog prostora (p)odreena meama bijelog, zapadnjakog
modela. Feministiki potencijal SuicideGirls.com postaje upitan kada se
uoi ogranien raspon razliitosti, naroito rasnih, ije se promoviranje,
s druge strane, koristi kao izuzetno uspjena strategija.

109 Shop. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://SuicideGirls.com/shop/>.

110 Suicide Girls The First Tour. Dir. M. Marshall. DVD. Epitaph, 2005.
111 Kellner, Media Culture: Cultural Studies, Identity and Politics Between the Modern and
the Postmodern, ibid. 40
112 Vidi: Chasin, A. Selling Out: The Gay and Lesbian Movement Goes to Market. New York,
NY: St. Martins Press, 2000.
113 Engl. default whiteness. Kolko, qtd. in Magnet, ibid. 216.
114 Murray, C.D. and J. Sixsmith. The Corporeal Body in Virtual Reality. Ethos 27.3 (1999):
321. Online. JSTOR. 4 Nov. 2007.
IVANA DRAO 105
Obrazac iskljuivanja obojenih ena nastoji se zatakati afirmativnom
akcijom s ciljem obogaivanja ponude, istaknutom u vidu oglasa na
naslovnoj stranici: Suicide Girls potiu na prijavljivanje ene razliitih rasa.
Nastojimo biti to raznovrsnija stranica i potrebna nam je vaa pomo.115
Meutim, djevojke ostalih rasa, tijela oznaenih egzotinom seksualnou,
postaju poeljne na bijelom tritu iskljuivo zbog svoje Drugosti. Pako-
vanje razliitosti u primamljiv proizvod doprinosi samo osnaivanju norme,
a ne njenom raskrinkavanju. Feministiki potencijal web stranice Sui-
cideGirls.com pokuava se istaknuti subverzijom enstvenosti u vidu pro-
gresivne reprezentacije monstruozne ljepote modela. Meutim, u karnev-
alesknom zanosu slavljenja devijantne, groteskne ili kiborgijanske seksual-
nosti, nemogue je prikriti naklonjenost normiranim tijelima kao najprof-
itabilnijem proizvodu. U pokuaju da afirmiraju mnogostruke identitete i
poglede, Suicide Girls upadaju u zamku hegemonistike predodbe o
orijentalnoj Drugoj. Iako preinaena tijela sugeriraju odmak od tradicio-
nalnih oznaitelja enstvenosti, u procesu komodifikacije ona ostaju liena
prvobitnog subverzivnog potencijala.

ZAKLJUAK
Unato svom neredu, polimorfnosti i dvosmislenosti, Suicide Girls
ne uspijevam ispetljati iz klupka kapitalizma i patrijarhata, komodifikacije
i objektifikacije. Moda se njihova komodificirana i navodno osnaena
razliitost samo dobro unovuju na postmodernoj trnici stilova. Ma-
nipuliranje vizualnim zadovoljstvima na kliskom terenu individualnosti i
trinog kapitalizma zasigurno jeste rizino i lako moe skliznuti u dodatno
uvrivanje tradicionalne reprezentacije enstvenosti. Suicide Girls ne
mogu kontrolirati pogled virtualnog voajera i moda e u njegovim oima
zauvijek biti statino, jednodimenzionalno meso. Njihova obnaena ti-
jela mogu se i dalje percipirati kao Gibsonove meat puppets, lutke ije
konce povlai kompjuterski software.116 Meutim, Suicide Girls mogu
kontrolirati vlastitu reprezentaciju i one to ine u pokuaju karnevaleskne
subverzije postojeeg poretka.

115 Engl. Suicide Girls encourages women of color to apply. We aim to be a more diverse
site and we need your help. Model. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://SuicideGirls.com/
model/>.
116 U Neuromanceru Gibson govori o meat puppets kao tijelima koje kontrolira usae-
ni neuralni ip. Meat puppets opisuje sljedeim rijeima: Samo iznajmljuje robu. (...)
Kua ima softver za sve to je muterija voljna da plati. Gibson, V. Neuromanser. Prev. A.
Markovi. Beograd: Colorgrafx, 2008 : 62. 27 Jan. 2008 <http://www.uho.hr/media/Vili-
jem%20Gibson%20-%20Neuromanser.pdf>.
106 DIJALOG

Karneval je za Mikhaila Bakhtina specifino raspoloenje, stanje svijes-

ti ili princip ivljenja. Poput praznika organiziranog na principu smijeha,
karneval je predstava u kojoj nema mjesta zurenju, u kojoj svi uestvuju,
istovremeno kao subjekti i objekti, posmatraice/posmatrai i posmatrane/
posmatrani. U tom masovnom iskustvu svearske, ritualne raskonosti, ot-
kriva se proizvoljnost i krhkost drutvenog poretka, a sve uobiajene, van-
jske i unutranje granice, prisile i cenzure izvru se naglavake.117 Suicide
Girls utjelovljuju Bakhtinov karneval. U melanu oksimoronskih kombi-
nacija, one poput terminatorica moralnog koda118 kipe, prelijevaju se van
okvira normalnosti u razuzdanom karnevalu svetica, pin-up djevojaka,
kuharica, mornarki, kolarki...
Makarada ukida sve norme, zabrane, granice tijela, mee razdo-
ra, hijerarhijske strukture i njene pratee oblike strah, dogmatizam,
strahopotovanje i pijetet.119 U veselom dekomponiranju fragmenata nas-
taju neprikladni spojevi svetog i profanog, uzvienog i niskog, velikog i
nitavnog, mudrog i glupog.120 Karnevalska nepristojnost i svetogre struji
galerijama obnaenih djevojaka, njihova ekscentrina tijela kao da se izru-
guju zavrenosti i jednoznanosti, one su neuklopljive u same sebe, u svo-
ju lanu predodreenost. Parodijom enstvenosti Suicide Girls nastoje
se afirmirati kao ne-esencijalizirani subjekti, koje ne povezuje zajednika
enska priroda ve osnaujua mimetika121 strategija.
Da li se u preraivanju i monstrificiranju vlastitih tijela, u karnevales-
knom slavljenju nedovrenosti i fragmentiranosti, kao i kreiranju kolanih,
simuliranih cyber-identiteta, krije zaetak utopije o post-rodnoj budunosti
pitanje je s kojim sam zapoela istraivanje virtualnih saboterki matrice
reprezentacije. Moda se ideja karnevala u nekim aspektima ini nedo-
voljno ozbiljnom i politiki subverzivnom, meutim, njen progresivni i
oslobaajui potencijal lei upravo u utopiji koju nudi,122 u mogunosti
zamiljanja post-rodnog cyber-prostora, igraonice monstruoznih identite-
ta, koja dovodi u pitanje kategorije i granice izmeu tijela i ostatka svije-
ta, aktualnog i virtualnog.

117 Bakhtin, M. Problemi poetike Dostojevskog. Prev. M. Nikoli. Beograd: Zepter Book World,
2000 : 107
118 We are the future cunt. 10 Nov. 2007 <http://www.sysx.org/gashgirl/VNS/TEXT/ PINKMA-
NI.HTM>.
119 Bakhtin, ibid. 123
120 Ibid. 120
121 Mimeza (gr. mimesis) oponaanje, imitacija. Klai, ibid. 885
122 Suicide Girls savrena utopija. Bust Magazine. SuicideGirls. MySpace. 12 Nov.
2007 <http://www.myspace.com/suicidegirls>.
IVANA DRAO 107
Cyberfeministkinje podravaju ideju ekstravagantne samoartikulacije,
priliku stvaranja decentraliziranih, nejasnih identiteta, istinskih bastarda
naeg vremena.123 Opasni hibridni spojevi iskuavaju pretpostavku o organ-
skoj cjelovitosti tijela kao zadanih i nunih entiteta. Zapadnjako drutvo
posveeno je konstruiranju vizije ideala, skupa konvencija koje preferirane
fragmente spajaju u idealno, cjelovito tijelo bez greke. Stoga i proces st-
varanja identiteta polazi od nasilnog saimanja, spajanja fragmenata, udo-
va, u halucinaciju sistematine cjelovitosti, jedinstva tijela. Strah od mogue
promjene, od spoznaje vlastite nepostojanosti, temelj je konstrukcije iden-
titeta koji vjetake granice tjelesnosti dri na okupu.
Cyber-prostor se moe shvatiti kao mjesto privremenog transfera u utopijs-
ki svijet, odnosno kao mjesto u kojem umreene mogu remetiti humanistike
pojmove sebstva, potiui denaturalizaciju odnosa izmeu tijela i identite-
ta.124 U cyber-prostoru njihova Drugost se otkriva kao nametnutno citiranje,
neprestano ponavljanje drutvenih normi, a ne kao prirodno stanje.125 Sto-
ga je potrebno preuzeti mo tehnologije te ponovno promisliti naa tijela i
identitete iznikle na njima, izvan modernistikih ogranienja i falocentrinih
shvatanja sebstva, i uivati u novim pluralnim oblicima predstavljanja. Na
taj nain preispitat e se kulturalna granica izmeu prirodnog i tehnolokog
te naslutiti novi, mutirani oblici subjektivnosti.

BIBLIOGRAFIJA
Amis, M. Einsteins Monsters. London: Penguin Books, 1987.
Aristotel. Metafizika. Prev. T. Ladan. Zagreb: Liber, 1992.
Bakhtin, M. Problemi poetike Dostojevskog. Prev. M. Nikoli. Beograd: Zepter
Book World, 2000.
Bitch Magazine. 13 Nov. 2007 <http://bitchmagazine.org/>.
boudoir. Merriam-Webster Online Dictionary. 2008. Merriam-Webster Online. 6
Dec. 2007 <http://www.merriam-webster.com/dictionary/boudoir>.
Braidotti, R. Cyberfeminizam s razlikom. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I.
Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999. 25-42.

123 Cyberfeminizam bi trebao konano prebrisati granice koje je feminizam prokazao i po-
kuao mijenjati. Trebao bi nam donijeti slobodu da se igramo, reemo i lijepimo, stvaramo,
unitavamo i ponovo stvaramo sebe same i svijet oko nas, ne oslanjajui se na logiku i je-
zik iskljuivosti i odvajanja. Markovi, Uvod: Zato cyberfeminizam?, ibid. 18
124 Haraway, qtd. Schaffer, K. Sporna zona: kibernetika, feminizam i reperzentacija. Cyber-
feminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999 : 122
125 Butler, ibid. 148
108 DIJALOG

Braunberger, C. Revolting Bodies: The Monster Beauty of Tattooed Women.

NWSA Journal 12.2 (2000) 4 Feb. 2008 <http://www.iupress.indiana.edu/
journals/ nwsa/nws12-2.html>.
Bryson, N. The Gaze in the Expanded Field. Vision and Visuality (Discussions in
Contemporary Culture). Ed. H. Foster. Seattle: Bay, 1988. 87-108.
Bust Magazine. SuicideGirls. MySpace. 12 Nov. 2007 <http://www.myspace.com/
suicidegirls>.
Butler J. Gender Trouble. New York: Routledge, 1990.
Chasin, A. Selling Out: The Gay and Lesbian Movement Goes to Market. New York,
NY: St. Martins Press, 2000.
De Beauvoir, S. Introduction: Woman as Other. The Second Sex. Trans. H.M.
Parshley. London: Penguin, 1972. University of Essex. 2 Nov. 2007 <http://
courses.essex.ac.uk/lt/lt204/beauvoir_second_sex.htm>.
Debord, G. Drutvo spektakla. Prev. A. Golijanin. Beograd: Porodina biblioteka, 2003.
Demarco, M. Rebels Without Their Clothes. Alibi 15.45 (2006) 24 Oct.
2007 <http://www.alibi.com/index.php?story=16934&submit_user_
comment=y&fullstory=y>.
Dimitrijevi, B. Heterotopografija. Umetnost na kraju veka 1 (2000) 13 Nov. 2007
<http://www.rastko.org.yu/likovne/xx_vek/branislav_dimitrijevic.html>.
Dolan, J. The Feminist Spectator as Critic. Ann Arbor: University of Michigan
Press, 1991.
Douglas, M. Purity and Danger: An Analysis of the Concepts of Pollution and
Taboo. London: Routledge and Kegan Paul, 1966.
Ferguson, H. Body Piercing. British Medical Journal 319 (1999): 1627-1629. 4
Feb. 2008 <http://student.bmj.com/search/pdf/00/01/body.pdf>.
Foss, K. Introduction to Gloria Anzaldua. Feminist Rhetorical Theories. Eds. K.A.
Foss, S.K. Foss, and C.L. Griffin. Thousand Oaks: Sage, 1999. 101-128.
Foster, H. Preface. Vision and Visuality (Discussions in Contemporary Culture). Ed.
H. Foster. New York and Boston: Dia Art Foundation and Bay Press, 1989 : ix-xiv.
Foucault, M. Of Other Spaces. MichelFoucault.info. 24 Feb. 2008 <http://
foucault.info/documents/heteroTopia/foucault.heteroTopia.en.html>.
Foucault, M. The Order of Things: An Archaeology of the Human Sciences. New
York: Vintage Books, 1973 : xviii
Foucault, M. Znanje i mo. Zagreb: Globus, 1994.
Gallop, J. The Fathers Seduction. The (M)other Tongue: Essays in Feminist
Psychoanalytic Interpretation. Eds. S.N. Garner, C. Kahane, and M.
Sprengnether. Ithaca: Cornell University Press, 1985. 33-50.
IVANA DRAO 109
Gamble, S. Rodna i transrodna kritika. Zarez 127 (2004) 24 Nov. 2007 <http://
www.zarez.hr/127/temabroja4.htm>.
Gibson, V. Neuromanser. Prev. A. Markovi. Beograd: Colorgrafx, 2008. 27 Jan.
2008 <http://www.uho.hr/media/Vilijem%20Gibson%20-%20Neuromanser.pdf>.
Girls. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://suicidegirls.com/girls/>.
Haraway, D. The Promises of Monsters: A Regenerative Politics for Inappropriate/d
Others. Cultural Studies. Eds. L. Grossberg, C. Nelson, and P.A. Treichler.
London: Routledge, 1994. 295-337.
Hayles N.K. How We Became Posthuman: Virtual Bodies in Cybernetics, Literature,
and Informatics. Chicago: University of Chicago Press, 1999.
Jay, M. Scopic Regimes of Modernity. Vision and Visuality (Discussions
in Contemporary Culture). Ed. H. Foster. New York and Boston: Dia Art
Foundation and Bay Press, 1989. 3-27.
Juri, H. Utopija anti-utopija post-utopija utopija. Referat za simpozij.
Filozofi i drutveni ivot. Zagreb, 2003. 12 Mar. 2008 <http://www.zamirnet.hr/
stocitas/hrvoje%20o%20utopiji.htm>.
Kaplan, E.A. Is the Gaze Male?. Women and Film: Both Sides of the Camera. Ed.
E.A. Kaplan. New York: Methuen, 1983. 23-35.
Kuni, V. Budunost je fe-mail. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb:
Centar za enske studije, 1999. 131-146.
Kellner, D. Media Culture: Cultural Studies, Identity and Politics Between the
Modern and the Postmodern. London: Routledge, 1995.
Klai, B. Rjenik stranih rijei. Zagreb: Nakladni zavod MH, 1990.
Kroker, A. and M. Weinstein. Data Trash: The Theory of the Virtual Class.
Montreal: New World Perspectives, 1994.
Lvy, P. Cyberculture. Minneapolis: University of Minnesota Press, 2001.
Maciuba-Koppel, D. The Web Writers Guide. Amsterdam: Focal Press, 2002.
Magnet, S. Feminist Sexualities, Race and the Internet: An Investigation of
SuicideGirls.com. New Media Society 9 (2007): 577-602. 4 Mar. 2008 <http://
nms.sagepub.com/cgi/content/abstract/9/4/577>.
Mannheim, K. Ideologija i utopija. Beograd: Nolit, 1968.
Markovi, I. Pojmovnik. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. Markovi. Zagreb: Centar
za enske studije, 1999. 215-218.
Markovi, I. Uvod: Zato cyberfeminizam?. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur.
Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999. 13-18.
McElroy, W. A Feminist Overview of Pornography, Ending in a Defense Thereof.
WendyMcElroy.com. 21 Jan. 2007 <http://www.zetetics.com/mac/ freeinqu.htm>.
110 DIJALOG

McRobbie, A. Feminism and Youth Culture. London: Macmillan Press, 2000.

Mitchell, W.J.T. Iconology: Image, Text and Ideology. Chicago: The University of
Chicago Press, 1986.
Mitchell, W.J.T. Showing Seeing: A Critique of Visual Culture. Journal Of Visual
Culture 1.2 (2002): 165-181.
Model. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://SuicideGirls.com/model/>.
More, T. Utopia. London: Everyman, 1994.
Mulvey, L. Vizuelno zadovoljstvo i narativni film. Razlika 3-4 (2003): 1-11. 13 Feb.
2008 <http://www.razlika-differance.com/Razlika%2034/RD3-Mulvey.pdf>.
Murray, C.D. and J. Sixsmith. The Corporeal Body in Virtual Reality. Ethos 27.3
(1999): 315-343. Online. JSTOR. 4 Nov. 2007.
Nead, L. The Female Nude: Art, Obscenity, and Sexuality. London: Routledge, 1992.
NETGLOS: rjenik Internet terminologije. WorldWide Language Institute. 5 Dec.
2007 <http://www.open.hr/~dpleic/t-netgls.html>.
Paasonen, S. Sluts and Bitches Go Cyberspace: Women, Art and New Media
Technologies. Translocal. 13 Nov. 2007 <http://www.translocal.net/ground/
armadillo/slut/ plainslut.html>.
Pitts, V. In the Flesh: The Cultural Politics of Body Modification. New York:
Palgrave Macmillan, 2003.
Plant, S. On the Matrix: Cyberfeminist Simulations. The Gendered Cyborg: A
Reader. Eds. L. Janes, K. Woodward, and F. Hovenden. New York: Routledge,
1999. 265-275.
Plant, S. The Future Looms: Weaving Women and Cybernetics. Cyberspace,
Cyberbodies, Cyberpunk. Cultures of Technological Embodiment. Eds. M.
Featherstone and R. Burrows. London: Sage, 1995. 45-64.
Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske unije. Ur. R. Bori.
Zagreb: Centar za enske studije, 2008. 5. Dec. 2007 <http://www.ured-
ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/pojmovnik_rodni.pdf>.
Poster, M. Digitally Local Communications: Technologies and Space. Conference
paper. The Global and the Local in Mobile Communication: Places, Images,
People, Connections. Budapest, 2004. 12 Dec. 2007 <http://www.fil.hu/mobil/
2004/Poster_webversion.doc>.
Ringmar, E. A Bloggers Manifesto: Free Speech and Censorship in the Age of the
Internet. London: Anthem Press, 2007.
Ruskin, J. The Seven Lamps of Architecture. New York: Wiley & Halsted, 1857.
Schaffer, K. Sporna zona: kibernetika, feminizam i reperzentacija.
Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Centar za enske studije,
1999. 121:130
IVANA DRAO 111
Schiller, D. Digital Capitalism: Networking the Global Market System. Cambridge,
MA: The MIT Press, 1999.
Shop. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://SuicideGirls.com/shop/>.
Silverman, K. The Threshold of the Visible World. New York: Routledge, 1996.
Sontag, S. On Photography. New York: Picador, 2001.
Spin Magazine. SuicideGirls. MySpace. 12 Nov. 2007 <http://www.myspace.com/
suicidegirls>.
Stone, A.R. Neka stvarno tijelo ustane, molim!. Multimedijalni institut. 14 Oct.
2007 <http://www.mi2.hr/index.php?page=text&id=21>.
Suicide Girls The First Tour. Dir. M. Marshall. DVD. Epitaph, 2005.
Vnsk, A. Why are There No Lesbian Advertisements?. Feminist Theory 6.1
(2005): 6785. Online. SAGE Journals. 10 Nov. 2006
Varner, G.R. Strangely Wrought Creatures of Life & Death: Ancient Symbolism in
European and American Architecture. USA: Lulu Press, 2006.
We are the future cunt. 10 Nov. 2007 <http://www.sysx.org/gashgirl/VNS/TEXT/
PINKMANI.HTM>.
Wellman, B. The Three Ages of Internet Studies: Ten, Five and Zero Years Ago.
New Media Society 6 (2004): 123-129. Online. SAGE Journals. 3 Oct. 2007.
Wilding, F. Gdje je feminizam u cyberfeminizmu?. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur.
I. Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999. 147-160.
Woolf, V. Professions for Women. Speech. National Society for Womens Service.
London, 1931. 17 Feb. 2008 <http://s.spachman.tripod.com/Woolf/ professions.htm>.
iek, S. Tarrying with the Negative: Kant, Hegel, and the Critique of Ideology.
Duke University Press: Durham, 1993.

Netters: Virtual Saboteurs of Representation Matrix

Cyberspace, as experimental polygon, has important potential for recon-

sideration of socially constructed identities and representations. Possibil-
ity of acting in this new, relatively unexplored public sphere seems espe-
cially appealing to women, who are trying to exceed not only space barri-
ers, but also monolithic categories of woman, other or object. Using quali-
tative analysis of, so-called, virtual rooms or profiles for self-presentation,
essay Netters: Virtual Saboteurs of Representation Matrix would exam-
ine if Netters supported or sabotaged traditional representation of feminin-
112 DIJALOG

ity and passive female to-be-looked-at-ness, and to which extent. While

cyberfeminists attempt to contravene controlling and configuring male gaze
using methods of simulation, irony and parody in an arena of visual repre-
sentation, where politics and esthetics are inevitable interconnected, Sui-
cide Girls, as controversial virtual rebels, playfully intervene in traditional
representation matrix with images of bodily monstrosity and female desire.
Trying to transform predominantly male cyberspace into a sphere of free
(re)defining, Netters rely on utopian vision of virtual as potentially actual.
 Marie-Luise Angerer

Prostor se tvori: o cyber i drugim tijelima1

I zgleda da se odnos izmeu prostora i novih tehnologija uspostavlja na

naroito intenzivan nain. Ipak, pozornijim opaanjem otkriva se da
je pojavljivanje novih medija uvijek vezano za odreeni prostor. Ti medi-
jski prostori nikada nisu bili rodno neutralni. U ovom lanku analiziram
prostor femininosti i maskulinosti, u kontekstu oblikovanja subjekta,
koji korespondira s elektronskim prostorom poput cyber-prostora, ali se
sa njime u potpunosti ne podudara. Ve sam sugerirala da je Nevolju sa
rodom (Gender Trouble, 1990), Judith Bulter potrebno ponovo iitati u
kontekstu novih komunikacijskih tehnologija i biotehnologija (vidi Angerer,
1993, 1994). eljela bih nastaviti ovim smjerom promiljanja i sugerirati
spajanje novih teorija tijela poput teorija koje su razvile Elizabeth Grosz,
Moira Gatens i Judith Butler sa feministikim predodbama tehnologije,
poput onih koje zastupaju Donna Haraway i Zoe Sofoulis.

AMAZONKE U CYBER-PROSTORU ILI MI SMO ZA TO STVORENE!

(KRISTIN SPENCE)
Na Mreu se vratila Nevolja (Trouble), nekada najbri revolver
elektronskog fronta, na svoj posljednji obraun ovaj put sa smrtnim ne-
prijateljem koji prijeti da e ugroziti slobodu Mree.
Nevolja je noas na Mrei, poput kauboja jae bujicom podataka, oko
nje otre ravni svjetlosti. Podaci se slijevaju i migolje, poput trave na
virtualnom vjetru, a ona klizi kraj smjena i sjena, i sama je sjena na nji-
hovom virtualnom suncu.
Na taj nain Melissa Scott predstavlja svoju podatkovnu heroinu Nevolju
i njene prijatelje (Scott, 1994) koji se bore protiv najopasnije promjene na
Mrei, protiv modanog crva podatka koji nekontrolirano prodire rav-
no u mozak.
Glavni lik Tijela od stakla (The Body of Glass), autorice Marge
Piercy, je kiborg Jod. Jod, kojeg su programirali ena i mukarac, moe
osjeati, voljeti, eljeti, razumjeti tugu i bol kao nervnu aktivnost. Uz Joda

1 Prevedeno iz: Angerer, Marie-Luise. Space does Matter: On Cyber and other bodies. Eu-
ropean Journal of Cultural Studies 2.2 (1999): 209-229.
114 DIJALOG

postoji i svojevrsni enski kiborg Nili. Je li ona ljudsko bie?, upita

Shira iznenada. (...) Je li stroj ili ovjek? Pitala se da li bi Nili mogla biti
kiborg. To je stvar definicije, rekla je Riva. (...) Gdje povlai granicu?
(Piercy, 1991 : 258-9). Shira, koja postavlja pitanje o Nilinoj ljudskosti,
je programerka, poput njene bake Malkah. Obje se kreu Mreom sa ve-
likom samouvjerenou i oslobaaju Shirinog sina, zajedno sa Jodom, iz
kandi mega-korporacije. To iziskuje odvano putovanje kroz Glop i zatitne
sisteme proizvodne tvornice.
U ovim priama cyber-prostor je na razliite naine opisan kao enski
prostor, odnosno kao prostor u kojem su ene prirodno slobodnije. To
je prostor koji je uvijek bio blii enama te je, ini se, na odreen nain
kodiran kao enski.1 Za Sadie Plant, to je bila jedna od spoznaja koja
je vodila ka neminovnom razvoju cyberfeminizma,2 jer, prema njenim
rijeima, ene i elektronski dio cyber-prostora, idu zajedno. Openito, sma-
tra se da je nae drutvo do dana dananjeg utemeljeno na razmjeni ena.
Ona, ena, je postojala iskljuivo kao medij, kao prijelaz, kao predmet na-
godbe meu mukarcima. ena je bila meu-bie koje je prenosilo poru-
ku mukarca, ona je brojala njegove glasove, nosila njegovu djecu i prenosi-
la njegov genetski kod. Sada je revolucijom komunikacijske tehnologije
sve to radikalno dovedeno u pitanje. Opozicija izmeu materijalne/femi-
nine osnove i maskuline super-strukture sruena je uvoenjem univerzal-
nog binarnog koda. U tom kontekstu, Plant se ne poziva na odnos osnove
i super-strukture, kako ga definira marksizam, ve na zapadnjaku tradic-
iju binarnosti, prema kojoj je enstveno uvijek smjeteno na inferiornoj
strani, nalazei se uz prirodu, tijelo, osjeaje, itd. Ipak, Plant tvrdi da sada
meu-prostor postaje bitniji od polova A i B. Rizomsko miljenje poinje
prednjaiti nad linearnim miljenjem (vidi Plant, 1996). Ono to Plant na-
javljuje jeste utopija koja se vie ne usredotouje na ljudskog subjekta, ve
radije na neto to tek poinje poprimati obrise. Prema njenim rijeima:
Ako je muko ljudsko bie samo ljudsko bie, enski kiborg je samo ki-
borg (Plant, 1995: 12). ene su naroito dobro pripremljene za tu novu
fazu; s obzirom da nikad nisu bile integrirane u ljudski projekat, one ne
pate od simptoma gubitka, poput simptoma koji se trenutno mogu uoiti
meu mukarcima (vidi Plant, 1996).
U raspravi o novim tehnologijama jo uvijek u veini sluajeva preovla-
davaju stari tehnofobini stavovi feministikih teoretiarki, koje enu vide
kao Drugu u tehnologiji strukturiranoj i dominiranoj od strane mukarca.3
Nasuprot tome, Plant izjednaava nove tenhologije sa prirodom te, na
suptilan nain, objanjava enski afinitet prema cyber-prostoru pozivajui
se, izmeu ostalog, i na Freudovo tkanje. Mnogima je, naravno, poznato
MARIE-LUISE ANGERER 115
Freudovo tumaenje enskog tkanja i pletenja jednog od rijetkih enskih
doprinosa kulturi kao kompenzacije za nedostatak penisa. Sama priroda,
kako je tvrdio u svom predavanju o enstvenosti, obezbijedila je primjer
za imitaciju doputajui rast genitalnim dlakama kako bi u doba spolne zre-
losti pokrile genitalije (Freud, 1975: 562). Smatra se da danas kompjuteri
i kibernetske maine predstavljaju svojevrsno tkanje sadraja, matricu,
drugim rijeima matericu. To ponovo predstavlja nedostatak penisa, ali
je, ovaj put, i neto vie od praznine enskih genitalija koje treba pokriti;
ovaj put mukarci projiciraju svoje fantazije na ekran, ali taj ekran je jed-
ina materija koje e biti (vidi Plant, 1995: 46). Smatram da je Sadie Plant
sasvim svjesna kliskog nagiba na kojem djeluje te na kojem njena stvarna
namjera svrgavanje bijelog, mukog, heteroseksualnog subjekta povre-
meno izmie. Njen cilj je definiranje kulturalne proizvodnje (iji dio pred-
stavljaju i nove tehnologije i njihovi prostori) koja se ne zasniva na subjek-
tu (pa ak ni ona koju odreuje ena), ve proizilazi iz
[K]ompleksnog meuodnosa medija, organizama, vremenskih obraza-
ca, eko-sistema, obrazaca misli, gradova, diskursa, stilova, populacija,
mozgova, trita, plesnih noi i razmjene bakterija (...) ivi u kultura-
ma i kulture ive u tebi. (...) Bez centralnosti djelovanja, kultura nije ni
visoka ni prosta, ve kompleksna. (Plant, 1996: 214)
Sherry Turkle ide i korak dalje i postie sline rezultate govorei o
sprovoenju tih ideja na Mrei:
Vie od dvadeset godina nakon upoznavanja sa idejama Lacana, Fou-
caulta, Deleuzea i Guattaria, susreem se sa njima ponovo, u svom no-
vom ivotu na ekranu. Ali ovaj put, galske apstrakcije su mnogo stvar-
nije. U mojim kompjuterski posredovanim svjetovima sebstvo je mno-
gostruko, fluidno i konstituirano u interakciji sa strojnim spojevima,
ono je nainjeno i transformirano jezikom, seksualni odnos je razmje-
na oznaitelja, a razumijevanje se zasniva na navoenju i pokuavanju,
umjesto na analizi. (Turkle, 1995: 15)
U oba sluaja, elektronski prostor je izjednaen sa fizikim prostorom
ili se, radije, elektronski prostor smatra fizikim prostorom subjekta ili
djelatnika Mree. Meutim, dok za Slavoja ieka Mrea ini nesvjesne
mehanizme psiholokog formiranja subjekta vidljivim, za Turkle i Plant
Mrea je manifestacija subjektovog nesvjesnog koje zatim postaje svjes-
no ili prosta injenica.
116 DIJALOG

ISKUENJE PROSTORA
Metafore prostora prodiru u podruje novih tehnologija, koje karak-
teriziraju iste dvosmislenosti kao i podruje medija u cjelini. Pozornijim
opaanjem otkriva se da je pojavljivanje svakog novog medija praeno no-
vim prostorom, stoga moemo govoriti o teletopologikoj slagalici (Paul
Virilio) u vezi sa svim medijima. Ipak, svi ti medijski prostori su oroeni.
Tako je na primjer prostor televizije svaki put iznova definiran kao enski.4
Neprestano strujanje televizijskih slika, mutnih realnosti, beskrajno ponavl-
janje programa dovelo je do marginalizacije televizijskih studija i njihovog
sve eeg ukljuivanja u feministika istraivanja (vidi: Huyssen, 1986;
Modleski, 1991; Petro, 1986). Feministikim istraivanjima brzo su utvrene
zajednike take televizijske strukture i psiholokog stanja enskog dijela
publike. Ovdje se pozivam na paralelu koju Tania Modleski povlai izmeu
enske seksualnosti i nedostatka vrhunca televizijske strukture; istu parale-
lu nesvjesno ponavlja John Fiske u izjavi da televizija nije orgazmiki
medij. Kada je u pitanju cyber-prostor, ne samo to ga Sadie Plant opisuje
kao nelinearni prostor koji odgovara enskom, ve i Allucqure R. Stone
tvrdi da ui u cyber-prostor znai obui ensko.5

TIJELO I PROSTOR
Pitanje tijela je poput crvene niti koja pronalazi svoj put ne samo do
feministikih teorija, nego i umjetnosti. Za referentni okvir elim uzeti dvije
umjetnice6 koje obrauju pitanje prostora, prostora enskosti, kao i prostora
za ene i njihove slike, premda se forma koju pri tom koriste veoma razli-
kuje. Dok francuska umjetnica performansa, Orlan,7 radikalno demonstri-
ra da u tijelu nita nije skriveno, nita se ne krije pod njegovom povrinom,
da je sve to postoji samo krinka/predodba, australijska medijska umjet-
nica, Linda Dement, se poigrava enskim tijelom kao fragmentima oblika/
mesa u beskrajnim asemblaima. Na taj nain ona nagovjetava da ne pos-
toji nita iza, iznad, ispod. Meutim, umjesto uasa izazvanog prizorima
nitavnog izrezanog mesa, kao u sluaju Orlan, posjetitelj je iritiran i oba-
sipan neoekivanim smijehom, bukom i uvredama. Dok Orlan posveuje
svoje tijelo umjetnosti, kreirajui ga poput slike, Dement stvara CD-ove.
Dok Orlan doslovno otvara svoje tijelo reui svoju kou Dement stvara
CD sa razliitim razinama gdje se skriveno otkriva pritiskom na tipku mia.
Navedenim primjerima namjeravam potkrijepiti argument da rod koji se
poima kao spolna razlika predstavlja pitanje drugog prostora.
Gdje tijelo zavrava, ta se smatra dijelom tijela, ta tijelo ini ljudskim
ili ga oznaava kao mainu, sve je to prema rijeima protagonista romana
Marge Piercy pitanje definicije. To pitanje je, sasvim oigledno, iznova
MARIE-LUISE ANGERER 117
aktualno, i ne samo u podruju novih tehnologija (tehnologija reprodukcije
i gena). Gdje povui liniju? Donna Haraway je jednom rekla da se figuraci-
ja kiborga javlja kada drutvo vie nije sigurno u svoje granice, posebice u
odvojenost drugih organizama, poput zivotinja i kibernetickih strojeva, od
sebe. Ipak, ova nesigurnost oko vanjskih granica nikada se ne moe u pot-
punosti razdvojiti od nesigurnosti oko unutranjih granica. Drugim rijeima,
premda definirane kao meusobno iskljuive, unutranjost i vanjtina su u
neraskidivom odnosu; iako razdvojene, one se preklapaju.

KOA KAO GRANICA

U analizi odnosa izmeu kompjutera i korisnika/ca, Zo Sofoulis (1993)
se zalae za ukljuivanje nesvjesne dimenzije, kao nadopune psihosocijal-
noj dimenziji, koja bi obuhvatala izvornu intersubjektivnost subjektivite-
ta. Sofoulis odnos sa kompjuterom smatra osobito tranzitivnim te sugeri-
ra definiranje intersubjektiviteta po uzoru na Interpersonalni svijet djete-
ta (The Interpersonal World of the Infant, 1985), Daniela Sterna. Ovaj
interpersonalni svijet ukljuuje vrijeme prije razvoja istog ega, vrijeme
kada se koa, kao projektivna povrina ega, u narednoj fazi utvruje kao
granica.
Definiranje ega kao tjelesne projekcije see jo od Freuda. Taj koni
ego jami jedinstvo i identitet svojom odgoenom kateksom. Koni ego
mora se sagledati kao omota, kao suelje i sredstvo komunikacije. Kada bi
trebao prosuditi stanje zapadnog svijeta, moda ak i cijelog ovjeanstva,
na kraju dvadesetog stoljea, Didier Anzieu u Konom egu (The Skin
Ego, 1992) ustanovljuje da bi najprije istaknuo nunost povlaenja gran-
ica (1992: 17). Granice bi opisao ne samo kao problem koji se tie poli-
tike i konzumerizma, ve i kao centralni problem individue, iji ego prije-
ti iskliznuem u bezgraninost.
U djelu Ego i Id (The Ego and the Id, 1982) Freud definira ego
kao graninu povrinu. Nakon to svijest opisuje kao suelje, Freud pristu-
pa ljuturi i sri egu tumaei ga kao psihiki omota, odnosno kao
dodirnu ili prijenosnu taku izmeu vanjskog svijeta i psihe. Koa je stvar-
no tijelo. Prema Freudovom opisu (1982: 294), tijelo, a naroito njegova
povrina, istovremeno predstavlja podruje vanjske i unutranje percepci-
je. Tijelo se smatra zasebnim objektom, ali mu ipak ulo dodira omoguava
dvije vrste osjeta, od toga je jedan osjet unutranje percepcije, koji naizgled
djeluje unutar tijela.8 Prema Freudu, povrinski, tjelesni ego ne stvara-
ju projekcije, ve to ini tijelo, funkcionirajui kao povrina.9 Ipak, prema
Lacanu, ego ne prepoznaje svoj vlastiti povrni karakter te stoga insistira
na (fiktivnoj) sutini (vidi Weber, 1978: 35).
118 DIJALOG

Dok se Freudov model konog ega poziva na slojeve, deleuzijansko tijelo

je tijelo zona tijelo zona intenziteta. Istorija razvoja temeljnog sebstva, Dan-
iela Sterna, odgovara tim zonama, koje on naziva fazama. Te faze ne ine
vremenske sekvence, ve one formiraju oblasti koje su uvijek prisutne, a nika-
da dovrene (vidi Stern, 1985: 12).10 Prema Sternu, subjektivitet se razvija iz
trans-subjektiviteta; u nekoj vrsti preplitanja, ispetljava se iz djeljivih afekata
i ne-djeljivih afekata. Stern razlikuje etiri faze razvoja sebstva, ili odreenije,
razvoja samo-percepcije: svijest o nastajuem sebstvu,11 svijest o temeljnom
sebstvu,12 svijest o subjektivnom sebstvu,13 i svijest o verbalnom sebstvu.14
Svaka od navedenih razvojnih promjena je jednako bitna, jednako znaajna
te ih je nemogue izbjei ili zamijeniti. Umjesto toga, Stern istie,
[S]ve oblasti odnosa ostaju aktivne tokom razvoja. Novoroene ni jed-
nu od njih ne prevazilazi; ni jedna se ne smanjuje, ni jedna ne postaje
razvojno zastarjela niti se zapostavlja. A kada su sve oblasti raspoloive,
neizvjesno je da li e ijedna oblast dominirati u bilo kojem dobnom pe-
riodu. (Stern, 1985: 31)

SMJETANJE REZA SPOLNE RAZLIKE

Kako bih predstavila pitanje spolne razlike kao temeljnog pozicioniranja
u prostoru izmeu biti i imati te ovom Lacanovom paru dodala deleuz-
ijansko postajanje drugim/om, pozvat u se na koncept tijela/roda Judith
Butler, na definiciju spolne razlike kao praznog traga, Elizabeth Grosz te
na ravan spol/rod, Moire Gatens.
Kao odgovor na kritiziranje njenog djela Nevolja s rodom, Judith
Butler u Tijelima koja neto znae (Bodies that Matter) ponavlja svoje
tumaenje koncepta diskurzivne performativnosti kao materijalizacije
spola. Performativnost (koja) je uvijek ponavljanje norme ili grupe nor-
mi (Butler, 1993: 12) proizvodi svoja znaenja, svoju materijalnost u vidu
granica, fiksacija i povrina. One se tokom vremena mogu mijenjati te ih
takozvane regulatorne sheme15 oblikuju u inteligibilna tijela. Butler je
na taj nain pokuala, ne samo dinamino protumaiti materijalnost tijela,
ve i ponovo sjediniti spol i rod kao neodvojive kategorije. To znai da ti-
jelo ve mora biti spolno oznaeno, drugim rijeima, uvijek sa odreenim
rodom, kako bi bilo proitano kao kulturalno inteligibilno.
Rad Elizabeth Grosz se fokusira na isti poduhvat. Za razliku od Butler,
rod za Grosz predstavlja suvinu kategoriju, s obzirom da je definiran samo
kao performans spola (Grosz, 1995: 212). Grosz definira tijelo na tragu
Deleuzea i Guattaria kao spolno tijelo podvrgnuto stalnom postajanju
drugim/om,16 materijalizirano u tom procesu postajanja drugim/om. Ona
naglaava da se tijelo i spolnost potvruju kao nestabilne kategorije. Ta ne-
MARIE-LUISE ANGERER 119
stabilnost je dublja od varijabilnosti rodnih identiteta, s obzirom da tijelo
mora neprestano biti shvaeno kao neto to bi moglo uraditi vie od ono-
ga to mu kultura doputa.
Nije li opasnije ukazati, ne da rod moe odstupati od spola (...), ve da
nestabilnost postoji u samoj sri spola i tijela, da je tijelo ono to je spo-
sobno initi, a da je ono to je svako tijelo sposobno initi daleko ispod
snoljivosti bilo koje kulture? (Grosz, 1995: 214)
Ovdje govorimo o tijelu sa ekstremno fluidnim granicama i osmotskim
obrisima, tijelu koje posjeduje izuzetnu mo da u kontinuiranom procesu
pripoji i izbaci unutra i van, da se otvori za protetiku sintezu, da trans-
formira ili preispie svoju okolinu, da neprestano uveava svoju mo i ka-
pacitete putem inkorporiranja, stvarajui vlastite prostore i modalnosti ti-
jela (Grosz, 1994: 187-8).
Ova definicija tijela uveliko se razlikuje od definicije Judith Butler, naroito
kada je u pitanju teoretski okvir, koji se razlikuje od psihoanalitikog teo-
retskog okvira koji koristi Butler. Ipak, metafora tijela kao inkorporiranog
prostora omoguava povezivanje ovih autorica.
Butler se dosljedno poziva na Freudovo i Lacanovo razumijevanje ti-
jela, dok je tijelo o kojem govori Grosz, ono koje aficira i koje je aficira-
no, postalo deleuzijansko tijelo.17 Prema Butler, taj inkorporirani prostor je
doslovno na tijelu, kao njegovo povrinsko oznaavanje. Ta radikalna ra-
zlika izmeu referenta i oznaenog (...) predstavlja podruje na kojem se
materijalnost jezika i materijalnost svijeta, koji taj jezik tei oznaiti, trajno
pregovaraju (1993: 69). Gdje Grosz vidi suret dva tijela, susret koji vodi ka
obostranom aficiranju i postajanju drugim/om Butler vidi dramu rijei i
slike koja se odvija na povrini tijela tijela kao povrine.
Oba tijela postaju u ponavljanju inova; njihovo postajanje je u osnovi
praeno/podrano spolnim atribuiranjem, dok je istovremeno njime uvijek i
ve ometeno/narueno. Proizvodnja jedinstvenog tijela, koju Lacan opisuje
u fazi ogledala, postie se nautrb gubitka, nenadoknadivog gubitka, koji je
kako tumai Butler, nastavljajui Lacanovu misao reflektiran, upisan u
morfologiju tijela. Sa tog gledita, tijelo nije odreeno (ponovo otkriveno)
u slici, ve radije u upisivanju praznine, uplitanju nitavnosti, oko koje se
tijelo strukturira (Shepherdson, 1994: 168).
Ipak, kako tvrdi Elizabeth Grosz, pozivajui se na Derridu, upravo ta iz-
vorna praznina, povezana sa metaforom spolne razlike kao traga, olakava
put. Koistei pozadinu Derridine analize Freudovog mistinog pisaeg
bloka,18 Grosz definira spolnu razliku kao obzorje koje ne moe nastati
samo od sebe, ve je implicirano u samoj mogunosti entiteta, identiteta,
subjekta, drugog i njihovih odnosa (1994: 209).
120 DIJALOG

Prema Derridi, ta spolna razlika je spolnost kojoj prethodi iskljuivo

odreivanje mukog i enskog; to je svojevrsni sirovi materijal iz kojeg
nastaju spolovi u zavisnosti od odreene istorijsko-psiholoke situacije.
S druge strane, to za Grosz predstavlja kljunu taku njenog povezivanja
sa Butler. Jo jednog. To mora znaiti da je svaki spol neumanjivo pose-
ban i zavisan od drugog, da postoje najmanje, ali ne nuno samo dva spo-
la da izmeu dva spola postoji trajna pukotina, bez obzira na oblik njiho-
vog ivljenja (Grosz, 1995: 77).
Ali ta ona zapravo pokuava rei? Nita vie nego to to tvrdi But-
ler, slijedei Lacana: da se tijela asimiliraju u simboliki poredak slijedei
zahtjev da se razvrstaju na dvije strane u nizu oznaitelja. Ipak se obje, kako
Butler (zajedno sa Lacanom), tako i Grosz (zajedno sa Deleuzeom), slau
da ova kategorizacija nije nedvosmislena niti odreena samo jednom i za
sva vremena. Radije je rije o spolnim tijelima koja su u stalnoj opasnos-
ti da izgube svoje (imaginarno) uporite, da se prilagode drugim tijelima i
subvertiraju iskljuivu opoziciju maskulinog i femininog.
Time dolazimo do tree autorice, Moire Gatens, koja u odreenoj mjeri,
premda ne na psihoanalitiki nain, odgovara na spomenuti strah od gubljenja
granica, nudei etoloku definiciju tijela.19 Prema njenim rijeima, slijedei
Spinozu mogue je zamisliti tijelo smjeteno uz dvostruke osovine kinetike i
dinamike, poput materije sastavljene od odnosa brzine, sporosti, pokreta, rit-
uala i afektivne moi. To znai da Spinoza definira tijelo u odnosu na irok
opseg njegovih dijelova i odnosa, kao i naglaenih mogunosti (uticaj i mo).
Bazirajui se na tome, Gatens spol i rod smatra nestabilnim, bez obzira to
i dalje ine slojeve organizacije molekularnih odnosa i dinamikih afekata
(Gatens, 1996: 171). Prema Deleuzeu i Guattariu, molekularna i molarna20
su dvije vrste udnje biti i postati drugo. Takoer, obje se odnose na dva
uoblienja subjekta, subjekciju i subjektivaciju. Dok druga podrazumijeva
da je pojedinac/ka uvijek subjekat ili podvrgnuti/a, Dravi ili Kapitalizmu,
te da je njegova/njena svrha proizvodnja suvika vrijednosti, prva opisuje
linije bijega unutar subjekta. Ipak, Deleuze i Guattari naglaavaju da je tu
manje rije o subjektu, a u velikoj mjeri o individuaciji koja djeluje putem
intenziteta, unutar individualnog podruja, a ne unutar osoba ili identiteta
(Deleuze, citiran u Murphy, 1996: 98).
Ovdje Moira Gatens uspostavlja mogue veze sa novim tehnologijama,
slijedei sugestije Deleuzea i Guattaria, koji mogunosti novih intenzite-
ta, a naroito novih odnosa izmeu subjekcije i subjektivacije, pripisuju
novim tehnologijama. Prema Gatens, upravo zbog njihove ravnodunosti
prema tradicionalnim distinkcijama (poput distinkcija izmeu ima i tijela,
unutranjeg i vanjskog, ljudskog i ne-ljudskog), etoloka tijela mogu ot-
MARIE-LUISE ANGERER 121
voriti nova pitanja o buduim hibridnim oblicima ivota i tehnikim tje-
lesnim protezama. Nove tehnologije predstavljaju mogunosti kreiranja
novih spojeva izradom asemblaa koji spajaju razliite ekstenzivne odnose
i nove intenzivne sposobnosti (Gatens, 1996: 167).
Ta prilagodljiva tijela ne korespondiraju samo sa fantazijama koje krei-
raju nove tehnologije, ve i sa ranije spomenutim idejama Daniela Sterna
i sa deleuzijanskim tijelom bez organa (koje bi se trebalo nazivati ti-
jelo bez organizacije, kako bi se izbjegli nesporazumi). Zamislite tije-
lo bez organa, sugerira Brian Massumi (1993: 70), kao tijelo izvan bilo
kojeg utvrenog stanja, spremno na svaku aktivnost iz svog prirunika; to
je tijelo sa gledita njegovih potencijala, ili virtualnosti. Iako se izriito
ne bavi razmatranjem kiborga Donne Haraway, Moira Gattens se kree u
tom pravcu, posebice povezujui tijelo bez organa sa kiborgom kao vid-
om ponovog promiljanja utjelovljenja.

SMJETANJE UDNJE
Figuracija kiborga, Donne Haraway, oznaena je udnjom postajanja
drugim/om. Njen kiborg odbija postati ena: Ona je djevojica koja ne
pokuava postati ena, ve ostati odgovorna prema enama mnogih boja i
poloaja, i koja ba nije shvatila politike koje proizvode nune veze sa djeacima
kao saveznicima (Haraway, 1991: 20). Suprotno tome, Jod (kiborg u romanu
Tijelo od stakla, Marge Piercy) eli biti pravi ovjek, zbog ega se Malkah,
ena koja ga je programirala, ponekad osjea veoma nesigurno:
Jod se herojski trudi biti ljudsko bie; vidim to svaki dan. On oajniki
eli zadovoljiti Shiru, biti njen mukarac, njen mu, otac njenog sina. Pi-
tam se je li programiranje, kojim sam htjela uravnoteiti njegovu sklonost
nasilju, bila tragina pogreka, jesam li bila nepravedna dodjeljujui mu
potrebe koje ne moe zadovoljiti. Bojim se da Jod doivljava neki vid
krivice zbog svoje neadekvatnosti, zbog toga to za nju nije dovoljno
ovjek. On se napree, ali nije siguran koliko ga dijeli od uspjeha, jer ne
moe znati kako se osjea pravi ovjek. Mukarci tako esto pokuavaju
biti neljudski moni, uinkoviti, bezosjeajni, poput maine, da je ironino
gledati mainu koja pokuava biti muko. (Piercy, 1991: 461)
U romanu Marge Piercy, Joda pokuava razuvjeriti Shira, stvarna ena,
ukazujui mu na ono kiborko u ljudskim biima, koja se sve vie i vie
spajaju sa mainskim protezama: pacemakerima, kontaktnim leama,
vjetakim elucima i crijevima, vjetakim kostima, itd. Pitanje Donne Har-
away, zato bi se naa tijela zavravala na koi? (Haraway, 1991: 178), ne
bi se trebalo shvatiti samo u tom smislu, ve i sa epistemolokog gledita,
prema kojem su (tjelesne) granice virtualne u smislu njihove mone imple-
122 DIJALOG

mentacije i mogue aktualizacije. Time se ona djelimino poziva na Fou-

caulta i Deleuzea, iako to izriito ne navodi. Iako Foucaultovo djelo Raanje
klinike (Birth of the Clinic) Haraway smatra potpuno zastarjelim, nje-
no razumijevanje moi se uveliko oslanja na njegov koncept proizvodn-
je poslunih tijela. Mnogo toga je povezuje i sa Deleuzovim idejama: ona
subjekt i objekt ne zamilja kao suprotne entitete, ve kao afinitete, kao one
koji aficiraju i koji su aficirani, koji prisvajaju i odbacuju. U tom smislu,
njen kiborg se moe itati kao neto nedovreno, kao neto to neprestano
mora redefinirati svoje granice i iji je identitet nomadski.
Ipak, zanimljivo je primijetiti da feministika kritika negativno reagira na
kiborga, posmatrajui ga prvenstveno kao primjer oboavanja falocentrine
misli i afirmacije tehnoloke dominacije (vidi Springer, 1996, i dr.). Pa ipak,
ono to Haraway ini i ovdje se ponovo pozivam na argument koji iznosi
Sadie Plant jeste radikalan pokuaj ponovog promiljanja odnosa priro-
da/kultura/tehnologija, kao i odnosa ljudko/ne-ljudsko, unato tome to,
svakako, mnoga pitanja ostavlja bez odgovora, poput pitanja o psihikim
identitetima i fiksacijama libida prostora i maina.

SPORNE ZONE
Analizirajui djelovanje medijskih umjetnica, Zo Sofoulis primjeuje da:
[T]ehnoloka umjetnost mukarca zapadnjaka ima kulturalno odreenu
tendenciju ili da izbjegne tijelo u korist virtualnog tijela, ili da vez-
ni sklop tijelo-tehnologija presijee u pravcu tehnologije u tijelu, dok
radovi umjetnica tee suprotnom usaivanju tijela u maine, ime se
suprotstavljaju konceptu tijela i ene te, na taj nain, otkrivaju poetske
dimenzije tehnolokog medija. (1996: 13)
Sofoulis oigledno misli na djela VNS Matrix i Linde Dement, ali ta
je sa Orlan, koja se esto naziva enskim Sterlacom?21 VNS Matrix,22
zajedno sa Sadie Plant, zapoinju cyberfeministiki projekat u Adelaidu
(Australija), 1994. godine.23 Njihovu polaznu taku predstavljala je ide-
ja (tehnoloke) budunosti, koja se trebala zamiljati bez ovjeka te sa
sljedeim mogunostima:
Budunost je bez ovjeka, ni mrtva ni propala, ve oivljena drugim
dinaminim agensima, poput ena i maina. Iz perspektive cyberfem-
inizma (...) nije rije o dominaciji i kontroli ili o potinjavaju i preda-
vanju mainama, ve o istraivanju saveza i afiniteta, ko-evolucijskih
mogunosti, naroito izmeu ena i tehnologije. (Sofoulis, 1996: 63)
VNS Matrix razvija model virusnog feminizma kao kompjuterske ig-
re u kojoj su tijela i erotika daleko od zastarjelosti25 (citirano u Sofoulis,
24

1996: 61). Prema Zo Sofoulis, dok su muki hakeri zauzeti iivljavanjem

MARIE-LUISE ANGERER 123
svojih edipalnih fantazija, VNS Matrix naglaava zarazne principe virusa:
Virus postaje metafora politikog procesa, irenje feministike svijesti s
ciljem trajnog poremeaja organa i funkcija korporacijskih tehno-tijela, pod
kontrolom mukarca (Sofoulis, 1996: 63).
U kontekstu konkretne primjene, projekti poput kompjuterske igre VNS
Matrix esto izazivaju iritaciju i nezadovoljstvo. Iritacija nije prouzrokova-
na tehnikom kvalitetom, ve implicitnom tradicijom enskih slika, ak i
kada se radi o slikama koje su smijene, ironine, cinine ili zabavne. Ovdje
se takoer zapostavlja kljuna razlika. Ta razlika postaje veoma oigledna
u drugom feministikom cyber-projektu udovina djevojka od cyber-
mesa (Cyberflesh Girlmonster), australijske medijske umjetnice Linde
Dement. udovina djevojka je CD-Rom, opisan kao sablasna, komina
reprezentacija monstruozne enstvenosti iz feministike perspektive koja
obuhvata osvetu, udnju i nasilje.26 Tokom sedminog umjetnikog fes-
tivala u Adelaidu (1994) ene su donirale slike dijelova tijela, koje je Lin-
da Dement skenirala i obraivala zajedno sa zvukovima i glasovima. Ovaj
konglomerat tijela moe se koristiti interaktivno, to znai da korisnici/e
mogu dotaknuti pojedine dijelove tijela i ukljuiti s njima povezane zvuk-
ovne i video zapise. Izborna traka ne postoji, kao ni kontrola nad dijelovi-
ma tijela koje korisnik/ca, kreui se kroz instalaciju, odabire.27
Pitanje koje se namee, ne odnosi se u tolikoj mjeri na nove slike, koje
ove igre i umjetnike prakse (ne) proizvode, ve na koncepte spolne razlike
koji se ovdje (iznova) uspostavljaju. Na poetku ovog lanka spomenula
sam kliski nagib na kojem Sadie Plant koncipira cyber-prostor kao enski-
kodiran prostor. U radu Linde Dement i igrama VNS Matrix takoer se moe
uoiti ovaj kliski nagib, prikriven eljom za deplasiranjem (bijelog, mukog,
heteroseksualnog) agensa. Ovim je poduhvatom predviena neizgovorena
injenica da se ena/enstvenost zadrava u osnovi cyberfeminizma. Cy-
berfeministkinje su ene, bile one amazonke ili nevolje. Bespotrebno
je ponavljati da je ova kategorija postala vie nego problematina.
Meutim, to ne znai da se cjelokupni cyberfeministiki projekat mora
posmatrati kao nesenzitivno ponavljanje, ve prije oslikava nunost dekon-
struiranja nasljea tog projekta i strukturalne nemogunosti njegovog
izvrenja. Jill Marsden to smatra irenjem i bogaenjem enskih sposob-
nosti i mogunosti, iako jo uvijek neostvarenim. Spolnost bi u cyberfemi-
nizmu bila virtualnost, do te mjere da bi predstavljala putovanje kroz bo-
gate spektre korporealnih mogunosti virtualnost bi bila igralite, a ne
iskljuivanje roda na Internetu (Marsden, 1996: 12). Meutim, virtualnost
je na Mrei manje zastupljena nego realnost, a realnost zahtijeva odgovor
na pitanje, ta je ena?. Cyber-projekti, bili oni umjetniki ili neki dru-
124 DIJALOG

gi, su oigledno progonjeni svojom prolou. Prema Faith Wilding (1997),

rije je o prolosti koja se fokusirala, a i dalje se fokusira, na ensko tije-
lo kao nultu zonu identiteta. Stoga, nije rije o novim prostorima i novim
identitetima, ve o njihovom ponovom uspostavljanju kojim upravljaju nes-
vjesna sjeanja. Ipak, ta nesvjesna sjeanja su pohranjena na drugim mjes-
tima, s obzirom da su identiteti izvorno povezani sa momentom zaboravl-
janja (to je sluaj i sa potiskivanjem, poricanjem, itd.), zbog ega kiborg
poput Joda nikada nee moi biti pravi ovjek.
Na koji nain je ovaj momenat povezan sa temom spolne razlike kao
smjetanja reza u tijelu? Prazna slika (1996), Parveen Adams, suger-
ira vezu izmeu medijskog prostora i psihikog prostora. Adams (1996:
141) se poziva na Operaciju Orlan28 kao na svojevrsnu anamorfozu
prostora koja se odraava na spolnu razliku. Time se misli da su prostor-
ni rasporedi zasnovani na logikim i topolokim zahtjevima koji usklauju
unutranjost i vanjtinu. Logiki zahtjev podrazumijeva da se meusobno
iskljuuju i zajedno iscrpljuju, dok topoloki nalae da se unutranjost i
vanjtina podudaraju na neproblematian nain, odnosno da su potpuno
izomorfne. Ipak, ovaj se izomorfizam ne odnosi samo na par unutra/vani,
ve i na cjelokupnu listu opozicija koje karakteriziraju zapadnjaku mis-
ao: tijelo/um, sutina/pojavnost, subjekat/objekat, muko/ensko, i, napos-
ljetku, dodaje Adams, falusno/kastirano. Meutim, kada se ovi parovi pod-
vrgnu procesu anamorfoze,29 postaje jasno da ni jedan lan para nije u kon-
tradikciji sa drugim lanom, dok su odnosi izmeu njih daleko od povino-
vanja jasnom izomorfizmu te ukljuuju neobine spojeve i hibridne oblike
(vidi Adams, 1996: 142).
Orlan prisiljava svoju publiku da gleda realnost subverzije reprezentaci-
je koja je povezana sa opozicijom unutra/izvan ili u ovom sluaju falus-
no/kastrirano. To je praznina, beskrajna nitavnost, isti jouissance. To
je ono to priziva uas i to je nepodnoljivo. Prema Parveen Adams, Or-
lan predstavlja pojavu novog, razliitog prostora, prostora koji reprezentac-
iju ini nemoguom, tako da se falusno/kastrirano i unutranjost/vanjtina
uruavaju jedno u drugo.30

ELEKTRONSKA ZAVOENJA
U zakljuku se elim pozvati na Slavoja ieka, koji, definirajui cyber-
prostor Lacanovim terminima, ukazuje kako preklapanje psihikog prosto-
ra i elektronskog prostora moe biti zavodljivo. iek postavlja isto pitanje
koje su mnogi/e ranije postavili/e apokaliptinim tonom: naime, je li mogue
da se kraj spolnosti nazire na obzorju, dok PC moda potpomae taj kraj
(1996: 284). Prema njegovom miljenju, dolazi do stapanja sa kompjuter-
MARIE-LUISE ANGERER 125
om, ime se aktivira stanje koje je prethodilo izvornom gubitku prije nego
to je spolnost uopte postojala. Freudova i Lacanova tumaenja upuuju
da je ljudska spolnost zasnovana na nedostatku, ali na nedostatku koji je u
osnovi njegovog prostora.31
iek je naravno svjestan da povlaenje ove vrste paralele zahtijeva kval-
ificiranost. S jedne strane, Lacanov subjekt je uvijek bio zamotan u svojevrs-
ni cyber-prostor,32 a i rodna stvarnost je uvijek bila virtualna s obzirom
da je upisana u simboliki poredak. To znai da je potpuno besmisleno, po
iekovom miljenju, pokleknuti pred post-ljudskim mitom o tijelu koje
postaje zastarjelo jer uskoro vie nita nee sprjeavati potpunu virtualizac-
iju realnosti (iek, 1996: 2856). Oba argumenta virtualnost roda i
realnost tijela su ispravna, ali ne i dovoljno razraena.
Najprije, identitet je preduvjet za stapanje sa kompjuterom. Korisnik/
ca najprije mora biti u mogunosti da predoi svoj (rodni) identitet.33 U
ovom momentu u referirati na veoma razliita teoretska stajalita kako
bih opisala ovaj posebni odnos stapanja sa kompjuterom: Zo Sofoulis go-
vori o kompjuteru kao o posebnom tranzicijskom objektu; Sherry Turkle
mu pripisuje spobobnosti fomiranja identiteta,34 a Wulf Halbach ak gov-
ori o svjetskom mediju, ili drugim rijeima, o mediju putem kojeg se sub-
jekt osjea povezanim sa cijelim svijetom. Dok ovi/e autori/ce kompjut-
er smatraju jednim korakom u narativu psihikog razvoja, iek tvrdi da
PC35 ima igra sasvim suprotnu ulogu: ljudsko bie postaje nediferencirano
i vraa se na stupanj na kojem se cjelina moe halucinirati na izopaen
nain, kao potpuno stapanje.36
Zatim, problem tijela, kao posljednjeg bedema pred beskrajnom virtual-
izacijom, moe se jedino razumjeti uzimajui u obzir da tijelo uvijek i jed-
ino predoava svoju materijalnost kao virtualnu materijalnost, kao svoje
stvarne ostatke i imaginarno ulaganje (kateksu). Podobno tijelo, o kojem
iek govori, pripada poretku koji nije razumljiv, niti se moe shvatiti u
bilo kojem smislu.
Na kraju, veina opisanih primjera ukazuje na tendenciju izjednaavanja
umjetnikih/cyberfeministkikih praksi i psihoanalitiko-feministike teori-
je, a ujedno i brisanja kljune razlike izmeu prostora subjekta, koji up-
rizoruje Orlan, i medijskog/elektronskog prostora. Drugi/e, poput Orlan,
demonstiraju svojim umjetnikim radovima neminovnost te razlike, kao te-
meljne osnove ljudske spolnost koja se razotkriva izmeu roda i spolne
razlike. Onog momenta kada razlika izmeu unutranjosti i vanjtine im-
plodira, spolna razlika e biti ugroena, kao i fiktivna bit ljudskog subjek-
ta. Za mene je od neizmjerne vanosti, ne izjednaiti spolnosti ili spolne
razlike sa rodom, ve razumjeti rod kao okvir za spolnu razliku. To znai
126 DIJALOG

suoiti se sa neizbjenom kontradiktornou koju diskurs novih medija

pokuava izbrisati. Spolna razlika, kao prostor u kojem se subjekt otkriva,
ili, drugim rijeima, prostor koji omoguava pojavljivanje subjekta, mora
se shvatiti, kako tvrdi Grosz, kao obzorje koje se ne moe pojaviti samo od
sebe. Istovremeno, upravo je taj nestabilni momenat u opasnosti od ispadan-
ja iz okvira te se stoga mora smjestiti ravno u (medijske) prakse jer pros-
tor se doista tvori (vidi Burgin, 1996: 52). Iz tog razloga, medijski prosto-
ri (slike i rasporedi) poput cyber-prostora, Interneta, filma i drugih nisu
podruja zadovoljstva ili ekrani koji reflektiraju moju sliku, ve radije
okvir spolne razlike kao roda. Postavka o rodnoj melanholiji, Judith But-
ler, moe se koristiti za razumijevanje roda kao podruja ili sredine udnje,
udnje u pokretu, udnje kojoj je prostor potreban kako bi se kretala, ali i
okvir kako bi preivjela.

BILJEKE
1. Istovremeno je taj prostor opisivan i kao glorifikacija maskulinosti (e.g.
Penny, 1994).
2. Teoretiarke (poput Rosi Braidotti i drugih) i umjetnice esto o cyber-
feminizmu govore kao o novoj etapi feministikog pokreta ili kao o nje-
govoj potpunoj obnovi. Novi elektronski prostor, cyber-prostor, ne samo
to neusporedivo olakava komunikaciju meu enama, ve i omoguava
restrukturiranje drutva kao cjeline na nain koji je pozitivan za ene.
Smatra se da je kraj (starog) patrijarhata na vidiku.
3. Vidi: Kramarae, 1995; Spender, 1995; Wajcman, 1991, i ostale. Car-
ole Stable smatra ovaj stav dominantnom paradigmom cjelokupne
feministike debate. Aludiranje na odnos izmeu prirode i ene ponav-
lja se u beskrajnim varijacijama kako bi se stvorila slika boljeg svijeta.
Moe se primijetiti kako je proizvodnja popularne kulture, popularne
nauke i ekofeministikih rasprava naroito zasiena opisima zadovoljsta-
va koja bi proizala iz feministiki-adekvatne perspektive i onoga to bi
se pojavilo iz pogrene svijesti (vidi Stabile, 1994: 134).
4. enski u odnosu na njegovu strukturu, publiku, nisku kulturu (nasuprot
statusa visoke kulture koji uiva kino), pasivnost ili tendenciju stvaran-
ja pasivnosti, to je vrsto odbaeno od strane predstavnika muko-
kodiranog cyber-prostora.
5. Ui u cyber-prostor znai fiziki obui cyber-prostor. Postati kiborg,
obui zavodljivi i opasni kibernetiki prostor kao odjeu, znai obui
ensko. Taj cyber-prostor ujedno rastjelovljuje, (...) ali i ponovo utjelov-
ljuje lik polihromnog, hiper-aspektnog, kiborkog kauboja za kontrol-
nom ploom. S obzirom da se naponski, multi-rodni, halucinirani pros-
MARIE-LUISE ANGERER 127
tor obruava na samu tjelesnost kauboja za konzolom, naglaena opiplji-
vost, povezana sa takvim iznova koncipiranim i oblikovanim tijelom,
ini zavodljivu karakteristiku onoga to bi se moglo nazvati kibernetiki
in (Stone,1991: 109).
6. Pozivam se i na VNS Matrix, kao na jo jedan primjer cyberfeministike
umjetnike strategije, ali radije naglaavajui njihove politike ideje.
Kreiranje kompjuterskih igara kao virusa mora se sagledati u termini-
ma feministikog politikog djelovanja, a ne samo kao nova umjetnika
praksa.
7. Orlan je, koristei hirurgiju kao performans, poduzela ve sedam oper-
acija (lica) koje je, uz priloena citanja Lacana i umjetnike interpret-
acije, izdala u formi videa. Vidi katalog ORLAN: Ovo je moje tijelo ...
(1996) sa lancima autorica Sarah Wilson, Michel Onfray, Allucqure
R. Stone, Serge Granois i Parveen Adams.
8. Ova definicija je uistinu usporediva sa opisom koe koji nudi Henri
Bergson: I zbog toga [tjelesna] povrina, zajednika granica vanjskog
i unutranjeg, predstavlja jedini dio prostora koji se ujedno percipira i
osjea (Bergson, 1991: 57).
9. Freud je kasnije dodao i biljeku u kojoj objanjava: Ego se prvobitno
izvodi iz tjelesnih osjeta, ponajvie iz onih koji se javljaju na povrini
tijela. Stoga se moe smatrati mentalnom projekcijom povrine tijela,
pored toga to, kako smo ranije vidjeli, predstavlja vanjtinu mental-
nog aparata (Freud, 1982: 294, n. 2).
10. U tekstu O proizvodnji subjektiviteta (On the Production of Subjec-
tivity) Flix Guattari takoer referira na rad Daniela Sterna te ustanov-
ljuje da Stern, za razliku od Freuda, ne percipira subjektivitet kao sekven-
cu etape i faze, ve radije kao nivoe subjektivacije koji kroz ivot os-
taju paralelni (Guattari, 1995: 6).
11. Razvija se priblino u periodu izmeu roenja i drugog/treeg mjeseca
ivota i znai proces postajanja, integriranja mrea. U tom momentu
ne moemo govoriti o centraliziranom sebstvu, ve radije o mnotvu
nepovezanih iskustava i sposobnosti: amodalne percepcije, fiziognomske
percepcije, afekata vitalnosti (vidi Stern, 1985: 3768).
12. Razvija se za vrijeme drugog i estog mjeseca: najprije se pojavlju-
je intersubjektivni doivljaj bivanja zajedno sa drugima; dijete sebe
doivljava kao razliitu fiziku cjelinu sa odvojenim emocijama i vre-
menskim kontinuitetima. U interakciji sa drugima ue se razliiti oblici
aktivnosti, aktivnosti koje se odnose na druge i aktivnosti koje se odnose
na djetetovo vlastito tijelo (vidi Stern, 1985: 69123).
128 DIJALOG

13. Zasebniji oblik sebstva razvija se izmeu devetog i osamnaestog mjese-

ca, kada dijete doivljava da drugi ljudi postoje izvan njega/nje i to ne
samo kao fiziki entiteti, ve i kao mentalno-intelektualni drugi/e (vidi
Stern, 1985: 12461).
14. Jezine veze su etvrti vid samo-percepcije koji se razvija iz ovih oblas-
ti. (vidi Stern, 1985: 16284).
15. Butler tumai regulatorne sheme kao istorijske, mentalne, drutvene
formacije koje upravljaju, definiraju i mijenjaju imaginarnu morfolog-
iju tijela (vidi Butler, 1993: 1314).
16. Deleuze i Guattari definiraju postajanje drugim/om kao susret tije-
la u kojem se oslobaa neto iz svakog od njih i, u tom procesu, real-
nost postaje virtualnost, niz mogunosti osposobljenja i transformiran-
ja (Grosz, 1994: 134).
17. Navodim postalo zbog toga to Grosz nikada ne ostaje u potpunosti
unutar ovog okvira te neprestano posuuje iz drugih teoretskih modela
kako bi tijelo uinila odrivim.
18. U ovom kontekstu Derrida uvodi termin diffrance kao izvorne razlike.
Ta izvorna razlika oblikuje bit ivota: Ona je mnogo vie: s obzirom
da razlika (diffrence) nije bit, jer je nepostojanje, nije ivot, ukoliko
se bie definira kao ousia, postojanje, bivstvovanje/stvarnost, supstan-
ca ili subjekt. ivot se mora smatrati tragom, prije nego se bie defini-
ra kao postojanje (Derrida, 1976: 311).
19. Niko ne poznaje sve mogunosti tijela. Ova tvrdnja Barucha Spinoze
postala je toliko znaajna za Deleuzea da je ustanovio kako je Spino-
za filozofima omoguio novi model tijela kao etolokog tijela (vidi
Deleuze, 1988: 27).
20. Deleuzijanska tijela se takoer oituju uslijed utiskivanja spola. U ovom
sluaju, Deleuze i Guattari opisuju molarnost kao stanje u kojem su ljud-
ska bia postala simulakrum, proizala iz drutvenog agregata (...) S
obzirom da se ni jedno odreeno tijelo ne moe u potpunosti podudara-
ti sa kodom priloenim u dodijeljenoj im kategoriji i u razliitim slika-
ma koje ga ponovo utvruju, molarna osoba je uvijek loa kopija svog
modela (Massumi, 1993: 181). Molekularno, s druge strane, predstav-
lja razliit sastav; molekularni procesi su fleksibilni, dok molarni pro-
cesi oznaavaju rigidne sedimentacije. Pojedinac/ka je uvijek negdje
izmeu, izmeu molarnog i molekularnog, izmeu bivanja i postajanja
drugim/om (vidi Massumi, 1993: 545).
21. Orlan je i sama jednom izjavila: Poput australijskog umjetnika Ster-
laca, smatram da je tijelo zastarjelo. Ono vie ne odgovara trenutnoj
situaciji. Mutiramo brzinom ohara, ali mi smo ohari ija su sjeanja
MARIE-LUISE ANGERER 129
u kompjuterima, mi upravljamo avionima i vozimo automobile koje
smo sami/e dizajnirali/e, iako naa tijela nisu dizajnirana za te brzine.
(http://www.caipirinha.com/collaborators/Orlan.html)
22. http://sysx.apana.org.au/artist/vns/
23. Njihov Cyberfeministiki manifest za 21. stoljee (Cyberfeminist
Manifesto for the 21st Century) jasno aludira na Manifest za kiborge
(Manifesto for Cyborgs, 1990), Donne Haraway.
24. Zli kod (Bad Code) je trenutno u zavrnoj fazi te je namijenjen,
prema rijeima VNS Matrix, prodaji zajedno sa kompjuterskim igra-
ma poput Smrtonosne bitke (Mortal Combat), Uline prostitutke
III (Street Hooker III), itd. Kod jezgra ove igre je smrtno zaraen
cyberfeministikim memom, a mi ne preuzimamo nikakvu odgovor-
nost za uinke koje e ovaj virus imati na svakog/u igraa/icu (VNS
Matrix, 1996: 189).
25. Daleko od zastarjelosti treba razumjeti kao aluziju na Sterlacov pro-
jekat Zastarjelo tijelo (The Body Obsolete). Vidi zastarijevanje ti-
jela kod Orlan, to se ipak treba shvatiti na drugaiji nain, a to mi je
namjera i dokazati. Orlan se ovdje poziva na Sterlacovu umjetniku
manifestaciju Zastarjelo tijelo.
26. Katalog izlobe Spaljivanje suelja (Burning the Interface), Inter-
nacionalni umjetniki CD-Rom, Muzej savremene umjetnosti, Sydney
(27 mart 14 juli, 1996).
27. Mislim da ovo djelo neodoljivo podsjea na instalaciju Sveana veera
(Dinner Party, 19749), Judy Chicago, ije su uesnice, stvarne ene
koje su obiljeile istoriju, pokrenule lavinu kritika (vidi Schade, 1987:
23960). Kritiari/ke, meu kojima je bila i Renate Berger (1985), su
ovu umjetniku metodu okarakterizirali/e kao nasilje nad cjelokup-
nim tijelom ena.
28. Orlan se ve podvrgnula brojnim javnim operacijama. Njene operaci-
je su snimane i dostavljane u vidu video zapisa umjetnikim prosto-
rima, umjetnikim institucijama, muzejima i sl. Dok dijelovi tijela, u
radu Linde Dement, pritiskom na tipku mia simuliraju iznenaenje,
nelagodu, ljutnju ili zadovoljstvo, operacije kojima se podvrgava Or-
lan izazivaju uas uas osobe primorane da se suoi sa prazninom is-
pod povrine koe.
29. U lijepoj umjetnosti, anamorfoza oznaava vrstu reprezentacije koja se
moe smatrati iskrivljenom u odnosu na normalno gledite. Slika Fran-
cuski ambasadori (The French Ambassadors, 1533), Hansa Holbeina
mlaeg, predstavlja jedan od najnavoenijih primjera anamorfoze.
130 DIJALOG

30. Ovdje je mogua jos jedna usporedba sa Deleuzeom, tanije njegovom

definicijom granica izmeu unutranjosti i vanjtine: Granica izmeu
unutra i izvan, kao i izmeu sebstva i drugog, subjekta i objekta, ne smi-
je se smatrati ogranienjem koje trebamo prekoraiti, ve granicom koju
trebamo prijei (Grosz, 194:131). I sama Orlan to objanjava citirajui
opis koe, koji nudi Eugnie Lemoince Luccioni: Koa je varljiva u
ivotu imamo samo jednu kou ljudski odnosi su loi jer osoba nikada
nije ono to ima. Ja imam kou anela, ali sam akal ... kou krokodila,
ali sam pudlica, crnu kou, ali sam bijela, kou ene, ali sam mukarac;
nikada nemam kou onoga to jesam. Nema izuzetka od ovog pravila
jer nikada nisam ono to imam (citirano u Moss, 1996: 689).
31. Didier Anzieu i Daniel Stern su takoer opisali ovo razdvajanje, koje je
neminovno povezano sa iskustvom gubitka, za koni ego.
32. Geoffrey Batchen opisuje taj sklop cyber-prostora i subjekta: Kako
bi dijete postalo cjelovit subjekt u svijetu diferencijacija, ono nema
drugog izbora nego da izmisli cyber-prostor, postajui njegovo grevito
vlasnitvo (Batchen, 1996: 28).
33. Ova nunost se takoer potvruje u usporedbi transvestita i transeksual-
nih osoba. Dok transvestiti imaju rod, u koji su sigurni, kod transek-
sualnih osoba neusklaenost izmeu njihovog fizikog i psihikog roda
rezultira tenzijama koje ne dozvoljavaju igranje i zamjenu. Shepherdson
je analizirao ovu razliku kao ulogu roda i imperativ spola (1994).
34. Sherry Turkle (1984) opisuje odnos kompjutera i korisnika/ce kao od-
nos u kojem se kao trei korak formira identitet: kompjuter se sh-
vata i doivljava kao odraz vlastite svijesti/uma pojedinca/ke, to vodi
ka novom promiljanju vlastitog identiteta.
35. Koritenje termina PC je izuzetno problematino. Prijeko je potrebna ra-
zlikovna definicija haluciniranog prostora. Razlika izmeu kompjutera
i drugih medija takoer nije dovoljno jasna, drugim rijeima, nedostaje
odgovor na pitanje ta odnos sa kompjuterom ini tako posebnim.
36. Ovo priziva poreenje sa Robinsonom Crusoeom i Petkom, u interpret-
aciji Moire Gatens. Robinson se ubrzano razvija u biljku, dostie stupanj
na kojem se stapa sa otokom (Speranza), dok se spolnost, definirana kao
razlika, vie ne moe odrati. Njegovim rijeima: Ukoliko ovo moram
prevesti na ljudski jezik, smatram se enstvenom i mladom neba. (...)
Istina lei u tome da je na visini do koje smo se Petko i ja vinuli, spolna
razlika naputena (Gatens, 1996: 173). Ovom priom u se detaljnije
baviti u mojoj predstojeoj knjizi Tjelesni izbori (Body-Options).

Prevela s engleskog: Ivana Drao

MARIE-LUISE ANGERER 131
BIBLIOGRAFIJA
Adams, P. (1996) The Emptiness of the Image. London and New York: Routledge.
Angerer, M. (1993) The Pleasure of the Interface. Beziehungsgeflechte in
einer telematischen Kultur, Das Argument, Zeitschrift fr Philosophie und
Sozialwissenschaften 35(201): 73748.
Angerer, M. (1994) Zwischen Ekstase und Melancholie: Der Krper in der
neueren feministischen Diskussion, LHomme: Zeitschrift fr feministische
Geschichtswissenschaft 5(1): 2844.
Anzieu, D. (1992) Das Haut-Ich (The Skin Ego). Frankfurt/Main: Suhrkamp.
Batchen, G. (1996) Spectres of Cyberspace, Artlink 16(23): 258.
Berger, R. (1985) Pars pro toto. Zum Verhltnis von knstlerischer Freiheit und
sexueller Integritt, in R. Berger and D. Hammer-Tugendhat (eds) Der Garten
der Lste. Zur Deutung des Erotischen und Sexuellen bei Knstlerinnen und
ihren Interpreten. Cologne: Dumont.
Bergson, H. (1991) Matter and Memory. New York: Zone Books.
Brennan, T. (1993) History after Lacan. London and New York: Routledge.
Burgin, V. (1996) In/Different Spaces. Place and Memory in Visual Culture.
Berkeley and Los Angeles: California University Press.
Butler, J. (1990) Gender Trouble. Feminism and the Subversion of Identity. London
and New York: Routledge.
Butler, J. (1993) Bodies that Matter: On the Discursive Limits of Sex. London and
New York: Routledge.
Deleuze, G. (1988) Spinoza. Berlin: Merve Verlag.
Derrida, J. (1976) Freud und der Schauplatz der Schrift, in J. Derrida, Die Schrift
und die Differenz. Frankfurt/Main: Suhrkamp.
Fiske, J. (1989) Moments of TV: Neither the Text nor the Audience, in E. Seiter, H.
Boichers, G. Kreutznel and E. Warth (eds) Remote Control Television, Audiences
and Cultural Power. London and New York: Routledge.
Freud, S. (1975) Die Weiblichkeit, in Vorlesungen zur Einfhrung in die
Psychoanalyse. Und Neue Folge, Studienausgabe vol. 1. Frankfurt/Main: Fischer
Verlag (first published 1926).
Freud, S. (1982) Das Ich und das Es (The Ego and the Id), in Psychologie des
Unbewuten, Studienausgabe vol. 3. Frankfurt/Main: Fischer Taschenbuch
Verlag (first published 1923).
Gatens, M. (1996) Through a Spinozist Lens: Ethology, Difference, Power, in P.
Patton (ed.) Deleuze: A Critical Reader. Cambridge, MA: Blackwell.
Grosz, E. (1994) Volatile Bodies: Towards a Corporeal Feminism. Bloomington and
Indianapolis: Indiana University Press.
132 DIJALOG

Grosz, E. (1995) Space, Time and Perversion. New York and Sydney: Allen & Unwin.
Guattari, F. (1995) Chaosmosis, an Ethico-Aesthetic Paradigm. Sydney: Power
Publications (first published 1992).
Haraway, D. (1990) A Manifesto for Cyborgs: Science, Technology, and Socialist
Feminism in the 1980s, in L. Nicholson (ed.) Feminism/Postmodernism. New
York and London: Routledge.
Haraway, D. (1991) Cyborgs at Large, in C. Penley and A. Ross (eds)
Technoculture. Minneapolis and Oxford: University of Minnesota Press.
Huyssen, A. (1986) Mass Culture as Woman: Modernisms Other, in T.
Modleski (ed.) Studies in Entertainment: Critical Approaches to Mass Culture.
Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press.
Kramarae, C. (1995) A Backstage Critique of Virtual Reality, in S. Jones (ed.)
CyberSociety: Computer-Mediated Communication and Community. Thousands
Oaks, CA, London and New Delhi: Sage.
Marsden, J. (1996) Virtual Sexes and Feminist Futures: The Philosophy of
Cyberfeminism, Radical Philosophy: A Journal of Socialist and Feminist
Philosophy 78: 616.
Massumi, B. (1993) A Users Guide to Capitalism and Schizophrenia: Deviations
from Deleuze and Guattari. Cambridge, MA: MIT Press.
McCorquodale, D. (1996) Orlan. London: Black Dog Publishing.
Modleski, T. (1991) Feminism Without Women. New York and London: Routledge.
Moss, D. (1996) Memories of Being. Orlans Theatre of the Self, Art + Text 54: 6772.
Murphy, A. (1996) Computers Are Not Theatre: The Machine in the Ghost in Gilles
Deleuze and Flix Guattaris Thought, Convergence 2(2): 80111.
Penny, S. (1994) Virtual Reality as the Completion of the Enlightenment Project,
in G. Bender and T. Druckrey (eds) Culture on the Brink: Ideologies of
Technology. Seattle, WA: Bay Press.
Petro, P. (1986) Mass Culture and the Feminine: The Place of TV in Film
Studies, Cinema Journal 25(3): 521.
Piercy, M. (1991) The Body of Glass. London: Penguin.
Plant, S. (1995) The Future Looms: Weaving Women and Cybernetics, Body and
Society 1(34): 4564.
Plant, S. (1996) The Virtual Complexity of Culture, in R. George et al. (eds)
FutureNatural. Nature/Science/Culture. London and New York: Routledge.
Schade, S. (1987) Der Mythos des Ganzen Krpers , in I. Barta et al. (eds)
Frauen.Bilder.Mnner.Mythen. Berlin: Reimer Verlag.
Scott, M. (1994) Trouble and her Friends. New York: Tom Doherty.
MARIE-LUISE ANGERER 133
Shepherdson, C. (1994) The Role of Gender and the Imperative of Sex, in J.
Copjec (ed.) Supposing the Subject. London and New York: Verso.
Sofoulis, Z. (1993) Whose Second Self: Gender and (Ir)Rationality in Computer
Culture. Geelong, Australia: Deakin University Press.
Sofoulis, Z. (1996) Contested Zones: Artists, Technologies, and Questions of
Futurity, Leonardo 29(1): 5966.
Spender, D. (1995) Nettering on the Net. Melbourne: Spinifex Press.
Springer, C. (1996) Electronic Eros: Bodies and Desire in the Postindustrial Age.
Austin: University of Texas Press.
Stabile, C. (1994) Feminism and the Technological Fix. Manchester and New York:
Manchester University Press.
Stern, D. (1985) The Interpersonal World of the Infant: A View from Psychoanalysis
and Developmental Psychology. New York: Basic Books.
Stone, A. (1991) Will the Real Body Please Stand Up? Boundary Stories about
Virtual Cultures, in M. Benedikt (ed.) Cyberspace: First Steps. Cambridge, MA
and London: MIT Press.
Turkle, S. (1984) The Second Self: Computers and the Human Spirit. New York:
Simon & Schuster.
Turkle, S. (1995) Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet. New York:
Simon & Schuster.
VNS Matrix (1996) Nothing is Certain. Flesh, the Postbody and Cyberfeminism, in
G. Stocker and C. Schpf (eds) Memesis, Ars Electronica. Vienna and New York:
Springer.
Wajcman, J. (1991) Feminism Confronts Technology. Philadelphia: Pennsylvania
State University Press.
Weber, S. (1978) Rckkehr zu Freud. Jacques Lacans Ent-stellung der
Psychoanalyse. Berlin: Ullstein.
Wilding, F. and Critial Art Ensemble (1997) Notes on the Political Conditions of
Cyberfeminism, nettime<nettime-l@Desk.nl<, 15/07/97.
Wilson, S., M. Onfray, A. Stone, S. Granois and P. Adams (1996) ORLAN: This is
My Body . . . . London: Black Dog Publishing.
iek, S. (1996) Lacan with Quantum Physics, in G. Robertson et al. (eds)
FutureNatural. Nature/Science/Culture. New York and London: Routledge.
134 DIJALOG

Space does Matter: On Cyber and Other Bodies

Essay Space does Matter: On Cyber and other bodies takes space
as basic for discussing the electronic/media space and the psychic space of
the subject. There are two major questions raised within this context: how
to understand the relationship between those two spaces and how to under-
stand cyberfeminism (and its various practices). Comparing Donna Har-
aways cyborg with the definitions by Elizabeth Grosz, Judith Butler and
Moira Gatens of gender and body, the main argument is that the two spaces
must not be equated - as is often the case. Rather it takes sexual difference
as enabling a space which is crossed by a desire whose aim is not within
but beyond the frame of cyberspace. Against this background, the subject
of a post-gender world is redefined as a subject who needs the electronic
spaces as the stage where its gender identities can appear.
 Lamija Kosovi

Modifikacija virusa u
teoretskoj maini netjelesnog

There is a certain departure from the human that takes

place in order to start the process of remaking the human.
Judith Butler, Undoing Gender

U savremenom digitalnom dobu, kada tehnologija sve vie postaje

eminentno sredstvo transnacionalne kapitalistike dominacije, naa
drutvena realnost biva okarakterisana invazijama tijela i okruenja. Dok
odreene propozicije postmodernih politika definiu realnost kao simulaciju i
simulakrume1, odnosno kao hermetiki zatvorenu kapsulu ispunjenu plutajuim
slikama ija je veza sa stvarnim ne vea od Himerine2, cyber(-punk)
fikcija, kao podanr naune-fantastike, nudi politike filtere za posmatranje
realnosti u crvenoj, zelenoj i ultravioletnoj boji. Teoretiari/ke tehnologije
i drutva ve odavno poseu za nauno-fantastinim i cyber-fiktivnim
metaforama, kako bi, ne samo problematizirali binarne konstrukcije jezika,
kartezijanski dualizam, univerzalnu istoriju ovjeanstva i patrijarhalnu
ideju jedinstvenog subjekta, ve, to je i najvanije, ponudili afirmativne
poglede na post-industrijsku eru zaobilazei time nihilistike simulakrume
postmodernih politika. Znaaj ovakvih osvrta na informacijski-zasieno
okruenje lei, pored gore navedenog, i u naglaavanju mogunosti za
politike intervencije i borbu unutar tehnokulturalnog konteksta. Jedna
meu vjerovatno najvanijim teoretiarkama koja upotrebom ikonaste fig-
ure kiborga nudi teoretski okvir za istraivanje feministikih mogunosti u
kontekstu tehnologija, i time dalje otvara pitanje tehnologije i tijela u irem
feministikom, teoretskom sagledavanju i razmatranju struktura znanja, je
Donna Haraway.
Figurom kiborga, koji umee kao virus u teoretsku mainu netjelesnog,
Donna Haraway je zainteresirana za uznemiravanje epistemolokih ok-

1 Jean Baudrillard, The Procession of Simulacra, u: Media and Cultural Studies: KeyWorks.
Meenakshi Gigi Durham, Douglas M. Kellner, Eds. Massachusetts: Blackwell Publishing.
2001, str. 521-549.
2 Himera je sablasno bie u Grkoj mitologiji, iji prednji dio tijela podsjea na lava, sredn-
ji na kozu, a zadnji na zmaja. Dalje vidi o tome Robert Graves, The Greek Myths, Penguin,
Baltimore, 1955, section 75.b, str. 252-56
136 DIJALOG

vira logike identiteta, na kojima, objanjen binarnim opozicijama, poiva

zapadnjaki model subjektiviteta. Izazovima koje postavljaju nove tehnologi-
je i nauni diskursi, smatra Haraway, logika identiteta biva poljuljana. Kako
u drutvenoj stvarnosti, tako i u naunoj fantastici, osjeaju se podzemne
vibracije, poput seizmikih talasa, koje rapidno i dubinski rekonstruiu
drutvene performance i rezultiraju almagamskim povezivanjem i zamaglji-
vanjem nekad fiksno-odreenih granica izmeu ovjeka i maine, mukog
i enskog, javnog i privatnog, sebe i Drugog. Iz tog proizilazi da je i gran-
ica izmeu stvarnosti i naune fantastike, kako je to primjetila Haraway,
optika varka,3 to nam dalje otvara potencijalni prostor za re-imaginac-
iju budunosti. Implikacija da se mogunosti promjene prvo trebaju krei-
rati u polju imaginacije kako bi im se obezbjedio prostor za uspostavljan-
je u drutvenom polju, obuhvaa prihvatanje feministikih kulturnih politi-
ka i post-strukturalnih feministikih teorija, ijom optikom ovaj rad nastoji
uvesti u Deleuzeovski prostor de-centralizacije subjektivnog agensa kao je-
dine determinante transformacije.
U kaleidoskopskom meuprostoru stvarnosti i mate, produkti naunih
i teoretskih diskursa i fiktivnih narativa, poput kiborga i njihove hibridne
prirode, otvaraju semantiko polje za problematiziranje univerzalne ide-
je ljudskog; ideje koja ve vijekovima podupire sistem binarnih opozicija,
kljunih u razumijevanju ljudskog subjektiviteta. Osloboen mitologije, Edi-
povskog bremena, kao i tereta prolosti, kiborg ivi u prostoru van roda, to
dalje omoguava Haraway da ga upotrijebi kao sredstvo za reformulisanje
enskih identiteta izvan postojee arene eksluzije i brisanja, koja postavl-
ja mukarca kao subjektivno Ja. (SCW 150-181) Transgresijom granica
koje definiu postojeu logiku identiteta, pravi se korak izvan sistema bi-
narnih opozicija, odnosno kategorija, kao sto je ovjek, koja opet definie
Mukarca. Kiborki Manifesto je uveliko postalo referentno tivo u tehno-
kulturalnim diksursima i namjera ovog rada nije da se kvatitativnim pote-
zom doda jo jedna interpretacija, ve da se osvrtom na njegovu formulac-
iju tijel ukae na to da su drugaije rekonfiguracije elemenata-entiteta hi-
bridnog neohodne za istupanje iz okvira logike identiteta.
Stav koji Haraway zastupa u Manifestu jeste da novi diskursi molekularne
genetike, imunoloke biologije, ekologije, informacijske teorije i kiberne-
tike iznova kreiraju tijelo, objekat znanja, prvenstveno kao informacijsku
konstrukciju. (SCW 164) Kada ovoj postavci dodamo svakodnevne i, dan-
as, skoro svuda prisutne intimne veze ljudskog bia sa tehnologijom, dola-
zimo do zakljuka da se bilo koji povrat ka organskom, stabilnom, neza-

3 Donna J. Haraway, Simians, Cyborgs, and Women: The Reinvention of Nature, New York: Rout-
ledge, 1991, str. 149. Dalje navodimo ovo djelo u glavnom tekstu pod skraenicom SCW
LAMIJA KOSOVI 137
visnom i prirodnom tijelu ini neodrivim, pa ak i nemoguim, to dalje
ini neodrivim i samo razlikovanje ovjeka od maine, odnosno ljudskog
od ne-ljudskog. Kako Haraway naglaava: It is not clear who makes and
who is made in the relation between human and machine. It is not clear
what is mind and what body in machines that resolve into coding practic-
es. (SCW 177) Novonastala figura kiborga vie ne moe da sadrava u
sebi striktno razdvojene stabilne kategorije binarnih opozicija kao sto su
ovjek/ivotinja, organsko/neorgansko, kultura/nauka, ovjek/maina, um/
tijelo, odnosno one kategorije koje su nekada artikulisale zapadnjaki sub-
jekt. Tijela postaju fokalna taka izazova ovjeku. Kao prvo, izdvajanjem
tijela od organskog, odnosno materijalnog i prirodnog, i injenjem istog
informacijskim od strane novih biologija, deava se to da postaje upitno,
odnosno nestabilno, pozicionirati ista u odnosu na um, utoliko ukoliko je
i misao koncipirana kao informacijska obrada. Dakle, um/tijelo dualizam,
koji se nalazi u samoj fondaciji zapadnjakog subjekta, a za koji je Lucy
Irigaray pokazala da, ne samo da je iskljuivaki, ve da u potpunosti brie
seksualnu razliitost4, postaje dislociran. Drugo, opozicija ovjek/maina,
odnosno ovjek/ne-ovjek je presjeena, kako u pozicioniranju informaci-
jske ontoloke jednolikosti izmeu svih stvari, tako i u svakodnevnoj praksi,
gdje tijela ostvaruju veze sa tehnologijama koje zamagljuju jasne distinkci-
je izmedju ovjeka i maine. Iz ovog proizilazi da je kiborko tijelo u isto
vrijeme organsko i neorgansko, maina i meso, i kao takav produkt desta-
bilizira kako kategorije tako i logiku na kojoj se iste utemeljuju.
U ovoj destabilizaciji kategorija, odnosno u kiborkom potencijalu za
destabilizaciju logike identiteta, Haraway pronalazi izvor za kreiranje novih
oblika feminizma. Sam proces de-naturalizacije kiborkih tijela je, uistinu,
znaajan pomak od tehnofobije koja je vidljiva u feministikim analizama
zasnovanim na esencijalizmu, odnosno iskljuivo organskim poimanjima
tijela. Kiborg ne samo da je sredstvo koje feministi/ce koriste, ili mogu ko-
ristiti, kao subverzivno po pitanju opresivne logike identiteta,5 kao i mod-
ela maskuline subjektivnosti koji isti artikulie, ve istovremeno daje i
mogunost zaobilaenja takvog opresivnog modula u elaboriranju pojedi-
nog feministikog subjekta, odnosno ene, koji opet brie svu specifinost
razliitih enskih iskustava i praksi. Drugim rijeima, transformacija femi-
nizma ne znai jednostavno zamjenjivanje pozicije moi dok opresivni ok-
vir ostaje netaknut, vec zadatak, sam po sebi, postaje pronalaenje alterna-

4 Lucy Irigaray, This Sex Which Is Not One, Cornell University Press, New York, 1985. str. 68-85
5 Dalje o ovome vidi: Chela Sandoval, New Sciences: Cyborg Feminism and the Methodol-
ogy of the Oppressed, u: Cybersexualities: A Reader on Feminist Theory, Cyborgs and Cy-
berspace. Ed. Jenny Wolmark. Edinburgh: Edinburgh University Press, 1998, str. 247-263.
138 DIJALOG

tiva takvom epistemolokom okviru; u ovom sluaju logici identiteta. Kako

to Derrida istie, u pitanju je intruzivno nastajanje novog koncepta; onog
koji vie nije, niti moe biti, dio prolog reima.6 Dalje u tekstu e se de-
taljnije pristupiti alternativnoj de-fregmentaciji logike identiteta i rekoncep-
tualizaciji kiborga kao novog koncepta iji elementi ne mogu biti artiku-
lisani unutar logike identiteta. Za sada, dovoljno je ukazati na to da tijela,
za Haraway, u svojoj specifinosti i razliitosti, na raskriju drutvenog i
individualnog, znanja i materijalnosti, postaju osnova za, ne samo destabi-
lizaciju binarnih kategorija, ve i za odstupanje od jednolikosti kroz krei-
ranje potencijalnih, novih modela i praksi utjelovljenja. Posao kiborga lei
upravo u ovome.
Mada je figura kiborga iz Harawayevog politikog mita nala svoje mjesto
u mnogim postmodernistikim i feministikim diskursima, i posluila kao
centrifugalna sila za kreativne angamane u domenu tehnologije i subjek-
tiviteta, ipak se postavlja pitanje da li je uspjela napraviti pomak od logike
identiteta za koji se Haraway zalae. Sagledanjem jednog oiglednog as-
pekta kiborke etiologije sjecite tijela i tehnologije, otvara se prostor u
kojem je i dalje mogue uoiti tragove koji sugeriu na prisutnost logike
identiteta. Naime, transparentno mijeanje tijela i tehnologije, omogueno
zajednikim kodiranjem jednog i drugog kao informacije, je osnova za nas-
tajanje kiborga. Kao produkt koji nastaje na raskriju, kiborg prkosi organ-
skoj i/ili neorganskoj klasifikaciji, odnosno maini i/ili ovjeku. Meutim,
da bi se proizveo hibrid kao sto je kiborg mora se poeti od zasebnih kom-
ponenata entiteta, koji su upravo oni elaborirani unutar logike identita.
Kako Haraway navodi: Communication technologies and biotechnologies
are the crucial tools recrafting our bodies. (SCW 164) Dakle, tijela organ-
skog porijekla, koja stupaju u konglomeraciju sa drugim tijelima, odnosno
tehnologijama i biotehnologijama, ve postoje kao jedinstveni, kompakt-
ni entiteti. U konstrukciji kiborga, prema Haraway, tehnologija biva sred-
stvo koje se dodaje ne-tehnolokom tijelu, i reformulie tijelo, zajedno sa
njegovim identitetom, izvan granica konvencionalnog poimanja kategorija
kao sto su ovjek i Mukarac. Formula kreacije kiborga je time zasnova-
na na zbrajanju dva solidna entiteta, od kojih i jedan i drugi, kao kategori-
je, ostaju netaknuti. Ovakvim procesom adicije solidnih entiteta, kiborg se
ponovo upisuje u registar binarne logike identiteta, iz razloga to se post-
avlja drugaijim od samih elemenata koji su doveli do njegovog stvaranja.
Elementi, odnosno kategorije, ovjek i maina, ostaju netaknuti u odno-
su na kiborga, ija se razliitost, bazirana na mutaciji, opet postavlja nasu-
prot kategorije ovjek.

6 Jacques Derrida, Positions, University Chicago Press, Chicago, 1972, str. 41

LAMIJA KOSOVI 139
Za feministiku teoriju koja se bavi pitanjima tehnologije i rekonceptual-
izacije tehnologije kao temeljnog agensa za nove i alternativne budunosti,
logika identiteta koja brie razliitosti, ukljuujui i seksualnu razliitost, je
vie nego problematina. Unutar njenih deterministikih okvira, bilo koja
vrsta radikalne i nepredviene promjene nije mogua. Sve dokle se novonas-
tale formacije, pa ak i one potencijalno radikalne kao kiborg, objanjavaju
u odnosu na ve postojee formacije, mogunosti kreiranja i ostvarivanja
novih budunosti ostaju limitirane. Gledanjem kroz prizmu Nietzscheovske
filozofije budunosti, kako navodi Thomsin Lorraine, Deleuze smatra da se
primjenjivanjem ideja, predodbi iz prolosti, onog ve znanog, u spoz-
navanju novog dovodi do zaaranog kruga repeticije istog, a samim tim i
do nemogunosti aktivnog djelovanja na nove stimulanse koje nam ivot
prua.7 Filozofija Gilles Deleuzea ukazuje na to da bilo koja radikalna trans-
formacija zahtjeva kreiranje konceptualnog plana koji e omoguiti dalje
stvaranje inovacija i radikalnih promjena.8
Dakle, kombinovanjem tijela i tehnologija neemo moi doi do radika-
lno promijenjenih novih konfiguracija, sve dok nae promiljanje tijela i
tehnologija ne izae iz deterministikog okvira politike identiteta. Drugim
rijeima, bilo koja mutantska formacija artikulisana u odnosu na forme koje
su joj prethodile ostaju unutar dominantnih okvira. Transformacija je krat-
kog vijeka u formulaciji gdje se novonastale konfiguracije poimaju jedino
kroz razliku od formacija koje su joj prethodile; dakle, artikulisane u odno-
su na isto. Konceptualni horizont za koji se zalae Deleuze, kako u svojim
djelima tako i u zajednikom radu sa Guattarijem, prevazilazi granice pri-
padnosti i usporedbe novog na postojee, to uslovljava otvaranje novih
arena, u kojima su rezultati igre (arenu moemo posmatrati i kao eksper-
imentalno pozorite) nepoznati i nesigurni.
Iz gore navedenog proizilazi da transformacijski potencijal Harawayevog
kiborga ostaje zatoen sve dok se ne otvore nove transformacijske mogunosti
koje zahtjevaju nova i drugaija promiljanja tijela i tehnologija, kao i uslo-
va njihovog povezivanja. Kreativni, konceptualni korpus koji nude Deleuze
i Guattari e se dalje u tekstu primjeniti kao teren ili mapa za ocrtavan-
je mnotva mogunosti za intervenciju po pitanju promiljanja tijela i teh-
nologija, a takoer i feministikih aspiracija. Osvrtom na njihov koncept sk-

7 Detaljnije o tome vidi: Tamsin Lorraine, Irigaray and Deleuze: Experiments in Visceral Phi-
losophy, Cornell University Press, Ithaca and London, 1999, str. 154. Dalje navodimo ovo
djelo u glavnom tekstu pod skraenicom ID.
8 O pitanju de-totalizacije i de-kodiranja koncepata, i uope o pitanju ontoloke anarhije
Deleuza i Guattarija vidi: Gilles Deleuze, Flix Guattari, Anti-Oedipus: Capitalism and
Schizophrenia. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1983, str. 7 i dalje. Dalje navodi-
mo ovo djelo u glavnom tekstu pod skraenicom AO.
140 DIJALOG

upa (assemblage ili agencement), kao i primjenom istog po pitanju tijela, teh-
nologija i njihovog araniranja, odnosno povezivanja, ovim radom se nastoji
pruiti uvid u mogunosti teoretskog zaobilaenja identiteta, kojem je kiborg
podloan. Ostali koncepti e se meusobno ispreplesti doprinosei sagleda-
vanju procesualne dinamike skupa i njegovog araniranja sa drugim skupovi-
ma. Otvaranjem prostora za Deleuzeovsko i Guattarijevsko promiljanje tije-
la, smatram da se otvara i mogunost za afirmativno artikulisanje razliitosti,
kao centralne figure feministike misli. U svrhu stvaranja jasnije slike o tome
sta je skup (assemblage) i na koji nain Deleuze i Guattari proizvode kon-
ceptualni plan za pomak od binarnih formulacija, kao to je ovjek/maina,
pristupiu djeliminoj analizi jednog fiktivnog karaktera cyber-(punk) filma
Enki Bilala Besmrtna (Immortel), Jill Bioskop (Linda Hardy). Svojom meta-
morfozom iz ne-ljudskog ka ljudskom, odnosno iz mutantskog ka ljudskom
obliku, Jill ukazuje na, ne samo zaobilaenje epistemolokog okvira logike
identiteta, ve i mogunosti produkcije drugaijih drutvenih i politikih rel-
acija na savremenoj tehno-sceni.

RE-IMAGINATIVNI PROCESI SASTAVLJANJA I PREUREIVANJA

TIJELA I TEHNOLOGIJE
Futuristiki i ekperimentalni nauno-fantastini i cyberpunk fiktivni prika-
zi/dogaaji (events), bilo kinematografski, stripovski, kompjuterski (video
igre), ili oni nastali kombinovanjem navedenih, posjeduju odreeni poten-
cijal za teoretsku reformulaciju i re-imaginaciju budunosti, kako iz razloga
tematike kojom se bave, tako i zbog prirode anra koji izlazi iz okvira real-
nog (esto podlonog klasifikaciji utopijsko). Podrobni za preispitivanja,
pomicanja i prevazilaenja takozvanih prirodnih atributa i drutvenih katego-
rija, futuristiki dogaaji ukazuju na to da su signifikacijski sistemi mnogo-
brojni, ne-kontinuirani i uvijek se pojavljuju i nestaju procesom intervencije.9
Iz tog razloga, narativi (events) naune-fantastike, cyber-fikcije i/ili cyber-
cine-events,10 esto se uzimaju kao objekat istraivanja u postmodernistikoj
misli s ciljem reformulacije identiteta i alarmantnog upozorenja na neo-
phodnost onoga to Hakim Bey calls hakiranje stvarnosti,11 odnosno neo-

9 O tome smo detaljnije pisali u knjizi: Re-imag(in)ing of the Posthuman, Enkidu, Sarajevo, 2006.
10 Za vie informacija o cyber fikciji i cyberpunku kao drutvenoj teoriji vidi: The Cyberpunk
Project, http://project.cyberpunk.ru/idb/definition.html#subculture
11 Hakim Bey se okree cyberpunku, kao podanru naune fantastike s ciljem pronalaenja
mogunosti za politiki otpor u savremenom drutvu. Kroz cyberpunk narative, Bey iden-
tifikuje privremene autonomne zone (temporary autonomous zones) ili ostrva u mrei
(islands in the net) kao forme hakiranja stvarnosti (reality hacking) i ontoloke anarhije
(ontological anarchy). Vidi: Thomas Foster, The Souls of Cyberfolk: Posthumanism as Ver-
nacular Theory, University of Minnesota Press, Minneapolis & London, 2005, str. 7
LAMIJA KOSOVI 141
phodnost afirmativnog djelovanja u politikoj i kulturnoj sferi savremenog
ivota. Obzirom na postojanje kulturnog pesimizma i apolitikih reagovanja
na savremena zbivanja,12 afirmativni pristup sagledavanju pitanja razliitosti
i prevazilaenju apokaliptine budunosti se ini sve neophodnijim.
Aproprijacijom Deleuzeovske formule o traenju novih strategija za
prevazilaenje humanistikog diskursa, francuski umjetnik, reiser i au-
tor/crta mnogih stripova, Enki Bilal otvara poglavlje dinaminog dis-
kursa, koji pod svojim okriljem nudi kreaciju novih vrijednosti. Bavei se
ve izvjesno vrijeme pitanjima transgresije, kako medijskih anrova, tako
i epistemolokih okvira logike identiteta, Bilal otvara semantiko polje
za rekonceptualizaciju ljudske svijesti time to postljudsku svijest13 ko-
risti kao strategiju za afirmativno predvianje budunosti izvan granica
humanistike ideje epistemologije i ontologije. Proces re-imaginacije post-
ljudskog, ili Nietzscheovskog bermansh, za Bilala, postaje urgentno i ak-
tivno pitanje, koje otvara putem kreiranja kolektiviteta nastalih spajanjem
ljudskog i ne-ljudskog, silikonsko-tehnolokih i karbon-baziranih organ-
skih entiteta. Na sceni post-apokaliptinog, distopijskog grada New Yor-
ka, godine 2095, gdje genetiki modifikovana ljudska bia ive uporedo sa
ne-modifikovanim, i gdje su ekoloke sisteme zamijenile tehnoloke kre-
acije, Bilal problematizira univerzalnu ideju ljudskosti, bitka; upravu onu
ideju koja je perpertuirala sistem binarnih opozicija, krucijalnih u razumi-
jevanju ljudske subjektivnosti. Time on pokree kreativni proces temeljnog
prouavanja humanistikih koncepata, koji se ne zaustavlja na pukom sa-
gledavanju problematike istih, ve nastavlja, procesualno, ka formiranju i
produkciji alternativnih, onih za koje se zalau Deleuze i Guattari.
Novi modeli subjektivnosti i utjelovljenja su izloeni u njegovom mapi-
ranju rizomatine14 mree kroz ije niti se provlai afirmativna metamorfo-
za (preobrazba) svijesti. Svojim otvaranjem pod svjetlom Deleuzeovske i Ni-
etzscheovske filozofije budunosti, Bilalova rizomatina mrea se hrani sila-
ma ivota oslobaajuim i pokoravajuim,15 onim silama koje pokreu

12 O tome smo detaljnije pisali u knjizi: Re-imag(in)ing of the Posthuman, Enkidu, Sarajevo,
2006, str. 90.
13 Ibid. Str. 87 -102
14 Jedan od osnovnih termina Deleuza i Guattarija, koji e biti objanjen dalje u glavnom tek-
stu, a koji se odnosi na procesualnu dinamiku araniranja skupa.
15 O oslobaajuim (aktivnim) i pokoravajuim (reaktivnim) silama vidi: Gilles Deleuze, Post-
script on the Societies of Control, October 59 (Winter 1992), Cambridge: MIT Press. 3-7.
18 November 2005.
142 DIJALOG

svijet postajanja. 16 Ovaj svijet fragmentacije i afektivne konektivnosti

obuhvaa parcijalne vizije, poglede proizvedene kroz organska utjelovljenja i
tehnoloku medijaciju. Uporedo sa eljom (desire) koja djeluje kao produktiv-
na sila na Bilalovoj sceni, ovakva vizija/e kreativno i dinamiki iznova pristu-
pa/ju dramaturkom trihovanju skripte kapitalizma. Dinamikim i afektivnim
trihovanjem naglaava se odstupanje Bilalovih narativa od tradicionalnog i po-
larizovanog pro/contra modela diskursa, to dalje doprinosi re-imaginaciji sub-
jektiviteta kao efekta dinamikog procesa koji ukljuuje heterogenost i razliitost,
podrazumijevajui pri tome korporealne, kao i psihike elemente. Post-ljudsko
bie ena, Jill Bioskop, kao dramaturginja koja trihuje tekst procesom meta-
morfoze u enu-bie i afirmacijom ivota u postajanju, pomie Bilalov nara-
tiv izvan konvencionalnih ideja percepcije i svijesti upravo onih informiranih
koncepcijama prolosti i reaktivnih na mo binarnih diskursa. U cilju razumi-
jevanja naina na koji fiktivni karakter Jill, odnosno Bilal, mijenja skriptu kas-
nog kapitalizma i ta je to to pokree proces transformacije svijesti potrebne
za ovakvu alteraciju, neophodno je dotai se specifinih dogaaja kroz koje je
njena metamorfoza, njeno postajanje enom-ljudskim biem, zamiljeno. Da bi
se adekvatno osvijetlio proces metamorfoze Jill Bioskop, odnosno vanost ovog
procesa za re-imaginaciju budunosti i re-konceptualizaciju pojma razliitosti
i subjektiviteta, pristupiu amalgamskog povezivanju fiktivnog dogaaja Bila-
love eksperimentalne scene i vitalnih koncepata Deleuzea i Guattarija.
U Hiljadu Platoa,17 Deleuze i Guattari se bave pitanjem procesa post-
ajanja kao molekularnog procesa koji podrazumijeva kretanje kroz koje
se dijelovi jednog entiteta spajaju sa dijelovima drugog. Ovo kretanje je
uzajamno uticanje mnotva afektivnih sila, koje svaki pojedini entitet
posjeduje i reflektuje. Skup, kao aktivni produkt ovakvog djelovanja, odnos-
no kretanja, je takoer proces koji dinamiki nastaje u meuprostoru (in-
between). 18 Iako e pojam/proces postajanja i pojam mnotva biti elaboriran
dalje u tekstu, za sada je bitno naglasiti da je skup sastavljen od singularite-

16 Mada proizilazi iz Nietzscheovskog pojma postajanja, pojam postajanje/a kod Deleuzea i

Guattarija funcionie drugaije. Naime, postajanje je, u sferi njihovog konceptualnog plana,
zasnovano na procesualnoj dinamici aktivnih/afektivnih sila materijalnosti tijela (od kojih
sva nisu bioloka) u spajanju jednih sa drugima, odnosno u njihovom araniranju. Kenne-
dy navodi da je pojam postajanja kod Deleuza izraen kroz imanentni osjeaj ili procesual-
ni kontinuum pokreta i fluksa, radije nego transcendenciju. Vie o tome vidi Barbara Ken-
nedy, Deleuze and Cinema: The Aesthetics of Sensation, Edinburgh University Press, Edin-
burgh, 2000, str. 87. Sam postajanje e biti objanjen dalje u glavnom tekstu.
17 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia, Uni-
versity of Minnesota Press, Minneapolis, 1987. Dalje navodimo ovo djelo u glavnom tek-
stu pod skraenicom ATP.
18 Tamsin Lorraine, Irigaray and Deleuze: Experiments in Visceral Philosophy, Cornell Uni-
versity Press, Ithaca and London, 1999, str. 145.
LAMIJA KOSOVI 143
ta ili pred-personalnih elemenata, koji, prema Deleuzeu, postoje prije bilo
koje ideje o sebstvu, mada su konstitutivni dio sebstva. Pred-personalni el-
ementi, kako to u Anti-Edipu objanjavaju Deleuze i Guattari, su seksualni
nagoni, unutranji organi, emocije, agresija, iskustva, kao i povrine tijela.
(8) U terminologiji autora, pred-personalni su molekularni elementi, koji se
na nivou takozvanih molarnih19 organizacija grupiraju u relativno stabilne
konfiguracije molarne aggregate. (ID 121) Dakle, molarni agregati su ve
formirani subjekti/entiteti proizvedeni na molarnom nivou, koji je stadij i
proces u kojem drutvene maine zapadnjakog drutva uvode edipov-
sku organizaciju u formulaciju subjekta. (AO 273-282) Drugim rijeima,
odreene formacije afektivnih sila u kretanju, koje nisu implementirane u
scenarij edipovske drame, bivaju iskljuene. Prema tome, edipovska dra-
ma, kao kreacija zapadnjakih drutvenih maina, ograniava i limitira po-
tencijalnosti nae korporealne i konceptualne logike, sto dalje podstie ljud-
sko bie ka optereivanju ivota sutinama neupitnih vrijednosti.20 Sve
poinje da se okree oko mitikih figura, dok ljudska svijest biva utkana
nitima prolih sjeanja, koja vie nego esto zalaze u labirinte viih vri-
jednosti. Bilal izlazi iz okvira mitinog edipovskog i esencijalistike ide-
je unitarnog subjekta procesom oslobaanja pred-personalnih singulariteta
od ogranienih personalnih identiteta struktuiranih i nametnutih na molar-
nom nivou produkcije.21 Time, Bilal omoguava nove formacije afektivnih
sila u kretanju ili takozvanih povezanih-sila, koje u terminologiji Deleuzea
i Guattarija nalazimo kao i elee maine (desiring machines). (AO 338)
Dakle, proces koji Bilal pokree je de-edipalizacija subjekta, koja za sobom
povlai rekonfiguraciju subjektiviteta, a time i otvaranje mogunosti za krei-
ranje alternativnih formi drutvene produkcije. (AO 116) Rekonfigurirani
subjektivitet, koji u ovom procesu nastaje, je i sam proces, koji u kontinu-
itetu inkorporira fluidnost i parcijalne objekte. Ovakvim dislociranjem sub-
jektiviteta, odnosno de-subjektivizacijom, Deleuze i Guattari otvaraju novo
polje imaginarnosti, u kojem proces imaginacije odstupa od izomorfinih
ureza i odlazi smjerom heterogenih mnotava (multiplicities). Time se okvir
reaktivne svijeti, koja u svojoj produkciji reaktivnih pogleda, kako navodi
Tamsin Lorraine, analizira samo ono sto je ve evidentno (148), defreg-
mentira, dok sama defregmentacija iste pravi ustupak post-ljudskoj svijes-

19 Na konceptualnom planu Deleuzea i Guattarija molarno se odnosi na molarne linije koje

koloniziraju ili teritorijaliziraju sile svijesti (Nietzscheovski drugim sistem reaktivnih sila) i
iz njih isisavaju (reaktivnu) svijest (Edip). Pojam e biti objanjen dalje u glavnom tekstu.
20 O pitanju neupitnih vrijednosti vidi Elizabeth Grosz, Space, Time, and Perversion, Rout-
ledge, New York & London, 1995. str.47.
21 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia, str. 362.
144 DIJALOG

ti, koja u svojoj procesualnoj dinamici kreira multidimenzionalnu topograf-

iju subjektiviteta. U ovom momentu, vazno je naglasiti da su za Deleuzea
i Guattarija sve postajanja (becomings) molekularna: the animal, flower,
or stone one becomes are molecular collectivities. (ATP 275) Dakle, di-
jelovi/estice mogu biti emitovane iz ivih i neivih formi, to nas pono-
vo dovodi do kiborga, post-ljudskog bia i/ili fabrikovanog skupa (ma-
chinic assemblage), koje su funkcionalne koncentracije elemenata, i to onih
elemenata koji nisu unificirani, stabilni, niti samo-identini entiteti ili ob-
jekti, odnosno nisu zasnovani na ideji prethodnog ujedinjenja. U svakom
ovakvom skupu ili mainskom spoju, estice, intenziteti, sile i tokovi/flu-
idni procesi komponenata se susreu i vezuju sa silama i tokovima ostal-
ih komponenti: rezultantna distribucija ovakvih susreta je skup (assem-
blage). Bilalova kreacija Jill Bioskop, ve post-ljudsko bie, mainski/fab-
rikovani skup, hibrid organskih i sintentikih estica/elemenata, je bie
bez porijekla i, rijeima Bilala, najvea misterija prirode. Bez osobne
biografije, patrijarhalna odanost, pre-edipovska simbioza, strah, nedostat-
ak (lack), zavist i spas su problematini koncepti za Jill. Ona je, takoer,
smjesa koja nastaje kroz ideju materijalnog afekta.22 Sastavljena od
afektivnih sila, Jill je sposobna za produkciju afektivnih konekcija. Prema
Deleuzeu, ovakve afektivne konekcije su zasnovane na afektivnih silama
materijalnosti, ili kako to Barbara Kennedy navodi, a materiality of bodies
in assemblage with each other, as molecular forces in coagulation.23 Post-
ajanja su, dakle, de-subjektificirani afekti koji in-motion-ly ili pokretlji-
vo izmiu ideji fiksiranog i unitarnog subjekta, kao i bilo kojem vrstom,
stabilnom subjektivitetu.
Mada postoji mnotvo primjera Deleuzeovskog postajanja u nauno-
fantastinom opusu Enki Bilala, u okviru ovog rada pozabaviemo se samo
jednim, koji, po mom miljenju, najadekvatnije ilustruje proces postajanja
i araniranja skupa procesualnog aktivnog koncepta tijela, koji odbi-
ja subordinaciju dijelova/estica cijelini i uniformnosti, odnosno odbacu-
je model subjektivne dubine utoliko ukoliko ista funkcionie kao mehani-
zam unifikacije. Postajanje-enom, i to enom-ljudsko bie (human-wom-
an), je proces kojim se bavi Bilal, a koji je, za Deleuza i Guattarija, klju za
otvaranje vrata svim ostalim postajanjima. (ATP 277) Kroz prizmu nji-
hove filozofije, ideja postajanje-enom nema nikakve povezanosti sa st-
varnim entitetom ene, ve je marker transformativnog procesa ljudskog
bia ene i mukarca. Proces, takoer, podrazumijeva i gore-navedenu de-

22 Barbara Kennedy, Deleuze and Cinema: The Aesthetics of Sensation, Edinburgh Universi-
ty Press, Edinburgh, 2000, str. 88.
23 Ibid.
LAMIJA KOSOVI 145
edipalizaciju i otvaranje ne-izomorfinih subjekata. Dogaaj (event) kojim
zapoinje proces de-edipalizacije u Bilalovom postapokaliptinom tehno-
svijetu je podvrgavanje tijela/organizma Jill Bioskop detaljnoj medicin-
skoj analizi. U toj sekvenci filma Besmrtna, ena-doktorica, Emma Turner
(Charlotte Rampling), razotkriva da je organizam Jill star samo tri mjese-
ca, dok su zasebni organi njenog tijela dislocirani, odnosno rasporeeni iz-
van okvira prirodne strukture ljudskog organizma. Kako to Turner zapaa,
njeni organi nisu na pravom mjestu. Jill, otkriva nam dalja analiza dok-
torice Turner, prolazi kroz proces metamorfoze, dok su povremene rupe
u njenom sjeanju uzrokovane neidentifikovanim drogama, sa kojima je
snadbijeva njen dobroinitelj iz zone Mali Pariz zone u koju samo ne-
ljudska bia mogu kroiti. U sljedeoj sekvenci, nakon to Jill ulazi u Mali
Pariz i saoptava saznanja doktorice Turner Johnu, svom dobroinitelju i
osobi sa kojom ima blisku, ali donekle i nejasnu relaciju, validnost pra-
vog kriterija se preispituje Johnovim upitom: ne na pravom mjestu? Pre-
ma ijim kriterijima? Upravo ovaj pravi kriterij ili drutveni kod (znak)
postaje predmet Bilalovog demontiranja, ve samim postupkom alteracije
organizacijske structure organizma. U procesu metamorfoze, koja je proc-
es preobrazbe iz ne/ljudskog u ljudsko bie, tijelo Jill se konstantno mijen-
ja pod dejstvom nepoznatih droga, koje pokreu transformativni proces.
Kao hemijska, materijalna sila, koja oslobaa fragmente, pred-personalne,
nepoznate droge takoer aktivno funkcioniu da sprijee produkciju deter-
minantnih, konanih koncepata i perspektiva.
Proces transformacije svijesti je ve iniciran time to nepoznate droge
poprimaju funkciju promoviranja onoga, sto Nietzsche naziva, sposobnou
aktivnog zaboravljanja (active forgetting).24 Prema Nietzscheu, aktivno
zaboravljanje je aktivna sila koja uva reaktivne sile od oslobaanja tra-
gova prolosti i dovoenja istih na razinu svijesti.25 Konkretno, za Nietz-
schea je aktivno zaboravljanje voljno zaboravljanje prolosti kako bi se
prevazile traume i dolo do transformacije onoga to nas, takorei, progan-
ja. Nietzsche smatra da se aktivnom zaboravljanju treba pristupiti afirma-
tivno radije nego procesom odbijanja, jer time zaboravljanje postaje neo-
phodan elemenat u kreiranju drugaijih budunosti. Aplikacijom Nietz-
scheovskog aktivnog zaboravljanja na sluaj Jill, nepoznate droge, dakle,
imaju funkciju aktivnih sila, koje uvaju reaktivne sile od oslobaanja, a
zatim i prodiranje slika prolosti i trauma u svijest. Aktivne sile, takoer,
omoguavaju Jill spontano djelovanje, odgovaranje, na dogaaje i svijet
u kojima i kroz koje ona postaje, umjesto da sami odgovori i djelovan-

24 Nietzsche Friedrich, On the Genealogy of Morals and Ecce Homo, Vintage, New York, 1989.
25 Ibid.
146 DIJALOG

ja budu reakcije na ono to je u prolosti i vidljivo. Njen nesvjesni memo-

rijski sistem svijesti, takoer bitan za svjesnost, omoguava njenoj svijes-
ti da radi kao konstantno obnovljena koa (ID 152), u smislu da aktivno
odgovara na svjea uzbuenja radije nego da na ista reaguje kroz vienja/
impresije formirane u prolosti.
Dok je u procesu metamorfoze, Jill ulazi i izlazi iz svijeta ljudskog,
onog kojeg je jo Nietzsche u svom istoimenom djelu nazvao ljudsko,
suvie ljudsko, to je i samo po sebi pokret kojim se destabilizira bilo koja
vrsta konfiguracija. Postajanjem u okruenju pred-personalnog/ih, svi-
jetu molekularnosti i afektivnog, gdje se molekularni elementi ili singular-
nosti jos nisu grupisali u stabilne konfiguracije (ID 121), Jill funkcionie
izvan ideje bilo kojeg agensa ili fiksirane subjektivnosti. Molarni identitet
Jill kao ene, dakle, postaje irelevantan, obzirom da njeno postajanje
obuhvata vezu prema elementalnim, materijalnim i lokalnim silama, koje na
raskriju izmeu subjektiviteta i molekularnih nastajanja odabiru moleku-
larna nastajanja. Na putovanju u i izvan ljudskog, metodom seciranja
makro elemenata, Jill je u konstantnom procesu analiziranja mikro eleme-
nata i parcijalnih objekata, koje ini ljudska bia onim sto ona jesu. U pos-
jeti Muzeju ovjeka, ona istrauje organe ljudskih bia kao zasebne jed-
inice, a ne ljudska tijela kao megalitne entitete. Jill posmatra digitalne kos-
ti, ekstremitete i ostale dijelove tijela sve ono sto je parcijalna, mikro-in-
formacija o ovjeku. Ne postoji identifikacija sa stvarnim molarnim en-
titetom ene ili ovjeka, ve samo istraivanje dijelova i fragmenata koja
se spajaju, odnosno, araniraju putem tehnolokih, drutvenih i materijal-
nih sila i to ne samo biolokih i kulturalnih. De-montaa ili rastavljanje
hijerarhalne organizacije organizma na zasebne organe (dijelove informaci-
je), kao i samo njeno tijelo sa pogreno postavljenim organima, asocira
na Deleuzeovsko i Guattarijevo tijelo bez organa (AO 8), i sugerie da je
postajanje enom-ljudskim biem nita vie nego praenje ljudskog bia
kao mjeavine niza fragmenata i procesa. Dakle, proces, koji funkcionie na
molekularnom nivou i u prostoru afektivnog, prevazilazi granice nepromi-
jenjivog subjektiviteta, obzirom da obuhvata kretanje kojim se tijelo i ma-
terija stapaju sa umom, konceptualnom logikom.
Ovakva formulacija oigledno predstavlja izazov jednoznanom prostetikom
shvatanju spajanja tijela i tehnologija, u kojem se ve-postojee unificirano
tijelo i tehnologija susreu. Reformulacijom statusa i kompozicije elemena-
ta u procesu postajanja, kao sto sam pokuala objasniti primjerom Jill Bio-
skop, koncept skupa (assemblage) ini Harawayevog kiborga nefunkcional-
nim, obzirom da skup u svojoj procesualnoj formuli odbija subordinaciju di-
jelova cjelini. Shvaeni kao niz ne-kontinuiranih i ne-totaliziranih procesa, or-
LAMIJA KOSOVI 147
gani, tokovi, sile, korporealne substance i bestjelesni dogaaji, duracije i br-
zine - tijela kao skupovi (assemblages) pronalaze posebne konfiguracije un-
utar irih skupova putem povezivanja i razmjenjivanja razliitih komponenti
skupova. Kako to Elizabeth Grosz u svojoj studiji Space, Time, and Perversion
primjeuje, sa pojmom skupa Deleuze i Guattari rascijepljuju tradicionalnu
organizaciju tijela, i omoguavaju svaki zasebni sastavni dio da se transformi-
ra u novi skup26. Dakle, za razliku od Harawayevog kiborga, iji su elemen-
ti skupa shvaeni kao stabilne jedinice/kategorije prije njihovog araniranja,
tijelo kao skup u formulaciji Deleuzea i Guattarija je kompozicija parcijal-
nih fragmenata informacija, ideja, pokreta, intenziteta i neformiranih tokova
elemenata od kojih niti jedan nije fiksiran unutar nepromjenjivog ureenja
ili unitarnosti, ve u svojoj posebnoj fluidnosti funkcioniu kao razliitosti
za sebe, to dalje iskljuuje binarne relacije zasnovane na subordinaciji jed-
nog od drugog. Ovakvom formulacijom tijela, Deleuza i Guattari odstupa-
ju od klasinog konstruktivistikog modela poimanja tijela, koji pretpostav-
lja ve-postojee drutveno i diskurzivno tijelo, relativno stabilno i spremno
za dalje kodiranje. Jill Bioskop jeste primjer konstruktivistikog modela, koji
je na djelu i kod Deleuzea i Guttarija, ali ipak radi se o modelu koji u svojoj
konstrukciji ne posjeduje predispoziciju trajnog identiteta komponenata koji
ga ine. Seksualno razliita tijela, u okvirima klasinog konstruktivistikog
modela, su kodirana i putem interpoliranja upisana unutar unificiranog polja
drutvenih institucija, praksi i diskursa. U sluaju Jill, transformativni proces
postajanja (becoming) ne podrava in upisivanja u registar logike identiteta
samom injenicom da ne postoje konteksti shvaeni kao ve-postojea pol-
ja kroz koja su komponentni elementi proli. Time i drutveno kao cjelina
gubi funkciju sveobuhvatne strukture, kojom se ureuju komponentni dijelovi.
Takoer, njeno tijelo kao cjelina ne ureuje komponentnu materiju i energije,
ve je agregat dijelova koji sainjavaju cjelokupni skup. Zasebne konekcije i
kompozicije komponenata konstituiu odreenu i imanentnu27 cjelinu. Dak-
le, drutveno je jednako sastavljeno kao i tijelo, i ne prethodi, u bilo kojoj
ve-odreenoj formi, formacijama, odnosno skupovima, u kojim se njego-
vi elementi susreu sa drugim tijelima (ili tehnologijama). Drugim rijeima,
drutveni kontekst je, u poimanju Deleuzea i Guattarija, jednako artikulisan

26 Elizabeth Grosz, Space, Time, and Perversion, Routledge, New York & London, 1995.
27 Imanencija je osnovni pojam Deleuzeovskog konceptualnog plana, i odnosi se na ono to je
autor nazivao emipirijskom filozofijom zasnovanoj na empirijskom stvarnom bez skretanja ka
transcendentalnom. Deleuze insistira na tome da filozofija mora pristupiti imanentnim stanjima
onoga to pokuava promiljati, radije nego da uspostavlja transcendente. Misao mora kreira-
ti pokret i posljedice/rezultate. Dalje o imanenciji vidi: Gilles Deleuze, Pure Immanence: Es-
eys on A Life, MIT Press, Massachusetts, 2005, i etvrto poglavlje u: Henri Bergson, Creative
Mind: An Introduction to Metaphysics, Carol Publishing Group, New York, 1992.
148 DIJALOG

putem procesa spajanja, montiranja i araniranja, odnosno data mu je lokal-

izirana forma, funkcija i motilitet. (AO 142-143) Svaki elemenat drutvenog
dobiva na znaenju i u potpunosti postaje operativan unutar konteksta skupa,
to ga dalje ini jednakim i aktivnim naspram drugih dijelova skupa, koji su
takoer aktivni i jednaki u odnosu na njega. Procesualna metoda povezivan-
ja ovakve vrste ne dozvoljava superiornost jednog elementa nad drugim, niti
univerzalno poimanje nastanka ili transcendentalnu strukturu.
Dakle, kao funkcionalna jedinica, skup je proces u kojem entiteti i forme,
diskursi i institucije, postiu zajedniku i lokaliziranu konstituciju i post-
aju operativni unutar konteksta zasebnog skupa koji ih artikulie. U ovom
momentu, vano je naglasiti da skupovi nisu esencijalno egalitarni i u pot-
punosti sluajni. Relacije moi unutar skupova postoje, ali umjesto tran-
scedentalnog nivoa, na kojem funkcionie kiborg ili mutant artikulisan un-
utar dominantnih okvira logike identiteta, one su produktivne na imanent-
nom nivou i izvan hijerarhijske strukture. Ovakvu produktivnost, Deleuze
i Guattari objanjavaju primjerom rizoma ili rizomatskog modela jezika,
koji za razliku od modela stabla strukturalistike lingvistike, funkcionie
po principu mnotva (multiplicity). Rizomatski model, kako navode autori:
never allows itself to be overcoded, never has available a supplementary
dimension over and above its number of lines, that is over and above the
multiplicity of numbers attached to those lines. (ATP 9) Kao i sam princip
mnotva po kojem funkcionie, rizomatski model se, dakle, zasniva na ideji
da ne postoje odreene fiksne pozicije ili take, koje, kao to je to sluaj kod
modela stabla, uspostavljaju hijerarhijsku strukturu. Veznice, razmjene i
konekcije u rizomatskom modelu ilustruju proces u kojem spajanje kompo-
nentnih elemenata skupa ili singularnosti protie od take do take, dok
su same singularnosti mnotva za sebe. Dodatno tome, za Deleuzea i Guat-
tarija, proces ovog protoka izmeu mnotava se odvija u skladu sa imanent-
nim principom elje (desire) radije nego inom podvrgavanja ve odreenoj
strukturi postavljenoj od strane organizacijskog plana, koji je transcenden-
talan svom sopstvenom pokretu. (ID 170) Znai, ovakav model se suko-
bljava sa strukturalnim, konstruktivistikim modelom koji funkcionie po
principu dihotomije, gdje se objekat ili subjekat, ve ujedinjen, susree sa
drugim. Primjenom rizomatskog modela u poimanju skupova, tijela i ostale
komponente skupova moemo posmatrati samo kao mnotva, to opet nudi
radikalno drugaiju formulaciju prostetikog. Koncept mnotva je kruci-
jalan kako za ve pomenute alternativne pristupe prostetikim formulaci-
jama susreta meu objektima, tako i za samo formulisanje konceptualnog
plana unutar kojeg je razlika (difference) rekonfigurirana. Obzirom da
su produktivna priroda elje, rizomatski model kreiranja skupova i princip
LAMIJA KOSOVI 149
mnotva neophodni za de-centralizaciju subjektivnog agensa kao jedine de-
terminante transformacije, a samim tim i za ostvarivanje multidimenzion-
alne topografije subjektiviteta, koja nam svojim multi-obojenim leima daje
mogunost imaginacije budunosti ne determinirane ve postojeim, dalji
osvrt na konceptualni plan Deleuza i Guattari se ini neophodnim.

MOLEKULARNA MNOTVA: PROCESOM METAMORFOZE

KA POST-LJUDSKOM
Molekularnim procesom postajanja enom-ljudskim biem, fiktivni
de-subjektificirani karakter Enki Bilala, Jill Bioskop, nas je uvela u pros-
tor transformacije tradicionalne ideje tijela, ime se otvorila i mogunost
zaobilaenja logike identiteta kao osnovne mape za poimanje dogaaja i
objekata. Koncept mnotva, koji aktivno protie kroz proces njene meta-
morfoze, je inicirao nastajanje epistemolokog okvira unutar kojeg se ra-
zlika poinje poimati izvan sfere identiteta i unitarnosti. Meutim, da bi
se adekvatno objasnila strategija ili tehnika koja proces metamorfoze u
sluaju Jill, dovodi do pomaka iz sfere identiteta, neophodno je sagledati
dvije vrste mnotva, koje Deleuze i Guattari u svom radu ocrtavaju. Jedna
vrsta mnotva je ona koju autori nazivaju arborescent, i koja se odnosi na
makro-mnotva. (ATP 33) Pojam arborescent ukazuje na razliku Jednog
i Viestrukog, to je karakteristika poimanja koje insistira na totalitarnim
principima, binarizmu i dualizmu. Makro-mnotvo, dakle, uokviruje raz-
liku putem stepenovanja, a to je upravo ona razlika koja Harawayevog ki-
borga upisuje u registar logike identiteta. Druga vrsta mnotva, koja inici-
ra proces metamorfoze svijesti od Nietzscheovske ljudske, suvie ljud-
ske ka post-ljudskoj, i u kojem se razlika poinje poimati kao razlika u
vrsti, Deleuze i Guattari nazivaju rizomatino mnotvo. Pri objanjenju
oba mnotva, autori su pozivaju na Bergsona i piu:
...po Bergsonu postoji distinkcija izmeu numerikih ili produenih
mnotava i kvalitativnih ili neprekidnih (durational) mnotava. inimo
priblino istu stvar kada pravimo razlike izmeu arborescent mnotava i
rizomatinih mnotava. Izmeu makro- i mikromnotva. S jedne strane,
mnotva koja su ekstenzivna, djeljiva, molarna; mogu se ujediniti, total-
izirati, organizirati; svjesno ili predsvjesno - i s druge strane, ona koja
su libidinalna, nesvjesna, molekularna, intenzivna mnotva sastavljena
od estica koje se ne dijele bez da im se ne promijeni priroda, i duin
koje se ne mijenjaju bez da ne uu u drugo mnotvo i koja se konstant-
no sastavljaju i rastavljaju u toku svoje komunikacije, prelazei jedni u
druge do, preko ili prije odreenog praga. (ATP 33)
150 DIJALOG

Dakle, unutar logike identiteta razlika se poima samo u relaciji prema

determiniranom, molarnom identitetu, odnosno njegovom stepenu odstu-
panja od tog identiteta. U primjeru Harawayevog kiborga, mogue je post-
aviti tezu da je struktura razlike odreena tako to je kiborg ekstenzija, mo-
larna konstrukcija, i binarno aranirana u odnosu na centralnu referentnu
taku, koja jeste identitet ili jedinstvo a to je ovjek i/ili maina. Dakle,
molarno je ono to je struktuirano oko centralnog termina koji funkcionie
kao determinirajui faktor preko kojeg se sva razlika poima kroz smanjen-
je, odsustvo, udaljenost ili magnitudu. Razliiti elementi, u molarnoj vrsti
mnotva, se time ne poimaju kao entiteti koji imaju zasebne, autonomne
atribute ili kvalitete, ve se uvijek upisuju u registar referentnog, odnos-
no poimaju se u odnosu na centar, na Jednog, na Unitarno. Dakle, formula
ovakvog mnotva se zasniva na zbiru na zbiru 1 + 1 + 1, 28 to elemente
modela, odvojene i sposobne za spajanje, ini drugaijim od jedan drugog,
a to je predispozicija za binarno poimanje mnotva. Dalje, binarno poiman-
je mnotva upuuje na homogene elemente, entitete, koji uvijek mogu biti
identifikovani i shvaeni kao samo-identine jedinice29. Mnotvo je, u ovom
sluaju, jedno od ekstenzivne magnitude, koja samo poveava ili smanjuje
kvantitet bez promjene prirode komponenta skupa ili mnotva.30
Druga vrsta, ona rizomatina, na kojoj Deleuze i Guattari insistiraju, a
koja je u prirodi Jill Bioskop, posjeduje potpuno drugaiji scenarij, jer je
karakterie razlika u vrsti. Kao to Deleuze i Guattari objanjavaju, radi se
o razlici koja nije artikulisana u odnosu na ve postojee jedinstvo, identitet
ili centralnu determinantu. Nasuprot homogenoj i nekontinuiranoj prirodi
Jednog i Viestrukog, molekularna mnotva su heterogena i neprekidna.31
Drugim rijeima, molekularna mnotva u svojoj kompoziciji posjeduju het-
erogene elemente razliite u vrsti, a ne kvatitativne, zasebne jedinice, koje
markiraju sveobuhvatnu homogenu jednakost. Ono to Jill, procesom meta-
morfoze iz hibrida u enu-ljudsko bie, implicira jeste upravo ovo moleku-
larno mnotvo, sastavljeno od heterogenih elemenata, koji su u svojoj os-
obnoj razliitosti, a ne u razliitosti jednog od drugog, kontinuirani do one
mjere do koje ih sam kontinuirani proces postajanja ne poprijei/usmjeri ka
drugim postajanjima. Dakle, nasuprot konkretnim, molarnim mnotvima
(ekstenzivne magnitude), radi se o molekularnim postajanjima (becomings),

28 Vidi: Dianne Carrier, Assembling Bodies in Cyberspace: Technologies, Bodies, and Sex-
ual Difference u: Reload: Rethinking Women and Cybercultures, M. Flanagan/A. Booth,
MIT 2002, str. 532.
29 Ibid
30 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia, str. 34.
31 Ibid, str. 38.
LAMIJA KOSOVI 151
koja su intenzivne magnitude. Njihova priroda se mijenja svaki put kada se
skupovi ili mnotva razdvoje i nastave spajati sa elementima drugih, ija je
razlika takoer razlika u vrsti. Kako Deleuze i Guattari piu:
Intenzivitet, na primjer, nije sastavljen od zbrojivih i zamjenljivih mag-
nituda: temperatura nije suma dvije nie temperature, brzina nije suma
dvije manje brzine. Kako je svaki intenzivitet sam po sebi drugaiji, di-
jeli se prema redu po kojem se svaki termin podjele po prirodi razliku-
je od drugog. (ATP 483)
Bilo koje razlikovanje ukazuje na promjenu u prirodi ili vrsti i intenzivna
mnotva su prema tome heterogene, ne-reducirane proliferacije razliitosti.
Prema do sada izloenom, na konceptualnom planu Deleuzea i Guattarija
postoje dvije razliite vrste mnotva, jedna intenzivna, a druga ekstenzivna;
jedna poima razliitost stepenovanjem izmeu samo-identifikovanih jedinica,
dok druga poima razliitost kontinuiranim pokretom razliitosti u vrsti.
Sagledavanjem procesa u kojem su dijelovi/elementi skupa intenziv-
na mnotva uvijek u procesu postajanja tehnikom presjecanja sa drugim
mnotvima, dolazimo do kartografskog mapiranja u kojem svako raskrije
proizvodi druga mnotva po prirodi razliita od onih koja im prethode.
Ovakvim poimanjem elementa skupa dolazimo do zakljuka da svaki post-
aje neto drugo sa svakom novom konekcijom i unutar bilo kojeg skupa.
Prema tome, kada ukazujemo na odreeni element ili komponentu skupa,
neophodno je zapamtiti da sadraji skupa, pa ak i onda kada postiu stepen
individualnosti, stabilnosti i trajnosti unutar skupa, nisu esencijalno takvi.
Oni su, radije, mnotva protoka, materija, dijelia/estica, brzina i inten-
ziteta, koja se razlikuju po vrsti u svakom novom povezivanju.
Prvobitna postavka prostetikog susreta tijela i maine vie nije dovolj-
na da bi objasnila hibridnosti koje postaju na raskriju tehnologije i tije-
la. Tehnologija, kao kategorija, samo-identini entitet, se ne susree sa ti-
jelom, kao kategorijom. Naprotiv, materije, protoci, sile i intenziteti korpo-
realne veznice se rizomatski prepliu sa ostalim protocima, silama i materi-
jama tehnolokog, stvarajui i elaborirajui razliita tjelesna i tehnoloka
mnotva. Obzirom da se razlikuju po vrsti, ovakva mnotva se vie ne mogu
slijediti procesom gledanja unatrag, odnosno ne mogu se ralaniti u orig-
inalne, jedinstvene entitete formirane u prolosti.
Ovakvim rizomatinim mapiranjem susreta tijela i tehnologija, Deleuze
i Guattari nam jasno ukazuju da je tok razlikovanja centralan bilo kojem
poimanju, kako skupa, tako i njegovih dijelova. Logika identiteta i polje bi-
narnih opozicija postaju neadekvatan nain uspostavljanja statusa bilo kojeg
elementa. Binarni pojmovi, kao sto su priroda i maina, se vie ne mogu objas-
niti poimanjem jednog u odnosu na drugo, dakle, stepenovanjem i/ili oduzima-
152 DIJALOG

njem-dodavanjem. Ponovnim pogledom kroz prizmu Derridine misli mogue

je zakljuiti da rizomatinim mapiranjem molekularnog mnotva dolazi do
otcjepljenja nasilne hijerarhije, gdje jedan entitet upravlja ili ima mo nad
drugim, i otvara se prostor za stvaranje afirmativno-kreativnog i po prirodi
produktivnog novog koncepta, koji vie ne moe, niti je ikada mogao i biti,
dijelom prethodnog reima32. Maina ne predstavlja nedostatak ili odsutst-
vo prirode, ve je shvaena kao razliitost sama po sebi, pa je i u odnosu sa
prirodom shvaena van okvira hijerarhijske ljestvice. Oba elementa su pod-
jednako operativna u produktivnom obliku. Unutar skupa, njihove razliitosti,
sile, su susreu i afektiraju jedna drugu, da postaje nemogue napraviti vri-
jednosnu distinkciju, odnosno postaviti jednu kao privilegovanu kategoriju/
pojam nad drugom/im. Kako to Grosz primjeuje, heterogeni elemenati sk-
upa/ova, bilo bioloki ili tehnoloki, imaju zajedniki ontoloki status, kojim
Deleuze i Guattari pokuavaju napraviti pomak izvan ontologije elaborirane
kroz identitet.33 Ono to autore interesuje nije elaboriranje polja ontoloke
razliitosti izmeu stvari zasnovanih na njihovim esencijalnim identitetima,
ve odbijanje teorije znanja odreene identitetom. Upitom o procesualnosti,
produktivnim mogunostima elemenata i skupova za spajanje i vezivanje, au-
tore interesuje produktivnost, ono to stvari rade, a ne ono to stvari jesu.
Dakle, na konceptualnom planu Deleuzea i Guattarija, maina i mainski
(machinic) skup ne opisuje tehnoloki ureaj ili instrument, ve upuuje na
produktivnu konektivnost elemenata. Time odgovor na samo pitanje forme
i funkcije, statusa i materije odreenog elementa skupa se ne moe traiti
putem unutranje dubine datog elementa, ve mora da bude adresirano putem
ispitivanja, kako njegovih veza i konekcija, tako i onih koje pravi sa ostalim
elementima. U ovakvom scenariju, identitet postaje periferan, to znai da
moe, a i ne mora, biti proizveden i kao takav preuzeti odreenu formulac-
iju unutar skupa. Dakle, postavljanjem identiteta nusproduktom, ukazuju se
na pomak od epistemolokog okvira, dok identitet sam postaje produkt his-
torijskih okolnosti. Razmiljanje o drutvenim, materijalnim i tehnikim for-
macijama kao skupovima, kako autori smatraju, zahtjeva epistemoloki ok-
vir drugaiji od onog to u sri ima identitet, a to je upravo pomak od bivst-
vovanja ka postajanju (becoming/s).34
Pojam postajanja ukazuje na to da je re-imaginacija i ponovno poiman-
je razlike i razliitosti neophodno kako bi se prekinula veza sa determiniz-
mom. Razumijevanjem razlika u vrsti, a ne stepenom razlike meu entiteti-

32 Jacques Derrida, Positions, University Chicago Press, Chicago, 1972, str. 41.
33 Elizabeth Grosz, Volatile Bodies: Toward a Corporeal Feminism, Sydney: Allen i Unwin, 1994.
34 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia,
str. 232-310.
LAMIJA KOSOVI 153
ma, omoguuje se zaobilaenje poimanja novog kroz prizmu postojeih for-
macija. Otvoreni konceptualni plan Deleuza i Guattarija nudi prepoznavan-
je i prihvaanje razlike, kako stvari meu stvarima, tako i stvari unutar njih
samih. Ovim se implicira da proces razlikovanja podrazumijeva i sposob-
nost postajanja odreene stvari/pojma/entiteta neim potpuno drugaijim u
prirodi. Kao to je Jill Bioskop, odnosno Bilal, ilustrovao procesom meta-
morfoze, sposobnost postajanja ene-ljudskog bia inkorporira upravo ovo
molekularno mnotvo, prihvaanje razlike i razliitosti po vrsti. Pokrenu-
ta biohemijskim elementima, ija je funkcija promoviranje aktivnog zab-
oravljanja (ali ne i gubitka memorije), metamorfoza kroz koju Jill posta-
je enom-ljudskim biem ukazuje na de-centralizaciju subjektivnog agen-
sa kao jedine determinante transformacije. Sa svakim ulazom i izlazom iz
ljudskog okruenja, Jill dokazuje da posjeduje mogunost postajanja neim
potpuno drugaijim. Njena sposobnost poimanja razliitosti u vrsti lei up-
ravo u procesu postajanja (svijetu molekularnog postajanja). Prema tome,
okvir znanja koji je zasnovan iskljuivo na identitetu ne moe dosei do
procesa postajanja, upravo iz razloga to se postajanje, kao proces, ne moe
hermetiki zatvoriti u polje logike identiteta.
Konano, posmatrajui kiborga, formulisanog Manifestom, kroz kon-
ceptualni plan Deleuza i Guattarija postaje oigledno da je eksplanatorski
okvir u kojem je nastao isuvie limitiran da bi mogao obuhvatiti sve ono
to susreti tijela i tehnologija, kao i produkti njihovih kombinovanja, u sebi
sadre. Pristup Deleuzea i Guattarija u reformulaciji tijela i tehnologija nam
nudi nove, parcijalne vidike - vidike proizvedene kroz organsko utjelov-
ljenje i tehnoloku medijaciju, ispred kojih se binarne relacije gube. Autori
nam kroz svoj rizomatini plan postajanja omoguavaju drugaije poiman-
je intersekcija tijela i tehnologija; poimanja koja nam otvaraju mogunosti
transformacije zasnovane na efikasnom zaobilaenju logike identiteta. Un-
utar njihove filozofije budunosti, tijela su posebne historijske konfiguraci-
je materijalnog i imaterijalnog, uhvaena i artikulisana kroz mnotvo sk-
upova, koji ih donekle odreuju kao posebna tijela, ali nikada ne uspijeva-
ju u potpunosti iskljuiti proces/pokret razlikovanja i mogunost postajanja
drugaijim. Ovakve modifikacije epistemolokog i ontolokog nam otvara-
ju arene u kojima imaginacija budunosti izvan okvira bremena prolosti
postaje mogunost.
154 DIJALOG

The Modification of Virus

in the Theoretical Machine of Disembodiment

The modification of virus in the theoretical machine of disembodiment is

an investigative paper inclined to transgress the rigid boundaries of human-
ity and the logics of identity enveloping the human-machine dichotomy in
order to embrace affirmative currents in the production of subjectivity and
difference; the currents that consist of the processual dynamics of human
and non-human bodies in coagulation or assemblage with each other. In
this respect, the paper explores the conceptual plan of Deleuze and Guattari
giving a special emphasis to the concept of assemblage, and maps it within
the kaleidoscopic in-between space of reality and imagination/science fic-
tion in which dwells Enki Bilals posthuman woman character Jill Bioskop.
In its intimate touch with the philosophy of future, the text tries to illustrate
how Bilals experimental dramaturgy contributes to affirmative rethinking
and re-imagining of the future beyond the burden of the past.
 Dianne Currier

Asembliranje tijela u cyber-prostoru

Tehnologije, tijela i spolna razlika 1

U kljuivanjem ena u nastajuu tehnoloku matricu cyber-prostora,

oformljuje se nova sfera drutvenih praksi, komunikacijskih ak-
tivnosti, orijentacija i teorija. Novonastali savezi izmeu ena nadilaze
tradicionalna vremenska i geografska ogranienja, uz istovremeni razvoj
novih vidova politikog organiziranja, promoviranja i informiranja. Povrh
toga, ene u novim drutvenim prostorima komunikacije, koje nove teh-
nologije generiraju, istrauju kljuna pitanja feminizma, identiteta, spolne
razlike, komunikacije, drutvenih i kulturnih institucija, zajednice, moi i
znanja. Ta istraivanja i djelovanja u jednakoj mjeri izazivaju sumnju, kao i
nadu. Istraivanje mogunosti koje cyber-prostor, kao tehnoloki generiran
drutveni prostor, nudi enama predstavlja opsean i kompleksan projekat
koji izaziva razliite reakcije. Za feministkinje to znai postavljanje istih
opih pitanja koja podravaju i sva feministika propitivanja tehnologije,
poput pitanja kako su odnosi moi distribuirani i aktualizirani u inter-
akcijama ovjeka i tehnologije te koje je mjesto ena u ovoj distribuciji? I
dalje, kako se ovi odnosi, ukoliko ih smatramo nepovoljnim po ene, mogu
preispitivati i transformirati? Jasno je da ova kompleksna pitanja zahtijevaju
istraivanje na viestrukim razinama, od svakodnevnih doticaja ena sa
tehnolokim objektima i praksama u radnoj sferi te u domenu domainstva
i drutva, pa sve do irih teoretskih okvira i vidova znanja unutar kojih se
razumijevanje tehnologije, ena i mukaraca artikulira i djeluje. To ne pred-
stavlja dva zasebna polja istraivanja; naprotiv, smatram da svako ispitivanje
svakodnevnice polazi od, ako ne specifinih, onda zasigurno opih teoretskih
pitanja. Stoga, propitivanje vidova transformiranja koje cyber-prostor, kao
tehnoloki generiran drutveni prostor, nudi enama, podrazumijeva ujedno
i propitivanje naravi tih tehnologija, tehnologije uope, ene i mukarca s
ciljem razumijevanja njihove konfiguracije i meusobnih odnosa.

1 Prevedeno iz: Currier, Dianne. Assembling Bodies in Cyberspace: Technologies, Bodies,

and Sexual Difference. Reload: Rethinking Women + Cyberculture. Eds. Flanagan, Mary,
and Austin Booth. Cambridge: MIT Press, 2002. 519-539.
156 DIJALOG

U ovom eseju istraujem formulacije tehnologije i ene utvrene u oper-

acijama pojedinih epistemolokih struktura logike identiteta i pridruene
strukture binarne opozicije kao i u transformativnim diskursima cyber-
prostora. Koristei tijela kao prijenosnike, istraujem kako ova logika do-
prinosi odreenim razumijevanjima i angairanjima tehnologija, koja su
esto kontraproduktivna za feministike tvrdnje o transformativnim po-
tencijalima cyber-prostora. Na kraju nagovjetavam alternativne vidove
promiljanja tehnologija, utemeljene na idejama Deleuzea i Guattaria, za
koje tvrdim da uspostavljaju konceptualni pomak u odnosu na problematinu
logiku identiteta.

IDENTITET, RAZLIKA I FEMINIZAM

Feministkinje razlike su uvjerljivo ukazale na iskljuivost i opresivnost
binarne opozicije kao epistemoloke strukture kroz koju se esto artikuli-
ra spolna razlika.2 Elizabeth Grosz je ponudila jezgrovit saetak operiran-
ja te strukture: Dihotomno miljenje nuno hijerarhizira i rangira dva po-
larizirana pojma, pri emu jedan pojam postaje povlaten, a drugi njemu
podreen. Podreeni pojam je samo negacija ili poricanje, nepostojanje ili
odsustvo primarnog pojma, njegovo uniavanje. Primarni pojam se defini-
ra potiskivanjem svog drugog te u procesu uspostavljanja svoje granice i
okvira, primarni pojam kreira vlastiti identitet (1994, 3).
Identitet se artikulira u pravcu iskljuenja drugog, pri emu se taj dru-
gi koncipira samo u terminima odreenim od strane nadmonog pojma.
Unutar takve ekonomije identiteta, razlika se koncipira samo u termini-
ma stupnja razliitosti od povlatenog pojma kao smanjenje, odstupan-
je ili nedostatak. Specifinosti sekundarnih pojmova, njihovu razliku po
sebi, nemogue je izraziti samostalno; ona je uvijek ve opisana u odnosu
na prvi pojam sadrana u svojoj razliitosti od njega. Logika identiteta
zapravo je logika istovjetnosti koja razliitost odreuje samo u odnosu na
centralni identitet, koji se i sam determinira kroz taj proces. S obzirom da
binarne opozicije djeluju u svrhu sprovoenja i odravanja ove sveobuhvat-
ne logike identiteta, one razliku ne mogu predstaviti ikako drugaije nego
u stupnjevima. Ta spoznaja ima jasne implikacije za feministiko propiti-
vanje spolne razlike. Prema Luce Irigiray, spolna razlika je razlika u vrsti,
ali je potpuno odbaena od strane ekonomija identiteta koje, djelujui un-
utar psihoanalitikog diskursa, eni uskrauju samostalnost i predstavljaju
je kao ne-mukarca, razliitu samo u stupnju odstupanja od mukarca. Sto-
ga tvrdim, a namjeravam to i dokazati, da binarne opozicije najee tee

2 Za opirniji uvod u tjelesni feminizam i problematiku binarne logike vidi: Irigaray 1985,
Grosz 1994 i Kirby 1997.
DIANNE CURRIER 157
uspostavljanju istovjetnosti te su ak i opozicije, poput opozicije rod/spol,
premda naizgled korisne na odreenom nivou, izrazito problematine, s
obzirom da svu razliitost svode na istovjetnost.
Da bi se eni priznala neovisnost, mora se artikulirati razlika, naroito
spolna razlika, insistira Irigaray. Ona ukazuje na tijela kao jedan vid raz-
like neosporne, neumanjive razlike koja odbija sputavanje binarnim paro-
vima poput uma/tijela, u koje je najee prognana. Binarnosti su uvijek
naglaene prostom injenicom da podreeni lan uvijek premauje svo-
ju oznaku samo drugaijeg od glavnog lana. Tijela ena su uvijek vie
nego kastrirana muka tijela, a i tijela, openito, su vie nego puko odsust-
vo uma. S pojavom feminizma razlike, tijela su postala arine take u ot-
krivanju operacija moi, znanja, drutvenih i kulturnih institucija koje ar-
tikuliraju subjektivitet. Ekscesivnost tijela omoguava istraivanje taaka
loma unutar navedenih artikulacija, kao i transgresivnih, transformacijskih
mogunosti. Grosz objanjava: To je politiki objekat par excellence; nje-
gove forme, kapaciteti, ponaanje, geste, pokreti i mogunosti predstavlja-
ju primarni objekat politike borbe. Kao politiki objekat, tijelo nije inert-
no i fiksirano. To je savitljiv i plastian materijal s mogunou formiran-
ja i organiziranja na sasvim drugaiji nain, ili po razliitoj klasifikacijskoj
shemi, u odnosu na binarni model (1987, 3).
Stoga, brojni su razlozi koji povezuju istraivanje cyber-prostora sa pi-
tanjem tijela. Najprije, tijela su aktivna i neosporna mjesta razlike i, to je
jos vanije, spolne razlike. Drugo, tijela su vana mjesta drutvene artiku-
lacije subjektiviteta. Tree, sve dok su tijela nestalna i ekscesivna, ona vre
pritisak na strukture koje artikuliraju subjektivitet, vjerovatno unapreujui
i puteve transformacije. I naposlijetku, tijela su materijalne take povezi-
vanja sa tehnolokim objektima. Predstavljanjem tijela kao mjesta nestal-
nosti, ekscesivnosti i rastezljivosti, istiem znaaj pitanja razlike u nared-
nom istraivanju diskursa cyber-prostora. Mapiranjem struktura kroz koje
se tijela artikuliraju u diskursu cyber-prostora, moemo prepoznati naine
djelovanja logike identiteta u tim diskursima, kao i implikacije znaajne za
projekte transformacije.

IDENTITET U CYBER-PROSTORU: INFORMACIJSKI UMOVI I TIJELA

Uz povean interes za fenomen cyber-prostora, kako u akademskim i
umjetnikim krugovima, tako i u domenu online zajednica, evidentna je
i pojava brojnih tropa, koji postaju toliko uticajni da se ve prihvataju kao
zdravorazumski. Dva tropa koja dominiraju raspravama o tijelima i cy-
ber-prostorima jesu rastjelovljeni um i virtualno tijelo. Oba se zasniv-
aju na tvrdnji da je fizikim tijelima informacijski zasnovan cyber-prostor
158 DIJALOG

nedostian te u ovom iskljuenju prepoznaju mogunost postizanja trans-

formacije.3 Ispitivanjem naina ustrojavanja tijela putem navedene dvije
postavke, namjeravam dokazati kako tijela u oba sluaja postaju ograniena
i definirana iskljuivo logikom identiteta i djelovanjem razliitih binarnih
opozicija. Istraivanje temeljnih pretpostavki koje podravaju ova dva
tropa, a odnose se na prirodu tijela i doticaje tijela sa tehnologijama koje
podupiru cyber-prostor, jasno ukazuje na sveproimajue djelovanje bi-
narne strukture.
Obogaeno spoznajama izvedenim iz kibernetike i naune fantastike,
stajalite o slobodno-lebdeoj svijesti osloboenoj iz suvinog fizikog ti-
jela predstavlja jedan od najranijih i najuticajnijih tropa u diskursima cy-
ber-prostora. Mogunost takvog radikalnog odvajanja zavisi uveliko od is-
ticanja informacije kao pokretaa cyber-prostora. Posljedice ukrtavanja
informacija sa tijelima ivopisno su elaborirane od strane kibernetikog
istraivaa Hansa Moraveca. Kao pravi zastupnik radikalnog rastjelov-
ljenja, Moravec predvia postbioloko doba u kojem e unaprijeena sna-
ga i sofisticiranost kompjuterskih tehnologija omoguiti uitavanje svijes-
ti u kompjutersku memoriju koja e nadivjeti smrtno fiziko tijelo. Pre-
ma Moravecu, subjekt se locira i konstituira prema obrascu informacija u
mozgu, dok je njegovo/njeno tijelo puki mehaniki prenositelj, esto neudo-
ban. Svijeu, kao modanim obrascem, upravljaju kibernetske petlje pov-
ratne sprege, kao i sistemi za obradu informacija, inei ju u potpunosti
kombatibilnom sa drugim informacijskim obrascima i strojevima za proce-
siranje poput kompjutera. Nakon uitavanja, prema transmigracijskom
scenariju Hansa Moraveca, svijest se kao mrea podataka moe izmjesti-
ti ili uitati u razliite robotike prenositelje sistematski odabrane s ciljem
izvravanja zadataka.
Moravecova eksperimentalna ideja moe se shvatiti kao prijedlog fantastino
zamiljene budunosti; meutim, insistirajui na prednjaenju informacije
kao odluujueg faktora u upravljanju odnosima izmeu utjelovljenih indi-
vidua i tehnologija, Moravec naginje ka epistemolokom pomaku, pri emu
obrada informacija postaje glavna funkcija i definirajua odlika postojan-
ja subjekta i dovodi do gubitka utjelovljenosti: Tjelesni identitet podra-
zumijeva definiranje osobe graom ljudskog tijela. (...) Obrazac-identitet,
s druge strane, sutinu osobe, recimo mene, definira kao obrazac i proces
koji se odvija u mojoj glavi i tijelu, a ne kao maineriju koja podrava taj
proces. Ukoliko se proces odri, ja sam odran. Ostatak je samo amorfna
masa. (Moravec 1988, 116).

3 Znaajni primjeri ovog gledita mogu se nai u Stone 1991 i Rheingold 1991.
DIANNE CURRIER 159
Ljudski organizam postaje specifina raspodjela informacija, koje se
meusobno razmjenjuju, isprepliu i mijeaju sa drugim sistemima za obradu
informacija. Prema rijeima N. Katherine Hayles (1994), ovaj neuiveni
spreni sklop izmeu informacijskih sistema bazira se na izdvajanju infor-
macija iz materijalnih oznaka koje ih sjedinjuju.
Djelovanje ovog temeljnog dualizma moe se uoiti u dva sluaja
iskljuenja iz materijalnog tijela koja se javljaju prilikom prednjaenja in-
formacijskih obrazaca u kibernetikom modelu. Prvi momenat podrazumi-
jeva iskljuivanje umova iz tijela. Svijest se uitava, a tijela su suvina.
U ovom sluaju dolazi do jasnog ponavljanja raskola izmeu uma i tije-
la, pri emu se tijelo poima kao potpuno razliito od uma, odnosno infor-
macije. U drugom sluaju, informacijski procesi u nadlenosti tijela, poput
DNA sekvencioniranja i petlje povratne sprege centralnog nervnog sistema,
iskljuuju se iz rezidualne tjelesne materijalnosti. Iako se naizgled dotie
tijela, drugi primjer ipak ne uspijeva izbjei binarnu strukturu. Tijela su
proeta informacijom do te mjere, da se dihotomija materijalno/nematerijal-
no uspostavlja izmeu informacijskih sistema tijela, koja se mogu ukljuiti
u kibernetiku petlju, i fizikog substrata koji to ne moe. Sve dok rezidu-
alno materijalno tijelo ostaje iskljueno iz kruga informacija, ideja o infor-
macijskom tijelu nudi jo jednu priliku rastjelovljenja.
Za Moraveca, ali i kibernetiku uope, informacija, kao obrazac i proc-
es, jasno je suprotstavljena materijalnom. U djelu Kako smo postali post-
ljudi (1999), N. Katherine Hayles sprovodi detaljnu rekonstrukciju infor-
macija izdvojenih iz materijalnosti te istrauje kako je to postignuto kroz
niz epistemolokih pomaka, sa polazitem u kibernetici, koji ustanovljuju
binarnu strukturu u samim osnovama informacijske teorije.
Sutina nije samo u tome da izdvajanje informacija iz materijalne osnove
predstavlja imaginarni postupak, jo je bitnije da poimanje informacije kao
zasebne od medijuma koji je predstavlja, ini glavni imaginarni postupak
kojim se holistiki fenomen konstruira kao dualizam informacije i tvari.
Stoga, ono to se u Moravecovom transmigracijskom scenariju ini kao
oigledna dihotomija um/tijelo, zapravo se odnosi na jo bitniju opozici-
ju informacije i fizike tvari, na binarnost materijalnog i nematerijalnog.
Ova razlika proima svakodnevnu predodbu cyber-prostora, kao mjesta u
kojem informacija predstavlja jasno povlateni lan, a tvar njenu povlatenu
opoziciju. Prema tom shvatanju, informacija funkcionira kao odreujui
princip u teoretiziranju suoavanja organskih utjelovljenih subjekata sa
tehnolokim strojevima i cyber-prostorom kao drutvenom sferom. Kao
takva, ona determinira obzor unutar kojeg se artikuliraju opseg i vid odno-
sa te podupire svaki naredni poduhvat transformacije. To moemo vidje-
160 DIJALOG

ti i na djelu ukoliko pratimo kako dva sluaja iskljuivanja informacije

iz materijalnog, koje nagovjetava Moravec, funkcioniraju kao osnova za
nastajanje tropa rastjelovljenja i virtualnog tijela, uz istovremeno uspostav-
ljanje tvrdnji o transformaciji.

RASTJELOVLJENJE
Cyber-prostor je, od prvih tematiziranja u nauno-fantastinim romani-
ma Gibsona, Sterlinga i Stephensona pa sve do rastueg okupiranja kritike
i popularne misli, konzistentno predstavljan kao isto informacijska zona
generirana unutar globalnih komunikacijskih mrea. Na temelju takvih tvrd-
nji, sasvim je opravdano pretpostaviti da cyber-prostor predstavlja podruje
dostupno iskljuivo rastjelovljenoj svijesti, baziranoj na informaciji, dok
je materijalnosti tijela pristup jednostavno onemoguen. Umjesto da se
iskljuivanje materijalnog tijela poima kao tehniko ili teoretsko ogranienje,
njegovo protjerivanje se posmatra kao ekskluzivni nain subjektivne trans-
formacije. Nematerijalna drutvena podruja Interneta veliaju se kao re-
alnost unutar koje fizika obiljeja poput spola, rase, slabosti i dobi post-
aju nebitna, omoguavajui na taj nain formiranje ravnopravnijih virtu-
alnih zajednica. Prema Howardu Rheingoldu: Karakteristike poput rase,
roda, dobi, nacionalnog porijekla i fizikog izgleda nisu vidljive, osim ako
ih osoba sama ne odlui javno izloiti. (...) Osobe kojima fiziki hendike-
pi oteavaju sklapanje novih prijateljstava otkrivaju da ih virtualne zajed-
nice prihvataju kako su uvijek eljeli/e biti prihvaeni/e kao mislitelje/ice,
prenositelje/ice ideja i osjeajna bia, a ne kao spremite mesa koje izgleda,
hoda ili govori na odreeni nain (ili ne hoda i ne govori) (1993, 26).
Premda oigledno zasnovan na iskljuenju i izmjetanju materijalnih ti-
jela od strane informacijskih tehnologija, ovaj model transformacije, za ra-
zliku od Moravecovog, donosi sofisticiraniju predstavu tijela. Tijela nisu
puki amalgam informacijskih sistema i materijalnih struktura ve povrine
upisivanja. Dok rasa, dob i slabost mogu predstavljati oznake fizike stvar-
nosti u skladu sa opim konstruktivistikim okvirom jo je openitiji
stav da te oznake nisu samo bioloke datosti. One su konstituirane kao
odrive i aktivne kateogrije ija se znaenja atribuiraju u procesu upisi-
vanja drutvenih i kulturalnih vrijednosti i oekivanja u sama tijela. Stoga,
tijela nisu puki nijemi fiziki objekti, nemoni da stupe u zonu informaci-
ja, ve nepovratno ispisana i oblikovana drutvenim kategorijama i vrijed-
nostima koje sputavaju i tlae utjelovljenog subjekta. Proces transformaci-
je koji obeava rastjelovljenost zasniva se na prevazilaenju tih oznaenih
i kompromitiranih tijela. Taj scenario rastjelovljene drutvene interakcije
feministkinjama nudi mogunost istraivanja identiteta nesputanih konven-
DIANNE CURRIER 161
cionalnim reprezentacijama spolne razlike, odnosno mogunost shvatanja
oroenog identiteta kao socijalnog konstrukta koji spolnim tijelima dod-
jeljuje podreen status. Proces rastjelovljenja podrazumijeva protjerivanje
oroenog identiteta u podruje materijalnog, iskljuivanje iz cyber-prosto-
ra zajedno sa fizikim spolnim tijelom, kao i oslobaanje ena u konstru-
iranju vlastitog spolnog identiteta.
Tehnologije koje omoguavaju enama da izraze svoje ideje na nain koji
prevazilazi bioloko tijelo, osnauju ih i u redefiniranju izvan povijesnih
kategorija ene, druge ili objekta (Shade 1996).
U feministikim analizama cyber-prostora potpuni raskol izmeu uma
i materijalnog tijela predstavlja rijedak sluaj, ee su istraivane nijanse
i nivoi rastjelovljenja. Feministkinje, poput Stone i Turkle, iako prihvataju
mogunost transgresije u procesu samo-kreiranja rodno neodreenih iden-
titeta unutar cyber-prostora, tvrde da je spona sa fizikim, stvarnim ti-
jelom neizbjena. Feministkinje koje zastupaju navedeno stajalite zahti-
jevaju sofisticiranije razumijevanje odnosa izmeu tijela i identiteta. Tako na
primjer, Allucquere Rosanne Stone insistira da bez obzira koliko virtualan
subjekt postao, uvijek postoji i pridrueno mu/joj tijelo. Ono moe biti negd-
je drugdje (...) ali svijest ostaje vrsto ukorijenjena u tjelesnome. Povijesno
gledano, tijelo, tehnologija i zajednica tvore jedno drugo (1991, 111).
Stone smatra da je odnos izmeu rastjelovljenog entiteta u cyber-pros-
toru i rastjelovljenog/e kompjuterskog/e korisnika/ce neprestano posredo-
van od strane drutvenih formacija i hijerarhija koje okruuju tehnologiju i
subjektivitet, uvijek artikulirajui jedno u odnosu na ono drugo. Bez obzi-
ra na kompleksnost razumijevanja ustrojstva utjelovljenog subjektiviteta,
Stone i dalje artikulira svoje stajalite unutar binarnog okvira um/tijelo.
Unutar takve formulacije nematerijalni cyber-prostor jasno je razgranien
od materijalnosti tijela. Svijest moe nastanjivati oba podruja; meutim,
sve dok materijalna tijela ne mogu sudjelovati u nematerijalnom cyber-
prostoru, a svijest moe, jasna opozicija izmeu tijela i uma opstaje. Stoga
moemo uvidjeti da mogunost subjektivne transformacije u cyber-prosto-
ru znai angairanje rastjelovljenih post-rodnih ideniteta, ime se, bilo im-
plicitno ili eksplicitno, binarnost um/tijelo afirmira u ravni sa opozicijom
materijalnog/nematerijalnog.

VIRTUALNA TIJELA
Ukoliko se rastjelovljena svijest smatra prvim sluajem izmjetanja, u
skladu sa kibernetskim poimanjem tijela, onda trop virtualnih tijela predstav-
lja drugi sluaj, odnosno razgraniavanje informacijskog tijela. To stanovite
se zasniva na informacijskom aspektu tijela, kao i konstruktivistikom ra-
162 DIJALOG

zumijevanju utjelovljenja, te spekulira o moguim vidovima utjelovljen-

ja u cyber-prostoru. Umjesto potpunog iskljuenja tijela iz informacijskog
prostora, ideja virtualne utjelovljenosti sugerira mogunost tumaenja ili
(re)konstruiranja tijela uz pomo tehnologije u entitet koji e taj prostor
moi nastanjivati. Potencijal za transformaciju javlja se u procesu radikalne
modifikacije tokom prelaska u cyber-prostor. Ovaj model razmatra spek-
tar scenarija virtualnog utjelovljenja, od ega su najistaknutija utjelovlje
nja unutar elektronskih drutvenih prostora te posredstvom tehnologija vir-
tualne realnosti.
Kada je Internet u pitanju, pojam virtualnog tijela naroito se upotre-
bljava u kontekstu tekstualno (a ponekad i grafiki) zasnovanog drutvenog
okolia. U multi-korisnikim, interaktivnim podrujima Interneta osobe se u
stvarnom vremenu ukljuuju u brojne aktivnosti, od kojih se neke (naroito
erotske) u znaajnoj mjeri oslanjaju na tekstualnu artikulaciju i reprezent-
aciju tijela. Ta virtualna tijela se konstruiraju kao informacijska reprezen-
tacija odreenih fizikih karakteristika, atributa, stavova, izriaja, te funk-
cioniraju kao mjesto interakcije sa drugim virtualnim tijelima. Konstrukci-
ja tih tijela odvija se u skladu sa individualnim eljama. Takoer, vizual-
ni avatari, koje korisnici/e prisvajaju u grafiki sofisticiranijim drutvenim
okoliima, nisu puka grafika ikona manipulirana od strane korisnika/ca,
ve lik koji oni/e sami/e zamiljaju i kreiraju. U terminima transformaci-
je, ova virtualna tijela operiraju na slian nain kao i rastjelovljenje. Kao
proizvod nezavisnog izbora i samo-kreirane reprezentacije, virtualna tije-
la obeavaju izbavljenje iz okova drutva i kulture koji sputavaju stvar-
no tijelo. Lyn Cherney objanjava, Tijela u virtualnom prostoru mogu se
kreirati programiranjem. Stvarni rod se moe smijeniti, boja koe privre-
meno zaboraviti, godine i slabost izbjei (1996).
Reprogramiranje tijela ini premisu i drugog koncepta virtualnog tije-
la generiranog uz pomo tehnologije virtualne realnosti. Ta tehnologija sub-
jekte smjeta unutar vizualne reprezentacije prostora kojim se oni/e mogu
kretati u stvarnom vremenu, posjedujui grafiki reprezentirana virtualna
tijela, te stupati u interakciju sa drugim informacijskim objektima u simu-
liranom okoliu. Virtualna tijela, u ovom sluaju, imaju direktan odnos sa
aktualnim tijelima, s obzirom da aktualna tijela odreuju pokret i per-
spektivu, to se u virtualnom okoliu doivljava putem vizualne imerzije, a
do odreenog stupnja i taktilnih osjeta. Ipak, virtualno tijelo nije eterini/a
dvojnik/ca ili elektronska sjena koja zrcalni lik tijela prenosi u informaci-
jski okoli. Prolazei kroz proces elektronske rekonstrukcije u virtualno ti-
jelo, tijela mogu poprimiti bilo koji oblik unutar informacijskog prostora.
Jo jednom uviamo mogunost preoblikovanja tjelesnih atributa, poten-
DIANNE CURRIER 163
cijala i funkcija uz pomo manipuliranja njihovim informacijskim obrasci-
ma. Howard Rheingold, u svom istraivanju mogunosti erotinih susreta u
cyber-prostoru budunosti, opisuje jedno takvo remapiranje tjelesnih zona
i znaenja: Ako moete mapirati vae ruke na noge vae lutke te proetati
prstima po cyber-prostoru (...) nema razloga da vjerujete kako neete moi
mapirati vae genitalne nerve na manualne senzore ta iskusiti direktan gen-
italni kontakt dodirujui ruke (1993, 352). Stoga, sve dok je virtualno tije-
lo, u navedenom primjeru, povezano sa kinetikom energijom i informacijs-
kim krugom stvarnoga tijela, znaenje i funkcije tjelesnih dijelova mogu
se modificirati prilikom prevoenja u informacijsko tijelo.
Pregledom oba koncepta virtualnih tijela nastojala sam ukazati, premda
na razliite naine, na odnos izmeu virtualnog i stvarnog tijela. Stvar-
no tijelo mora se tumaiti i razobliavati u skladu sa individualnim eljama
kako bi se osigurala vjernija reprezentacija identiteta koncipiranog od strane
same osobe. Virtualno tijelo, kao takvo, ne zahtijeva potpuno odbacivan-
je tijela; ono prije predstavlja pokuaj reartikuliranja odreenih tjelesnih
atributa u drugom kontekstu, kao i preoblikovanja tjelesnih reprezentacija,
znaenja i funkcija. S obzirom da se tijela mogu prenositi u cyber-prostor,
njihova iskljuenost se zasniva jedino na izvoenju informacijskog tijela iz
materijalnog tijela. Kompleksnim koncipiranjem rastjelovljenog identite-
ta, bez obzira na kompleksnost ili stupanj odnosa izmeu virtualnih i re-
alnih tijela, namee se inherentna pretpostavka o iskljuivanju materijal-
nog iz isto informacijskog podruja. Jo jedanput, ta prepreka predstavl-
ja odgovor na elju za prevazilaenjem ogranienja materijalnog tijela fil-
triranjem nepoeljnih kulturalnih i drutvenih upisivanja u procesu prelaska
iz realnog i virtualno. S obzirom da formulira pretpostavku o svijesti koja,
jednom osloboena ogranienja i oznaka materijalnog tijela, moe samo-
stalno artikulirati vlastiti identitet, konstrukt virtualnih tijela podrazumije-
va jednake mjere iskljuivanja i udaljavanja od fizikog tijela kao to je to
sluaj i sa konceptom rastjelovljenja.
Kao to smo vidjeli, oba tropa, rastjelovljene svijesti i virtualnih tije-
la, su zasnovana na premisi o povlatenom poloaju informacije unutar bi-
narnosti informacija/tvar. Unutar tog teoretskog obzorja, binarnost nem-
aterijalno/materijalno djeluje kao vladajua distinkcija cyber-prostora, u
skladu s kojom se neminovno realiziraju svi pokuaji tumaenja utjelov-
ljenja i tijela. To rezultira ili jasnim razdvajanjem nematerijalnog uma i
materijalnog tijela, ili podjelom na informacijsko-tijelo i materijalno-tije-
lo, ime se takoer podupire razlika um/tijelo. Iako se distancira od oba ti-
jela, um ima mogunost upravljanja informacijskim tijelom. Na taj nain,
logika identiteta, djelujui kroz binarne strukture uma/tijela, nematerijal-
164 DIJALOG

nog/materijalnog, regulira odreena shvatanja tijela koja proimaju kon-

cept transformativnog cyber-prostora. Tijelima se porie razliitost sve dok
su sputana binarnom strukturom unutar koje se oblikuju samo u terminima
svoje opozicije, kao nedostatak, negacija ili umanjenje povlatenog pojma
nematerijalnog uma. Njihove posebnosti i razliitosti, ukljuujui i spol-
nu razliku, su zatakane, kao i svako razmatranje njihovog neumjerenog i
transgresivnog potencijala. Stoga, moemo uvidjeti kako je svaki koncept
utjelovljenja, koji rezultira ponovnim uspostavljanjem dihotomije um/tije-
lo, oigledno kontraproduktivan za feministkinje. Nadalje, zasienost cy-
ber-prostora binarnim opozicijama predstavlja ogranienje, a ne poticaj
moguoj transformaciji.

OROENA TIJELA I PROTETIKE TEHNOLOGIJE

Ukoliko se tijela artikuliraju kroz diskurse informacijskog prostora, u
potpunosti podravajui binarnu strukturu materijalno/nematerijalno, kao i
generalizirajuu logiku identiteta, elim ukratko istraiti kako se ova logi-
ka angaira na mjestima koja tee transformaciji. Takva mjesta su broj-
na; ipak, dva kljuna mjesta ili vida transformiranja naroito dominira-
ju diskursom cyber-prostora. Prvi je rod, predstavljen kao rekonfiguracija
preovladavajuih socijalnih konstrukcija spolnog identiteta. Drugi je pro-
teza, kao vrsta interakcije sa tehnologijom, oznaena kao sredstvo za posti-
zanje promjene.
Smatram da postojanost dualizma um/tijelo, kao i pridruene binarnosti
nematerijalno/materijalno, objanjava njihova usklaenost sa uoblienjem
roda kao informacijskog obrasca distanciranog od materijalnosti spolnog
tijela. U transformativnom promiljanju cyber-prostora rod postaje kljuno
polazite transformacije, s obzirom da se poima kao informacija upisa-
na u materijalno tijelo, koje je mogue prevazii u procesu rastjelovljenja
ili virtualne reartikulacije. Prema tom stajalitu, rod kao informacija ima
dva modusa djelovanja. U prvom modusu je rod, premda distanciran, jo
uvijek pridruen materijalnom spolnom tijelu, od kojeg se u stvarnosti ne
moe lako razdvojiti; ipak, rastjelovljenje ili virtualnost omoguavaju izb-
jegavanje rodnih obrazaca. Prema drugom modusu, unutar isto informaci-
jskog cyber-prostora rod je slobodno-lebdei obrazac koji, kako tvrdi Sherry
Turkle, pojedinci/ke po elji mogu prihvatiti i napustiti: Kada sam razgov-
arala sa uesnicima/ama MUD-a o njihovim iskustvima sa zamjenom roda,
uvjerili/e su me da im ova praksa omoguava razradu linih problema sa
kojima su se suoavali/e, prihvatajui svoju vlastitu femininost i/ili masku-
linost (1994).
DIANNE CURRIER 165
Rod je postao naroito preispitivan koncept unutar feministike teori-
je posljednjih godina pa je njegovo koritenje u diskursima cyber-prosto-
ra problematino na vie nivoa. Iako takvo uobliavanje roda upuuje na
monu vezu izmeu tijela i roda vezu koju moe poremetiti samo drastina
tehnoloka intervencija ovim modelom rod je jasno ugraen u binarnost
informacija/tvar. Ukoliko rod, u manje napuenim sredinama poput cy-
ber-prostora, moe lebditi osloboen od tijela, onda on posjeduje status
informacije, nasuprot tjelesnoj materiji u koju je upisan. Uobliavanjem
roda kao drutveno proizvedenog informacijskog obrasca, koji se ne su-
protstavlja svijesti, jednom kada se ona odvoji od tijela, takoer predstav-
lja podravanje binarne opozicija, u ovom sluaju izmeu uma-informaci-
je i tijela-tvari. Ovakvo uobliavanje ide u prilog stajalitu da svijest moe
uestvovati u interakciji sa razliitim rodnim obrascima po volji korisnika/
ce unutar informacijskog prostora.
Prolih godina feministkinje su uslonjavale ovaj model odjeljivog roda,
bazirajui se upravo na njegovoj privrenosti dihotomijama poput uma i ti-
jela. Gatens (1983) je uvjerljivo ukazala na odjeljivost i zamjenjivost spol-
nih tijela i drutveno upisane maskulinosti/femininosti. Ona smatra da su
takva upisivanja duboko ukljuena u nain na koji su tijela ivljena te da
su spolna tijela upletena u nain doivljavanja femininosti ili maskulinos-
ti. Ipak, u elji za cyber-transformacijom ove kompleksnosti se neminovno
pojednostavljuju do nivoa raz-oroene svijesti koja ugovara nove (ili ne)
odnose premu rodu, za razliku od odnosa koje uspostavlja fiziki, spolni i
utjelovljeni subjekat. ak i feministkinje poput Stone, koje preziru svako
jasno raspolovljenje materijalnog, spolnog tijela i socijalno oroenog uma,
zastupajui kompleksnije meu-odnose subjektivnosti i utjelovljenja, ostav-
ljaju mogunost virtualne zamjene roda, ime podupiru binarnost rod-um/
spol-tijelo. Stoga svako stanovite, bazirano na nekritikom uobliavanju
roda kao odjeljivog informacijskog obrasca i mjesta transformacije,
karakteristino za teoretiare/ke poput Turkle, Cherney, Shade i Rheingol-
da, ostaje ogranieno logikom binarnosti i ekonomijom identiteta, kao i u
nemogunosti da zamisli tijela unutar cyber-prostora i artikuliranjem raz-
like ostvari transformativni potencijal.
Drugi konceptualni model koji sam predloila odnosi se na protezu,
kljunu za usaivanje logike identiteta u samu sr mnogih cyber-transfor-
macijskih promiljanja. Pod protezom podrazumijevam odreenu koncep-
tualizaciju podruja i oblika povezivanja subjekata i tehnologija. Jednos-
tavnije reeno, protetiko poimanje tehnologije podrazumijeva povezivanje
tehnolokog objekta ili prakse, sa tijelom subjekta, uz neki oblik djelovan-
ja na to tijelo njegovo unapreenje, preoblikovanje. Naoale unapreuju
166 DIJALOG

domet oka, pacemaker regulira rad srca, telefoni unapreuju domet gla-
sa. Mnogo sofisticiraniji vid proteze predstavlja poznati kiborg Donne Har-
away, koji slavi mutiranje tijela isprepletenog tehnologijama. U sluaju ki-
borga, ljudskost se transformira u procesu ispreplitanja kojim se tei uk-
loniti drutveno konstruiran ljudski subjekt. Tvrdim da tijela i tehnologi-
je, bez obzira na permutacije nastale njihovim protetikim povezivanjem,
ostaju sputane logikom identiteta ili istovjetnosti koja strukturira sve bi-
narne opozicije.
Logika identiteta proima protetiki model interakcije, negirajui tijelima
ili tehnologijama svaku mogunost nezavisnosti i razlikovanja. Protetika
jednadba je 1+1. Ona poinje izvornim samo-identinim entitetom kojem
se zatim dodaje neki vanjski element koji ostvaruje neki uticaj na njega. El-
emenat pridruen izvorniku poima se samo u terminima njegove razliitosti
od izvornika, odnosno kao ne-izvoran. Na primjeru utjelovljenih subjeka-
ta i tehnologija uoljivo je kako nad samo-identinim i integriranim sebst-
vom tehnologija kao ne-sebstvo (ili objekat) vri uticaj i potie promjenu.
Bez obzira na novonastali entitet, izvorno binarno razgraniavanje sebst-
va/ne-sebstva svodi cjelokupan proces na logiku istovjetnosti. Istovjetnost
se nagovjetava u postuliranju singularne, postojane i utvrene jedinice (1)
kao osnove za sve ostale odnose. Ovu logiku istovjetnosti uvidjeli smo u ra-
nije ponuenom pregledu promiljanja tijela i cyber-prostora. Kompjuterski
ekrani i tastature, ipovi i kablovi, kao tehnologije cyber-prostora koje gen-
eriraju polje informacija s druge strane ekrana, dolazei u doticaj sa tijelom,
nastoje ga ili u potpunosti protjerati s jedne strane ekrana ili raspoloviti na
informacijsko virtualno tijelo i materijalno tijelo, pri emu jedno djeluje na
drugoj strani ekrana. Bez obzira na ishod, fundamentalni susret izmeu tije-
la i tehnologije pojanjava se kao djelovanje neke ne-tjelesne sile ili en-
titeta na integrirano tijelo, ime se jasno ponavlja binarna logika. Stoga je
bilo koje promiljanje cyber-prostora, zasnovano na protetikom razumi-
jevanju odnosa tehnologije i subjekata, ve smjeteno u binarnu strukturu,
sa ogranienom mogunou transformacije miljenja.
Transformacija na osnovu samo jednog ili oba navedena okvira nemogua
je s obzirom na njihovu utemeljenost u epistemolokim strukturama identiteta
koje onemoguavaju bilo kakvu artikulaciju nezavisne razlike, ukljuujui
i spolnu razliku. Feministkinje koje se bave promiljanjem spolne raz-
like u terminima posebnosti, svako istraivanje transformativnih potenci-
jala cyber-prostora trebale bi zapoeti preosmiljavanjem tijela, tehnologi-
ja, kao i vidova njihove interakcije, a ne pretpostavkom o jedinstvenom
samo-identinom tijelu proteze ili zamiljanjem roda odvojivog od tijela.
U ovom momentu se pozivam na Deleuzea i Guattaria, uvodei razliito
DIANNE CURRIER 167
promiljanje veze izmeu tehnologija i pojedinaca/ki ono koje podra-
zumijeva alternativno razumijevanje tijela i tehnologija te afirmira razliku
a ne identitet i istovjetnost.

DELEUZE I GUATTARI: ASEMBLIRANJE TIJELA

Status razlike predstavlja centralno pitanje u radu Deleuzea i Guattaria.
Za potrebe ovoga poglavlja namjeravam koristiti koncept asemblaa, kao
polaznu taku istraivanja njihovog sloenog i zahtjevnog konceptualnog
terena. Promiljajui interakcije izmeu tijela i tehnologija u terminima
asemblaa, elim dokazati da je mogue uobliiti odreeni koncept i izvan
logike identiteta. Taj koncept otvara podruje istraivanja koje u svojoj os-
novi ima razliku. Takav pokuaj je oito od znatne koristi za feministkin-
je posveene artikuliranju nezavisne spolne razlike i ispitivanju mogunosti
njenog elaboriranja u razliitim tehnolokim uobliavanjima cyber-prosto-
ra. Proces uspostavljanja razlike kao osnove za operacije asembliranja ela-
boriran je u opsenom i kompleksnom korpusu djela Deleuzea i Guattaria.
Premda u ovom radu ne mogu detaljno istraiti cjelokupan korpus, nasto-
jat u ukazati na brojne kljune karakteristike njihovog koncepta asemblaa
koji preoblikuje mjesto susreta tijela i tehnologija te spekulira o moguim
doprinosima feministikom angairanju u cyber-prostoru.
Prema Grosz, Deleuzeov koncept asemblaa sugerira potpuno drugaiji
nain razumijevanja tijela u njegovoj povezanosti sa drugim tijelima, ljuds-
kim i neljudskim, ivim i neivim, kao i spajanje organa i biolokih procesa
sa materijalnim objektima i drutvenim praksama uz odbijanje potinjavanja
svijesti ili biolokim organizacijama (1987, 165). U navedenom Grosz
upuuje na neke od kljunih pomaka koje koncept asemblaa ini: odbi-
janje identiteta ili jedinstva kao vladajue logike, kao i pomak u odnosu
dijelova i cjeline, s fokusom na promicanje spojeva i poveznica. Ispitujui
njihov nastanak i funkcioniranje, moemo uvidjeti kako se asemblai arti-
kuliraju u polju razlike, prevazilazei identitet kao osnovu.
Asemblai su funkcionalni konglomerati elemenata, odnosno komponen-
ti koje se ne trebaju shvatati kao ujedinjeni, postojani ili samo-identini en-
titeti ili objekti. U takvom asemblau sile i tokove komponenata se susreu i
povezuju sa silama i tokovima drugih elemenata; rezultat su raspreni spoje-
vi koji ine asembla. Iako se bavi spojevima razliitih objekata i entite-
ta, ovo nije prosti protetiki model povezivanja dodavanjem. Za Deleuzea
i Guattaria, samo-identino tijelo ili objekat ne postoji kao izvorno, prije
ili izvan polja susreta koji ga artikuliraju unutar odreenog asemblaa. Ne
postoji izvorno cjelovito tijelo, rastavljano na organe, pokrete, dijelove, sile
ili informacijske tokove, koji se zatim uklapaju u asemblae. Tijela i os-
168 DIJALOG

tale komponente su radije podruja mnogostrukosti koja se unutar svakog

asemblaa privremeno povezuju i svrstavaju.
Deleuze i Guattari tvrde: Za trenutak emo napomenuti da asemblai
sadravaju nekoliko vrsta elemenata (ili mnogostrukosti): ljudske, drutvene
i tehnike strojeve (...) Ne moemo vie govoriti o odreenim mainama,
samo o vidovima meusobnog proimanja mnogostrukosti koje u svakom
momentu formiraju jedan strojni asembla (1987, 36). Upravo se ovim in-
sistiranjem na mnogostrukosti kao osnovi asemblaa prevazilazi protetika
jednadba. Za Deleuzea i Guattaria koncept mnogostrukosti postaje kljuan
za premjetanje iz podruja identiteta i istovjetnosti na razmiljanje o ra-
zlici u terminima koji nisu nedostatak ili negacija. Oni razlikuju dva tipa
mnogostukosti koja karakteriziraju dva tipa razlike razlika u stupnju i ra-
zlika u vrsti.
Razlika u stupnju se artikulira u odnosu na identitet ili jedinstvo kao
primarni lan. Ona se strukturira oko centralnog identiteta koji djeluje kao
odluujui faktor na osnovu kojeg se sva razlika poima u terminima sma-
njenja, udaljavanja ili poveanja. Diferencirani entiteti ili elementi nisu
shvaeni u terminima zasebnog postojanja ili osobina, ve su uvijek artiku-
lirani u odnosu na primarni lan. Za Deleuzea to ini strukturu identiteta, s
obzirom da se razlika prepoznaje samo u terminima stupnja neslaganja sa pri-
marnim identitetom. Zbroj u ovom sluaju je iskazan kao 1 + 1 + 1, odnos-
no, kao veliina sastavljena od mjerljivih zbrojeva ili umnoaka identinih
elemenata te uvijek djeljiva na temeljne jedinice (1). Prema Deleuzeu, ra-
zlike u vrsti su potpuno razliitog ustrojstva u odnosu na razlike u stup-
nju. To su razlike koje se ne artikuliraju u odnosu na prijanju cjelovito-
st, identitet ili centralnu determinantu. One nisu razliite od, ve razliite
meu sobom. Mnogostrukosti zasnovane na ovoj razlici su heterogene i
trajne; nisu sainjene od odreenih, homogenih i identinih elemenata niti
su djeljive na primarne temeljne jedinice. Kada se dijele mijenjaju svojst-
va. Ove mnogostrukosti ne karakterizira veliina, ve intenzitet; sto-
ga, promjenom oblika ne dolazi do smanjenja niti poveanja, odnosno do
promjene stupnja, ve do promjene svojstva mnogostrukosti, njihove vrste
(Deleuze 1988, 46-47). Za Deleuzea samo razlika u vrsti afirmira razliku
kao pozitivno svojstvo, a ne kao nedostatak ili smanjenje.
Ukoliko su elementi asemblaa mnogostrukosti koje se ukrtavaju sa
drugim mnogostrukostima, svako ukrtavanje e stvoriti druge mnogostru-
kosti koje e se od svojih prethodnika razlikovati po svojstvu. Na taj nain,
svaki element u sljedeem spoju i asemblau postaje neto drugo. Stoga,
kada govorimo o elementima ili komponentama asemblaa, moramo upam-
titi da ta sadrina asemblaa nije nikada trajna, postojana, zasebna i samo-
DIANNE CURRIER 169
identina. ak to vie, mnotvo tokova i djeliminih fragmenata informaci-
ja, tvari, ideja, estica, pokreta i intenziteta srasta u odreenu prepoznatlji-
vu formu koja funkcionira unutar konteksta odreenih asemblaa. Kao tak-
vi, dodiri izmeu elemenata asemblaa ne nastavljaju se na bazi protetike
veze. Radije se moe rei da se mnogostrukosti sa svojim tokovima, sila-
ma i intenzitetima povezuju sa drugim tokovima i silama uslonjavajui
na taj nain druge mnogostrukosti. One nisu hibridi niti varijacije; razli-
kuju se u vrsti i ne moe im se dokazati porijeklo od izvornog, jednostru-
kog entiteta.
Ukoliko se asembla ustrojava u procesu razlikovanja, a njegove kompo-
nente nisu organizirane u skladu sa politikom identiteta, onda binarne opozici-
je vie ne predstavljaju primjeren nain za uspostavljanje statusa bilo kojeg
elementa. Tako se, na primjer, umovi i tijela ne mogu vie shvatati kao od-
nos binarnosti, gdje se jedan poima u terminima drugog, pri emu su tijela
obiljeena kao nedostatak ili manjak svijesti. Umjesto toga, ona su razliita
po sebi i meu sobom, a njihov odnos se vie ne zasniva na bilo kakvoj hi-
jerarhiji. Oba elementa jednako sudjeluju u produktivnom djelovanju. Nji-
hove sile se ukrtavaju i mijeaju na nain koji onemoguava uobliavanje
jednog kao umanjenice drugog, povlatenog lana. Oigledno je da u polju
razlikovanja nastaje novi koncept tijela. Umjesto organiziranih, ujedinjenih
objekata podreenih svijesti, tijela se postavljaju kao zbornici neusklaenih
tokova, materijala, impulsa, intenziteta i djelatnosti. Ona se uobliuju unu-
tar kompleksnog polja odnosa uspostavljenih sa tokovima i silama oblinjih
objekata, znanja, podruja i institucionalnih praksi u prelaznim, funckional-
nim asemblaima. Grosz opisuje takva tijela kao diskontinuiranu, nesjed-
injenu seriju procesa, organa, tokova, energija, tjelesnih tvari i bestjelesnih
manifestacija, brzina i trajanja (1988, 164).
Koncept asemblaa, dakle, sugerira dva pristupa razumijevanju tijela. Pre-
ma prvom, tijela su neosporna mjeavina materijala, hemijskih i elektrinih
impulsa, koji nisu dio bilo kojeg nepromjenjivog uzorka; ona su nepresta-
no u pokretu, otvorena za kontekste i polja objekata i diskursa kroz koja
mogu cirkulirati. Prema drugom, odreena tijela se artikuliraju ili aktualiz-
iraju unutar kompleksnih asemblaa drugih tijela, objekata, institucija, teh-
nologija, sistema znakova i odnosa moi koji ih nastoje ujediniti i ustaliti,
ali u tome nikada ne mogu u potpunosti uspjeti.
S obzirom da sam u dosadanjoj raspravi o asemblau koristila termine
poput konstrukcije i konstitucije, moram upozoriti da se koncept asemblaa
ne bi trebao tumaiti kao konstruktivistiki. Asemblai sugeriraju potpuno
razliit modus razumijevanja ustrojstva i djelovanja tijela (i drugih objekata)
od konstruktivistikih modela. Kratak pregled naina na koji svaki model
170 DIJALOG

tumai odnos cjeline prema dijelovima ilustrira jo jedan od teoretskih po-

maka naznaenih ranije od strane Deleuzea i Guattaria. Konstruktivistiki
koncept podrazumijeva sveobuhvatan sistem ili strukturu koja ureuje svoje
sastavne dijelove. Ta cjelina ne samo da prevazilazi dijelove ve ih takoer
odreuje kao u nju interpolirane. Tako se, na primjeru tijela, bioloko
ensko tijelo interpolira u drutvene institucije, diskurse i prakse sveobuh-
vatne sistemske cjeline poput patrijarhata kako bi postalo tijelo koje je
konstruirano i doivljeno kao ensko. Koncept asemblaa, s druge strane,
nudi drugaije tumaenje odnosa cjeline prema njenim sastavnim dijelo-
vima, pri emu dijelovi sainjavaju cjelinu. S obzirom da ga sainjavaju
poveznice i spojevi izmeu mnogostrukosti, jedino to asembla moe biti
jeste zbroj svojih sastavnih elemenata, nikada upravljan ili odreivan bilo
kakvom nadmonom organizirajuom strukturom. S obzirom na ovakav sastav
asemblaa, svakom promjenom ili pomjeranjem njegovih sastavnih eleme-
nata stvara se novi asembla, za razliku od konstruktivistikog modela koji
doputa promjene meu sastavnim dijelovima jedino u okviru ogranienog
raspona varijacija, izvan kojeg ti dijelovi postaju iskljueni, nerazumljivi
ili ponovno uspostavljeni, dok cjelina ostaje netaknuta.
Ukoliko ne postoji nadmona cjelina ili struktura koja uspostavlja i
odreuje sastavne dijelove svakog asemblaa, drutvene institucije, hijerar-
hije i odnosi moi djeluju kao elementi asemblaa. Oni vie ne sainjavaju
sveobuhvatnu strukturu ve predstavljaju kontingente u strujanju. Time se
ne sugerira da asemblae ne presijecaju odnosi moi i hijerarhije. Deleuze
i Guattari posveuju znatnu pozornost istraivanju slojevitosti kao naina
organiziranja koji aktualizira odreene odnose moi i vidove znanja. Oni
opisuju teritorijalizaciju asemblaa kao mehanizam uz pomo kojeg para-
digme moi i znanja djeluju unutar asemblaa. Time se odnosi moi i znan-
ja ipak ne uspostavljaju kao asemblai sami po sebi. Uspostavljanje moi i
znanja kao funkcionalnih elemenata svakog asemblaa radije oznaava dru-
gi epistemoloki pomak Deleuzea i Guattaria. Oni tvrde da se odnosi moi
i epistemoloki sistemi trebaju tumaiti u skladu sa onim to ine, vezama i
spojevima koje ostvaruju te nainima na koje se ispoljavaju i djeluju unutar
asemblaa. Za Deleuzea i Guattaria asemblai su u osnovi strojni to znai,
funkcionalni i produktivni. Njihovo mapiranje ne ukljuuje samo ispitivanje
onoga to stvari jesu, odnosno utvrivanje finalnog ujedinjenog identiteta,
ve prije ispitivanje onoga to ine kako se kuju spojevi te kako se, kroz
te spojeve, sastavne jedinice artikuliraju i meusobno uspostavljaju. Sto-
ga, koliko god neto poput reprezentacijske ekonomije identiteta bilo pro-
dorno i ustrajno, do mjere da mora ostvariti reartikulaciju u svakom novom
asemblau, ono je i dalje zavisno, nepostojano i ne-ontoloko. Bez obzira na
DIANNE CURRIER 171
stupanj teritorijalizacije, asemblai su uvijek opstruirani pokuajima deter-
itorijalizacije koji u svakom momentu obeavaju formiranje drugih spoje-
va i mutiranje asemblaa u neto potpuno drugaije.

FEMINIZAM I ASEMBLAI
Za feministika propitivanja cyber-prostora, teoretski pomaci koje ine
Deleuze i Guattari mogu naznaiti mogunost bavljenja tehnologijama i prak-
sama cyber-prostora, izvan ogranienja logike identiteta koja, kako sam ve
ukazala, sprjeava transformaciju. Istraivanje i analiziranje takvih poduh-
vata predstavlja opsean i kompleksan zadatak koji zasigurno prevazilazi
granice ovog poglavlja. Stoga se bar nadam da u uspjeti naznaiti teorijs-
ka orua i pravce, koje feministkinje, zainteresirane za poduzimanje takvih
poduhvata, mogu preuzeti od Deleuzea i Guattaria. Istakla bih da je preob-
likovani teorijski horizont, razraen od strane Deleuzea i Guattaria, fem-
inistkinjama koristan na nekoliko nivoa. Prvo, u teoretiziranju asemblaa
kao privremenog skupa mnogostrukosti, unutar kojeg se sastavni elemen-
ti artikuliraju lokalno i specifino putem povezivanja sa drugim elemen-
tima, teorijski horizont Deleuzea i Guattaria predstavlja alternativu pro-
tezi kao vidu povezivanja tijela i tehnologija: najprije s obzirom da prije
samog povezivanja nema pretpostavke o postojanom i identificiranom ti-
jelu, a zatim zbog toga to se povezivanje izmeu tijela i tehnologija odvi-
ja na podruju drugih sjecita. Vrsta spajanja nikada nije prosto zbrajanje
1 + 1; radije, svaka vrsta doprinosi novom strukturiranju tijela i tehnologi-
ja, kao i svih ostalih elemenata asemblaa. Zadatak tada vie nije mjerenje
uticaja koje tehnologija ostvaruje na ujedinjena postojana tijela, ve ispiti-
vanje struktura tijela, tehnologija, praksi, objekata i diskursa koji se javlja-
ju unutar odreenog asemblaa.
Stoga, umjesto zakljuivanja da je tijelo, osim kontakta prstiju sa tastatur-
om i oiju sa ekranom, u sutini iskljueno iz cyber-prostora, bilo bi znaajno
istraiti koje vrste tijela su ukljuene u djelovanje, razmjenu i kruenje
odreenih praksi. Na primjer, u sluaju cyber-prostora i viekorisnike ob-
jektno-orijentirane virtualne realnosti (skra. MOO), tijelo nije jednostavno
podijeljeno na materijalnost, koja je iskljuena, i elektronsko/informacijsko
tijelo, koje je angairano u drutvenom okruenju virtualne realnosti. Pri-
je se tjelesne energije i implusi kombiniraju sa elektrinim strujnim kolima
i otkrivaju nove oblike, dok ih presijecaju protoci svjetlosti, informacija,
znakova, drutvenosti, spolnosti, konverzacija i spojeva koji potiu razliita
znaenja, iskustva i konfiguracije tijela i tehnologija. Postavlja se pitanje
mogunosti ispitivanja tih razliitih konfiguracija, ne putem slijeenja ve
172 DIJALOG

ustanovljenog modela tijela, ve putem mapiranja montiranih podruja i

specificiranog praenja nastalih tijela i naina njihovog nastajanja.
To nas odmah usmjerava na drugi, za feministkinje znaajan, aspekt
Deleuzeovog i Guattarievog modela asemblaa i mnogostrukosti. Taj mod-
el nudi dijagnostiko orue uz pomo kojeg je mogue utvrditi kako se sk-
lopljena tijela, tehnologije, drutveni prostori i prakse ukrtavaju sa sistemi-
ma znanja i moi. Zato i kako se odreena tijela i modeli ukrtavanja sa
tehnologijom, poput modela proteze, pojavljuju i preovladavaju? Postaje
mogue utvrditi kako se odreena tumaenja ene formiraju i povezuju sa
odreenim razumijevanjima tehnolokog i drutvenog. Dalje, mogue je, na
konkretan nain, pratiti ovaj proces kroz odreene prakse i diskurse, poput
onih o cyber-prostoru, kako bi se utvrdili kompleksni naini ukrtavanja
moi i znanja sa tim formulacijama. Na primjer, feministika interesovanja,
poput onih koje izraava Renate Klein (1999), usmjerena na rizike s kojima
se ene suoavaju prilikom ukljuivanja u tehno-patrijarhat (210) cyber-
prostora, mogu se ispoljiti na nain koji ne pretpostavlja esencijalistiko
otuenje ena od tehnologije. Iako ne poriu postojanje veoma realnih ne-
pravednosti u mnogim praksama povezanim sa cyber-prostorom, Deleuze
i Guattari nude mnogo sofisticiraniji i manje teleoloki pristup analizi op-
eracija moi koje djeluju u okviru tih praksi. Ukoliko, slijedei Deleuzea,
tehnologiji, maskulinitetu, feminitetu, tehno-naunim diskursima i vojno-
industrijskim kompleksima pristupimo kao serijama meusobno povezanih
asemblaa, moi emo jasnije predoiti kako takve povezanosti maskulin-
iteta sa raunalnim tehnologijama djeluju te na kojoj se osnovi ene sma-
traju nekompatibilnim sa tim tehnologijama. U navedenom procesu veoma
konkretne operacije moi trebale bi postati oigledne. Takoer, analiza jas-
no pokazuje da ni jedna tehnoloka struktura nije nedostupna enama zbog
svoje esencijalne maskulinosti, ve zbog odnosa i operacija moi, koje te
strukture ine opresivnim za ene.
Trei aspekat Deleuzeovog i Guattarievog modela asemblaa, znaajan
za feministkinje, predstavlja pomak, odnosno mijenjanje pozicije struktura
znanja i moi, poput ekonomija identiteta, koje na taj nain postaju funkcio-
nalni elemenati asemblaa, a ne vie sveobuhvatne i uzviene strukture. Na
toj osnovi mogue je izvriti navedenu dijagnostiku vjebu. Poetno pitanje
Deleuzea i Guattaria je drugaije oni se pitaju ta objekat, asembla, prak-
sa, institucija, diskurs ini, a ne ta jeste. Nakon takve poetne reorijentaci-
je nae ispitivanje se vie ne fokusira na otkrivanje ili definiranje esencijal-
nog identiteta tih elemenata, to, kako smo ranije uoili, najee vodi ka
utvrivanju epistemolokih struktura identiteta. Na taj se nain radije mogu
(1) prepoznati procesi putem kojih se identitet utvruje te (2) razmotriti koje
DIANNE CURRIER 173
konfiguracije sila i objekata, prognanih izvan granica tih identiteta, mogu
sugerirati razliita uoblienja tijela, subjekata i tehnologija.
Stoga, pred feministkinje koje razmatraju Deleuzeov pristup cyber-pros-
toru, postavljaju se dva zadatka. Kao prvo, cyber-prostor moramo razumjeti
ne samo kao tehnoloki generiran informacijski prostor ili mjesto, nego kao
seriju asemblaa sastavljenih od tehnikih, drutvenih, diskurzivnih, ma-
terijalnih i nematerijalnih elemenata. Nakon toga postaje neophodno ma-
pirati te asemblae kako bi se uoio nain na koji ih odnosi moi presije-
caju, kako se diskursi i prakse femininosti i maskulinosti ukrtavaju sa dis-
kursima i praksama tehnologije i tehnolokih tvorevina, koje hijerarhije su
djelotvorne te putem kojih odreenih i lokalnih spojeva se artikuliraju tijela
i tehnologije. U tom procesu mapiranja formira se mnogo slojevitije i kom-
pleksnije razumijevanje djelovanja prevladavajuih odnosa moi i modusa
znanja. Takav proces e upozoriti feministkinje na sve iskljuivake i opre-
sivne prakse, poretke i strukture znanja koje, premda uestalo ograniavaju
doticaje ena sa tehnologijama, nikada u potpunosti ne ponitavaju trans-
formativne mogunosti. Kao drugo, kada utvrdimo podruja presijecanja ti-
jela, tehnologija, informacijskih tokova, odnosa moi, drutvenih instituci-
ja i praksi, moemo poeti istraivati i linije bijega i pokrete razlikovan-
ja koji takoer presijecaju asembla. Upravo ti pokreti, koji su stvaralaki
na sebi svojstven nain, poveavaju mogunost da e nove veze i strukture
tehnologija i tijela generirati podruje unutar kojeg e se moda javiti nova,
samostalna i neograniena tumaenja ene.

Prevela s engleskog: Ivana Drao

BIBLIOGRAFIJA
Cherney, Lyn. Objectifying the Body in the Discourse of an Object-Oriented
MUD. 1996. Available online at <http://bhasha.stanford.edu/~cherny/charley.
tx>. 1 March 2000.
Deleuze, Gilles. Bergsonism. Trans. Barbara Habberjam and Hugh Thomlinson.
New York: Zone Books, 1988.
Deleuze, Gilles, and Felix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and
Schizophrenia. Trans. Brian Massumi. Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1987.
Gatens, Moira. A Critique of the Sex/Gender Distinction. In Interventions after
Marx, ed. J. Allen and P. Patton, 18-33. Sydney: Intervention, 1983.
Grosz, Elizabeth. Notes Towards a Corporeal Feminism. Australian Feminist
Studies 5, (Summer 1987): 1-16.
174 DIJALOG

Grosz, Elizabeth. Volatile Bodies. Toward a Corporeal Feminism. St. Leonards:

Allen & Unwin, 1994.
Hayles, N. Katherine. Boundary Disputes: Homeostasis, Reflexivity and the
Foundation of Cybernetics. Configurations: A Journal of Literature, Science &
Technology 2, no. 3 (1994): 441-467.
Hayles, N. Katherine. How We Became Posthuman. Chicago: University of Chicago
Press, 1999.
Irigaray, L. Speculum of the Other Woman. Trans. G. Gill. Ithaca: Cornell University
Press, 1985.
Kirby, V. Telling Flesh: The Substance of the Corporeal. New York: Routledge, 1997.
Klein, Renate. If Im a Cyborg Rather Than a Goddess Will Patriarchy Go Away?
In Cyberfeminism: Connectivity, Critique and Creativity, ed. S. Hawthorne and
R. Klein. Melbourne, Australia: Spinifex Press, 1999.
Moravec, Hans. Mind Children: The Future of Robot and Human Intelligence.
Cambridge: Harvard University Press, 1988.
Rheingold, Howard. Virtual Reality. New York: Summit Books, 1991.
Rheingold, Howard. Virtual Communities: Homesteading on the Electronic Frontier.
New York: Addison-esley Publishing Company, 1993.
Shade, Leslie Regan. Gender Issues in Computer Networks. 1996. Available
online at <http://www.vcn.bc.ca/sig/comm-nets/shade.html>. 1 March 2000.
Stone, Allucqure Rosanne. Will the Real Body Please Stand Up? Boundary
Stories about Virtual Cultures. In Cyberspace: The First Steps, ed. M. Benedikt.
Cambridge, MA: MIT Press, 1991.
Turkle, Sherry. Constructions and Reconstructions of Self in Virtual Reality:
Playing in the MUDs. Available online at <http://www.mit.edu/people/sturkle/
constructions.html>. 1 March 2000.

Assembling Bodies in Cyberspace:

Technologies, Bodies, and Sexual Difference

Essay Assembling Bodies in Cyberspace: Technologies, Bodies, and

Sexual Difference is cautionary about the out of body rhetoric used in
narrative of virtual reality. By examining examines technologies and ide-
ologies of techno-bodies, it investigates how ultimately counterproductive
transformational claims being made by a range of feminists for cyberspace
are, especially ones that emphasize the mind/body split. Tracking the for-
DIANNE CURRIER 175
mulations of technology and woman as they are articulated through the
operations of a particular epistemological structure the logic of identity
and the associated structure of binary opposition - across the field of trans-
formational discourses of cyberspace, it explores how this logic gives rise
to particular understanding of technologies and the modes of engagement
with them that are often ultimately counterproductive to he transformational
claims for cyberspace being made by a range of feminists. Finally, it looks
beyond the Cartesian model and indicates an alternative mode of thinking
technologies drawn from Deleuze and Guattari which effects a conceptual
shift that counters this problematic logic of identity.
 Nermina Trbonja

Plastino ensko tijelo:

estetska hiturgija i performativnost

Zato bi naa tijela zavravala koom ili, u najboljem

sluaju, obuhvatala druga bia zatvorena koom?
Haraway D., Manifest za Kiborge

P roizvod drutva, proizvod kulture, proizvod povijesti, izvorite znaenja

ili mjesto upisivanja znakova, tijelo nikada nije prestalo mijenjati
znaenje preobraavajui izgled. Raunajui na njegovu savitljivost i pri-
lagodljivost, tijelo predstavlja prvotnu materiju drutvenih upisivanja, to
proizvodi subjekte, i to primarno subjekte odreenog roda. Svaka kultura,
svako drutvo kroz stoljea, na razliite naine i pomou razliitih sredstava
i uvijek vodei striktno brigu o drutveno konstruisanoj rodnoj razlici, mod-
elira, korigira, oblikuje, modificira, rastavlja i sastavlja tijelo, uspostavljajui
na taj nain njegove okvire i odreujui naine njegove upotrebljivosti,
njegovu ulogu, upisujui i utiskujui u njega znakove i znaenja.
Veina intervencija na tijelo inspirirana je nadom i vjerom u ispravnost
postupka prije nego brigom ili strahom i dio su svakodnevnih rituala i praksi
koje obavljamo u porodici, koli, nekoj drugoj instituciji ili van nje (Liotard
2003, 10). Modeliranjem tijela se mogu nazvati sve prakse koje doprinose
odravanju i reproduciranju drutvenog poretka, poevi od najbezazlenijih,
poput pranja ruku prije jela, pa do najstroijih, poput kliteroktomije. Jednom
oznaeno, ispisano i modelirano tijelo predstavlja sistem znaenja i slui kao
javni iskaz drutvenog poretka. Na taj nain posmatrano tijelo se pojavljuje
kao tekst kojeg trebamo i moemo proitati i deifrovati (vidi Grosz 1994).
Meutim, nijedno drutvo ne postavlja iste zahtjeve mukom i enskom
tijelu. Pod platom oznake ljepeg spola patrijarhalne kulture zahtijevaju
da ensko tijelo bude pod strogom kontrolom, da njegove granice budu stro-
go definirane i pomno nadgledane, te uvijek praene obavezujuom definici-
jom prirode. Kroz civilizacije i vijekove, brojni su primjeri ukraavanja/dis-
cipliniranja enskog tijela. Ovisno od definicija ljepote kreirani su razliiti
kalupi za razliite dijelove tijela. Tako, na primjer, u plemenu Bambaras
iz Malija enama se tetoviraju usne, jer se vjeruje da one ne vladaju ra-
zumno svojim jezikom, da su sklone laima i prepriavanju tajni. Tetovaa
NERMINA TRBONJA 177
funkcionie kao upozorenje potencijalnom sagovorniku/ci na izopaenu
ensku prirodu (Borel 2000, 12). Dok se u plemenu Paduangs, na za-
padu Burme, djevojicama pri ulasku u pubertet izduuje vrat pomou ok-
ova od zlata ili bronze.
Pripadnicama viih stalea obino su nametnuta stroija pravila i njiho-
va tijela, osim to su obiljeena rodnom razlikom, sada postaju i simboli
drutvenog statusa. Tako u Kini, oko X stoljea, na dvoru nastaje obiaj ve-
zanja enskih stopala: tadanji imperator naredio je jednoj od svojih konku-
bina da vrsto omota stopala kako bi bolje izvela tradicionalni ples lotu-
sa . Tri tipa stopala su tada zastupljena: stopala duine 15 centimetara koja
su omoguavala enama bogatu udaju, srebrena stopala ne dua od 10 cen-
timetara i zlatna stopala koja nisu smjela prelaziti sedam i pol centimetara.
Ova praksa se zadrala ak deset stoljea, uprkos svim fizikim smetnja-
ma koje izaziva. U Europi tokom XVI stoljea u modi je korzet iskljuivo
rezerviran za pripadnice visokih drutvenih slojeva. Pomou korzeta, razli-
ka izmeu pripadnica visokog i niskog stalea postaje oigledna. ini se da
stvari izgledaju ba kao to je rekla Elsa Schiaparelli, velika dama visoke
mode: Nemojte nikada prilagoavati haljinu tijelu, ve disciplinirajte tije-
lo tako da se ono prilagodi haljini (citirano u Borel 1992, 171).
Nasuprot irokoj panorami mogunosti modeliranja tijela, samo jedan
nain ukraavanja je prihvatljiv unutar datog drutva i datog vremenskog
perioda. Taj nain bit e diktiran definicijom onoga to je prirodno/lijepo
naspram onoga to nije. Ove dvije krajnosti, meusobnom interakcijom,
neprestano e odreivati okvire i propisivati koji model ensko/muko ti-
jelo treba da slijedi: oznaiti dijelove koje treba odstraniti, sakriti ili ele-
mente koje treba dopuniti, istai.
Meutim, ono to je danas novina, jeste vanost i primat koji taj fenom-
en zauzima, i to pored suverene vlasti subjekta nad svojim tijelom, to nije
bilo uvijek sluaj. Primat se ogleda u nametanju nedostinih i mukotrpnih
estetskih, a potom i etikih kriterija koji trae od ene da bude mrava, lije-
pa (u skladu s zapadnim idealom), mlada, seksi, ohrabrujui je parolom
ti to zasluuje kako bi samonadgledanjem teila idealu. Savremena reto-
rika dobro je kodirana. Svaka individua je slobodna da izabere ivot koji joj
odgovara i slobodna da bude ono to jeste u svojoj partikularnosti, ali za
to joj nije dovoljno jednostavno da bude. Zadovoljstva se trebaju pronai,
a ljepota postii. Tijelo treba uvijek biti pod kontrolom. U ime slobode, tije-
lo mora uvijek iznova pratiti, utjeloviti, performirati odreene norme i pravi-
la. Susan Bordo (1993) u djelu Nepodnoljiva teina tvrdi da je produkcija
normativnih tijela centralna disciplinarna strategija zapadnih drutava. Ideal
savrenog tijela u naim drutvima predstavlja represivnu elju uspostavljan-
178 DIJALOG

ja granica tijela, elja koja je proizvedena na drutvenom i psiholokom ni-

vou. Iako su primitivne zajednice ispisivale zakon na koi, naim drutvima
danas to vie nije dovoljno i norme su prodrle i okupirale i najsitnije elije i
atome. Zakon se utiskuje i utjelovljuje, oblikuje morfologiju i pokrete tije-
la u skladu s rodnim stereotipima i znanjima koji nalaze opravdanje unutar
naunog, posebno medicinskog diskursa. Znanje o tijelu na taj nain se po-
javljuje kao mo u slubi politikih i simbolikih igara.
Poloaj enskog tijela proizvedenog, odreenog i dizajniranog postmod-
ernim tehnologijama i kulturom izazvao je mnoge i vrlo razliite reakci-
je u feministikim krugovima. Ekspanzija estetske hirurgije irom svijeta,
sve vea popularnost ove prakse, te njena normalizacija postavlja nova pi-
tanja i zahtijeva analizu statusa enskog. Ovaj rad polazi od izreke Simo-
ne de Bouvoir: enom se ne raa, ve postaje i posveen je analizi sta-
tusa enskog tijela kako u teoriji tako i u suvremenom drutvu obzirom na
diskurs i tehnologije estetske hirurgije. Ovim radom elim ukazati na krh-
ke granice pojma prirodnosti tijela rekonstruiranog diskursom i praksa-
ma estetske hirurgije. U tu svrhu analizirau slike prije i poslije oper-
acije koje su imale kljunu ulogu pri normalizaciji ove prakse, kao i ulogu
naturalizacije patrijarhatom striktno nadgledanog i kontroliranog prirod-
nog postoperativnog izgleda. Ukazat u na postmoderni kontekst u kojem
tijelo ima centralnu ulogu i koji predstavlja plodno tlo razvoja estetske
hirurgije, kako bih objasnila masovnost ovog fenomena i uope mogunost
pomjeranja i redefiniranja humanizmom odreenih pojmova prirodnosti i
roda. U tom smislu preuzimam argument Mary Tompson koja u radu ene
i tehnologije modifikacije tijela (1998) tvrdi da estetska hirurgija moe biti
posmatrana kao inicijacija postmodernog doba, ija je namjera fiksiranje
rodnih identiteta. Ovaj dio takoer eli ukazati na novonastale pukotine
patrijarhalnog sistema kako bi se otvorio prostor subverzivnoj upotrebi es-
tetske hirurgije o kojoj e biti rije u treem dijelu zadnjeg poglavlja. Dak-
le, u zadnjem dijelu polazei od koncepta monstruoznih tijela feministike
teoretiarke Margrit Schildrick, izloiti u rad francuske umjetnice Orlan,
koja je na potpuno subverzivan i feministiki nain koristila estetsku hiru-
rgiju u seriji performansa.

1. U MODI JE NOVO TIJELO: ESTETSKA HIRURGIJA

U SLUBI PRIRODE ILI KULTURE?
Plastina/estetska hirurgija se moe u najirem smislu definirati kao grana
hirurgije koja obavlja zahvate u svrhu poboljanja fizikog izgleda tijela.
Podjela na plastino-rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju nije jasno definirana
i mnogi autori se ne slau da je ona uope i potrebna. U ovom radu preuzi-
NERMINA TRBONJA 179
mam definiciju Mary Thompson1 (1998, 2) koja opisuje estetsku/plastinu
hirurgiju kao hirurgiju koja nije neophodna za odranje ivota i zdravlja
ili hirurgiju koja se izvodi iz razloga koji nisu funkcionalne prirode.
Od njenog nastanka, pa sve do danas, popularnost estetske hirurgije i-
rom svijeta je u neprestanom usponu: Drutvo za estetsku plastinu hirur-
giju SAD2 iznosi statistike prema kojima je u SAD 2007. godine obavlje-
no oko 11,7 miliona hirurkih i nehirurkih3 estetskih zahvata, to naspram
1997. godine predstavlja porast od 457%. 91% procedura obavljeno je na
enama, to predstavlja oko 10, 6 miliona kozmetikih zahvata. SAD, pre-
ma broju operacija, predstavljaju vodeu zemlju u svijetu, dok se na dru-
gom mjestu nalazi Kina, a za njom slijedi Brazil. U Kini, i openito Azi-
ji, estetska hirurgija doivljava potpunu ekspanziju. Sve je vei broj ena i
sve mlaih djevojka koje se odluuju za proceduru. Veina zahvata odno-
si se na korekciju nosa i oiju, to jest na brisanje etnikih oznaka lica i
uklapanje u zapadne standarde ljepote. U islamskim zemljama, poput Ira-
na, Libana, Saudijske Arabije, situacija nije nita bolja i najpopularniji za-
hvati odnose se na korekciju nosa, opet u iste svrhe. Za sve one koje ne-
maju finansijsku mogunost da si priute ovu skupocjenu proceduru, mnoge
banke nude namjenske kredite. Pa je tako u Libanu First National Bank
obezbijedila u ovu svrhu kreditne kartice na kojima je ak ugraeno ogle-
dalo. Utjelovljenje zapadnih normi postalo je toliko vano da pojedine dje-
vojke i ene, koje ele, a ne mogu si priutiti operaciju ak ni pomou
namjenskih kredita, nose flastere ili neke druge oznake, elei makar pri-
vidno uestvovati u ovoj kulturnoj praksi.4

1.1. FEMINISTIKA DEBATA O ESTETSKOJ HIRURGIJI

Feministika debata o estetskoj hirurgiji moe se podijeliti na dva pristu-
pa fenomenu. Prvi je nazvan pristup o lanoj svijesti prema kojem su ene
rtve patrijarhalne ideologije, a njihova tijela objekti na koje se upisuju
muki standardi ljepote. ene koje se odluuju na estetsku hirurgiju iz isto
estetskih razloga smatraju se rtvama patrijarhata u kojem samopotovanje

1 Smatram da bi preuzimanje definicije estetske hirurgije iz medicinske literature bilo

problematino iz razloga to je ona upravo predmet kritike u ovom radu. Stoga sam se
odluila preuzeti definiciju koju nudi Mary Thompson u doktorskoj disertaciji ene i teh-
nologije modifikacije tijela (1998).
2 www.plasticsurgery.org
3 U nehirurke zahvate spadaju oni za koje nije potrebna generalna anestezija i gdje se ne
obavlja hirurki zahvat poput Botox injekcija, hemijskog pilinga lica itd. Vidi www.plas-
ticsurgery.org
4 http://www.youtube.com/watch?v=9sgaq3OBhyY&feature=related
180 DIJALOG

ena prvenstveno ovisi od njihovog fizikog izgleda (Negrin 2002, 21).

Drugi pristup nazvan je pristup slobodnog izbora i takoer posmatra es-
tetsku hirurgiju kao problem, ali s tom razlikom to smatra da ene svjesno
i racionalno donose odluku koritenja usluga estetske hirurgije. Meutim,
oba pristupa fenomenu estetske hirurgije se razlikuju samo prema nainu
razumijevanja razloga i posljedica upotrebe estetske hirurgije. Dok prist-
up o lanoj svijesti objanjava da razlog lei u interiorizaciji patrijarhalne
ideologije, ime enska tijela postaju objekti na koja se upisuju muki stan-
dardi ljepote, pristup o slobodnoj volji objanjava da, iako je upotreba es-
tetske hirurgije problematina, ene svjesno i racionalno donose odluku o
koritenju njenih usluga. Meutim, oba pristupa funkcioniraju na istom prin-
cipu. Oba pristupa tragaju za subjektom estetske hirurgije s pretpostavkom
da je njegovo znaenje fiksirano i stabilno. Razlika je zapravo samo, kao
to to tvrde Gagn i McGaughey (2002, 817) u razliitom shvatanju ko
nad kim ima mo. Dok prvi pristup objanjava da mukarci imaju mo nad
enama, drugi pristup objanjava da mo izbora imaju ene neovisno od
postojeih oroenih odnosa moi. Odnosi moi su u oba pristupa shvaeni
kao jednosmjerni to, prema Foucautovoj teoriji, predstavlja nepotpuno
objanjenje. Foucault objanjava da proces subjektivizacije, koji daje naiz-
gled stabilno znaenje subjektima, nije nametnut i zahtijeva aktivno uee
subjekta, te da je aktivno uee stoga odreeno i konstruirano kulturnim
kontekstom. Prema tome, struktura i djelovanje ne mogu biti odvojeni jer
se subjekt konstruira unutar oblika djelovanja koje u odreenom trenutku
kultura nudi. Prema Suzanne Freser, iako feministice, pripadnice ova dva
pravca, nastoje kritizirati estetsku hirurgiju, one konstruiu logian i poz-
itivan odnos izmeu ena i hirurkog traganja za ljepotom ili normal-
nosti, te zapravo proizvode enstvenost i estetsku hirurgiju kao sutinski
kompatibilne (Freser 2003, 98). Oba pristupa usvajaju dualistiko shvatan-
je prema kojem je um, kao aktivna komponenta, suprotstavljen tijelu pa-
sivnoj komponenti. U prvom pristupu mukarci upisuju svoje standarde na
pasivno ensko tijelo, u drugom ene na tijelu upisuju svoj unutarnji sub-
jektivitet. Uvijek unutar dualizma, oba pristupa referiraju na predkultural-
no ili prirodno tijelo, koje u okviru prvog predstavlja model prema kojem
bi se kultura trebala oblikovati, dok u okviru drugog predstavlja primar-
ni materijal kojeg kultura treba oblikovati. Kao to tvrdi Fraser, referen-
ca na prirodno tijelo proizvodi neeljeni efekat i prua dodatne argumente
za definiranje enskog tijela kao adekvatnog materijala estetske hirurgi-
je. Traganje za sutinskim subjektom estetske hirurgije, dakle, ne uzima u
obzir naine na koje je bivanje i postajanje pacijenticom estetske hirurgi-
je intersubjektivan proces kojeg karakteriziraju razliiti odnosi moi (Pitts
NERMINA TRBONJA 181
2007, 99). Estetska hirurgija, dakle, nije samo medicinska praksa ili puki
produkt tehnolokog napretka ve implicira itav splet diskurzivnih praksi,
ideolokih uvjerenja i vrijednosti materijaliziranih u, na i preko enskog ti-
jela. Tijela oblikovana estetskom hirurgijom se ne mogu posmatrati kao izd-
vojeni entiteti koji sami na sebe djeluju i koji su sami sebi dovoljni. Kako
bi se razumjela kompleksnost ovog fenomena moramo uzeti u obzir da su
tijela proizvod irih drutvenih, kulturnih, ekonomskih i medicinskih struk-
tura. Kao to tvrdi Jordan:
Plastino tijelo je sporna subjektivnost ije znaenje oblikuje i biva ob-
likovano nainima na koje tijelo moe biti razmatrano, od strane koga
i s kojim ciljem, kao i s obzirom na drutveno-politike implikaci-
je osoba koje trae da svoja tijela podrede idealiziranoj slici. (Jordan
2004, 333)
Ne radi se, dakle, samo o odbijanju, prihvatanju ili kritiziranju estetske
hirurgije. Kao to tvrde Jones i Jordan (Jones 2006, Jordan 2004), samim
tim to znamo za estetsku hirurgiju, to jest to imamo odreeni stav prema
njoj, mi smo nuno u interrelaciji s ovim fenomenom i kao individue i za-
jednice aktivno smo oblikovani u njoj.
Prije samog reza, plastino tijelo, kao objekat diskursa, ve je retoriki
oblikovano refleksijom razliitih intresa koje imaju pacijentice, hirurzi,
zajednice.. ak i u situacijama kada je zahtijev za operacijom odbijen,
novo tijelo je proizvedeno. (Jordan 2004, 333)

1.2. NIKADA DO KRAJA DOVRENO TIJELO ENE

injenica da su veinom ene korisnice usluga estetske hirurgije ne moe
biti objanjena nekom sutinom enskog bia prema kojoj one same po sebi
ele biti hirurki lijepe ili ele da ekperimentiraju sa svojim tijelom ili pak
oboavaju da ih hirurzi reu. Jedino shvatanjem da su ene privilegirani
kandidati onoga to Foucault naziva disciplinarnom moi mogue je ui u
kompleksnu mreu znaenja u kojoj se subjekt estetske hirurgije konstrui-
ra. Obiljeene manjkom u patrijarhalnoj kulturi, ene su uvijek van norme
u negativnom smislu, to jest ispod norme. Istim manjkom su obiljeeni i
bolesni ili hendikepirani ljudi. Oni imaju manjak inteligencije, razuma,
ula, kretanja. Patologizacija enskog tijela unutar medicinskog diskursa
nije nikakav novi proces kojeg je estetska hirurgija trebala zapoeti, ve
samo nastaviti uzimajui kao predmet nove dijelove tijela. Kao to tvrde
Shildrick i Price, unutar falocentrinog poretka, kao i iz njega proizalog
medicinskog diskursa, ensko tijelo, bilo ono formalno hendikepirano ili ne,
nikada nije bilo u mogunosti da odgovori na diskurzivne zahtjeve femini-
nosti, ve je vjeito zatoeno u beskrajnom ciklusu fetiizacije tijela (Shil-
182 DIJALOG

drick i Price 1996, 105). enskom tijelu uvijek neto nedostaje: stabilnost,
definiranost, konkretnost, stoga je nedostojno da parira normi mukog tijela
(bijelca, pripadnika srednje klase i zdravog izgleda). Reiteracija tehnologi-
ja moi obraa se tijelima koja su uvijek na neki nain u predzavrenom
stanju i ije granice nikada nisu sigurne (Shildrick i Price 1996, 105). Kao
to tvrdi Mary Douglas, krv, urin, mlijeko izazivaju osjeaj gaenja i nere-
da jer ugroavaju granice tijela; njih se moramo rijeiti, oistiti, oprati, kao
bi se stvorio privid poretka. Zar se u veini kultura ne postaje zvaninom
enom s prvom mjesenicom, a pravom enom prvim poroajem?
Reprezentacija enske seksualnosti kao nezadrivog toka, kao curen-
ja povezanog s onim to je neisto, u paru sa idejom o enskoj seksu-
alnosti kao sudu, kontejneru, iznutra praznoj ili po sebi nedostatnoj, ali
koja se moe spolja napuniti, omoguila je mukarcima da ene poveu
sa infekcijama, boleu, sa idejom upaljenih truljenja, to se ne dogaa
samo na genitalijama ve na bilo kojoj ili u svakoj taki enskog tijela.
(Grosz 1994, 285)
Douglas (1981) u djelu isto i opasno: analiza pojmova prljavtine i
tabua analizira iz antropoloke perspektive pitanje uspostave reda u dru-
tvu i definicije poimanja neistoe i tabua. Iz ove perspektive moe biti
shvaen nain na koji je enskom tijelu obezbijeeno mjesto s one strane
normalnog. Ona pokazuje kako su, generalno govorei, prljavtina i nered
eliminirani iz svakodnevnice, kako bi organizirali na prostor: rasprema-
nje je veza izmeu oblika i funkcije, uspostavljanje jedinstva iskustva. Pre-
ma Douglasu, jedino naglaavanjem pretjerane razlike izmeu unutarnjeg i
vanjskog, ispod i iznad, za i protiv, mukog i enskog, stvaramo privid reda
(Douglas 1981, 26). Prljavtina je neto to nije na svom mjestu, to isto-
vremeno zahtijeva ureeni sistem kao i mogunost unereivanja tog siste-
ma. Prljavtina stoga nikada nije izolirani fenomen, tamo gdje ima prljav-
tine postoji i sistem. Autorica upotrebljava pojmove dvosmislenosti i ano-
malije kao sinonime u smislu u kojem su oni intimno povezani. Anomalija
poput hibridnih ili monstruoznih tijela je neto to je dvosmisleno, to ne
znamo gdje da raspremimo. Douglas pie:
Ali, generalno govorei, drutvo ima tendenciju da se vie koncentrie
na neistou. To je vjerovatno izazvano injenicom da sud o neistoi
moe podstai djelovanje. (Douglas 1998, ekranizacije 3)
Hirurki pokuaj da se rijei anomalija usko je vezan za rjeavanje
dvosmislenosti i pokuaja da se da fiksno znaenje unutar norme. Sve to
je izvan okvira je oznaeno kao prljavtina, neistoa koje se moramo ht-
jeti rijeiti, u ime reda i poretka. Suvremeni ideal se ogleda u tijelu koje
je potpuno suho, kompaktno, vrsto, mlado i iji je oblik jasno definiran
NERMINA TRBONJA 183
(Marzano 2002, 20). Glavni neprijatelji su masno tkivo, oputena koa,
nedostatak miia, sve prenaglaene crte lica koje izlaze iz uspostavljenog
okvira simetrinosti. Svi ovi znakovi postali su toliko odvratni i bolesni da
je zaivjela ideja prema kojoj oni izobliavaju i skrivaju pravo i istini-
to u svojoj biti mlado, zategnuto, suho ja iza maske, te da su bolesti
koje treba lijeiti (Lupton 2002, 184). Kao to su rekle Rodin, Silberstein
i Striegel-Moore (1985), biti ena u naim drutvima znai osjeati se pre-
debelo, to jest osjeaj debljine je normativno nezadovoljstvo ena (citi-
rano u Ridge Wolszon 1998, 542).

2. ENA NIJE PRIRODNA! PRIJE I POSLIJE

Neka od osnovnih orua kojima se estetska hirurgija sluila i slui, kako
bi predstavila i promovirala svoj rad, te ohrabrila ljude da koriste njene
usluge, jesu fotografije pacijentica prije i poslije intervencije. Razvoj in-
formacionih i komunikacionih tehnologija omoguio je da slike putuju i
prelaze kulturoloke barijere s obzirom da pripadaju univerzalnom jezi-
ku. Mick Featherstone (1995) upotrebljava pojam globalne kompresije
da bi objasnio dananju situaciju i mogunost slobodnog kretanja razno-
likog drugog irom svijeta, kao i mobilnost i prelazak granica tijela i iden-
titeta. Bitno je, prije svega, naglasiti da su, bez obzira na zemlju u kojoj je
odreena klinika locirana, na skoro svim fotografijama prikazana enska
tijela, te da rijetko moemo naii na nekog zalutalog mukarca. Sve repr-
ezentacije pomno prate isti model, tako da je predhirurko tijelo s lijeve, a
posthirurko s desne strane. Ovdje je vano naglasiti znaenje rijei repr-
ezentacije koja je nuno optereena odreenom ideologijom i ciljem da
proizvede odreeno znaenje.
Ako imamo na umu da lijeva strana simbolizira lou stranu, ono to je
manje bitno naspram desne, jasna nam je poruka. Latinska rije senes-
ter ili lijevo je rodila francusku rije sinistre i englesku rije sinister
koje oznaavaju prirodnu katastrofu, ono to vodi ka katastrofi, zastrau-
je. Ako se kae za neku osobu da je lijeva, znai da je nespretna, runa, ne-
skladna. Latinska rije dexter ili desno, znai ispravno, spretno, tano.
Desna strana, dakle, simbolizira stranu dobra, ime se sugerie da ne samo
da je osoba pomou estetske hirurgije postala ljepa, ve i ispravnija, bo-
lja, plemenitija itd. Nadalje, da se primijetiti da je na desnoj fotografiji oso-
ba esto naminkana, koa joj je isunana, ima vedriji izraz lica, esto se
smije, kosa joj je uredna, dok na lijevoj osoba nije naminkana, ima tuan
izraz lica ili je namrtena (posebno ako se hoe prikazati lifting lica), koa
je blijeda i kosa neuredna. Slike koje prikazuju zahvate na tijelu, poput li-
posukcije, takoer prate isti model. Osoba na lijevoj slici nosi donji ve koji
184 DIJALOG

pristaje jedino savrenim manekenskim tijelima, tako da je na istreni-

rani pogled u stanju da odmah prepozna viak masnog tkiva ili koe, to
jest ono to izlazi iz normativnog okvira. Disciplinirano oko posjetiteljice/
oca web stranica na kojima su prezentirane slike gledajui zauzima staja-
lite hirurga i u stanju je ocrtati predhirurko tijelo isticanjem dijelova ko-
jima je potrebna korekcija. Predhirurko tijelo, kao to navedeni diskurs
sugerira, nije u skladu s normom i, kao takvo, smatra se idealnim za ope-
rativni zahvat.
S druge strane, treba imati na umu da su objavljene fotografije izabrane
meu mnotvom drugih i niti jedna od njih ne prikazuje neprirodni post-
operativni izgled. Pod neprirodnim rezultatom estetske hirurgije se podra-
zumijevaju subjekti koji su otili predaleko, ija su tijela izmakla kon-
troli ili prekoraila granice hirurgijom odreenog prirodnog izgleda. Ovi
rezultati se mogu vidjeti na primjerima onih koji su, kao to kae Jones,
preozbiljno shvatili svoje uee u kulturnim praksama (Jones 2006, 164)
poput Michale Jacksona, Cher, Lolo Ferrary, Amande Lepore, Michae-
la Romaninija i mnogih, moda ne toliko poznatih, drugih. Paljivo odab-
rane fotografije stoga prikazuju one subjekte koji su bili u stanju da repro-
duciraju pravilnu retoriku, formiranu unutar diskursa estetske hirurgije
i pravilno izraze svoje zahtjeve pred hirurzima. Ili, drugim rijeima, na
ovim fotografijama su subjekti koji su uspjeli da dokau da je njihova is-
pravna dua zarobljena u pogrenom tijelu. Ove fotografije ne slue samo
kao reklama odreenih klinika, nego prije svega imaju edukativnu ulogu.
Desna slika treba da slui kao dokaz da hirurki modelirano tijelo doista
usavrava pacijenticin izgled i, prema tome, figurira kao javni iskaz o ben-
eficijama i pravilnosti koritenja estetske hirurgije.
Na osnovu do sada izloenog, mogue je uoiti da su unutar same pro-
cedure uspostavljene granice izmeu onoga to znai normalan/prirodan i
nasuprot njega nenormalan/neprirodan hirurki izgled. Kao to su na samim
poecima estetske hirugije prve/i pacijentice/i bili vieni kao monstrumi ili
hibridi danas su na isti nain vieni oni koji su pretjerali s estetskom hiru-
rgijom. Kao mainstream disciplina, estetska hirurgija na sebe preuzima reg-
uliranje, nadgledanje i uspostavljanje okvira normalnosti. Na web strani-
cama privatnih klinika estetske hirurgije moemo esto proitati da, ako se
odluimo za tu specifinu kliniku, osoblje garantuje prirodan posthirurki
izgled. Kao to je navedeno na jednoj web stranici: Veina ena je prirod-
no zabrinuta o obliku i veliini njihovih implantata i ele da njihove grudi
izgledaju prirodno nakon procedure.5; ili reklamni lanak pod nazivom
Dobijete prirodan izgled s plastinom hirurgijom navodi: Moete imati

5 http://www.cosmeticsurgery.com.au/blog/2008/02/natural-look-vs-boob-job/
NERMINA TRBONJA 185
prirodan izgled, punije i okruglije grudi bez lanog izgleda.6 Uestalost
izjave da emo estetskom hirurgijom dobiti prirodan izgled moe biti
protumaena, s jedne strane, kao normalizacija procedure a, s druge, kao
vrsto uspostavljanje granica same intervencije i tenje za fiksiranjem
znaenja enske ljepote koja je u suvremenom drutvu jedna od najbitnijih
karakteristika enskosti. (Bordo 1993, Blum 2005 Balsamo 1996, Morgan
1991). U tom pravcu ide i izjava/reklama najpoznatijeg estetskog hirurga u
Sarajevu, doktora Karabega:
Sve to moete dobiti bilo gdje u svijetu, moete dobiti i kod nas. Ali
neemo ispuniti niti jedan bizarni zahtjev ili elju koja ugroava zdrav-
lje ili ivot i naruava sklad ljudskog tijela.
(Karabeg ekranizacije 1)7
Dakle, bez obzira na pravilnu retoriku potencijalnog subjekta, i uvjeren-
je da njeno tijelo uistinu izgleda kao maka, pas, tigar ili bilo ta drugo
to nije u skladu s prirodnim hirurkim izgledom, doktor Karabeg i osta-
li zagovarai hirurki prirodnog tijela izgleda da pacijentici nee, barem
ne namjerno, ostvariti elju, pa makar ona doista patila od pogrenog ti-
jela. Jordan (2004) je pokazao na primjeru zajednice Wannabes8 da iako su
njene/i lanice/vi kao ostale/i pacijentice/i estetske hirurgije imali pravil-
nu retoriku- iznosei da je njihov ispravni duh zarobljen u neispravnom
tijelu i pozivajui se na individualno pravo svake/og pojedinke/ca da na
nain na koji to eli koristi i oblikuje svoje tijelo njihov zahtijev nije bio
prihvaen. Estetski hirurzi smatraju da je problem pripadnica/ka zajednice
Wannabes psiholoke naravi, a ne hirurke, te da zbog toga trebaju traiti
psihijatrijsku pomo. U ovom sluaju se tei ka pronalasku rjeenja kako
bi se predhirurko tijelo prihvatilo, a ne da se tijelo hirurgijom uini prih-
vatljivim. Pravei ovu digresiju eljela sam pokazati da opravdanje estetske
hirurgije pozivanjem na individualno pravo na raspolaganje sopstvenim ti-
jelom, kao i tvrdnja da estetska hirurgija omoguava pojedincima da utjelove
svoje istinsko ja i rijee se neadekvatnog tijela, lei na ideolokoj pret-
postavci koja definira ta treba i kakvo treba biti tijelo.
Prema Foucaultovoj teoriji, danas smo slobodni da eksponiramo tije-
lo, ali ne bilo kakvo. Disciplinarna mo se vie ne bazira na represiji, ve
na kontroli putem stimulacije: skinite se, pokaite svoja tijela ali budite

6 http://healthhealthy.blogspot.com/2007/07/get-natural-look-with-plastic-surgery.html
7 http://www.nezavisne.com/revija/tekst3-041113
8 Wannabes je skupina individua koje zahtijevaju od estetskih hirurga da im amputiraju je-
dan ili vie potpuno zdravih udova jer svoje pravo tijelo vide kao hendikepirano i ne
mogu se pomiriti sa injenicom da je njihovo tijelo kompletno. Vidi: www.geocities.com/
starstranger_2000
186 DIJALOG

mravi, zategnuti, zapadnjaki lijepi, isunani. Primijenjeno na estetsku

hirurgiju: operiite se, ali tako da vae tijelo utjelovi zapadnjaki model lje-
pote i izgleda prirodno. Nikada nije mogue govoriti o potpuno slobod-
nom tijelu ili potpuno linoj odluci o estetskoj hirurgiji jer je tijelo uvijek
podreeno odreenoj disciplinarnoj moi. Slike prije i poslije imaju dis-
ciplinarnu ulogu: one educiraju ljude kako da sami sebe kontroliu i uoe
dijelove tijela koji prelaze okvire ili ih ne ispunjavaju, ali samo naspram
onoga to predstavlja idealno tijelo u oima estetske hirurgije. Estetska hiru-
rgija omoguuje kalupljenje tijela, ali jedino u okvire novonastalog prirod-
nog izgleda. in discipliniranja tijela ne bazira se na isto konvencionalnoj
moi, ve na mikromoi koja kontrolira individue i njihova znanja, meha-
nizme putem kojih mo dopire do sri individua, njihovih tijela i saivljava
se s njihovim djelovanjem i ponaanjem, govorom, nainom sticanja znan-
ja i svakodnevnim ivotom.
Najvaniji segment slika prije i poslije je da nema onoga izmeu
(Jones 2006, 140). Bolni proces postanka prirodnim je skriven. Tijelo
tokom same procedure, kao i aktivno tijelo nakon procedure, obiljeeno
procesom usaivanja kulturnih normi, je cenzurirano. Pa ak i kada
naiemo na slike za koje slutimo da predstavljaju tijelo u procesu post-
anka hirurki prirodnim, ono je skriveno razliitim nainima: zavoji-
ma, flasterima, naoalama. Neprikazivanjem procesa izmeu, estetska
hirurgija ohrabruje fantaziju o brzom zadovoljenju potreba, neto poput
McDonaldsa koji eli uvjeriti ljude da brza i jeftina hrana ima isti okus i
kvalitet kao i uravnoteeni obrok u prestinom restoranu ili da ak obrok
u McDonaldsu doprinosi srei i zadovoljstvu. Slikama prije i poslije,
tok procesa je vakuumiran tako to se prolost spojila s budunou dok
je eliminirana sadanjost. Skrivanjem procesa izmeu, stvara se priv-
id da je unutranjost pomou estetske hirurgije u potpunosti zavladala
vanjtinom, to jeste da se duh napokon materijalizirao. Otvoreno tijelo u
njegovoj nepodnoljivoj fluidnosti, u stanju u kojem ono jo nije posta-
lo i gdje je otvoreno bezbroj mogunosti postanka drugim, cenzurirano
je i iskontrolirano kulturno konstruiranim uvjerenjem u postojanje sub-
jektovog fiksnog znaenja. elim se ovdje jo jednom pozvati na kon-
cept prljavtine i istoe ili reda i nereda izloenog u radu Mary Doug-
las (1967) prema kojem je prljavtina sve ono to nekontrolirano prelazi
granice, curi poput tjelesnih tekuina i stoga poziva na red i akciju uklan-
janja prljavtine. Upravo se cenzurom procesa izmeu eli stvoriti priv-
id reda i poretka u kojem je oroeno tijelo, fiksnog prirodnog znaenja,
zahtjev za hirurki lijepim tijelom normalan i razuman.
NERMINA TRBONJA 187
Estetska hirurgija u postmodernom drutvu eli, na simbolikom nivou,
zauzeti mjesto koje je nekada zauzimala magija (vidi Jones 2006). Ona se
eli pojaviti u svjetlu u kojem ona ima mo ostvarenja elja, te je probudila
stari mit doktora-arobnjaka koji posjeduje tajanstveni recept ivota i sree.
Hirurg prodire u subjektovu duu i ita njegovu unutarnju viziju, ostvaru-
je njegove najintimnije elje, zaobilazei realnost i materijalnost tijela kao
inferiornijeg pojma naspram duha. On, drugim rijeima, poraa njegovu
pravu i istinitu prirodu materijalizacijom njegovog unutarnjeg Ja. Pomou
slika prije i poslije estetska hirurgija pravi skok s fiksnog-prirodnog
znaenja predhirurkog tijela na fiksno-prirodno znaenje posthirurkog
tijela ne kvasei se u fluidnosti identiteta kojeg predstavlja proces izmeu,
te time istovremeno maskira svoju ulogu. Insistiranje na slobodnom izboru
ena skriva nain na koji mo normalizira rodne norma. Tranzicijska priro-
da tijela je prikrivena, insistiranjem na trenutku kada subjektova elja za
hirurkim tijelom dolazi do najvee kulminacije i trenutka ostvarenja elje
u duhu sretnog zavretka hollywoodskog filma. Estetska hirurgija se obraa
masi, podravajui njenu goruu potrebu vjerovanja u bajke, pruajui utje-
hu uasavajuoj injenici da one ne postoje.
S druge strane, uloga estetske hirurgije je sutinski paradoksalna jer isto-
vremeno dekonstruira pojam prirode kroz tehnoloku konstrukciju prirod-
nosti. Iako se na prvi mah ini da se putem estetske hirurgije tijelo prilago-
ava rodnim ulogama koje su definirane u humanizmu, ona zapravo kreira
novo znaenje roda, to jest dekonstruira konstruiranjem, koristei se istim
logikim okvirom. Samim tim to je otvorena mogunost da se tehnologi-
jom konstruiraju/pojaaju rodne uloge, dekonstruira se njihova prirodnost ili
izvornost. Na taj nain posmatrana, estetska hirurgija denaturalizira oroe-
no ljudsko tijelo i izaziva kulturno konstruirane i diskurzivno fiksirane hu-
manistike pretpostavke o rodu (Thompson 1998, 95). Tehnologijom oro-
eno tijelo funkcionira istovremeno kao mjesto koncentracije disciplinar-
ne moi i kao mjesto gdje je prikazana drutvena konstrukcija roda. Kon-
strukcija roda je skrivena upravo skrivanjem onoga izmeu, odnosno je-
zivog i neizvjesnog procesa postajanja. Estetska hirurgija je bajka kulture
novog izgleda, koja prua potporu patrijarhalnom svijetu, ali koja takoer
konstantno prijeti da e ga ugroziti (Jones 2006, 14). Kako bi se sutinski
mogao objasniti razlog skrivanja, bitno je uzeti u obzir novonastalo znae-
nje tijela u postmodernom prostoru, gdje se ono pojavljuje kao mjesto mo-
bilizacije znakova, slika i diskursa u svrhu artikulacije identiteta, ideologi-
ja, svijesti, drutava i kultura (Jordan 2004, 333).
188 DIJALOG

2.1. POSTMODERNE FABRIKE TIJELA

Ovo tijelo koje je moje. Ovo tijelo koje nije moje.
Ovo tijelo koje je zapravo moje. Ovo strano tijelo. Moj
jedini dio. Moj smjetaj. Ovo tijelo kojim treba zavlada-
ti. Ovaj umor. Ovo ruenje. Ovo prodiranje ivota koje
se opire. Ovo prodiranje tijela koje ne moe niti pobjedi-
ti niti kapitulirati.
Jeanne H., La meurtritude.
Postmoderni subjekt se nastoji konstruirati u prostoru izblijedjelih istina
i uvjerenja koje su nekada bile utemeljene ili religijskim diskursom ili dis-
kursom velikih narativnih politikih ideja. Nekadanja stabilnost i sigurnost
identiteta je bila odreena tradicijom, porodicom, nacionalnom zajednicom,
klasom. Nedostatak drutvenog autoriteta doveo je do nedostatka vizije o
svijetu i identitetu, ije je znaenje i struktura prevazilazilo individuu, te se
danas tijelo pojavljuje kao jedino vrsto tlo na kojem se moe rekonstruirati
smisao. Suvremeni je subjekt, naime, izbaen iz svoje zajednice on je indi-
viduum koji se za svoje mjesto u zajednici uvijek mora iznova boriti (Salecl
2002, 6). Potraga za identitetom ne moe biti shvaena kao puka nostalgija
za prijanjim poretkom, nego nastojanje da se pronae neka stabilna taka
u dananjem rasapu drutvenog univerzuma (Salecel 2002, 6). Jedna od
osnovnih posljedica gubitka vjere u velike ideologije je materijalizam koji
se ogleda upravo u elji da danas, ovdje i odmah konzumiramo dobra, jer
vie niko ne vidi svrhu iekivanja da se neto dobro desi na kraju ili nakon
ivota. Drugim rijeima, postmoderna drutva se baziraju na primatu ima-
ti nad biti. I upravo u tom izobilju materijalnih dobara tijelo glasi za,
kao to je rekao Baudrillard, najljepu potroaku robu (1970). Ono kao
takvo postaje zadnje skrovite identiteta. Tijelo kao najljepa potroaka
roba funkcionira prema Baudrillardu kao znaenjska vrijednost, a tjelesni
izgled kao jezik; znakovi tijela se otkrivaju, interpretiraju, o njima se sudi
i u meusobnoj su interrelaciji (Baudrillard 1981).
Suvremena sociologija je koncipirala tijelo kao projekat koji treba da
se usavrava i transformira, jer predstavlja centralni dio identiteta (Shil-
ling 2003, Turner 1995, Giddens 1991, Featherstone 1995). Neki sociolozi,
poput Giddensa, imaju pozitivan stav naspram novonastale slobode i sma-
traju da danas, vie nego ikada prije, imamo mogunost samoizraavanja i
odabira identiteta, konstruirajui nae tijelo slobodno. Giddens vidi zadat-
ak svake individue u kreiranju personaliziranog naina bivanja putem real-
izacije identiteta kao linog projekta. Njegova pozicija je slina onoj koju
zauzima Kathy Davis, dakle, ne uzima u obzir da samim tim to je kreiranje
identiteta zadatak, ne moemo priati o slobodi taj izbor je zapravo uvi-
jek nametnut. Kao to tvrdi Victoria Pitts samo-ostvarenje ili samo-kre-
NERMINA TRBONJA 189
acija je i ideologija koja je u osnovi tjelesnih projekata, kao i praksa koja
ih konstruie (Pitts 2003, 34). Tjelesni projekti ne mogu biti shvaeni kao
produkti sebstva; oni su povjesno locirani u vremenu i prostoru i proiz-
vode znaenja koja se mogu isitati jedino unutar drutvenog sistema or-
ganizacije i znaenja (citirano u Pitts 2003, 34).
Sociolog i teoretiar tijela Chris Shilling (2003) se zalae za teoriju pre-
ma kojoj je tijelo odreeno djelovanjem subjekta ali je istovremeno i rezultat
odgovora na drutvene zahtjeve. Shilling nastoji da svoju teoriju pozicion-
ira u prostoru izmeu debate struktura djelovanje. On koristi ideju pro-
jekta tijela da bi istraio nain na koji se tijelo stvara i nain na koji tijelo
funkcionira. Prema njemu, tijela su u suvremenom drutvu shvaena kao
nezavreni projekti, kao prostor kontinuiranog samoodreivanja (Shilling
1993). U tom smislu se pojavljuje i estetska hirurgija koja ukazuje na sh-
vatanje tijela kao projekta. Ona se zasniva na postojeoj zabrinutosti i na-
porima kao i na sposobnosti tranzicije identiteta.
Kao rezultat razvoja i napretka u sferama poput (...) estetske hirurgije
() tijelo postaje sve ee fenomen izbora i opcije. Ovaj razvoj je un-
aprijedio mogunost koju ljudi imaju da kontroliu svoja tijela kao i da
ona budu kontrolisana od drugih. (Shilling 1993, 3)
Za razliku od moderne, u postmodernoj kulturi ne radi se vie o oslobaanju
tijela ili o uivanju tijela, ve o produkciji tijela (Lazzarato ekranizacije 3-4).
Pokuaj produkcije tijela se ne ogleda samo u kontroli roenja ili interven-
ciji na fetusu u svrhu otklanjanja bolesti, ve i u vjeri da moemo zaustaviti
proces starenja stalnim produetkom mladosti, to jest vjeri da svako od nas u
svojoj svakodnevnici moe da si proizvede tijelo koje eli, da svako od nas u
svojim rukama posjeduje mo zahvaljujui kojoj moe postati ljepi, zdraviji i
da svako moe, ako eli, produiti sopstveni ivot. Ovo vjerovanje, kao to
tvrdi Turner, ohrabreno je medicinskim diskursom putem promocije razliitih
dijeta ili zdrave ishrane, podsticanjem na sport i estetsku hirurgiju, kojima
se eli stvoriti privid da smo danas u mogunosti da sami crtamo svoja tije-
la prema osobnim uvjerenjima. Tijelo vie nije utoite, pa ak ni tamnica
due, ve bojno polje za uspostavljanje kulturnog identiteta.
Doktor se pojavljuje u ulozi moraliste, ulogu koju su nekada igrali
svetenici ili politiari. Foucault objanjava u Roenju klinike (1963), da je
povjest medicine okarakterisana zamjenom pitanja ta vam je? s pitan-
jem Gdje vas boli?, to hoe rei da doktor smatra da e odgovor ukaza-
ti na ve poznatu patologiju, ve odreenu bolest ili specifinu disfunkciju
neovisno od simptoma koji su vie ili manje subjektivni. Upravo zamjenom
ovih pitanja medicina utjelovljuje odreenu dozu nadprirodne moi koju
je nekada posjedovao sveenik i kojom je oslobaao ljude od grijeha. Me-
190 DIJALOG

dicina utvruje utopijsku normu besprijekornog zdravlja difuzijom ogromne

koliine informacija koje slue kao upute individuama da odre zdravlje
zdravim. Ove informacije krojene su tako da uzimaju u obzir diskurs o
slobodnom izboru i obraaju se individui u njenoj partikularnosti. Kao
to iznosi Georges Vigarello, dijete trebaju biti osobne, adaptirane prema
vaem stilu ivota i morfologiji, njega tijela takoer treba biti osobna jer
jedino ako ste u stanju da sluate svoje tijelo moi ete izgubiti 5, 10, 15
kilogtama (Vigarello 2004, 248-249). Diskurs slobodnog izbora je toliko
snaan da se namee i onda kada se ini da je norma najprisutnija (Vigarel-
lo 2004, 248). Kao to tvrdi Bernard Andrieu (1999 ekranizacije 1-2), su-
vremeni subjekt moe biti doktor svoga tijela, on vie nije samo pacijent/
ica ve normativni djelatnik/ca svoje medicine.
Nametnuta nedostina norma odnosi se naravno i na estetske kriteri-
je, jer su sinonimi zdravog tijela mladost, kompaktnost, vrstoa, razvije-
na muskulatura. Ovaj diskurs prisvojen je od strane industrije kozmetike,
pa tako kreme protiv bora oslobaaju od stresa, Nivea Visage protiv bora
prodire u DNA i mijenja njegovu strukturu, Garnier krema za lice brine o
koi i otkriva vau unutarnju ljepotu. Jedini slobodni izbor, koji se nigd-
je ne spominje, jeste izbor da ne slijedimo ideal. Posljedice nepotivanja
nametnutih ideala su veoma stroge i sastoje se u marginaliziranju i nametan-
ju osjeaja krivice pojedinkama koje se, svjesno ili nesvjesno, udaljavaju
od ponuenog modela (Marzano 2002, 16) i to upravo zato to su imale na
raspolaganju ovu masu informacija koja im se sve vrijeme lino obraa. U
ovom smislu funkcionira i estetska hirurgija kroz fotografije prije i posli-
je, apelirajui na slobodni izbor i pozivajui se na brzo, efikasno i konano
rjeenje problema identiteta.
Ista problematika pretoena u pojmove psihoanalize postmoderno
drutvo je obiljeeno gubljenjem vjere u velikog simbolikog Drugog. Ve-
liki Drugi predstavljao je autoritet koji je pruao subjektu oslonac naspram
kojeg je mogao graditi identitet. Renata Salecl u tekstu Tjelorez: od kli-
teroktomije do body arta tvrdi da gubitak vjere nije rezultirao oslobaa-
njem subjekta od zakona, odnosno drutvene prisile, ve je prouzrokovao
dubinsko razoarenje subjekta koji je iznevjeren: veliki Drugi je izdao su-
bjekta. Prema autorici, osloboenje od autoriteta moe biti shvaeno i kao
izbor koji je subjektu nametnut spoznajom da je autoritet zapravo nemo-
an. Iako vie ne postoji vjera u velikog Drugog, simbolika struktura nje-
govog djelovanja je i dalje iva. Reakcija subjekta na nepostojanje velikog
Drugog se ogleda u nizu praksi na tijelu, poput tetoviranja, pirsinga, moder-
nih inicijacija kao i estetske hirurgije, kojima subjekat eli oajniki pro-
nai realno koje bi imalo stajati iza fiktivnog:
NERMINA TRBONJA 191
Izostanak identifikacije s Ja-idealom (sa simbolikom ulogom ili s au-
toritetom) rezultira subjektovom identifikacijom s nekom imaginarnom
ulogom (to jest, Ideal-ja), u kojoj se subjekt samome sebi dopada. Ta
narcistika potraga za savrenom slikom ima za posljedicu subjektovu
opsjednutost mijenjanjem vlastitog tijela pomou neumjerenih dijeta,
vjebanja, plastine hirurgije itd. (Salecl 2002,13)
U postmodernom prostoru tijelo, kao osnovni simbol naeg identiteta,
funkcionira kao maska i nije stabilno ili fiksirano, ve stalno zahtijeva mod-
ifikacije, promjene, zapravo funkcionira prema sloganu: Auriraj svoje ti-
jelo. Estetska hirurgija ima funkciju da prui utoite izgubljenom sub-
jektu pri potrazi za stabilnim znaenjem. Ona mu daje privid fiksnog rod-
nog identiteta i na taj nain odrava iluziju o hegemonijskoj razlici meu
spolovima. U tom smislu ona funkcionira poput simulacije, a to je po-
jam kojeg je Baudrillard definirao kao generiranje modela realnog bez
porijekla niti realnosti (Baudrillard 1981, 1). U drutvima koja djeluju na
principu simulacija, identiteti se konstruiraju usvajanjem slika, a kodovi i
modeli odreuju kako individue sebe percipiraju i kako ih percipiraju dru-
gi. Unutar svih segmenata drutva vlada model simulacija, bilo da se radi o
politici, ekonomiji, kulturi, dok kodovi i modeli odreuju nain na koji se
dobra konzumiraju, upotrebljavaju. Primjenjeno na fenomen estetske hiru-
rgije: estetska hirugija simulira spolnu razliku, ona modelira tijelo kako bi
ga uskladila s kodovima i modelima determiniranim znaenjem heterog-
enog sistema roda.
Zatakati znai pretvarati se da nemamo ono to imamo. Simulirati znai
pretvarati se da imamo ono to nemamo. Jedan cilja na prisustvo, dru-
gi na odsustvo. Ali stvar je komplikovanija jer simulirati nije isto to
i pretvarati se: onaj koji se pretvara da je bolestan moe jednostavno
lei u krevet i pretvarati se da je bolestan. Onaj koji simulira bolest u
sebi pronalazi odreeni broj simptoma te bolesti. Dakle, pretvarati se i
zatakati ostavljaju realnost netaknutu: razlika je uvijek jasna ona nije
nikada maskirana. (Baudrillard, 1981, 12)
Baudrillard uvodi i pojam hiper-realnosti kojim definira stanje suvreme-
nog drutva u kojem hiper-realnost simulakrum nije nikada ono to skri-
va istinu ve istina skriva svoje nepostojanje. Hiper-realnost (simulakrum)
je istina (Baudrillard 1981 9). S obzirom na Baudrillarov pojam hiper-re-
alnosti Thompson (1998, 114) tvrdi da tijela koja su tehnoloki modifici-
rana da bi se uklopila u heterogeni sistem spola takoer uestvuju u skri-
vanju ovog gubitka realnosti, na isti nain na koji tijela koja se ne uklapa-
ju u ovu normu otkrivaju fikciju spolne razlike. Baudrillard (1994) e rei
u tekstu Plastina hirurgija za Drugo da se ini da stvarna ena nesta-
192 DIJALOG

je u histerinom izumu femininosti, ali istovremeno da postoji mnogo na-

ina pruanja otpora tome. Kao to istie Judith Butler, rod je performati-
van, to ne znai da se rod ispoljava djelovanjima, pokretima, diskursima,
ve obrnuto, performativnost roda stvara privid da postoji neka unutarnja
oroena sutina. Performativnost roda proizvodi efekat jedne biti ili enske
predispozicije, tako da nismo bili u stanju koristiti neki nain promiljanja
roda. Butler tvrdi da je rod proizveden kao ritualizirano ponavljanje kon-
vencija i da je taj ritual drutveno nametnut, djelimino preko prisilne he-
teroseksualnosti. Tako je rod kao posljedica performativnosti shvaen od
strane mukaraca i ena kao prirodni identitet.
U tom smislu se estetska hirurgija pojavljuje kao moderni ritual inicijaci-
je putem kojeg se eli proizvesti oroeno tijelo i normalizirati insistiranjem
na prirodnom postoperativnom izgledu, s tom razlikom to je nekadanje
insistiranje na boli cenzurirano i prilagoeno duhu suvremenog drutva.
Medicinski napredak, izum anestezije i ogromnog spektra lijekova pro-
tiv bolova, omoguio je da bol inicijacije nestane, ali struktura upisivan-
ja drutvenih normi na tijelo je ostala ista u duhu magijskog obreda. S dru-
ge strane, tehnoloki oroeno tijelo prua mogunost dekonstrukcije poj-
ma prirodnosti spola i rodnih uloga, upravo injenicom da se javlja potre-
ba tehnoloke intervencije kako bi se zagarantirala spolna razlika u post-
modernom drutvu.
Odijevanjem, minkom, sportom, bodybildingom, estetskom hirurgi-
jom mukarci i ene se konstruiu. Ove prakse ine tijelo prikladno nji-
hovom rodu, klasi, rasi, vremenu, prostoru i, naravno, njihovoj kulturi,
koja im obezbjeuje orua za ispisivanje tog zadatka. Orua i prakse
tjelesnih projekata doprinose gramatici tjelesnog jezika kojeg Grosz
vidi kao naine putem kojih kulturno specifine mree moi, regulaci-
je i sile uslovljavaju i pruaju tehnike za formiranje odreenog tijela.
(Pitts 2003, 39-40)
Ako se enskost razlikuje od mukosti upravo time to ona figuri-
ra kao oznaena naspram neoznaenog, neutralnog maskulinog, onda je
ukazivanjem na tehnologijom konstruirane prirode oznaavanja u post-
modernom prostoru mogue dekonstruirati i destabilizirati znaenje i jed-
nog i drugog, kao i stvoriti prostor drugih i drugaijih rodnih identite-
ta. Beskonana prilagodljivost tijela upuuje na to da se mnotvo drugih
modela u razliite svrhe i u drugim kontekstima moe pokazati korisnim
(Grosz 1994, 290).
NERMINA TRBONJA 193
2.2. KA ENSKOJ REAPROPRIJACIJI PRIRODE:
DA LI MONSTRUM IMA ROD ?
Ja sam u potpunosti tijelo
Nietzsche, F., Tako je govorio Zaratustra
U ovom odjeljku analizirat u rad umjetnice Orlan9, koja je utjelovljenjem
monstruoznih tijela ukazala na sva cenzurirana mjesta diskursa estetske hiru-
rgije i time joj dala potpuno novo znaenje, te otvorila prostor za mogunost
njene druge i drugaije upotrebe, ne u smislu fiksiranja identiteta ve upra-
vo suprotno: kako bi pokazala njegovu fluidnost i promjenljivost.
Monstrum je u rjeniku definiran kao ivo bie ili organizam abnormalne
konfiguracije. To bie je odreeno nasuprot onoga to percipiramo kao pri-
rodni svijet i kao takvo usko vezano za pojam prirodnosti. Monstruoznost
tijela se, dakle, konstruira na pretpostavci o razlici i istovremenoj nedostat-
nosti: razlici jer se organizam monstruma ne uklapa u sliku bia koja su
proizvod prirode; nedostatnosti jer je monstruozno tijelo, prema definiciji,
nedovreno, neispravno, nepotpuno (Ardenne 2001, 380). Unutar postmo-
derne feministike misli posebno interesovanje je posveeno pojmu mon-
struoznosti u smislu u kojem monstrum postoji s one strane normativnog i
ne da se ukrotiti normiranim vrijednostima (vidi Shildrick, Braidotti, Har-
away, Rouso). Monstrum moe biti spoj tehnologije i organske materije,
kao to sugerira Haraway (1985) ili rezultat premjetanja razliitih dijelo-
va tijela kao to je sugerirano u romanu Monstruozna ljubav autorice Kat-
herine Dunn (Shildrick 1999, 77).
Margrit Shildrick u seriji eseja istrauje viesmislenost pojma monstru-
ma i njegove veze s definicijom ene. Ona pokuava da istrai nain na koji
pojam monstruma moe dovesti u pitanje binarni sistem koji odreuje pri-
rodnost ene kao manjak i prirodnost mukarca kao normu. Shildrck se
oslanja na Derridinu teoriju o diffrance10 i tvrdi da se uloga monstruma
moe shvatiti polazei od znaenja ovog pojma. U tom smislu, monstru-
mi pokazuju oboje: i binarnu opoziciju izmeu prirodnog i neprirodnog,
u kojem prvi termin ima mo nad drugim i, u isto vrijeme, trag koji ozna-

9 Orlan- Francuska umjetnica roena 30 maja 1947. godine. Ime Orlan evocira znaenje sin-
tetikog materijalnog Orlon; na maskaradu Francuski kozmetiki brend Orlane; rodnu-
fluidnost- Ivana Orleanska (Jeanne dArc) i Orlando Virginiae Woolf ; i savitljivost zlata
dor. (citirano u Negrin 2002).
10 Za Derridu dekonstrukcija je nezavisna sila u trajnom pokretu, koja onemoguava stabiliz-
iranje znaenja ili definitivnu komunikaciju. Takvo iznutra stvoreno strujanje on naziva dif-
france i upravo to izaziva uruavanje same ideje znaenja kao i samoodnoseu narav jezi-
ka prema kojoj nema prostora izvan jezika u kojem bi znaenje na ikakav nain moglo pos-
tojati. Prema Derridi ne postoje nikakve unutarnje istine, nego beskonaan niz moguih
znaenja koja stvara diffrance, naelo to obiljeava jezik.
194 DIJALOG

ava prekid te veze. Poput enskosti, monstrumi nose teinu ne samo ra-
zlike ve i diffrance (Shildrick 1996, 2). Monstrum ukazuje na radikal-
nu drugost s one strane binarnih opozicija kao i na oduvijek prisutnu dru-
gost u samoj sri identiteta. ene su u bliskom odnosu s pojmom monstru-
ma u smislu u kojem su, s obzirom na patrijarhalne vrijednosti, van gra-
nica, predstavljaju nepredvidljivo, nedokuivo, ali i manjkavo, nedostat-
no, ono to je u konstrukciji, nedovreno u procesu. Kao to e rei Hlne
Cixous koja ena jo uvijek nije sebe optuila da je monstrum? (citirano
u Braunberger 1997, 1).
Nije da monstrum predstavlja prijetnju razlike, ve prijeti da e ukinu-
ti razliku bar u svom binarnom obliku tako da udobna drugost koja
uvruje istost bude izgubljena. (Shildrick 2002, 303)
Shildrick istie da disruptivna i eruptivna manifestacija monstruma nije
samo izmiljeni izraz postmodernizma, ve transhistorijsko mjesto koje izazi-
va pojam racionalnosti, autonomnosti maskulinog subjekta, kao i kategori-
ju ljudskog bia uope (2002, 8). Shvaen u ovom svjetlu, Shildrick upotre-
bljava pojam monstruma kao kategoriju koja ne moe biti obuhvaena bi-
narnim sistemom miljenja, u kojem se ono/ona/on opire definiciji, uvijek
mijenjajui oblik i znaenje. Monstrum ne oznaava opoziciju prirodi, jer
monstrum ono/on/ona nema fiksnog znaenja i fiksno odreenih granica,
ve predstavlja drugost s one strane binarnih opozicija, onu stranu mogueg
svijeta, mogueg znaenja sebstva, koja jo nije realizirana. Monstrum je
ono nesvodljivo na opoziciju subjekt/objekt i unutra/vani. Kao takav, mon-
strum zauzima posebno mjesto unutar diskursa estetske hirurgije. Pacijenti-
ca u moment kada je njeno tijelo obuhvaeno ovim diskursom, prije same
operacije, kada je otvoreno za moguu promjenu, priziva monstruoznost. U
momentu kada je tijelo u konstrukciji, tokom same operacije, kada je neiz-
vjestan ishod, kada su granice prirodnosti (one predoperativne i postop-
erativne) uklonjene da bi se na izvjestan nain pomjerile u pravcu hibrid-
nosti tijela, pojam monstruoznosti je prisutan. Sam produkt estetske hiru-
rgije prema tome obuhvata pojam monstruoznosti jer su bioloko tijelo i
tehnologija spojeni u jedno. Previe hirurki izgled ili neprirodan rezul-
tat zahvata takoer je monstruozan jer prelazi ovaj put hirurki odreene
granice prirode. Monstruoznost je drugim rijeima strah od nepodnoljive
fluidnosti nikada do kraja materijaliziranog tijela i identiteta. Estetska hiru-
rgija je sutinski paradoksalna jer u jednu ruku ukazuje na injenicu da je
tijelo konstrukcija u procesu i kao takvo otvoreno promjenama. Upravo iz
ovog razloga je bilo neophodno cenzurirati, normalizirati i kontrolirati seg-
mente koji ukazuju na monstruoznost, kako bi se odrao privid reda i poret-
ka te odrala iluzija da isti izvire iz prirode same.
NERMINA TRBONJA 195
2.3. ORLAN: NIKADA NEMAMO KOU ONOGA TO JESMO.
Francuska umjetnica i zaetnica pravca Carnal Art, Orlan, 1990, zapoinje
seriju performansa pod nazivom Reinkarnacija Svete Orlan tokom kojih
pomou estetske hirurgije preoblikuje svoje tijelo. Osnovni princip Carnal
Arta ili ulne umjetnosti je autoportretiranje, ali dok klasino autoportre-
tiranje podrazumijeva prezentaciju sebe kroz sliku, ovdje je rije o transfor-
maciji vlastitog tijela kako bi ono predstavljalo ono to umjetnik eli biti.
Carnal Art nije protiv estetske hirurgije ve protiv naina na koji se estets-
ka hirurgija upotrebljava (Orlan 2005). Orlan ispituje status enskog tijela
u drutvu, nju interesira status tijela u budunosti s obzirom na nove teh-
nologije naspram kojih se tijelo ini zastarjelo ili staromodno.
Uvijek sam smatrala da je moje ensko tijelo, moje tijelo ene um-
jetnice primarni materijal za konstrukciju mog djela. Moj rad se uvijek
odnosio na ispitivanje satusa enskog tijela u relaciji s drutvenom ste-
gama, bilo da se radi o sadanjosti ili prolosti, a naznaila sam neke up-
isane u historiju umjetnosti. (Orlan 1997, 34)
Orlan ne zanimaju problemi s kojima se ene svakodnevno susreu kada
ele da korigiraju nos ili zategnu kou na licu, ve njen rad saima problem
preokupacije tijelom u postmodernom drutvu i preispituje koncepte iden-
titeta i ljepote. Teoretiarka OBryan (1997) smatra da se umjetniki rad
Orlan moe svrstati u umjetniki pokret takozvani Feministiki akcion-
izam, kojeg je njegova zaetnica i prva ena performatorica Valie Export
objasnila na slijedei nain:
Feministiki akcionizam eli da transformie objekat muke prirodne
historije, materijalnu enu podreenu i zarobljenu od strane mukog
kreatora, u nezavisnu djelatnicu i kreatorku, koja e biti objekat svoje
sopstvene historije. Bez mogunosti da se izrazimo na svoj nain, i
bez mogunosti djelovanja, nema ni ljudskog dostojanstva. (Citrano u
OBryan 1997 ekranizacije 3)
Rad Orlan okira, uznemirava sve segmente koje ine identitet stabil-
nim. Mnogi kritiari (mukarci) umjetnosti su snano kritikovali njen rad
tvrdei da se njen performans ne moe nazvati umjetnou. Ne obazirui
se na tekoe koje joj patrijarhat zadaje Sveta Orlan se obraa ideologi-
ji katolike crkve i rui njen autoritet nad tijelom kojeg je ve stoljeima
kolonijalizirala i potom prodala nauci. Orlan preuzima Hristove rijei i
izjavljuje: Ovo je moje tijelo, ovo je moj software. Ona vidi svoje tijelo
kao software na kojem informacije mogu biti promijenjene, zamijenjene,
izbrisane i nadopunjene. Svoj projekat performansa Orlan zapoinje krei-
ranjem idealne slike sopstvenog lica pomou kompjuterskog softwarea
morfing za digitalnu metarmofozu ljudskog tijela i kombinira svoje lice s
196 DIJALOG

licima poznatih ena predstavljenih u zapadnoj umjetnosti. Orlan preuzima

elo Vincieve Mona Lize; oi Dian skulpture nepoznatog umjetnika, usta
Europe Gustava Moreaua, bradu Botticellijeve Venere i nos Psihe Franois-
Pascal-Simon Gerarda.
Mona Lisa je izabrana zato to se njena ljepota ne uklapa u dananje stan-
darde ljepote i naroito to se ispod lika ene krije muko lice. Diana, rim-
ska boica lova, izabrana je zbog svoje agresivnosti i zato to se nije klanjala
mukarcima; Europa jer tei drugom kontinentu i dozvolila je da bude od-
vedena u nepoznatu budunost; Venera kao rimska boica ljubavi, plodno-
sti i kreativnosti i Psiha zbog potrage za ljubavlju i duhovnom ljepotom.
Prije same operacije, Orlan pretvara operacionu salu u umjetniki atelje,
dizajnira odjeu za hirurginje i na sebe oblai odjeu koju ona eli. Orlan
ne koristi estetsku hirurgiju kako bi postala najljepa ena na svijetu, kako
su esto razliiti novinari tumaili, ve upravo suprotno. Ona tei utjelov-
ljenju monstruoznog tijela utjelovljenjem mnogostrukih identiteta. Rekon-
strukcija ili reinkarnacija njenog lica postaje kljuni momenat njenog post-
ajanja monstrumom. Napadom na lice koje predstavlja osnovu identiteta
u zapadnoj kulturi, Orlan brie trag svakom pokuaju stabilizacije njegovog
znaenja. Upravo zbog toga konani rezultat nije toliko vaan koliko sama
procedura koja je snimljena i iji su snimci pohranjeni u umjetnikim gal-
erijama. Sedma operacija pod nazivom Sveprisutnost koja se odravala
u New Yorku 1993. godine praena je uivo brojnim galerijama irom svi-
jeta, tokom koje su gledatelji mogli postavljati pitanja umjetnici dok je nje-
no tijelo na operacionom stolu a operacija u toku. Tokom ovog performansa
Orlan zahtijeva da joj se ugrade silikonski implantati na slijepoonicama,
to predstavlja potpuno novi nain koritenja ove tehnologije.
Orlan se ne preputa pasivno u ruke hirurga, ve sama ocrtava na svom
tijelu crte kojeg e skalpel hirurga pratiti. Ona paljivo bira hirurge koji
e prema njenim strogim uputama reinkarnirati Svetu Orlan i odluuje se
za ene hirurginje jer:
Estetska hirurgija je mjesto gdje se najvie moe upisati moi mukarca
nad enom. Ne bih uspjela dobiti od hirurga ono to sam dobila od svoje
hiruginje, oni su uvijek htjeli da ostanem slatka. (Orlan, 2000, 73)
Orlan ne pristaje na generalnu anesteziju i tokom operacija je svjesna:
dok snimka prikazuje kako reu njezino lice, njen glas nas ne naputa. To-
kom cijele operacije umjetnica ita teoretske tekstove Lacana, Kristeve,
Serrea, kako bi objasnila teoretsku osnovu svoje umjetnosti i komentira pro-
ceduru. Time Orlan pravi subverziju koncepta prema kojem je ensko tijelo
pasivno dok hirurg aktivno mijenja njeno tijelo te daje, u Lacanovom smi-
slu govorei, najrealniju sliku same procedure operacije. S druge strane,
NERMINA TRBONJA 197
kao to je rekla Ince, svijest pri operaciji istie ironinu i parodijsku stra-
nu samog projekta (Ince, 2000, 114). Na poetku svake operacije/perfor-
mansa Orlan ita tekst:
Koa je razoaravajua (...) u ivotu imamo samo kou () ali doista je
loa razmjena u meuljudskim odnosima jer nismo nikada ono to ima-
mo (); imam kou angela, ali sam akal (), kou krokodila, ali sam
psi, kou crnca ali sam bijelac, kou ene ali sam mukarac; nikada
nemam kou onoga to jesam. Nema izuzetaka pravilu jer nisam nika-
da ono to imam. (Citirano u Esmeralda 1999, 90)
Kao to sugerie Ince odvajanjem imati i biti, koje je u ovom teks-
tu naglaeno, je nain izraavanja odvojenosti subjektiviteta jer je Orlan
istovremeno subjekat i objekat svog performansa. (2000, 117). Glede ovog
teksta Orlan nastavlja:
Mislila sam da smo u naem vremenu poeli pronalaziti sredstva zat-
varanja ovog prostora; posebno uz pomo estetske hirurgije i da je
dakle postalo mogue izjednaiti unutranju sliku s vanjskom... (Citira-
no u Esmeralda, 1999, 90)
Tokom operacija, Orlan ne osjea bol, zahvaljujui lokalnoj anaestezi-
ji, ali bol i dalje igra vanu ulogu u njenim performansima. Bol je na stra-
ni gledalaca koji se susreu oi u oi s monstruoznou dok hirurzi reu
njenu kou, kidaju njeno meso, izvlae masno tkivo iz njenog tijela. Koa
kao organ koji nas odvaja od ostatka svijeta, kao granica izmeu unutra i
vani, izmeu ja i svijeta je razrezana, otvorena, meso postaje prostor za
istraivanje gledateljevog/cinog pogleda: Izvinjavam se to vam nanosim
bol. Ali znajte da ja ne patim. Orlan se ismijava izreci Poraae se u
bolovima i deklarativno izjavljuje ivio morfin! Neka umre bol ! (Or-
lan 2000, 74).
Svojim performansima Orlan otvara mogunost teoretiziranja s one stra-
ne binarnih opozicija, s one strane jezika i mate koji su tijelo definirali s
patrijarhalnog stanovita i polazei od mukog ideala i norme. Orlan pre-
korauje granicu izmeu postajanja i bivanja i utjelovljuje stav Simone de
Bouvoir postavi slika koja brie razliku izmeu biti roena i biti kon-
struirana: Ja sam na strani nomadskih, viestrukih, promjenljivih, muti-
rajuih identiteta (Orlan 2003, ekranizacije 4). Svrha njenog performansa
nije slika poslije operativnog zahvata kao to je prezentirano na web stra-
nicama klinika estetske hirurgije. Orlan performira Lacanov stav i poka-
zuje da je slika maska iza koje nema niega. Orlan se zadrava na mjesti-
ma cenzuriranim unutar diskursa estetske hirurgije. Ona upotrebljava svo-
je tijelo kao medium promjene (OBrayan 1997 ekranizacije 4). Orlan
eli ukinuti crtu koja odvaja binarne opozicije uma/tijela, dominatnog/po-
198 DIJALOG

dreenog, subjekta/objekta, materijalnog/nematerijalnog, doktora/pacijen-

ta, ljepote/runoe, prirodnog/neprirodnog, mukog/enskog i kao to su-
gerie OBrayan, novih opozicija proizvedenih performansom/hirurgijom:
opoziciju umjetnost/medicina (OBryan 1997 ekranizacije 5).
Ja kaem da ono to radim moe biti nazvano transseksualizmom sa ene
na enu: mukarac koji se osjea kao ena eli da ga drugi vide kao enu.
Zakljuili bismo priu tako to bismo rekli da je to zapravo problem ko-
munikacije. (Orlan 1997, 88)
Performansi Orlan unose nered u koncept identiteta koji je krojen pre-
ma patrijarhalnom drutvenom sistemu vrijednosti. Ona, utjelovljenjem
monstruoznosti, ne potuje niti jednu normaliziranu granicu ili pravilo.
Njen rad se bori protiv uroenog, programiranog, odreenog, ona se bori
protiv uroenog, fatalnosti DNA i determinizma prirode (Orlan 1999,
53). Orlan je svoje tijelo poklonila umjetnosti. Nakon smrti njeno tije-
lo nee pripasti nauci. Orlan planira da bude mumificirana i izloena u
umjetnikoj galeriji.

* * *
Ovim radom pokuala sam pokazati nain na koji je ensko tijelo, kao
centralna taka subjektiviteta, proizvedeno unutar sloene kulturalne ide-
ologije i medicinske tehnologije. Diskurzivnom analizom fenomena estet-
ske hirurgije eljela sam uestvovati u istraivanju i osvjetljavanju procje-
pa na kojima je mogue temeljiti feministiku analizu kako bi se prven-
stveno oslabile simbolike stege, a potom rasprilo znaenje vrsto utka-
nog pojma prirodnosti koji prua opravdanje svim ugnjetavajuim mizogi-
nim praksama. Smatram da diskurzivna analiza tijela omoguava prisva-
janje kulturalnih narativa utjelovljenja u svrhu kreiranja subverzivnih i fe-
ministikih strategija koji e biti u stanju da destabiliziraju i konano uki-
nu opresivne i ograniavajue kulturne narative o rodu, spolu i identitetu.
Nastojala sam pokazati da je estetska hirurgija normativna praksa, ali isto-
vremeno sam naznaila da ona moe biti upotrebljena na subverzivan na-
in i sluiti feministikim ciljevima. Tehnologizirano tijelo destabilizira na-
turalizirano poimanje spola i roda i time potvruje stav da tijelo ne moe
ni u kojem smislu biti odreeno kao bioloka ili prirodna datost, ve jedi-
no kao proizvod historijske strukture relacija i odnosa znanja i moi. Nae
elje, preferencije, vjerovanja, vrijednosti, nain na koji gledamo i razumi-
jevamo svijet su oblikovani specifinom konstelacijom linih i institucio-
nalnih i drutvenih odnosa koji tvore nae indvidualne i kolektivne identi-
tete i oblikuju naa tijela.
NERMINA TRBONJA 199
BIBLIOGRAFIJA
American Society of Plastic Surgeons: National Clearinghouse of Plastic Surgery
Statistics Procedural Statistics Trends 2000-2007.
<http://www.plasticsurgery.org/media/Press_Kits/Procedural-Statistics-Press-Kit-
Index.cfm www.plasticsurgery.org>.
Andrieu Bernard. Introduction la philosophie du corps. 2007.
<www.staps.uhp-nancy.fr/bernard/cours/intro_philo_corps.pdf>.
Andrieu Bernard. Mdecine et Socit. Paris: PUF, 1999.
Balsamo, Anne. Technologies of the Gendered Body: Reading Cyborg Women.
Durham, NC: Duke University Press.1996.
Baudrillard, Jean. Simulacres et Simulation. Collection Dbats. Paris: Galile, 1981.
Baudrillard, Jean. Plastic Surgery for the Other. Trans. by Debrix, Francois.
Figures de lalterite. Paris: Descartes et Cie., 1994. <http://www.egs.edu/faculty/
baudrillard/baudrillard-plastic-surgery-for-the-other.html>.
Blum, Virginia, L.. Flesh wounds. The culture of cosmetic surgery. Univ. California
Press. 2005.
Bordo, Susan. Unbearable Weight: Feminism, Western Culture, and the Body.
Berkeley: University of California P, 1993.
Borel, France. Le vetement incerne : Les metamorphose du corps. Paris.
Calmann-Levy, 1992.
Bourdieu, Pierre. Le sens pratique. Paris :Les Editions de Minuit. 1980.
Braidotti, Rosi. Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual Difference in
Contemporary Feminist Theory. New York: Columbia University Press, 1994.
Braunberger, Christine. Revolting Bodies: The Monster Beauty of Tattooed Women.
NWSA Journal Volume 12, Number 2, Summer (2000): 1-23
Butler, Judith. Bodies That Matter: On the Discursive Limits of Sex. New York &
London: Routledge, 1993.
Butler, Judith. Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity. New York
& London: Routledge, 1990.
Davis, Kathy. Dubious Equalities, Embodied Differences: Cultural Studies on
Cosmetic Surgery. Oxford: Rowman & Littlefield Publishers, 2003.
Davis, Kathy. Reshaping the Female Body: The Dilemma of Cosmetic Surgery. New
York: Routledge,1995.
Douglas, Mary. De la souillure. Essai sur la notion de pollution et de tabou. Paris:
La Dcouverte, 1981.
200 DIJALOG

Douglas, Mary. La puret du corps. in Terrain n31, (1998). <http://terrain.revues.

org/document3131.html>.
Douglas, Mary. Natural symbols: Exploration in Cosmology. Nex York: Pantheon, 1982.
Esmeralda. Orlan et llucidationde la chair. in Quasimodo- Art a Contre Corps,
no 5. 2e d. (1999): 89-93.
Foucault, Michel. Discipline and Punish. New York: Vintage Books. 1979.
Fraser, Suzanne. Woman-made women: Mobilisations of nature in feminist
accounts of cosmetic surgery. Hecate, 27(2), (2001): 132155.
Fraser, Suzanne. Cosmetic Surgery, Gender, and Culture. New York: Palgrave, 2003.
Gagne, Patricia & McGaughey, Deanna. Designing Women: Cultural Hegemony
and the Exercise of Power among Women Who Have Undergone Elective
Mammoplastyin Gender Society 16 (2002): 814-838.
Game, Ann. Undoing the Social: Toward a Deconstructive Sociology. Milton
Keynes: Open University Press, 1991.
Giddens, Anthony. Modernity and Self-Identity: Self and Society in the Late
Modern Age. Cambridge: Polity Press. 1991.
Govedi, Nataa. Prepoznavanje i preruavanje izvedbenog tijela. Trea, Br 1-2,
vol. 3 (2001): 102-116.
Grosz, Elizabeth. Volatile Bodies. Toward a Corporeal Feminism. Bloomington and
Indianapolis: Indiana University Press, 1994.
Haraway, Donna, J. A Manifesto for Ciborgs: Science, Technology and Socialist
Feminism in the 1980s. Socialist Review 80 (1985): 65-107.
Ince, Kate. Orlan: Millennial Female. England: Oxford, Berg, 2000.
Jones, Meredith. Makeover culture: Landscapes of Cosmetic surgery. Thesis
submitted for the degree of PhD Centre for Cultural Research University of
Western Sydney, 2006.
Jordan, John W. The rhetorical limits of the plastic body. Quarterly Journal of
Speech 90:3 (2004): 327-358.
OBryan, Jill. Saint Orlan Faces Reincarnation. Art Journal, Vol. 56, 1997 <www.
questia.com>.
Orlan. Surtout pas sage comme une image. Quasimodo n 5. Art a Contre Corps 2e
d. (1999): 95-101.
< http://www.revue-quasimodo.org/PDFs/5%20%20Orlan%20Art%20Charnel.pdf>
Oriach, Stephen. Entretien avec Orlan : Le corps comme lieu de dbat public.
02.05. 2003. < http://arts.fluctuat.net/orlan/interviews/452--le-corps-comme-lieu-
de-debat-public.html>.
NERMINA TRBONJA 201
Orlan. Conferance. u De l art charnel au baiser de l artiste, coll, ed. Jean-Michel
Places, Paris, 1997.
Orlan. Orlan:manifeste de l Art Charnel. u Changer le corps. Ed. Heuze,
Stephanie Paris: La Mussardine, (2000):72-75.
Pitts, Victoria. Surgery Junkies: Wellness and Pathology in Cosmetic Culture.
Rutgers University Press 2007.
Shildrick, Margrit. Posthumanism and the Monstrous Body. Body Society,
2(1996): 1-16.
Shildrick, Margrit. This Body Which is Not One: Dealing with Differences.
Body Society, 5 (1999): 77-92.
< http://bod.sagepub.com/cgi/content/abstract/5/2-3/77>.
Shildrick, Margrit & Price, Janet. Breaking the Boundaries of the Broken Body
Body Society 2(1996):93-113. < http://bod.sagepub.com>
Shilling, Chris. The Body and Social Theory. 2nd edn. London: Sage, 2003
Thompson, Mary. Women and Technologies of body modification. A Dissertation,
Submitted to the Graduate College of Bowling Green State University, August 1998.

La plasticit du corps fminine:

la chirurgie esthtique et la performativit

Le corps, alors quil semble tre notre seul et unique refuge, le seul lieu
dintimit et du personnel, constitue le nud o sarticulent lindividu et
le groupe, la nature et la culture, la contrainte et la libert. Le corps est le
produit privilgi de la socit qui en se rfrant a son lasticit et sa plas-
ticit produit des sujets, les marquant en premier lieu dun genre particu-
lier. Ntant pas rattach une culture ou une poque spcifique mais
plutt en fondent le model universel de rapport dit naturel entre les sexes,
les normes sont celles qui a partir de la matrice htrosexuelle, hgmonique
et hirarchise cre le corps dit masculin et le corps dit fminin qui figure
ainsi comme le support par excellence de valeurs symboliques. Mais tre
femme ne sous-entend pas avoir un rle passif et ne comprend pas un fait
de nature transcendantale ou encore moins un processus fini. Etre femme
entrane imprativement, ds la plus jeune enfance, lincorporation, par la
performance active et constante, des principes sexuants et des rles sex-
ue qui varie dune socit lautre et dune poque lautre. Cet essai se
penche sur les modifications dfinitives du corps fminin par la chirurgie
202 DIJALOG

esthtique qui reproduisent et prolongent, voir engendrent des nouveaux

strotypes de la fminit, toujours clairement dlimits, par le fonction-
nement parfait du systme misogyne de la pense dualiste, afin que ltre/
devenir femme soit oppos au tre/devenir homme. Innombrables sont les
faons diffrentes de modification du corps fminin au travers des sicles
et au traves des cultures, et toutes mritent une analyse prcise et dtaille,
mais aujourdhui le corps fminin modifi par la chirurgie esthtique sem-
ble tre un phnomne universel. Cet essai part du prsuppos que la chir-
urgie esthtique est un champ problmatique en soi et ni la position pour ni
la position contre ce phnomne est acquise. Laccent est mis sur la probl-
matisation de lapplication populaire de ses techniques et les significa-
tions qui se produisent par ce billet. Aussi, il est considrer que la technol-
ogie comme tel peut tre applique de manire disparate et divers objec-
tives, ce travail et donc orient vers lobservation des possibilits demplois
des techniques de la chirurgie esthtique afin de ratifier la ncessite du d-
passement du systme dualiste exprime dans la thorie fministes postmod-
ernistes et anticiper la dconstruction de lessentialisation biologisante des
diffrences des sexes.
Mots cls: Le fminisme corporel, chirurgie esthtique, corps, thorie
postmoderniste, nature, modification du corps, monstruosit, Orlan, ac-
cro de la chirurgie esthtique
 Sekularizam i
ekonomska teologija
 Talal Asad

Rekonfiguracije prava i etike u

kolonijalnom Egiptu1

N a poetku ove studije predloio sam da je moderna ideja sekularnog

drutva podrazumevala karakteristini odnos izmeu dravnog
zakona i line moralnosti, takav da je religija sutinski postala stvar (privat-
nog) verovanja drutvo koje je pretpostavljalo podruje linih oseanja
i javnih diskursa koji su, u razliitim trenucima, nastali u zapadnoj Evropi
zajedno sa stvaranjem moderne drave. Drugi nain da se ovo iskae je da
ideja religijske trpeljivosti, koja pomae da se drava definie kao sekularna,
poinje s premisom da iz razloga to se verovanje ne moe suzbiti, politiki
autoriteti na religiju treba da gledaju ravnoduno dokle god ona ostaje u
okviru privatnog domena. Sposobnost individue da veruje u ono to izabere
preneta je u zakonsko pravo da se slobodno izraze neija verovanja i da osoba
bez ometanja praktikuje svoju religiju prema tome, religija je vraena
u javni prostor. Ova sloboda je, meutim, ograniena. Javno iskazivanje
religijskog verovanja i izvoenje religijskih rituala ne sme biti mogui uzrok
krenja mira, niti ga treba tumaiti kao simboliku uvredu linosti drave.
Moda se najpoznatiji primer ovoga dogodio nedavno u Francuskoj (videti
Poglavlje 5). Ovo ukazuje da se sekularna drava, poput ostalih, zamilja
kao osoba, koja moe da bude moralno ugroena.
Ovo poslednje poglavlje poinjem s dva pitanja: Kako su muslimani
razmiljali o sekularizmu pre modernosti? ta muslimani danas rade po pi-
tanju ideje sekularnog? U savremenim polemikama o vlastitom mestu religi-
je u Egiptu nekoliko autora je tvrdilo da je sekularni ivot uvek bio centralni
u prolosti, i da je vien kao takav zato to je verski zakon (to jest, erijat)
uvek zauzimao ogranieni prostor u upravljanju drutvom.2 Ali ovde, pi-
tanje nije empirijsko. Ono se nee razreiti jednostavnim intenzivnijim ar-
hivskim istraivanjem, upravo kao to razumevanje mesta sekularnog da-
nas zahteva vie od pukog etnografskog terenskog rada i vie od energine

1 Talal Asad, Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity, Stanford University
Press, Stanford, CA, 2003, 7. poglavlje, str. 205-256.
2 Videti, npr., Muhammad Nur Farhat, al-Mujtama wa al-sharia al-qnn, Kairo: Al:Hilal
1986, str. 39
206 DIJALOG

odbrane njegovih vrednosti za politiki svet koji nastanjujemo. Potrebna je

paljiva analiza kulturno osobenih pojmova i njihovih meusobnih artiku-
lacija. Dakle, u onome to sledi usredsrediu se na Egipat u kasnom XIX i
ranom XX veku, na period u kojem su se desile znaajne promene u odno-
sima izmeu zakona, religije i moralnosti. Tako, uprkos pitanjima s kojima
poinjem, kratko u uputiti na premoderne koncepte i savremene diskurse
a potom samo da bih napravio odreena uporeivanja.
Jedan vid naina na koji se o sekularnom razmiljalo pre ukljuivanja egi-
patske istorije u istoriju modernog Zapada pronalazimo u devetnaestovekovnim
pokuajima da se na arapski jezik prevede termin sekularno i njemu srodne
rei. Najuobiajenija re koja se danas koristi za prideve sekularno i laiko,
kao i za pristalica sekularizma i laik je almniyy.3 Ova re, sada najee
koriena, izmiljena je u poznom XIX veku. (Za nju, ili za bilo koju od njoj
srodnih rei, nema unosa u Lejnovom Arapsko-engleskom reniku sastavljenom
u Egiptu u prvoj polovini XIX veka). Od ove rei proizvodi se apstraktna im-
enica almniyyah sa znaenjem sekularizam ili laicizam.
Baderov Englesko-arapski renik, objavljen 1881. godine, daje dve rei
za sekularno u znaenju laiko, ne klerikalno: almniyy i mmiyy. Ali
ova druga re nosi smisao prostog, vulgarnog, narodnog i obinog.
Bader takoe predstavlja sekularno, u smislu svetovnog, kao dunywiyy
(i dunyawiyy). Za sekularizam nema unosa, ali pod sekularnou daje
hubbu al-lam (bukvalno, ljubav prema svetu) kao i dunywiyyah (apstrak-
tna imenica od rei svet za svetovno) i lamiyyah, po istom modelu, izve-
dena iz rei lam, koja znai svet ili logiki univerzum. Ova poslednja
se javlja u poznatom Kuranskom epitetu za Boga, rabb al-lamn, Gosp-
odar dva sveta (naime, svet ljudi i svet dinova [duhova]). Ali, lamiyyah
takoe znai stanje znanja, to jest Islama, kao suprotno jhiliyya, stan-
je neznanja ili paganizam.4 U savremenoj upotrebi lamiyyah oznaava

3 Jedini znaajan upis u Muht al-Muht (prvi moderni arapsko-arapski renik, objavljen u
Bejrutu 1870. godine) je almniyy, koji se prevodi kao ne-klerikalno, i koji se izvodi iz al-
lam, svet. Tako, arapsko-engleski Al-Mawrid (8. izdanje, 1996) daje sledee objanjenje:
sekularno, svetovno, laik (laiko); sekularista; laik za almniyy, sekularizam, laicizam,
za almniyyah, sekularizovati, laicizovati, za almana i sekularizacija, laicizacija za
almanah [imeniki oblik izveden iz izmiljenog glagola]. Almanah je takoe poistoveen
s almniyyah. Relativna skoranjost ovog koncepta takoe se ogleda u injenici da Oks-
fordski englesko-arapski renik savremenog jezika (1972) za sekularno daje ilmniyy a ne
sada standardni almniyy. Prethodno se i dalje koristi u govoru esto izazivajui pedant-
ne pokuaje za ispravljanje i njegova popularnost, moda, delom zavisi od implicitnog
predloga da se koncept sekularizma odnosi na ilm, to znai znanje i nauka, za raz-
liku od vere. Svakako, Ahmed Hatum, u svom ilmaniyyah bi-kasr al-azn la bi-fathiha
(al-Nqid, vol. 44, no. 20, 1990) zanimljivo pravi razliku izmeu ova dva oblika.
4 Videti Kazimirskijev Dictionnaire Arabe-Franais, prepravljen i ispravljen od strane Ibed
Galaba, tom 3, Kairo, 1875.
TALAL ASAD 207
internacionalizam, a ne sekularizam ili sekularnost, mada pridevski
oblik lamiyy takoe nosi znaenje svetovni i sekularan.
Odgovor Egipana na koncept sekularizma, njihov pokuaj da ga prodube
ili napadnu, bio je posredovan ovim prevodilakim radom. Tako, u XIX veku
glagolski oblik sekularizovati nije imao ni jedan ekvivalent u arapskom
jeziku. Tek je nedavno, radom unazad, od apstraktne imenice almniyyah
izumljen glagol almana. (Normalna procedura u arapskom jeziku je da
glagolski koren proizvodi odrednice i imenice). Interesantnija je injenica
da je glagolski oblik bio ogranien na pravni smisao, ukazujui na prenos
vlasnitva kao u reformacijskom smislu saecularisatio (sekularizacija)
koja je pomenuta u petom poglavlju. Na taj nain je proces sekularizaci-
je predstavljen kao tahwl al-awqf wa al-amlk al-mukhtassa bi al-ibda
wa al-diyna ila al-aghrd kamiyyah5 bukvalno, prenos na svetovne
namene zavetanja i vlasnitva koja za cilj imaju bogosluenje i religiju.
Jedan problem s tim bio je da vakuf (koji se normalno prevodio kao re-
ligijsko zavetanje) moe da ima religijsku ili pobonu svrhu (ako bi to,
recimo, bila damija), meutim, on najee nije imalo takvu svrhu (kao u
sluaju poljoprivrednih dobara), ili, uobiajenije, nekoliko svrha, religij-
sku i ne-religijsku (bolnice i kole, na primer). Vakuf (mnoina awqf)
bila je jednostavno temeljni oblik neotuivog vlasnitva u erijatu, koji su
Maks Veber i drugi opisali kao duhovni zakon. Hanefijska pravna kola,
koja se sledila u Egiptu, definie zavetanje vakufa kao (1) prestanak prava
osnivaa i prenos vlasnitva na Boga, (2) koje, stoga, postaje veno i nep-
ovratno i (3) koje je posveeno beneficijama oveanstva.
U Evropi, re sekularizam, oznaavajui doktrinu prema kojoj moral, na-
cionalno obrazovanje, sama drava, ne treba da budu zasnovani na religijskim
principima, datira iz sredine XIX veka6 kao i fancuski lacisme (doktri-
na koja insititucijama daje nereligijski karakter).7 Francuski izraz lacisme
izvodi se iz jakobinskog iskustva koje odobrava jai, agresivniji sekularizam
(ukljuujui neprijateljstvo prema postojanju nekih religijskih simbola u
dravnim institucijama) od njegovog britanskog ekvivalenta. Stoga postoje
znaajne nacionalne razlike u nainu na koji se sekularizam razume u Ev-
ropi, u zavisnosti od razliitih politikih istorija. Ali, sve u svemu, ovo su
porodine razlike: one artikuliu odreene borbe oko pitanja da li religijs-
kim doktrinama i optoj moralnosti u njihovim istorijskim raznovrsnosti-
ma treba dozvoliti da utiu na formiranje javne politike. Tako, iako su i po-

5 Badger, English-Arabic Lexicon, str. 937.

6 Videti The Oxford English Dictionary.
7 Videti Dictionnaire alphabtique et analogique de la langue franaise.
208 DIJALOG

jam i re bili dostupni u zapadnoj Evropi XIX veka koji su korieni u vezi
s razliitim institucijama i politikama nije bilo ni jednog pokuaja da se u
to vreme obezbedi arapska re. Naravno, taj verbalni nedostatak ne dokazu-
je po sebi da Egipani u XIX veku nisu imali nikakvo shvatanje sekulariz-
ma. To, meutim, ukazuje na to da politiki diskurs u arapskom jeziku nije
imao potrebe da se direktno bavio njime, kao to je bio sluaj kasnije. U tom
smislu, sekularizam nije postojao u Egiptu pre modernosti.
ta je omoguilo njegovo postojanje? U ovom poglavlju pokuavam da
uem u trag nekim promenama u shvatanju zakona u kolonijalnom Egip-
tu koje su pomogle da sekularizam postane zamisliv kao praktini poduh-
vat. Usredsreujem se na neke od naina na koje su pravne institucije, eti-
ka i verske vlasti transformisani, s namerom da identifikujem nastanak
drutvenih prostora u kojima je sekularizam mogao da se razvija. Poinjem
prepriavanjem dobro poznate prie o postepenom suavanju jurisdikci-
je erijata (to jest, suavanju opsega verskog zakona) i istovremenom
unoenju evropskih pravnih kodova. Istoriari su ovaj proces predstavili kao
pobedu vladavine prava, ili kao unapreenje kapitalistike ekploatacije, ili
kao sloenu borbu za mo izmeu razliitih delatnika naroito Evropljana
kolonizatora i Egipana koji su mu se suprotstavljali. Moglo bi da se kae
neto u korist svake od ovih perspektiva, ali sam ja ovde zainteresovan za
neto drugo: za istraivanje tano onoga to je obuhvaeno kad konceptu-
alne promene u odreenoj zemlji sekularizam ine zamislivim.
Zbog toga ukratko posmatram iri kontekst kulturne promene i islamske
reforme, i ukazujem na znaaj moderne drave za ove razvoje. U ovom kon-
tekstu, drava nije uzrok, ve artikulacija sekularizacije. Naglaavam da ne
teim ukupnoj istoriji pravne reforme, mada je sredite mog interesovanja re-
forma erijata, koji su tobonji reformatori smatrali za verski zakon koji je u
velikoj meri neodgovarajui za moderno drutvo. Tako, itam izvetaj veoma
uticajnog islamskog reformatora, Muhameda Abduha, iz 1899. godine, o re-
formi erijatskog sudskog sistema koji je napisao kako bi istraio naine na
koje se ona odraava na nove prostore modernizujue drave. Potom inim
isto s Kasim Aminovom knjigom o pravnoj emancipaciji ena, i s pisanjima
advokata Ahmeda Safvata, koji je, jo u drugoj deceniji XIX veka, predloio
principe za reformu erijata znaajne za konstituciju sekularne drave. Saf-
vat nije toliko poznata ili uticajna linost kao Adbuh niti kao Abduhov pri-
jatelj Amin. Svakako, njegov rad je danas malo poznat. Ali njegov pokuaj
da razmotri odvojene domene za zakon kojim upravlja drava i moralnost,
koja proistie iz religije, u velikoj je meri upuujua za razumevanje pros-
tora neophodnog za poriv ka sekularizaciji. Odvajanje pretpostavlja veoma
razliito shvatanje etike od onog koje je otelotvoreno u klasinom erijatu.
TALAL ASAD 209
Zbog toga, moje itanje Safvatovih tekstova prati diskusija o odnosu izmeu
zakona i etike u klasinoj islamskoj pravnoj nauci (fiqh). I razlog je to se iz
ove digresije vraam u klasinu misao i analizu veza izmeu potovanja rit-
uala (ibdt) utvrenog u zakonima erijata i autoriteta verskog zakona.
Ovo me vraa na drugi aspekt Muhamed Abduhovog dikursa.
Moje interesovanje za tekstove kojima se bavim nije interesovanje za
uticaj koji su oni mogli da imaju na drutvenu i pravnu reformu, ve za ar-
gumente koje oni izlau. Tvrdim da promene u ovim tekstovima odraavaju
rekonfiguracije zakona, etike i verskog autoriteta u odreenom musliman-
skom drutvu, koje su zanemarivali i sekularisti i islamisti.

PRIA O PRAVNOJ REFORMI

Egipat je XIX veku formalno bio deo Osmanskog carstva, ali je pose-
dovao veliku politiku autonomiju.8 Tokom XIX veka, meunarodni poredak
u Osmanskom carstvu odravan je kroz razliite institucije policija, ins-
pektori trita, vladarev sud za albe, i tako dalje. erijatski sudovi su imali
primarnu jurisdikciju nad urbanim muslimanima,9 ruralna plemena pratila
su obiajne zakone i procedure (urf),10 a milliyya sudove regulisali su i bili
su namenjeni razliitim sektama hriana i Jevreja.11 Na taj nain, erijatski
sudovi nikako nisu bili jedini oblik pravne administracije.12 Svakako, vladar
je imao vlastito telo administrativnog zakona (qann), koji svoj autoritet nije
zasnivao na erijatu. Poev od sredine XIX veka, u carstvu je sproveden niz
progresivnih pravnih reformi pod orkriljem tanzmta (Trgovaki zakon je
donet 1850. godine, Krivini zakon 1858, Zakon o trgovakim procedura-

8 Za standardno zapadno objanjenje devetnaestovekovnih pravnih promena, videti J.N.D.

Anderson, Islamic Law in the Modern World, London: Steven & Sons, 1959. Za savremeni-
ji prikaz, videti Rudolph Peters, Islamic and Secular Criminal Law in Nineteenth-Century
Egypt: The Role and Function of the Qadi, Islamic Law and Society, vol. 4, no. 1, 1997.
9 Videti Muhammad Nur Farahat, al-Trkh al-ijtimi li al-qnn f misr al-hadtha, Kairo, 1993.
10 Videti URF in Encyclopedia of Islam.
11 Videti George N. Sfeir, The Abolition of Confessional Jurisdiction in Egypt: The Non-Mus-
lim Courts, Middle East Journal, vol. 10, no. 3, 1956.
12 ini se da skoranja istraivanja osamaestovekovnih i devetnaestovekovnih osmanskih ar-
hiva pokazuju da je administracija pravosua ne-muslimana bila mnogo fluidnija i komp-
likovanija nego to se ranije mislilo. S jedne strane, dokaz za postojanje optinskih sudova
koji su bili na snazi je oskudan; s druge strane, postoji obilje dokaza o hrianima i Jevre-
jima koji su dobrovoljno pribegavali erijatskim sudovima. Ovo je, upeatljivo, bio sluaj
s ne-muslimankama, koje su se tim sudovima obraale po pitanju problema koji se odnose
na brak, razvod i nasledstvo, poto je po tim pitanjima erijat esto bivao u njihov prilog,
od pravila koja su se potovala u njihovim vlastitim verskim zajednicama. Videti Najwa al-
Qattan, Dhimmis in the Muslim Court: Legal Autonomy and Religious Discrimination,
International Journal of Middle East Studies, vol. 31, 1999.
210 DIJALOG

ma 1861, a Pomorski trgovaki zakon 1863. godine), a koje je ukljuivalo

sveukupno prihvatanje evropskih zakona. Prvi pokuaj u Osmanskom carst-
vu da se kodifikuje erijat, poznat kao majalla, objavljen je u periodu od
sedam godina, od 1870. do 1877. godine. Zvanino, on je imao jurisdikci-
ju u itavom carstvu, ali zapravo nikada nije bio na snazi u Egiptu.13 Tamo
je formalna kontrola egipatskog nacionalnog budeta, koju su obavljale ev-
ropske moi i kojima je u velikoj meri postao duan, veoma brzo (1876. go-
dine) dovela do uvoenja graanskog zakona za Meane sudove Egipta
autonomna institucija kojom su upravljale evropske sudije i kojima su po
svim pitanjima pravno upravljani evropski stanovnici (preko jedan procent
stanovnitva na kraju XIX veka), ukljuujui i njihove meusobne odnose sa
Egipanima (na taj nain su sporovi izmeu domaeg stanovnitva i Evropl-
jana uvek potpadali pod jurisdikciju Meanih sudova). Zakon za erijatske
sudove bio je obnarodovan 1880, a sutinski izmenjen 1887. godine. 1883.
godine, godinu dana posle britanske okupacije Egipta, modifikovana verzija
zakona koja je koriena u Meanim sudovima pretvorena je u Nacionalne
(ahliyya) sudove, a oba zakona su u velikoj meri bila zasnovana na Napo-
leonovom zakonu. S druge strane, sudovima koji su sprovodili erijatski za-
kon, koje evropski istoriari esto opisuju kao verske sudove, uskraena
je jurisdikcija nad krivinim i trgovinskim sluajevima i ogranieni su na
sprovoenje porodinog prava i pobonog zadubinstva (awqf). Takoza-
vni sekularni sudovi (i Meani i Nacionalni) imali su jursdikciju nad os-
tatkom.14 Birokratizacija erijatskih sudova (to jest, uvoenje apelacionog
sistema, novi naglasak na dokumentaciji u pravnoj proceduri kao i autor-
izacija pisanih zakona) zasnivala se na zapadnim principima i inkorporira-
la je erijat u modernizujuu dravu. Kretanje od premodernog haosa ka
modernom redu inicirali su Evropljani koji su ga i nadgledali, a potom su
to inili evropeizovani Egipani.15 Zakon je poeo da se oslobaa diktata

13 Videti S.S. Onar, The Majalla, u Law in the Middle East, ur. M. Khadduri i H.J. Liebensy,
Washington, D.C.: The Middle East Institute, 1955. U al-Shara al-islmiyya wa al-qann
al-wadi, Kairo: Dar al-Sharuq, 1996, str. 15, Tarik al-Biri pominje da je bilo pokuaja da
se kodifikuje erijat u esnaestom i sedamnaestom veku.
14 Moglo bi da se zabelei, sluajno, da Fathi Zahlul, u njegovoj uticajnoj istoriji pravne pro-
fesije u devetnaestom veku, pod nazivom al-Muhm (Kairo, 1900) ne pie o al-mahkim
al-dnyya wa al-almiyya ve o mahkim al-shariyya wa al-madaniyya to jest, ne o ver-
skim i sekularnim sudovima, ve o erijatskim i graanskim sudovima. Kada doemo
do 1930ih, pronalazimo termin mahkim zamaniyya (bukvalno vremenski sudovi) koji se
eksplicitno koristio, kao to ga koristi Hamid Zaki (videti fusnotu 17).
15 Saeta izjava o napretku u administraciji pravde u Egiptu pod britanskim tutorstvom nalazi
se u John Scott, Judicial Reform in Egypt, Journal of the Society of Comparative Legisla-
tion, no. 2. juli 1899. Ser Don Skot, koga je Lord Kromer, britanski generalni konzul, optuio
za previanje ovih reformi, ponavlja kolonijalni pojam da do skoro nije bilo neeg takvog kao
to je domaa pravda (str. 240). Ovo gledite su kasnije preuzeli i egipatski progresivisti.
TALAL ASAD 211
religije, postajui, na taj nain, i moderniji i sekularniji. 1955. godine, pod
Gamal Abdel Naserom, dualna struktura sudova konano je ukinuta.16 Ovo
ujedinjenje i proirenje dravne moi, kao i pratei uspeh kodifikacije izve-
dene iz evropskog prava, vieni su kao deo egipatske sekularizacije i nje-
govog napredovanja ka vladavini prava.

ZATO OVA REFORMA?

Pria koju priaju istoriari je, naravno, sloenija, bavi se odreenim vre-
menima i mestima i pribegava motivima (osvedoenim ili izvedenim) aktera
u politikom polju koje se menja. Ali ono to mene zanima su kategorije
koje su koriene u prii, i pokuaji da se njeni aspekti objasne kroz njih
kao to su delatnost, tradicija, subjektivnost, etika, sloboda.
Glomazni proces vesternizacije nije sporan meu istoriarima modernog
Egipta. Pitanje koje je, meutim, donekle sporno je razlog zbog kojeg su
se reformatori pre ugledali na Evropu nego to su se oslanjali na postojee
erijatske tradicije. Egipatski jurista Tarik al Biri tvrdi da je ono to nazi-
va mimikrijom Zapada bilo posledica kombinacije okolnosti, od kojih je
najvanija evropska prinuda i zanesenost egipaste elite evropskim nainima.17
ini mi se da, u poreenju s veinom istoriara, kako zapadnih tako i egi-
patskih, koji pripovedaju evropeizaciju kao priu o istinitom civilizovan-
ju, Biri ima bolje shvatanje zavisnog karatkera promena koje je prouzrok-
ovao susret s Evropljanima.18
Prema tome, kako treba razumeti prihvatanje egipatskih elita evropskih mod-
ela zakona? Said Amavi, bivi sudija Apelacionog suda, pie da je pogrena
pretpostavka da je strani zakon uvezen u Egipat. Rimsko pravo je, objanjava,

16 Don Anderson pie da u Egiptu, razlog koji je dat za ukidanje, kako erijatskih, tako i
optinskih sudova razliitih hrianskih i jevrejskih sekti bila je nezadovoljavajua priroda
nekih od njihovih presuda i procedura; ali moe postojati malo sumnje da je iza ovoga leala
prirodno opta naklonost birokratskoj unifikaciji. (J.N.D. Anderson, Modern Trends
in Islam: Legal Reform and Modernisation in the Middle East, International and Compar-
ative Law Quarterly, vol. 20, 1971, str. 17).
17 Kada pogledamo na poslednje godine XIX i prve XX veka, pogoeni smo imenima primen-
jenim na ono to ona nisu. Na taj nain, promenljive pravne organizacije, kako bi ih prilagodile
Zapadu, nazivane su reformom, mada reforma znai odstranjivanje korupcije, to jest, nas-
tavak zajedno s poboljanjem. Ona ne znai radikalnu promenu i zamenu. Tako je od starog
(al-qadm) uzeto ono to je nazivano imitacijom (taqld), dok se od Zapada uzimalo ono to
se nazivalo obnova (tajdd) i novina (ibd) uprkos injenici da je od Zapada uzimano up-
ravo ono to je bila puka mimikrija (al-muhk). Jer, kad neko oponaa, ne oponaa sebe nego
drugog, tako da se termin imitacija prikladnije primenjuje na preuzimanje neega od drugog
(Tariq al-Bishri, al-Hiwr al-islmi al-almni, Kairo: Dar al-Sharuq, 1996, str. 9).
18 Na taj nain je pravnik Hamid Zaki, zastupajui reformu linog statusnog prava, stalno
upuivao na evropska drutva kao civilizovane zemlje podrazumevajui, verovatno, da
Egipat jo uvek nije bio u potpunosti takav (al-Mahkim al-ahliyya wa al-ahwl al-shakh-
siyya, Majallat al-qnn wa al-iqtisd, decembar 1934).
212 DIJALOG

bilo sinteza razliitih obiaja, konvencija i zakona koji su preovaivali u carst-

vu (ukljuujui i sam Rim, naravno, kao i Zapadnu Aziju i Severnu Afriku)
i koji su kodifikovani u Justinijanovom Institutu 533 nae ere. Na taj nain,
rimsko pravo, kae Amavi, ima dosta zajednikog sa islamskim zakonom
i pravosuem (fiqh) jer je obezbedio osnove za ovo drugo.19 Kada je Napo-
leon Bonaparta zaduio francuske zakonodavce da napiu graanski zakon,
prirodno su se okrenuli Justinijanovim Institutima da bi sastavili ono to je
postalo poznato kao Napoleonov zakonik. I kada su egipatski zakonodav-
ci 1833. godine odluili da modernizuju sudski sistem i pravni stil, primeti-
li su da islamsko pravosue nije bilo ispravno organizovano i kategorizova-
no, i da je pravnim procedurama i odlukama nedostajao adekavatan metod i
sistem. Tako su preveli francuske zakonike na arapski jezik i, uz sitne modi-
fikacije, to je postalo egipatski zakon.20 Ali egipatski zakon nije ni francus-
ki ni rimski, insistira Amavi, to znai da on ne sadri principe strane egi-
patskom drutvu ili udaljene od islamskog erijata, jer bi ga bilo nemogue
tako uspeno primenjivati vie od jednog veka, usaujui principe pravednosti
i osiguravajui drutveni mir i bezbednost.21 ak i kada bi ova uoptavanja u
vezi rimskih izvora, kako Napoleonovog zakonika, tako i erijata bili tani,
ovo poricanje razlike ini nemoguim da se razumeju posebne implikacije
unoenja modernih evropskih zakona u devetnaestovekovni Egipat za zakon
i moral. Ovo je krucijalno, po mom miljenju, za razumevanje sekularizma,
doktrine koja nije rimska, ve moderna.
Nejtan Braun, autor izvrsne istorije prava u modernom arapskom svetu,
ali se da dosta savremenih naunika nastavlja da tvrdi da je osnovne kon-
ture pravnih sistema postavila metropola, lokalni carski zvaninici, i popu-
lacija ekspatriota... Ovo gledite, skoncentrisano u sadanjem stanju stvari,
na motive i delovanja imperijalne moi, treba da izazove neku nelagodnost
jer rizikuje da opie veliki deo svetske populacije izvan sopstvene istorije.22
Na taj nain, Braun tvrdi da su, suprotno ponovljenoj nacionalistikoj tvrd-
nji da su Meani sudovi nametnuti zbog kapitulacije, Meani sudovi zapra-
vo bili sredstvo kojim je delimino nezavisna egipatska vlada pokuala da
ogranii kapitulaciju.23 Ova motivacija, kae, treba da bude pripisana ce-

19 Said al-Ashmawi, al-Shara al-islmiyya wa al-qnn wa al misr, Cairo: Maktabat Mad-

buli al-Saghir, 1996, str. 32-33.
20 Ibid., str. 36.
21 Ibid., str. 37.
22 Nathan Brown, Law and Imperialism: Egypt in Comparative Perspective, Law and Soci-
ety Review, vol. 29, no. 1, 1995, str. 104-5.
23 Videti, takoe, Byron Cannon, Politics of Law and the Courts in Nineteenth Century Egypt,
Salt Lake City: University of Utah Press, 1988, str. 37-61.
TALAL ASAD 213
lokupnom pokretu pravne reforme po evropskim principima, poto se ovo
drugo moe videti kao orue za otpor direktnom evropskom prodoru.24
Ali, motivi su, svakako, bili raznovrsniji naroito u razliitim periodima.
Na primer, kada je Muhamed Ali, u prvim decenijama XIX veka, pokrenuo
odreene krivine reforme prema evropskom modelu, on to nije inio da bi
se suprotstavio evropskom prodoru, ve da konsoliduje sopstvenu kontrolu
nad dravnim sprovoenjem pravde: Evropljani su ljudi koji ispravno spro-
vode svoje poslove, zabeleio je, i pronali su lak nain za reavanje sva-
kog problema, tako da moramo da ih imitiramo (wa nahn majbrn al-iqtid
bihim).25 Do vremena njegovog unuka Ismaila, ovom utilitarnom razlogu za
imitiranje Evropljana pridruili su se i drugi: Na parlament je kola, ponos-
no izjavljuje Nubar Paa u Parizu, posredstvom kojeg vlada, budui napred-
nija od naroda, upravlja i civilizuje stanovnitvo.26 Pokuaj da se objasne ve-
like drutvene promene u kategorijama motiva je uvek sumnjv posao.
1882. godine, odmah posle britanske okupacije, Husein Fahri Paa, novi
Ministar pravde, napisao je memorandum tvrdei da zakon zasnovan na
erijatu ne bi bio u skladu s ureenjem na koje su Egipani ve bili naviknu-
ti, i ubeivao je da Nacionalni sudovi treba da prihvate zakone koji su se tada
primenjivali u Meanim sudovima.27 Miljenje da bi takvi zakoni vie odgo-
varali Egipanima od bilo ega to bi moglo da bude zasnovano na erijatu,
predstavlja tenju ka vesternizovanoj budunosti pre nego ka reformisanom

24 Brown, str. 115. Ali, Rudolf Piters se ne slae: Ukupan prijem stranog prava u Egiptu, koji
je poeo 1883. godine, mora... da se pripie jakom stranom pritisku (R. Peters, Islamic and
Secular Criminal Law in Nineteenth-Century Egypt: The Role and Function of the Qadi,
Islamic Law and Society, vol. 4, no. 1, 1997, str. 78).
25 Citirano u Fathi Zaghlul, al-Muhm, str. 183.
26 Kako bi zadivio evropske moi, koje su ga, takoe, i kreditirale, Ismail je 1866. godine saz-
vao savetodavnu komoru delegata (Majlis Shura al-Nuwwab). Dok je ovo trebalo da osigu-
ra Egiptu mesto meu civilizovanim zemljama, u Egiptu je bilo odreeno kao civilizujui
instrument. Nubar [Ismailov ministar spoljnih poslova] je u decembru 1866. godine fran-
cuskom ministru spoljnih poslova objavio da notre parlement est une cole au moyen de
laquelle le gouvernement, plus avance que la population, instruit et civilise cette popula-
tion. (A. Schlch, Egypt for the Egyptians! The socio-political crisis in Egypt, 1878-82,
London: Ithaca, 1981, str. 15). Nubar je zapoeo ideju meanih sudova (videti J.Y. Brinton,
The Mixed Courts of Egypt, rev.ed., New Have: Yale University Press, 1968, poglavlje 1).
27 Fahrijeva implicitna referenca je na prethodnog ministra pravde, Muhameda Kadri Pau,
koji je pokuao da kodifikuje erijat. Da li je to zaista mogue, pie Fahri, primeni-
ti [erijat] na stanovnike [ove zemlje] s obzirom na to da njihovim obiajima i njihovim
sadanjim ponaanjem jednih prema drugima, ili s evropljanima, upravlja Graansko pra-
vo koje ureuje rasprave o prodaji, najmu, vlasnitvu i slinom? (Mudhakkirt hussayn
fakhr bsh nzir al-haqqniyya li majlis al-nuzzr, u Al-kitb al-dhahabi li al-mahkim
al-ahliyya, vol. I, [1883-1933], Cairo: Bulaq Press, 1937, str. 112). U stvari, Fahrijev argu-
ment u memorandumu je da su pravne promene u Egiptu otile predaleko da bi se prialo o
povratku na reformisani erijat i da su, svakako, evropski zakoni superiorni.
214 DIJALOG

nastavku nedavne prolosti. Kao pristalica uvoenja evropskih zakona, Fahri

zna da funkcija zakona nee samo uticati na drutveni ivot, ve e ga rekon-
struisati ako je potrebno silom, i protiv svake opozicije. Zato to, sav nje-
gov govor o pravljenju zakona koji e se prilagoditi preovlaujuim uslovi-
ma drutva, on zna da e evropski zakon pomoi stvaranje modernih uslova
kojima se islamski zakon potom mora prilagoditi. Da li je to znanje bilo ono
to ga je motivisalo, drugo je pitanje. Jer, koji god motivi da su njega i druge
podsticali da se oslone na evropske zakone, rezultat je bio pomaganje prav-
ljenju novih prostora za islamsku religiju i moral.
Pojam otpora je primamljiv istoriarima i antropolozima koji ele da
podreenim ljudima daju ono to smatraju svojom vlastitom delatnou.
(videti poglavlje 2) U kontekstu egipatske kolonijalne istorije, ovaj po-
jam uzima u obzir argument da evropske reforme nisu bile nametnute
bespomonim akterima, ve da su ih oni iskoristili. Meutim, pojam koji
nam je predstavljen je nejasan, jer je ponekad otpor reformama opisan kao
rigidnost i reakcija, a nekada mu je pripisan strah da su materijalni in-
teresi ugroeni.28 Koliko su dobra takva objanjenja? Pria reakcionara
samo pobuuje metafiziku teleolokog progresa i, kao takav, nije nikak-
vo objanjenje. Upuivanje na materijalne motive protivnika je, u princi-
pu, jedno objanjenje, mada svedeno. Ono ne objanjava opoziciju refor-
mi onih koji njome nisu imali da izgube bilo ta materijalno. Optije, ono
pokree probleme da se prepliu sva objanjenja u pogledu opisanih moti-
va, ali ne uspeva da se njima pozabavi.
Ono to se esto proputa u takvim pokuajima objanjenja, meutim, je
s obzirom da ideja otpora podrazumeva postojanje nametljive sile, mora
se ozbiljno obratiti panja na ono od ega se ta mo sastoji, ta ta nametnuta
mo trai kada zahteva poboljanje ukratko, mora se postaviti pitanje s
kojim delima je ovek suoen i kako se oni uklapaju u krupniju sliku. Ako
se o imperijalizmu razmilja kao o pojmu aktera koji je sluajno pove-
zan s delima, o igrau koji procenjuje koji bi njegov sledei korak trebao da
bude u igri iji su ulozi poznati svim uesnicima i ija su pravila prihvatili,
onda moe da se govori o delatnicima koji pokuavaju da stvore strategiju i
o onim drugima, koji se opiru toj strategiji. Ako se, s druge strane, imperijal-
izam ne smatra za ve konstruisanog delatnika koji deluje na odreeni nain,
ve za ukupnost sila koje se spajaju da bi stvorile (u velikoj meri sluajno)
novu moralnu sliku koja definie vrste dela, onda svakako ne treba rei,

28 Farhat Ziadeh pominje otpor zastupnika tokom 1930ih: U kontroverzama koje su se odnosile
na verske ili kvazi-verske stvari, zastupnici erijata obiavali su rigidnost i reakcije. tavie,
Obraanja veri ponekad su koriena u borbi protiv zadiranja u jurisdikciju eriajtskih su-
dova i, otuda, i uhlebljenje njihovih pobornika (Lawyers, the Rule of Law and Liberalism
in Modern Egypt, Stanford: Stanford University Press, 1968, str. 58 i 59, za svaki citat).
TALAL ASAD 215
kao to to neki sad ine, da je imperijalizam bio mnogo slabiji podsticaj
za pravnu reformu nego to se obino pretpostavlja da je bio sluaj.29 Os-
novno pitanje ovde, po mom miljenju, nije odreenje ugnjetaa i ugn-
jetavanih, da li su elite ili narodne mase bili delatnici u istoriji reforme (i
jedni i drugi su, naravno, na razliite naine uestvovali u promenama). To
je da su odreenje te nove slike i stepen u kojem je jezici, ponaanja i in-
stitucije ine moguom poeli da lie onima koji su postojali u zapadnoev-
ropskim nacionalnim dravama. Ovaj pristup zahteva neko upuivanje na
neophodnosti i potencijale modernosti (ili civilizacije) kako su ih pred-
stavili Evropljani, a interpretirali Egipani.
Argumenti o odbrambenom karakteru pravnih reformi nisu novi. Brojne
reforme koje su pokrenule Osmanlije od XVIII veka dugo su opisivane up-
ravo na taj nain. Moje interesovanje, meutim, nije da spekuliem o starom
motivu (otpor), ve o novim institucionalnim i diskurzivnim prostorima
(koji sami nisu nepromenljivo fiksirani) koji omoguavaju razliite vrste
znanja, delovanja i elje. Da rezultati ovih promena nisu bili upravo evop-
ski, takoe, je odavno ustanovljeno, ali postoje dva naina gledanja na ovaj
ishod: ili (kao to je tvrdila veina istoriara) kao dokaz o neuspehu da se
propisno modernizuje, ili (i ovo je samo poetak onoga to u predloiti)30
kao izraz razliitih iskusatava ukorenjenih u delu tradicija drugaijih od onih
kojima su pripadale reforme inspirisane evropskim, a delom u kontradik-
tornim evropskim reprezentacijama evropske modernosti.
(Kontradiktornim predstavljanjima modernosti upuujem, na primer, na
ovo: Dok je Maks Veber pisao da je erijat primitivan jer su mu nedosta-
jali kriterijumi dati modernom zakonu racionalnim autoritetom,31 anglo-
ameriki juristi nisu oklevali da englesko obiajno pravo smatraju mod-
ernim, iako nije otelotvoravao veberovski kriterijum pravne racionalnos-
ti. Drugim reima, ne postoji saglasnost o tome koji su odluujui kriteri-
jumi za smatranje odreenih oblika zakona modernim na Zapadu. Tamo
se modernost poput sekularizma, za koji je reeno da je deo potonjeg
pronalazi u argumentu o znaaju osobenosti. ak i u kontekstu Egipta

29 Nathan Brown, The Rule of Law in the Arab World, Cambridge, 1997, str. 18.
30 Ovde moj stav ne treba pomeati s pobijanjem teze istona-stagnacija-versus-zapadni-
napredak koju sada sklapaju mnogi istoriari iz azijskih drava. Tvrditi da su postoja-
li starosedelaki koreni modernog napretka u ovom drugom, samo po sebi ne ispituje kri-
terijum po kojem je opisan moderni napredak. Sagledavanje industrijalizacije i modern-
izacije kao globalnih procesa koji transformiu sve delove razliito, ne odstupa od ideje o
teleolokoj istoriji. Za suptilnu studiju koja pokuava da uradi upravo to, meutim, videti
Dipe akrabartijev Provincializing Europe; Postcolonial Thought and Historical Differ-
ence, Princeton: Princeton University Press, 2000.
31 Veber izvodi svoje razumevanje islamskog zakona uglavnom od holandskog orijentaliste Snouk
Hurgronje, koji je bio blisko ukljuen u projekte pravne reforme u kolonijalnoj Indoneziji.
216 DIJALOG

kojim gospodari Zapad, evropski propisi stigli su kao izuzeci primenljivi

samo na odreene kategorije subjekta, a ne kao univerzalni zakon primen-
ljiv na svakog).
Braun povezuje pravne reforme s potrebama onoga to naziva cen-
tralizacijom i stvaranjem drave.32 Svakako, dravno prisvajanje dome-
na krivinog prava, njena monopolizacija definicije kategorija zloina i
tretmana kriminalaca bio je deo ovog procesa.33 Ali ovde se nije radilo
samo o jednom projektu poveanja dravne moi. Ovde je takoe bilo pi-
tanje naina na koji bi liberalno upravljanje (politiko, moralno i teoloko)
bilo osigurano tokom razliitih faza graenja i razgraivanja drave kako
bi se, prema mnogim reformatorima, postigli soboda, modernost i civilizo-
vani ivot. Kao odgovor na ovo pitanje, zakon je trebao da zadobije novu
sutinu i nove funkcije i da uposli nove vrste nasilja. Jer je kolonijalno
kanjavanje institucija policijske sile i zatvorski sistem bio u sreditu
modernizacije i sekularizacije zakona u Egiptu.34 I postepeno je zamenio
prethodne oblike nasilja.

REFORMISANJE ISLAMA REFORMISANJEM NJEGOVOG PRAVA

Sekularizacija prava u Egiptu nije samo ukljuivala ograniavanje i re-
formu erijata, ona je duboko bila sputana optom devetnaestovekovnom
reformulacijom islamske tradicije. Pre nego to nastavim s analizom mojih
tekstova, razmatram aspekte te reforme.
Rajnhard ulce je jednom postavio pitanje koje su mnogi istoriari uz-
imali zdravo za gotovo: Zato su devetnaestovekovni islamski reformisti
bili toliko naklonjeni evropskom tumaenju islamske istorije kao civili-
zacijske dekadencije?35 Zanimljiv odgovor koji daje odnosi se na politike
ekonomske promene, kao i na kulturne posledice tampe. Evropski kapi-
talizam je, naglaava, transformisao osamnaestovekovni oblik izvlaenja
viaka kroz rente u sistem nejednake razmene izmeu metropole i koloni-
ja. Poto tradicionalni oblici politikog ozakonjivanja vie nisu odgovarali
kolonijalnoj situaciji, tvrdi, stvorena je nova ideoloka potreba koju je na

32 Brown, str. 56-60.

33 Na primer, u sluajevima ubistva, kao to istie Rudolf Piters, Prema erijatu, najblii roak
rtve moe da igra aktivnu ulogu u postupku, dok, prema sekularnom, zapadnom tipu pra-
va, oni su izostavljeni iz suenja, osim ako nisu pozvani kao svedoci (R. Peters, Murder
on the Nile, Die Welt des Islam, vol. 30, 1990, str. 116.
34 Videti Harold Tollefson, Policing Islam: The British Occupation of Egypt and the Anglo-Egyp-
tian Struggle over Control of the Police, 1882-1914, Westport, CT: Greenwood, 1999.
35 Reihard Schulze, Mass Culture and Islamic Cultural Production in 19th Century Middle
East, u Mass Culture, Popular Culture, and Social Life in the Middle East, ur, G. Stauth i
S. Zubaida, Boulder, CO: Westview, 1987.
TALAL ASAD 217
kraju doekala starosedelaka elita koja je nastala iz drutveno-ekonomske
dezintegracije starog drutva i posledica tampe na njenu kulturu. Evropski
istorijski razlog (ukljuujui poimanje zlatnog doba islama koje je pratilo
sekularno opadanje pod Osmanlijama) prihvatile su nove elite, predlae,
preko knjiga iz i o Evropi, kao i islamskih klasika koje su evropski ori-
jentalisti i pozapadnjaeni Egipani odabrali da se tampaju. Ovaj civili-
zatorski diskurs bi sada mogao da se koristi, zakljuuje ulce, da ozakoni
zahtev za jednakou i nezavisnou.
Ijtihd (termin koji su raniji muslimanski naunici koristili da opiu neza-
visno pravno rezonovanje o stvarima u kojima se nisu slagali) poeo je da
znai opte sprovoenje slobodnog uma, ili nezavisnog miljenja, usmerenog
protiv taqld (nereflektivna reprodukcija tradicije) i u odbranu progresivne
drutvene reforme. Ovo proirenje smisla rei ijtihd kritiki su komenta-
risale generacije orijentalista. Tako, arls Adams pie da U ortodoksnom
islamu, pravo ijtihada (nezavisnog miljenja) po pitanjima zakona i religi-
je, pripadalo je samo velikim majstorima starijih generacija i, sledstveno
tome, nije postojalo od III veka posle Hidre [IX vek n.e]. Muhamed Ab-
duh i njegovi sledbenici su, meutim, to pravo davali sadanjoj generaci-
ji, i svakoj drugoj, tako da se islam, a naroito njegov pravni sistem, moe
prilagoditi zahtevima dananjice.36 A Aharon Laji objavljuje o intelektual-
noj neadekvatnosti Muhameda Abduha, Raida Rida i njihovih sledbenika:
modernisti nisu uspeli u oblikovanju nove pravne doktrine spajanjem islama
s liberalnim elementima zapadne civilizacije. Njihov pokuaj da poboljaju
doktrinu izbora i da ponovo otvore vrata za ijtihd osveavanjem tradicio-
nalnih mehanizama bio je nezreo, neautoritativan i nepostojan. Njihove
napore nisu nastavili, u najmanju ruku, ovlaeni predstavnici erijata.37
Poto su upravo ovlaene predstavnike erijata Abduh i Rida pokuavali
da uklone (u nekoj meri su uspeli u njihovom uklanjanju) oigledno je da
Lajieva kritika i druge poput nje38 operie jednim a priornim konceptom
ortodoksnog islama. Ipak, ovaj koncept mi se ini neumesnim u diskursu
naunika koji za cilj imaju da piu istoriju islamske tradicije. Ona pripada

36 Charles Adams, Islam and Modernism in Egypt, London: Oxford University Press, 1933,
str. 70, n.i.
37 Aharon Layish, The Contribution of the Modernists to the Secularization of Islamic Law,
Middle Eastern Studies, vol. 14, 1978, str. 267.
38 Lajieva procena rada reformatora kao podjednako neautentinog i neuspenog je jednak rani-
jim presudama Eli Keodouri i Malkolma Kera. Videti E. Kedourie, Afgani and Abduh: An Es-
say on Religious Unbelief and Political Activism in Modern Islam, Lodon: Cass, 1966; M.H.
Kerr, Islamic Reform: The Political and Legal Theories of Muhammad Abduh and Rashid
Rida, Berkley: University of California Press, 1966. Napisao sam prikaz koji se bavi prvim:
Politics and Religion in Islamic Reform, Review of Middle East Studies, no. 2, 1976.
218 DIJALOG

religijskoj raspravi meu reformatorima (koji se pozivaju na autoritet teksta

nad interpretativnom zajednicom) i konzervativacima (za koje je autoritet
steen u zajednici tumaa, uvara tekstova), jer su i jedni i drugi posveeni
radu odreenih stvari koje smatraju sutinskom tradicijom.
Ukratko, ne postoji neto tako kao to je pravi ijtihd koji eka da ga
potvrdi orijentalistiki metod; postoji samo ijtihd koji sprovode odreeni
ljudi koji sebe, na razliite naine, smetaju u tradiciju fiqha. Kada se Abduh
i Rida eksplicitno oslanjaju na prvenstvo srednjovekovnog teologa i pravni-
ka Ibn Tajmija, koji je koristio ijtihd da bi kritikovao status quo tog vreme-
na, oni se pozivaju na tradiciju nekoliko vekova mada u vrlo izmenjenim
okolnostima i naprosto ne osveavaju [naime, polazei od legitimne up-
otrebe] tradicionalne mehanizme. Ta tradicija se ne sastoji od upotrebe prin-
cipa univerzalnog uma. Ona obezbeuje specifian materijal za promiljanje
teoloki vokabular i skup problema izvedenih iz Kurana (boanskog otk-
rovenja), sune (Prorokove tradicije), i glavnih pravnika (to jest, onih koji su
citirani kao autoritetni) koji su komentarisali oba o tome kako savremeno
stanje stvari treba da bude uspostavljeno. Poto ijtihd poinje da dejstvuje
upravo kada je ijm (saglasnost naunika) propala, neslaganje Abduha i Rida
o ovome s drugim muslimanima, prolim i savremenim, ne oznaava da nji-
hovo gledite vie nije tradicionalno. Upravo suprotno, to neslaganje, ili
razlika, je ono to ga ini delom tradicije islamske jurisprudencije.
Zapravo, nedavna uenja o istoriji erijata (na primer, Vaela Halakae
Haima Gerbera i Babera Johansena39) dovela su u pitanje orijentalistiku
tezu, koja se iznosi na Zapadu bar jo od poetka XX veka, da je islams-
ka pravna tradicija postala statina da su vrata ijtihda bila zatvorena,
kako glasi poznata fraza posle prvih vekova formiranja. Ova teza odraava
optije poimanje da je tradicionalno suprotstavljeno modernom, kao to
je nerazmiljanje i ne-menjanje prema promiljenom i novom. Ali, rasprav-
ljana promena je uvek bila znaajna za erijat, i njena fleksibilnost je bila
uvana kroz takve tehnike naprave kao to je urf (obiaj), maslaha (jav-
ni interes) i darra (neophodnost).
ini se da je ulce manje zainteresovan za pitanje da li je reformski pokret
koji su predvodili Abduh i Rida bio intelektualno nezreo. Umesto toga, go-
vori nam da je zastupanje ijtihda u ovom novom smislu izazvalo strah meu
konvencionalnijom ulama da e izgubiti svoju poziciju moi poto je nastala
nova islamska inteligencija, tako da su i oni, takoe, poeli da se udaljavaju od
tradicije. Kako bilo, kae ulce, tradicionalna islamska kultura nije nesta-

39 W. Hallaq, Law and Legal Theory in Classical and Medieval Islam, Aldershot: Variorum,
1995; H. Gerber, Islamic Law and Culture, 1600-1840, Leiden: Brill, 1999; B. Johansen,
Contingency in a Sacred Law, Leiden: Brill, 1999.
TALAL ASAD 219
la. Bastion te tradicije ostao je misticizam. Pokreti otpora protiv kolonijaliz-
ma bili su zasnovani na toj tradicionalnoj kulturi, i neprijateljstvo izmeu nje
i kolonijalizma proireno je na odnose sa zvaninim islamom koji je koloni-
jalizam stvorio. Tako ulce takoe koristi pojam tradicionalnog islama, koji
poistoveuje sa sufizmom i smatra ga autentinijim od salafiyyskih pokuaja
za reformu. ulce pie da se reformski pokret (islh) otvoreno okrenuo pro-
tiv svake manifestacije misticizma, jer je misticizam predstavljao ono to je
evropska buroazija najmanje volela u vezi islama iracionalizam, sujever-
je, fanatizam. Udaljavajui se od onoga to ulce naziva tradicijom, nove
islamske elite signalizirale su da su je napustile i tako izjavile svoj zahtev za
nezavisnou na osnovu civilizovanog statusa.
Ovo je sofisticirano objanjenje, i ulce je u pravu kad skree panju
na nastajuu klasnu strukturu u devetnaestovekovnom Egiptu. Ali, mene
ono, kao objanjenje, nije ubedilo. Da ponem sa sutinskim stavom, on
zanemaruje naine na koje su egipatski reformatori mogli da se oslone na
neke ideje i stavove osamnaestovekovnog hanbalitskog arapskog reforma-
tora Muhmeda bih Abdul-Vahaba, koji je takoe bio veoma sumnjiav na
iracionalizam i sujeverje i koji je bio spreman da koristi ijtihd da ih
napadne kako bi oistio islamsku praksu ali ne zato to je eleo da se
priblii evropskoj buroaziji. Ibn Abdul-Vahaba, poput ibn Tajmija pre nje-
ga, egipatski reformatori su smatrali delom svoje tradicije, ak i tamo gde
se nisu slagali s njim.
Na taj nain, teoretski, ulceovo vienje razloga koji su u pozadini dis-
kurzivnih i promena ponaanja u islamskoj tradiciji je takoe instrumental-
no. (Dok Nejtan Braun objanjava reformu egipatskog sistema pravde u kat-
egorijama orua za otpor imperijalizmu, Rajnhard ulce islamsku reformu u
naelu vidi kao sredstvo za zahtevanje politike nezavisnosti). Kada se do-
gode velike drutvene promene, ljudima esto nije jasno kojoj su tano vrsti
dogaaja svedoci i nisu sigurni u praksu koja bi bila prikladna ili mogua
kao odgovor na njega. I nije lako rasipati stavove, oseanja i seanja kao
da su neprikladna odora za osobiti istorijski pokret. Nove rei (civilizaci-
ja, progres, istorija, delatnost, sloboda i tako dalje) dobijene su i
povezane sa starijim. Tobonji reformatori, kao i oni koji im se suprotstav-
ljaju, zamiljaju i nastanjuju viestruke vremenitosti.
Pojam tradicije zahteva smotreniju teoretsku panju nego to je nudi
modernistika perspektiva. Govorenje o tradiciji (islamskoj tradiciji) kao
da je bila dogaanje nepromenljive supstance u homogenom vremenu previe
uprotava problem vremenske definicije prakse, iskustva i dogaaja. Pitan-
ja o unutranjoj vremenskoj strukturi tradicije zamraena su ako je predsta-
vimo kao naslee nepromenljive kulturne supstance iz prolosti kao da
220 DIJALOG

su prolost i sadanjost mesta na linearnoj putanji niz koju je taj pred-

met prenesen u budunost. (Pojam izumljene tradicije je isto predstavl-
janje koje se koristi suberzivno). Pravimo pogrenu pretpostavku kada sma-
tramo da je sadanjost samo prolazni trenutak u istorijskoj teleologiji koji
povezuje prolost sa budunou. U tradiciji, sadanjost je uvek u centru.
Ako pratimo nain na koji je vreme sadanje odvojeno od, ali i ukljueno u,
dogaaje i epohe, nain na koji je vreme prolo autoritetno stvara sadanje
prakse, i nain na koji autorizujue prakse pobuuju ili se udaljavaju od
prolosti (ponavljanjem, reinterpretiranjem i ponovnim povezivanjem tek-
stualizovanog seanja i memorijalizovane istorije) kreemo se ka bogati-
jem razumevanju vremenitosti tradicije. Kada ustanovljene kulturne pret-
postavke prestanu da budu odrive, delatnici svesno istovremeno nastanjuju
drugaije vrste vremena i pokuavaju da prekorae rascep izmeu onoga to
Rajnhard Kozelek, govorei o modernosti, naziva iskustvo i oekivanje,
aspekt savremenosti ne-savremenosti.40 Ali, unilinearno vreme zajedno s
njegovim prekidima homogeno vreme moderne istorije uprkos tome to
je sutinsko za kritiko razmiljanje i delovanje, samo je jedna vrsta vreme-
na koje ljudi zamiljaju, na koje odgovaraju, i koje koriste.
Moderna istorija jasno povezuje prolo sa sadanjim vremenom, i usmer-
ava svoje narative prema budunosti. Ali sadanje iskuskustvo je, takoe,
kako istie Kozelek, ponovni susret s onim to je neko nekada zamiljao
kao budunost. Razoarenje ili oduevljenje koje ono moe da prouzroku-
je, stoga, podstie reorijentaciju prema prolosti, koja je sloenija od ono-
ga to pojam izmiljene tradicije dozvoljava. Ne treba pomeati simul-
tanost vremena koje ovo proizvodi, sluajno, s onim to Benedikt Ander-
son prepoznaje kao premodernu religijsku imaginaciju u kojoj su pomeani
kosmologija i istorija, ili kao modernu sekularnu imaginaciju koja pove-
zuje neuporedive dogaaje s jedne strane, i itaoce irom zemlje, s druge
dve vrste veza posredovanih dnevnom tampom.41 Kozelekov pojam is-
tovremenosti ne odnosi se ni na meanje religijske imaginacije, niti na koin-
cidencije shvaene u okviru homogenog vremena. On je svojstven samoj
strukturi vremena.

40 Gleichzeitigkeit der Ungleichzeitigen. Kozelek modernost (Neuzeit) vidi smetenu upravo

u raskid izmeu ova dva: podela izmeu prethodnog iskustva i nadolazeeg iekivanja koje
se otvorilo, a poveala se razlika izmeu prolosti i sadanjosti, tako da je vreme koje se ivi
doivljavano kao raskid, kao period tranzicije u kojem se stalno dogaa novo i neoekivano
(Futures Past: On the Semantics of Historical Time, Cambridge, Mass: MIT Press, 1985, str.
257). Kozelek ne dodaje da se u ovom raskidu staro moe pamtiti na neoekivane naine,
zato to budunost koja se iekivala nije doivljena kao takva kada je stigla. Ne treba uze-
ti za dato, kao to progresivisti imaju obiaj da ine, da su sva pozitivna prizivanja prolosti
neophodno nostalgina.
41 Benedict Anderson, Imagined Communities, London: Verso, 1983, poglavlje 2.
TALAL ASAD 221
(Arapska re hadth, sluajno, lepo obuhvata dvostruki smisao vreme-
nitosti koji je obino razdvojen u engleskom jeziiku: s jedne strane, ona
obeleava sve to je novo ili moderno, a s druge, tradiciju koja ini da se
prolost i budunost ponovo sretne u sadanjosti.42 Poto hadth znai
diskurs uopte, sekularni smisao kao i zapameni diskurs Proroka i nje-
govih sledbenika koji je aktuelizovan u disciplinovanom telu/dui musli-
mana vernika i tako postaje tradicija, suna).
Ali imam empirijskih problema i sa ulceovim objanjenjem. Muhamed
Adbuhov odnos prema sufizmu bio je mnogo komplikovaniji nego to ono
predlae. Jer, ako je Abduh bio kritian prema Sufijama koje su promovis-
ale doktrine i prakse koje je smatrao suprotnim erijatu (ghult al-sfiyya),
i koje su sluile politikim ambicijama vladara, obezbeujui im ono to
je nazivao korumpirane fetve, snano je odobravao sufijsko razumevan-
je etike i duhovnog obrazovanja (ilm al-akhlh wa tarbiyyat al-nufs).43
Sloenost u Abduhovim gleditima iznosi neadekvatnost ove vrste binarnog
razmiljanja (bliskog zapadnim studentima islama poev od Goldzihera)
koje suprotstavlja, kao uzajamno iskljuive, ortodoksni islam i sufi-
jski islam, doktore prava i svece, potovanje pravila i mistino
iskustvo, racionalnost i tradiciju, i tako dalje.44 Ovo ne znai da sami
muslimani nikada ne koriste takve binarnosti naroito u svrhe polemike
ali ovaj rasporeeni razmetaj ne treba pomeati sa neparticipatornim
naunikom kao objektivnim dokazom za trajni rascep u islamskoj tradici-
ji. Razlika koja postoji je izmeu tobonjeg ovlastioca i strunjaka. Zani-
manje uesnika za njegovu tradiciju je delom bavljenje njenim viestrukim
vremenitostima, njegov izbor, afirmacija i reprodukcija njenih autoritarnih
praksi. Vratiu se ovome kasnije.

42 U jednom odlinom (neobjavljenom) radu, pod nazivom The Birth of Tradition and Mo-
dernity in 18th Century Islamic Culture The Case of Printing, Reinhard ulce ulazi u trag
promenljivom semantikom polju arapskih rei kao to su novo (hadth), bez presedana
(ijtihd), originalno (asli) i tako dalje, koji podupiru moju poentu.
43 Videti, na primer, saetak razgovora iz 1898. godine izmeu Abduha i Rida (objavljenog pod
naslovom al-tasawwuf wa al-sfiyya u treem tomu al-Aml al kmila, koji je uredio Mu-
hamed Imara) u kojem on takoe izjavljuje drugom da Svi blagoslovi moje religije koje sam
primio i na kojima zahvaljujem svemoguem Bogu su zahvaljujui sufizmu. (str. 552).
44 Ideja da su ti kontrasti ujedno uzajamno iskljuivi i fundamentalni islamskoj misli i prak-
si, prihvatile su i ponavljale starije generacije drutvenih antropologa (na primer, E.E.
Evans-Priard, E. Gelner i C. Gerc). Naalost, ak i savremene antropoloke monografije o
mistinom islamu (na primer, K. Eving, koji u svom radu upoljava psihoanalitiku teori-
ju) su, svojim iskljuivanjem bilo kakve diskusije o vezi izmeu sufizma i erijata, nagin-
jale da reuspostave tu binarnost. Ali, ovo su sada poeli da raspravljaju naunici. Videti G.
Makdisi, Hanbalite Islam and Sufism, u Studies on Islam, ur. i prev. M. Swartz, London:
Oxford University Press, 1981. Videti, takoe, komentare u Julian Baldick, Mystical Islam,
London: I.B. Tauris, 1989, str. 7-8.
222 DIJALOG

U svojoj informativnoj studiji o vezi izmeu islamske reforme s kraja

XIX veka i modernizujue drave, Jakob Skovgord-Petersen zauzeo je stav o
ideolokoj ulozi novih islamskih elita, s posebnim upuivanjem na sociolog-
iju sekularizacije u Egiptu.45 On naglaava poznate drutvene dogaaje koji
su poeli krajem XIX veka centralizacija dravne vlasti, stvaranje novih
dravnih institucija, standardizacija administrativnih pravila i poput ulcea,
irenje tampe i nastanak italake javnosti smatra odluujuim dogaajima.
Ovi novi dogaaji, govori nam, omoguili su islamskim reformatorima da
zastupaju racionalniji i etikiji islam, naroito kroz instituciju fatwe (pravo-
sudno miljenje o pitanjima religijskog ponaanja), u kojoj je odluna ideja o
samo-regulaciji. Posuujui ideje Pitera Bergera o sekularizaciji, on predlae
da oslobaanje osobe od verskog autoriteta ima dvostruke posledice: s jedne
strane, to u velikoj meri poveava dostupne izbore, a s druge, verske obaveze
poinju da zavise od subjektivne procene. Poto su izbori sada smeteni u
raarani svet,46 procena tei sekularnom promiljanju.
U ovome ima neto istine, ali kao to sam predloio ranije, termini
poput racionalnog i etikog, kao i raaravanje, problematini su (vid-
eti poglavlje 1). Moda je znaajnija pogreno shvaena pretpostavka (koja
stie neto popularnosti u studijama islama) da je modernost u islam uvela
subjektivnu interiornost, neto ega ranije nije bilo. Ali, subjektivna interi-
ornost je uvek bila prepoznata u islamskoj tradiciji u ritualnim slubama
(ibadt) kao i u misticizmu (tasawwuf). Ono to modernost unosi je nova
vrsta subjektivnosti, koja odgovara etikoj autonomiji i estetskom samo-
pronalaenju koncept subjekta koji ima novu gramatiku.
U vezi s ovim, Skovgord-Petersen daje poznatu progresivistiku tvrdju
da se prostor izbora stalno iri u sluaju seksualnih odnosa, kao i u veini
drugih naina ivota47 verovatno zato to seks vie nije ograen religi-
jsko-pravnim tabuima. Meutim, ova tvrdnja o poveanoj slobodi zamrauje
sloenu sliku. Uzmite u obzir mnoga pravna ogranienja u modernom ivotu
(minimalna starosna dob za sklapanje braka, zabrane poligamije, uslov da
se zavede brak i razvod, i tako dalje) kojih ranije nije bilo. Tako da ono to
se dobija jeste drugaiji ablon prinuda i mogunosti koji se odraavaju
u reformulisanom krivinom zakonu. Razmotrimo, dalje, injenicu da su
mnogi drutveni odnosi poput onih izmeu odraslih i dece postali sek-
sualizovani u modernom ivotu, i tako postali predmet javne uznemirenosti
(nekontrolisanih emocija) i administrativne regulacije (koja ukljuuje pre-

45 Jakob Skovgaard-Petersen, Defining Islam for the Egyptian State: Muftis and Fatwas of the
Dar al-Ifta, Leiden: Brill, 1977.
46 Ibid., str. 23-24.
47 Ibid., str. 384.
TALAL ASAD 223
sudu i intervenciju). Ovaj veoma moderan primer ispreplitanosti fantazije
i eksploatacije, zabranjenog zadovoljstva i vladine moi nije veoma dobro
predstavljen u staroj formuli raaranog sveta, u kojoj pobednika racio-
nalnost omoguava poveanje izbora.48 Prostor za izbor nije homogeni
prostor iji najvei deo zauzima sekularno liberalno drutvo.
Kako bilo, iz Skovgord-Petersena moe da se izvede zakljuak koji on
ostavalja implicitnim, ali koji ja smatram naroito vanim za moju priu.
Osoba je sada ohrabrena u moralu kao i u pravu da upravlja sobom, kao
to dolikuje graaninu sekularnog, liberalnog drutva. Ali, u odnosu na ovaj
zakljuak, na umu treba imati dve stvari. Prvo, ova autonomija zavisi od us-
lova koji su po sebi predmet regulacije dravim zakonom i zahteva trine
ekonomije. Drugo, podsticanje da se postane autonomnim je, pre svega, us-
mereno na vie klase. Nie klase, konstituisane kao predmeti drutvenog
blagostanja i politike kontrole, smetene su u dvosmisleniji poloaj.
ini mi se da ovaj zakljuak ima posebne implikacije na analizu modernistikog
pokreta u islamu. On nas navodi ne da zapitamo zato salafiyya reformatori
nisu uspeli da proizvedu dovoljno impresivnu islamsku teologiju ili pravnu
teoriju, niti zato su postali voljni ideolozi drave (obe formulacije tenden-
ciozne i koje zahtevaju pitanje), ve kako je preureenje drutvenog ivota
(nova moralna slika) predstavljalo odreene prioritete za islamsku diskur-
zivnu tradiciju preureenje koje je porazumevalo da se novi znaaj prida
porodici, da se napravi nova razlika izmeu prava i morala, da se stvori novi
subjekt. Kako je islamska diskurzivna tradicija odgovorila na i umeala se
u novonastajuu moralnu sliku, kompleksno je pitanje. U ovom poglavlju
razmatram samo mali aspekt toga, koji ima veze s reformom prava.

MORALNA AUTONOMIJA I PORODINO PRAVO

erijat nije bio naputen pie Nejtan Braun, ali je ogranien na pi-
tanja linog statusa i na oblasti u kojima bi mogao ga bude jasno i lako
kodifikovan.49 Ali, kada je erijat sutinski strukturiran kao skup zakonskih
pravila koji definiu lini status, radikalno je transformisan. Ne zato to je
erijatu, budui ogranien na privatni prostor, tako uskraen politiki au-
toritet, neto to zastupnici islamske drave zastupaju da treba da bude ob-
novljeno. Upravo suprotno, ono to se dogaa sa erijatom je najbolje opi-
sano ne kao uskraivanje, nego kao transmutacija. On je vraen u ogranak
pravnih normi (fiqh) koji odobrava i odrava centralizujua drava.

48 Videti Ian Hacking, Rewriting the Soul: Multiple Personality and the Scences of Memory,
Princeton: Princeton University Press, 1995, fascinantna diskusija o zlostavljanju dece, kao
subjektivnom iskustvu, emancipatorskoj politici i psiholokom znanju.
49 Hacking, str. 58.
224 DIJALOG

Iz perspektive pravne reforme u Egiptu koju prihvatam, prava graanina

nisu ni ideoloka legitimacija vladavine klase (marksizam), niti sredstvo
za ograniavanje proizvoljnog upravljanja (liberalizam). Ja ih vidim kao
sastavne delove procesa upravljanja, normalizacije drutvenog ponaanja u
modernoj, sekularnoj dravi. U ovoj shemi stvari, osoba zadobija svoja pra-
va posredovana razliitim domenima drutvenog ivota ukljuujui i jav-
ni domen politike i privatni domen porodice na nain na koji ih artikulie
pravo. Drava otelotvorava, sankcionie i upravlja pravom u interesima
njenih samoupravljajuih graana. Zainteresovanost drave za tete i koris-
ti njenih subjekata nije po sebi nova. Ali kako je Fuko raspravljao mod-
erna drava ovu zainteresovanost izraava tipino u obliku novog znanja
(politika ekonomija) i usmerava je na novi objekat (stanovnitvo). U ovom
kontekstu, porodica nastaje kao kategorija u pravu, u socijalnom upravl-
janju i u javnom moralizujuem diskursu. Porodica je osnovni deo drutva
u kojem se jedinka fiziki i moralno reprodukuje i ima svoje primarno ob-
likovanje kao privatno bie. esto se pretpostavlja da su se kolonijalne
uprave opirale meanju u porodino pravo, jer je ono bilo sr verske dok-
trine i prakse. Ja raspravljam, suprotno, da je, tako definisan, erijat upra-
vo sekularna formula za privatizaciju religije i pripremanje osnova za
samoupravljaki subjekt.
Ovo me dovodi do Muhamed Abduhovog izvetaja iz 1899. godine o
erijatskim sudovima, kada je postavljen za Velikog muftiju Egipta.50 Ab-
duhove preporuke u njegovom izvanrednom mandatu za reformu pokrivaju
opseg tehnikih tema poboljanje sudskih zgrada, poveanje plata sudi-
jama i slubenicima i poveanje njihovog standarda obrazovanja, ubrza-
vanje sasluavanja sluajeva i donoenje presuda, uvoenje redovnih ins-
pekcija i bolji sistem evidencije, pojednostavljivanje interakcije sa stranka-
ma u parninim sporovima, razjanjavanje zvaninog jezika koji se koristi
i tako dalje. Reforme koje Abduh ovde predlae, stoga, u velikoj meri im-
aju veze s procedurom i regulacijom. erijat, insistira, nema po sebi potre-
bu za poboljanjem, ali su knjige u kojima je pisan nepotrebno teke da bi
ih parniari razumeli, i stoga bi to imalo veze s racionalizacijom rada koju
je preduzela Osmanska drava za majalla.51 Ali ono to je upeatljivo je
nain na koji Abduh pristupa osnovoj drutvenoj funkciji erijatskih sudo-
va, u smislu neega to je poelo da se naziva porodica.

50 Muhammad Abduh, Taqrr islh al-mahkim al-shariyya, u Al-Aml al-kmila lil-imm

Muhammad Abduh, ur. Muhammad Imara, vol. 2, Beirut, 1980, str. 217-97. Zanimljivo,
ovo nije pomenuto u modernim istorijama prava u Egiptu.
51 Ibid., str. 295.
TALAL ASAD 225
Ti sudovi, pie, meaju se izmeu mua i ene, oca i sina, staratelja i
tienika i izmeu brae. Nema pravog odnosa mau roacima nad kojim
ovi sudovi nemaju jurisdikciju. Ovo znai, kae Abduh, da erijatske sudije
ispituju stvari koje su veoma privatne i sluaju ono to drugi nemaju pra-
va da uju. Jer, iako obezbeuju okvir za pravdu, oni su spremite za sve
vrste porodinih tajni. Drugim reima, od sudova se oekuje i da uvaju
privatnost rei i dela porodinog ivota, i da rade kroz oseanja od kojih
drutveni ivot na kraju zavisi. Poto je erijatski zakon iz 1897. godine
eksplicitno zahtevao javno sasluavanje sluajeva (neto ega je Abduh
morao da bude svestan kada je pisao svoj izvetaj) njegov naglasak na
tajnosti izraava staru liberalnu dilemu koja se tie i privatnosti i javnos-
ti u pravnoj kulturi.
Abduh primeuje da u ovim modernim vremenima, Veina nie klase i
dobar broj srednje i vie klase napustio je srodnike i rodbinske naklonos-
ti, i tako pribegavaju erijatskim sudovima u sluaju porodinih odnosa. U
pogledu takvih pitanja kao to su dnevni trokovi, smetaj i udobnost ene
u raspravama s muevljevom porodicom, u pogledu snabdevanja i drugih
poslova oko dece, njihovog obrazovanja do unapred odreene starosti, i
svega to je potrebno u takvim sluajevima, pribeite onih koje smo upra-
vo spomenuli je sada u erijatskim sudovima. Oigledno je, nastavlja Ab-
duh, da se ljudi (shab) sastoje od domainstava koja se nazivaju porodica
(al-buyt allati tusamma ilt) i da su osnove svakog naroda (umma) nje-
gove porodice, jer je ukupnost logiki sastavljena od njenih delova. Poto
je blagostanje porodica povezano najiscrpnijim vezama sa erijatskim su-
dovima kao to je sluaj danas - stepen u kojem je naciji potrebna refor-
ma ovih sudova postaje jasan. Oigledno je da je njihovo mesto u struk-
turi egipatske vlade fundamentalno, tako da ako oslabe, posledice ovog sla-
bljenja bie oigledne u celokupnoj strukturi.52
Meu mnogim preporukama u njegovom izvetaju, Abduh naglaava
potrebu za paljivijim odvajanjem funkcija administracije i pravosua (al-
idra wa al-fiqh), i zahteva veu nezavisnost erijatskih sudova od dravne
kontrole. Na taj nain, iako smatra da je erijatski sistem sastavni deo vlada-
vine, on ne smatra dravu izvorom njegovog autoriteta. Kako bilo, on erijat
smatra sutinskim za obnavljanje porodice, naroito meu niim klasama.
Bez rada erijatskih sudova koji su, zapravo, porodini sudovi on sam
drutveni ivot vidi ugroenim moralnim slomom. Poistoveen s porodicom,
erijat tako postaje istovremeno funkcionalno centralan politikom poret-
ku i ukupnom telu koje e konano biti predstavljeno kao drutvo. Mod-
erna arapska re za drutvo (mujtama) jo uvek nije lingvistiki dostup-

52 Ibid., str. 219-20.

226 DIJALOG

na, niti je moderni koncept na koji se sada odnosi. Jer, u meri u kojoj je taj
koncept politiki, on oznaava stanovnitvo koje zajedno dre drutveni
odnosi, gde je drutveno ustanovljeno od strane teoretskog ekvivalenta
autonomnih pojedinaca.53 Teoloki koncept umma koji Abduh koristi ima
smisao kolektivnog tela muslimana povezanih njihovom verom u Boga i
proroka vera koja je otelotvorena u propisanim oblicima ponaanja. Sto-
ga je on prilino razliit od ideje o drutvu sainjenom od jednakih graana
koji pojedinano upravljaju sobom (saveu) i kolektivno (birakim telom).
Ta ideja je upravo poela da se razvija u Zapadnoj Evropi u XIX veku kao
predmet intervencija zasnovanih na znanju54 od strane pokreta za univer-
zalno oslobaanje,55 kao i pokreta za moralno poboljanje siromanih, za
praktine reforme obrazovanja i zakona, i za organizaciju zdravstva i higi-
jene u urbanim prostorima.
Smatram da u ovom kontekstu moe da se smesti reforma koja konano
prenosi erijat u porodino pravo. Jer, porodica nije samo konzervativni
politiki simbol ili mesto upravljanja rodom. Poto je pravna kategorija, ona
je predmet administrativnog uplitanja, deo upravljanja modernom naciona-
lnom dravom naroito u XX veku projekti kontrole raanja. (Paradok-
salno, porodica postaje vidljiva upravo kada moderna politika ekonomi-
ja, osnovni izvor umea vladanja i osnovni predmet njegovog upravljanja,
poinje da predstavlja i manipulie nacionalnim stanovnitvom ne u vidu
prirodnih jedinica, ve u vidu statistikih pojmova ekonomski sektori,
potroai, aktivna radna snaga, vlasnici poseda, primaoci dravnih benefici-
ja, demografski trendovi, i tako dalje. Na nivou javnog znanja i aktivnosti,
pojedinac postaje marginalizovan).
Razlog za to je da pravno formiranje porodice daje konceptu line mor-
alnosti njegov vlastiti privatni poloaj da se o erijatu sada moe govoriti
kao o pravu linog statusa qnn al-ahwl al-shakhsiyya. Na taj nain,

53 Unos za drutvo u Badersov English-Arabic Lexicon, London (1881), ne daje ni re mu-

jtama, niti bilo koju referencu za moderni koncept. Lejnov Arabic-English Lexicon, Lon-
don (1872), takoe nema ni jednu odrednicu za moderni koncept drutva; smisao mujta-
ma je i dalje samo mesto susreta.
54 Nacionalna asocijacija za unapreenje drutvenih nauka bila je dom svakome ukljuenom u
sve vrste napora koji su sada sreno zapoeti za poboljanje naroda, kako izvetava zvanini
izvetaj o njegovog osnivanja u Engleskoj 1857. godine. Ona se podelila na pet odseka:
pravna reforma, kaznena politika, obrazovanje, javno zdravstvo i drutvena ekonomija...
[G]omila njenih lanova izvueni su iz ... profesija koje su se najaktivnije bavile praktinim
drutvenim problemima doktori, islednici, organizatori dobrotvornih prikupljanja, i slini
(Stefan Collini, Public Moralists: Political Thought and Intellectual Life in Britain, 1850-
1930, Oxford: Clarendon, 1991, str. 210).
55 Za izvanrednu istoriju prava glasa u Francuskoj, videti Pierre Rosanvallon, Le Sacre du Cit-
oyen, Paris: Gallimard, 1992.
TALAL ASAD 227
on postaje izraz sekularne formule, koja definie mesto u kojem je religi-
ji dozvoljeno da se javno pojavljuje kroz dravno pravo.56 A porodica kao
koncept, re i organizacijska jedinica, dobija novi poloaj.

MODERNA PORODICA
Smisao rei ila (koja se na engleski prevodi kao porodica), kako je
koristi Abduh i drugi reformatori, je moderna injenica koja se ne ogle-
da samo u njenom relativno skoranjem spajanju sa erijatskim zakonom,
ve i u promeni knjievnog arapskog jezika. Osamnaestovekovni renici ne
daju moderno znaenje rei ila i usra, koje znae jedinicu koja se sastoji
od roditelja i dece. Moe se videti kako je moderna upotreba verovatno iz-
vedena: oblik iyla je dat da znai dati pomo i podrku zavisnima ali i
proces imanja vie dece; usra je znailo pleme, ili srodnici (roaci
s oeve strane).57 Do kraja XIX veka, ila postaje deo opte upotrebe i,
opte uzevi, oznaava oveka i njegovu enu i decu i one roake koji za-
vise od njega58 kao to su mlaa braa i sestre ili ostareli roditelji. Mod-
erni renik ima definiciju u pogledu jedinice obitavanja: ila znai oni
koji su okupljeni u jednoj kui, ukljuujui roditelje, decu i bliske roake.59
Toliko o pomeranju oznaitelja.60
Oznaene stvari su takoe transformisane. Drutveni istoriari su uli u
trag reartikulaciji srodstvenih jedinica i mrea u ruralnoj populaciji sredinom
veka i pripisali je i dravi i tritu: prinudni rad i vojna obaveza, opti pad
ekonomskog stanja zanatlija i malih trgovaca prouzrokovan penetracijom
evropskog kapitalizma, kao i reforme zemljoposednitva i poreskih sistema.

56 Hamid Zaki je naglasio da je termin al-ahwl al-shakhsiyya (lini status) nov u Egiptu, i da
je uveden iz Evrope sa zakonima kojima sada upravljaju Nacionalni sudovi, a belei njegovo
odsustvo u zakonima kojima su upravljali erijatski sudovi. Prema tome, on definiciju termi-
na pronalazi kroz francuske pravne vlasti, iz podele izmeu linog statusa i stvarnog sta-
tusa u Napoleonovim zakonicima, do savremenog priznavanja viestruke kategorije statusa.
Termin lini status (al-ahwl al-shakhsiyya) se sada odnosi, belei Zaki, na skup pravnih
institucija koje definiu ljudsku osobu nezavisno od njenog bogatstva, obaveza i transakcija
(Al-Mahkim al-ahliyya wa al-ahwl al-shakhsiyya, u Mjallat al-qnn wa al-iqtisd, de-
cembar 1934, str. 739-95). Ova odvojenost podriva staru erijatsku kategorizaciju oveka. U
spisima srednjovekovnih islamskih jurista, posebne kategorije mukog i enskog, slobodnog
i roba, sutinske su pravnoj interpretaciji ljudskog tela, namere i delatnosti (videti Baber Jo-
hansen, The Valorization of the Human Body in Muslim Sufi Law, u D.J. Stewart, B. Jo-
hansen, and A. Singe, Law and Society in Islam, Princeton: Markus Wiener, 1996).
57 Videti Tj al-Urs.
58 Videti Muht al-Muht.
59 Videti al-Mujam al-Wast.
60 Kuran, koji je osnovni izvor erijata, ne sadri ni ila niti usra. Rei koje se tamo koriste,
bayt i ahl, i koje su prevedene kao porodica, imaju mnogo ire i neodreenije konotacije.
228 DIJALOG

Stoga, Dudit Taker belei da, iako je bilo uobiajeno da nekoliko brae ive
i rade zajedno sa svojim enama i decom, delei dobra, stoku i zemlju u je-
dinicama prepoznatim u zakonu kao partnerstvo (shirka), dravne drakon-
ske mere ozbiljno su uticale na strukturu takvih jedinica i mrea. Na prim-
er, Uprkos migraciji ena i dece kada su muevi poeli da bivaju regru-
tovani, u svesnom pokuaju da odre porodinu zajednicu, vojna obaveza
je prodrla u tradicionalne [to jest, postojee] strukture. Vojna porodica bila
je nuklearna porodica; mu, ena i deca preseljeni su iz njihove seoske za-
jednice, i vanije, iz produene porodice koja je inila njihovu drutvenu i
ekonomsku sredinu. Mrea ekonomskih odnosa i drutvenih obaveza veziv-
ala ih je za njihove roditelje, brau i sestre, i roake po venanju. Stvarn-
je nuklearne porodine zajednice na nekoj udaljenosti oslabila je ove veze.
Ako bi ena ostala u selu bez mua, odsustvo mua uticalo je na ablone
materijale podrke i podele obaveza.61 (Zanimljivo je da se porodica kao
kategorija pojavljuje u popisnim registrima u Egiptu tek 1917. godine62).
Tako da, ako Muhamed Abduh smatra porodicu za osnovnu jedinicu
drutva, to nije zato to priziva nostalginu prolost, ve zato to sad nas-
taje neto novo u drutvenoj strukturi koja se menja.
Meu urbanim viim klasama, obrazovanje zapadnog tipa (na evropskim
jezicima) i usvajanje zapadnih stilova ivota i ponaanja, takoe su proiz-
veli diskurs idealne porodice tipino izraen kao problem statusa musli-
manki meu reformatorima obrazovanim na Zapadu u kasnom XIX veku.
Moda je najpoznatiji tekst koji daje ovaj primer Kasim Aminova kontor-
verzna knjiga o Emancipaciji ene,63 koja je dugo smatrana za veliki kor-
ak u istoriji egipatskog feminizma. U monoj kritici tog rada, Lejla Ahmed
tvrdila je da U pozivanju na oslobaanje ena, potpuno patrijahalni Amin
je, zapravo, pozivao na transformaciju muslimanskog drutva po zapadnom
modelu i na zamenu dominantne narodne odee islamskog stila onom za-
padnog stila. Pod maskom poziva na oslobaanje ene, onda, sproveo je
napad koji je u svojim osnovama ponovo proizveo kolonizatorov napad na
domau kulturu i drutvo.64 Stvorena je, drugim reima, da pomogne isko-
renjivanje loih navika meu domaim stanovnitvom.

61 Judith Tucker, Decline of the Family Economy in Mid-Nineteenth-Century Egypt, u Arab

Studies Quarterly, vol. 1, no. 3, 1979, str. 262.
62 Videti Franois Ireton, Element pour une sociologie historique de le production statistique
en Egypte, Peuples mditerranen, no. 54-55, 1991, str. 80.
63 Qasim Amin, Tahrir al-mara, Cairo: Dar al-Maarif, 1970 [1899]. Amin je po profesiji bio
advokat, s osnovnim obrazovanjem u Egiptu, ali i s nekoliko godina daljeg obrazovanja u
Francuskoj.
64 Leila Ahmed, Women and Gender in Islam, New Haven: Yale University Press, 1992, str. 161.
TALAL ASAD 229
Aminova knjiga je posveena stalnom osuivanju odvajanja ena (simboli-
zovanog zarom) i neprestanim ponavljanjem stanja koje tei prema srei u po-
rodici. Kao to on to pie, kada ena sazna za svoja prava i zahteva smisao
svoje samo-vrednosti, brak e postati prirodno sredstvo za ostvarenje sree,
kako mua, tako i ene. Tada e se brak zasnivati na sklonosti dve osobe da
u potpunosti vole jedna drugu svojim telima, srcima, i duama.65 Stoga je
nuklearna familija sutinsko mesto za sreu para koji je u braku, kroz ostva-
renje njihovih snova. Materijalni uslovi za njihovu egzistenciju su nevani.
Pogledajte suprunike koji vole jedno drugo, i videete da uivaju u bla-
goslovu raja. Nije ih briga ako su bez para, ili ako imaju samo soivo ili crni
luk za jelo? Njihova veselost tokom dana im je dovoljna veselost koja daje
energiju telu, umiruje duu, budi oseanja radosti u ivotu, ini ga lepim.66
Sr srene moderne familije je monogamni odnos; poligamno domainstvo
moe samo da bude prostor koflikta, mrnje i patnje. Ali ako ak i monog-
amne familije danas nisu ispunjene sreom i pravom ljubavlju, ako su, su-
protno, mesto stalnih svaa, to je zato to necivilizovana praksa noenja zara
spreava enu da dobije minimalno obrazovanje i da dejstvuje zajedno s
mukarcima, kako bi familiju (srednje klase) uinila uspenom.67
Ahmed je u pravu kada Aminov tekst, s njegovim prezirom prema egi-
patskom porodinom ivotu i insistiranju na vrhovnom znaaju ukidanja
zara, opisuje kao reprodukciju zapadnog kolonijalnog diskursa. Ali ja ovde
elim da se usredsredim na neto drugo: na nastanak shvatanja da je ljubav
izmeu mukarca i ene neophodna osnova za jedinu vrstu porodinog ivota
koja moe da ima bilo kakvu vrednost, i pretpostavka da su pravni uslovi
neophodni za obezbeivanje porodinog blaenstva. Svakako, monogami-
ja po sebi nije zapadni fenomen, niti je ljubav izmeu mua i ene bila nep-
oznata u Egiptu dok je pozapadnjaeni reformatori nisu predloili mada
je Amin, poput mnogih drugih egipatskih reformatora njegovog vremena,
verovao da je to sluaj. Moja namera je, jednostavno, da skrenem panju na
uslov jednakosti u uzajamnim oseanjima ljubavi izmeu mukarca i ene,
koje Amin smatra sutinskim za privatnu instituciju nazvanu familija68
i na injenicu da je ova jednakost povezana s pravnim definicijama.

65 Ibid., str. 145.

66 Ibid., str. 145-46.
67 Islamski asopis al-Manr, koji je ureivao Muhamed Abduhov uenik Raid Rida, bio je
veoma naklonjen Kasim Aminovoj knjizi kao i njenom nastavku The New Woman. Vide-
ti Sami Abdulaziz al-Kumi, as-Sahfa al-islmiyya fi misr fi-lqarn at-tsi ashara, Man-
sura: Dar al-Wafa, 1992, str. 96-97.
68 U svojoj nepristrasnoj studiji o evropskoj buroaskoj seksualnosti u dugom XIX veku, Piter
Grej primeuje: Intimna ljubav, intimna mrnja, su bezvremeni; Frojd nije bez razloga Edi-
pov kompleks nazvao po drevnom mitskom heroju. Ali, devetnaestovekovna porodica srednje
230 DIJALOG

Iz tog razloga da bi se obezbedila uzajamna ljubav u okviru monogamne

porodice reforma mera braka i razvoda u erijatu igra tako znaajnu ulogu
kroz itav Aminov tekst. Na taj nain, poligamija, koja se, naalost, Aminu
ini da je oprotena u Kuranu, treba da bude pravno ograniena koliko god
je to mogue. Svakako, raspravlja, kao i drugi reformatori pre i posle njega,
da je namera znaajnih Kuranskih stihova da se poligamija dozvoli samo ako
ona obezbeuje sigurnost protiv nepravde. Ako postoji nepravda meu su-
prugama, kao to je oigledno u nae vreme, pie Amin, ili ako moralna ko-
rupcija dolazi u porodicu kroz mnotvo supruga, i ako su ogranienja zakona
koji treba potovati prekoraena, i ako postoji neprijateljstvo meu lanovima
jedne porodice i ono se iri dok ne postane opte onda je dozvoljeno vla-
daru koji se brine za javno blagostanje [al-maslaha al-mma] da zabrani po-
ligamiju, uslovno ili bezuslovno, prema onome to smatra odgovarajuim za
javno blagostanje.69 Tako, iako je dravno zakonodavstvo neophodno za st-
varanje uslova moralnog ponaanja, argument za ponitavanje Kuranske doz-
vole za poligamiju je, jednostavno, uopteni smisao javnog blagostanja koji
je i dalje opravdan prema islamu.70 Iako je, paradoksalno, ideal koji slui za
primer reenja, monogamna nuklearna porodica meu pozapadnjaenim kla-
sama (iji se mukarci sada bave javno regulisanim profesijama poput prava,
medicine, viih javnih slubi), koja je u sve veoj meri odvojena od javnog
ivota, i koja postaje osnovni domen u kojem se treba nauiti moralnom
ponaanju koje uvek treba primenjivati.

DEFINISANJE SEKULARNOG PRAVA ZA MODERNU MORALNOST

Predlaem, u stvari, da su drutvene i kulturne promene koje su se odi-
grale krajem XIX i poetkom XX veka bilo da su namerno pokrenute ili
ne stvorile neke od osnovnih preduslova za sekularnu modernost. One su

klase, intimnija, neformalnija, koncentrisanija nego ikad, dala je ovim univerzalnim ljudskim
zapletima izuzetan okvir i kompleksnu strukturu. Potentna ambivalentna oseanja izmeu
venanih parova, i izmeu roditelja i dece, borba izmeu ljubavi i mrnje koja se duboko
oseala ali retko priznavala, postali su predmet otrije cenzure nego ranije, vrsta represije
koja doprinosi neurozi. Ideologija bezrezervne ljubavi u okviru porodice bila je privlana
ali iscrpljuja. Oevo polaganje prava na erke i majino na sinove, potvrivanje autoriteta
ili zahteva za privrenost, koji su esto predstavljani kao prekomerna privrenost, zahteva-
li su novu snagu upravo kada su pravne osnove za autoritet poele da se uruavaju. U sve
veoj meri, zapoele su porodine borbe, ne u sudnici, ve u pojedinanim umovima (The
Education of the Senses, New York: Norton, 1984, str. 444-45).
69 Amin, str. 154-55.
70 Ova pozicija je sasvim drugaija od pozicije Ahmeda Safvata, koju kasnije raspravljam, ali
nije nepovezana s argumentima koje su proizveli savremeni muslimanski modernisti, kao
to je Fazlur Rahman videti, na primer, njegov Law and Ethics in Islam, u Ethics in Is-
lam, ur. R. G. Hovannisian, Malibu, CA: Undena Publications, 1985.
TALAL ASAD 231
ukljuivale pravno stvaranje fundamentalnih drutvenih prostora u kojima
je vladavina mogla da bude osigurana kroz (1) politiku vlast nacionalne
drave, (2) slobodu trine razmene, i (3) moralnu vlast porodice. Central-
na ovoj shemi je razlika izmeu prava (koji je drava otelotvoravala, proiz-
vodila, i njime upravljala) i moralnosti (koja je idealna briga odgovorne os-
obe koju odredi i podri porodica), a ovim dvoma posreduje sloboda javne
razmene prostor koji je restrukturiran u Egiptu prodorom evropskog kap-
itala i usvajanjem evropskog ugovornog prava,71 prostor u kojem rasprave
o islamskom rasuivanju i nacionalnom napretku, kao i o individulanoj au-
tonomiji, sada mogu da se odvijaju javno. Reformu erijata u Egiptu tre-
ba gledati u odnosu prema ovom re-rasporeivanju, mada to nije bio jedi-
ni nain na koji bi se reforma mogla jasno sprovesti.
Ahmed Safvatov pokuaj da, na poetku XX veka, za Egipat formulie
sekularnu razliku izmeu prava i moralnosti zahteva nau pomnu panju,
poto on primenjuje ijtihd (u irem smislu koji je popularizovan od strane
salafiyya reformatora) u svrhe modernizovane i modernizujue drave. To
je, takoe, koliko je meni poznato, prvo delo koje nepopustljivo raspravlja
o ovom sluaju i bez potrebe da logiki zavisi od islamskih ideja o masla-
ha. Safvat je bio pravnik kolovan u Britaniji i pobornik erijatske reforme,
koji je svoje ideje prvi put predstavio u knjizi pod naslovom Istraivanje
osnova reforme prava linog statusa. Tri godine kasnije, objavio je kratko
saoptenje svoje pozicije na engleskom jeziku.72
Prva knjiga, s obzirom da se obraa egipatskoj publici, bavi se u velikoj
meri problemom promene postojeih zakona koji se odnose na brak i raz-
vod, drutveni problem s kojim poinje. Postoji narodno oseanje, tvrdi Saf-
vat, da je erijat svet (shur mat al-ns bi qadsatihi),73 a ipak, upravo su
njegovi detalji, kao to je nejednakost u branom ugovoru, oni koji stvara-
ju tekoe, sada, kada se drutveni ivot promenio. Ovo stvara opasnost za
celokupno drutvo. Ako elimo da pronaemo lek za trenutnu situaciju,
onda razmislimo o tome kako elimo da na porodini ivot bude organi-
zovan, i razmotrimo kako to moemo da ostvarimo u saglasnosti s verskim
pravilima. Ranije je brak bio (i nastavlja da bude u obiajnoj praksi niih
klasa) institucija napravljena za seksualno zadovoljstvo i raanje, ali je sada

71 Videti Hossam M. Issa, Capitalisme et socits anonymes en gypte: Essai sur le rapport
entre structure sociale et droit, Paris: R. Pichon et Pichon Durand-Auzias, 1970, naroito
prvi deo.
72 Bahth fi qidat islh qann al-shakhsiyya, Alexandria: Jurji Gharzuri Press, 1917; The
Theory of Mohammedan Law, u The Journal of Comparative Legislation and Internation-
al Law, vol. 2, 1920.
73 Safwat, Bahth, str. 2.
232 DIJALOG

postao partnerstvo u zajednikom obliku ivota. Ovo znai da brani ugo-

vor moe da bude obavezujui samo uz kompletnu saglasnost obe strane,
bez meanja bilo koga drugog.74 Sloboda sklapanja ugovora izmeu jednak-
ih strana sloboda ve u sreditu sfere trine razmene je, tako, osnovni
princip Safvatovog predloga reforme, na koji stavlja veliki naglasak.
Poboljani uslovi porodinog ivota meu viim klasama, veruje Saf-
vat, ukazuju na nain na koji brak mora da bude civilizovan za celokup-
no drutvo, uz pomo civilizovanog prava. Safvatovo pripisivanje naro-
dnog oseanja svetosti prema erijatu je formulacija simptomatina za
novonastajui sekularni diskurs. Jasno mu je namera da signalizira na prisus-
tvo iracionalnih oseanja prema pravu, za koje se smatra da je zasnova-
no na verovanju da ga ne moe dotai profana ruka (tabu). Ali, arapska
re qadsa (sveto) se klasino ne koristi da odredi erijat. (Videti poglav-
lje 1). Najee korieni pridev, bar u XIX veku i kasnije, je islamsko.
Kada je neto opisano da pripada veri, a moe se tvrditi i da ne pripada,
tada sekularno nastaje bez ikakve smetnje.
Safvat insistira da takve reforme nisu suprotne osnovnim principima
erijata, i predlae ponovno ispitivanje osnovnih izvora tog prava: Kurana
(boanski otkriven tekst), sune (tradicije Proroka), ijm (saglasnosti naunika),
i qiys (analogijsko razmiljanje). Poto analogija nije izvor, ve metod
razmiljanja, moe se staviti po strani, kae. tavie, poto saglasnost koja
je meu pravnicima postignuta u prolosti i, ak i tradicija samog Proroka,
zavise od njihovog ovlaivanja Kurranom, Safvat predlae da, pre sve-
ga, ovom poslednjem treba pridati najvie panje.
Safvat belei da zapovesti u Kuranu mogu da se klasifikuju na sledei
nain: (1) dela koja su zabranjena (harmI), (2) dela koja su obavezna (wjib),
i (3) dela koja su dozvoljena (jiz).75 Ova poslednja kategorija ostatka sas-
toji se od svega to (sa stanovita religije) osoba ima pravo da radi, i kao
delovi beskonane kategorije ostatka, ne mogu se iscrpno nabrajati. Pravni
status takvih inova koji su pomenuti u Kuranu nije drugaiji od onih koji
nisu pomenuti. Svi su oni podjednako neobavezni. Nekolicina koja je nave-
dena ima funkciju definisanja zabranjenih dela kao to Kuranska tvrdnja
da muslimani mogu da imaju najvie etiri ene definie granicu (to jest, da
je brak s vie od etiri ene istovremeno zabranjen). Ali, poto neobavezna
dela nisu obavezna, ona ne mogu biti apsolutno dozvoljena od strane drave
jer mogu da budu suprotna slobodi drugih i odreenim drutvenim okol-
nostima. I tu pozitivno pravo drave ulazi u igru, jer je njegova funkcija da
ogranii u interesu svih mogunosti pojedinca koje erijat dozvoljava.

74 Ibid., str. 3-5.

75 Ibid., str. 24.
TALAL ASAD 233
Zbog toga je veliki broj aktivnosti mogu samo prema prethodnoj dozvoli
vlade, u kojoj su odreeni uslovi utvreni na primer, profesionalna prak-
sa medicine ili prava, ili (ovo je Safvatov primer) viestruki brak.
Govoto beskonano proirenje prirodnih prava, stoga, moe da skrati
drava kroz zakonodavstvo i bez krenja pravila (verski izvedenih) moral-
nosti, poto je dravna jurisdikcija s onu stranu dve Kuranske klase zabran-
jenih i obaveznih delovanja. Argument kojim Safvat ograniava sferu verskih
pravila i otvara prostor za sekularno dravno pravo je, mislim, jedan on na-
jranijih i najrigoroznijih ove vrste u mordernoj islamskoj reformi. Tako, iako
on iznova skree panju na znaaj nedavnih istorijskih promena i na potre-
bu za odgovorom na njih, on to ne ini osnovnim metodom reforme. On, na
primer, pronalazi lak nain za izlaz (kao to su drugi to radili posle njega),
vraanjem direktno na klizavi pojam javnog interesa (istilh) kako bi prila-
godio erijatska pravila modernim standardima. On prvo raiava teorijs-
ki prostor u kojem drava moe da sudi i deluje slobodno ograniavajui slo-
bode njenih pojedinanih graana, zarad javnog interesa interes koji pret-
postavlja uslove u kojim svi mogu da ive civilizovanim ivotom.
U engleskom lanku (koji se obraa evropskim itaocima) Safvat smelije
predstavlja Kuran kao verski tekst koji mea moralna i pravna pravila: slo-
boda muhamedanca je samo ograniena pozitivnim zapovestima Kurana.
Kaem pozitivnim da bih pozitivna pravila zakona razlikovao od morala,
koji su u Kuranu pomeani zajedno, a da bismo ih razlikovali, moramo da
potraimo prirodu sankcije.76
Razlika izmeu prava i etike je, po sebi, napravljena u pravosudnim
pokuajima koji mogu da se prate u evorpskoj misli sve do, bar, Grociusa,77
razlika koja izraava ideju da je pravo domen pokoravanja civilnom suverenu
i moralni domen individulanog suvereniteta, u skladu sa unutranjim slobo-
dama (savest). Ideja unutranjeg, moralni zakon kojim upravlja savest, Saf-
vat uzima zdravo za gotovo. Tamo gde zanemarivanje ili krenje pravila vodi
kanjavanju koje je zavela drava, kae Safvat, tamo ima (sekularnog) prava;
tamo gde je prestup sankcionisan samo kanjavanjem na drugom svetu, tamo
postoji (verska) moralnost. Interesantna stvar ovde nije, naprosto, da su pravo
i moral razdvojeni (srednjovekovni islamski pravnici su takoe pravili ovu ra-
zliku, kao to emo videti u sledeem delu), ve da razlika izmeu morala
i prava moe da se definie na paralelne naine, kroz pravila, i da se njihov
obavezni karakter sastoji od kanjavanja koje im se pripisuje.

76 Safwat, Theory, str. 314.

77 Videti J. B. Schneewind, The Invention of Autonomy: A Hisory of Modern Moral Philosophy,
Cambridge: Cambridge University Press, 1998, poglavlje 4, naroito str. 75-78; i Richard Tuck,
The Rights of War and Peace, Cambridge: Cambridge University Press, 1999, poglavlje 3.
234 DIJALOG

Postoje bar dva naina na koje Safvatovo jasno odvajanje izmeu sfere
moralnosi i prava moe da se opie, od kojih prvi moe da se nazove et-
nografskim. Na taj nain, ak i u zapadnoj liberalnoj shemi, moralnost je
povezana sa pravom na komplikovane naine. Autoritet pravnih presuda za-
visi od naina na koje su pravda, pristojnost, razboritost i slino, kulturno
protumaeni; kredibilitet svedoka je povezan s nainima na koje su dobar
ili lo karakter kulturno prepoznati, procenjeni i kako se na njih reaguje.
tavie, postoji opti smisao da zakoni na snazi treba da budu konzistentni
s preovlaujuim moralom.78 U Egiptu, zakoni koji su uvedeni na prelasku
vekova bili su uglavnom evropski i sekularni, dok je moral uglavnom bio
ukorenjen u islamskoj tradiciji.79 Ova injenica vodi do pitanja o nainu na
koji interpretativne tendencije i pretpostavke sekularnog zakona pobuuju
oseanja i predodreenosti koje artikuliu verski moral. Ako tradicionalno
otelotvorene koncepcije pravde i nesvesno prihvaenog iskustva vie nisu
znaajni za odravanje autoriteta prava, onda e taj autoritet u potpunosti
zavisiti od snage drave, koja se izraava kroz njene zakonike.
Na prvi pogled moe delovati da dajem poznati argument u vezi uvoenja
stranih zakona. Ali, moje interesovanje ovde nije za geopolitiko porek-
lo prava, niti za kodifikaciju kao takvu. Tvrdim da je mo da se napravi
strateko odvajanje izmeu prava i moralnosti ono to definie kolonijalnu
situaciju, jer je ovo odvajanje ono to omoguava pravni rad subjekata koji
se obuavaju u novu javnu moralnost.80 Evropski zadatak uspostavljanja

78 Dejms Ficdejms Stiven izraava ovo negativno u odnosu na krivino pravo, i na taj nain: Ako
je ovek kanjen zakonom za in za koji nije okrivljen moralom, zakon je u toj meri neharmonian
s moralom, i pravno kanjavanje ne bi u takvom sluaju, kao to bi uvek, oznaavalo, koliko je
to mogue, moralnu sramotu (A History of The Criminal Law of England, London: Macmillan,
1883, vol. 2, st. 172). Pol Vinogradof daje optiji stav, da se zakon ne moe razdvojiti od morala
utoliko to on jasno sadri, kao jedan od svojih elemenata, pojam prava kojem odgovara moralni
kvalitet pravde. Ali, onda, nastavlja da se obraa preciznoj razlici (toliko znaajnoj modernom
poimanju zakonske prakse) izmeu moralnih i zakonskih pravila, izmeu etikih i juristikih
standarda (Common-Sense in Law, London: Thornton Butterworth, 1913, str. 24, 25).
79 Videti Tariq al-Bishri, al-Shara al-islmiyya wa al-qann al-wadi, Cairo: Dar al-Sharuq,
1996, str. 30-32. Ali, dok al-Biri razmilja o sadraju moralnih pravila, ja se zanimam za
gramatiku samog moralnog.
80 Dejms Ficdejms Stiven (nekadanji pravni lan vicekraljevog saveta) na sledei nain
opisuje pricnip koji nadahnjuje zadatak kolonijalne uprave u Indiji: Vladu koja sada postoji
[u Indiji] nije izabrao narod. Ona nije, ako uopte i treba da postoji, ona na sebe ne moe da
gleda kao da je predstavnik optih elja i srednjeg puta razmiljanja veine populacije ko-
jom upravlja. Ona je predstavnik sasvim razliitog poretka ideja od onih koje preovlauju
meu domaim stanovnitvom Indije. Ovim idejama, koje su ideje obrazovanih Evropljana,
i naroito obrazovanih Engleza, ona pridodaje vrhovni znaaj; to su ideje na kojima je zas-
novana evropska civilizacija. One ukljuuju sve opte prihvaene principe evropskog mora-
la i politike na primer, one koje osuuju okrutna dela kao to je paljenje prozora, i nuenje
ljudske rtve u ime vere, ili onesposobljavanje, kao na primer nesposobnost da se vena, na
osnovu udovitva ili promene vere, i druge iste vrste (J. F. Stephen, Foundations of the
TALAL ASAD 235
poretka u Egiptu bio je zasnovan na novom shvatanju poretka, kao to je
Timoti Miel ispravno tvrdio.81 Ali je on, takoe, zahtevao novo shvatanje
onoga to pravo moe da uradi i naina na koji bi on to trebalo da uradi.
Naravno, ne predlaem da je Safvatov teorijski tekst potpuna kopija za-
padnog sekularizma njega zanima, konano, da prilagodi islamsku etiku
i pravo zapadnom pravnom razmiljanju, i Kuran u njegovom teorijskom
polazitu. Ne pretpostavljam ni da je jasnost njegove teorije odraz institucio-
nalne prakse (umetanje diskursa kao to je Safvatov u procese instituciona-
lne pravne reforme u modernom Egiptu i dalje treba da se istrai). Traim
sistematske promene u razmiljanju o pravnoj reformi koje ukazuju na naine
na koje je sekularno shvaeno i primenjeno u kolonijalnom Egiptu.
Drugi nain opisivanja Safvatove podele na (sekularno) pravo i (versku)
moralnost je analitiki. On prati konceptualne implikacije injenice da njegovo
itanje prevazilazi poznatu erijatsku klasifikaciju ibdt (pravila koja uprav-
ljaju ispravnim ponaanjem izmeu vernika), mumalt (pravila koja upravlja-
ju ispravnim ponaanjem kroz kazne). Moderno sekularno pravo ne iskljuuje
samo prvo kao neto to je s onu stranu njegove nadlenosti. On takoe ponovo
iscrtava razlike primenljive na ispravno ponaanje i kazne, u smislu graanskog
prava i krivinog prava. On sve ovo radi u skladu s razliitim principima.
tavie, Safvatova podela namerno zanemaruje petostruko erijatsko rangira-
je inova ono koje se zahteva (wjib), koje je preporueno (mustahabb), neu-
tralno (mubh), obeshrabreno (makrh) i zabranjeno (harm).
Mrea, koja odvaja pravo od moralnosti, koju Safvat namee erijatu
otro se razlikuje od njegovog tradicionalnog jezika. Koncept vrline (fadla)
u ovom drugom ne moe se jednostavno definisati u smislu tipa sankcije
(ovo-svetovno nasuprot ono-svetovnom) ili tipom upravljanja (subjektivna
sloboda nasuprot pokornosti spoljnom autoritetu). To ini dimenziju svih
odgovornih ponaanja (ukljuujui i sudskih inova), u smislu da dok su sva
takva ponaanja odgovornost slobodnog delatnika, ona su takoe predmet
procena koje imaju praktine posledice na nain na koji neko ivi na ovom
i na sledeem svetu. I svi praktini programi za negovanje moralnih vrli-
na pretpostavljaju autoritativne modele. U sluaju erijata, osnovni model
je model Proroka Muhameda kao otelotvoren u diskurzivnu tradiciju, poz-
natu kao hadth. Drugim reima, prema ovom shvatanju, erijat predstavl-
ja proces pomou kojeg se pojedinci edukuju i edukuju sami sebe kao mor-
alne subjekte u shemi koja, na komplikovane naine, obavezu da se moral-
no deluje povezuje s obavezom da se deluje u skladu sa zakonom.

Government of India, The Nineteenth Century, no. 80, oktobar 1883, str. 548). Pravo, iako
po sebi nije moralni sistem, je neizbeno za zamenu inferiorne moralnosti superiornom.
81 Timothy Mitchell, Colonizing Egypt, Cambridge: Cambridge University Press, 1988.
236 DIJALOG

DIGRESIJA NA SREDNJOVEKOVNI FIQH

Ovaj stav je vaan za moj argument. Pojam prava koji je prisvojen u
Safvatovim tekstovima oslobaa prostor ne samo za modernu, reformiuu
dravu, ve i za sekularnu moralnost. U ovom odeljku pokuau da razvi-
jem ovu temu kroz dijalog s jednim od najimpresivnijih doprinosa nastal-
ih poslednjih godina o studiji premodernog fiqh (islamske jurisprudencije),
Baber Johansenovim Contingency in a Sacred Law.82 To e nam, nadam se,
pomoi da razjasnimo neke znaajne naine na koje su moderni koncepti
zamenili ranije ideje u tradiciji islamske jurisprudencije i etike u Egiptu.
Johansen nas podsea na kolonijalni kontekst orijentalnih studija erijata,
i primeuje da je Snouk Hurgronje, prvi zapadni autoritet po ovom pitan-
ju, smatrao fiqh za nedoslednu meavinu vere, etike i politike ne kao pra-
vo koje funkcionie, ve kao teoriju o idealnom muslimanskom drutvu,
koje je imalo praktini znaaj samo po pitanju odnosa prema ritualnim
pobonostima, porodinim odnosima i zadubinama. Ovo stanovite, kae
Johansen, imalo je dubokih posledica na zapadne studente islama, koji su
imali obiaj da fiqh vide kao deontologiju sistem verskih i moralnih obave-
za pre nego kao pravo u racionalnom smislu.
Jozef aht, moda najznaajniji orijentalista dvadesetog veka koji se
specijalizovao u islamskom pravu, oslanja se na Maks Veberovu razliku
izmeu proceduralne i substantivne racionalnosti, ali zadrava svoj pojam
erijata kao sveti zakon.83 Meutim, aht je video da fiqh nije bio jed-
nostavno pregled verskih obaveza, ve sistem subjektivnih prava, i tako
je inaugurisao novi, i plodniji, pristup zato to je fiqh sada mogao da se
vidi kao pravni sistem koji su privatni pojedinci mogli da koriste za svoje
pojedinane strategije tubi i protiv-tubi. To je pravo u kojem pojedinci
mogu da stvore individualne norme kroz svoje delovanje i mogu da upute

82 Baber Johansen, Contingency in a Sacred Law: Legal and Ethical Norms in the Muslim Fiqh,
Leiden: Brill, 1999.
83 Videti Joseph Schacht, Introduction to Islamic Law, Oxford: Oxford University Press, 1964.
Ali, njegovo najuticajnije i najkontroverznije delo je The Origins of Muhammadan Juris-
prudence, Oxford: Clarendon, 1950. Njegova teza da je tradicija proroka (hadth) isto-
rijski izum je rani primer onoga to antropolozi nazivaju izmiljanje tradicije. aht je
pisao da, upravo jasno, neke tradicije mogu da budu autentine ali su orijentalisti smatrali
za nemogue da se sa sigurnou odredi koje. Nauna odbrana autentinosti tih tradicija je
Muhammad M. Al-Azami, On Schachts Origin of Muhammadan Jurisprudence, New York:
John Wiley & Sons, 1985. Po ovom pitanju, orijentalisti imaju obiaj da ovo poslednje vide
za pristrasno zbog njihovog verovanja; muslimanski naunici prvo vide kao pristrasno nji-
hovim anti-islamskim predrasudama. Meutim, i kritiari i branitelji dele pretpostavku da
vreme tradicije uvek mora da bude opravdano vremenom istorije, da je pitanje istorijskih
injenica uvek integralno konstitutivnom dejstvovanju tradicije.
TALAL ASAD 237
line tube protiv drugih. On ulazi u svet drutvenih odnosa i prestaje da
bude saetak verskih obaveza.84
Cilj bavljenja fiqhom kao pravim zakonom, s promenljivim implikaci-
jama na svakodnevni ivot, je veoma znaajan, i Johansenova formulacija
ovog stava otvara put za uporednu studiju islamskog prava koji se ne ogle-
da u nesigurnim evolucionim pretpostavkama i stoga, takoe, za ozbiljno
razmatranje odnosa izmeu prava i etike u islamskoj tradiciji. Ali sledee
pitanje se samo postavlja: Da li je manipulativni model jedini nain pred-
stavljanja prava kao stvarnog? I, da li smo, na taj nain, navedeni da fiqh
vidimo kao sutinski individualistiki? ini se da postoji veza izmeu ova
dva u Johansenovom argumentu, a naroito u njegovom suprotstavljanju
sveta drutvenih odnosa saetku verskih obaveza. I jo, nisu li same
verske obaveze delom konstitutivne svetu drutvenih odnosa? Jer, iako svi
drutveni odnosi ne iziskuju verske obaveze (kupovina i prodaja legitim-
nih dobara, na primer), neki to ine (obaveza potomka prema njegovim ili
njenim roditeljima, na primer). Drugi nain da se ovo iskae je rei da se
ni jedna verska obaveza ne moe u potpunosti izvesti iz drutvenih odnosa.
Tako, iako neko moe sam da sprovodi salt, on/a mora da naui njihovo
ispravno sprovoenje od drugih. Pored toga, molitve petkom, Id molitve,
i tako dalje, ne mogu se izvoditi samostalno. I naravno, koncept i praksa
nasha obaveza promovisanja ispravnog i obeshrabrivanje pogrenog
u svom nastajanju pretpostavljaju drutvene odnose. Na taj nain, upravo
tako su verske obaveze usaene u drutvene odnose (uenje i poduavanje
ispravnih verskih praksi, davanje moralnih saveta drugim muslimanima, i
tako dalje) i one su posebne obaveze nastale kao posledica drutvenih odno-
sa koje treba analizirati u fiqhu.
Johansen izdvaja dva glavna pitanja koje pronalazi implicitnim u ahtu:
(1) kako se pravna dimenzija odnosi prema etikoj i verskoj dimenziji, i (2)
kako se subjektivna prava odnose prema verskim obavezama. Tekoa sa
ahtom, kao i sa savremenim arapskim juristima, kao to je Sanhuri i ahata,
koji zastupaju slinu tezu, je da dok prepoznaju distinktivni karakter pravne
dimenzije fiqha, zanemaruju njegovu etiku dimenziju. Johansen ovako
izlae svoj stav: u svim ovim pokuajima da se fiqh vrati u pravo, oni koji
to ele da uine, postupaju kao juristi koji se pozivaju na pravne tekstove.
Liturgijski dokumenti, etiki sadraj onih normi koje se ne mogu primeniti
od strane suda, ali koje se bave sveu vernika pojedinaca, njihov forum in-
ternum, ukratko, verska dimenzija fiqha, teko da je razmatrana kao predmet
pravne rekonstrukcije i zahtevao bi potpuno drugaiji pristup.85 Johansen,

84 Johansen, str. 54-55.

85 Ibid., str. 59.
238 DIJALOG

sasvim ispravno insistira da se mora obratiti panja na, kako verske, tako i
etike dimenzije, ako elimo da objasnimo vezu izmeu islamskog prava
i etike. Tako aht nije uspeo da razmotri da je vlasnitvu data drugaija
moralna i verska vrednost u razliitim domenima,86 razlika koja se ogleda
u injenici da, kao to to primeuje Johansen, u nekim sluajevima, nam-
era koja se smatra unutranjim, psiholokim stanjem pravno se sma-
tra odluujuom za prenos vlasnitva, a u drugim je samo oblik rei koje
se koriste u transakciji koja je od znaaja.
Konano, Johansen raspravlja da su aht i Hurgronje (i Veber) ozbilj-
no potcenili opseg i znaaj doktrinarnih neslaganja meu kolama. Ne sl-
aganje s detaljima nije smatarno za jeres. Johansen izlae ovaj stav veto i
nauno i sumira ga na sledei nain: Potovanje normativnog pluralizma
(ikhtilf) mogue je jedino zato to fiqh naunici razumeju ontoloku raz-
liku izmeu znanja kakvo je otkriveno od strane Boga u kuranskim tek-
stovima, prorokove prakse ili saglasnosti zajednice s jedne strane, i znanja
koje ljudska bia stiu vlastitim razmiljanjem. Prvo sadri apsolutnu istinu,
drugo je pogreivo ljudsko rasuivanje. Drugo mora da tumai prvo, ali ne
moe da tei da dostigne njegov rang. Stoga muslimanski juristi prepozna-
ju kontingenciju svih rezultata naunog rasuivanja. Priznavanje kontin-
gencije svih ljudskih delovanja i rasuivanja je osnova fiqha kao discipline
koja obuhvata razliite metode i naune pravce (madhhib) i razliite orga-
nizacije naunika i podupire jedinstvo naunika i doktrina.87
Johansenov ukupni argument je komplikovan. Tu je, s jedne strane, teza
da su islamski juristi tradicionalno smatrali svo ljudsko (i, stoga, pravno)
rasuivanje zasnovanim na verovatnoi a ne sigurnosti, i, s druge strane,
predlog da je islamsko pravo uvek razlikovalo moralno rasuivanje od
pravnog. Obe teze su brilijantno razjanjene. Te dve, onda, deluju da su
povezane idejom da sigurnost (ilm yaqn) zavisi od mogunosti proma-
tranja od forum externum kojim se pravo bavi, kao suprotstavljeno fo-
rum internumu, domenu svesti i, time, etike. Nije uvek jasno da li se ap-
solutna sigurnost, na koju se upuuje u ovom argumentu, odnosi na auto-
ritet boanskog teksta ili teksta savesti.88 U svakom sluaju, ini mi se da,
kada se shvati kao skriveno mesto samoupravljanja, svest se odnosi na
neto to je istovremeno i moderno i hriansko.

86 Ibid., str. 64.

87 Ibid., str. 65-66.
88 Forum internum je instanca verske svesti, pie Johansen, mesto odnosa izmeu Boga
i individue, istinoljubivosti i apsolutne identinosti izmeu istine, s jedne strane, prava ili
obaveza, s druge. Forum externum je instanca zavisnih odluka koje su pravno validne i ije
potvrde o injenicama sluajeva su verovatne (ibid., str. 36).
TALAL ASAD 239
Ono to definie svest u modernom hrianstvu nije, naprosto, to da
je ona interiorna i skrivena (um nekog koji proraunava svoje inter-
ese je takoe skriven za druge), ve da je ona mesto moralne funkcije koja
suvereno odgovora na pitanje: ta bi trebalo da uradim ako treba da ura-
dim ono to je dobro? Ovo shvatanje etike ima svoju istoriju,89 naravno, i
njegov veliki teoretiar je bio Kant. Ovde pitanje nije, napisao je Kant,
kako treba da se upravlja sveu (jer svesti nije potrebno upravljanje; da
bi se imalo vika svesti), ve kako ona sama moe da slui kao vodilja u
najzamrenijim moralnim odlukama.90 Ovaj predlog, s njegovim naglaskom
na apsolutnoj moralnoj autonomiji subjekta, svakako bi odbacili sredjovek-
ovni islamski teolozi i juristi. Ne bi li Kantovo izjednaavanje morala i sig-
urnosti suverena, takoe dovelo u pitanje unutranje rasuivanje? To je os-
novni moralni princip, koji ne zahteva nikakav dokaz, insistirao je Kant,
da ovek ne treba da rizikuje bilo ta to bi moglo da bude pogreno... Otu-
da svest da je delo koje imam nameru da sprovedem ispravno, neuslovlje-
na obaveza ... []to se tie dela koje ja predlaem da izvedem, ne moram
samo da rasuujem i da stvorim miljenje, ve moram da budem siguran da
ono nije pogreno; i ovaj zahtev je postulat savesti, kojem je suprotstavlje-
na verovatnoa, tj. princip da puko miljenje da jedno delo moe da bude
ispravno garantuje da se ono sprovede.91 Kant se gnuao stare katolike
discipline moralne kazuistike, zato to je ona zahtevala da upravlja sveu,
naroito u situacijama nesigurnosti, i svakako bi se gnuao praksi traenja
fetvi. Njegovo stajalite predlae da za kategoriju poput makrha (dosta-
jan prekora) nema mesta u istinski moralnom reniku, zato to ona osla-
bljuje apsolutnu pogrenost jednog dela na koje se primenjuje.92 Ali, ako se
jednostavno vidi kao proizvod etikog rasuivanja, proputamo praktinu
upotrebu rei makrh (dostojan prezira) i musathabb (poeljan) u negov-
anju moralne misli i ponaanju oblici ponaanja koji, sluajno, ne nose
kanjive sankcije.
Ovo moderno gledite, ne samo da uzima moralno pitanje sasvim
drugaijim od drutvenog pitanja Kako treba da se ponaam ako elim
da inim dobro?, ve pretpostavlja da injenje dobrog i drutveno prizna-
vanje da neko ini dobro nemaju nikakve veze s moralnim delovanjem. A,

89 Videti Alasdair MacIntyre, A Short History of Ethics, London: Macmillan, 1966.

90 Immanuel Kant, Religion Within the Limits of Reason Alone, New York: Harper and Row,
1960, str. 173.
91 Ibid., str. 173-74; naglaeno u originalu.
92 Kantov zahtev da, kako bi se moralno delovalo, svest mora da bude sigurna u svoju ispravnost
bi takoe, sluajno, iskljuilo diskurs moderne bioetike koji se bavi verovatnoama, pre nego
sigurnostima ali, to je drugo pitanje.
240 DIJALOG

ipak, ovo je upravo nain na koji su odgovori na ova dva pitanja povezana
(i odvojena) u muslimanskim drutvima, koje treba sistematski istraiti
to jest, kako uenje oblicima miljenja i ponaanja (koje bi bilo drutveno
prepoznato i cenjeno kao demonstracija i primer verskih vrlina) ispravno
postaje preduslov za etiko delovanje. Johansenov opti pristup omoguava
plodno istraivanje ove veze.
Johansen je sasvim u pravu kada tvrdi da je islamsko pravo uvek pravilo
razliku izmeu sudskih normi i onih koje nisu predmet sudskog odluivanja.
Svakako, ovo mesto esto proputaju savremeni naunici koji se bave
meunarodnou u islamskom pravu. Ali, da li se ovaj stav najbolje
dokazuje izjednaavanjem pravnih normi opaljivih inova i etikih normi
s neopaljivim? Mislim da ne. Delovanje na nain koji ljudi generalno pre-
poznaju kao makrh (dostojno prekora) opaljivo je, poto je jedan in ono
to jeste zbog opisa pod koji potpada, a ipak ono to se sam Johansen trudi
da istakne, ovo ponaanje ne povlai za sobom odluku suda, uprkos tome
to je opaljivo. S druge strane, inovi koji su sudski (na primer, ugov-
ori) mogu da zahtevaju ispitivanje aspekata ponaanja koji su neopaljivi
(kao to je namera) kao to sam Johansen jasno belei.
Johansenov pokuaj da identifikuje etiku dimenziju fiqha u njegovom
odnosu prema pravu od velikog je znaaja, ali njegova karakterizacija fiqha
u smislu rastelovljene svesti ne ini mi se sasvim prikladnom. Osim toga,
ona nije, tako bih tvrdio, sutinska njegovom osnovnom vienju fiqha. Moj
predlog, u svakom sluaju, je da ne treba pokuavati da se mapira binarnost
unutranje/spoljanje direktno na etika/pravo. Ovo drugo ima veze s auto-
ritativnim rasuivanjima u sluajevima rasprave oko transakcija i raspol-
aganja i u sluajevima u kojima su se, navodno, dogodili prekraji protiv
odreenih normi. Obe vrste rasuivanja nose znaajne drutvene posledice,
i obe esto zavise od rekonstruisanja onoga to nije bilo vidljivo. Kruci-
jalna poenta je da su ona, kao sudski sluajevi, sankcionisana upotrebom
nasilja koje sud moe da autorizuje. Stoga se ovaj problem moe formuli-
sati tako to e se rei da nije striktno bukvalna vidljivost sudskog dogaaja
ono o emu se ovde radi, ve njihovo opredmeenje. Kazna postavljena na
telu-i-dui mogua je jedino kada sudski dogaaj moe da se odredi kao
diskurzivni predmet.
Dok se formiranje i sprovoenje vrlina (disciplinarni proces u koji su
ukljueni obiaji bogosluenja) prepliu s onim to se u modernom govoru
naziva etikom, moramo biti oprezni da ne pretpostavimo da je etika, kao
takva, sutinski stvar unutranjih uslova, sa sveu kao suverenom stvari.
Ta svest je isto privatna stvar koja istovremeno omoguava i opravdava
samoupravljanje ljudskih bia i neophodan je (mada ne dovoljan) predus-
TALAL ASAD 241
lov moderne sekularne etike. Suprotno tome, erijat odbacuje ideju da je
moralni subjekt u potpunosti suveren (Kantovoj svesti nije potreban vodi;
da bi se imalo dovoljno svesti). Islamski juristi su, svakako, prepoznali da
odnos muslimana prema bogu (fim baynahu wa bayn allh) ne moe biti
predmet sudijine (qdi) presude. Ali ovo nije tako zato to su smatrali da
je ovo pitanje bilo praktino nedostino; radi se, naprosto, o tome da, dok-
trinarno postavljeno izvan jurisdikcijie zemaljskog suda, smatrano je prav-
no neprikosnovenim.93 Kako bilo, oni sposobnost pojedinca da prosuuje
koje ponaanje je ispravno i dobro (kako za sebe, tako i za druge) smatraju
zavisnim, ne od nepristupane svesti, ve od otelotvorenih odnosa u ve-
likoj meri, u procesu uenja u detinjstvu, ali i u odraslim godinama, gde in-
tervencija vlasti, roaka i prijatelja u odreenim situacijama moe da bude
presudna za sprovoenje te sposobnosti ili za bavljenje posledicama njego-
vog neuspeha. Ovde je telo-i-duh predmet moralne discipline.
Ukratko, priznajem da, iako erijat pravi razliku izmeu prava i etike,
ni jedan od ova dva termina ne treba razumeti u njihovim modernim, seku-
larnim znaenjima.

ERIJAT KAO TRADICIONALNA DISCIPLINA

U Safvatovom predlogu reforme, osnovni moralni apel je na svest u
kantovskom smislu. erijat se poistoveuje s pravosudnim propisima koja
se tiu braka, razvoda i nasledstva, s reavanjem rasprava koji nastaju iz
takvih odnosa i, takoe, s pravilima za ispravno bogosluenje. Posledica
tog izjednaavanja nije jednostavno skraivanje, ve reartikulacija konce-
pata prava i morala. Ovo poslednje se u sve veoj meri videlo kao pravila
ponaanja ije su sankcije sutinski drugaije od onih kojima upravlja pravo
to jest, nisu predmet institucionalizovanih, svetovnih kazni. Ovo je upravo
ono to se pronalazi kod liberalnih pravnika reformatora, koji erijat opisu-
ju kao pravo linog statusa (qnn al-ahwl al-shakhsiyya), to jest, kao
pravila za regulisanje porodice, moderne institucije izgraene oko branog
para. A ovo se, takoe, pronalazi i meu savremenim islamistima.
Ali kod Adbuha, modernizujueg azharita94 oslonjenog na tasawwuf (misti-
cizam), postojala je tenzija koja je odsutna u predloenim reformama pravni-
ka obuenih u Evropi, kao to je bio Safvat. Jer Abduh, takoe, poziva na
starije shvatanje erijata. Tako, s jedne strane, Abduh se ali da poduavanje

93 Tako, kao to je sam Johansen istakao, klasina hanefijska doktrina zabranjivala je torturu da
bi se izvukao dokaz, ali je kasnije fiqh prihvatio iz razloga celishodnosti (op. cit., str. 407-8).
Videti, takoe, njegov odlian esej, La dcouverte des choses qui parlent: La lgalisation de
la torture judiciaire en droit musulman (XIIIe-XIVe sicles), Enqute, no. 7, 1998.
94 Azharit osoba edukovana na egipatskom univerzitetu al-Azhar. Prim. prev.
242 DIJALOG

i istraivanje erijata u al-Azharu previe panje poklanja ibdtu (ritual-

ima bogosluenja) i premalo mumaltu (pravilima drutvenih odnosa).95
Ali, takoe, govori da autoritet sudije zahteva vie od intelektualne kom-
petencije, da on zavisi od njegovog razvijanja odreenih moralnih sposob-
nosti i predispozicija.
Adbuhovim reima, islamski erijat ima zamrene detalje koji se ne
mogu uzeti u obzir, osim od strane nekog koji se podrobno informisao o svim
njegovim pravnim odredbama, ispravno istraio njegove ciljeve, i doao do
njihovih pravih znaenja to jest, neko ko zna njegov jezik onoliko dobro
kao i njegovi gospodari. Ni jedan ovek ne moe doi do tog stanja osim ako
nije nauio erijat od njegovih sprovodilaca, i ako nije odgojen u skladu s
pravom verskom tradicijom (al-sunna al-dniyya al-sahha). tavie, sudi-
ja ne moe da bude zatitnik porodine i domae organizacije samo na os-
novu nauenih erijatskih zapovesti. Zapovesti moraju da postanu autori-
tarni deo njega samog [thumma la yaknu al-qdi hfizan nizm al-usr wa
al-buyt bad al-ihta bi ahkmi al-shari hattta yaknu li as-shari wa
ahkmihi sultn ayy sultn ala nafsihi].96 To znai, erijat mora da pos-
tane deo sudijine moralne i psihike grae, prestajui da, u tom kontekstu,
bude puka pravila mada su pravila ono to on razvija u svojim presu-
dama. (Uzgred, ne pravim nikakve tvrdnje u vezi Abduhovih pravih mo-
tiva tema na koju su istoriari i biografi rado spekulisali ve o onome
to tekst govori).
Ono to ovakav pasus otkriva nije banalno priznavanje da su rituali
bogosluenja sutinski deo vaspitanja svakog pobonog muslimana. Niti
ovo, naprosto, ukazuje da su oni sastavni deo islamske tradicije. Njihovo
interesovanje, predlaem, lei u tvrdnji da je sve ispravnija drutvena prak-
sa moralni preduslov za sticanje sudijinih odreenih intelektualnih vrlina.
Poznavanje zakonskih pravila nee biti dovoljno tako insitira Abduh
zato to zadatak sudije nije samo primena tih pravila. On je obavezan da
zna kako da primeni pravila na takav nain da pomogne da se sauva po-
rodica. Misao koja je ovde predstavljena nije da poto je viena kao ver-
ska, sudiji je potrebna harizma da osigura svoj autoritet. Niti je to da su
vera i potenje sutinski kriterijumi za podobnost za status sudije.97 Upra-
vo suprotno, Abduh govori da autoritativni karakter prava moe da se pre-
pozna, i njegova pravila ispravno primene, tek posle procesa line disci-

95 Muhammad Abduh, Taqrr, str. 295.

96 Ibid., str. 219.
97 O nekim sredjovekovnim raspravama o preduslovima za autoritarne pravne mislioce, videti
Wael Hallq, A History of Islamic Legal Theories (Cambridge: Cambridge University Press,
1997), str. 117-21.
TALAL ASAD 243
pline koja zavisi od al-sunna al-dniyya al-sahha prave verske tradici-
je. Tradicija nije zasnovana na racionalno utemeljenoj veri, ve na obavezi
prema zajednikom nainu ivota pod boanskim nadzorom. Tehnike tela
(kinestetike, kao i ulne) koje se koriste u ritualima bogosluenja poduavane
su i nauene u okviru tradicije, pomaui da se obrazuju sposobnosti da se
diskriminie i sudi ispravno, jer su te sposobnosti preduslov, ne samo is-
lamske etike uopte, ve i i ovo je poenta koju elim da naglasim za-
konskog moralnog autoriteta uzornog sudije. Da li, i ako da, kako i u ko-
joj meri, takvo negovanje uistinu ima efekta, kako se kombinuje ili su-
protstavlja dodatnim-erijatskim uslovima, su, svakako, drugaija pitanja
i pitanja za istorijsko i etnografsko istraivanje. Ali, ovde je zamisao da
nema razlike izmeu nesavrenog sudije i nesavrenog uitelja jer oboji-
ca mogu pogreno ili neadekvatno da interveniu u razvoje ivota drugih.
Drugim reima, kada erijat ne uspe da se otelotvori u sudiji, postaje skup
svetih pravila svetih zbog izvora svojih sankcija, pravila zbog nji-
hove neline i transcendentalne primene.
Gledite koje Abduh ovde uzima o moralnom subjektu ne bavi se dravnim
zakonom kao spoljnim autoritetom. On pretpostavlja sposobnost za moralno
delovanje, i oseanja na kojima ta sposobnost poiva, koje zadobija pojed-
inac kroz prakse kojima upravlja tradicija (sunna). Fiqh je kritian prema
ovom procesu, ne kao skupu pravila koja treba potovati, ve kao uslovu
koji omoguava razvoj vrlina. Abduh se, stoga, odrie liberalnog shvatan-
ja prava na samo-dovitljivost. Obuhvaen ovim konceptom, fiqh nije samo
obuhvatna struktura normi (ahkm), ve i opseg tradicionalnih disciplina,
koji kombinuje i sufizam i erijat, od kojeg autoritet ovog drugog zavisi.
Drugim reima, Abduh islamsku tradiciju (sunna) ne vidi samo kao za-
kon iji autoritet lei u domenu natprirodnog, ve kao nain da pojedinci
svoj ivot disciplinuju zajedno kao muslimani. Uloga bola kazne ne tre-
ba da stvori moralnu obavezu, ve (kao to je navedeno u drugom poglav-
lju) da pomogne da se razvije vrlina kao habitus.
etrnaestovekovni pravnik Ibn Tajmija, na iji se autoritet Abduh esto
oslanjao, izloio je doktrinu sufizma za koju smatram da podvlai Ab-
duhove stavove. Prema Ibn Tajmiji, jedina poenta spiritualne discipline
(poenta koju sufizam stavlja za sutinsku) je promovisanje sjedinjavan-
ja izmeu ljudske volje i zapovesti boga na naina na koji su izraene u
erijatu. Tako, za Ibn Tajmija (i za Abduha), u svakoj fazi sluga mora
da eli da uradi ono to mu je nareeno u erijatu i da izbegava ono to
mu je zabranjeno u erijatu. Kada, [mistik Abd al-Kadir] zapoveda slugi
da napusti svoju elju, koja se odnosi na one stvari koje nisu ni nareene
244 DIJALOG

ni zabranjene.98 Prema ovom gleditu, sprovoenje erijata duhov-

no negovanje sopstva kroz ibdt, kompletan opseg otelotvorenja koja
definiu bogosluenje, zajedno s vanobaveznim praksama, kao i norme
drutvenog ponaanja (koje se zovu muamalt) su sve nezavisne. Za-
jedno, oni zauzimaju prostor koji bi Ahmed Safvat dodelio zakonodavnoj
vlasti suverene drave i moralnoj vlasti suverenog subjekta.
Postoji, naravno, delimina slinost izmeu ove ideje i one koja je poz-
nata drutvenim naukama kao habitus, koju je proslavio Pjer Burdije, ali
koju je u komparativnu sociologiju prvi uveo Marsel Maus u svom pozna-
tom eseju Tehnike tela. Sam Maus je postavio koncept za srednjevekovni
hrianski diskurs, koji je nastavio i izgradio se na aristotelovskoj tradiciji
moralnog razmiljanja99 tradicija koje se, takoe, deli s islamom.
Koncept habitusa nas poziva da analiziramo svaki skup otelotvorenih
sposobnosti, ne kao sisteme znaenja koje treba deifrovati. Prema Mauso-
vom gleditu, ljudsko telo nije trebalo smatrati, naprosto, pasivnim primao-
cem kulturnih obeleja koji se mogu nametnuti telu disciplinom ponavl-
janja ipak, manje kao aktivni izvor prirodnih izraza odevenih u lokalnu
istoriju i kulturu ve kao sredstvo koje moe samo da se razvije, a kojim
subjekt postie domaaj ljudskih predmeta od stilova fizikog kretanja (na
primer, hodanje), preko oblika emocionalnog bia (na primer, bogatstvo,
pribranost), do vrsta duhovnog iskustva (na primer, mistina stanja).
U poslednjem pasusu Mausovog eseja pronalazimo, moda, najdalekosenije
implikacije za antropoloko razumevanje sekularizma. Poinjui upuivanjem
na Granetove izvanredne studije taoistikih tehnika tela, on nastavlja: Veru-
jem da se upravo u osnovi svih naih mistinih stanja nalaze tehnike tela
koje nismo istraivali, ve koje su u potpunosti istraene u Kini i Indiji, ak

98 Citirano u Thomas Michel, Ibn Taymiyyas Sharh on the Futuh al-Ghayb of Abd al-Qadir
Jilani, Hamdard Islamicus, 4/2, 1981, str. 5. Majkl, u svojoj veoma zanimljivoj analizi Ibn
Tajmijinog teolokog traktata o sufizmu, komentarie: Ibn Tajmija naglaava da ovaj primat
erijata stvara najvru tradiciju u sufizmu i, da bi argumentovao svoj stav, on nabraja preko
dvanaest ranih vladara, kao i savremenijih eika, kao to je njegov saradnik Hanbalis, al-Ansa-
ri al-Haravi i Abd al-Kadir, i vlastitog eika poslednjeg, Hamad al-Dabasa. Obratno, nikakav
maqm ili hal, nikakve duhovne vebe, nikakav status duhovnog voe ak i kada su praeni
udima i iznenaenjima ne moe se smatrati validnim osim ukoliko ne promoviu pokor-
nost erijatskom zapovednitvu. Meutim, u okviru ovog paljivo ogranienog tumaenja,
sufijski put se smatra spasonosnim pokuajem i, ak, sutinskim u ivotu islamske zajednice.
Njegov cilj je da oponaa one koji su se pribliili bogu vanobaveznim radom na oponaanju
proroka i eika meu salafima. Cilj nije jedinstvo bivstvovanja izmeu boga i vernika,
kako govore mnogi pisci mistici, ve jedinstvo volje, gde vernik aktivno hoe i eli samo
ono to bog eli i obavlja u svom ivotu... Ibn Tajmija je aktivista, ubeen da bog poziva
muslimane da preuzmu odgovornost za borbu protiv spoljnih neprijatelja, kao i unutranjeg
zla, i da je sabr [duhovna mo, strpljenje] ispravi islamski odgovor samo na one stvari koje
se ne mogu spreiti ili kontrolisati posle svih uloenih napora (str. 5-6, 7).
99 Videti Mary Carruthers, The Book of Memory, Cambridge: Cambridge University Press, 1990.
TALAL ASAD 245
i u veoma davnim periodima. Ovo soio-psiho-bioloko istraivanje treba
uraditi. Mislim da nuno postoje bioloka sredstva ulaska u komunikaci-
ju s bogom.100 Tako je otvorena mogunost za istraivanje naina na koje
otelotvorene prakse (ukljuujui jezik-u-upotrebi) formiraju preduslov za
raznovrsnost verskih (i sekularnih) iskustava.101 99 Nesposobnost da se ue
u komunikaciju s bogom ne samo da postaje funkcija netaknutih tela, ve
pomera pravac u kojem autoritet za sprovoenje moe da se trai. A sam
autoritet poinje da se shvata, ne kao ideoloki opravdana prinuda, ve kao
preduslov otelotvorenog sopstva.

ZAKLJUCI
Unoenje evropskih pravnih procedura i kodova u devetnaestovekovni
Egipat, u to vreme su, od strane kako zapadnjaka, tako i Egipana, vieni
kao aspekti postajanja evropeizovanim (mutafarnij) ili civilizovanim (mu-
tamaddin). Danas, veina ljudi vie voli da govori o tom procesu kao o
sekularizaciji i modernizaciji. Potreba da se raspakuju ovi temini retko se
prepoznaje.
Sekularni nacionalisti su poveano ograniavanje erijatske jurisdikcije
videli kao dobrodolu meru napretka, a politiki islamisti kao zastoj. Ali, i
sekularisti i islamisti su zauzeli vrstu etatistiku perspektivu u tome da i
jedni i drugi erijat vide kao sveto pravo koje je trenutno ogranieno, ali
bi u svakom sluaju trebalo da bude ispravno obavljano ili dalje reformi-
sano od strane dravnih institucija. Ovo ne iznenauje poto su snage bez
presedana i ambicije moderne drave, kao i sile kapitalistike ekonomije
bile sredite velike transformacije naeg vremena.
Kako bilo, moderni autonomni ivot (koji je, paradoksalno, regulisan od
strane moderne birokratske drave i zapleten je u modernu trinu ekonom-
iju) zahteva odreene vrste prava kao i odreene vrste subjekata prava. Ovo
je iz razloga to se ini da ideologija samo-upravljanja, takoe, poziva na
civilizovanje celokupne populacije subjekata kroz pravo da autoritet pra-

100 Ibid., 122.

101U Genealogies of Religion pokuavam da ispitam ovo pitanje s obzirom na srednjovekovnu
hriansku monastiku disciplinu. Tamo se bavim nainom na koji su negovani telesni stavo-
vi, ali takoe i nainom na koji je seksualnost (libido) razliito upravljana meu benediktin-
cima (koji su regrutovali decu) i cisterijanci (koji su regrutovali samo odrasle) u obrazovanju
o hrianskim vrlinama. U jednom sluaju, ovo je ukljuivalo pokuaj da se usmeri iskust-
vo tela; u drugom, da se ponovo preobrati iskusno telo. Moj predlog je bio da, ne samo sila
i smer univerzalne elje, ve i elje u obliku posebnih hrianskih vrlina, mogu istorijski da
se ustanove. Sluajno, ovaj tok misli ne bi trebalo pomeati s tezom uslovljavanja pojam
da su verovanja usaena telesnim ponavljanjem, kao da je sopstvo prazna posuda koju,
kroz ritualna izvoenja, treba napuniti verovanjem. U mojoj knjizi raspravljam posebno
protiv toga videti poglavlje 4 knjige Genealogies of Religion, i posebno str. 143-44.
246 DIJALOG

va i njegovu rekonstruktivnu mo treba uzeti kao znaajne u najviem ste-

penu. Idealno, taj projekat zahteva uvoenje odreenih shvatanja etike i nje-
no formalno odvajanje od autoriteta prava, oba, takoe razdvojena od re-
ligije. Tako, korisno istraivanje erijatskih sudova tokom prve polovine
XX veka zakljuuje da Dravne voe i zakonodavci nisu bili voljni ... da
naprave prekid s tradicijom u senziblinom polju porodinog prava; oseali
su da drutvo jo uvek nije bilo spremno za drastiniju promenu i da je, sto-
ga, bilo bolje da se uvede skromna reforma u okviru postojeeg pravnog
sistema.102 100 Moj argument, suprotno, je da koje god da su bile namere
zakonodavaca, pravne reforme su oznaavale revolucionarnu promenu.
Zanimljivo, projekat civilizovanja je onaj koji dele sekularisti i isla-
misti, mada na razliite naine. I jedni i drugi se slau da su ruralne i urbane
nie klase uronjene u ne-islamska verovanja i prakse u duboko ukoren-
jenoj kulturi koja vie duguje faraonskom i koptskom Egiptu, nego islamu
koji su doneli estovekovni arapski osvajai.103 I jedni i drugi se, takoe,
slau da ove klase treba edukovati izvan njihovog sujeverja, prepreke da
postanu uistinu moderni. I, konano, i jedni i drugi se slau da drutvena
mo koja moe da sprovede ovu misiju jeste ona koja ih ve predstavlja kao
naciju i direktno se uplie u njihove ivote; modernizujua drava. Naravno,
dve tendencije su, svakako, iste; one se ne oslanjaju na ista oseanja. Svaka
sebi prirodaje elemente onoga to je generalno predstavljeno u politikom
diskursu kao sekularno, ali ne u potpunosti iste elemente.
Tako, za sekulariste, svaki graanin je jednak s drugim, jednaki pravni i
politiki lan drave koja i sama polae pravo na jedinstvenu linost. U nji-

102 Ron Shaham, Family and the Courts in Modern Egypt: A Study Based on Decisions by the
Shara Courts, 1900-1955, Leiden: Brill, 1997, str. 228. Meutim, studija, takoe, poka-
zuje da su sudije (qdi) esto bile inovativne u prilagoavanju svojih odluka promenljivim
drutveno-ekonomskim okolnostima.
103 Ovaj stav je u velikoj meri poduprt naporima folklorista koji su stvorili sekularnu, masovnu
kulturu za Egipat (obuhvatajui plemena i graane, lanove vie klase u Egiptu i stanovni-
ke Delte) u okviru evolucionog okvira koji obezbeuje njegov stalni nacionalni identitet. Vi-
deti, na primer, standardno istraivanje egipatskog folklora Ahmad Rushdi Salih, Al-adab
al-shabi (Cairo, prvo izdanje, 1954); poznatu studiju nemoralnosti u egipatskom kulturn-
om nasleu ekstremno drevno i trajno naslee Sayyid Uways u njegovoj Al-khuld
(Cairo, 1966); i zanimljiv renik obiaja, ponaanja i izreka koji je sastavio Ahmad Amin:
Qams al-dt wa al-taqld wa al-tabr al-misriyya, Cairo, 1953. Takvi pisci, od kojih
veina datira iz Naserovog perioda (1952-70), jasno su inspirisani sekularnim vienjem koje
porie postojanje bilo kakve znaajne kulturne razlike izmeu hriana i muslimana u ok-
viru ujedinjene egipatske nacije. Oni su se slobodno oslanjali na radove evropskih folkloris-
ta i putnika iz prethodnih vekova. Ahmed Aminova nepriznata reprodukcija brojnih bakror-
eza iz Edvard Lejnovog klasika s poetka XIX veka, An Account of the Manners and Cus-
toms of the Modern Egyptians, potkrepljuje itaoev utisak o bezvremenom i optem egi-
patskom narodu. (Za nacionalnu istoriju, homogeno vreme pripada irem okviru u kojem
epohe i dogaaji mogu da se iscrtaju).
TALAL ASAD 247
hovoj shemi, kategorije veina i manjina se tehniki odnose samo na iz-
bornu politiku, ali u praksi se odnose na utvrene drutvene nejednakosti. Za
islamiste, osnovne kulturne kategorije definiu graane kao neophodno nejed-
nake. U modernoj dravi, oba ine tekim, ako ne i nemoguim, za ljude koji
pripadaju razliitim verama (muslimani, hriani i Jevreji) da ive u skladu
sa svojim tradicijama bez s jedne strane neophodnosti, takoe, da se mr-
sko grupiu kao dhimmis (ne-muslimanski zatieni subjekti od strane mus-
limanske drave) ili s druge strane kao etniciteti (to jest, kao manjine
nevoljne ili nesposobne da se asimiliraju u nacionalnu kulturu).
U meri u kojoj je religija prepoznata u tekstovima modernih pravnih
reformatora Amin, Safvat, i drugi o njoj poinje da se misli u moral-
nim pojmovima. Sutina religije kako to Kant kae, a drugi modernis-
ti su se sloili bila je njena etika. (Suprotno, Kjerkegorovo gledite pravi
otru razliku izmeu religije i etike).104 Ovo je znailo da pokuaj da
sereligiji ili njenim surogatima odredi njena vlastita privatna sfera, koju
e definisati i regulisati pravo, bio je takoe pokuaj da se u okviru drave
oslobodi prostor za modernu etiku.
Na drugi nain: poto etika jednom moe da stoji nezavisno od politike
organizacije (ali ne nezavisno od kolektivnih obaveza), u sekularnoj dravi
ona pretpostavlja odreeni politiki domen - reprezentativnu demokratiju,
graanstvo, zakon i red, graanske slobode, i tako dalje. Jer, jedino tamo
gde ima javnog domena, lina etika moe da se konstituie kao suverena i
da se blisko povee s lino izabranim stilom iovta to jest, s estetikom.
Sekularnu dravu ne karakterie verska nezainteresovanost, ili raciona-
lna etika ili politika tolerancija. Ona je kompleksno ureenje pravnog
rasuivanja, moralne prakse i politikog autoriteta. Ovo ureenje nije pros-
ti ishod borbe sekularnog uma protiv despotizma verskog autoriteta. Ne
moemo da razumemo ureenja koja sam pokuao da opiem ako ponemo
s uobiajenom pretpostavkom da je sutina sekularizma u zatiti graanskih
sloboda od tiranije verskog diskursa, da verski diskurs uvek pokuava da
okona diskusiju, a sekularizam da stvori uslove za njeno cvetanje.
Jedna od mnogih zasluga Johansenovog objanjavanja klasinog islam-
skog prava je njegovo pokazivanje da je erijat oblast debate i neslaganja, u
kojem je razlika izmeu sigurnosti i verovatnoe sredinja, i da se ovo pra-
vo razvilo u kontekstu promenljivih drutvenih okolnosti i argumenata. Ali

104 Etiki izraz za ono to je Abraham uradio je, da bi on ubio Isaka; religijski izraz je, da bi
on rtvovao Isaka; ali upravo u ovoj konfrontaciji nalazi se bojazan zbog koje ovek moe
da ostane bez sna, a ipak Abraham nije ono to jeste bez ove bojazni (Sren Kierkegaard,
Fear adn Trembling (O) The Sickness Unto Death, Princeton: Princeton University Press,
1954, str. 41). Tako, ak i u njegovom konceptu religije kao duboko line i eksperimen-
talne, Kjerkegor stoji u otroj opoziciji liberalnom, sekularizovanom gleditu.
248 DIJALOG

podjednako je znaajan i njegov implicitni predlog da autoritarno zatvaran-

je debate nije nuno znak diskurzivnog neuspeha, da on oznaava potpuno
razliitu vrstu diskurzivnog izvoenja sprovoenje pravnog rasuivanja.
Jer, pravno rasuivanje nije ogranieno na kognitivni domen istine, na priz-
navanje transcendentalnih pravila; ono je takoe sredinje praktinom do-
menu kanjavanja i bola.
Sudski proces je institucija integralna svakoj vrsti drave i uvek je zas-
novan na prinudi. Kako bih razumeo sekularizam, stoga nisam poeo s
a priori definicijom koncepta (univerzalni principi slobode i tolerancije
ili naroiti kulturni uvoz sa Zapada). Pokuao sam da pogledam aspek-
te erijatske reforme kao, kako preduslov, tako i posledicu sekularnog pro-
cesa moi. Jer, pravo uvek omoguava ili ometa razliite oblike ivota si-
lom, odgovara razliitim vrstama oseanja, i autorizuje razliite modele
boli i patnje. Ono definie, ili (kao to smo sada u vremenu genetske i kog-
nitivne revolucije) pokuava da redefinie koncept humanog i da, na taj
nain, zatiti prava koja sutinski pripadaju humanom i tetu koja moe
biti naneta njegovoj ili njenoj sutini. I ono kanjava prestupe (poinjene
ili proputene) upotrebom sile.

Prevela s engleskog: Nada Harba

Reconfigurations of Law and Ethics in Colonial Egypt

In this article, the author explores concepts, practices, and political for-
mations of secularism indicating main historical changes that shaped secu-
lar sensibilities and attitudes in modern West and Middle East.
Secular cannot be considered what comes after religion, or what be-
longs to the domain of rational. It is a category with a very complex his-
tory, closely connected with main premises of modernity, democracy, and
concept of human rights.
 Gil Anidjar

Krani i novac1
(Ekonomski neprijatelj)

Odakle su dole zablude o monetarnom sistemu?

Karl Marx
Novac je simbol empirijskog svijeta nepojmljivog jedinstva
bia, iz kojeg svijet, u svoj svojoj irini, raznolikosti, energiji
i stvarnosti, istie I to bie, koliko god prazan i apstraktan
njegov pojam bio, pojavljuje se kao topli tok ivota, utiui u
shemu koncepata stvari, doputajui im da rascvjetaju i raz-
viju samu njegovu sutinu, bez obzira na to koliko raznovrs-
ni ili antagonistini bili njihovi sadraji i stavovi.
George Simmel, Filozofija novca

EKONOMSKA TEOLOGIJA

Ekonomija je natopljena krvlju i sav novac je krvavi novac.2 Zbog

toga je danas neophodno prei na ili se vratiti ekonomskoj teologiji.3
Ekonomska teologija je historija krvi i novca i ona je odgovorna za dugo,

1 Gil Anidjar, Christians and Money (The Economic Enemy), u Ethical Perspectives: Jour-
nal of the European Ethics Network 12, no. 4 (2005), str. 497-519
2 Marc C. Taylor, Confidence Games: Money and Markets in a World Without Redemption
(Chicago: University of Chicago Press, 2004) 67. U jednom neobjavljenom fragmentu koji
su nedavno komentarisali Werner Hamacher i Giorgio Agamben, Walter Benjamin iji je
argument o kapitalizmu kao religiji sutinski impuls ovom radu smjestio je Wergeld
ili krvavi novac kao presudno mjesto istraivanja koje se tie veza izmeu mita i novca
(W. Benjamin, Capitalism as Religion, prev. Rodney Livingstone u Selected Writings vol
1, 1913-1926, Marcus Bullock & Michael Jennings, eds. [Cambridge, Mass.: The Belknap
Press of Harvard University Press, 1996] 290, i vidjeti Werner Hamacher, Guilt History:
Benjamins Sketch Capitalism as Religion u Diacritics 32:3-4 [Fall/Winter 2002] 81-106,
i Giorgio Agamben, Profanations, prev. Martin Rueff [Paris: Payot & Rivages, 2005]).
3 Robert H. Nelson predlae ovu frazu u svojem Economics as Religion from Samuelson to
Chicago and Beyond (University Part, PA: Pennsyulvania State University Press, 2001) xviii.
Nelson paljivo razlikuje svoj rad od ekonomske studije religije i, dodao bih, od religi-
jske studije ekonomije. Prije, kao to predlau njegov naslov i fraza ekonomska teologija,
radi se o tretiranju ekonomije kao religije. Vidjeti takoe R.H. Nelson, Reaching for Heav-
en on Earth: The Theological Meaning of Economics (Lanham, MD: Rowman and Little-
field, 1991). Ovu frazu upotrebljavam radi isticanja jednog naroitog i ogranienog trenut-
ka u historiji kojem Nelson posveuje svoj rad.
250 DIJALOG

lojalno i benevolentno povjerenje dato novcu, povjerenje koje je Egidius

Berns tako otroumno komentarisao u njegovom filozofskom, historijskom i
savremenom znaaju. Kako je novac, zaraivanje sve vie novca, postao ovaj
summum bonum, mjesto tako ekstremnog portvovanja pozivu pravljenja
novca?4 Da bi se uspostavio mir, moda, taj uvijek tako udaljeni mir ili, ak,
vjeni mir, za koji je Immanuel Kant vjerovao zajedno sa svima ostalima, da
je potrebna bila mo novca, moda najpouzdanija od svih moi ukljuenih
u dravnu mo... da se promovie asni mir i medijacijom sprijei rat gdje
god prijeti da e izbiti. Drugaije reeno da li mi i dalje ne vjerujemo da
je, recimo da vjerujemo kao da izgovaramo jedan in vjere? duh trgovine
inkompatibilan s ratom.5 Znaajnija je krv nego rat, naravno, i znaajnija
je krv nego novac. Ima, drugim rijeima, vie razlike izmeu krvi, i kako
to Shakespearov Salarino predlae ekonomskom neprijatelju, Shylocku,
izmeu vaih krvi vea od puke ekonomije.6 Tu je takoe i religjia. Od
Shakespearea do Marxa, od Webera, Benjamina i Tawneya, do Bataillea,
Dumonta i, u skorije vrijeme, Lyotarda, Shella, Taylora i Agambena, veza
izmeu religije i ekonomije, i naroito, izmeu religije i neobinog porasta
modernog kapitalizma zaokupljala je umove mnogih od njih.7 Sam Isus je,
konano, locirao ekonomiju, i preciznije, novac, u centar svoje politike te-
ologije, pravei na povrini srebrnog novia razliku izmeu Boga i Cezara.8
Povezana, strukturalna i, vjerovatno, fatalna oscilacija izmeu Boga i Mam-
mona bila je u centru Karl Marxovog objanjenja kako je novac postao
svjetska sila, i kako su krani postalli Jevreji.9 Svakako, pokuavajui

4 Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, prev. Talcott Parsons (New
York & London: Routledge, 2001) 18, 33.
5 Immanuel Kant, Eternal Peace citirano u Egidius Berns, European Surrogate u The Cul-
tural Diversity of European Unity: Findings, Explanations and Reflections from the Europe-
an Values Study, Wilhelmus A. Arts, Jacques A. Hagenaars & Loek Halman, eds. (Leiden:
Brill, 2003) 456. Berns izlae o vezama izmeu ekonomije i kredita, ekonomije i vjere, u
svojoj LEuro et le politique u Largent: Croyance, mesure, speculation, Marcel Drach,
ed. (Paris: La Dcouverte, 1984) i Bernard Stiegler, Mcrance et discredit. 1. La dca-
dence des dmocraties industrielles (Paris: Galile, 2004). Za raspravu o razdvajanju poli-
tike i ekonomije, vidjeti Norbert Elias, The Civilizing Process 2. State Formation and Civ-
ilization, prev. Edmund Jephcott (Oxford: Blackwell, 1994) 380ff.
6 Viljem ekspir, Mletaki trgovac, u: Cjelokupna djela Viljema ekspira, Kultura, Beograd, 1966,
str. 261. U daljem tekstu citirat e se gorepomenuti prevod. Prim. prev. William Shakespeare,
The Merchant of Venice, Jay L. Hallo, ed. (Oxford, Oxford University Press, 1994) 3.1.37-38.
Vratiu se na Shakespearov komad i na ekonomskog neprijatelja u drugom dijelu ovog rada.
7 Potpunija bibliografija, i razliito gledite od onog ponuenog ovdje moe se pronai u Rob-
ert H. Nelsonovom radu.
8 The Bible, The Gospel according to Mark, 12:13-17.
9 Karl Marx, On the Jewish Question, prev. Rodney Livingstone & Gregor Benton u Ear-
ly Writings, Lucio Colleti, ed. (London: Penguin Books, 1975) 237.
GIL ANIDJAR 251
da razumije dravu i novac kao vrstu religije, poslednji meu naunicima
(koristei poznatu frazu R.H. Tawneya) sprovodio je skrupuloznu kritiku
religije, jednu analizu ekonomske teologije drugaije nazvanu zagon-
etkom fetia novca kao i proces drutvenog metabolizma. I on nikada
nije napustio taj projekat.10 Razvijajui i istiui vokabular kranske te-
ologije (transsupstancijacija, inkarnacija, konverzija i, naravno, fetiizam,
naglaavajui na taj nain opseg njenih asocijacija od uvanja i iskupljenja
do vjere i povjerenja, od vjere i dobara do U Boga vjerujemo), Marx nas
je podjeao da je kritika politike ekonomije ujedno i kritika religije, da
ekonomija jeste religija.11 Stoga, kritika religije koja se ne bi bavila ekonomi-
jom, ili joj dozvolila da iri svoju nadmo to prolazi za sekularizam
danas ne bi uspjela da dosegne svoje ciljeve. Moemo i da uklonimo Papu
i ostavimo kranstvo da postoji.12 Novac je religija, onda je i ekonomska
teologija historija religije kao politika ekonomija.13 Preciznije, i zato to
kranstvo oigledno nije samo bilo koja religija, ve se prije krije ispod tog
opteg pojma (Kranstvo je religija svih religija, pie Werner Hamacher
komentariui Marxa, religija same religioznosti, i dokazuje se kao takva
okupljajui najrazliitije vrste pogleda na svijet unutar kranstva i ta vie
u tome ona nikada ne zahtijeva kranstvo od svojih sljedbenika, ve samo

10 Kojin Karatani, Transcritique: On Kant and Marx, prev. Sabu Kohso (Cambridge, Mass.:
MIT Press, 2003) 140; i vidjeti Taylor, Confidence Games, 106; a vidjeti takoe Jean-Fran-
ois Lyotard, conomie libidinale (Paris: Minuit, 1974) i Michael Taussig, The Devil and
Commodity Fetishism in South America (Chapel Hill: University of North Carolina Press,
1980). Tawneyeva fraza se nalazi u njegovoj Religion and the Rise of Capitalism: A Histor-
ical Study (New York: Harcourt, Brace & Co., 1952) 36.
11 Walter Benjamin objanjava da se religijska struktura kapitalizma ne svodi samo na ono
to Max Weber opisuje kao formaciju uslovljenu religijom. Prije, to je jedan sutinski
religijski fenomen. (Benjamin, Capitalism as Religion, 288). Georges Bataille je pisao
o la dtermination religieuse de lconomie... elle dfinit la religion (G. Bataille, La part
maudite [Paris: Minuit, 1967] 156). Pierre Klossowski je predloio da pratimo drugi smjer
vraajui se Sadeu tvrdei da novac ini ovaploenu razmjenu tijela, funkciju koju smjeta
prije svega u dejstvo brojeva i koju naziva une fonction vidente de transsubstantiation
(P. Klossowski, La monnaie vivante [Paris: Payot et Rivages, 1997] 64).
12 Karl Marx, Capital: A Critique of Political Economy, vol 1. Prev. Ben Fowkes (New York:
Penguin Books, 1990) 181 n4.
13 O jedinstvenom znaaju religijskog kao sablasnog i inae za Marxa, vidjeti Derrida, Spec-
tres de Marx (e.g., 232ff, 252, 264); o Kristu naroito, vidjeti 228 ff. Kroz svoj rad, i od Dif-
france, bar je Derrida podvukao znaaj i neizbjenost ekonomije (vidjeti e.g., Derrida,
Positions, prev. Alan Bass [Chicago: University of Chicago Press, 1981] 8). I vidjeti takoe
Derrida, Du sans prix ou le juste prix de la transaction u Comment penser largent,
386-401 i Autour des crits de Jacques Derrida sur largent u Largent: Croynace, mesure,
spculation, 201-232; Derrida izlae o uoptenoj logici vjere i kredita u svojem Faith and
Knowledge: The Two Sources of Religion at the Limits of Reason Alone, prev. Samuel
Weber u Derrida, Acts of Religion, Gil Anidjar, ed. (New York: Routledge, 2002).
252 DIJALOG

vjeru uopte, koje god da je religije),14 ekonomska teologija je prije svega

historija onoga to je Jacques Derrida nazvao mondijalatinizacijom (koju
je Sam Weber prikladno preveo kao globalatinizacija).15 Ona je historija
prikrivenog trojstva: prevoenje, transsupstancijacija i prevrednovanje, pri
emu je kranstvo, postalo zapravo religija, krv novac, a novac vjera
i rad, pratei Webera je ono oko ega se sve vrti. Walter Benjamin saeto
opisuje ovu historiju na sljedei nain.
Kapitalizam se na Zapadu razvio kao parazit kranstva (na ovo se
mora ukazati ne samo u sluaju kalvinizma, ve i u drugim ortodok-
snim kranskim crkvama), dok nije dosegao taku u kojoj je historija
kranstva zapravo historija parazita to jest, kapitalizma.16
Poslije Shakespearea, i blie Marxu, Moses Hess je rekao sve kada je is-
takao da je kapitalizam bio ispunjenje zadatka kranstva [die Aufgabe des
Christenthums] i ponudio svoju kritiku novca kao kritiku kranske teologi-
je. Novac je drutvena krv [Das Geld ist das soziale Blut], to znai da se
misterija Kristove krvi konano pojavljuje ovdje kao potpuno otkrivena
[Das Mysterium des Blutes Christi ... erscheint hier endlich ganz unverhl-
lt]. Mistina teofagija sebe predstavlja kao prirodnu historiju drutvenog, i
krvavog, ivotinjskog kraljevstva. Tokom kranskog srednjeg vijeka, kult krvi
[der Blutkultus] zadatak kranstva bio je teoretski, idealistiki i logiki
ostvaren, to e rei da je ovjek zaista konzumirao prolivenu i otuenu krv

14 Wermer Hamacher, The Right to Have Rights (Four-and-a-Half Remarks), u And Justice
for All? The Claims of Human Rights, Ian Balfour and Eduardo Cadava, eds, Posebno iz-
danje South Atlantic Quarterly 103:2/3 (Spring/Summer 2004) 345, citirajui Marxa o jevre-
jskom pitanju. I uporediti kako Agamben, komentariui Benjaminov Capitalism as Reli-
gion odmah opisuje odreenu konfuziju u kranstu izmeu ljudskog i boanskog, svetog
i profanog (Agamben, Profanations, 99) podvlaei, tako, Benjaminovu usredsreenost, i
vraajui na religiju kada se radi o kapitalizmu, opisujui ovo drugo kao ono to u sve-
mu generalizuje i apsolutizuje strukturu odvajanja koja definie religiju (102; naglasak
dodat). Protiv Benjaminove logike parazita, Agamben raspravlja prema logici odvajanja i
razlika izmeu sekularizacije i profanizacije (96), izmeu transsupstancijacije i potronje
(domaina) (104), izmeu rtvene, individualne potronje i samo-rtvovanja modernog tur-
izma (106). Ipak, ovo je upravo krhka ali pobedonosna logika kojom je kranstvo osiguralo
opstanak vjerskog sistema koji je trebalo da doprinese kolapsu samih razlika koje zagovara
(99-100) i njegove obezbjeene transformacije u svog parazita ne njegovog oiglednog
suprotnog naime, kapitalizam.
15 J. Derrida, Faith and Knowledge. U najbliem kontekstu, Anthony Waterman istie da
Jedno vjeno intelektualno-historiografsko bavljenje zamjenom retorike kranske te-
ologije i, time, politike ekonomije tek treba da nastupi; premda je jedan ekonomista ne-
davno predloio da je moderna ekonomija zapravo trenutna manifestacija zapadne religije i
da je ona zakonski nasljednik pretpostavljeno mrtvog kranstva (A.M.C. Waterman, Po-
litical Economy and Christian Theology Since the Englightenment: Essays in Intellectual
History (New York: Palgrave Macmillan, 2004) 5; Waterman referira na Robert H. Nelso-
na i njegov Reaching for Heaven on Earth.
16 W. Benjamin, Capitalism as Religion, 289.
GIL ANIDJAR 253
ovjeanstva, dok je isto inio u imaginaciji samo s krvlju Bogo-ovjeka.
Krv, to jest, novac, jeste mjesto na kojem se ekonomska teologija okree an-
tropofagiji. Misterija judaizma i kranstva otkrivena je u judeo-kranskom
potroakom svijetu [Krmerwelt]. Novac to e rei, krvavi novac
jeste istinski duh mesa koje je napravio kapitalizam, inkarnacija i topljenje
mesa i krvi. U ovom svijetu delirine potronje i poniznog siromatva, slo-
bodnog nadmetanja, neregulisanog poduzetnitva i beskonane akumulaci-
je, pekulacije i eksploatacije, gdje e za krvlju pokree trite novca, to
jest kapitalizam, Hess insistira na dokazivanju stvaranja, prije nego eman-
cipacije od, rata sviju protiv svih.17 Za takvo drutvo, Marx se nedvosmisle-
no slae, to jest, za takvo drutvo robnih proizvoaa, iji se opti drutveni
odnos proizvodnje sastoji u injenici da on svoje proizvode tretira kao robu,
stoga kao vrijednost, i u ovom materijalnom obliku dovodi svoje individu-
alne, privatne radnike u odnos jednih s drugima kao homogene ljudske rad-
nike, kranstvo sa svojim religijskim kultom ovjeka u apstrakciji ... jeste
najpodesniji oblik religije.18
Jasno, ovdje treba napraviti iznijansirane razlike, treba uspostaviti razlikujue
razlike, i to, upravo, izmeu krvi. Ipak, transsupstancijacija novca i njegove
kranske historije transformacija jedne krvi u mnotvo krvi i natrag koja je
bila tako oigledna do devetnaestog vijeka, izgleda da je danas postala potpu-
no nevidljiva (trgovina je mir). Da rekapituliarmo, onda. Historija ekonom-
ske teologije je takoe i historija krvnih grupa, historija rase.19 irenjem eu-
haristijske prakse u srednjem vijeku, dogodile su se dvije znaajne transfor-
macije, dijametralno suprotne, mada u potpunosti istih dimenzija. Jedna bi se
mogla opisati kao proirenje procesa inkarnacije ili koagulacije, druga, kao
dogaaj rastvaranja ili topljenja. Prva, onda, hostija priesti je esto ima-
la oblik frankiranog novia, to je bilo neto poput novca koji je podrao
svetenik ija je rije magijski pretvorila bezvrijedni hlljeb u neprocjenjivo
tijelo Krista.20 Rije je postala meso, a meso krv (poto je hostija, a ne vie
vino, brzo postala jedina stvar dozvoljena kranima za konzumiranje). Jas-
no, religijsko porijeklo novca ide do samog poetka historije, ipak, osobi-

17 Svi citati u ovom dijelu su iz Moses Hess, ber das Geldwesen [On the Essence of Mon-
ey] u M. Hess, Philosophische und Sozialistische Schriften 1837-1850, Auguste Cornu &
Wolfgang Mnke (Berlin: Akademie-Verlag, 1961) 345; moj prevod.
18 Karl Marx, Capital: A Critique of Political Economy, vol. 1. Prev. Ben Fowkes (New York:
Penguin Books, 1990) 172.
19 O nekim od ovih pitanja pisao sam u mom Lines of Blood: Limpieza de Sangre as Politi-
cal Theology u Blood in History and Blood Histories Mariacarla Gadebusch Bondio, Ed.
u: Micrologus Library (Firenze: Sismel Edizioni il Galluzzo, 2005).
20 Taylor, Confidence Games, 67; vidjeti takoe, Marc Shell, Lart en tant quargent en tant quart
u Comment penser largent, Roger-Pol Droit (Paris: Le Monde Editions, 1992) 103-128.
254 DIJALOG

ta transformacija Kristove krvi u jo znaajniji objekt oboavanja uticala je

na nita manje drevnu povezanost krvi i novca. Stoga, historijski znaajna
promjena koja se odvija s modernom dematerijalizacijom novca, izumje-
vanje elektronskog novca, moe da se smjesti na kontinuumu s onom rani-
jom transformacijom u historiji novca i u okviru ekonomske teologije, kao
niz procesa koji su kranstvo pokrenuli iz vremena elektrumske kovanice
ka vremenu elektronskog novca.21 Ovo mnogo govori o znaaju euharisti-
je u ekonomskoj historiji, i jo vie ako se prisjetimo savremenog pojavlji-
vanja legende o Svetom gralu (uticajna etimologija izvodi Sveti gral (Saint
Graal) iz realne/kraljevke krvi (sang real) Krista).22 U Marc Shellovom
podesnom opisu, kranstvo implicitno nastaje kao predmet ekonomije, to
je postalo putem krvi. Krv, stoga, moe da oznai posrednu fazu u historiji
dematerijalizacije novca, njegovo postajanje-duhom i njegovo osablaenje
(kao to Jacques Derrida ilustruje u Sablastima Marxa). Ta faza je u osno-
vi kranska, i ona predstavlja Kristovu krv prije duha, krv umjesto duha (to
jest, vino), kao osnovu ekonomske teologije. Ta faza ali, da li je to samo
faza? jeste topljenje novca. Uzgred, na francuskom jeziku, rije koja se ko-
risti za gotovinu je lique ili, dovoljno euharistijski, espces.
Druga transformacija izazvana irenjem euharistije i okruujueg kulta
krvi bila je cirkulacija Kristove krvi historijski, prva ista krv u ljudskoj
historiji u novozaetoj, organskoj i imanentnoj ukupnosti kranske poli-
tike tijela.23 Zajedno s razvojem medicine i usponom Aristotelovih pojmo-
va centralnosti krvi (i srca), veza ove nove medicine s genealokim tvrdn-
jama datim na osnovu krvnih linija (zajedno sa sedimentacijom percepci-
ja srodstva kao krvnih veza kao da je krv prirodno mjesto genealogije
sedimentacija koja, koliko god da je metaforina, ostaje u velikoj mjeri
neistraena i neispitana do dananjih dana), i sjemena onoga to e postati
nauno rasno razmiljanje, ono to se dogaalo u srednjem vijeku bila je
unifikacija cjelokupne kranske zajednice kao imanentne, organske cjeline:
zajednica krvi.24 Ovdje je od direktnijeg znaaja injenica da je Kristova krv

21 Marc Shell, Money, Language, and Thought: Literary and Philosophical Economies from
the Medieval to the Modern Era (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1993) 3.
22 Shell, Money, Language, and Thought, 40n43.
23 Ovaj argument dokazujem u lanku pod nazivom Blood Works: The Fluidity of the Bio-
Political c. 1449, usredreujui se na limpieza de sangre (istou krvi ustanovljenu na
Iberijskom poluostrvu poetkom 1449. godine) koji je predstavljen u maju 2004. godine u
Wissenschaftskolleg u Berlinu na konferenciji o Kulturnoj mobilnosti koju su organizova-
li Ines Zupanov i Heide Paul. lanak e biti objavljen s konferencijskim materijalom.
24 Tokom svoje inspirativne studije, Mark Taylor insistira na znaaju imanencije kao glavnog
mjesta transformacije od koje zavisi moderna ekonomija (Taylor, Confidence Games, e.g.,
84, 89, 98, 101ff.) i vidjeti takoe Benjamin, Capitalism as Religion, 289. Komentariui
GIL ANIDJAR 255
postala u potpunosti posebna, u potpunosti dobra i, znaajnije, u potpunosti
ista ako je uopte ranjiva (Ako ti prolije / Jednu kap kranske krvi...
upozorava potena Portia). Najavljujui slinu promjenu u kranskim stavo-
vima prema novcu, krv, kranska krv, na taj nain je prevrednovana. Dok
je, zajedno s tjelesnim i krvnim (tjelesno nasuprot duhovnom) srodstvom, i
novcem, krv bila predmet eksplicitnog tabua, sada je postala nosilac nove,
pozitivne vrijednosti.25 Krv je postala, na taj nain, tena osnova na kojoj bi
se povlaile drastine i radikalne razlike izmeu krvi. Ne-krani su post-
ali nosioci neistoe, neprijateljski progonitelji i oskrnavitelji kranske
krvi. Stoga ne treba da udi da je ovaj period koji je svjedoio eksponen-
cijalnom rastu uznemirenosti oko same Kristove krvi krvi koja je tekla i
bujala u putirima Evrope kao i na zidovima njenih crkava i iz oiju statua
njenih svetaca i ostalih relikvija koje su krvarile, krv za kojom su ene mis-
tici glasno eznule i okruivujue kranske krvi uopte, bio isti period
koji je vidio svreno otkrie ekonomskog neprijatelja. U oba sluaja, figura
ove dvostruke uznemirenosti krv i novac bila je, naravno, Jevrejin.26
Nema potrebe da se dalje razvija ova dobro poznata konstelacija, osim
da se, moda, ukae na udno odsustvo ispitivanja znaaja njenih prelaznih
asocijacija. Krv, Jevreji i novac to su tri elementa koja upravljaju osnovnim
interesovanjima ovog rada i zajedno su odrala radoznalost (i animozitet)
nebrojenih ispitivanja, usredsreujui se, uglavnom, na anti-semitske mo-
tive od Judinog krvavog novca do krvi Krista na Jevrejskim glavama sve
do praksi zelenatva, do Jevreja kao trgovaca novcem, trgovaca krvlju, i
izumitelja kapitalizma.27 Ipak, ono na ta se svi oni odnose je sasvim jed-

Benjaminov neobjavljeni esej, Samuel Weber podvlai biologijzaciju Boga i istu ema-
nenciju. Weber tako opisuje proces koji je u principu beskonaan, a ipak imanentan, u
kojem se novac, prije nego rad, pojavljuje kao istaknuta osobina kapitalistike religije-kul-
ta (S. Weber, Targets of Opportunity: On the Militarization of Thinking [New York: Ford-
ham University Press, 2005] 117-123).
25 U La bourse et la vie, Jacques Le Goff povezuje tabou du sang s tabou de largent u nara-
tivu iskljuivanja koji kulminira oko Jevreja (J. Le Goff, La bourse et la vie: conomie et reli-
gion au Moyen ge u Le Goff, Un autre Moyen ge (Paris: Gallimard [Quarto, 1999] 1293).
26 O euharistiji, vidjeti Miri Rubin, Corpus Christi: The Eucharist in Late Medieval Culture
(Cambridge: Cambridge University Press, 1991) i vidjeti takoe Carolyn Walker Bynum o
kultu krvi. O historiji krvne klevete, vidjeti R. Po-Chia Hsia. O Jevrejima i novcu u sredjn-
jovjekovnoj kulturi, vidjeti, meu mnogim drugima, Joseph Shatzmiller, Shylock Reconsid-
ered: Jews, Moneylending and Medieval Society (Berkley: University of California Press,
1990) i Jacques Le Goff, La bourse et la vie. Le Goff ukazuje na konfiguraciju koja pove-
zuje euharistiju s anti-judaizmom, kao i na ekonomske koncepcije na str. 1285. Konano,
Benjamin Nelson je napisao historiju ideje zelenatva koja dokazuje da su krani novac
mislili s Jevrejima (B.N. Nelson, The Idea of Usury: From Tribal Brotherhood to Universal
Otherhood [Princeton: Princeton University Press, 1949]).
27 Kako bilo, sluaj je takoe i da, kao to je Derek Penslar nedavno primjetio, iznenaujue,
s obzirom na centralno mjesto ekonomskih tema u modernom anti-semitizmu, kao i same st-
256 DIJALOG

nostavna, i vjerovatno prije svega, jedna sasvim oigledna pripovjest, pri-

povjest o drugom, ako uopte direktnija, parna, naime, kriani i novac.28
Kranska opsednutost Jevrejima i zelenatvom, Jevrejima i novcem, duga
historija negativne percepcije u pogledu novca unutar kranske teologije,
ima kranstvo za svoj predmet i glavnog protagonistu.29 Drugim rijeima,
Jevrejska krv je uvijek bila manje vana, manje znaajna od kranske
krvi, nita vie do zaobilaenje da se misli kranska krv. I historija ovog
zaobilaenja bila je ponovo udvostruena i dva puta intenzivirana novim
koncepcijama i praksama krvi i kulta krvi (kao i paranojom krvi) koje su na-
jaktivnije cirkulisale izmeu jedanaestog i trinaestog vijeka i do esnaestog
vijeka se razvile u putpuno ideoloke strukture. Ti poeci, i elementi saku-
pljeni na taj nain, najavljuju nastanak kapitalizma kao proirenog poglav-
lja u historiji kranstva, historiji ekonomske teologije.
Shakespeare je sve to rekao ranije, naravno, ija izvanredna alegori-
ja, Mletaki trgovac, rekapitulira itavu historiju oprosta, itavu histori-
ju izmeu Jevrejina i kranina, itavu historiju ekonomije.30 Shakespeare
je znao da vrijednost i bogatstvo prolaze kroz udno topljenje (udno je
da bi nae krvi, / Od boje, teine i topline, sipane zajedno, / pobrkale raz-
liku, ipak ostaju / U razliitosti tako snane je nain na koji to postavlja
Sve je dobro to se dobro svri), brzo postajui ono to tee venama.31 I on

varne ekomske krize koje su uticale na mnoge evropske Jevreje, historiari su bili skloni da
pristupe jevrejskom ekonomskom diskursu na indirektan nain, u najbolju ruku (D.J. Pen-
slar, Shylocks Children: Economics and Jewish Identity in Modern Europe [Berkley: Univer-
sity of Californima Press, 2001] 2). Ja predlaem da se isto i dalje moe rei i za krianski
ekonomski diskurs, uprkos dokazu za drugaije. Uzgred, uprkos njegovom naslovu, Pen-
slar ima malo da kae o Shakespearovom komadu.
28 Ovaj naslov, iji samo dio nudim u ali s obzirom na broj knjiga koje se prilino ozbiljno
bave pitanjem Jevreja i novca (vidjeti sljedeu napomenu) mogao bi lako da poslui kao
naslov Bartolom Claverove impresivne studije Antidora. Anthopologia catlica de la eco-
nomia moderna (Milan: Dott. A. Giuffre Editore, 1991) prevedeno na francuski pod naslo-
vom La grce du don. Anthropologie catholique de lconomie moderne. Trad. Jean-Fr-
dric Schaub. Prface de Jacques le Goff (Paris: Albin Michel, 1996).
29 Broj knjiga i rasprava koji se bave Jevrejima i novcem je prevelik da bi se ovdje ukljuio, i
iako ne dokumentuju sve negativno (neke ak idu toliko daleko da predloe da je dobro da
su Jevreji povezani s novcem), one ine sumnjivim nedostatak sline studije koja bi za svoj
predmet uzela krane. Za primjer studija s bibliografskim informacijama vidjeti Les Juifs
et lconomique: miroirs et mirages, ed. Chantal Benayoun et al. (Toulouse: Press Universi-
taires du Mirail, 1992); Jacques Attali, Les Juifs, le monde et largent. Historie conomique
du people juif (Paris: Fayard, 2002); Edouard Valdman, Jews and Money: Towards a Meta-
physics of Money, prev. Margaret Flynn (Rockville, MD: Schreiber Publishing, 2000).
30 Jacques Derrida, What Is a Relevant Translation? prev. Lawrence Venuti u Critical In-
quiry 27:2 (Winter 2001) 186.
31 Za pregled Shakespearovih radova o krvi, vidjeti Shakespeares Theories of Blood, Character,
and Class: A Festschrift in Honor of David Shelly Berkeley, Peter C. Rollins & Alan Smith,
GIL ANIDJAR 257
je znao da ova transformacija, ovo topljenje, koje je najavilo otvaranje sv-
jetskih banaka kao banaka krvi i koje je nagovjestilo glavna obiljeja mod-
erne, imaju sve veze s religijom, s teologijom i njenom sekularizacijom.
Sekularna teologija (koristei se izvanrednom frazom Amosa Funkenstei-
na) je, zapravo, u ishoditu William Harveyevog otkria cirkulacije krvi,
njegov doprinosa ekonomskoj teologiji i kontinuiranom prevrednovanju
cirkulacije.32 Zajedno s drugim prirodnim naukama, na medicinu se mora
gledati kao na glavno mjesto sekularizacije teolokih interesovanja i prob-
lema.33 Sam Harvey je rekao toliko kada je opisao poetke ivota kao kvazi-
boansko otkrovenje, preciznije, dijalektiku skupljanja i otkrovenja, krvi
aneli koji pulsiraju na iglu (U sred oblaka bila je krvava taka tako mala
da je nestala tokom skupljanja i pobjegla pogledu, ali se tokom odmaran-
ja ponovo pojavila, crvena i poput vrha igle; tako da je izmeu vidljivog i
nevidljivog, izmeu ivota i ne-ivota, na taj nain, svojim impulsevima
dala vrstu reprezentacije poetka ivota).34 tavie, u svojoj posveti kralju
Charlesu I, Harvey je eksplicitno povezao teologiju, politiku i krv kao vor
svog otkria otkrie krvi kao biti ivota i srca kao centra ovog ivota, kao
centra cirkulacije krvi, politkog sistema, i boanskog sistema.
Srce ivotinja je osnova njihovog ivota, suveren svega unutar njih, sunce
njihovog mikro-kosmosa, ono od ega zavisi sav rast, iz ega potie sva
mo. Kralj, na isti nain, jeste osnova kraljevstva, sunce svijeta oko njega,
srce republike, fontana iz koje sva mo, sva milost tee... Znanje njegovog
srca, stoga, nee biti beskorisno Vladaru, dok obuhvata vrstu Boanskog
primjera svojih funkcija, i dalje je obiaj da ljudi uporeuju male stvari

eds. (New York: Peter Lang, 2001) i vidjeti esp. David S. Barkeley, Shakespeares Severall
Degrees in Bloud (str. 7-18).
32 Bez obzira koliko znaajno bilo ovo otkrie, vano je sjetiti se da njegovu naunu valjanost
nije, zapravo, ustanovio Harvey. Kao njegov biograf, Robert Willis pie, Harvey je ostavio
doktrinu o cirkulaciji samo kao zakljuak ili uvod, ne kao razboritu demonstraciju. Naveo je
odreene okolnosti, i citirao razliite anatomske injenice koje su neprekidni prolaz krvi iz
arterija u vene, iz vena u arterije, uinile neophodnom posljedicom; ali on nikada nije video
taj prolaz; njegova ideja o nainu na koji se to ostvarivalo bila je ak nesavrena (R. Wil-
lis, The Life of Willam Harvey u The Works of Willam Harvey, urednik i prevodilac Robert
Willis (Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1989) xli. tavie, znaajno je na-
pomenuti da je, uprkos poetnom otporu, Harvey uivao rijetku privilegiju. On je jedan od
nekolicine pronalazaa koji su za svog ivota imali zadovoljstvo da doive opte prihva-
tanje svog otkria, i njegovo ukljuivanje kao kanona u veinu medicinskih kola Evrope;
on je, stoga, jedan od malobrojnih kae njegov prijatelj Thomas Hobbes, on je bio jedini
u svojoj nauci Solus quod sciam, koji je doivio da novu doktrinu koju je proglasio pob-
jedonosnom spram protivne, i ustanovio je, vidi u javnom mnijenju (lii).
33 Amos Funkenstein, Theology and the Scientific Imagination from the Middle Ages to the
Seventeenth Century, (Princeton: Princeton University Press, 1986).
34 The Works of Willam Harvey, 30-31.
258 DIJALOG

s velikim. Ovdje, u svim prilikama, najbolji meu Vladarima, postavljen

kao to jesi na vrh ljudskih djelatnosti, moe odmah da sagleda prvog
pokretaa u tijelu ovjeka, i simbol tvoje vlastite suverene moi.35
Kao to je odmah oigledno, s Harveyevim otkriem svi sistemi funkcioniu,
to e rei da su svi sistemi zatvoreni. Od euharistijske zajednice krvi do Har-
veyevog sistema cirkulacije i do sistemske, organske vizije politikog ivota:
svi osnovni principi moderne ekonomije su ve unaprijed smjeteni na mjesto.
Harvey koji je poslao manuskript svoje Anatomske rasprave o promican-
ju srca i krvi u ivotinja drugom glavnom pokretau, podesno nazvanom
Predsjedniku Kraljevkog koleda ljekara, doktoru Argenteu ostavio je svom
prijatelju Thomasu Hobbesu da dalje razradi figuru Drave kao tijelo Levi-
jatana, ijim venama tee nita drugo do srebro, to jest, novac i trgovina. Har-
veyevih petoro brae (kao i njegovi bratanci) bi, bez sumnje, favorizovali ovu
gestu s obzirom na to da su svi bili trgovci tovarom i graom magni et co-
piosi, trgujui naroito s Turskom ili Levantom, tada glavnim kanalom kroz
koji se bogatstvo Istoka ulivalo na Zapad.36 Ovo je bio samo jedan trenutak
onoga to je ve postajalo nezaustavljivi talas koji povezuje dravne sisteme
s kolonijalnim, talasavi upliv i preplavljivanje novca i krvi. Ovdje je Hobbes-
ova verzija Harveyeve cirkulacije, spravljanja, i snabdijevanja.
Pod spravljanjem razumem pretvaranje svih dobara koja nisu odmah
potroena, ve se zadravaju za ishranu u budunosti u neto od jednake
vrednosti... a to nije nita drugo do Zlato i Srebro i Novac... tako da je to
spravljanje kao neko snabdevanje drave krvlju, jer se i prirodna krv na
isti nain stvara od plodova zemlje i, cirkuliui usput hrani sve delove
ovekovog tela... I u tome vetaki ovek odrava takoe svoju slinost
s prirodnim ovekom ije vene primaju krv iz raznih delova tela i nose
je u srce, gde je krv uinjena ivotnom, pa je srce ponovo odailje da
oivljuje i osposobljava za pokret sve delove tela.37

35 The Works of Willam Harvey, 3-4; naglasak dodat. Vidjeti takoe tamo gdje Harvey uporeuje
srce sunca ili srce svijeta s domainskom boanstvenou (47) i gdje uporeuje srce vla-
dara kraljevstva (83). Harveyev biograf, Robert Willis, takoe istie da je Harveyevo formal-
no obrazovanje na Cambridge univerzitetu bilo iz logike i bogoslovlja, a ne iz fizike ili medi-
cine. Harvey kod koga se ini da je religijsko osjeanje bilo aktivno (lxxviii) jasno sekular-
izuje boanskog prvog pokretaa otjelovljujui ga u srcu ovjeka, dok medicinska i politika
neslaganja konano smijeta iznad centralnog mjesta srca nasuprot jetri, i glavu nasuprot srcu,
kao mjesta suverene vladavine; o ovoj raspravi, vidjeti Jacques Le Goff, Head or Heart? The
Political Use of Body Metaphors in the Middle Ages u Fragments for a History of the Hu-
man Body: Part Three, Michel Feher et al., eds. (New York, Zone Books, 1989) 12-26.
36 R. Willis, The Life of Willam Harvey u The Works of Willam Harvey, xvii
37 Tomas Hobz, Levijatan, Kultura, Beograd, 1961., str. 221-222. Prim. Prev. Thomas Hobbes,
Leviathan,Richard Tuck, ed. (Cambridge: Cambridge University Press, 1996), chapter 24,
Of the Nutrition, and Procreation of a Common-wealth, 174-175. Uzgred, kao to me je
Quentin Skinner podsjetio, Hobbes nije prihvatio kardiocentrino stajalite za Leviathana.
GIL ANIDJAR 259
Cirkulacija krvi je cirkulacija novca a Levijatan je tektst koji smo
pozvani da proitamo na ovim finansijskim, politikim i teolokim mori-
ma.38 Ili, kao to je to poznati kotski finansijer, teoretiar merkantilizma,
majstor cirkulacije, okorjeli kockar, osniva prve Banque Royale i Compag-
nie dOccident kasnije Campagnie des Indes Glavni-kontrolor finansija
Kraljevine Francuske i nouveau katolik, John Law rekao prije manje od jed-
nog vijeka, mada s drugaijim anatomskim naglaskom: Novac je krv drave
i mora da cirkulie. Kredit je za biznis ono to je mozak za ljudsko tijelo.39
Razmiljajui o ovom novom fenomenu, Eli Hecksher istie, poreenje nov-
ca s krvlju bilo je prisutno ak i mnogo prije nego to je otkrivena cirkulaci-
je krvi i prije nego to je Hobbes (1651) ovo poreenje uinio popularnim.40
Novac je poinjao da tee (fenomen koji je polako uoptavan ali okonan tek
15. avgusta 1971. godine). Na ovim krvavim morima, ekonomski neprijatelj
bi isklesao jednu nezaboravnu, ako tenu, figuru.

EKONOMSKI NEPRIJATELJ
Lae su, meutim, samo daske, a mornari samo ljudi; pa-
cova ima i na suvu i na moru, lopova i na suvu i na moru
hou da kaem gusara a onda tu doe opasnost od vode...
Shylock41
Elaborirajui svoja razmiljanja o politikoj teologiji, Carl Schmitt je iz-
veo jednu sloenu, ak ambivalentnu, gestu koja je neprijatelja i njegov
nestanak smjestila u centar politike. Dva modaliteta neprijatelja efikas-
no nestaju iz Schmittovog iskaza, dvostruki nestanak koji efikasno upisuje

38 Za rasvetljujue itanje Hobbesa na moru, to jest, na povrini Melvillovog Mobi Dika, vidje-
ti Peter Szendy, Les Prophties du Texte-Lviathan: Lire Selon Melville (Paris: Minuit, 2004).
Fraza Leviathan je tekst je, naravno, Melvillova, koju je komentarisao Szendy (56ff).
39 John Law citiran u Frederick C. Green, Eighteenth-Century France: Six Essays (New York:
Frederick Ungar Publishing, 1964) 7. Za biografiju Lawa, vidjeti Janet Gleeson, Million-
aire: The Philanderer, Gambler, and Duelist Who Invented Modern Finance (New York:
Simon & Schuster, 1999); o Lawu i merkantilistima, i njihovom doprinosu historiji novca,
naroito o znaaju cirkulacije u proizvodnji bogatsva, vidjeti Eli F. Hecksher, Mercantilism,
prev. Mendel Shapiro (London: George Allen & Unwin Ltd, 1934). Ranije je Quesnay ve
opisao kraljevstvo kao zatvoreni sistem u okviru kojeg roba cirkulie kao krv u tijelu (vidje-
ti Louis Dumont, Homo Aequalis I: Gense et panouissement de lidologie conomique
[Paris: Gallimard, 1985] 53).
40 E.F. Hecksher, Mercantilism, vol. 2, 216. Hecksher predlae da je tranformacija u vezi nov-
ca i cirkulacije imala svoje osnove u srednjem vijeku, ali ne objanjava njene izvore ili vei
teoloko-ekonomski znaaj osim kada se spominje merkantilistiko idolopoklonstvo novcu
kao nesvjesna ideja, kao deo nesvjesnih elemenata koji su obezbjedili oreol znaaja termin-
ima zlato, srebro, i novac, koji nije istroen funkcijama koje su mu svjesno pripisane (261).
41 ekspir, Mletaki trgovac, str. 227.
260 DIJALOG

ekonomsku teologiju u historiju neprijatelja.42 S jedne strane, Schmitt priv-

idno odbacuje znaaj teoloke tradicije kada se radi o pitanju neprijatelja
(stoga, prema Schmittu, u evaneljima nema pomena o politikom nepri-
jatelju i Biblija se slabo bavi politikom antitezom). Stoga djeluje da je
Schmitt zanemario teolokog neprijatelja.43 S druge strane, vodei estoku
polemiku protiv liberalizma i protiv moderne ekspanzije ekonomskog do-
mena (drutva), Schmitt nedvosmisleno izjavljuje da je ekonomija kraj
neprijatelja.
Liberalizam je u jednoj od svojih tipinih dilema intelekta i ekonomije
pokuao da pretvori neprijatelja iz perspektive ekonomije u konkuren-
ta, a iz intelektualne perspektive u debatujueg suparnika. U domenu
ekonomije nema neprijatelja, samo konkurenata, a u potpuno moralnom
i etikom svijetu, vjerovatno samo debatujuih suparnika.44
Vraajui se na ovaj problem kasnije u istom tekstu, Schmitt nastavlja
da jadikuje zbog nestanka neprijatelja, ali ovaj put predlae da bi to mog-
la da bude stvar lingvistike smetenosti (Suparnik se tako vie ne nazi-
va neprijateljem, ve naruiocem mira i stoga je oznaen kao otpadnik od
ovjeanstva).45 Na taj nain djeluje da Schmitt povlai svoje prethodne
tvrdnje kada nedvosmisleno izjavljuje da ekonomski antagonizmi mogu da
postanu politiki. On sada smatra oiglednim da se taka politikog moe
dostii iz ekonomskog kao i iz bilo kojeg drugog domena. Vanije, Schmitt
istie varku na djelu u gleditu koje je meu ostalima iskazao Kant, a koje
trgovinu vidi kao uslov mira. Napadajui Joseph Schumpeterovu verziju
ovog gledita, Schmitt pie da je pogreno vjerovati da je politka pozicija
zasnovana na ekonomskoj superiornosti sutinski neratoborna. Ono to
je prije neratoborno, ispravlja Schmitt insistirajui sada na pitanju jezi-
ka, je terminologija koja se nalazi u osnovi liberalne ideologije.46 udno
prihvatajui proroki ton (kao da je govorio o budunosti, prije nego o suvie
trenutnoj sadanjosti, onoj koja je sve znaajna danas), Schmitt opisuje par-

42 U centru Marcel Maussovog Essai sur le don, upisane su asocijacije religijskog i ekonom-
skog, ali znaajnije za sada, praksa prestations totales de type agonistique (M. Mauss, So-
ciologie et anthropologie (Paris: Quadrige/PUF, 1995) 153. Mauss kroz itav rad insistira
na agonistikoj dimenziji razmjene.
43 Carl Schmitt, The Concept of Political, prev. George Schwab (Chicago: University of Chi-
cago Press, 1996) 29. O Schmittovom izostavljanju teolokog u konceptu neprijatelja, vi-
djeti Jacob Taubes, The Political Theology of Paul, prev. Dana Hollander (Stanford: Stan-
ford University Press, 2003) i vidjeti Gil Anidjar, The Jew, the Arab: A History of the Ene-
my (Stanford: Stanford University Press, 2003).
44 Schmitt, The Concept of the Political, 28.
45 Schmitt, The Concept of the Political, 79; naglasak dodat.
46 Schmitt, The Concept of the Political, 78
GIL ANIDJAR 261
adoksalnu kulminaciju razvoja koji je proizveo ekonomiju i ekonomskog
neprijatelja dok je dovodio ili tvrdi da je doveo do kraja rata.
Jedan imperijalizam zasnovan na istoj ekonomskoj moi e prirodno
pokuati da irom svijeta odri stanje koje mu omoguava da primjeni i
upravlja, neometano, svojim ekonomskim sredstvima, tj. ukidajui kred-
it, uvodei embargo na sirovine, unitavajui valute drugih, i tako dalje.
Svaki pokuaj naroda da se otrgne od posljedica takvih mirovnih meto-
da ovaj imperijalizam smatra ekstra-ekonomskom moi. ist ekonomski
imperijalizam e takoe primjenjivati jaa, ali i dalje ekonomska, i stoga
(prema ovoj terminologiji) ne-politika, sutinski mirnodobobska sredstva
sile. Rezolucija Lige naroda iz 1921. godine nabraja kao primjere: ekonom-
ske sankcije i prekidanje snabdjevanja hranom civilnog stanovnitva... Za
primjenu takvih sredstava, napravljen je novi i sutinski pacifistiki voka-
bular. Rat je osuen, ali pogubljenja, sankcije, kaznene ekspedicije, paci-
fikacije, zatite ugovora, meunarodna policija i mjere za osiguranje mira
ostaju. Suparnik se, stoga, vie ne naziva neprijateljem, ve remetiocem
mira i stoga mu je dodjeljeno da bude otpadnik ovjeanstva. Rat koji se
vodi kako bi se zatitila ili proirila ekonomska mo mora, uz pomo pro-
pagande, da se pretvori u kriarski rat i u posljednji rat ovjeanstva.47
Govorei o kriarskom ratu i o unifikaciji ljudskog roda, Schmitt ne
samo da otkriva svoju izvanrednu svakako, zastraujuu sposobnost
da predvidi ono to je danas postalo sve oiglednije, on nas takoe vraa
u ekonomsku teologiju. Tanije, Schmitt uspostavlja osnovne pojmove
svog kasnijeg istraivanja uslova moderne, istraivanja u kojem opisuje
rasputanje dravnih granica i topljenje prostora. U Nomosu zemlje,
Schmitt se obraa injenici da je more uvijek bilo smjeteno izvan teritori-
jalnog, izvan sudskih regulacija, definisano kao prostor koji je omoguavao
i, svakako, bio povezan sa upravo dvije prakse koje su Kant i Schmitt vi-
djeli kao izdvojene i, ak, suprotne, naime, ratom i trgovinom. U pomor-
skom prostoru gdje vladaju pirati deavaju se samo rat i trgovina. Rast-
varanje prostora (kriarski rat i osvajanje, koje Schmitt poistoveuje s jed-
nim znaajnim datumom: 1492) i topljenje novca njegova cirkulacija
kao krvavog novca, u obliku unifikacije u Kristovoj krvi djele istu logi-
ku, i istu tranformaciju.48 I opet je Shakespeare taj koji nas obavjetava o

47 Schmitt, The Concept of the Political, 79

48 Carl Schmitt izvanredno pie o evoluciji ka okeanskoj kulturi, koja poinje s otkriem Amer-
ike (C. Schmitt, Land und Meer [Stuttgart: Klett-Cotta, 1993] 23). Ovo je dovelo do planetarne
prostorne revolucije [eine planetarische Raumrevolution] (54) i bilo je prva autentina rev-
olucija u svjetskoj historiji bez poreenja (64). Ja sam o ovom postepenom, ali znaajnom
otapanju prostora u Schmittovom radu komentarisao u mojem Terror Rights u CR: The
New Centennial Review 4:3 (Winter 2004) [Posebno izdanje o Carl Schmittovoj Theory of the
262 DIJALOG

toj injenici, putem teolokog, to jest ekonomskog neprijatelja. Ovo je his-

torija ekonomske teologije.
Prisjetimo se da je Mletaki trgovac, kao i sama Venecija, u stanju
rasputanja. Odjednom udata za more (dok se proslavlja godinja Festa del-
la Sensa) i pod stalnom prijetnjom od poplave,49 Venecija i njeni trgovci su
poplavljeni, okrueni i opsednuti tenou i tenim bogatstvom. Salari-
no, koji nas je ve upozorio na razliku pronaenu meu krvima, takoe
objanjava Antoniu, na samom poetku komada, da je njegova melanholi-
ja povezana s dravom koja se raspada. Ne znam zato sam toliko tuan,
Antonio se slavno alio.

SALARINO
Po puini vam misli krstare
Gde vae lae s monim jedrima
Kao gospoda, varoki gazdai
Na talasima, ili kao kakva
Torestvena parada pomorska
Gledaju preko ramena na onu
Ubogu sitne trgovaku koja
Do pojasa se klanja ispred njih
Dok one krilma tkanim iaju 50
Prizivajui teni svijet zatvorenog sistema pomorskog ili cirkularnog
i sebe poput prstena, komad se nee zavriti prije nego to nas vrati, zajed-
no s brodovima izgubljenim na moru, i zajedno s prstenom (sluajno, pos-
lednja rije komada), nalik zlatnom obruu koji je Doge bacio u vodu i koji
svake godine ponovo potvruje brak grada s morem. Slino vjenani samo
s morem, s tenim ivotom i ivljenjem, Antonio Koji je ovdje trgo-
vac, i koji je Jevrejin? izraava svoju obilnu zahvalnost Portiji kada ga
obavjetava, u posljednjim redovima komada, da suiznenada Galije vae
prebogate tri / Uplovile u luku.

Partisan] 35-69. Gilles Deleuze i Flix Guattari podvukli su znaaj fluksa i toka i njihovog
prekida prema jednom razumijevanju kapitalizma u LAnti-Oedipe: Capitalisme et schizo-
prnie (Paris: Minuit, 1972). Skreui panju na William Gaddisov The Recognitions iz 1955.
godine, i na figuru banaka-krvi u ovom romanu, Mark Taylor opisuje vei fenomen u kojem
oznaitelji koji su nekada nudili sigurne osnove za miljenje i djelovanje su rastopljeni i
poinju slobodno da cirkuliu (Taylor, Confidence Games, 25).
49 Schmitt opisuje pola milenijuma vladavine Venecije morem, kao i ceremoniju ovih sposal-
izio del mare u Land und Meer, 20-21.
50 Viljem ekspir, Mletaki trgovac, u: Cjelokupna djela Viljema ekspira, Kultura, Beograd,
1966, str. 215. Shakespeare, Merchant of Venice, 1.1.8-14. Dalje reference o komadu bie
davane u zagradama u tijelu teksta.
GIL ANIDJAR 263
ANTONIO
Mila gospoo,
I ivot ste mi dali, a i ono
im u da ivim, poto ovde pie
Da su u luku zbilja itave
Pripsele moje lae (Mletaki trgovac, 314)
Ako nas Mletaki trgovac toliko ui o ekonomskoj teologiji, to je pri-
je svega zato to nas vodi na more rat i trgovina dok nam signalizira
da zajedno sa, i u oblasti novca, nai su umovi baeni u okean, a trgov-
ci su poput sinjora i bogatih graana tokom poplave. Ovo je teka lekci-
ja koju treba nauiti (Antonio insistira na tome da je zaboravi, nemarno
potvrujui poto je potpisao obavezu da no to je rok doplovie mi lae
/ nikakvo zlo me ne moe da snae, [Mletaki trgovac, 233.]), i potreban
mu je itav komad da bi je nauio. Komad, stoga, nije toliko uokviren (jer,
kako bi tenost mogla bilo ta da uokviri?) kao to je poplavljen i pretvoren
u tenost bivajui i mi uz njega u stanju rastopljenosti, stanju u kojem
se tena preimustva prolivaju i bjee. Ali glavna tenost o kojoj nas ko-
mad ui je, naravno, krv to jest novac, mislim, kranska krv.51
Ne iznenauje, onda, da je Antonio morao da se podsjeti na tenosti
koje ga okruuju, kao i na injenicu da, u njegovim venama, tee krv
(Zato da ovek, vrele krvi pun / ui ko njegov praded, istesan / Iz al-
bastra [Mletaki trgovac, 218]), ne miruje (Ima ti jedan ljudi soj to lice
/ Namreka svoje, te se naskorupa / Ko ustajala bara; ti ba navla / Ko
zaliveni ute [Mletaki trgovac, 218].52 Morocco, ija tematska asocijaci-
ja s Shylockom ne ukljuuje samo privuenost zlatom, ve i narav (Ako
je po udi svetac a po izgledu satana izjavljuje Portia [Mletaki trgovac,
226]),53 preuzima na sebe da se vidi je li / Njegova krv crvenija od moje
(Mletaki trgovac, 234.). Sutinsko komadu, veze srodstva su iznova i up-
orno smjetene u krv. Ti si moja krv i moje meso izjavljuje Gobbo svom
sinu Lancelotu (Mletaki trgovac, 239), dok Jessica odmah potvruje i porie
krvne veze koje je povezuju s njenim ocem (Al mada sam po krvi njemu
ki / Po udi nisam, Mletaki trgovac, 243), traei svoje pravo da pos-
tane kranka tako to e se udati za kranina. Shylock ovo naziva ona-
ko kako ga vidi: Da se digne na pobunu sopstveno moje meso i krv!... Ja
kaem da je moja ki moje meso i krv (Mletaki trgovac, 261) i poznato

51 Zanimljivo, indeks u Jay Hallovoj ediciji odnosi se samo na dvije instance rijei krv u ko-
madu. Novac se ne pojavljuje osim jednom kao novci i jednom kao kese za novac.
52 U sljedeoj sceni, Portia e se sjetiti tople tenosti dok prevazilazi veze zakona, predoavajui,
tako, svoju kasniju kransku lekciju Shylocku: Mozak lako moe da smisli zakone / za
krv; ali vatrena narav preskae preko hladnih propisa (223).
53 Shylock je, naravno, crn, crnilo spram Jessicinog blijedog mesa boje slonove kosti (261).
264 DIJALOG

podsjea svoju publiku: zar ne krvavimo? (Mletaki trgovac,261-262)

kao i na krvno prokletstvo Matthew 27:25 nikada se jo dosad tak-
vo prokletstvo nije sruilo na nae pleme; nikada ga dosad nisam osetio
(Mletaki trgovac, 262). Meutim, kao to smo vidjeli, postoje razliite
vrste krvi, vie razlike izmeu... krvi no izmeu cevarike i rajnskog vina
(Mletaki trgovac, 261). Kada nita drugo ne govori, govori krv: Gospoo,
kae Bassanio Portiji, vi ste liili me rei / Pa vama krv u ilama govori
mojim (Mletaki trgovac, 270). Rijei su obveznice a obveznice su krv, i
ono to tee u venama je, stoga, novac. Prisjeajui se njegovih zanemjelih
usta zajedno s njegovim siromatvom i plemstvom, Bassanio re-cirkulie
rijei vlastite krvi Portiji: Vrla gospo / Kada ljubav svoju prvi put vam
otkrih / Ja otvoreno rekoh da u mojim / ilama tee sve bogatstvo moje /
poto sam plemi (Mletaki trgovac, 273). Rijei su obveznice i rijei su
krv, objanjava Bassanio, i evo mog tijela (Jednom za dobro njegovo ja
dadoh / Telo u rem, kasnije svjedoi Antonio [Mletaki trgovac, 313]), ti-
jelo mog prijatelja, evo je njegova rana, krvari, kao krv na papiru: Evo,
gospoice, / Tu jednog pisma; list je taj ko le / Mog prijatelja, a na njemu
svaka / Re kao rana zjapi dok iz njih / ivotna lopi krv (Mletaki trgov-
ac, 273). No koji zavodi Shyloka, nismo iznenaeni, je Antoniov krva-
vi povjerilac (Metaki trgovac, 276), i njegove elje su kurjake / Gra-
bljive, krvoderne, ostrvljene (Mletaki trgovac, 289.).
Vie je nego dovoljno, stoga, posmatrati asocijacije krvi i novca, zajed-
no s cirkulacijama kvi i novca (postoje spekulacije o tome da li je Shake-
speare mogao da bude upoznat s Harveyevim teorijama, mada su takve
spekulacije nevane za komad, koji je napisan ranije). Ono to treba istai,
moda, jeste figura Shylocka kao ekonomskog neprijatelja ija je pove-
zanost s krvlju i novcem konano prekinuta zbog krvi, i preciznije, zbog
kranske krvi. Cirkulacija i razmjena dostiu kraj doslovni kraj, za Shy-
locka dok se uspostavlja nadmo kranske krvi kao i pobjeda kranske
trgovine i novca. Prijetnja da bi Shylock mogao da ima pristup Antoniovoj
krvi, kao zamjeni za svoj novac, je konano ublaena i ponitena, a novac,
ne vie umrljan Shylockovim dodirom i djelima, Rominja blaga kiica sa
nebesa (Mletaki trgovac, 291). Kao milosre, onda, novac ambivalent-
no cirkulie u kranski domen. Poput kranske krvi, meutim, i novcu je
Jevrejin podjednako zabranio pristup. Konano, obveznica Jevrejinu nee
dati ni krv ni novac. Ovdje obveznice nisu rijei, ni jedna rije nije krv i
krv ne izgovara ni jednu rije, dok su novac i krv u potpunosti sprijeeni
da cirkuliu unutar domaaja Jevrejinovih ruku ili vena. Nikada nije bilo
vie razlike izmeu krvi.
GIL ANIDJAR 265
PORTIA
Oekni malo: jo tu neto ima
Po obveznici nema prava ti
Krvi ni kap da uzme; tamo pie
Izrino tako: pola kile mesa:
Dug uzmi, pola kile mesa uzmi;
No ako krvi hrianske i kap
Prospe dok bude sekao, sve zemlje
Imetak ceo tvoj e imati
Po zakonima mletakim ko plen
Mletaka da ti uzme drava (Mletaki trgovac, 296)
Shylock, naravno, zna tano ta mu je oduzeto prekidom svih razmjena
i cirkulacija izmeu Jevreja i krana: njegova krv, to jest, njegov novac i
njegov ivot: Ne, ivot moj i sve mi uzmite... ivot ste mi uzeli / kada mi
sredstva oduzmete od kojih ivim (Mletaki trgovac, 298). ivot, ivotna-
krv, moe na taj nain da se vrati Antoniu koji se prikladno zahvaljuje Porti-
ji to mu je dala ivot i ivljenje.

INTERMUNDIA
Ono to zahtjeva objanjenje nije gledite da su te st-
vari deo podruja religije, ve gledite da nisu.
R.H. Tawney
Novac je postao svjetska sila, napisao je Marx, krani su posta-
li Jevreji.54 Bilo bi teko dati taniji opis prevoda, transsupstancijacije, i
prevrednovanja koji se deavaju u Shakespearovom Mletakom trgovcu i
optije, u historiji ekonomske teologije iji predmet i glavni protagonista
ostaje kranstvo. S obzirom na Marxovo interesovanje za Shakespeara, i
njegovo interesovanje za kranstvo, teko da se moe smatrati sluajnou
da se Prilog jevrejskom pitanju koje ini njegovu nepopustljivu dijag-
nostiku pamti kao anti-semitski tekst vie nego kao anti-kranski. Bez
presuivanja o vlastitom kontroverznom mjestu komada u hitoriji predra-
suda, ostaje neosporno da su Shakespeare i Marx na znaajan nain do-
prinjeli historiji ekonomske teologije, koja ponovo uobliava kranstvo
katoliko i protestantsko, pre- i post-Reformacijsko kao privilegovanog
aktera u prevrednovanju krvi i novca koje definie moderni kapitalizam
(Bio je to ekonomski imperijalizam katolikog Portugala i panije, nita
manje nametnutih, ako vrih, dostignua protestantskih moi, koja su ut-
isnula savremenike u Armadu. Preteno su katoliki gradovi bili trgovake
prestonice Evrope, i katoliki bankari ti koji su bili njeni vodei finansi-

54 Karl Marx, On the Jewish Question, prev. Rodney Livingstone & Gregor Benton u Ear-
ly Writings, Lucio Colletti, ed. (London: Penguin Books, 1975) 237.
266 DIJALOG

jeri, objanjava R.H. Tawney).55 Do vremena kada Max Weber citira Ben-
jamina Franklina, to prevrednovanje (i suprotna mjesta koja je povezivalo)
jasno se odigralo i ve je bilo u procesu zaboravljanja. Weber (koji je pre-
poznao da je summum bonum ove moralnosti [bilo] zaraivanje sve vie
novca) bio je naklonjen upornom pogrenom itanju Marxa i naglaavao
je znaaj rada nad novcem, i Kalvinizma nad katolicizmom.56 Znaaj ove
historije danas ostaje podjednako mutan kao to se ini da je bio i Weberu
ko moe da kae da li krv ve nije postala zastarjela akademska tema? Ovo
je moda posljedica gledita koje je zagovarao Kant i koje istrajava i dan-
as, uprkos ogromnim dokazima u suprotno, gledite da je trgovina suprot-
na ratu, da su religija i ekonomija (da ne spominjemo politiku i ekonomiju),
dve razliite oblasti. Trgovina je jedna stvar, religija je druga, kako kae
popularna izreka.57 Historija Amerike od 1492 kao to je Carl Schmitt in-
sistirao je dio raspadanja ovih razlika, kao to je i pojavljivanje kapital-
izma i uoptavanje ekonomije kao slobodne, imanentne, cirkulacije nov-
ca.58 I krvi. Ali otapanje prostora i nova ekonomska teologija imanencija
krvi i njegovo vrednovanje u zatvorenom domenu razmjene i cirkulacije
postali su mogui mnogo ranije, na grbu srebrnog novia.

Prevela: Nada Harba

Christians and Money (The Economic Enemy)

Marx reminded us that the critique of political economy is also the cri-
tique of religion, that economy is religion. Thus, a critique of religion that
would not attend to economy, or let it continue to expand its dominion

55 R.H. Tawney, Religion and the Rise of Capitalism, 84.

56 Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, prev. Talcott Parsons (New
York & London: Routledge, 2001) 18. Weber se ipak mnogo puta vraa odanosti pozivu
pravljenja novca (33) i shvatanju pravljenja-novca kao samom sebi svrsi (34). Za dis-
kusiju Marxa i pogrenih itanja u odnosu prema radu nasuprot razmjeni, vidjeti Karatani,
Transcritique.
57 Tawney, Religion and the Rise of Capitalism, xii.
58 Ce que le politique na pas su accomplir, savoir ce rapport souverain de la socit elle-
mme, lconomisation de la socit y parvient, car elle totalise la socit sans extriorit.
Elle organise la socit dans un mouvement circulaire o toute dpense est calcule en vue
dun retour qui maintient la circularit du mouvement. Egidius Berns, LEuro et le poli-
tique u Largent: Croynance, mesure, spculation, 252.
GIL ANIDJAR 267
what passes for secularism today would fail to reach its aims. One
might just as well abolish the Pope while leaving Catholicism in existence.
Money is religion, then, and economic theology is the history of religion
as political economy. More precisely, and because Christianity is evidently
not just any religion but rather conceals itself under that general term, eco-
nomic theology is primarily the history of what Jacques Derrida has called
mondialatinisation. It is the history of a concealed trinity: the translation,
transubstantiation, and transvaluation, whereby Christianity became, in fact,
religion, blood became money, and money faith and works, pace We-
ber became what it is all about.
Keywords. money, blood, Christianity, economic theology, enemy,
capitalism
Ogledi
 Rusmir Mahmutehaji

ovjek, nebo i zemlja

O Dizdarevoj knjizi Kameni spava u vidiku perenijalne filozofije

U formalnom pogledu pjesnitvo Maka Dizdara je posttradicijsko.

Ono je, meutim, kao umjetnika objava, proeto perenijalnom
mudrou iji su govornici sudionici bosanskog tradicijskog trajanja. Zato
glasovi probuenih spavaa ostaju neshvatljivi izvan tradicijske mudrosti.
Knjiga Kameni spava sadri pjesme koje se na razliite naine odnose
na jave, snove i smrti ljudi koji su povezani sa stecima, i to kao njihovi
vlasnici, klesari i dijaci. Iako su glasovi iza i ispred tekstova razliiti, nji-
ma Pjesnik kao govornik i pisar spaja stoljea, odreujui im hladnu i trp-
nu kamenitost kao izvor.
Svaki govor svjedoi utnju onako kako mrtvi tekst objavljuje ivog pisara.
Dizdarevo govorenje jeste iz njegovog sada, ali ne i izvan usmenog prenoe-
nja iz davnine do njeg. Nije mogue porei Dizdarevu ukljuenost u moni tok
usmene tradicije u njegovoj zemlji i njegovom narodu. Svaki odnos ljudi nje-
govog naroda prema sluanju, govorenju, pisanju i itanju, oznaavan je ue-
njem. Sluanje i govorenje su kljuni sadraji tog uenja. Tekst je posve pot-
injen uenju, koje traje u mnogim naratajima kao pjevanje.1 Dizdar priznaje
svoju vezu s tim narodnim naslijeem: Ja ne krijem injenicu da nju [narod-
nu poeziju] radije oslukujem nego tekovine nekih novih izama.2 Pjesniko-
vo oslukivanje je, ini se, njegova veza s riznicom njegovog jezika. Srijeda
jastva, a to znai Um, Duh ili Srce, daje jeziku neunitivi poredak.
Dizdareva se pjesnika objava sputa s vie razine jastva u prenoenje
od jednog do drugog narataja, od jedne do druge jave, od jednog do dru-
gog sna, te od jedne do druge smrti. Java, san i smrt su u govorima i zapi-
sima Spavaa koji svjedoi3:

1 O tradicijskoj usmenosti u bosanskom jeziku i njenoj uzajamnosti s drugim kulturama vidjeti

Foley, Traditional Oral Epic. Temeljei svoja istraivanja na zapisima Milmana Perryja i Al-
berta B. Lorda u Stocu 1933.-1935. godine, Foley tvrdi: Stolake pjesme, bilo da su pjevane,
recitirane ili diktirane, sainjavaju usmenu tradiciju u njenom najistijem obliku, bez uobia-
jenih skretanja koja su neizbjena u svakome toku prenoenja. (Navedeno djelo, 42.)
2 Dizdar, Kameni spava/Stone sleeper, 199.
3 Taj iskaz je est dio natpisa na bosanskim grebnim kamenima. Vidjeti, npr., Belagi, Lek-
sikon steaka, 117.
272 DIJALOG

jer ja sam bil kako vi sada jeste

a vi ete biti kako sada jesam ja
(Zapis na dvije vode 2)
Svako bivanje je sada ili samo neki od njegovih tragova u prolosti. Ko-
liko god Dizdar bio ili ne bio svjestan tih tragova govora u kojem mu je
sputena njegova pjesnika objava, sada je upravljalo njime u sluanju,
govorenju i pisanju. Tome slijedu sluanje, govorenje i pisanje odgo-
varaju smrt, san i java. Svako dospijee u ivot je obznanjenje ivog. Po-
vratak ivom je umiranje u svemu osim u Njemu. Ono to se obinom o-
vjeku ini java, u kojoj se jastvu njegova volja priinja neovisnom i do-
voljnom, nije nita do san koji je skriven u privid. Kada ovjek usnije, nje-
govo jastvo vie nije u prividu jave. Ono je tada u zbilji sna, bez slobod-
ne volje i obmane. Iz lane jave neusnulosti ovjek uzlazi ili se budi u snu,
kada je njegovo jastvo neovisno o prividu moi, pa tako i slobodno u svo-
me odnosu s Nevidljivim. ovjek u ovome ivotu spava, pa kada umre pro-
budi se.4 Uzlaenje je, prema tome, od privida prema Zbilji na putu ovje-
kovog povratka Miru kao svome izvornom zaviaju. To je vjera Marijinog
sina Isusa, koji kae : Iako ja svjedoim sam za se, moje je svjedoenje
valjano, jer ja znam odakle sam doao i kamo odlazim.5 Slijedei to zna-
nje Spava veli:
Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam jeo lipov krst ni kravao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera u koju ja vjerujem
Ta to nema imena
(Brotnjice)
Vjeru bosanskih krstjana osporavale su sve susjedne crkve.6 Mak Dizdar
postavlja tu oprenost kao odnos nespina i badaca, na jednoj, i Spavaa sa
svojim snovima, na drugoj strani. Na taj nain je posvjedoen ili potvren
poredak obznanjenja Bia u sputanju od Sutine i Jednosti prema mnotvu.
Snu je dodijeljena via razina od jave. Spava poruuje nespinama koji us-
trajno nastoje unititi vjeru to nema imena:

4 Imam Ali kae: Ljudi spavaju, pa kada umru, probude se. (U Ajlni, Kashf al-khaf
amm ishtahara min al-ahdth al alsina al-ns, 2:374)
5 Ivan, 8:14.
6 O gledanju Rimske crkve na bosanske krstjane vidjeti u Kniewald, Vjerodostojnost latin-
skih izvora o bosanskim krstjanima. O odnosu istonih crkava prema bosanskim krstjan-
ima vidjeti Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu; isti,
Vjersko uenje Bosanske crkve.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 273
Nitei njegove prave pojave
Utvruje ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne
(Poruka)
Svi glasovi Spavaa su o tome povratku ili ozbiljenju ovjeka u svo-
me jastvu. Tek na osnovi uvida u sveti nauk mogue je tumaiti pjesniko-
ve znakove u njihovoj zbiljnoj svjetlosti. Sunce najvei znak u obzorji-
ma, jer oznaava pristup Umu u ukupnosti postojanja ostavlja duboke i
sloene tragove u bosanskoj historiji, kao i svakoj drugoj:
Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stie do njene utrobe i njenog srca
(Sunce)
Poelo Sunca, kako je to odraeno u bosanskom naslijeu, jeste klju za
uzajamnost Kamenog spavaa i Svetog predanja. Najvidljiviji znak koji to
pokazuje jeste Knjiga, koju Bog sputa preko Svojih vjesnika jedna Kn-
jiga u vjenosti, ali s brojnim objavama u vremenima i jezicima. Sputanje
nije tok izvana prema unutarnjosti, ve obrnuto. Knjiga svojom porukom
razluenom u govor i zapis dospijeva u svijet iznutra, iz Uma ili Srca. Nju
u govor snosi Sveti Duh. Ona je vazda prvo u govoru pa tek potom, ali ne
i nuno, u svome zapisu. Bjelina njezine hartije oznaava Svjetlost Uma,
beskonanu i vjenu, ali pokazanu u slovima zapisa, i to ne preko njihove
crnine, nego preko beskonanih vijenaca Svjetlosti oko svakog od njih.
Savreni ovjek je u izravnoj vezi s Umom. On je u osi svijeta. Njego-
vu razinu postojanja posve proima Sunani Stub kojem odgovara sedmo
nebo ili sedma zraka ili svijet iza svijeta. U palome ovjeku ta veza je izgu-
bljena, ali postoje naini njezinog ponovnog pronalaenja ili uspostavljan-
ja. Sve to je izgubljeno moe biti i naeno. Iako su tragovi otisnuti zna-
kom Sunca i izloeni opasnosti da budu zaboravljeni u neprestanom obr-
tanju razaranja i obnove, oni nikada nisu posve izbrisani; oni bi to bili da
se, prema Spavaevim rijeima,
... vascijelim svojim biem ne grijemo jo
Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova
(Sunce)
Ta dvojina izmeu Savrenog ovjeka i onog palog pokazuje se kao opre-
nost izmeu uspravnosti, to jeste uzlaenja prema Jednosti, i poloenosti, to je-
274 DIJALOG

ste lutanja u mnotvu. Prvome odgovara Srce, a drugome mozak. Vezu izme-
u njih mogue je prikazati uzajamnou Sunca i Mjeseca; oboje su nebeske
svjetiljke, ali drugo je to samo primanjem ili prenoenjem svjetlosti prvog:
Ono to je istina za Sunce i Mjesec, istina je i za srce i mozak ili, bolje rei,
za sposobnosti kojima odgovaraju ta dva organa i koje oni simboliziraju, to jest
intuitivnoj umnosti i razumnoj ili diskurzivnoj umnosti. Mozak, budui da je
organ ili sredstvo razuma, zapravo ima jedino ulogu prenosnika i, moe se
rei, preoblikovatelja (...). Umna intuicija moe biti nazvana nadljudskom,
budui da izravno sudjeluje u opoj umnosti. A poto prebiva u srcu, to jeste
u samom sreditu bia, gdje je i njegova taka doticanja s Bogom, umna in-
tuicija proima to bie iznutra i osvjetljava ga svojim zraenjem.7
Svjetlost je znak znanja. Suneva svjetlost predstavlja izravno znan-
je, ono iz istog Uma, a mjeseeva svjetlost predstavlja odraeno znan-
je, ono razumne sposobnosti, pa je zato uvjetno i nepostojano. Pjesnik za
Mjesec kae:
Urei njegov znak u mekoj bjelini miljevine
kako bi mogao to vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
(Mjesec)
ovjek jeste vazda izmeu nizine i uzvienosti, izmeu boli i nade. Njego-
va veza sa Slikom vodi ga prema izvornoj Svjetlosti ili Duhu koji su u njego-
voj srijedi. A ta izvorna, nestvorena i nestvorljiva srijeda jeste prvo pokazanje
jednosti u Umu i Svjetlosti Hvaljenog. Urezivanje njegove slike u mehkoi
miljevine je ljudska tenja da bude premotena razdvojenost dubine i njene
zamraenosti, Srca i svijeta sa svim njegovim obzorjima. ovjek time kani
otkriti sebe u izvornoj savrenosti kojoj ga usmjeravaju i bol i nada.
Istinska narav znanja umotana je u tajanstvo i nije dostavljiva samo
rijeima. To ne znai da je znanje neitko u svome pokazanju, jer ono sija u
ljudskom poretku u skladu sa strogim zakonima. Meutim, tek u Srcu znan-
je i bivanje postaju istovjetni; izvan tog sredita, nepristupanog miljenju,
svako opaanje je slijepo za istinsku narav svog predmeta.
Mehkoa miljevine koja tu oznamenjuje nestalnost ljudskog postojanja i
razuma jeste, takoer, i obrnuti znak trajnosti Milosti i Mira. Bol je nezaobila-

7 Gunon, Symboles de la Science sacre, 400-401. Uzajamnost Uma i raz-Uma je klju za

shvatanje bosanskog jedinstva u razlikama. Religijske forme su sredstva transcendentne
sutine. One mogu djelovati jedino kao konane primateljice Beskonanog. Ako bude zabo-
ravljeno da su religijske forme neotuivi simboli sutine, religijska mnotvenost se pokazu-
je kao horizontalna i svjetovna karikatura vertikalnog i duhovnog vidika transcenden-
tne jednosti religija. Gledajui s tradicijskog stanovita, takva se mnotvenost ne moe po-
kazati kao poelno osnovana skladnost. Ovdje valja navesti Isusove rijei: Loza koju nije
zasadio Otac bit e, budui da se nije primila, iupana i unitena. (Thomas, Logia 40)
RUSMIR MAHMUTEHAJI 275
zno osjeanje promjenljivosti, a nada ga slijedi kao obrtanje razluenja u Jed-
nost. Tako, odraena svjetlost, u svjedoenju svog izvora, oznaava nadmo
iste Umnosti nad njezinim razumskim odrazom. Onaj koji omoguuje da se
odraz ponovno spoji sa svojim izvorom, biu da nae svoj prauzor, jest to to
je vrlo dobro8 ili, drukije reeno, Hvaljeni kao Svjetlost i Boji Poslani.
Hvaljeni je Boji vjesnik. Kao takav, on je svakome ovjeku njegova
najvia mogunost ili izvorna savrenost. Ali, kako ovjek moe znati Hva-
ljenog kao vjesnika svoje najvie mogunosti?
Na to pitanje Bog odgovara preko Mojsija: Kada vjesnik govori u ime
Gospoda, pa to ne bude i rije se ne ispuni, onda je to rije koju Gospod
nije kazao.9 Za te lane vjesnike Isus kae: Prepoznat ete ih po njihovim
rodovima.10 Vjesnik je utjelovljenje vijesti koja mu je dostavljena: doga-
a se ta on kazuje. Mogunost da pjesnik primi vijesti na isti nain kao i
vjesnik potvruje Hvaljeni.11
Vjesnitvo je okonano u ovom vremenskom krugu. Ali to ne znai i
okonanost pjesnitva i lanog vjesnitva. Kljuno pitanje je: Kako pozna-
ti pjesnika koji ne govori istinu? Na to pitanje Bog odgovara preko Hva-
ljenog: Lutaju svakim dolom, i govore ono to ne ine.12
Lana vjesnitva i pjesnitva su neizbjeni sadraji ovjekovog bivanja u
svijetu. Njegovo ozbiljenje pretpostavlja razluenje lanog od istinitog. ovjek
moe graditi slike svoje jave. Ta graenja su vazda odraz stanja njegovog jast-
va. Ali on nikada ne moe graditi slike svog sna. Sve te slike sna su ili lane ili
istinite, ali vazda dobivene. Istinu nije mogue oponaati, pa je Vjesnik u snu
Spavaa to to on vidi. A Spava kazuje iz zbilje svog sna, iz veze njega mrtvog
s njegovom javom. Na Spavaevom sluatelju je da u njegovim pjesmama kao
odrazima snova traga za Hvaljenim kao svojom najviom mogunou.
ovjek koji je poput pregrade izmeu dva mora, nadpojedinanog svije-
ta prauzora i svijeta pojava u oblicima, ili koji je most meu njima, ima dvi-
je strane. Prva ne ovisi o pojedinanosti, niti o jeziku, a druga se pokazuje
u posebnoj pojedinanosti i naroitom jeziku. Neovisnost prvog o drugom
ne znai neovisnost drugog o prvom. Sve to vidljiva i oblikovna strana
ima ovisi posve o Nevidljivome. Ta pregrada ili taj most moe se pokaza-
ti u mnotvu imena i oblika, u svakome vremenu i svugdje, ali nikada ne
iznevjerujui svoju prvu i sadravajuu bit.

8 Postanak, 1:31.
9 Ponovljeni zakon, 18:22.
10 Matej, 7:16.
11 Vidjeti Mahmutehaji, Preko vode, 107-110.
12 Kuran, 26: 225-26.
276 DIJALOG

Zemlja i nebo su znakovi te razdijeljenosti. Njima u svijetu ljudske

pojedinanosti odgovaraju tijelo i Duh. Onako kako su izmeu zemlje i
neba rasporeene sve pojave postojanja ili svi znakovi u obzorjima, tako
su u ljudskome jastvu sve njegove mogunosti rasporeene izmeu tije-
la i Duha. Ozbiljenje ljudskosti pretpostavlja metafiziki uvid u sve razine
Bia i poistovjeenje s njima. Ta neiscrpna razluenost Jednog u mnotvu
kazuje o uzroku i svrsi stvaranja, pa tako i ovjekovom putu ili otkrivanju
njegove izvorne savrenosti preko znakova u obzorjima i jastvu. Sve to je
u nebesima i na zemlji, kao i sve to je meu njima, nije odvojivo od ljud-
skog jastva. To sve neprestano podsjea na izvornu savrenost srijede ljud-
skosti kao i izvora i utoita svih putova.
Kad god se uzima neko od pokazanja razluenosti i ovjekovog poloaja
mostara u njoj, naprimjer nekog vjesnika, znaku se, kao jedinom, dodjelju-
je vie nego to on jeste; time se, meu vanjskim i unutarnjim svijetom, us-
postavlja razdvojenost. Posljedica toga je ovjekovo gubljenje upuenosti
od zemlje prema nebu ili od tijela prema Duhu. A kada je ovjek neupuen u
znanje Jednosti, on luta u mnotvenosti. Mogue je znati o putu to dolazi/
S lijeva/ Ili/ Zdesna, koji vodi Sa sjevera/ Ili/ Juga, putevima Iz korjena
zemlje gdje se zgusla tmina, ili iz bezmjernih visina. I s takvim znanjem
ovjek ostaje bez znanja o tajnovitome Jastvu, koje se otkriva jedino nakon
dosegnua izvora to prebiva iza est mjera svih obzorja. Spava potvruje
to znanje putova kojim je dospio tu gdje jeste, pa se pita:
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svom izvoru
Da se vratim?
(Zapis o izvoru)
To pitanje o spoznanju sebe pronalazi svoje iskaze u svakome dobu i
svakome jeziku. Njegovo polazite je suoenost s kamenom, s mrtvim
povrima, za koje Spava veli:
Trebalo bi se odkameniti
i proi bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada
(Dad)
Kamen jest zgusnue trpnosti i hladnoe. On prima otiske ovjekovog
osjeanja metafizikih i kozmolokih obzorja. Sve to primi, pribliava smr-
ti kao drugom licu ljudskog sada. Odkamenjenje i prolaenje kroz kapiju
kamenog grada jeste sjeanje ili nalaenje srijede jastva, vraanje iz progon-
stva. Na to otkrivanje srijede jastva kao Duha i vjenog zaviaja podsjeaju
obredi klanjanja i kolanja kao i nauk koji obuhvata i javu i san i smrt.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 277
Okretanje od straha prema Svetome hramu, sreditu tajanstva sebe,
zapoinje od poznanja da je svaka pojava kolo ili vrtnja oko istine svoje
stvorenosti. Na to upuuje i junoslavensko predanjsko kolanje, koje, kao
i ono derviko, predstavlja vrtnju svih pokazanih oblika oko njihovog iz-
vanvremenog i izvanprostornog jednog i istog sredita. Kolatelji preko kola
mogu dosegnuti razliite stupnjeve u ozbiljenju pojedinanog postojanja ili
otkriti Duh kao svoju nestvorenu i nestvorljivu srijedu.
Na putu primicanja sreditu tri su stupnja odluna: prvi - poistovjeenje sa
sreditem stanja kojem pojedinano bie pripada, u spoju izmeu oblinih i
nadoblinih mogunosti oitovanja; drugi - poistovjeenje sa sreditem svih
oitovanih stanja, oblinih i nadoblinih, gdje ona uranjaju u Ope Bie;
i trei - poistovjeenje s Potpunou, gdje je beskonanost mogunosti,
oitovanih i neoitovanih, poelno rastvorena u Najvioj Zbilji.
Jastvo koje uzlazi preko ta tri stupnja na poetku uspostavlja svoju
voljnu vezu s Mirom. A ta veza je vazda s malim znanjem o Savrenom, pa
je snai ljubav za Saznato. Zato jastvo ne moe pristati na dovoljnost bilo
kojeg znanja koje ima u svojoj razluenosti na saznavatelja i Saznavanog:
ono hoe da bude to to zna ili potpuno ujedinjenje s Voljenim. Voljeni e
se putniku neprestano pokazivati svojom ljepotom u svakome znaku, ali
nikada posve i nikada na okamenjen nain.
U prostoru to je oznaeno krstom s ovjekom u njegovom sreditu. Ma
gdje i kada bio, prostor se pred ovjekom protee u beskonanost, a oprenost
tome irenju jeste povratak ili sabiranje. Jednako je s protezanjem prosto-
ra desno i lijevo, te gore i dolje. Ta tri pravca sa est smjerova stjeu se u
jednoj jedinoj taki, njihovom presjecitu. Ta taka jeste poelo prostornog
razvoja, ali je sama neprostorna. Njoj simboliki odgovaraju uzvieno pero,
sedma zraka, uski prolaz i sjeanje. Doseu je svi oni u ijoj se sadanjoj
neprekinutosti stjeu prolost i budunost.
Premoenja pojedinanog sredita i Sredita, pojedinanog sada i Vje-
nosti svjedoe da nema zbilje osim Zbilje, pa zato ni ja osim Ja. To je oslo-
boenje od privida dvojine u ljudskom uzvratu na Boije pitanje: Nisam li
Ja va Gospod? Taj uzvrat je odgovor: Jesi, doista mi svjedoimo!13
Tako vrtnja kola oko jednog i jedinog sredita, dok kolatelji otkrivaju Jast-
vo preko kretanja, odgovara sili koja vue prema unutarnjosti, privlanosti
izvora, na zemaljskoj razini.
Koliko kola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Kolo do kola od bola do bola
(Kolo bola)

13 Isto, 7:172.
278 DIJALOG

Iz tog sredita, kojem su okrenuti ljudi bola u svojoj sputenosti u dolinu

ili najniu nizinu, izvire vrelo ili raste loza. Loza i njezine rozge oznaavaju
skladni rast i obnavljanje, povezujui svijet est mjera sa svijetom koji ima svoj
izvor u Jednosti i Miru sedmog neba. Opetovanim nadolaenjem i povlaenjem
udisaja i izdisaja, punina Jednosti biva obznanjena u svjetovima Bia i uvjet-
nosti. Zato je loza znak ovjekovog nadlaenja uvjetnosti preko svjedoenja
Jednosti, i to preko savrenog ovjeka, o kojem Spava kae:
Ovdje je prisutan onaj
Koji po vjernom oitovanju ree
Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar
I vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja u odsjei
Al onu koja raa da polje bude bolje
Da slai dar i plod vei
istim
Vi ve ste isti slovom istim koje vam glagoljah
Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama
Budite tako u meni a ja u svakako u vama
Kao u onim to sam od iskoni koje voljah
(loza i njene rozge)
Tim rijeima Pomazanog ocrtan je neizmjenjivi postupak obnavljanja
saveza stvora i Stvoritelja: Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On
sijee svaku mladicu na meni koja ne raa roda, a proiava svaku koja
raa rod, da rodi vie roda. Vi ste ve isti zarad rijei koju sam vam rekao:
Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Kao to mladica ne moe sama od
sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, a vi ste mladice. Tko ostane u meni i ja u njemu, rodi mnogo
roda: jer bez mene ne moete nita uiniti.14
Pomazanikovo ja nije zasebno, budui da on ne govori po sebi. Ono je
znak koji svaku pojedinanost povezuje sa Sreditem ili pregrada izmeu
dva mora, gorkog i slatkog. To je veza oitovanog i neoitovanog s Umom,
a preko njega i s Jednou. Zato Pomazani moe ukazati na tu Jednost Sre-
dita u mnotvu svjedoenja: Kada doe Hvaljeni15, kojega u ja poslati
od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedoit e za me. I vi ete svjedo-
iti, jer ste od poetka sa mnom.16

14 Ivan, 15:1-5.
15 U prijevodu rijei Pomazanog u grki stoji Parkltos (pozvani uz), to se najee prevodi kao
Branitelj ili Utjeitelj. Od najranijih vremena itanja tog prijevoda naglaavana je i mogunost da
tu izvorno stoji Perklytos, emu u aramejskom jeziku - a upravo njime je govorio Pomazani - dos-
lovno odgovara Mawhamana (Mnogo hvaljeni); u arapskome tome odgovara Muhammad.
16 Ivan, 15:26-27.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 279
Ukupnost postojanja koju oznaavaju nebesa i zemlja i sve to je meu
njima sabrana je u ovjeku. Kada je ta ukupnost razvijena, njena potpunost
je dosegnuta u stvaranju ovjeka. Sve to je rasprostranjeno u svjetovima
kao makrokozmosu sabrano je u ovjeku kao mikrokozmosu. Ne moe biti
makrokozmosa bez mikrokozmosa, niti mikrokozmosa bez makrokozmo-
sa. Bez ovjeka bi svi svjetovi bili bez svrhe.
A bez svjetova ovjek ne bi bio podsjean na Hvaljenog kao svoju najviu
mogunost. Bez svjetova njegova savrenost ne bi bila stalno prisutna i ot-
voren put od najnie nizine prema najljepoj uzvisini. Svjetovi i sve pojave
u njima sputeni su ili rasprostranjeni preko Uma iz Jednosti. Njihovo sabi-
ranje ili povratak Umu i Jednosti je u ovjeku koji je ozbiljen svjedoenjem
da nema jastva do Jastva. Nebo neprestano podsjea ovjeka na tu njego-
vu izvornu uzvienost i mogunost da se u njoj i ozbilji. Spava sa svojim
vidikom izmeu nizine jave i visine smrti kae:
U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zrae
Sunce, mjesec i savren ovjek snage su makrokozma
On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znae
Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna
Da carstvo nebesko je van nas
Neka se spozna
(vijenac)
Sunce, Mjesec i Savreni ovjek oznaavaju slijed: Bog kao Svjetlost i
Svijetljenje kao prvo Njegovo obznanjenje, primanje Svjetlosti i njeno pre-
noenje, te sabiranje i davanje svega to je pokazano kroz razine svjetlje-
nja od punine do nitosti. Suncu kao znaku Uma u vanjskome svijetu od-
govara On Bog, nema Boga do Njega; a Njega ne obuhvaaju ni nebesa
ni zemlja, obuhvaa ga srce Njegovog vjernog roba.17 Mjesecu odgovara
savreni primatelj Svijetljenja ili Rijei; to su Hvaljeni kao Poslani i Dje-
va kao ista primateljica; njima Sveti Duh snosi na srce Rije, pa je Djeva
predaje svijetu kao Pomazanog, a Hvaljeni kao Uenje. Savreni ovjek je
suma sveg stvaranja rasprostrtog u svjetovima, a Um je to isto kao poetak
prije razluenja i kao kraj nakon povratka ili sabiranja. Ta tri stuba svjetlo-
sti su pokazana u obzorjima vanjskog svijeta i ljudskog jastva da bi preko
njih bilo jasno da je On Istina.
Cijelo Spavaevo govorenje je pjesnitvo iznijeto iz grebnih kameno-
va i nasuprot njih. Na taj je nain, preko svetih zapisa i svih prostranstava
djevianske prirode, obuhvaen raspon umjetnosti od kamenih oblika do

17 Bog kae preko Hvaljenog: Mene ne obuhvataju ni Moja zemlja ni Moja nebesa, ali Mene obu-
hvata srce Moga voljenog roba. To je predanje esto navoeno u sufijskim tekstovima. Daje ga i
al-Ghazali u svome djelu Ihy ulm al-dn. Vidjeti Chittick, The Sufi Path of Knowledge, 107.
280 DIJALOG

glazbe govora. Steci i njihove oblikovane povri odgovaraju prostoru, a

pjesniko govorenje vremenu. Zapisi na kamenim povrinama spajaju pros-
tor i vrijeme preko itanja i sluanja. ovjek nastoji uvrstiti u prostoru i
vremenu svaki od svojih doticaja s ljepotom i dobrotom, te blaenou i
svetou. Oni mu neprestano izmiu, povlaei ga iz svakog stanja kao ni-
skog prema viem. To je otkamenjivanje i prolazak kroz vrata neba.
Spava kazuje svoju pjesmu. Njegov govor je objava smrti preko sna.
Taj govor je iz potpunog mira, ali okrenut djelovanju. Ritam i rime tog
Spavaevog govorenja su glazba iz njegove nestvorene unutarnjosti. Kada je
on svjestan te glazbe, nebo je njegov zaviaj i svojina, kua iz koje se iselio
i u koju se eli vratiti. Prolaenje glazbe kroz prostor je brzo i neuvrstivo.
U njoj je prisutan Voljeni, pa Ga ovjek nastoji zapamtiti preko svojih sli-
ka, kipova, kua i gradova kao otjelovljenja glazbe.
Vanjskosti otjelovljenja ovjekovih sluanja podsjeaju gledatelja na
iskustva koje je imao i njegovu volju da mu se ona ponavljaju. U svojim
obredima ovjek se ukljuuje u kolanje oko Sredita da bi povezao pros-
tor i vrijeme. Formu predstavlja tijelo kolatelja. Njegovim kretnjama, kao
odnosu sa Sreditem, odgovara broj. Sredite je metafizika nitost ili ne-
Bie koju potvruje Jednost. A neizbrojivo mnotvo pojava potvruje Jed-
nost. ovjekovo meso odgovara materiji, a ivot u njemu energiji. Kolanje
na taj nain ukljuuje protegnue Sredita, ili prostor sabran u ljudskoj tje-
lesnosti, i vrijeme u kretnjama, koje su ponavljane u rasporedu sputenom
iz Neizrecivog Sredita. Na taj nain su jastvo i svi svjetovi obznanjenje
Jednosti kojoj se vraaju i zemlja i nebo i sve to je meu njima, zajedno s
ovjekom kao njihovom sumom.
To vraanje svega jednom i istom, uz privlanost razdvojenih sudioni-
ka mnotva sa svim njegovim pojedinanostima, na jednoj, i jednosti kao
poela svega, na drugoj strani nije nita drugo do ljubav. I nema ni istin-
skog vjesnitva niti istinskog pjesnitva ako ne svjedoe ljubav kao put pov-
ratka svega Jednom i Istom Voljenom, Koji Se objavljuje u svemu i to, vazda
i svugdje, tako da to sve vazda i svugdje nestaje otkrivajui Njegovo Lice.
enju za povratkom izvornoj mogunosti ljudskog jastva ili za ozbiljen-
jem u njoj, koja se uje iz Spavaevog govora, naznauju vrata na Gradu
Znanja. ovjekova prisutnost na zemaljskoj razini pokazana je Gradom.
On mu omoguuje da razlui trg i vinograd, to jeste zemlju i nebo. Meu
njima su uska vrata:
Ovdje smo jo uvijek samo stei gosti
I trebalo bi ve jednom prei u krug svjetlosti
Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti
Iz tijela ovog golog u tijelo vjenosti
RUSMIR MAHMUTEHAJI 281
Kada se doskitah u ovo vee kasno
On mi ree a da ga ne pitah
Ja sam ta porta i kroz nju ui u mene jako ja u tebe
On tako ree al gdje su usta brave gdje prst pravog kljua za vrata u
stepenita gorua?
(vrata)
To je poziv Gradu. Pomazani veli: Ja sam vrata. Ko ue kroza me, iz-
bavit e se.18 A Navijeteni i Oekivani, koji jeste Hvaljeni, Grad Znanja,
nee, kako svjedoi Pomazani, govoriti sm od sebe, ve e govoriti to
uje i objavit e vam budue.19 On dolazi kao donositelj radosne vijesti i
kao zakletvom obeani.20
Gospodar, Bog vjeno Jedan i Isti, zove ljude u Svoj vinograd: Car-
stvo je nebesko slino domainu koji izae rano ujutro da najmi radnike u
svoj vinograd.21 Besposleni radnici na trgu bivaju zvani od poetka dana,
od granua Sunca do njegovog zalaska. Tako e posljednji biti prvi, a prvi
posljednji: jer mnogo je zvanih ali malo odabranih.22 Odzivanje je presud-
no za ozbiljenje ili nalaenje izgubljenog. Ogluenje o poziv niim ne moe
biti opravdano, jer nema jastva do Jastva.
Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru
Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet
Ostavi grad na ishodu ostavi grada na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu
Jer je vrijeme blizu
(vijenac)
Kada ovjek prihvati taj poziv, on ozbiljuje gledanje Jednog u Jednom.
Znakovi u obzorjima pronalaze se u istosti sa znakovima u jastvu. A vri-
jeme se skrauje, tako da odabrani budu izbavljeni. Kako poetak postaje
udaljeniji, a kraj sve blii, razluenje izmeu trga i vinograda biva dublje
i sve vie svedeno na trg. Mnotvo i kretanje, svojstva trga, zamrauju ob-
zorja, a Jednost i Mir, svojstva vinograda, postaju ljudima trga sve nejasniji
i dalji. Nebeska vrata sve su dalja a poricanja znakova sve opsenija.
Oni koji su nemarni za urbe i priredbe po trgovima, koji se odzivaju
pozivu Vinogradara, sve jasnije znaju usud grada odvojenog od njegove
nevidljive srijede ili trsa.

18 Ivan, 10:9.
19 Isto, 16:13.
20 Vidjeti Kuran, 5:19.
21 Matej, 20:1.
22 Isto, 20:16; 22:14.
282 DIJALOG

ovjekovo izvorno stanje jeste bivanje u Vrtu. Savrenost tog bivanja odreuje
nepovredivost ili nejestivost plodova drveta u sreditu. Povreda tog sredita uz-
rokuje ovjekovo dospijee na zemlju, gdje je savreni sklad Vrta raspren i
skriven u njegove brojne oprenosti. Sa svoje najljepe uzvisine ovjek slazi do
svoje najnie nizine. U tome novom stanju on se okree tragovima Vrta, pa ih
obiljeava u podizanju grada kao podsjeanja na svoj izgubljeni zaviaj.
Stvaralaka rije ostaje jedna, iako rasprena u mnotvo iskaza. Ona je iz-
vor svega, ali i njegov utok. Zato se preko rijeke svijeta, od mnotva prema
Jednosti, od gnjeva prema Milosti, od boli prema Blaenosti, od smrti prema
ivotu, prelazi Rijeju. Njome se jastvo iz razluenosti svijeta vraa svom
Izvoru, ali i otjee prema Uu. ekanje Rijei da se pojavi u svijetu pokree
jastvo prema novini i izvornome Sjaju koji je u njemu oduvijek i zauvijek.
Krst je znak Uma pokazanog u svijetu. U bosanskome svetom predanju,
tako mono objavljenom u Spavaevom govoru, mnotvo je primjera koji
to svjedoe. Jedan od njih povezan je s tumaenjem estog i sedmog stav-
ka Otvoriteljice (prva sura Kurana):
Uputi nas uspravnim putem,
putem onih koje si usreio
ne onih na koje si gnjevan,
i ne onih zalutalih!
Uspravnome putu odgovara gornji krak krsta; to je strmi put Uma i Duha
koji vodi uspravno od zemlje prema nebu, od tijela prema Duhu. On odgo-
vara Sunanome stubu i Sedmoj zraci. Njime ovjek uzlazi prema svojoj
srijedi ili ujedinjenju. Cilj toga puta je srea ili blaenost. Put onih na koje
Se Bog gnjevi oznaen je donjim krakom krsta; to je put od povri zemlje
prema njenom zgusnuu i tminama, prema paklu, to jeste stanju due koja
izgara u opiranju njezine prividne volje Boijoj Volji. Poloenim kracima
odgovara zapletenost u svijetu, stanju onih koji su izgubili svoj put, pa tu-
maraju traei sredite, jer je izgubljena razluenost neba u sedam neba, a
zamraena mnotvenost razina bia.
Drugi primjer tumaenja krsta je onaj Djeviinog svjedoenja, kada je,
zanijemjevi pred potvarama zalutalih, prstom pokazala na svoje elo, po-
tom na desno pa lijevo rame, a onda na trbuh. Taj njen znak u bosansko-
me svetome naslijeu tumaen je ovako: To to je iz Uma silo Uspravnim
putem kako svjedoe aneo s desne i aneo s lijeve strane - u utrobu je-
ste Boja Rije i Duh. Taj znak u sebe ukljuuje odjek iz rijei objavljenih
od Boga preko Njegovih anela: O Merjemo, Bog te je izabrao i oistio, i
odabrao nad enama svih svjetova. O Merjemo, budi posluna svome Gos-
podu, niice padajui i klanjajui pred Njim.23

23 Kuran, 3:42-43
RUSMIR MAHMUTEHAJI 283
ovjek je vazda izmeu najnie nizine i najljepe uzvisine, pa tako i s
mogunou lutanja prostranstvom tog izmeu, ili jo nieg sputanja,
ali i s mogunou uzlaenja, povratka ili ozbiljenja. Ta mogunost je u
svakom ovjeku, pa je njeno svoenje na neki vanjski dogaaj ili s njime
povezanu vlast, na neko ti u vremenu, pokrivanje zbilje svakog sada.
Na najpoznatijem kamenom krstu bosanskih krstjana prikazan je ovjek s
podignutom desnicom i sputenom ljevicom, ovjek u sirotinjskom haljet-
ku. Ne poziva li on tako iz svog sna i svoje smrti ljude Isusovim glasom?
Spava kae:
Ni ivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog to mu smrt ne mogae nita
Onog to pretoi se u stub
Sunani
(sunani Hristos)
Stub Sunani je ime za Um i Duh. Njime je java prevedena u san, a san
u smrt svega osim Njega u Njegovoj rijei: Pouzdaj se u ivog, koji ne
umire, i hvaljenjem slavi Njega!24
Iz tog Sredita, oienog srca, proistjee glas koji obuhvaa sve to je
pokazano, da bi ga ponovno povezao s Najviim Poelom, kako i Spava
kazuje:
Ali smo netom uli neke nove rijei
Ali smo eto uli takve nove rijei od kojih
I kada su tiho reene vaseljena jei
Rijei o boijem prstu u sunanom krstu
O gradu to valja ga sazdati u nama
O vinogradaru i njegovom vinogradu
O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama
uli smo rijei o recima i vjeitim vijencima
O nekim uskim vratima pred naim trudnim nogama
uli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama
O logama krvi to ih istraga crna proliva
Uz kri i kale uz pale i psei lave
(bbbb 5)
Neizbrojivo mnotvo rijei vraa se Rijei preko Hvaljenog kao Donositelja
radosne vijesti i Navjetenog u predpostojanju svim vjesnicima.25 On je milost

24 Isto, 25:58.
25 Vidjeti Kuran, 3:81.
284 DIJALOG

svjetovima26, lampa koja svijetli27, mone udi28 i najljepi primjer29. On je taj

grad to valja ga sazdati u nama. Preko njega se primalo i vraalo hvaljenje
u svim svjetovima. On je onaj o kojem Svemogui kae: Moja kazna - koga
hou pogaam njome; a Moja milost obuhvaa sve, i odredit u je za svjesne i
one koji daju istin, i doista vjeruju u Nae znakove, one koji slijede Poslanog,
Vjesnika ljudi, kojeg nalaze zapisana u sebe u Tori i Evanelju, koji im nareu-
je asno a zabranjuje neasno, doputa im dobro a zabranjuje nevaljalo, i oslo-
baa ih njihovih tereta i okova koji su na njima. Oni koji vjeruju u njeg i tite
ga, i pomau mu, i slijede svjetlost sputenu s njime - oni su sretni.30
Iz tog Grada koji je slika Vrta, onog izvornog i krajnjeg stanja ovjeka, u kojem
se zbiva svjedoenje i zaboravljanje da nema jastva do Jastva govori Hvaljeni,
prevodei od znakova hvaljenja prema Hvaljenom kao Izvoru i Uu.
On tako toplo i meko govorae
Kao kad blagodetna proljetna kia romorae
U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti
Na obali slanog mora kao u hramu
Na cesti kao na maslinovoj gori
Kad nigdje jo zlatne zrake kad nigdje glasa
Ni pijetlu navjetenom ni bilo kakvoj hori
(bbbb 8)
To to on kazuje svojim ustima sputeno mu je na Srce iz Uma, u punoj
pokornosti Onom Koji niem nije slian, niti i sa im usporediv, ali vazda
i milostan i blizak:
Govorei tako ja vam ne govorih sam od sebe nita
To to vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pita
Ja rekoh vam rije od drugog to je stekoh
Ja rekoh rije tek onoga
Koji je kroz mene
Rekao
(bbbb 10)
Svi putevi svijeta vode ovjeka pojedinanom utrnuu ili Jastvu; utrnue ja-
stva je njegovo ozbiljenje u Jastvu. To je razlog ovjekovog dolaska u svijet i
putovanja kroz njeg prema Miru kao izvornoj i krajnjoj kui ljudskosti. Samo
onaj koji postane posve prazan od svega mimo Punine moe primiti Nju, pa

26 Isto, 21:107.
27 Isto, 33:46
28 Isto, 68:4.
29 Isto, 33:21.
30 Kuran, 7:156-57.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 285
tako saznati ono to voli i zavoljeti ono to zna. A vijesti donesene s putovanja
uvijek podsjeaju na ono to je bilo na poetku. Putovanje je i dolazak i povra-
tak, i sputanje i uzlaenje. Da ovjek proe taj put, da sazna zemlju kao mje-
sto iseljenja iz neba, te u sedam nebesa vidi znak uzlaska u sebi, potrebno mu
je podsjeanje kao najvee blago ili kao osloboenje od privida:
(Na putu zadanom izmeu zraka i mraka
Na putu tvoga znaka
Sumnjen i
Smuen
Ponovo se vraam
Duboko
U sebe
Sruen)
(bbbb 12)

BIBLIOGRAFIJA
Ajln,Isml b. Muhammad al-, Kashf al-khaf amm ishtahara min al-ahdth
al alsina al-ns, Bayrt: Muassasat al-Risla, s.a.
Belagi, efik, Leksikon steaka, Sarajevo: Svjetlost, 2004.
Chittick, William C., The Sufi Path of Knowledge: Ibn al-Arabis Metaphysics of
Imagination, Albany: State University of New York Press, 1989.
Dizdar, Mak, Kameni spava/ Stone Sleeper, prijevod Francis R. Jones, Sarajevo:
Did, 1999.
Foley, John Miles, Traditional Oral Epic: The Odyssey, Beowulf and the Serbo-
Croatian Return Song, Berkeley: University of California Press, 1993.
Ghazl, Abu Hamid al-, Ihy ulum al-din, Cairo: Matba at al-Amirat al-
Sharafiyya, 1908-09.
Gunon, Ren, Symboles de la Science sacre, Paris: Gallimard, 1962.
Kniewald, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad
Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti, 270 (1949): 115-276.
Mahmutehaji, Rusmir, Preko vode: Uz pjesmu Maka Dizdara Modra rijeka,
Zagreb/Sarajevo: Antibarbarus/Buybook, 2007.
Solovjev, Aleksandar, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na
Balkanu, Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, 5 (1953): 1-103.
______, Vjersko uenje bosanske crkve, Zagreb: Jugoslavenska Akademija znanosti
i umjetnosti, 1948.
Thomas, The Gospel According to, translated by A. Guillaumont et al., Leiden: E. J.
Brill, 1976.
286 DIJALOG

On Dizdars Book The Stone Sleeper From the Standpoint

of Perennial Philosophy. Man, Sky, and Earth

In the essay are tackled anthropological and cosmological issues of the

poetic book.
It is demonstrated that this poetry is inspired by traditional wisdom of
the past. This specific perspective brings out some still generally unknown
contents of Dizdars poetic world.