Professional Documents
Culture Documents
2008 Dialog 3 4 Full PDF
2008 Dialog 3 4 Full PDF
Ogledi
Rusmir Mahmutehaji
O Dizdarevoj knjizi Kameni spava u vidiku perenijalne filozofije .... 271
Rodne politike
pred novim izazovima
Martha A. Ackelsberg i Mary Lyndon Shanley
Privatnost, javnost i mo
1 Vidi Locke (1963, par. 4-9, 54-63, 95-99) o razliitim vrstama slobod; takoer vidi Rous-
seau (1978, knjiga I, pog. 2,6,8) o razlici izmeu prirodnih slobod i politikih ili
graanskih slobod.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 9
odnosi unutar takozvanog privatnog podruja, odnosi dobrovoljne (ekonom-
ske) razmjene, intimnosti i ivota u obitelji, nisu unutar pitanja moi. Drugo,
privatno je podrazumijevalo ukljuivanje svega to nije bilo politiko,
to znai ekonomske odnose, prijateljstvo i dobrovoljna udruenja/zajed-
nice, kao i domainske i obiteljske odnose.
Do kraja devetnaestog vijeka, razvoj industrijskog kapitalizma i, posebno,
Marksove kritike odnos unutar kapitalizma, su bili inicijatori, pa ak i za
mnoge ne-marksistiki orijentisane teoretiare/ke, proirenja ideje javnog,
i to procesom ukljuivanja ekonomske aktivnosti unutar iste. Teoretiari/ke
su poeli/e prepoznavati da su odnosi moi i dominacije struktuirani unu-
tar takozvanog slobodnog trita i, takoer, da su koncentracije ekonom-
ske moi duboko uticale na politike odnose. Marksisti su kritizirali libe-
rale za ograniavanje analize moi postavljajui je iskljuivo u podruje
politike i insistirali su na tome da javno podruje, gdje je analiza moi
adekvatna, treba biti proirena putem ukljuivanja ekonomskih, naroito
trinih odnosa. Iako je ovo stajalite ponudilo vanu kritiku dominant-
nom liberalnom gleditu, ipak je uveliko ostavilo netaknutim liberalne pret-
postavke da jo uvijek postojea privatna (i prema tome prirodna) sfera
nije vano mjesto konstruisanih odnosa moi i da je, prema tome, uveliko
nevana za podruje politike.2
Hannah Arendt se bavila ovom konstrukcijom granica javnog i privatnog,
ali je njeno stajalite nalo oslonac u Aristotelovskom naglaavanju javnog.
Argumentiranjem da u biti postoje tri podruja aktivnosti koja karakterizi-
raju ljudsko stanje trud, rad i aktivnost Arendtova je naglasila vanost
aktivnosti (analogno Aristotelovoj ideji javno-politikog) kao izraavanje
ljudske slobode i dostojanstva, realiziranjem jedinstvene osobnosti svakog
pojedinca/ke. Trud, suprotno tome, se odnosio na cikline bioloke pro-
cese roenja, rasta i raspada/izumiranja. U osnovi, trud je definiran potrebom
i svoje mjesto zauzima iskljuivo u okviru obitelji, podruju privatnog ili
domainstva. Aktivnost takvog truda iako neophodnog za odravanje
ivota i vrst je repetativna, nekreativna i privatna, i teko da moe izra-
ziti potpuni opseg ljudskih mogunosti. Rad je karakteriziran samosvjesnim
izmiljanjem i konstrukcijom i moe obuhvatiti kolektivnu aktivnost koja
realizira vane kreativne aspekte ljudske osobnosti. Meutim, i pored toga,
rad je ogranien; ostaje usmjeren na one zadatke neophodne za odravanje
ljudskog ivota, zadatke toliko ograniene potrebom da ne mogu ponudi-
2 ini se da, u nekim od njihovih rukopisa, Marx i Engels prepoznaju kako odnosi dominacija
i podreenosti, takoer, utiu na porodice; mada su ovakve odnose, veim dijelom, vidjeli
kao posljedice kapitalizma i smatrali da bi ovakva vrsta osobnih hijerarhij nestala sa soci-
jalizmom ili komunizmom. Posebno vidi Engels (1962, 214-241). Za neke od suvremenih
feministikih kritik vidi Landes (1989); Hartman (1976, 1981); i OBrian (1983).
10 DIJALOG
dentno muka glava domainstva. Ovaj rad Patemankove (kao i drugi kas-
niji radovi) je jasno ukazao da su strukture politike participacije, razumi-
jevanj znaenja pristanka i ideja o tome ta sadrava autonomnost neop-
hodnu za graanstvo, bile utvrene na preutnim pretpostavkama o dostup-
nosti individualnih graana za uee u politikoj aktivnosti. Ove preutne
pretpostavke su podrazumijevale, u veini sluajeva, da bi dnevne aktivnos-
ti pruanja brige i panje, kao i podrke mukom graaninu i njegovoj
obitelji bile obavljane od strane nekoga drugog, bilo njegove ene ili drugih
en njegovog domainstva. Meutim, pitanje bilo koje politike uloge za
ene, ili prirode njihovog odnosa prema mukarcu, je bilo u potpunosti zane-
mareno. Obiteljski ili domainski odnosi su imali status nepolitikog ili
privatnog pitanja. Prema tome, dok su u klasinoj liberalnoj teoriji centralne
kategorije bile javno i privatno, teorija sama po sebi je bila poprilino
nesvjesna oroene prirode svojih kategorija. U mnogome, osiona javna sfera
demokracije i participacije je, efektivno, bila iskljuivo domena mukaraca
(Pateman 1980, 1988, 1989, 118-140).
Ostali/e teoretiari/ke su istraivali/e implikacije rascjepa izmeu
javnog i privatnog kako bi ostvarali jasniju feministiku viziju drutvenog
i politikog poretka. Michelle Rosaldo, kulturalna antropologinja koja je
pripisala univerzalnu seksualnu asimetriju rodnoj diferencijaciji javnih
i privatnih sfera aktivnosti u skoro svakom poznatom drutvu, pronala je
korijenje te diferencijacije u zajednitvu koje ene ostvaruju sa djetetom po
njegovom ili njenom roenju, kao i zajednitvu koje nastaje tokom podi-
zanja djeteta. Svuda je, tvrdi Rosaldo, bioloka injenica o trudnoi en
elaborirana unutar komplikovanog drutvenog sistema, u kojem mukarci,
u svojim institucionalnim odnosima srodstva, politike i ostalog, definiraju
drutveni poredak, dok su ene njihova suprotnost (Rosaldo 1974, 34;
vidi takoer 22-35). Kao rezultat, karakterni aspekti mukih i enskih ulo-
ga u drutvenim, kulturnim i ekonomskim sistemima mogu biti povezani sa
univerzalnim, strukturalnim opozicijama izmeu kunih i javnih domena
aktivnosti (1974, 35). Osnova za prevazilaenje subordinacije ena, sma-
tra Rosaldo, se nalazi u aboliciji ove dihotomne distinkcije za postizanje
abolicije, ne samo da ene treba da se ukljue u javni prostor, ve i mukarci
trebaju da preuzmu odgovornosti u kui (1974, 42). Dakle, javno i privat-
no bi time nastavili postojati kao donekle odvojene domene karakterizirane
razliitim vrstama aktivnosti, ali granice izmeu njih ne bi vie bile podu-
darne sa rodnim podjelama.
Savremeniji kritiari/ke ukljuujui Rosaldovu (1980) su preispiti-
vali mogunosti o tome da li distinkcija izmeu javnog i privatnog moe
ikada biti odvojena od svog oroenog postanka i poloaja, kao i dinamike
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 13
moi i dominacije, koja se nalazi u samoj sri obje dihotomije. Miljenje
koje zastupaju jeste da je razotkrivanje dihotomnih rodnih konstrukci-
ja javnog i privatnog bilo od velikog znaaja, ali da sfere nisu niti jas-
no odreene niti diskretne; nepravde uinjene u jednoj utiu na odnose
u drugoj. Catherine MacKinnon tvrdi (1989), naprimjer, da svi muko-
enski odnosi, bilo da su intimne prirode ili ne, postoje unutar kontek-
sta drutvenih struktura, koje ukazuju i podravaju seksualnu dominaciju
mukaraca nad enama. Pa ak i ako ovakva dominacija ne utie direkt-
no na sve odnose, nejednakost raspodjele moi prouzrokuje razliite di-
menzije drutvenog svijeta.
Fiziologija mukarca definira veinu sportova, njihove zdravstvene
potrebe uveliko definiraju zdravstveno osiguranje, njihove drutveno dizaj-
nirane biografije definiraju oekivanja na radnom mjestu i uspjene karije-
re, njihove perspektive i interesi definiraju kvalitet stipendiranja, njiho-
va iskustva i opsesije definiraju postignua, njihova vojna sluba defini-
ra dravljanstvo, njihovo prisustvo definira obitelj, njihova nemogunost
slaganja sa drugim njihovi ratovi i vladavine definiraju povijest, nji-
hov odraz definira boga i njihove genitalije definiraju spol. Svaka razlika
mukarca od ene jeste ono to putem afirmativnog akcionog plana ulazi
u praksu, drugaije poznato kao muka dominantna struktura i vrijedno-
sti amerikog drutva (1989, 224).
MacKinnonova izriito tvrdi da pravni propisi i pravni sistem, dok su to-
boe rodno-neutralni, upisuju i ovjekovjeuju mo mukaraca nad enama
u oba takozvana javna i privatna domen.
Uglavnom, feministiki/e kritiari/ke su demonstrirale da je nemogue
razdvojiti, jednom i za sva vremena, to je javno a to privatno. Oba pojma
su drutveni konstrukti i implicirani jedno u drugom; a to pojedini obuh-
vata to se mijenja u zavisnosti od vremena i prostora. Privatnost implici-
ra podruje slobode i intimnosti, zatieno od intruzija ostalih pojedinaca/
ki i/ili drave, i voeno je ljubavlju i reciprocitetom, radije nego pravdom
ili moi. Ovakva granica, meutim, je sve samo ne nepromjenjiva ili nepro-
pustljiva. Kako tvrdi Susan Moller Okin: Domaa sfera je sama po sebi
kreirana politikim odlukama i ideja da drava moe izabrati da intervenie
unutar obiteljskog ivota nema smisla (Okin 1989, 111, 129). Kategorije
javnog i privatnog su obostrano meuzavisne i ne mogu se evaluirati neovis-
no jedna o drugoj. Prema tome, feministika analiza mora adresirati naine
na koje je mo implementirana unutar svakog od navedenih podruja, kao
i unutar distinkcije izmeu njih (vidi takoer Olsen 1983).
Nemogue je, dakle, jasno i trajno razdvojiti javno od privatnog; ne
samo da je znaenje jednog shvaeno dijelom kroz razliku naspram drugog, ve
14 DIJALOG
svaka kategorija sadri aspekte one druge.3 Ponudiemo samo jedan primjer:
obitelj, sutinska oblast privatnosti, postoji posredstvom zakona, koji defini-
ra tko i kako sainjava obitelj (vidi Moore v. Citz of East Cleveland; Village
of Belle Terre v. Boraas; Olsen 1983; i Ackelsberg 1989). Pravna definicija
obitelji je sporna, ne samo od strane onih koji zahtijevaju da drava pre-
pozna privatnost iz razloga njihovih netradicionalnih obitelji (npr. protes-
ti protiv odjela drutvene skrbi za ponone pretrese u domove korisnika/ca
drutvene skrbi ili potraivanje beneficija za partnera/icu iz homoseksualne
zajednice), ve takoer i od onih koji zahtijevaju da drava ospori obiteljsku
privatnost onima koji zlostavljaju ene i djecu unutar obitelji.4
U ovom momentu moemo se zapitati da li je feministika kritika jav-
no-privatne distinkcije utoliko razotkrila rodno-zasnovanu i nepropustlji-
vu prirodu pojmova javnog i privatnog, da bi ih mi trebali u potpunosti od-
baciti. Mislimo da ne. Ove analize neodreenosti javnog i privatnog suge-
riraju da su znaenje i upotreba ovih pojmova fokus ozbiljne politike bor-
be. Feministkinje Sjedinjenih Amerikih Drava su vie puta ulagale na-
pore za ponovno iscrtavanje granic javnog i privatnog i za razotkrivanje
politikih svrh za koje se distinkcija javnog i privatnog koristila. Radi-
je nego da pokuavamo razviti dodatne kriterije koje bi ove determinacije
mogle uiniti efektivnijim, predlaemo da takav pokuaj kao konaan ne
bi uspio. Ispitivanjem nekolicine znaajnih rasprava o privatnosti razotkri-
va se da to je u pitanju nije tanost definicije, ve napori uloeni oko kon-
figuracije i distribucije moi i resursa.
3 Za korisni saetak feministikog stajalita po pitanju podjele na javno i privatno vidi Pate-
man (1989) i Kymlicka (1990), posebno 247-262.
4 O ovom drugom, vidi Gordon (1988, 1990).
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 15
ti koja je opresivne odnose sakrivala od javnosti i presude. Uvijek su napo-
ri za konstrukciju javnog i privatnog prevazilazili definicije kako bi se ba-
vilo ostvarenjima moi.
5 Za povijesni prikaz, vidi Polanyi (1957); Gordon (1988); i Lefkowitz i Withorn (1990).
6 Vidi, na primjer, Rainwater (1967); takoer Stack (1974). Neke od zabrinutosti koje je Moyni-
han imala po pitanju strukture i unutranjih odnosa afro-amerikih obitelji na socijalnoj skrbi
je u novoj formi preuzela Wilson (1988), ije je pretpostavke o korisnicama skrbi kritiko-
vala Fineman (1991).
18 DIJALOG
7 Od 1989. godine, sodomija se smatra zloinom u 24 drave (urednici/e Harvard Law Re-
view 9); pokuaj drave Hawaii da 1996. godine proiri pravno priznavanje istospolnih bra-
kova se i dalje osporava u sudnicama.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 21
stavljanja van zakona akata sodomije izmeu suglasnih osoba (Bowers v.
Hardwick). Pojedini seksualni akti, preuzeti od onoga to bi trebalo da bude
privatnost u spavaoj sobi, definirani su kao podobni za javnu regulaciju.
Jo od Georgia zakona o sodomiji podjednako primijenjenog na heterosek-
sualne i homoseksualne aktivnosti, u podravanju ovakve zakonske odred-
be, inilo se da je Sud odstupio od svoje odluke u sluaju Griwold da su
seksualni odnosi unutar braka privatne prirode i uredno zatieni od intru-
zije od strane drave. Istovremeno, Sud je interpretirao zakonsku odredbu
kao da se tie samo homoseksualne sodomije. Utemeljujui svoju odluku
na nedostatku bilo koje tradicije koja prepoznaje homoseksualnu sodomi-
ju kao zatienu aktivnost, Sud je uinio jasnim da to je stvarno bilo u pi-
tanju jeste to da drava ima mo da privileguje heteroseksualni brak i sta-
vi van zakona neheteroseksualnu intimnost.
U odbijanju privatnosti istospolnim zajednicama, Sud je propustio pre-
poznati vanost uvida Harriete Jacobs, koji se ogleda u sluaju Loving v.
Virginia, a ukazuje na to da pravo na slobodno stvaranje odnosa intimnos-
ti nije samo osnovno ljudsko pravo, ve takoer vaan temelj na kojem
poiva graanstvo. Ne tako davna zalaganja da se opozove zabrana sluenja
vojne slube za gej mukarce i lezbijke insistiraju na tome da su svi lju-
di sposobni za preuzimanje prava i odgovornosti graanstva, bez obzira
na njihovu seksualnu pripadnost. Vojne regulacije, koje iskljuuju (otvore-
no) gej mukarce i lezbijke iz slube, uskrauju (prikriveno) gej i lezbijsko
vojno osoblje od potpune ekspresije njihovog personaliteta u isto vrijeme
dok zabranjuju pojedine ekspresije dravljanstva za one koji se nalaze iz-
van vojne slube. U konstruisanju gej i lezbijskih odnosa (kao razliitih od
heteroseksualnih) kao pitanja javne, radije nego privatne brige, i sudovi i
vojska usporedo uskrauju pravo na privatnost i opravdavaju javne inter-
vencije koje uvravaju heteroseksualnu privilegiju.
ZAKLJUAK
Oba pojma, i javno i privatno, su posve politiki pojmovi i predmet
su osporavanja. Ne samo da je linija razgranienja izmeu javnog i privat-
nog drutveno, pravno i politiki konstruisana, ve su i odredbe o tome to
je privatno i javno u velikoj mjeri pod uticajem spola, rase, klase i seksualne
orijentacije. Mnogi od onih koji su se bavili pitanjima privatnosti su (s pra-
vom) istakli kako je izgon ena u domen privatnog uspio da ih zadri izvan
javnog svijeta plaenog rada i politike participacije. Drugi su, ukljuujui
Harrietu Jacobs, uvidjeli da sposobnost da se ne bude naprosto odgurnut u
privatnu sferu nego da se na nju polae pravo predstavlja vano graansko
pravo i znaajnu mjeru politike moi.
22 DIJALOG
Editors of the Harvard Law Review. 1990. Sexual Orientation and the Law.
(Seksualna orijentacija i zakon.) Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Eisenstadt v. Baird. (Eisenstadt protiv Baird. ) 1972. 405 U.S. 439.
Elshtain, Jean Bethke. 1974. Moral Women and Immoral Man: Reflections on the
Public Private Split. (Moralne ene i nemoralni mukarci: Osvrti na javno-
privatnu podjelu.) Politics and Society 4:453-473.
Elshtain, Jean Bethke. 1981. Public Man, Private Women: Women in Social and
Political Thought. (Javni mukarac, privatna ena: ene u drutvenoj i politikoj
filozofiji.) Princeton, N.J.: Princeton University Press.
Engels, Friedrich. 1962. The Origins of the Family, Private Property, and the State.
In Marx, Engels: Selected Work, vol.2. (Porijeklo obitelji, privatni posjed i
drava. U Marx, Engels: Odabrana djela, vol.2.). Moscow: Foreign Languages
Publishing House.
Fineman, Martha. 1991. Images of Mothers in Poverty Discourses. (Prikazi majki
u diskurzima o siromatvu.) Duke University Law Journal 1991: 274-295.
Fraser, Nancy. 1992. Sex, Lies, and the Public Sphere: Some Reflections on the
Confirmation of Clarence Thomas. (Spol, lai i javna sfera: neki od osvrta na
potvrdu Clarance Thomasa.) Critical Inquiry 18 (Spring): 595-612.
Gordon, Linda. 1988. Heroes of Their Own Lives. (Heroji svojih vlastitih ivota.)
New York: Viking.
Gordon, Linda. 1990. Family Violence, Feminism, and Social Control. In Women,
the State, and Welfare. (Nasilje u porodici, feminizam i kontrola drutva. U
ene, drava i socijalna pomo.) Ed. Linda Gordon. Madison: University of
Wisconsin Press.
Griswold v. Connecticut. (Griswold protiv Connecticut.) 1965.381 U.S. 479.
Hartman, Heidi. 1976. Capitalism, Patriarchy, and Job Segregation by Sex. In
Capitalist Patriarchy and the Case for Socialist Feminism. ( Kapitalizam,
patrijarhat i radna segregacija po spolu. U Kapitalistiki patrijarhat i sluaj za
socijalistiki feminizam.) Ed. Zillah Eisenstein. New York: Monthly Review Press.
Hartman, Heidi. 1981. The Unhappy Marriage of Marxism and Feminism. In
Women and Revolution. (Nesretni brak marksizma i feminizma. U ene i
revolucija.) Ed. Lynda Sargent. Boston: South End Press.
Higginbotham, A. Leon, Jr. 1992. An Open Letter to Justice Clarence Thomas
from a Federal Judicial Colleague. In Race-ing Justice, En-gendering Power.
(Otvoreno pismo federalnog sudskog kolege sucu Clarence Thomasu. U Rasna
pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Jacobs, Harriet A. 1987. Incidents in the life of a Slave Girl. (Sluajevi u ivotu
mlade ropkinje.) Cambridge: Harvard University Press.
Jones, Ann. 1994. Next Time, Shell Be Dead: Battering and How to Stop it. (Sljedei
put e biti mrtva: Zlostavljanje en i kako ga zaustaviti.) Boston: Beacon Press.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 25
Kraditor, Aileen. 1965. The Ideas of the Womans Suffrage Movement. (Ideje pokreta
za ensko pravo glasa.) New York: Columbia University Press.
Kymlicka, Will. 1990. Contemporary Political Philosophy: An Introduction.
(Suvremena politika filozofija: Uvod.) Oxford: Clarendon Press.
Lange, Lynda. 1991. Rousseau and Modern Feminism. In Feminist Interpretations
and Political Theory. (Rousseau i moderni feminizam. U Feministika
tumaenja i politika teorija.) Ed. Mary Lyndon Shanley and Carole Pateman.
University Park: Pennsylvania State University Press.
Lefkowitz, Rochelle and Ann Withorn. 1990. For Crying Out Loud: Women
and Poverty in the United States. (Zaboga: ene i siromatvo u Sjedinjenim
Dravama.) New York: Pilgrim.
Locke, John. 1963. Two Treatises of Government. (Dva Vladina meunarodna
dokumenta.) Ed. Peter Laslett. Cambridge: Cambridge University Press.
Loving v. Virginia. (Loving protiv Viginia.) 1967. 388 U.S. 1.
Lubiano, Wahneema. 1992. Black Ladies, Welfare Queens, and State Minstrels:
Ideological War by Narrative Means. In Race-ing Justice, En-gendering Power.
(Crne dame, kraljice socijalne pomoi i dravni muzikanti: Ideoloki rat
narativnim sredstvima. U Rasna pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New
York: Pantheon.
MacKinnon, Catherine. 1989. Toward a Feminist Theory of the State. (Ka
feministikoj teoriji drave.) Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
Mill, John Stuart. 1970. The Subjection of Women. In John Stuart Mill and Harriet
Taylor Mill, Essays on Sex Equality. (Podreenost ena. U John Stuart Mill
i Harriet Taylor Mill, Eseji o ravnopravnosti spolova.) Ed. Alice S. Rossi.
Chicago: University of Chicago Press.
Moore v. City of Cleveland. (Moore protiv City of Cleveland.)1977. 431 U.S. 494.
Morrison, Toni. 1992. Introduction: Friday on the Potomac. In Race-ing Justice,
En-gendering Power. (Uvod: Petak na Potomku. U Rasna pravda, rodna mo.)
Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Nelson, Barbara. 1990. The Origins of the Two-Channel Welfare State: Workmens
Compensation and Mothers Aid. In Women, the State, and Welfare. (Korijeni
dvosmjerno socijalne drave: Pravo na naknadu radnika i pomo majkama. U
ene, Drava, i Socijalna pomo.) Ed. Linda Gordon. Madison: University of
Madison.
OBrien, Mary. 1983. The Politics of Reproduction. (Reproduktivna politika.)
Boston: Routledge and Kegan Paul.
Okin, Susan Moller. 1979. Rousseaus Natural Woman. (Prirodna ena
Rousseaua.) Journal of Politics 41:393-416.
Okin, Susan Moller. 1989. Justice, Gender, and the Family. (Pravda, rod i obitelj.)
New York: Basic Books.
26 DIJALOG
Olsen, Frances. 1983. The Family and the Market: A Study of Ideology and Legal
Reform. (Obitelj i trite: analiza ideologije i pravne reforme.) Harvard Law
Review 96 (7).
Painter, Nell Irvin. 1992. Hill, Thomas, and the Use of Racial Stereotype. In Race-
ing Justice, En-gendering Power. (Thomas Hill i upotreba rasistikog stereotipa.
U Rasna pravda, rodna mo.) Ed. Toni Morrison. New York: Pantheon.
Pateman, Carole. 1980. Women and Consent. (ene i pristanak.) Political
Theory 8 (2):149-168.
Pateman, Carole. 1988. The Sexual Contract. (Spolni ugovor.) Stanford, Calif.:
Stanford University Press.
Pateman, Carole. 1989. Feminist Critiques of the Public/Private Dichotomy. In The
Disorder of Women: Democracy, Feminism, and Political Theory. (Feministike
kritike javno-privatne dihotomije. U Poremeaj en: demokratija, feminizam i
politika teorija.) Stanford, Calif.: Stanford University Press.
Pitkin, Hanna. 1981. Justice: On Relating Private and Public. (Pravda: O
povezanosti javnog i privatnog.) Political Theory 9 (3):327-352.
Piven, Frances Fox and Richard A. Cloward. 1979. Poor Peoples Movements:
How They Succeed, Why They Fail. (Pokreti siromanih: kako uspijevaju, zato
doivljavaju neuspjeh.) New York: Pantheon.
Polanyi, Karl. 1957. The Great Transformation. (Velika transformacija.) Boston:
Beacon Press.
Rainwater, Lee. 1967. The Moynihan Report and the Politics of Controversy.
(Moynihanin izvjetaj i politika spora.) Cambridge: MIT Press.
Rhode, Deborah. 1989. Justice and Gender: Sex Discrimination and the Law.
(Pravda i rod: Spolna diskriminacija i zakon.) Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Rosaldo, Michelle Zimbalist. 1974. Woman, Culture and Society: A Theoretical
Overview. In Women, Culture and Society. (ena, kultura i drutvo: teoretski
pregled. U ene, kultura i drutvo.) Ed. Michelle Zimbalist Rosaldo and Louise
Lamphere. Stanford, Calif.: Stanford University Press.
Rosaldo, Michelle Zimbalist. 1980. The Use and Abuse of Anthropology.
(Upotreba i zloupotreba antropologije.) Signs 5 (3):389-417.
Rousseau, Jean-Jacques. 1978. On the Social Contract, with the Geneva Manuscript
and Political Economy. (O drutvenom ugovoru, sa enevskim rukopisom i
politikom ekonomijom.) Trans. Judith R. Masters and ed. Rodger D. Masters.
New York: St. Martins Press.
Schechter, Susan. 1982. Women and Male Violence: The Visions and Struggles of the
Battered Womens Movement. (Nasilje ena i mukaraca: Vizije i napori pokreta
zlostavljenih ena.) Boston: South End Press.
MARTHA A. ACKELSBERG I MARY LYNDON SHANLEY 27
Shanley, Mary Lyndon. 1991. Marital Slavery and Friendship: John Stuart Mills
The Subjection of Women. In Feminist Interpretations and Political Theory.
(Stvarno ropstvo i prijateljstvo: John Stuart Millovo potinjavanje ena. U
Feministika tumaenja i politika teorija.) Ed. Mary Lyndon Shanley and
Carole Pateman. University Park: Pennsylvania State University Press.
Stack, Carol. 1974. All Our Kin. (Svo nae srodstvo.) New York: Harper and Row.
Village of Belle Terre v. Boraas. (Village of Belle Terre protiv Boraas.) 1974. 416 U.S. 1.
Weiss, Penny. 1987. Rousseau, Antifeminism, and Womens Nature. (Rousseau,
antifeminizam i priroda ena.) Political Theory 15 (February): 81-98.
Weiss, Penny. 1990. Sex, Freedom, and Equality in Rousseaus Emil. (Spol,
sloboda i jednakost u Rousseauovoj Emil.) Polity 22 (Summer): 603-625.
Wells, Ida B. 1977. Lynching and the Excuse for It. (Linovanje i opravdanje za
to.) The Independent, May 16. Reproduced in Lynching and Rape: An Exchange
of Views (Reproducirano u Linovanje i silovanje: razmjena miljenja), by Jane
Addams and Ida B. Wells, edited and with an introduction by Bettina Aptheker.
Ocassional Paper no.25. New York: American Institute for Marxist Studies.
Wells, Ida B. 1990. Lynch Law in All Its Phases. In Ida B. Wells-Barnett: An
Exploratory Study of an American Black Women, 1893-1930. ( Zakon o
linovanju u svim njegovim fazama. U Ida B. Wells-Barnett: istraivaka analiza
afro-amerikanki, za period od 1893 do 1930.) Ed. Mildred I. Thompson, vol. 15 of
Black Women in United States History. Brooklyn, N.Y.: Carlson Publishing.
Wilson, William Julius. 1988. The Truly Disadvantaged. (Stvarno podinjeni.)
Chicago: University of Chicago Press.
1 Ovaj tekst je objavljen u zborniku radova koji su uredile Uma Narayan i Sandra Harding,
Decentering the Center: Philosophy for Multicultural, Postcolonial and Feminist World (De-
centriranje centra: Filozofija za multikulturalni, postkolonijalni i feministiki svijet), Indi-
ana University Press: Bloomington, 2000, str. 26-47
30 DIJALOG
2 Postoji substancijalno preklapanje izmeu materijala u naredna tri odjeljka i dijelova mog
neobjavljenog rukopisa Kultura, religija i formiranje enskog identiteta: odgovori na
ljudskopravake izazove (bez datuma)
3 komentar prevoditeljice: u engleskoj verziji teksta koristi se rije men to takoer znai i
mukarac
32 DIJALOG
4 Na primjer u martu 1997. godine sud je u vanom sluaju u Pakistanu odluio da je brak
dvadesetjednogodinje ene, iako zakljuen bez oevog prethodnog ugovaranja, vrijedei.
Oigledno, prije toga u muslimanskom Pakistanu, kao i u Lokeovoj Engleskoj, odrasla ena
nije mogla sklopiti vaei brak sa mukarcem kojeg ona odabere. Neki od obiaja koje pom-
injem, kao to su cijena za mladu, ponekad se pravdaju obiajima koji iskazuju potovanje
eni i njenoj porodici. Meutim, u praksi cijena za mladu esto ima za cilj potlaiti ene i
sluiti mukarcima. U vezi sa zadnjom observacijom vidi Kaufman i Lindquiser 1989, 131,
gdje citiraju Russell 1989.
SUSAN MOLLER OKIN 33
priznavalo da su ene ranjive prema siromatvu i da postoji potreba za os-
novne socijalne slube, kao to je zdravstvena zatita na primjer, zbog nji-
hovih biolokih reproduktivnih kapaciteta i njihovog preuzimanja, u goto-
vo svim drutvima, vee odgovornosti za djecu.
ak i veina ljudskopravakih aktivista/ica, do skora, nisu bili raspoloeni/e
priznati da su mnoge kulturalno sankcionirane zloupotrebe i primjeri ne-
brige za ene ustvari ozbiljna krenja ljudskih prava. Ipak nedavno, a
naroito tokom zadnje decenije, ovo shvaanje je snano osporeno. Na
primjer, meunarodna zajednica je tek 1995. godine u Pekingu priznala pra-
vo ena da odbiju seksualni odnos. ak i tada, protivile su se neke etvrti,
ukljuujui i Vatikan, iji su se predstavnici protivili tekstu te odredbe
(New York Times, 1995).
Oni koji trae uspostavljanje enskih prava kao ljudskih prava takoer
istiu da se znatno ranije ljudskopravako razmiljanje fokusira na vlade kao
kritelje ljudskih prava. Ovo je jako vidljivo iz tekstova veine meunarodnih
ugovora. Na primjer, centralna odlika meunarodne pravne definicije
muenja je da se deava u javnom prostoru: mora je nanijeti slubena os-
oba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u slubenom svojstvu ili na njezin
poticaj ili s njezinim izriitim ili preutnim pristankom. (Charlesworth
1994, 72, 83, biljeka 103). Ali dok vlade esto mogu uticati na i djelova-
ti kako bi smanjile ili pokuale eliminirati mnoga krenja enskih ljudskih
prava, sama krenja mnogo vjerovatnije e poiniti mukarci (a ponekad i
ene) pojedinano. Dio razloga za nevidljivost rodno zasnovanih krenja
jeste zapostavljanje privatne ili porodine sfere u ljudskopravakim razgo-
vorima. Jer to je upravo sfera u kojoj najvei dio svojih ivota provodi ve-
liki broj ena u svijetu (u nekim dijelovima svijeta i praktino sve ene) i
u kojima se deava ogromni broj krenja enskih ljudskih prava (Peters i
Wolper 1995, 2).
U mnogim zemljama barem u vrijeme mira najopasnija sredina za
enu je dom u kojem ivi. Tako da privatno/javna dikotomija, koja vodi
ka pretpostavci da je nosilac prava glava porodice i da je jedno od nje-
govih vanih prava pravo na privatnost u njegovom linom i porodinom
ivotu, postavlja ozbiljne prepreke na putu ka zatiti prava ena i djece.5
Problem se uslonio kako zbog zanemarivanja i negiranja razlika u moi
unutar domainstva tako i zbog pretpostavke da porodice funkcioniraju na
5 Nedavni primjer ovog stava moe se vidjeti iz komentara efa pedijatrije u velikoj bolnici u
Seattleu prilikom intervjua koji je dao povodom rasprave o kriminalizaciji enske genitalne
mutilacije u Kongresu. Rekao je: Mislim da bi ovo pitanje trebali rijeiti doktor, porodica i
dijete. Prednost bi se trebala dati privatnosti i prevelika buka oko toga je neumijesna (New
York Times 1996c). O arbitrarnosti distinkcije javno/privatno po pitanju prava ene da bude
slobodna od nasilja vidi Charlesworth 1994, 72-74.
34 DIJALOG
6 Za dva razliita objanjenja sluaja koji je privukao meunarodnu panju na takve zakone
vidi Das 1994, 117-58; Pathak i Rajan 1992, 257-79.
SUSAN MOLLER OKIN 35
Neprekinuti i sve jai uticaj kulturalnih i religijskih opravdanja za nejed-
nakost ena je razlog zbog kojeg je izuzetno vano da se enska prava
priznaju kao ljudska prava. Mnogi ljudi ne uspijevaju uoiti koji su to ili
koliko su veliki ti problemi, a mnoge ozbiljne nejednakosti izmeu spolo-
va jo uvijek su nevidljive, beznaajne, prirodne i kulturalno prihvatljive za
mnoge. Ovo je tano za neke ljude koji se nalaze na pozicijama moi, kako
unutar tako i izvan kultura u kojima se deavaju neki od najoiglednijih i
najstranijih krenja osnovnih prava ena. Na primjer, u Afganistanu u jesen
1996. godine, kada je talibanski reim zatvorio kole za djevojice, oduzeo
svim enama pravo da idu na posao ili naputaju svoje domove bez da u
potpunosti budu pokrivene (pravila koja su nametnuta djelomino tako to
bi talibanski adolsecentni razbojnici tukli one koji bi pravila prekrili/e),
jedan direktor (mukarac) bolnice u Kabulu je rekao (a reporter New York
Timesa John F. Burns je tu njegovu izjavu smatrao tipinom) da su re-
strikcije nametnute enama bile mala cijena za mir koji je pobjeda Tal-
ibana osigurala. Sam Burns se pitao da opis situacije koji je dao Amnesty
International nazvavi je vladavinom uasa moda nije bio pretjeran
(New York Times 1996a).
Takoer, na jesen 1996. godine, nakon to su pitani o praksi klitoridek-
tomije, dunosnici vlade Obale Slonovae su priznali da poputaju zlu gen-
italnog obrezivanja ili genitalnoj mutilaciji ena, dodajui da su planira-
li educirati ljude o posljedicama te prakse, ali da nisu imali novac ni ospo-
sobljeno osoblje za tako neto. Glasnogovornik Ambasade SAD-a u Abi-
djanu je rekao da je stvar lokalnog drutva odrediti granicu do koje se te
prakse toleriraju. Njegovo kavalirstvo prema djevojicama i enama koji-
ma je ta praksa naudila jedino je nadmaio glasnogovornik francuske am-
basade koji je rekao da je ovo marginalni problem. Onda, moda malo
promislivi, ova osoba je dodala: jeste vano, ali nahraniti ljude je vjero-
vatno vanije (New York Times 1996b).
Takve reakcije donekle objanjavaju zato je vano boriti se da enska
prava budu dio ljudskopravake borbe. Zato jer to oteava starom dvostru-
kom standardu, koji je oigledno jo iv i dobro, da nastavi uticati na ljude.
Teko je zamisliti reakcije sline onim upravo spomenutim u situaciji u ko-
joj se svi mukarci koji ive pod odreenim reimom dre u kunom pritvo-
ru. ak je jo tee zamisliti tako blage reakcije na seksualni obiaj u kojem
bi mukarca, kako bi postao sposoban za enidbu i tako ekonomski mogao
preivljavati, nakon to bi mu bilo dozvoljeno da ejakulira neto sperme
i sauva je kako bi se i dalje mogao reproducirati, etvoro ili petoro lju-
di oborilo na zemlju i noem mu odrezali penis. Jer to bi za mukarce bio
najblii ekvivalent enske genitalne mutilacije koja, u svom iroko prak-
36 DIJALOG
orene i prisilne brakove, djeije brakove, nejednak pristup ili uvjete razvoda
i, u nekim dravama SAD-a i jo nekim zemljama (dok ih Vrhovni sud nije
proglasio neustavnim 1967. godine), pravne zabrane brakova izmeu osoba
razliitih rasa (Loving protiv Virginie 388 U.S. 1 [1967]).
Deklaracija meutim ukljuuje i lan koji nas podsjea da je fokus vie
stavljen na muke glave domainstva nego li na druge lanove/ice porod-
ice. lan 12 glasi: Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom mijeanju u
njegov privatni ivot, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu
ast i ugled. Pored vrlo uoljivog koritenja njega, u trenutnom kontekstu
enskih prava kao ljudskih prava, formulacije mijeanja u njegov privatni
ivot i napadi na njegovu ast i ugled zvue daleko vie prijetee i nepri-
jatnije nego to su vjerovatno zvuale u doba kada su napisane. Ovo je zbog
nae pojaane svijesti postojanja nasilja u privatnosti porodinih domova
i zbog toga to se u nekim kulturama odobravaju pritvaranje, zlostavljan-
je, pa ak i ubistva ena u porodici ako se smatra da je njihovo seksualno
ponaanje (u nekim kontekstima ak i kada su silovane) uprljalo ast nji-
hovih porodica. Tretman porodica u Pekinkoj platformi za akciju je znat-
no manje apstraktan, definitivno nije konstruiran sa take gledita muke
glave porodice i znatno je svjesniji onoga ta se deava i ko ta radi u po-
rodici. Najspecifinija odredba koja se tie porodice poinje sa: ene ima-
ju presudnu ulogu u porodici... [koja] je osnovna jedinica drutva i kao tak-
va bi se trebala jaati. (Covenant9 1995, 15). Nadalje, Pekinka platforma
nastavlja sa priznavanjem postojanja razliitih oblika porodice u razliitim
kulturolokim, politikim i drutvenim sistemima. Platforma posebno skree
panju da ene vie doprinose dobrobiti porodice od mukaraca, da ta ne-
dosljednost ima drutveni znaaj, te da je poeljno podijeliti odgovornost za
odgoj djeteta izmeu ena, mukaraca i drutva u cijelosti. Platforma insi-
stira da uloga ene u porodici ne smije biti osnov za diskriminaciju niti to
smije ograniiti puno uee ene u drutvu (Covenant 1995, 15).
Druge odredbe skreu panju na poveanje broja domainstava koje
vode ene (globalno oko 25 posto u 1995. godini), na uzrok ovog problema
i veu vjerovatnou da ove porodice budu jako siromane (Covenant 1995,
13). Dodatne odredbe istiu da liavanje sloboda ena, te diskriminacija i
nasilje nad enama u mnogim dijelovima svijeta poinju i prije nego to
se one rode, te se nastavljaju tokom cijelog ivotnog ciklusa. Ove odred-
be impliciraju da porodice igraju aktivnu ulogu u krenju enskih ljudskih
10 O konfliktima izmeu enskih prava i kulturalnih i religijskih prava vidi Charlesworth 1994, 74.
40 DIJALOG
11 Ova tendencija se takoer nalazi, uz jo mnogo drugih paljivih uoavanja i analiza, u nekim
dijelovima eseja Chandre Talpade Mohanty, naroito Pod zapadnim oima: Feministika
nauka i kolonijalni diskurs (1991, 51-80, naroito 56-57, 66-69) i Feministiki susreti :
lociranje politika iskustva (1992).
12 Vidi takoer etiri referiranja na praksu klitoridektomije u ene iz treeg svijeta i politike
feminizma, koje se ne fokusiraju na tetu koju praksa ini enama ve na navodnu tetu koju
su nanijele zapadne feministice koje se protive klitoridektomiji (Mohanty i dr. 1991, 57-58;
76 biljeka 7; 218-19, 322).
13 opaska prevoditeljice: eng. Feminist Encounters: Locating the Politics of Experience
14 opaska prevoditeljice: eng. Sisterhood is Global
42 DIJALOG
15 Ironino, Mohantyn rad je kritiziran nedugo nakon toga zato to zaboravlja na klasne ra-
zlike u svim njihovim dimenzijama i zbog toga to enama iz Treeg svijeta implicitno
negira mogunost miljenja i djelovanja (Marchand 1995, 57). Ovo sugerira da kada jed-
nom neko ode niz kritiki put postmodernizma nema tog odredita kojem e biti uskraena
nauna i politika paraliza.
SUSAN MOLLER OKIN 43
Antiuniverzalistika raspoloenja mnogih akademskih feministica sa Za-
pada teko da su bila pogodna za oblikovanje enskih prava kao univerzal-
nih ljudskih prava. Meutim, tokom istog desetljea i pol u kojem su fem-
inistice u akademiji, a koje su pokuale nai ili su tvrdile da su pronale
bilo ta osim razlika izmeu ena, bivale prozivane za esencijalizam,
feministice i aktivistice iz Treeg svijeta, kao i neke zapadne feministice
koje su bile spremne suprotstaviti se dominantnom diskursu, su radile za-
jedno kako bi ubijedile meunarodnu ljudskopravaku zajednicu da priz-
na enska prava kao ljudska prava. Ove ene su imale potpuno drugaije
iskustvo i dole su do potpuno drugaijih zakljuaka od postmodernistikih
i drugih antiesencijalistikih akademskih feministica. Odravajui rasprave
u svojim zemljama, sastajui se i uspostavljajui mree unutar regionalnih i
podregionalnih grupa, i onda kombinirajui svoje znanje na meunarodnim
sastancima, grupe iz Afrike, azijskopacifikog regiona i Latinske Amerike,
kao i one iz ekonomski vie razvijenih dijelova svijeta su otkrivale da ene
imaju puno toga zajednikog. Otkrile su da su diskriminacija nad enama,
obrasci rodno zasnovanog nasilja ukljuujui i zlostavljanje u kui, te sek-
sualna i ekonomska eksploatacija ena i djevojica praktino bili univer-
zalni fenomeni (Friedman 1995; Bunch 1994). U vrijeme kada su mnoge
akademske feministice sa Zapada izbjegavale davati izjave o enama i rodu
i kada su posmatrale patrijarhat kao zastarjelo pregeneraliziranje, nekih
240 uesnica iz 110 nevladinih organizacija (NVO) u azijskopacifikom re-
gionu zakljuile su sljedee:
Patrijarhat koji djeluje preko roda, kaste, klase i etnike pripadnosti, je sastavni
dio problema sa kojima se suoavaju ene. Patrijarhat je oblik robovlasnitva
i mora biti iskorijenjen. enska prava moraju biti razmatrana u javnim i
privatnim sferama drutva, naroito u porodici (Bunch 1994).
Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije ena je davao vrlo
uopene izjave kao na primjer: Nad enama se i dalje neprekinuto vri
diskriminacija u itavom svijetu u pogledu priznavanja, uivanja i prak-
ticiranja njihovih individualnih prava u javnom i privatnom ivotu i ene
su podlone mnogim oblicima nasilja (citirano u Bunch 1994, 35). ensko
vijee unutar NVO koordinacione grupe je, pripremajui se za 1993. godinu
i Beku konferenciju, oslovilo sistematsku rodnu diskriminaciju i istaklo
da je nasilje nad enama usko povezano sa enskom strukturalnom nejed-
nakosti te je stoga potrebno kritiki izvjetavati o rodnoj diskriminaciji u
svim zemljama (citirano u Bunch 1994, 36).
U isto vrijeme ove grupe su takoer glasno protestirale protiv oz-
biljnih ekonomskih problema koje su imale mnoge ene iz Treeg svijeta,
pripisujui mnoge probleme politikama strukturalnog prilagoavanja koje
44 DIJALOG
20 The New York Times je posvetio gotovo pet punih strana pitanju enske genitalne mutilacije u
1996. godini. Veina ovih tekstova je bila rezultat detaljnog i iscrpnog istraivakog izvjetavanja
u nekim zemljma Afrike u kojima je ova praksa najea (vidi New York Times 1996b, 1996c).
21 Ako broj puta koliko je citiran Senov lanak Nestalo je vie od stotinu miliona ena (1990b)
predstavlja bilo kakvu indikaciju, onda je Sen sigurno podigao svijest mnogih ljudi o mnogim
oblicima zlostavljanja od prije roenja do prijevremene smrti, od oiglednog do suptlinog
koje trpe ene u mnogim zemljama, a naroito u Senovom rodnom regionu june Azije.
48 DIJALOG
BIBLIOGRAFIJA
Ackerly, Brooke. (bez datuma) A feminist theory of social criticism. (Feministika
teorija drutvene kritike).Cambridge: Cambridge University Press
Afkhami, Mahnaz. 1995. Faith and freedom: Womens human rights in Muslim
world. (Vjera i sloboda: enska ljudska prava u muslimanskom svijetu).
Syracruse: Syracruse University Press
Benhabib, Seyla. 1995. Cultural complexity, moral interdependence, and global
dilogical community. In Women, culture and development: A study of human
capabilities (Kulturalna sloenost, moralna meuovisnost i globalna dijaloka
zajednica. U ene, kultura i razoj: studija ljudskim sposobnost) eds. Martha
Nussbaum and Jonathan Glover. Oxford: Clarendon Press.
Bunch, Charlote. 1994. Stengthening human rights of women. In World conference
on human rights, Vienna, June 1993: The contributions of NGOs: Reports and
documents (Jaanje ljudskih prava ena. U Svjetska konferencija o ljudskim
pravima, Be, juni 1993: Doprinosi NVO-a: Izvjetaji i dokumenti), ed Manfred
Nowak. Vienna (Be): Manzsche Verlag Universitatsbuchhandlung.
________. 1995. Transforming human rights from a feminist perspective. In Womens
rights, human rights: International feminist perspectives. (Tranformiranje ljudskih
prava iz feministike perspektive. U enska prava, ljudska prava: Meunarodne
feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Charlesworth, Hilary. 1994. What are womens international rights? In Human rights
of women: National and international perspectives (ta su enska meunarodna
prava? U Ljudska prava ena: dravne i meunarodne perspektive), ed. Rebecca
J. Cook. Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
SUSAN MOLLER OKIN 49
Covenant of the new millennium: The Beijing declaration and platform for action. (Pakt
za novi milenijum: Pekinka deklaracija i platforma za akciju). 1995. From the
Report of the fourth world conference on women. (Iz Izvjetaj sa etvrte konferencije
o enama) U.N. Doc. A/CONF.177/20. Sana Rosa, CA: Freehand Books.
Das, Veena. 1994. Cultural rights and the definition of community. In The rights
of subordinated peoples (Kulturalna prava i definicija zajednice. U Prava
potlaenih naroda), eds. Oliver Mendelsohn and Upendra Baxi. Delhi: Oxford
University Press.
Flax, Jane. 1995. Race/gender and the ethics of difference: A reply to Okins
Gender inequality and cultural differences. (Rasa/rod i etika razlike: odgovor
na Okinin Rodne nejednakosti i kulturalne razlike.) Political Theory 23(3):
500-10.
Friedman, Elisabeth. 1995. Womens human rights: The emergence of a movement.
In Womens rights, human rights: International feminist perspectives. (enska
ljudska prava: nicanje pokreta. U enska prava, ljudska prava: Meunarodne
feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Jaquette, Jane. 1993. The family as development issue. In Women at the center:
Development issues and practices for the 1990s. (Porodica kao razvojno
pitanje. U ene u centru: razvojna pitanja i prakse u 1990-tim). eds. Gay oung,
Vidyamal Samarasinghe, and Ken Kusterer. West Hatfrd, CT: Kumarian Press.
Kaufman, Natalie Hevener, and Stefanie A. Lindquist. 1995. Critiquing gender-
neutral treaty language: The convention on the elimination of all forms of
discrimination against women. In Womens rights, human rights: International
feminist perspectives. (Kritika rodno-neutralnog jezika konvencija: Konvencija
o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena. U enska prava, ljudska prava:
Meunarodne feministike perspektive). Vidi Peters and Wolper 1995.
Kristeva, Julia. 1981. Excerpts from Women can never be defined. In New French
feminisms: An anthology (Odlomci iz ene se nikada ne mogu definirati.
U Novi francuski feminizmi: Antologija), eds. Elaine Marks and Isabelle de
Courtivron. New York: Schocken.
Laquer, Walter, and Barry Rubin. 1979. The human rights reader (itanka ljudskih
prava). Philadelphia: Temple University Press.
Locke, John. 1950. [1689] A letter concerning toleration. (Pismo koje se tie
tolerancije). 1st ed. Indianapolis, IN: Bobbs Merrill.
Marchand, Marianne. 1995. Latin American women speak on development: Are
we listening yet? In Feminism, postmodernism, development. (ene iz Latinske
Amerike govore o razvoju: Jesmo li poeli sluati? U Feminism, postmodernism,
development). Vidi Marchand and Parapart.
Marchand, Marianne and Jane Parpart. 1995. Feminism, postmodernism,
development. (Feminizam, postmodernizam, razvoj). New York: Routledge.
50 DIJALOG
_________. 1990b. More than one hundred million women are missing. (Nestalo je
vie od stotinu miliona ena). In New York Review of Books 37(20): 61.
Shaheed, Farida. 1994. Controlled or autonomous: Identity and the experience of the
network, women living under Muslim laws. (Kontrolirane ili nezavisne: identitet
i iskustvo mree, ene koje ive pod muslimanskim zakonima). Signs 19(4): 997-
1019.
Spelman, Elizabeth V. 1980. Inessential woman: Problems of exclusion in feminist
thought. (Nebitna ena: problemi iskljuivanja u feministikoj misli) Boston:
Beacon Press.
Toubia, Nahid. 1995. Female genital mutilation: A call for global action. (enska
genitalna mutilacija: poziv na globalnu akciju). New York: Women, Inc.
United Nations. 1948. Universal Declaration of Human Rights. (Opa deklaracija
o ljudskim pravima). G.A. Res. 217A(III), U.N. Doc. A/810. Adopted December
10, 1948.
United Nations. 1966a. International Covenant on Civil and Political Rights.
(Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima). G.A. Res. 2200(XXI), 21
U.N. GAOR, Supp. (No. 16) at 52, U.N. Doc A/6316. Adopted December 16, 1966.
United Nations. 1966b. International Covenant on Economic, Social and Cultural
Rights. (Meunarodni pakt o ekonomski, socijalnim i kulturalnim pravima). G.A.
Res. 2200(XXI), 21 U.N. GAOR, Supp. (No. 16), U.N. Doc A/6316. Adopted
December 16, 1966.
United Nations. 1979. Convention on the elimination of discrimination against
women. (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena). G.A. Res.
34/180, U.N. Doc A/Res/34/180. Adopted December 18, 1979.
Wallby, Sylvia. 1992. Post-post-modernism? Theorizing social complexity. In
Destabilizing theory: Contemporary feminist debates. (Post-postmodernizam?
Teoretiziranje drutvene sluenosti. U Destabilizirajua teorija: savremena
feministika debata), ed. Michele Barret and Anne Phillips. Stanford: Stanford
University Press.
The recent global movement for womens human rights has achieved con-
siderable re-thinking of human rights as previously understood. Since many
of womens rights violations occur in the private sphere of family life, and are
justified by appeals to cultural or religious norms, both families and cultures
(including their religious aspects) have come under critical scrutiny.
Gorana Mlinarevi
1. UVOD
1 Mary Wollstonecraft, A Vindication of the Rights of Woman (Odbrana prava ene), Walter
Scott: London 1891, str. 66.
54 DIJALOG
koje su o ovom pitanju pisali mukarci2 koji ene vide prije kao ene ne-
goli ljudska bia. U ovom kontekstu Wollstonecraft je primijetila da spol-
nost unitava ljudske osobine dok se lani sistem enskih manira uitava na
takav nain da oduzima dostojanstvo cijelom spolu i svrstava braon i svi-
jetlo sa nasmijeenim cvijeem koje samo krasi zemlju.3 Meutim, i pored
postojanja ovakvih razmatranja, tek su u zadnjih nekoliko decenija spol-
nost i iskljuenost ena iz originalnog ugovora na osnovu kojeg je us-
postavljen moderni patrijarhat osigurali znaajnu panju unutar razliitih
oblika pravnih sistema.
Rasprave koje su pokrenule feministice kao to su Carole Pateman i Catha-
rine MacKinnon su zapoele ispitivati efikasnost pregovaranja o formal-
noj jednakosti unutar zakona. Carole Pateman je identificirala nemogunost
ulaska u ugovor izmeu dva zaista jednaka partnera i bez prisile jer ugo-
vor uvijek generira politiko pravo u obliku dominacije i subordinacije,4
te je istakla politiku vanost isticanja razlike izmeu spolova.5 Nekako
paralelno sa Pateman, Catharine MacKinnon je otvorila raspravu o opas-
nosti definiranja spolne jednakosti preko spolnih razlika gdje je mukarac
standard i gdje je rodna neutralnost ustvari muki standard6. Pitanje razlike
i pitanje jednakosti ustvari su pitanja istosti.7
Ovu raspravu su Hilary Charlesworth, Christine Chinkin i Shelly Wright pre-
selile na8 nivo meunarodnog prava, dovodei u pitanje imunitet meunarodnog
prava u raspravama vezanim za rodna pitanja. Istiui da unutar sistema
meunarodnog prava, zahvaljujui shvatanju meunarodnog prava kao prava
koje se uglavnom bavi pitanjima suverenosti drava, teritorijama, koritenja sile
i odgovornosti drave, postoje oigledne rodne predrasude, autorice su paljivo
istraile muku (i u mnogim mada ne u svim takama evropsku/zapadnu)
organizacijsku i normativnu strukturu meunarodnih pravnih sistema9. Kada
10 Rachel Lorna Johnstone, Feminist Influences on the United Nations Human Rights Treaty
Bodies (Feministiki uticaji na ljudskopravaka tijela Ujedinjenih nacija), Human Rights
Quarterly: No.28, 2006, 148-185, str. 148-156.
11 Generalna skuptina UN-a, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, Rezolu-
cija 34/180, (1979).
12 Charlotte Bunch, Transforming Human Rights from a Feminist Perspective (Transformiran-
je ljudskih prava iz feministike perspektive), u Julie Peters i Andrea, Wolper (ur.) Wom-
ens rights: international feminist perspectives (enska prava: meunarodna feministika
perspektiva), Routledge: New York, 1995, 11-18, str. 13
13 Rhonda Copelon, Gendered War Crimes: Reconceptualizing Rape in Time of War (Orod-
njeni ratni zloini: rekonceptualizacija silovanja za vrijeme rata) u Julie Peters i Andrea,
Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives (enska prava: meunarodna
feministika perspektiva), Routledge: New York, 1995, 197- 214, str. 208.
56 DIJALOG
14 ibidem,str. 207.
15 Naroito u, ali ne limitirano na, Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (CE-
DAW) u svjetlu Generalne preporuke 19 CEDAW komiteta, Deklaraciji o ukidanju nasil-
ja nad enama, enevskim konvencijama i protokolima, statutima MKTJ-a, MKTR-a i SC-
SL-a, Rimskom statutu.
16 Na primjer William A. Schabas u Genocide in International Law: The Crimes of Crimes
(Genocid u meunarodnom pravu: zloin svih zloina) Cambridge University Press: Cam-
bridge, 2000 na strani 15 primjeuje: Meunarodno pravo ljudskih prava takoer moe
nai svoje korijene u pravu oruanih sukoba, ili meunarodnom humanitarnom pravu. Za
dalju raspravu o meusobnoj povezanosti tri grane meunarodnog prava vidi strane 98-100
ibidem. Clair de Than i Edwin Shorts (ur.) International Criminal Law and Human Rights
(Meunarodno krivino pravo i ljudska prava), Sweet & Maxwell: London, 2003, na stra-
ni 12-13 govore o jasnom, vidljivom meusobnom ukrtanju i meusobnom referiranju
meunarodnog krivinog prava, meunarodnog humanitarnog prava i meunarodnog pra-
va ljudskih prava, gdje su prvo i zadnje pomenuto ustvari razliite perspektive istog prob-
lema. Takoer vidi Francisco Forrest Martin, Stephen J. Schnably, Richard J. Wilson; Jon-
athan S. Simon and Mark V. Tushnet, International Human Rights and Humanitarian Law:
Treaties, Cases and Analysis (Meunarodno pravo ljudskih prava i humanitarno pravo: do-
kumenti, predmeti i analiza), Cambridge University Press: New York, 2006.
17 Gerhard Werle, na primjer, u njegovim Principles of International Criminal Law (Principi
meunarodnog krivinog prava), T.M.C. Asser Press: Hague, 2005, na strani 279 primjeuje
Meunarodni krivini sud se moe koristiti da sprijei, ili barem kazni, krenja meunarodnog
humanitarnog prava. Takoer vidi strane 270-286 ibidem.
18 Rene Provost, International Human Rights and Humanitarian Law (Meunarodna ljuds-
ka prava i humanitarno pravo), Cambridge University Press: Cambridge, 2002 na strani 9
primjeuje da postoji vidljiva tendencija u literaturi prvenstveno inspiriranoj pravom ljud-
skih prava da se humanitarno pravo smatra prosto kao podskup ljudskih prava.
GORANA MLINAREVI 57
krenja meunarodnog humanitarnog prava19 poinjene na odreenoj terito-
riji i koji osiguravaju pravino suenje20 i dosljednost primjene i tumaenja
relevantnih zakona u skladu sa meunarodno priznatim ljudskim pravima.21
Kako primjeuju de Than i Shorts22 veza izmeu meunarodnog krivinog
prava i meunarodog prava ljudskih prava je takoer vidljiva u presudama
MKTJ i MKTR i albama obje strane (tuitelja i odbrane) koje se eksplic-
itno pozivaju na ljudskopravake predmete i konvencije.
Meutim, o nainu koritenja veza izmeu ove tri grane meunarodnog
pravnog sistema u pogledu seksualnog nasilja u situacijama oruanog su-
koba i unapreenja enskih pitanja, dalo bi se polemizirati. Veza izmeu
ove tri grane je uglavnom koritena u vezi sa optuenim, kako za njegovu
odbranu tako i za njegovu optubu.23 Veza je uspostavljena na takav nain
da, osim dokaza koje ena koja je preivjela seksualno nasilje nudi tokom
postupka putem svojih svjedoenja koja mogu, a ne moraju, biti ocijenje-
na pouzdanim bez osnovane sumnje, iskustva i potrebe ena koje su bile
podvrgnute seksualnom nasilju tokom oruanog sukoba ostaju nevani.
Osim prava koja su osigurana za zatitu svjedoka/inja24, te slabih i jo uvi-
jek nedefiniranih25 mogunosti da dobiju reparaciju predvienu lanom
75 Statuta MKS-a, malo je uraeno na osiguranju podrke, rehabilitacije
ili pomoi pri ponovnoj izgradnji ivota ena koje su preivjele seksualno
nasilje tokom oruanog sukoba. Upravo bi se ovdje trebao stvoriti prostor,
preko blie povezanosti tri gore navedene grane meunarodnog pravnog
19 lan 1 MKTJ i MKTR ima isti tekst, dok se tekst Statuta SCSL-a razlikuje u sintaktikoj
strukturi i taj dio glasi ima mo procesuirati osobe koje imaju najveu odgovornost za oz-
biljna krenja meunarodnog humanitarnog prava. Statut MKS-a se direktno ne referi-
ra na humanitarno pravo ali u lanu 5 nabraja najozbiljnije zloine od interesovanja za
meunarodnu zajednicu u cijelosti koji su ipak samo elaboracija postojeih zabrana pod
meunarodnim humanitarnim pravom.
20 naroito osiguravajui pravo optuenog na pravino suenje vidi na primjer lanove 17,19,
20, 22-27 Statuta MKTR-a, lanove 18, 20, 21, 23-28 Statuta MKTJ-a, lanove 17-23 Stat-
uta SCSL-a i lanove 62-76 Statuta MKS-a.
21 lan 21 stav 3 Statuta MKS-a u vezi ove odredbe i komentara na vezu izmeu meunarodnog
krivinog prava i meunarodnog prava ljusdkih prava (naroito u vezi sa pravima optuenog)
vidi William A. Schabas An Introduction to the International Criminal Court (Uvod u
Meunarodni krivini sud), Cambridge University Press: Cambridge, 2001, str. 74.
22 Clair de Than and Edwin Shorts, ibidem.
23 Na primjer kako bi optueni imao pravino suenje u sluaju Furundija MKTJ je dozvo-
lio unakrsno ispitivanje silovane ene koja je imala PTSD istovremeno ne brinui o njenom
traumatskom iskustvu.
24 lan 22 Statuta MKTJ-a, lan 22 Statuta MKTR-a, lan 68 Statuta MKS-a; Statut SCSL ak
i nema poseban lan koji se bavi zatitom rtava i svjedoka/inja.
25 Osim mogunosti da Sud odredi reparaciju preko Fonda koji predvia lan 79 Statuta MKS-a.
58 DIJALOG
26 Kako je to primijetio Theodor Mernon na strani 426 u Rape as a Crime under International
Humanitarian Law (Silovanje kao zloin prema meunarodnom humanitarnom pravu),
American Journal of International Law, vol. 87 No. 3, 1993 str. 424 -428 Meunarodni voj-
ni tribunal u Tokiju je procesuirao silovanje kao ratni zloin osudivi neke japanske vojne
i civilne slubenike za ratne zloine, ukljuujui silovanje, jer nisu izvrili svoju dunost
osiguranja da se njihovi podreeni ponaaju u skladu sa meunarodnim humanitarnim pra-
vom i u skladu sa Poveljom meunarodnog vojnog suda za Daleki istok, 19. januara 1946,
izmijenjen i dopunjen 26. aprila 1946, TIAS No. 1589, 4 Bevans 20, ali ovo nije imalo puno
uticaja na razvoj meunarodnog prava.
27 Rhonda Copelon, ibidem, str. 197-9.
28 Claire de Than and Edwin Shorts, ibidem, str. 104.
29 Theodor Meron, Rape as a Crime under International Humanitarian Law (Silovanje kao
zloin prema meunarodnom humanitarnom pravu), American Journal of International
Law, vol. 87 No. 3, 1993 str. 424 -428, str. 425.
GORANA MLINAREVI 59
II u 1385. i Henry V u 1419. godini. Susan Brownmiller30 nadalje primjeuje
da je George Washington u svojim dokumentima od 22. jula 1780. godine
zabiljeio da je jedan Thomas Brown iz Sedmog pennsylvanijskog puka
osuen na smrt zbog silovanja na Paramusu, a to je bila Brownova druga
presuda zbog toga. Leiberov zakon iz 1863. godine, vojni zakon Armije
Unije tokom amerikog graanskog rata, je predviao smrtnu kaznu za si-
lovanje.31 Od 1949. godine,32 u pogledu zatite civila u vrijeme rata u lanu
27, stav 2 etvrte enevske konvencije MHP predvia zatitu ena od
bilo kojeg napada na njihovu ast, naroito od silovanja, prisilne prosti-
tucije, ili bilo kojeg oblika nepristojnog napastvovanja.33 Nakon toga od
1977. godine,34 oba dodatna protokola enevskih konvencija su predviala
slinu zatitu kako u meunarodnim tako i unutranjim oruanim sukobi-
ma35. Meutim, kako Rhonda Copelon36 primjeuje, ovi zloini su tretira-
ni kao zloini protiv asti, a ne nasilni zloini koji su u istoj ravni sa ubist-
vom, mutilacijom, okrutnim i neovjenim tretmanom i muenjem. Pitanje
se postavlja da li je zatita namijenjena enama ili njihovoj asti i, to je
jo vanije, asti njihovih mukih vlasnika (oeva, brae ili mueva) i
da li je Konvencija ikada imala namjeru sprijeiti napade ili samo sprijeiti
zatitu patrijarhalnog osjeaja asti.
Meutim, tek sa usvajanjem statuta MKTJ-a i MKTR-a silovanje je ek-
splicitno definirano kao zloin protiv ovjenosti.37 Pored toga, Statut MK-
TR-a u lanu 4 (e) u pogledu zloina ozbiljnog krenja lana 3 zajednikog
za sve enevske konvencije i Dodatni protokol II proiruje definiciju o
30 Susan Brownmiller, Against our will: Men, Women and Rape (Protiv nae volje: mukarci,
ene i silovanje) Fawcett Books: New York, 1975, str. 31.
31 Instructions for the Government of Armies of the United States in the Field, prepared by
Francis Lieber, LL.D., Originally Issued as General Orders No. 100, Adjutant Generals Of-
fice, 1863, (Uputstva za vlade armija Ujedinjenih drava na bojnim poljima, pripremio Fran-
cis Lieber, LL.D., originalno izdata kao Ope naredbe br. 100, Ured pomonika generala,
1863,) Government Printing Office: Washington 1898. < http://avalon.law.yale.edu/19th_
century/lieber.asp > pristupljeno 23. oktobra 2008.
32 Stupilo na snagu 21. oktobra 1950. godine.
33 lan 27, stav 2 enevske konvencije za zatitu civilnih osoba za vrijeme rata.
34 Protokol I je stupio na snagu 7. decembra 1979. godine, dok je Protokol II stupio na snagu
7. decembra 1978. godine.
35 lan 76, stav 1 Dodatnog protokola enevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine,
koji se odnosi na zatitu rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol 1) i lan 4 (2) (e)
Dodatnog protokola enevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine, koji se odnosi
na zatitu rtava u neunutranjim oruanim sukobima (Protokol II).
36 Rhonda Copelon, ibidem, str. 200.
37 lan 5(g) Statuta MKTJ-a i lan 3(g) Statuta MKTR .
60 DIJALOG
50 Trenutno pred MKTR postoji samo jedan sluaj u kojem je ena, Pauline Nyiramasuhuko,
optuena u skladu sa lanom 3(g) za silovanje kao zloin protiv ovjenosti jer je ona, u
svom naredbodavnom kapacitetu uestvovala u planiranju, pripremi ili izvravanju zajednike
eme, strategije ili plana za izvrenje zloina meu kojima je pomaganje kao sauesnica
u otimanju i silovanju Tutsi ena i zato to nije sprijeila ili kaznila poinioce koji su joj bili
podreeni ak iako je znala da su poinili silovanja, seksualno nasilje i druge zloine seksu-
alne prirode; vidi Prosecutor v. Nyiramasuhuko and Ntahobali, (Indictment), (Tuiteljstvo
protiv. Nyiramasuhuko i Ntahobali optunica) ICTR-97-21-I, T Ch II, 10. august 1999.
51 Kate Fitzgerald, Problems Of Prosecution and Adjudication of Rape and Other Sexual Assaults
under International Law (Problemi procesuiranja i suenja silovanja i drugog seksualnog
nasilja u skladu sa meunarodnim pravom), European Journal of International Law, vol. 8
No.4, 1997, 638-684, str. 640.
52 Catharie A. MacKinnon, ibidem, str. 947.
53 1990-te su u nekom smislu bile produktivne u pogledu globalnih i UN zasnovanih sistema
promocije jednakosti izmeu spolova i unapreenja enskih pitanja na meunarodnom ni-
vou: Svjetska konferencija o ljudskim pravima (Be, 1993), Svjetska konferencija o popu-
laciji i razvoju (Kairo, 1994), etvrta konferencija o enama (Peking, 1995).
GORANA MLINAREVI 63
ak iako je prvobitno, u predmetu Delali i dr.54 podrao definiciju si-
lovanja iz predmeta Akayesu, MKTJ ju je ubrzo revidirao i to na prilino
regresivan nain u predmetu Furundija. Tragajui za definicijom silovan-
ja unutar meunarodnog prava, Sudsko vijee II MKTJ-a je napravilo vezu
izmeu MHP, MPLJP i MKP. Sudsko vijee je unutar postojeeg prava nalo
samo neke openite indikacije55 unutar odredbi meunarodnih dokume-
nata i instrukcije za formuliranje definicije silovanja u meunarodnom
pravu u predmetu Akayesu56 (ali ne i samu definiciju). Stoga je, na alost,
kako bi nalo tanu definiciju silovanja zasnovanu na krivinim pricipi-
ma specifinosti, Sudsko vijee II odluilo potraiti principe krivinog
prava zajednike za sve pravne sisteme svijeta57 ne obraajui panju na
injenicu da patrijarhalni reimi preovladavaju u pravnim sistemima svi-
jeta. Odluka sudskog vijea da prednost d dravnim zakonima pored ve
identificirane i izvodljive definicije silovanja u meunarodnom pravnom
sistemu je, ako nita drugo, onda upitna. ak iako je u predmetu Kunarac58
primijeeno da je vrijednost dravnih izvora u tome da oni mogu otkriti
openite koncepte i pravne institucije koje, ako su zajednike za irok spek-
trum dravnih pravnih sistema, otkrivaju meunarodni pristup pravnim pi-
tanjima koja se mogu razmatrati kao odgovarajui indikatori meunarodnog
prava na odreeno pitanje,59 principi meunarodnog prava prvenstveno
trebaju postavljati progresivne standarde potrebne za zatitu dostojanstva -
cilj kojem trebaju teiti svi dravni sistemi (a ne obrnuto).
ak je, na alost, i sam MKTR odstupio od definicije silovanja iz pred-
meta Akayesu. Nakon predmeta Furundija i Kunarac, MKTR se u pred-
metima kao to su Semanza60 i Kajelijeli61 sloio sa definicijom iz predmeta
Kunarac s obzirom da je zakljuio da je pristup definiranju u predmetu Ku-
54 stav 479, Prosecutor v. Delalic, Mucic, Delic and Landzo, Judgment (Tuiteljstvo protiv
Delalia, Muia, Delia i Lande presuda), IT-96-21, T Ch II, 16. novembar 1998.
55 stav 175, Prosecutor v. Furundzija, Judgment (Tuitelj protiv Furundije presuda), IT -95-
17/1-T, T Ch II, 10. decembar 1998.
56 stav 176, ibidem.
57 stav 177, ibidem.
58 Prosecutor v. Kunarac, Kovac and Vukovic, Appeals Judgment (Tuiteljstvo protiv Kunarca,
Kovaa i Vukovia drugostepena presuda), IT-96-23-T& IT-96-23/1-T, A Ch, 12. juni 2002.
59 stav 439, ibidem.
60 Prosecutor v. Semanza, Judgment (Tuiteljstvo protiv Semanze presuda) ICTR-97-20-T, T
Ch I, 15. maj 2003.
61 Prosecutor v. Kajelijeli, Judgment (Tuiteljstvo protiv Kajelijelia presuda) ICTR-98-44A-T,
T Ch II, 1. decembar 2003.
64 DIJALOG
62 stav 345 u Prosecutor v. Semanza, ibidem, i stav 915 u Prosecutor v. Kajelijeli, ibidem.
63 ibidem.
64 Prosecutor v. Gacumbitsi, Judgment (Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia presuda), ICTR-
2001-64-T, T Ch III, 17. juni 2004.
65 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases (Apel
seksualnog nasilja: predmeti Akayesu/Gacumbitsi) u Elize Delport (ur.) Gender based Vio-
lence in Africa: Perspectives from the Continet (Rodno zasnovano nasilje u Africi: perspek-
tive sa kontinenta), Centre for Human Rights: Pretoria, 2007, str. 94.
66 ibidem, str. 101.
67 ibidem, str. 97-98.
68 ibidem, str. 99.
69 stav 153, Prosecutor v. Gacumbitsi, ibidem.
70 ibidem.
71 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem, str. 101.
GORANA MLINAREVI 65
tivnu odbranu (tj. teret je na odbrani a ne na tuilatvu za dokazivanje). Na-
dalje, pravila koja slijede osiguravaju da su prethodni ili naknadni seksual-
ni odnosi u koje rtva ili svjedok/inja stupi potpuno nerelevantni za suenje,
a takoer se daje i precizniji opis postupka zatvorenog suenja u odnosu na
ono to je dalo pravilo 96. Pored Pravila procedure i dokazivanja MKS je, u
skladu sa lanom 9 Rimskog statuta, usvojio Elemente zloina kako bi po-
mogao Sudu u tumaenju primjene lanova 6, 7 i 8 Statuta. U kontekstu defin-
icija seksualnog nasilja elementi zloina su eksplicitno definirani kao ratni
zloini i zloini protiv ovjenosti. Meutim, aplikacija odredbi pravnih tek-
stova MKS-a jo uvijek je na ekanju. Za nadati se da MKS-ijeva politika
priznavanja enskih iskustava nee krenuti pogrenim putem kao to se to
desilo sa definicijama silovanja na ad hoc tribunalima.
2.2. KRATKA RASPRAVA O JURISPRUDENCIJI AD HOC TRIBUNALA U
POGLEDU SEKSUALNOG NASILJA KAO RATNOG ZLOINA, ZLOINA PROTIV
OVJENOSTI ILI ZLOINA GENOCIDA
Ipak treba istaknuti da znaaj jurisprudencije ad hoc tribunala u pogledu
seksualnog nasilja u situacijama oruanih sukoba nije samo u stvaranju foru-
ma za diskusije u vezi sa definiranjem silovanja u kontekstu meunarodnog
prava. Tribunali su uspostavili presedane za suenje sluajeva zloina seksu-
alnog nasilja kao ratnog zloina, zloina protiv ovjenosti ili zloina geno-
cida bez obzira da li su poinjeni u meunarodnom ili unutranjem sukobu.
Ustvari, tribunali su uspjeli u povezivanju zloina seksualnog nasilja nad
enama u situacijama oruanih sukoba sa tradicionalnim kanonom jus cogens
normi,72 to je jako vano sa gledita simbolikog znaaja meunarodnog
pravnog procesa.73 Na taj nain tribunali su oslovili nedostatak enskih
iskustava u pogledu jus cogens normi i tako izjednaili zatitu vie potreb-
nu enama ili je barem simboliki naveli tamo gdje su obino rezervirani
prioriteti oni muki definirani ili barem muki orijentirani.
Pored toga to je povezao silovanje i seksualno nasilje sa genocidom kada
je Akayesua proglasio krivim za genocid, silovanje i seksualno nasilje su
bila djela na osnovu kojih je MKTR proglasio Akayesua krivim i za zloin
protiv ovjenosti u skladu sa ve odreenim odredbama lana 3 (g) zloin
protiv ovjenosti (silovanje) i lana 3 (i) zloin protiv ovjenosti (osta-
72 na strani 68 Hilary Charlesworth i Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens (Rod
jus cogensa, (1993)15 Human Rights Quarterly, vol. 15 No. 1, 1993, 63-76 opaaju da na
primjer, American Law Institutes Revised Restatement of Foreign Relations Law [revid-
irana lista prava meunarodnih odnosa koju izdaje Isntitut amerikog prava] kao povrede
jus cogens nabraja prakse ili osude genocida, trgovine robljem, ubistvo, nestanke, muenje,
produeno arbitrarno pritvaranje ili sistematsku rasnu diskriminaciju.
73 ibidem, str. 66.
66 DIJALOG
80 Angela M Banks, Sexual Violence and International Criminal Law: an Analysis of the Ad
Hoc Tribunals Jurisprudence and the International Criminal Courts Elements of Crimes
(Seksualno nasilje i meunarodno krivino pravo: analiza jurisprudencije ad hoc tribunala
i elemenata zloina Meunarodnog krivinog suda), Womens Initiatives for Gender Jus-
tice: Hague, 2005, str. 9.
81 Generalna skuptina UN-a Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida, rezo-
lucija 260 (III) A 9. decembra 1948.
82 Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem, str. 70.
83 Hilary Charlesworth and Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens, ibidem, str. 75.
84 vidi stav 224, Prosecutor v. Gacumbitsi, Judgment, ibidem.
85 stav 108, Prosecutor v. Kayishema and Obed Ruzindana, Judgment (Tuiteljstvo protiv Kay-
isheme i Obed Ruzindane presuda), ICTR-95-1-T, T Ch I, 21. maj 1999.
86 stav 320, Prosecutor v. Semanza, Judgment (Tuiteljstvo protiv. Semanze presuda), ICTR-
97-20-T, T Ch I, 15. maj 2003.
87 Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu, ibidem,
str. 947.
88 stav 513, Prosecutor v. Krstic, Judgment (Tuiteljstvo protiv Krstia), IT -98-33-T, T Ch I,
2. august 2001.
89 Statuta MKTJ-a.
90 Kako je to demonstrirano u pogledu definicija silovanja.
68 DIJALOG
100 Kiyoteru Tsutsui, Redressing Past Human Rights Violations: Global Dimensions of Contempo-
rary Social Movements, (Zadovoljavajui krenja ljudskih prava iz prolosti: globalna dimen-
zija modernih drutvenih pokreta) Social Forces, Vol. 85, No. 1, 2006, 331-354, str 340-1.
101 stav 874-5, Prosecutors and the peoples of the Asia-Pacific Region v. Emperor Hirohito et
al., Judgment (Tuiteljstvo i narodi azijsko-pacifike regije protiv cara Hirohita i dr.-presu-
da), Pt-2000-1-T, 4. decembar 2001.
102 Christine Chinkin, Toward the Tokyo Tribunal 2000 (U susret Tokijskom tribunalu 2000),
Womens Caucus for Gender Justice, 2001 <http://www.ytech.nl/iccwomen/wigjdraft1/Ar-
chives/oldWCGJ/tokyo/chinkin.htm#_ftnref24> pristupljeno 24 September 2007.
103 Charter of the Womens International War Crimes Tribunal on Japans Military Sex-
ual Slavery, Violence Against Women in War Network Japan, (Povelja enskog
meunarodnog tribunala za ratne zloine seksualnog robovlasnitva japanske vojske)
<http://www1.jca.apc.org/vaww-net-japan/english/womenstribunal2000/charter.html>
pristupljeno 23 oktobra 2008.
104 ibidem.
70 DIJALOG
javi, prihvati ili ispravi injenice i pronae i otkrije istinu koja se odnosi na
zloine poinjene nad enama kao ratni zloini, zloini protiv ovjenosti i
drugi zloini po meunarodnom pravu, da procesuira i kazni sve odgovorne
za navedene zloine, da obezbijedi reparaciju onima koji/e su viktimizirani,
da poduzme mjere za zatitu integriteta, dobrobiti i dostojanstva ljudske os-
obe, da poduzme neophodne mjere kako bi sprijeila ponavljanje zloina i
zabrani diskriminaciju zasnovanu na takvim osnovama kao to su rod, go-
dine, rasa, boja, nacija, etnika ili drutvena pripadnost ili vjera, zdravstveni
status, seksualna orijentacija, politiko ili drugo miljenje, imetak, roenje
ili bilo koji drugi status. Interesantno je napomenuti da su u cijelom procesu,
pisanju Povelje i usvajanju odluke uglavnom uestvovale ene (naravno one
koje su poznavale postojei pravni sistem i koje su rodno senzibilizirane), te
se prema tome moe zakljuiti da Povelja reflektira enska iskustva do mak-
simuma koji bi se mogao oekivati u dananjoj podjeli moi.
U kontekstu gore pomenutih ad hoc tribunala, broj i uee ena na ni-
vou odluivanja je bio znaajan za razliku od prethodnih meunarodnih
tribunala za ratne zloine.105 One su oigledno imale ulogu u povezivan-
ju seksualnog nasilja nad enama sa muki definiranim jus cogens nor-
mama. Interesantno je napomenuti da su u svojim albama optueni koji
su bili proglaeni krivim za zloin silovanja ili drugog seksualnog nasilja
pokuali dovesti u sumnju nepristrasnost sutkinja. Meutim, ni Akayesu, a
niti Furundija nisu uspjeli u svojim albama. Akademija je pohvalila sut-
kinju Pillay koja je pokazala iskreno interesovanje za svjedoenja ena u
predmetu Akayesu to je na kraju rezultiralo dopunjavanjem optunice106
u vezi sa optubama za seksualno nasilje.107 S druge strane, sutkinja Mum-
ba, koja je ranije radila u UN-ovoj Komisiji o statusu ena, je kritizirana
to nije izdvojila miljenje u presudi MKTJ-a kada je nedostatak pristan-
ka dodan u definicije silovanja.108
105 Kelly D Askin, Sexual Violence in Decisions and Indictments of the Yugoslav and Rwan-
dan Tribunals: Current Status, ibidem, str. 98.
106 Znaajno je istai da prvobitna optunica nije sadrala optube za seksualno nasilje (vidi
stavove 23 i 417, predmet Akayesu, ibidem). Sudsko vijee u svojoj presudi stav 417 primjeuje
da razumije da je proirivanje optunice rezultiralo nakon spontanog svjedoenja o seksu-
alnom nasilju koje su dale svjedokinja J i svjedokinja H tokom suenja i naknadne istrage
koju je obavilo Tuiteljstvo, a ne zbog pritiska javnosti predmet Akayesu, ibidem.
107 Prema navodima Diane Marie Amann optunica protiv Akayesua je proirena tako da
ukljuuje optube za silovanje zahvaljujui sutkinji Pillay, jedinoj sutkinji u vijeu, i pritisku
ljudskopravakih grupa, Diane Marie Amann, Prosecutor v. Akayesu. Case ICTR-96-4-T
(Tuiteljstvo protiv Akayesa. predmet br. ICTR-96-4-T), American Journal of Internation-
al Law, Vol. 93, No. 1., januar 1999, 195-199, str. 196.
108 Vidi Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases, ibidem.
GORANA MLINAREVI 71
ini se da su ene (naravno ne sve jer ima i onih koje podravaju patri-
jarhalni poredak) na ad hoc tribunalima potroile dosta vremena i energi-
je pokuavajui uvesti enska iskustva u definicije seksualnog nasilja i u
nain na koji se sudi o seksualnom nasilju. ini se da su i napravile neki
progresivniji iskorak. Znaajni pomaci su napravljeni u pogledu tretmana
zloina seksualnog nasilja kao zloina muenja, ropstva ili genocida, dje-
la koja su smatrana jus cogens normama. Konano su uspjele dokazati ap-
surdnost dokazivanja nepristanka barem u situacijama ozbiljnih krenja
ljudskih prava kao to je ropstvo. Meutim, s obzirom da se rasprave ug-
lavnom odvijaju u sudnicama ili akademskim institucijama, potrebno je biti
paljiv/a kako se ne bi zaboravilo na razliite enske glasove, naroito one
izvan pomenutih institucija. U suprotnom, postoji opasnost da se rasprave
iskljuivo odvijaju na akademskom nivou to bi opet iskljuilo iskustva
veine ena (a naroito veine ena o kojima se rasprave vode). Moe se
rei da je mnogo toga ostvareno u zadnjih petnaestak godina, ali takoer
treba istai da nije vrijeme za sjesti i odmarati se.109
109 Ovdje bih naroito istakla neakciju i pasivnost kako domaih ali i meunarodnih aktivistikih gru-
pa u pogledu neuvrtavanja silovanja i seksualnog nasilja u optunici Milanu i Sredoju Lukiu.
110 Ali sve je oiglednije i u dravnim sudovima, kao to je Sud BiH koji ima nadlenost pro-
cesuiranja ratnih zloina.
111 Theodor Meron, Rape as a Crime under International Humanitarian Law (Silovane kao
zloin definiran meunarodnim humanitarnim pravom), American Journal of Internation-
al Law, vol. 87 No. 3, 1993, 424-428, str. 428.
72 DIJALOG
115 O dunoj panji vidi Yakin Ertuk, Integration of the human rights of women and the gender perspective:
violence against women; the Due diligence standard as a tool for the elimination of violence
against women, Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes
and consequences submitted to Commission on Human Rights (Integracija ljudskih pra-
va ena i rodna perspektiva: nasilje nad enama; Standard dune panje kao sredstvo za
ukidanje nasilja nad enama, Izvjetaj posebnog izvjestitelja o nasilju nad enama, njego-
vim uzrocima i posljedicama predato Komisiji za ljudks prava), 62nd session, UN Doc. E/
CN.4/2006/61 (20. januar 2006).
116 ArtMKPe 4 (d) of Declaration on the Elimination of Violence against Women 48/104. (1993),
UN doc. A/RES/48/104.
117 stav 24 (t) (iii) of General Recommendation No. 19 CEDAW Committee (llth session, 1992).
118 U kontekstu Bosne i Hercegovine, pored drave tu je i meunarodna zajednica koja je i
dalje prisutna u znaajnoj mjeri.
74 DIJALOG
119 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, ene, mir i sigurnost, Rezolucija 1325 (S/RES/1325),
31. oktobar 2000.
120 stav 11, Generalna skuptina UN-a, Osnovni principi i uputstava o pravima na pomo i
reparaciju za rtve velikih krenja meunarodnih prava ljudksih prava i ozbiljnih povreda
meunarodnog humanitarnog prava, Rezolucija 60/147, 16. decembra 2005.
121 Zoran Paji, Rethinking War-Crimes Trials (Ponovno promiljanje suenja za ratne
zloine, Transitions online, 2006, str. 4-5.
GORANA MLINAREVI 75
cegovine tek priznat status civilne rtve rata nakon Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata
i zatite obitelji sa djecom FBIH122 i to kao posebnim kategorijama (to ba-
rem sa njih skida teret dokazivanja 60% invaliditeta, ako nita drugo). Za-
kon o zatiti civilnih rtava rata RS-a123 u kontekstu osoba koje su preivjele
seksualno nasilje tokom rata priznaje status civilne rtve rata samo osobama
kod kojih je nastupilo oteenje organizma silovanjem i kod koje je nastu-
pilo oteenje organizma od najmanje 60%. Iako, na primjer, na podruju
Federacije BiH civilne rtve rata imaju pravo, pored tzv. mjesenog linog
novanog primanja, na osposobljavanje za rad (profesionalnu rehabilitaci-
ju, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju), prioritetno zapoljavanje, prioritetno
stambeno zbrinjavanje i psiholoku i pravnu pomo, ene koje su preivjele
seksualno nasilje tokom rata jedino ostvaruju pravo na novanu naknadu, dok
ostala prava koja bi im u sutini pomogla u stvarnom kontekstu reparacije
i restitucije, te ponovnoj integraciji u drutvo, ostaju nedokuiva. Kako je
primijetio Amnesty International u 2003. (ali ovo se jo uvijek nije promije-
nilo) osim usluga koje pruaju enske organizacije, odgovarajua medicin-
ska i psiholoka podrka openito izostaje.124
Prebacivanje nekih optunica iz MKTJ na dravni sud, naroito na Sud
BiH sa odjeljenjem za ratne zloine u Bosni i Hercegovini, predstavlja do-
datni izazov za meunarodnu krivinu pravdu, naroito po pitanju ena. Pi-
tanje se postavlja u pogledu efikasnosti zatitne eme dostupne rtvama i
svjedocima/svjedokinjama kao i sposobnosti domaih zakona za reflekti-
ranje razvoja situacije unutar meunarodnog prava. Meutim, ak i kada je
poinilac proglaen krivim za poinjene zloine protiv ovjenosti zbog zar-
obljavanja i silovanja ena, kao to je to bio sluaj sa predmetom Radovana
Stankovia125 on moe pobjei iz zatvora. Tokom suenja je bila osigurana
zatita svjedokinja/rtava. Javnost je iskljuena sa glavnog sasluanja, izmeu
ostalog zato to je optueni prijetio da e otkriti imena zatienih svjedokin-
ja126. Dodatno objanjenje za iskljuivanje javnosti u ovom sluaju takoer
se treba istai jer ono pojaava patrijarhalne stereotipe o potrebi zatite mor-
132 Sean D. Murphy, Progress and Jurisprudence of the International Criminal Tribunal for the
Former Yugoslavia (Napredak i jurisprudencija Meunarodnog krivinog tribunala za bivu
Jugoslaviju), American Journal of International Law vol. 93 No. 57, 1999, 95-7, str. 97.
133 Jer nema dovoljno novca da se svi silovatelji dovedu na sud i kazne.
GORANA MLINAREVI 79
Drutvo je, pretvarajui se kao da se to nikada nije desilo, u potpunosti
napustilo pitanje djece roene prisilno izazvanim trudnoama tokom rata.
Prava i interesi rtava rodno zasnovanih zloina se nastavljaju ignorirati ili
namjerno previati.134
Iako je za neku dravu da krene dalje i bude u stanju da ue u odgovarajue
demokratske procese neophodno da se obrauna sa nedavnom prolou
velikih krenja ljudskih prava (kako bi sprijeila ponavljanje takvih povre-
da i to je vie mogue popravila tetu uzrokovanu krenjima ljudskih pra-
va), ovo je daleko od ostvarenja. Sve dok tiina preovladava, rtve ne mogu
doi do zadovoljenja. Kao to je ve pomenuto, jedan od najozbiljnijih pi-
tanja pokrivenih velom utnje i negiranja je nasljee silovanja i rodno zas-
novanih ratnih zloina. Drutvo je potpuno nijemo o problemima sa kojima
se suoavaju rtve rodno zasnovanih ratnih zloina. Istina, postoji nekoliko
nevladinih organizacija koje se pokuavaju baviti ovim pitanjem, ali one nisu
u mogunosti uraditi to same. Na alost, Vlada (zajedno sa meunarodnom
zajednicom prisutnom u Bosni i Hercegovini) odbija preuzeti odgovornost
za pomaganje rtvama rodno zasnovanih zloina.
Iz brine feministike perspektive ovaj nedostatak panje prema rtvama
i njihovoj reparaciji je vrlo problematian. Istina, postoje neka pravila koja
se bave svjedocima/svjedokinjama i rtvama, ali ona nisu dovoljna. Kazne,
ako su one jedini pravni odgovori, nisu adekvatan odgovor za zadovoljavanje
rtava. U takvom kontekstu jedino je mogue, pored zagovaranja promjene,
koristiti sva mogua sredstva za reparaciju i reinstituciju.
134 Ovdje pitanje memorije postaje vrlo vano jer u patrijarhalnom drutvu kao to je Bosna i
Hercegovina drutveni sistem jo uvijek stavlja jaku vrijednost na ensku istou i treti-
ra ene kao vlasnitvo mukarca. Iako su u kontekstu bosanskohercegovakih Muslimanki
neki imami pokuali zatititi ene koje su preivjele silovanje tako to su u svojim zajedni-
cama proglasili da se takve ene trebaju podravati, a njihova djeca prihvaena, ene i djeca
su prekriveni velom utnje i njihovo postojanje se uglavnom ignorira. Unutar Bosne i Her-
cegovine ovo pitanje je jo uvijek u velikoj mjeri tabu. ak i tokom rata, dok su se zloini
deavali to se ba i nije puno pominljalo. Iako se o ovome nairoko raspravljalo van Bosne
i Hercegovine, javnost unutar zemlje nije bila previe svjesna injenice da se sistematsko
silovanje deava u nekim dijelovima zemlje. Jo uvijek postoji negiranje zloina meu, na
primjer, nekim enama etnikim Srpkinjama jer one jo uvijek ne mogu sebi priznati da su
njihovi muevi, braa i oevi silovatelji, a kamoli da su jo namjerno oplodnjavali ene.
80 DIJALOG
BIBLIOGRAFIJA
KNJIGE
Angela M Banks, Sexual Violence and International Criminal Law: an Analysis of
the Ad Hoc Tribunals Jurisprudence and the International Criminal Courts
Elements of Crimes, (Seksualno nasilje i meunarodno krivino pravo: analiza
jurisprudencije ad hoc tribunala i elemenata zloina Meunarodnog krivinog
suda), Womens Initiatives for Gender Justice: Hague, 2005.
Carole Pateman, The Sexual Contract (Spolni ugovor), Stanford University Press:
Stanford, 1988.
Catharine A. MacKinnon, Feminism unmodified: Discourses on Life and Law
(Neizmijenjeni feminizam: diskurs o ivotu i pravu), Harvard University Press:
Massachusetts, 1987.
Charlotte Bunch, Transforming Human Rights from a Feminist Perspective
(Transformiranje ljudskih prava iz feministike perspektive), u Julie Peters i
Andrea, Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives (enska
prava: meunarodna feministika perspektiva), Routledge: New York, 1995, 11-18.
Clair de Than and Edwin Shorts (ur.) International Criminal Law and Human Rights
(Meunarodno krivino pravo i ljudska prava), Sweet & Maxwell: London, 2003.
Francisco Forrest Martin, Stephen J. Schnably, Richard J. Wilson; Jonathan S. Simon
and Mark V. Tushnet, International Human Rights and Humanitarian Law: Treaties,
Cases and Analysis (Meunarodno pravo ljudskih prava i humanitarno pravo:
dokumenti, predmeti i analiza), Cambridge University Press: New York, 2006.
Gerhard Werle, Principles of International Criminal Law (Principi meunarodnog
krivinog prava), T.M.C. Asser Press: Hague, 2005.
Mary Wollstonecraft, A Vindication of the Rights of Woman (Odbrana prava ene),
Walter Scott: London 1891.
Patricia V Sellers, The appeal of sexual violence: Akayesu/Gacumbitsi cases in
Elize Delport (ed) (Apel seksualnog nasilja: predmeti Akayesu/Gacumbitsi) u
Elize Delport (ur.) Gender based Violence in Africa: Perspectives from the Continet
(Rodno zasnovano nasilje u Africi: perspektive sa kontinenta), Centre for Human
Rights: Pretoria, 2007 <http://www.chr.up.ac.za/centre_publications/gender/
Genderbased%20violence%20in%20Africa.pdf> pristupljeno 24 septembra 2007.
Rene Provost, International Human Rights and Humanitarian Law Law
(Meunarodna ljudska prava i humanitarno pravo), Cambridge University Press:
Cambridge, 2002.
Rhonda Copelon, Gendered War Crimes: Reconceptualizing Rape in Time of War
(Orodnjeni ratni zloini: rekonceptualizacija silovanja za vrijeme rata) u Julie
Peters i Andrea, Wolper (ur.) Womens rights: international feminist perspectives
(enska prava: meunarodna feministika perspektiva), Routledge: New York,
1995, 197-214.
GORANA MLINAREVI 81
Susan Brownmiller, Against our will: Men, Women and Rape (Protiv nae volje:
mukarci, ene i silovanje) Fawcett Books: New York, 1975.
William A. Schabas, Genocide in International Law: The Crimes of Genocid
u meunarodnom pravu: zloin svih zloina) Cambridge University Press:
Cambridge, 2000.
William A. Schabas, An Introduction to the International Criminal (Uvod u
Meunarodni krivini sud), Cambridge University Press: Cambridge, 2001.
LANCI
Catherine A MacKinnon, Defining Rape Internationally: A Comment on Akayesu,
(Definiranje silovanja na meunarodnom nivou: komentari na sluaj Akayesu),
Columbia Journal of Transnational Law, vol. 44 No. 3, 2006, 940-958.
Christine Chinkin, Rape and Sexual Abuse of Women in International Law
(Silovanje i seksualno nasilje nad enama u meunarodnom pravu), European
Journal of International Law, vol. 5 No. 3, 1994, 326-341.
Christine Chinkin, Toward the Tokyo Tribunal 2000 (U susret Tokijskom
tribunalu 2000), Womens Caucus for Gender Justice, 2001 <http://www.ytech.
nl/iccwomen/wigjdraft1/Archives/oldWCGJ/tokyo/chinkin.htm#_ftnref24>
pristupljeno 24 September 2007 .
Diane Marie Amann, Prosecutor v. Akayesu Case ICTR-96-4-T (Tuiteljstvo
protiv Akayesa. predmet br. ICTR-96-4-T), American Journal of International
Law, Vol. 93, No. 1., januar 1999, 195-199.
Hilary Charlesworth, Christine Chinkin and Shelly Wright, Feminist approaches
to International Law (Feministiki pristupi meunarodnom pravu), American
Journal of International Law: vol. 85, No 4, October 1991.
Hilary Charlesworth and Christine Chinkin, The Gender of Jus Cogens (Rod jus
cogensa, (1993)15 Human Rights Quarterly, vol. 15 No. 1, 1993, 63-76.
Julie Mostov, Our Women v Their Women, Symbolic Boundaries, Territorial
Markers, and Violence in the Balkans, ( Nae ene protiv njihovih ena,
simbolike granice, teritorijalna obiljeja i nasilje na Balkanu), Peace &
Change, vol. 20 No. 2, 1995, str. 524-5.
Kate Fitzgerald, Problems of Prosecution and Adjudication of Rape and Other
Sexual Assaults under International Law, (Problemi procesuiranja i suenja
silovana i drugog seksualnog nasilja u skladu sa meunarodnim pravom),
European Journal of International Law, vol. 8 No.4, 1997, 638-684.
Kelly D Askin, Sexual Violence in Decisions and Indictments of the Yugoslav
and Rwandan Tribunals: Current Status (Seksualno nasilje u odlukama i
optunicama jugoslavenskog i rwandanskog tribunala: trenutni status) American
Journal of International Law, vol. 93 No.1, 1999, 97-123.
Kelly D. Askin, Prosecuting Wartime Rape and Other Gender-related Crimes under
International Law: Extraordinary Advances, Enduring Obstacles (Procesuiranje
82 DIJALOG
MEUNARODNI PREDMETI
MEUNARODNI KRIVINI TRIBUNAL ZA RWANDU (MKTR)
Prosecutor v. Akayesu, (Judgment) ICTR-96-4-T, T Ch I (2 September 1998) [Tuiteljstvo
protiv Akayesu presuda, ICTR-96-4-T, T Ch I, 2. septembar 1998.].
Prosecutor v. Gacumbitsi, (Judgment) ICTR-2001-64-T, T Ch III, (17 June 2004)
[Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia presuda, ICTR-2001-64-T, T Ch III, 17. jun 2004.].
Prosecutor v. Gacumbitsi, (Appeal Judgment) ICTR-2001-64-T, A Ch (7 July 2006)
[Tuiteljstvo protiv Gacumbitsia drugostepena presuda, ICTR-2001-64-T, A Ch, 7.
juli 2006.].
Prosecutor v. Kajelijeli, (Judgment) ICTR-98-44A-T, T Ch II (1 December 2003)
[Tuiteljstvo protiv Kajelijelia presuda, ICTR-98-44A-T, T Ch II, 1. decembar 2003.].
Prosecutor v. Kayishema and Obed Ruzindana (Judgment) ICTR-95-1-T, T Ch I (21
May 1999) [Tuiteljstvo protiv Kayishema i Obed Ruzindana presuda, ICTR-
95-1-T, T Ch I, 21. maj 1999.]
GORANA MLINAREVI 83
Prosecutor v. Nyiramasuhuko and Ntahobali, (Indictment), ICTR-97-21-I, T Ch II
(10 August 1999) [Tuiteljstvo protiv Nyiramasuhuko i Ntahobali optunica,
ICTR-97-21-I, T Ch II, 10. august 1999.].
Prosecutor v. Semanza, (Judgment) ICTR-97-20-T, T Ch I (15 May 2003)
[Tuiteljstvo protiv Semanze presuda, ICTR-97-20-T, T Ch I, 15. maj 2003.].
MEUNARODNI KRIVINI TRIBUNAL ZA BIVU JUGOSLAVIJU (MKTY)
Prosecutor v. Delalic, Mucic, Delic and Landzo (Judgment) IT-96-21, T Ch II (16
November 1998) [Tuiteljstvo protiv Delalia, Mucia, Delia and Lande
presuda, IT-96-21, T Ch II, 16. novembrar 1998.].
Prosecutor v. Furundzija (Judgment), IT-95-17/1-T, T Ch II (10 December 1998)
[Tuiteljstvo protiv Furundije presuda, IT-95-17/1-T, T Ch II, 10. decembar
1998.].
Prosecutor v. Kunarac, Kovac and Vukovic, (Appeals Judgment) IT-96-23-T& IT-
96-23/1-T, A Ch (12 June 2002) [Tuiteljstvo protiv Kunarac, Kovaa i Vukovia
drugostepena presuda, IT-96-23-T& IT-96-23/1-T, A Ch, 12. juni 2002.].
Prosecutor v. Krstic, (Judgment) IT-98-33-T, T Ch I (2 August 2001) [Tuiteljstvo
protiv Krstia presuda, IT-98-33-T, T Ch I, 2. decmbar 2001.].
IZVJETAJI
UNDP BiH, SRU Specijalni izvjetaj: Istina i pravda u BiH - iz perspektive javnosti, 2005
Amnesty International, Stop violence against women Justice shelved impunity
for rape in Bosnia-Herzegovina (Zaustavite nasilje nad enama. Pravda na
policama nekanjavanje silovanja u Bosni i Hercegovini) AI Index: EUR
63/005/2004, 12 October 2004
84 DIJALOG
<http://www.amnesty.org/en/alfresco_asset/b592c15f-a5cb-11dc-bc7d
-3fb9ac69fcbb/eur630052004en.html> pristupljeno 24 septembra 2007.
Amnesty International, Sierra Leone: Getting reparations right for survivors of
sexual violence (Report, 1 November 2007) (Sierra Leone: Sticanje prava na
reparaciju za osobe koje su preivjele seksualno nasilje - izvjetaj), 1. novembar
2007 <http://www.amnesty.org/en/alfresco_asset/4a6f7bc9-a2b6-11dc-8d74-
6f45f39984e5/afr510052007en.html> pristupljeno 10. novembra 2007.
Yakin Ertuk, Integration of the human rights of women and the gender perspective:
violence against women; the Due diligence standard as a tool for the elimination
of violence against women, Report of the Special Rapporteur on violence against
women, its causes and consequences submitted to Commission on Human Rights,
62nd session, (Integracija ljudskih prava ena i rodna perspektiva: nasilje nad
enama; Standard dune panje kao sredstvo za ukidanje nasilja nad enama,
Izvjetaj posebnog izvjestitelja o nasilju nad enama, njegovim uzrocima i
posljedicama predato Komisiji za ljudks prava, 62. sjednica,) UN Doc. E/
CN.4/2006/61 (20. januar 2006).
INTERNATIONAL LAW SOURCES
CEDAW Komitet, Opa preporuka br. 19 (1992).
Generalna skuptina UN-a, Deklaracija o ukidanju nasilja nad enama, Rezolucija
48/104, UN doc.A/RES/48/104, (1993).
Generalna skuptina UN-a, Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina
genocida, Rezolucija 260 (III) A, 9. decembra 1948.
Generalna skuptina UN-a, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena,
Rezolucija 34/180, (1979).
Generalna skuptina UN-a, Osnovni principi i uputstava o pravima na pomo i
reparaciju za rtve velikih krenja meunarodnih prava ljudksih prava i ozbiljnih
povreda meunarodnog humanitarnog prava, Rezolucija 60/147, 16. decembra
2005.
Meunarodni krivini sud, Elementi zloina, U.N. Doc. PCNICC/2000/1/Add.2 (2000).
Instructions for the Government of Armies of the United States in the Field, prepared
by Francis Lieber, LL.D., Originally Issued as General Orders No. 100, Adjutant
Generals Office, 1863, (Uputstva za vlade armija Ujedinjenih drava na bojnim
poljima, pripremio Francis Lieber, LL.D., originalno izdata kao Ope naredbe br.
100, Ured pomonika generala, 1863,) Government Printing Office: Washington
1898. < http://avalon.law.yale.edu/19th_century/lieber.asp > pristupljeno 23.
oktobra 2008.
Rimski statut Meunarodnog krivinog suda, U.N. Doc. A/CONF.183/9 (17 July 1998).
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog tribunala za procesuiranje
osoba odgovornih za ozbiljna krenja meunarodog humanitarnog prava poinjena
na podruju bive Jugoslavije od 1991, U.N. Doc T/32/Rev. 40 (12 July 2007).
GORANA MLINAREVI 85
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog tribunala za Rwandu,
usvojena 10. novembra 2006.
Pravila procedure i dokazivanja Meunarodnog krivinog suda, Official Records
ICC-ASP/1/3, 3-10 septembar 2002.
Pravila procedure i dokazivanja Specijalnog suda za Sierra Leone, nakon izmjena i
dopuna 14. maja 2007.
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, ene, mir i sigurnost, Rezolucija 1325, (S/
RES/1325), 31. oktobar 2000.
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, Statut Meunarodnog krivinog tribunala za
procesuiranje osoba odgovornih za ozbiljna krenja meunarodog humanitarnog
prava poinjena na podruju bive Jugoslavije od 1991, U.N. Doc. S/25704
at 36, annex (1993) and S/25704/Add.1 (1993), 25. maj 1993, U.N. Doc. S/
RES/827 (1993).
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, Statut Meunarodnog krivinog tribunala za
Rwandu, Rezolucija 955 (1994), U.N. Doc. S/RES/955 (8. novembar 1994).
Violence Against Women in War Network Japan (Nasilje nad enama u ratu
mrea Japan), Charter of the Womens International War Crimes Tribunal on
Japans Military Sexual Slavery, (Povelja enskog meunarodnog tribunala za
ratne zloine seksualnog robovlasnitva japanske vojske) http://www1.jca.apc.
org/vaww-net-japan/english/womenstribunal2000/charter.html pristupljeno 23.
oktobra 2008.
enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949), i Dopunski protokoli I-II (1977).
This paper deals with international legal instruments that address the
sexual violence against women in situation of armed conflict. Even though
the rape was prohibited throughout centuries, it is only with the global pres-
sure of advocates for womens rights that it entered international courtrooms
and became justicible along with such jus cogens norms as torture, geno-
cide and enslavement. The paper addresses two issues in this respect. The
first part deals with the feminist legal analysis and discussions in respect
to the accomplishments/failures of the prosecution of individuals for com-
mitting the crimes of sexual violence in armed conflict, mainly focusing
on discussions of definition of rape in international law. The second part
of the paper poses the questions and presents some discussions in relation
to the non-existing system to help redress survivors.
Ivana Drao
1 Kao doprinos kritici esencijaliziranih monolitnih kategorija, singularni oblik imenica ena
i Mukarac u obiljeavati velikim poetnim slovom.
IVANA DRAO 87
E-TOPIJA
U dominantnom tehnolokom diskursu, oblikovanom imaginarijem cy-
berpunka, virtualna realnost se poima kao rastjelovljujui medij. Vizion-
arski graditelji virtualnog svijeta produblju jaz izmeu tijela i subjekta,
zamiljajui mogunost transcendiranja biolokog tijela i kopiranja iste
svijesti u post-tjelesni i post-ljudski svijet cyber-prostora.2 Meutim, da li
je vizija Mree, kao neutralnog igralita istih umova osloboenih spona
identiteta i pripadnosti, odnosno kao prostora u kojem tradicionalne struk-
ture i politike gube svoje uporite, samo jo jedna utopija?
Utopija o kompenzirajuem alternativnom prostoru, getu slobodnih um-
ova, zapravo je utopija o virtualnom Oz-u, zemlji Nedoiji zemlji ka
kojoj vjeno stremimo, ali nikada u nju ne stiemo. Suvremena rasprava o
virtualnom Oz-u kao domovini slobode, moe se smatrati konsenzualnom
halucinacijom o tehnologiji uda i snova koju nudi utopijsko postmoder-
no drutvo. Nove virtualne klase samozvanih astronautkinja/a koje/i nika-
da nisu imale/i priliku otii do Mjeseca slave tehnologiju kao izvor spa-
sa od zbilje usamljene kulture i radikalne nepovezanosti sa svakodnevnim
ivotom.3 Ta vizija alternativnog svijeta zasniva se na oajnikoj vjeri u
onostranost, u izbavljenje iz tjeskobnog nesavrenstva zbilje.
Utopija je tamo gdje nismo, ustanovljena kao ne-mjesto,4 mjesto
bez mjesta, nestvarni prostor, ali i metafora tenje ka drutvenoj transgresi-
ji.5 Michel Foucault govori o utopijama kao o rasporedima bez pravog pros-
tora, koji stupaju u odnos direktne ili obrnute analogije sa stvarnim pros-
torom ili drutvom,6 ukidajui ili preinaujui skup odnosa koje sami ob-
likuju i koji se u njima ogledaju i odraavaju. Kako bi vizualizirao utopiju,
Foucault koristi metaforu ogledala, kao mjesta bez mjesta, u kojem se vid-
2 Hayles, N.K. How We Became Posthuman: Virtual Bodies in Cybernetics, Literature, and
Informatics. Chicago: University of Chicago Press, 1999 : 2
3 Kroker, A. and M. Weinstein. Data Trash: The Theory of the Virtual Class. Montreal: New
World Perspectives, 1994 : 4-5
4 Termin utopija je kovanica Thomasa Morea, koji, u zavisnosti od shvatanja prefiksa, ima
dva razliita znaenja, jedno je ne-mjesto (gr. ou-topos), odnosno mjesto koje ne pos-
toji, a drugo znaenje je dobro mjesto (gr. eu-topos), odnosno mjesto sree i ideala. Vidi:
More, T. Utopia. London: Everyman, 1994. Utopijom se u politici naziva neostvariva elja
koja se oslanja na drutvene snage i koja se ne potkrepljuje rastom, razvitkom politikih,
klasnih snaga. Uope, utopija se definira kao sanjarija, neostvariva zamisao, kula u zraku,
tlapnja, idealno stanje, srea u najviem smislu rijei. Klai, B. Rjenik stranih rijei. Za-
greb: Nakladni zavod MH, 1990 : 1398
5 Dimitrijevi, B. Heterotopografija. Umetnost na kraju veka 1 (2000) 13 Nov. 2007 <http://
www.rastko.org.yu/likovne/xx_vek/branislav_dimitrijevic.html>.
6 Foucault, M. Of Other Spaces. MichelFoucault.info. 24 Feb. 2008 <http://foucault.info/
documents/ heteroTopia/foucault.heteroTopia.en.html>.
88 DIJALOG
7 Ibid.
8 Ibid.
9 Heterotopija se od utopije razlikuje time to je lokalizirana u naoj svakodnevnici. Ibid.
10 Kao heterotopije suvremenosti, sa tendencijom da sakupe i prestrukturiraju ostatke vremena,
Foucault navodi jo i groblja, azile, zatvore, bolnice, pozorita, biblioteke i muzeje. Ibid.
11 Utopias afford consolation: although they have no real locality there is nevertheless a fan-
tastic, untroubled region in which they are able to unfold: they open up cities with vast ave-
nues, superbly planted gardens, countries where life is easy, even though the road to them
is chimerical. Foucault, M. The Order of Things: An Archaeology of the Human Sciences.
New York: Vintage Books, 1973 : xviii
12 Engl. counter-sites. Foucault, Of Other Spaces, ibid.
13 Poster, M. Digitally Local Communications: Technologies and Space. Conference paper.
The Global and the Local in Mobile Communication: Places, Images, People, Connections.
Budapest, 2004. 12 Dec. 2007 <http://www.fil.hu/mobil/2004/Poster_webversion.doc>.
14 I sama rije heterotopija (gr. hetero drugi; gr. topos mjesto) oznaava drugi prostor.
Foucault, Of Other Spaces, ibid.
15 Ibid.
IVANA DRAO 89
tualne sobe. Idejom o zaboravu tronih, prevazienih tijela utiava se gov-
or marginaliziranih,16 naroito ena i manjina.
U studiji virtualnog grada ije/i iteljke/i imaju mogunost odabira vlas-
titog online identiteta, Caroline Bassett uoava i primjere poigravanja sa
rodom, ali i rigidne privrenosti rodnim normama.17 Homofobija i ra-
sizam su i dalje prisutni, kao i konformizam u odabiru tjelesnih reprezent-
acija. Proliferacija neonacistikih web stranica18 svjedoi o zloupotrebi no-
vog medija za stare rasistike, patrijarhalne i heteronormativne diskurse.
Umreeni subjekti jednostavno preslikavaju svoja tijela i identitete u prostor
koji doputa njihovo preispitivanje i preispisivanje. Iz toga se moe izvui
zakljuak da tehno-tijela19 nikada ne mogu nasta(ja)ti izvan sistema moi,
jer ni sama tehnologija nikada nije neutralna i apolitina.20 Ne moemo jed-
nostavno iskoraiti iz ekonomskog, politikog i socijalnog konteksta stvar-
nosti koju naa tijela nastanjuju, oblikovanog naom povijeu, jezikom,
sjeanjima i nesvjesnim eljama.21
Meutim, iako jo uvijek ne moemo govoriti o cyber-prostoru kao real-
iziranoj utopiji, o cyber-prostoru kao utopiji s potencijalom ozbiljenja zasig-
urno moemo. Pierre Lvy takoer zastupa stajalite o virtualnom kao poten-
cijalnom, kontemplativnom, otvorenom problemskom polju koje se aktual-
izira, rjeava u kreativnom procesu.22 Skolastiki pol promiljanja o virtual-
nom oslanja se na etimoloko porijeklo rijei,23 koje otvara nova tumaenja
virtualnosti obogaene moi, snagom, potencijalnom aktualnou i realizaci-
jom. Potencijalno Lvy objanjava kao jo nerealizirano, ne-ozbiljeno,24
16 Stone, A.R. Neka stvarno tijelo ustane, molim!. Multimedijalni institut. 14 Oct. 2007
<http://www.mi2.hr/ index.php?page=text&id=21>.
17 Pitts, V. In the Flesh: The Cultural Politics of Body Modification. New York: Palgrave Mac-
millan, 2003 : 159
18 Web stranica (engl. web page) je datoteka s multimedijalnim i hipertekstualnim informaci-
jama, dostupna za pregledavanje pomou pretraivaa. NETGLOS: rjenik Internet termi-
nologije. WorldWide Language Institute. 5 Dec. 2007 <http://www.open.hr/~dpleic/t-netgls.
html>.
19 Prefiks tehno (engl. techno) oblikuje neologizme povezane sa digitalnom tehnologijom
(slino prefiksu cyber). Markovi, I. Pojmovnik. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. Mar-
kovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999 : 217
20 Pitts, ibid. 160
21 Clough, qtd. in ibid.
22 Lvy, P. Cyberculture. Minneapolis: University of Minnesota Press, 2001 : 39
23 Lat. virtus hrabrost, snaga, vrlina. Klai, ibid. 1426
24 Aristotel pojmovno razlikuje potencijalno (lat. potentia; gr. dynamis) kao mogue i aktu-
alno (lat. actus; gr. energeia) kao ozbiljeno. Vidi: Aristotel. Metafizika. Prev. T. Ladan. Za-
greb: Liber, 1992.
90 DIJALOG
25 Lvy, ibid. 35
26 iek, S. Tarrying with the Negative: Kant, Hegel, and the Critique of Ideology. Duke Uni-
versity Press: Durham, 1993 : 159
27 Prefiks e- (elektroniki, engl. electronic) upuuje na elektronske medije, odnosno infor-
macijsko-komunikacijske tehnologije (ICT).
28 Juri, H. Utopija anti-utopija post-utopija utopija. Referat za simpozij. Filozofi i
drutveni ivot. Zagreb, 2003. 12 Mar. 2008 <http://www.zamirnet.hr/stocitas/hrvoje%20
o%20utopiji.htm>.
29 Ibid.
30 Mannheim, K. Ideologija i utopija. Beograd: Nolit, 1968 : 157
IVANA DRAO 91
FEMINISTIKA POBUNA NA MREI
Prizori se komeaju, neto se dogaa iza zrcala,
roba ui govoriti i misliti.31
Mnoge ene prepoznaju znaaj cyber-prostora kao dimenzije otpora
dominantnim ideologijama i prevazilaenja kako prostornih, tako i iden-
titetskih granica i hijerarhija. Njihova aktivnost ne svodi se na slijeenje
zapadnjake,32 muke fantazije o transcendiranju tjelesnosti u sferi virtualne
slobode. Simone de Beauvoir uoava da za mukarce cijena predstavljan-
ja univerzalnosti ili apstraktne mukosti33 jeste rastjelovljenje, odnosno
gubitak rodne specifinosti.34 ene su, s druge strane, osuene na pretjer-
anu utjelovljenost i gubitak subjektivnosti te svedene na specifinost rod-
nog identiteta kao obezvrijeenog Drugog. Stoga se njihova strategija tran-
scendiranja falocentrinog drutvenog ugovora35 najprije zasniva na pon-
ovnom prisvajanju subjektivnosti i pokuaju dekonstrukcije tijela. Rosi
Braidotti poziva na odbacivanje apstrakcije falusne mukosti i esencijal-
iziranih kategorija utjelovljenih Drugih jer posljednje to nam treba u
ovom trenutku povijesti Zapada jest obnova starog mita o transcendenciji
kao bijegu od tijela.36 Kako bi prevazili nesimetrine pozicije klasinog
31 Engl. The spectacles are stirring, there is something happening behind the mirrors, the co-
mmodities are learning how to speak and think. Plant, S. The Future Looms: Weaving
Women and Cybernetics. Cyberspace, Cyberbodies, Cyberpunk. Cultures of Technologi-
cal Embodiment. Eds. M. Featherstone and R. Burrows. London: Sage, 1995 : 58
32 Tumaei pad anela koji odabiru put utjelovljenja, u filmu Wima Wendersa Nebo nad Ber-
linom, bell hooks istie zapadnjaki karakter bijega od tijela. Braidotti, R. Cyberfemini-
zam s razlikom. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Centar za enske stu-
dije, 1999 : 38
33 Hartsock, qtd. in ibid. 37
34 Ibid. 38
35 Drutveni ugovor (engl. gender contract) zasnovan na spolu/rodu predstavlja skup impli-
citnih (podrazumijevajuih) i eksplicitnih (izriitih) pravila kojima se ureuju rodni odno-
si na nain da se mukarcima i enama dodjeljuju razliiti poslovi i vrijednosti, odgovor-
nosti i obveze na tri razine: na razini kulture drutva u najirem smislu te rijei ukljuu-
jui norme i vrijednosti drutva; na razini institucija drutva obitelji, obrazovanja, susta-
va rada i dr., te na razini socijalizacijskih procesa, prije svega u obitelji. Prema Carole Pa-
teman, drutveni ugovor se zasniva na pretpostavci o potinjenosti ena kao prirodnoj zna-
ajki te patrijarhalnom pravu mukaraca nad enama. Drutveni ugovor eksplicitno isklju-
uje ene iz javnog upravljanja ovjeravajui politiku razliku izmeu ena i mukaraca kao
spolnu, odnosno prirodnu razliku. Feministika kritika drutvenog ugovora djeluje u smje-
ru prokazivanja posljedica vidljivih i nevidljivih ugovora zasnovanih na spolu/rodu i po-
vijesno povezanih s povlasticama i diskriminacijom te poziva na stvaranje odnosa slobo-
de i uvaavanja mnogostrukih spolno/rodnih identiteta i izbora. Pojmovnik rodne termino-
logije prema standardima Europske unije. Ur. R. Bori. Zagreb: Centar za enske studije,
2008 : 23. 5 Dec. 2007 <http://www.ured-ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/
pojmovnik_rodni.pdf>.
36 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 38
92 DIJALOG
37 U filmu Alien, klasiku SF anra, svemirski brod Majka reproducira se polaganjem jaja
u ljudsku utrobu putem falusne penetracije kroz usta. Julia Kristeva tvrdi da se anr horora
takoer poigrava enskim tijelom i fantaziranom majinskom funkcijom, nastojei na taj
nain premjestiti temeljnu muku tjeskobu. Ibid. 33
38 Ibid. 34
39 Prema de Beauvoir, ene su oznaene kao drugi spol od strane patrijarhalne kulture koja
mukost izjednaava sa normom i ovjenou. eni se dodjeljuje drugost a mukarcu se-
bstvo. De Beauvoir, S. Introduction: Woman as Other. The Second Sex. Trans. H.M. Pars-
hley. London: Penguin, 1972. University of Essex. 2 Nov. 2007 <http://courses.essex.ac.uk/
lt/lt204/ beauvoir_second_sex.htm>.
40 Bila je izrazito suosjeajna. Bila je beskrajno ljupka. Bila je sasvim nesebina. Isticala se
u zahtjevnom umijeu porodinog ivota. rtvovala se svakodnevno. (...) Ukratko, izgle-
dala je kao da nema vlastitih misli ili elja, ve radije suosjea sa mislima i eljama drugih.
Iznad svega ne trebam ni rei bila je nevina. Woolf, V. Professions for Women. Spee-
ch. National Society for Womens Service. London, 1931. 17 Feb. 2008 <http://s.spachman.
tripod.com/Woolf/professions.htm>.
41 Ona je bila ta koja mi je smetala i gubila moje vrijeme i tako me namuila da sam je na kraju
ubila. (...) aptala mi je: Draga, ti si mlada ena. Pie o knjizi koju je napisao mukarac. Budi
suosjeajna, busi njena, laskaj, obmanjuj, koristi svo umijee i smicalice svoga spola. Nikada
ne dopusti da neko pomisli kako ima vlastito miljenje. Iznad svega, budi nevina. Ibid.
42 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 35
IVANA DRAO 93
tehnologiji.43 Ne moemo ga smatrati konanim odgovorom, univerzalnom
teorijom ili skupom pravila.44 Ipak, stotinu antiteza,45 koje oznaavaju sve
ono to cyberfeminizam NIJE, ukazuje na duboku ambivalentnost spram
monumentalne feministike povijesti, teorije i prakse. Feminizam starog
stila vidi se kao esencijalistiki, ograniavajui, anti-tehnoloki i anti-sek-
sualan.46 Problem cyberfeministkinja ostaje kako inkorporirati povijesno
znanje u aktivistiku mrenu politiku, odnosno kako prilagoditi feministike
strategije uvjetima tehnoloke kulture, a pri tome izbjei razorne pogreke
iskljuivosti, homogenizacije, homofobije i rasizma.47
Evidentan je irok opseg cyberfeministikog djelovanja na Mrei putem
osobnih web stranica, e-zina,48 grupa podrke, foruma, mailing lista49 i
umjetnikih projekata.50 Ironian, strastven i duhovit stav nove tehno-gen-
eracije, poput Grrl.com, CyberGrrl.com, PlanetGrrl.com, GeekGirl.com.
au, GrrrlZines.net i mnogih drugih, znaajna je manifestacija nove subjek-
tivne i kulturalne reprezentacije ena u cyber-prostoru.51 Makarada i par-
odija dominiraju kao sredstva potkopavanja prevladavajue mrene poli-
tike koja dri kontrolu nad enskim sklopom podataka.52 Ovi postupci
nemaju automatski razarajui efekat, na to upozorava i Butler, stoga tre-
ba izbjei prosto ponavljanje koje vodi ka politikoj stagnaciji. Parodija
moe davati politiku mo pod uvjetom da je podrava kritika svijest koja
tei subverziji dominantnih kodova, tvrdi Braidotti.53
Faith Wilding istie kako samo uvoenje rijei feminizam u cyber-pros-
tor predstavlja radikalan in, kao i pokuaj prekida protoka mukih kodova
snanim proglasom namjere da se pomijea, hibridizira, provocira i raskine
sa mukim poretkom stvari na Mrei.54 Meutim, kako osvojiti tehnolog-
iju koja je od samih poetaka muki kodirano podruje? Naime, globalna
kompjuterska mrea izvorno je oblikovana kao amerika vojna mrea AR-
PAnet, s ciljem istraivanja mogunosti decentriliziranog sistema komu-
nikacija koji bi mogao preivjeti nuklearni rat. Virtualna realnost takoer ima
vojno porijeklo te je izvorno sluila za simuliranje bitaka. Na militaristikim
korijenima iznikao je Internet,55 igraka za djeake, kauboje cyber-prosto-
ra. U tom ekskluzivnom klubu kibernetikih neenja56 pristup slikama
seksualiziranih enskih tijela laki je nego ikad. ini se da digitalna kultu-
ra samo ponavlja postojei drutveni poredak materijalne kulture, vezujui
ene uz tjelesnost, a mukarcima otvarajui prostore bestjelesnosti.
Ipak, Mrea ostaje okulocentrina zona, zasiena voajerima i seksualiz-
iranim, oroenim tijelima. Ona otvara mogunost kreiranja novih postmod-
ernih identiteta i predstavljanja marginaliziranih Drugih, ali i dalje glavni
izazov cyberfeminizma ostaje kako ukljuiti slike stvarnih tijela u galeri-
je cyber-prostora, a istovremeno izbjei penetrativni i strukturirajui pogled
virtualnih voajera. Pitanje je da li su cyberfeministike strategije simu-
lacije dovoljno mone, prodorne i politiki utjecajne i izvan akademskih
krugova te da li se konceptom post-rodnosti moemo baviti i izvan visoko
sofisticiranih mrenih sistema, dostupnih samo povlatenima. injenica je
da u areni vizualne reprezentacije, to Mrea trenutno jeste, mnoge ene
ne koriste mogunost predstavljanja izvan granica oroenog tijela, ve i
dalje izlau sliku svoga tijela kao sliku sebe. Imaju li cyberfeministkinje
budunost u prostoru napuenom slikama spolno odreenih tijela?
52 Kuni, V. Budunost je fe-mail. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Cen-
tar za enske studije, 1999 : 139
53 Braidotti, Cyberfeminizam s razlikom, ibid. 30
54 Wilding, ibid. 151
55 Termin Internet pisat u velikim poetnim slovom, s obzirom da oznaava vlastito ime
tzv. mree svih mrea, kao jedinstvenog i prepoznatljivog sistema.
56 Njem. Junggesellenmaschinen. Kuni, ibid. 132
IVANA DRAO 95
VIRTUALNE IZLOBE MESA
Spektakl nije samo skup slika;
to je drutveni odnos meu ljudima posredovan slikama.57
Iako slike nisu prozori ve interpreti svijeta, skopiki reim58 zapadnjake
kulture snano se oslanja na lingvistiki utemeljenu krilaticu prema kojoj
je vienje istovjetno znanju.59 Fotografske slike uivaju autoritet kao au-
tomatski otisci vidljivoga,60 smatra Susan Sontag. Pretpostavka o vjero-
dostojnosti slike, poput otiska stopala ili posmrtne maske,61 zasniva se
na okulocentrinoj62 koncepciji koju je promovirala kultura moderniteta
s dubokim povjerenjem u vizualne reprezentacije. Medijska spektakular-
izacija stvarnosti poinje s televizijom, industrijom zabave i propagande,
a potpunu ekspanziju omoguava informatika revolucija i razvoj visok-
ih tehnologija, koje neposredni doivljaj sve vie udaljavaju ka predstavi.
Medijski prizori uzurpiraju nau realnost oblikujui karakter posmatraice/a
kao i modele percipiranja odnosa i drutvenih normi.
Slike oblikuju nau stvarnost pa je i nain na koji vidimo sebe odreen
u velikoj mjeri slikama koje gledamo. U kulturno dananjem drutvu sa
sve jaim utemeljenjem slikovne, odnosno vizualne kulture, neophodno je
pozabaviti se mehanizmima manipuliranja i operiranja slika te nainima na
koje slike stvaraju znaenja i pomou skrivenih ideolokih agendi utjeu
na stvaranje kulture. Norman Bryson tvrdi da je izmeu retine i svijeta
umetnut ekran znakova, ekran koji se sastoji od razliitih diskursa vienja
konstruiranih unutar drutvene arene. To mnotvo diskursa oblikuje vi-
zualnost, kulturalni konstrukt razliit od vienja, pojma kojim Bry-
son oznaava neposredno iskustvo vida.63 Stoga se u doba instantnih dig-
64 Silverman, K. The Threshold of the Visible World. New York: Routledge, 1996 : 78
65 Foster, H. Preface. Vision and Visuality (Discussions in Contemporary Culture). Ed. H.
Foster. New York and Boston: Dia Art Foundation and Bay Press, 1989 : ix
66 Mitchell, W.J.T. Iconology: Image, Text and Ideology. Chicago: The University of Chicago
Press, 1986 : 170
67 It is not just that we see the way we do because we are social animals, but also that our so-
cial arrangements take the forms they do because we are seeing animals. Mitchell, W.J.T.
Showing Seeing: A Critique of Visual Culture. Journal Of Visual Culture 1.2 (2002): 171
68 Wellman, B. The Three Ages of Internet Studies: Ten, Five and Zero Years Ago. New Me-
dia Society 6 (2004): 125. Online. SAGE Journals. 3 Oct. 2007.
69 Termin umreene/i sam odabrala kao oznaku za sve korisnice/ke cyber-prostora. Kako bih
ukazala na raznolikost iskustava i djelovanja, o umreenima u uvijek govoriti u mnoini.
Takoer, nazivom umreene namjeravam obuhvatiti sve tkalje Mree, ne samo cyberfe-
ministkinje.
IVANA DRAO 97
Ipak, od iznimnog je znaaja prepoznati i razluiti jednodimenzionalne
predstave enstvenosti, servirane pod krinkom viestrukosti i emancipi-
ranosti, od nedovrenih skica monstruoznih, prisvojenih tijela i identiteta,
izloenih s ciljem unoenja nereda u patrijarhalnu definiciju i reprezentac-
iju enstvenosti. Vizualne tehnologije ne moraju biti samo sredstvo ma-
nipulacije, ve se mogu shvatiti i kao orue osloboenja. Suicide Girls,
kao nove virtualne buntovnice, otvaraju mogunost sabotiranja drutveno
definiranog okvira enstvenosti, odvaujui se na kreiranje vlastitih virtu-
alnih persona i novih, hakiranih slika, mijenjajui reprezentaciju za simu-
laciju, a stanje gledanosti za aktivan pogled.
SUICIDE GIRLS
Grad danas obiluje neuklopljenim komponen-
tama, ubrzanim esticama, neto se otkailo, neto
migolji, petlja, vrti se prema rubu svoje brazde.
Neto mora popustiti i nije sigurno.70
Mladi par iz Portlanda (SAD), fotografkinja Selena Mooney i web dizajner
Sean Suhl, poznatiji kao Missy i Spooky Suicide, zasluan je za realiziran-
je ideje o virtualnom sastajalitu poklonica/ka alternativnih ivotnih stilova,
ljubiteljica/a samoekspresije u formi provokativnih erotskih fotografija i sa-
mosvjesno artikuliranih fantazija. Prema rijeima osnivaice Missy Suicide,
web stranica SuicideGirls.com kreirana je s ciljem promocije nekonvencio-
nalnih pin-up djevojaka posveenih redefiniraju kolonizatorskih obrazaca
ljepote. Popularnost ove web stranice zasniva se na odravanju virtualne za-
jednice, formirane kao imaginarne javne sfere u kojoj 300.000 registriranih
lanica/ova, od ega ak 45% ena, sa razliitih geografskih lokacija, od Af-
ganistana do Zambije, svakodnevno prezentira vlastite fotografije te uestvuje
u raspravama na forumskim grupama i blogovima.71
Zahvaljujui ravnomjernoj rodnoj zastupljenosti, SuicideGirls.com se ne
moe svrstati u tipinu, mukom voajeru namijenjenu, pornografsku web
stranicu. Naime, istiui svoj emancipatorski potencijal, SuicideGirls.com se
nastoji profilirati kao sigurna seks-pozitivna72 zajednica. Web stranica Sui-
MONSTRIFICIRANJE TIJELA
Svaka idejna struktura ranjiva je na svojim rubovima.76
Medij izraavanja Suicide Girls njihova su vlastita tijela, modelira-
na, bojena, zarezivana, probadana i u nastajanju izlagana. Tetovaama
koje prekrivaju itavu povrinu ruke,77 noge ili torza, buenjem usne, nos-
nog septuma, bradavica, genitalija, podruja kime78, izmeu oiju79 ili
tite od zlih sila. Varner, G.R. Strangely Wrought Creatures of Life & Death: Ancient Sym-
bolism in European and American Architecture. USA: Lulu Press, 2006 : 15-30
87 Braunberger, ibid.
88 Ibid.
89 Haraway, D. The Promises of Monsters: A Regenerative Politics for Inappropriate/d Others. Cul-
tural Studies. Eds. L. Grossberg, C. Nelson, and P.A. Treichler. London: Routledge, 1994 : 311
90 Judith Butler uvodi termin kulturalno inteligibilnog tijela kako bi oznaila kulturalnim
praksama proizvedeno tijelo i pripradajue identitete. Butler J. Gender Trouble. New York:
Routledge, 1990 : 130
91 Na pitanje: ta sam ja?, Gloria Anzaldua odgovara: Lezbijka feminist iz Treeg Svijeta
s naklonou prema socijalistikoj revoluciji i mistici. Oni bi me isjeckali u sitne fragmen-
te i na svaki nalijepili po jednu etiketu!. U istraivanju vlastite granine egzistencije, An-
zaldua se definira kao la mestiza, subjekat nastao kolizijom rasnih, ideolokih, kulturnih i
biolokih obiljeja, smatrajui koncept jedinstvenog i ujedinjenog enskog identiteta iluzor-
nim. Foss, K. Introduction to Gloria Anzaldua. Feminist Rhetorical Theories. Eds. K.A.
Foss, S.K. Foss, and C.L. Griffin. Thousand Oaks: Sage, 1999 : 101
92 Engl. bodily excess. Braunberger, ibid.
IVANA DRAO 101
HAKIRANJE SLIKE
Mi smo virus novog svjetskog nereda slamajui simboliku
iznutra saboterke glavnog kompjutera Velikog Tatice.93
Suicide Girls kontroverznim ini pokuaj preuzimanja moi nad repr-
ezentacijama vlastite nagosti, to kod feministkinja staroga stila izaziva
neodobravanje. Direktno uplitanje u klub kibernetikih neenja, u samu
sr sistema moi, i osvjeivanje vlastite pozicije u njoj, omoguava Sui-
cide Girls osnaivanje i subverzivno djelovanje upravo u podrujima koja
feministkinje Drugog vala smatraju mizoginim i opresivnim. Odbacujui
rani esencijalistiki pristup Laure Mulvey, prema kojem je ensko tijelo pa-
sivni objekat voajeristikog posmatranja i fetiizacije, moemo se zapitati o
mogunosti predstavljanja nagog tijela bez degradiranja ili svoenja na pri-
zor, o postojanju reprezentacija ena koje nisu samo nian za muki pogled.
Web stranica SuicideGirls.com nije samo galerija nepominih slika, ve
i interaktivna virtualna zajednica koja tei kreirati drugaiju perspektivu ti-
jela i seksualnosti. Ne elei biti predmetom penetrativnog pornografskog
pogleda, Suicide Girls same odluuju u kojoj mjeri i na koji nain e nji-
hove fotografije biti otkrivajue, postajui istovremeno i subjekti i objekti
poudnog pogleda, a ne samo pasivne primateljice kojima je dodijeljeno,
kako tvrdi Kaplan, mjesto objekta (nedostatka).94 Plant smatra da u cy-
ber-prostoru nije sve podreeno mukom pogledu, ene pristupaju krugo-
vima u kojima su nekad bile predmet razmjene, hakirajui sigurnosne na-
dzore i otkrivajui vlastitu post-ljudskost.95 Modificiranjem tradicionalnih
fotografskih normi, Suicide Girls nastoje zauzeti prostor izvan rodnog
sistema kako bi stvorile nove prostore diskursa i definirale pojmove druge
perspektive, koju de Lauretis naziva pogled s nekog drugog mjesta.96
Promiljenim privlaenjem pogleda Suicide Girls pozivaju na pred-
stavu udnje u vlastitoj reiji, predstavu sabotiranja skopofilske matrice.
Odabirui temu, okruenje, nain odijevanja i razodijevanja, one prevazilaze
ulogu pasivnog modela koji se preputa viziji fotografa. Suicide Girls ne
pristaju biti objekti pogleda, prije pasivno pojavne nego djelotvorne,97
POROBLJAVANJE RAZLIKE
Iako podruje internetskih tehnologija nudi utopijsku viziju demokra-
tizacije, Daniel Schiller takoer izraava svoje nepovjerenje prema visoko-
tehnolokom Edenu, nazivajui ga jo jednim plodnim tlom za djelovan-
je korporacijskih kolonizatora.107 U eri tzv. digitalnog kapitalizma strate-
gija komodifikacije i depolitizacije neutralizira svaki pokuaj subverzije.
Feminizam slobodnog trita108 otupljuje kritiku i politiku otricu web
stranice SuicideGirls.com. Upitno je da li reprezentacijama vlastite nagosti
Suicide Girls zaista rue patrijarhalni koncept enstvenosti ili ga dodat-
no uvruju prodajui svoja osnaena tijela voajerskom pogledu. Da
103 Dolan, J. The Feminist Spectator as Critic. Ann Arbor: University of Michigan Press, 1991 : 62
104 Foucault, M. Znanje i mo. Zagreb: Globus, 1994 : 67
105 Ibid. 66
106 Nead, The Female Nude: Art, Obscenity, and Sexuality, ibid. 16
107 Schiller, D. Digital Capitalism: Networking the Global Market System. Cambridge, MA:
The MIT Press, 1999 : xiv
108 McRobbie, A. Feminism and Youth Culture. London: Macmillan Press, 2000 : 210
104 DIJALOG
ZAKLJUAK
Unato svom neredu, polimorfnosti i dvosmislenosti, Suicide Girls
ne uspijevam ispetljati iz klupka kapitalizma i patrijarhata, komodifikacije
i objektifikacije. Moda se njihova komodificirana i navodno osnaena
razliitost samo dobro unovuju na postmodernoj trnici stilova. Ma-
nipuliranje vizualnim zadovoljstvima na kliskom terenu individualnosti i
trinog kapitalizma zasigurno jeste rizino i lako moe skliznuti u dodatno
uvrivanje tradicionalne reprezentacije enstvenosti. Suicide Girls ne
mogu kontrolirati pogled virtualnog voajera i moda e u njegovim oima
zauvijek biti statino, jednodimenzionalno meso. Njihova obnaena ti-
jela mogu se i dalje percipirati kao Gibsonove meat puppets, lutke ije
konce povlai kompjuterski software.116 Meutim, Suicide Girls mogu
kontrolirati vlastitu reprezentaciju i one to ine u pokuaju karnevaleskne
subverzije postojeeg poretka.
115 Engl. Suicide Girls encourages women of color to apply. We aim to be a more diverse
site and we need your help. Model. SuicideGirls. 16 Jan. 2008 <http://SuicideGirls.com/
model/>.
116 U Neuromanceru Gibson govori o meat puppets kao tijelima koje kontrolira usae-
ni neuralni ip. Meat puppets opisuje sljedeim rijeima: Samo iznajmljuje robu. (...)
Kua ima softver za sve to je muterija voljna da plati. Gibson, V. Neuromanser. Prev. A.
Markovi. Beograd: Colorgrafx, 2008 : 62. 27 Jan. 2008 <http://www.uho.hr/media/Vili-
jem%20Gibson%20-%20Neuromanser.pdf>.
106 DIJALOG
117 Bakhtin, M. Problemi poetike Dostojevskog. Prev. M. Nikoli. Beograd: Zepter Book World,
2000 : 107
118 We are the future cunt. 10 Nov. 2007 <http://www.sysx.org/gashgirl/VNS/TEXT/ PINKMA-
NI.HTM>.
119 Bakhtin, ibid. 123
120 Ibid. 120
121 Mimeza (gr. mimesis) oponaanje, imitacija. Klai, ibid. 885
122 Suicide Girls savrena utopija. Bust Magazine. SuicideGirls. MySpace. 12 Nov.
2007 <http://www.myspace.com/suicidegirls>.
IVANA DRAO 107
Cyberfeministkinje podravaju ideju ekstravagantne samoartikulacije,
priliku stvaranja decentraliziranih, nejasnih identiteta, istinskih bastarda
naeg vremena.123 Opasni hibridni spojevi iskuavaju pretpostavku o organ-
skoj cjelovitosti tijela kao zadanih i nunih entiteta. Zapadnjako drutvo
posveeno je konstruiranju vizije ideala, skupa konvencija koje preferirane
fragmente spajaju u idealno, cjelovito tijelo bez greke. Stoga i proces st-
varanja identiteta polazi od nasilnog saimanja, spajanja fragmenata, udo-
va, u halucinaciju sistematine cjelovitosti, jedinstva tijela. Strah od mogue
promjene, od spoznaje vlastite nepostojanosti, temelj je konstrukcije iden-
titeta koji vjetake granice tjelesnosti dri na okupu.
Cyber-prostor se moe shvatiti kao mjesto privremenog transfera u utopijs-
ki svijet, odnosno kao mjesto u kojem umreene mogu remetiti humanistike
pojmove sebstva, potiui denaturalizaciju odnosa izmeu tijela i identite-
ta.124 U cyber-prostoru njihova Drugost se otkriva kao nametnutno citiranje,
neprestano ponavljanje drutvenih normi, a ne kao prirodno stanje.125 Sto-
ga je potrebno preuzeti mo tehnologije te ponovno promisliti naa tijela i
identitete iznikle na njima, izvan modernistikih ogranienja i falocentrinih
shvatanja sebstva, i uivati u novim pluralnim oblicima predstavljanja. Na
taj nain preispitat e se kulturalna granica izmeu prirodnog i tehnolokog
te naslutiti novi, mutirani oblici subjektivnosti.
BIBLIOGRAFIJA
Amis, M. Einsteins Monsters. London: Penguin Books, 1987.
Aristotel. Metafizika. Prev. T. Ladan. Zagreb: Liber, 1992.
Bakhtin, M. Problemi poetike Dostojevskog. Prev. M. Nikoli. Beograd: Zepter
Book World, 2000.
Bitch Magazine. 13 Nov. 2007 <http://bitchmagazine.org/>.
boudoir. Merriam-Webster Online Dictionary. 2008. Merriam-Webster Online. 6
Dec. 2007 <http://www.merriam-webster.com/dictionary/boudoir>.
Braidotti, R. Cyberfeminizam s razlikom. Cyberfeminizam [ver 1.0]. Ur. I.
Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999. 25-42.
123 Cyberfeminizam bi trebao konano prebrisati granice koje je feminizam prokazao i po-
kuao mijenjati. Trebao bi nam donijeti slobodu da se igramo, reemo i lijepimo, stvaramo,
unitavamo i ponovo stvaramo sebe same i svijet oko nas, ne oslanjajui se na logiku i je-
zik iskljuivosti i odvajanja. Markovi, Uvod: Zato cyberfeminizam?, ibid. 18
124 Haraway, qtd. Schaffer, K. Sporna zona: kibernetika, feminizam i reperzentacija. Cyber-
feminizam [ver 1.0]. Ur. I. Markovi. Zagreb: Centar za enske studije, 1999 : 122
125 Butler, ibid. 148
108 DIJALOG
1 Prevedeno iz: Angerer, Marie-Luise. Space does Matter: On Cyber and other bodies. Eu-
ropean Journal of Cultural Studies 2.2 (1999): 209-229.
114 DIJALOG
ISKUENJE PROSTORA
Metafore prostora prodiru u podruje novih tehnologija, koje karak-
teriziraju iste dvosmislenosti kao i podruje medija u cjelini. Pozornijim
opaanjem otkriva se da je pojavljivanje svakog novog medija praeno no-
vim prostorom, stoga moemo govoriti o teletopologikoj slagalici (Paul
Virilio) u vezi sa svim medijima. Ipak, svi ti medijski prostori su oroeni.
Tako je na primjer prostor televizije svaki put iznova definiran kao enski.4
Neprestano strujanje televizijskih slika, mutnih realnosti, beskrajno ponavl-
janje programa dovelo je do marginalizacije televizijskih studija i njihovog
sve eeg ukljuivanja u feministika istraivanja (vidi: Huyssen, 1986;
Modleski, 1991; Petro, 1986). Feministikim istraivanjima brzo su utvrene
zajednike take televizijske strukture i psiholokog stanja enskog dijela
publike. Ovdje se pozivam na paralelu koju Tania Modleski povlai izmeu
enske seksualnosti i nedostatka vrhunca televizijske strukture; istu parale-
lu nesvjesno ponavlja John Fiske u izjavi da televizija nije orgazmiki
medij. Kada je u pitanju cyber-prostor, ne samo to ga Sadie Plant opisuje
kao nelinearni prostor koji odgovara enskom, ve i Allucqure R. Stone
tvrdi da ui u cyber-prostor znai obui ensko.5
TIJELO I PROSTOR
Pitanje tijela je poput crvene niti koja pronalazi svoj put ne samo do
feministikih teorija, nego i umjetnosti. Za referentni okvir elim uzeti dvije
umjetnice6 koje obrauju pitanje prostora, prostora enskosti, kao i prostora
za ene i njihove slike, premda se forma koju pri tom koriste veoma razli-
kuje. Dok francuska umjetnica performansa, Orlan,7 radikalno demonstri-
ra da u tijelu nita nije skriveno, nita se ne krije pod njegovom povrinom,
da je sve to postoji samo krinka/predodba, australijska medijska umjet-
nica, Linda Dement, se poigrava enskim tijelom kao fragmentima oblika/
mesa u beskrajnim asemblaima. Na taj nain ona nagovjetava da ne pos-
toji nita iza, iznad, ispod. Meutim, umjesto uasa izazvanog prizorima
nitavnog izrezanog mesa, kao u sluaju Orlan, posjetitelj je iritiran i oba-
sipan neoekivanim smijehom, bukom i uvredama. Dok Orlan posveuje
svoje tijelo umjetnosti, kreirajui ga poput slike, Dement stvara CD-ove.
Dok Orlan doslovno otvara svoje tijelo reui svoju kou Dement stvara
CD sa razliitim razinama gdje se skriveno otkriva pritiskom na tipku mia.
Navedenim primjerima namjeravam potkrijepiti argument da rod koji se
poima kao spolna razlika predstavlja pitanje drugog prostora.
Gdje tijelo zavrava, ta se smatra dijelom tijela, ta tijelo ini ljudskim
ili ga oznaava kao mainu, sve je to prema rijeima protagonista romana
Marge Piercy pitanje definicije. To pitanje je, sasvim oigledno, iznova
MARIE-LUISE ANGERER 117
aktualno, i ne samo u podruju novih tehnologija (tehnologija reprodukcije
i gena). Gdje povui liniju? Donna Haraway je jednom rekla da se figuraci-
ja kiborga javlja kada drutvo vie nije sigurno u svoje granice, posebice u
odvojenost drugih organizama, poput zivotinja i kibernetickih strojeva, od
sebe. Ipak, ova nesigurnost oko vanjskih granica nikada se ne moe u pot-
punosti razdvojiti od nesigurnosti oko unutranjih granica. Drugim rijeima,
premda definirane kao meusobno iskljuive, unutranjost i vanjtina su u
neraskidivom odnosu; iako razdvojene, one se preklapaju.
SMJETANJE UDNJE
Figuracija kiborga, Donne Haraway, oznaena je udnjom postajanja
drugim/om. Njen kiborg odbija postati ena: Ona je djevojica koja ne
pokuava postati ena, ve ostati odgovorna prema enama mnogih boja i
poloaja, i koja ba nije shvatila politike koje proizvode nune veze sa djeacima
kao saveznicima (Haraway, 1991: 20). Suprotno tome, Jod (kiborg u romanu
Tijelo od stakla, Marge Piercy) eli biti pravi ovjek, zbog ega se Malkah,
ena koja ga je programirala, ponekad osjea veoma nesigurno:
Jod se herojski trudi biti ljudsko bie; vidim to svaki dan. On oajniki
eli zadovoljiti Shiru, biti njen mukarac, njen mu, otac njenog sina. Pi-
tam se je li programiranje, kojim sam htjela uravnoteiti njegovu sklonost
nasilju, bila tragina pogreka, jesam li bila nepravedna dodjeljujui mu
potrebe koje ne moe zadovoljiti. Bojim se da Jod doivljava neki vid
krivice zbog svoje neadekvatnosti, zbog toga to za nju nije dovoljno
ovjek. On se napree, ali nije siguran koliko ga dijeli od uspjeha, jer ne
moe znati kako se osjea pravi ovjek. Mukarci tako esto pokuavaju
biti neljudski moni, uinkoviti, bezosjeajni, poput maine, da je ironino
gledati mainu koja pokuava biti muko. (Piercy, 1991: 461)
U romanu Marge Piercy, Joda pokuava razuvjeriti Shira, stvarna ena,
ukazujui mu na ono kiborko u ljudskim biima, koja se sve vie i vie
spajaju sa mainskim protezama: pacemakerima, kontaktnim leama,
vjetakim elucima i crijevima, vjetakim kostima, itd. Pitanje Donne Har-
away, zato bi se naa tijela zavravala na koi? (Haraway, 1991: 178), ne
bi se trebalo shvatiti samo u tom smislu, ve i sa epistemolokog gledita,
prema kojem su (tjelesne) granice virtualne u smislu njihove mone imple-
122 DIJALOG
SPORNE ZONE
Analizirajui djelovanje medijskih umjetnica, Zo Sofoulis primjeuje da:
[T]ehnoloka umjetnost mukarca zapadnjaka ima kulturalno odreenu
tendenciju ili da izbjegne tijelo u korist virtualnog tijela, ili da vez-
ni sklop tijelo-tehnologija presijee u pravcu tehnologije u tijelu, dok
radovi umjetnica tee suprotnom usaivanju tijela u maine, ime se
suprotstavljaju konceptu tijela i ene te, na taj nain, otkrivaju poetske
dimenzije tehnolokog medija. (1996: 13)
Sofoulis oigledno misli na djela VNS Matrix i Linde Dement, ali ta
je sa Orlan, koja se esto naziva enskim Sterlacom?21 VNS Matrix,22
zajedno sa Sadie Plant, zapoinju cyberfeministiki projekat u Adelaidu
(Australija), 1994. godine.23 Njihovu polaznu taku predstavljala je ide-
ja (tehnoloke) budunosti, koja se trebala zamiljati bez ovjeka te sa
sljedeim mogunostima:
Budunost je bez ovjeka, ni mrtva ni propala, ve oivljena drugim
dinaminim agensima, poput ena i maina. Iz perspektive cyberfem-
inizma (...) nije rije o dominaciji i kontroli ili o potinjavaju i preda-
vanju mainama, ve o istraivanju saveza i afiniteta, ko-evolucijskih
mogunosti, naroito izmeu ena i tehnologije. (Sofoulis, 1996: 63)
VNS Matrix razvija model virusnog feminizma kao kompjuterske ig-
re u kojoj su tijela i erotika daleko od zastarjelosti25 (citirano u Sofoulis,
24
ELEKTRONSKA ZAVOENJA
U zakljuku se elim pozvati na Slavoja ieka, koji, definirajui cyber-
prostor Lacanovim terminima, ukazuje kako preklapanje psihikog prosto-
ra i elektronskog prostora moe biti zavodljivo. iek postavlja isto pitanje
koje su mnogi/e ranije postavili/e apokaliptinim tonom: naime, je li mogue
da se kraj spolnosti nazire na obzorju, dok PC moda potpomae taj kraj
(1996: 284). Prema njegovom miljenju, dolazi do stapanja sa kompjuter-
MARIE-LUISE ANGERER 125
om, ime se aktivira stanje koje je prethodilo izvornom gubitku prije nego
to je spolnost uopte postojala. Freudova i Lacanova tumaenja upuuju
da je ljudska spolnost zasnovana na nedostatku, ali na nedostatku koji je u
osnovi njegovog prostora.31
iek je naravno svjestan da povlaenje ove vrste paralele zahtijeva kval-
ificiranost. S jedne strane, Lacanov subjekt je uvijek bio zamotan u svojevrs-
ni cyber-prostor,32 a i rodna stvarnost je uvijek bila virtualna s obzirom
da je upisana u simboliki poredak. To znai da je potpuno besmisleno, po
iekovom miljenju, pokleknuti pred post-ljudskim mitom o tijelu koje
postaje zastarjelo jer uskoro vie nita nee sprjeavati potpunu virtualizac-
iju realnosti (iek, 1996: 2856). Oba argumenta virtualnost roda i
realnost tijela su ispravna, ali ne i dovoljno razraena.
Najprije, identitet je preduvjet za stapanje sa kompjuterom. Korisnik/
ca najprije mora biti u mogunosti da predoi svoj (rodni) identitet.33 U
ovom momentu u referirati na veoma razliita teoretska stajalita kako
bih opisala ovaj posebni odnos stapanja sa kompjuterom: Zo Sofoulis go-
vori o kompjuteru kao o posebnom tranzicijskom objektu; Sherry Turkle
mu pripisuje spobobnosti fomiranja identiteta,34 a Wulf Halbach ak gov-
ori o svjetskom mediju, ili drugim rijeima, o mediju putem kojeg se sub-
jekt osjea povezanim sa cijelim svijetom. Dok ovi/e autori/ce kompjut-
er smatraju jednim korakom u narativu psihikog razvoja, iek tvrdi da
PC35 ima igra sasvim suprotnu ulogu: ljudsko bie postaje nediferencirano
i vraa se na stupanj na kojem se cjelina moe halucinirati na izopaen
nain, kao potpuno stapanje.36
Zatim, problem tijela, kao posljednjeg bedema pred beskrajnom virtual-
izacijom, moe se jedino razumjeti uzimajui u obzir da tijelo uvijek i jed-
ino predoava svoju materijalnost kao virtualnu materijalnost, kao svoje
stvarne ostatke i imaginarno ulaganje (kateksu). Podobno tijelo, o kojem
iek govori, pripada poretku koji nije razumljiv, niti se moe shvatiti u
bilo kojem smislu.
Na kraju, veina opisanih primjera ukazuje na tendenciju izjednaavanja
umjetnikih/cyberfeministkikih praksi i psihoanalitiko-feministike teori-
je, a ujedno i brisanja kljune razlike izmeu prostora subjekta, koji up-
rizoruje Orlan, i medijskog/elektronskog prostora. Drugi/e, poput Orlan,
demonstiraju svojim umjetnikim radovima neminovnost te razlike, kao te-
meljne osnove ljudske spolnost koja se razotkriva izmeu roda i spolne
razlike. Onog momenta kada razlika izmeu unutranjosti i vanjtine im-
plodira, spolna razlika e biti ugroena, kao i fiktivna bit ljudskog subjek-
ta. Za mene je od neizmjerne vanosti, ne izjednaiti spolnosti ili spolne
razlike sa rodom, ve razumjeti rod kao okvir za spolnu razliku. To znai
126 DIJALOG
BILJEKE
1. Istovremeno je taj prostor opisivan i kao glorifikacija maskulinosti (e.g.
Penny, 1994).
2. Teoretiarke (poput Rosi Braidotti i drugih) i umjetnice esto o cyber-
feminizmu govore kao o novoj etapi feministikog pokreta ili kao o nje-
govoj potpunoj obnovi. Novi elektronski prostor, cyber-prostor, ne samo
to neusporedivo olakava komunikaciju meu enama, ve i omoguava
restrukturiranje drutva kao cjeline na nain koji je pozitivan za ene.
Smatra se da je kraj (starog) patrijarhata na vidiku.
3. Vidi: Kramarae, 1995; Spender, 1995; Wajcman, 1991, i ostale. Car-
ole Stable smatra ovaj stav dominantnom paradigmom cjelokupne
feministike debate. Aludiranje na odnos izmeu prirode i ene ponav-
lja se u beskrajnim varijacijama kako bi se stvorila slika boljeg svijeta.
Moe se primijetiti kako je proizvodnja popularne kulture, popularne
nauke i ekofeministikih rasprava naroito zasiena opisima zadovoljsta-
va koja bi proizala iz feministiki-adekvatne perspektive i onoga to bi
se pojavilo iz pogrene svijesti (vidi Stabile, 1994: 134).
4. enski u odnosu na njegovu strukturu, publiku, nisku kulturu (nasuprot
statusa visoke kulture koji uiva kino), pasivnost ili tendenciju stvaran-
ja pasivnosti, to je vrsto odbaeno od strane predstavnika muko-
kodiranog cyber-prostora.
5. Ui u cyber-prostor znai fiziki obui cyber-prostor. Postati kiborg,
obui zavodljivi i opasni kibernetiki prostor kao odjeu, znai obui
ensko. Taj cyber-prostor ujedno rastjelovljuje, (...) ali i ponovo utjelov-
ljuje lik polihromnog, hiper-aspektnog, kiborkog kauboja za kontrol-
nom ploom. S obzirom da se naponski, multi-rodni, halucinirani pros-
MARIE-LUISE ANGERER 127
tor obruava na samu tjelesnost kauboja za konzolom, naglaena opiplji-
vost, povezana sa takvim iznova koncipiranim i oblikovanim tijelom,
ini zavodljivu karakteristiku onoga to bi se moglo nazvati kibernetiki
in (Stone,1991: 109).
6. Pozivam se i na VNS Matrix, kao na jo jedan primjer cyberfeministike
umjetnike strategije, ali radije naglaavajui njihove politike ideje.
Kreiranje kompjuterskih igara kao virusa mora se sagledati u termini-
ma feministikog politikog djelovanja, a ne samo kao nova umjetnika
praksa.
7. Orlan je, koristei hirurgiju kao performans, poduzela ve sedam oper-
acija (lica) koje je, uz priloena citanja Lacana i umjetnike interpret-
acije, izdala u formi videa. Vidi katalog ORLAN: Ovo je moje tijelo ...
(1996) sa lancima autorica Sarah Wilson, Michel Onfray, Allucqure
R. Stone, Serge Granois i Parveen Adams.
8. Ova definicija je uistinu usporediva sa opisom koe koji nudi Henri
Bergson: I zbog toga [tjelesna] povrina, zajednika granica vanjskog
i unutranjeg, predstavlja jedini dio prostora koji se ujedno percipira i
osjea (Bergson, 1991: 57).
9. Freud je kasnije dodao i biljeku u kojoj objanjava: Ego se prvobitno
izvodi iz tjelesnih osjeta, ponajvie iz onih koji se javljaju na povrini
tijela. Stoga se moe smatrati mentalnom projekcijom povrine tijela,
pored toga to, kako smo ranije vidjeli, predstavlja vanjtinu mental-
nog aparata (Freud, 1982: 294, n. 2).
10. U tekstu O proizvodnji subjektiviteta (On the Production of Subjec-
tivity) Flix Guattari takoer referira na rad Daniela Sterna te ustanov-
ljuje da Stern, za razliku od Freuda, ne percipira subjektivitet kao sekven-
cu etape i faze, ve radije kao nivoe subjektivacije koji kroz ivot os-
taju paralelni (Guattari, 1995: 6).
11. Razvija se priblino u periodu izmeu roenja i drugog/treeg mjeseca
ivota i znai proces postajanja, integriranja mrea. U tom momentu
ne moemo govoriti o centraliziranom sebstvu, ve radije o mnotvu
nepovezanih iskustava i sposobnosti: amodalne percepcije, fiziognomske
percepcije, afekata vitalnosti (vidi Stern, 1985: 3768).
12. Razvija se za vrijeme drugog i estog mjeseca: najprije se pojavlju-
je intersubjektivni doivljaj bivanja zajedno sa drugima; dijete sebe
doivljava kao razliitu fiziku cjelinu sa odvojenim emocijama i vre-
menskim kontinuitetima. U interakciji sa drugima ue se razliiti oblici
aktivnosti, aktivnosti koje se odnose na druge i aktivnosti koje se odnose
na djetetovo vlastito tijelo (vidi Stern, 1985: 69123).
128 DIJALOG
Grosz, E. (1995) Space, Time and Perversion. New York and Sydney: Allen & Unwin.
Guattari, F. (1995) Chaosmosis, an Ethico-Aesthetic Paradigm. Sydney: Power
Publications (first published 1992).
Haraway, D. (1990) A Manifesto for Cyborgs: Science, Technology, and Socialist
Feminism in the 1980s, in L. Nicholson (ed.) Feminism/Postmodernism. New
York and London: Routledge.
Haraway, D. (1991) Cyborgs at Large, in C. Penley and A. Ross (eds)
Technoculture. Minneapolis and Oxford: University of Minnesota Press.
Huyssen, A. (1986) Mass Culture as Woman: Modernisms Other, in T.
Modleski (ed.) Studies in Entertainment: Critical Approaches to Mass Culture.
Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press.
Kramarae, C. (1995) A Backstage Critique of Virtual Reality, in S. Jones (ed.)
CyberSociety: Computer-Mediated Communication and Community. Thousands
Oaks, CA, London and New Delhi: Sage.
Marsden, J. (1996) Virtual Sexes and Feminist Futures: The Philosophy of
Cyberfeminism, Radical Philosophy: A Journal of Socialist and Feminist
Philosophy 78: 616.
Massumi, B. (1993) A Users Guide to Capitalism and Schizophrenia: Deviations
from Deleuze and Guattari. Cambridge, MA: MIT Press.
McCorquodale, D. (1996) Orlan. London: Black Dog Publishing.
Modleski, T. (1991) Feminism Without Women. New York and London: Routledge.
Moss, D. (1996) Memories of Being. Orlans Theatre of the Self, Art + Text 54: 6772.
Murphy, A. (1996) Computers Are Not Theatre: The Machine in the Ghost in Gilles
Deleuze and Flix Guattaris Thought, Convergence 2(2): 80111.
Penny, S. (1994) Virtual Reality as the Completion of the Enlightenment Project,
in G. Bender and T. Druckrey (eds) Culture on the Brink: Ideologies of
Technology. Seattle, WA: Bay Press.
Petro, P. (1986) Mass Culture and the Feminine: The Place of TV in Film
Studies, Cinema Journal 25(3): 521.
Piercy, M. (1991) The Body of Glass. London: Penguin.
Plant, S. (1995) The Future Looms: Weaving Women and Cybernetics, Body and
Society 1(34): 4564.
Plant, S. (1996) The Virtual Complexity of Culture, in R. George et al. (eds)
FutureNatural. Nature/Science/Culture. London and New York: Routledge.
Schade, S. (1987) Der Mythos des Ganzen Krpers , in I. Barta et al. (eds)
Frauen.Bilder.Mnner.Mythen. Berlin: Reimer Verlag.
Scott, M. (1994) Trouble and her Friends. New York: Tom Doherty.
MARIE-LUISE ANGERER 133
Shepherdson, C. (1994) The Role of Gender and the Imperative of Sex, in J.
Copjec (ed.) Supposing the Subject. London and New York: Verso.
Sofoulis, Z. (1993) Whose Second Self: Gender and (Ir)Rationality in Computer
Culture. Geelong, Australia: Deakin University Press.
Sofoulis, Z. (1996) Contested Zones: Artists, Technologies, and Questions of
Futurity, Leonardo 29(1): 5966.
Spender, D. (1995) Nettering on the Net. Melbourne: Spinifex Press.
Springer, C. (1996) Electronic Eros: Bodies and Desire in the Postindustrial Age.
Austin: University of Texas Press.
Stabile, C. (1994) Feminism and the Technological Fix. Manchester and New York:
Manchester University Press.
Stern, D. (1985) The Interpersonal World of the Infant: A View from Psychoanalysis
and Developmental Psychology. New York: Basic Books.
Stone, A. (1991) Will the Real Body Please Stand Up? Boundary Stories about
Virtual Cultures, in M. Benedikt (ed.) Cyberspace: First Steps. Cambridge, MA
and London: MIT Press.
Turkle, S. (1984) The Second Self: Computers and the Human Spirit. New York:
Simon & Schuster.
Turkle, S. (1995) Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet. New York:
Simon & Schuster.
VNS Matrix (1996) Nothing is Certain. Flesh, the Postbody and Cyberfeminism, in
G. Stocker and C. Schpf (eds) Memesis, Ars Electronica. Vienna and New York:
Springer.
Wajcman, J. (1991) Feminism Confronts Technology. Philadelphia: Pennsylvania
State University Press.
Weber, S. (1978) Rckkehr zu Freud. Jacques Lacans Ent-stellung der
Psychoanalyse. Berlin: Ullstein.
Wilding, F. and Critial Art Ensemble (1997) Notes on the Political Conditions of
Cyberfeminism, nettime<nettime-l@Desk.nl<, 15/07/97.
Wilson, S., M. Onfray, A. Stone, S. Granois and P. Adams (1996) ORLAN: This is
My Body . . . . London: Black Dog Publishing.
iek, S. (1996) Lacan with Quantum Physics, in G. Robertson et al. (eds)
FutureNatural. Nature/Science/Culture. New York and London: Routledge.
134 DIJALOG
Essay Space does Matter: On Cyber and other bodies takes space
as basic for discussing the electronic/media space and the psychic space of
the subject. There are two major questions raised within this context: how
to understand the relationship between those two spaces and how to under-
stand cyberfeminism (and its various practices). Comparing Donna Har-
aways cyborg with the definitions by Elizabeth Grosz, Judith Butler and
Moira Gatens of gender and body, the main argument is that the two spaces
must not be equated - as is often the case. Rather it takes sexual difference
as enabling a space which is crossed by a desire whose aim is not within
but beyond the frame of cyberspace. Against this background, the subject
of a post-gender world is redefined as a subject who needs the electronic
spaces as the stage where its gender identities can appear.
Lamija Kosovi
Modifikacija virusa u
teoretskoj maini netjelesnog
1 Jean Baudrillard, The Procession of Simulacra, u: Media and Cultural Studies: KeyWorks.
Meenakshi Gigi Durham, Douglas M. Kellner, Eds. Massachusetts: Blackwell Publishing.
2001, str. 521-549.
2 Himera je sablasno bie u Grkoj mitologiji, iji prednji dio tijela podsjea na lava, sredn-
ji na kozu, a zadnji na zmaja. Dalje vidi o tome Robert Graves, The Greek Myths, Penguin,
Baltimore, 1955, section 75.b, str. 252-56
136 DIJALOG
3 Donna J. Haraway, Simians, Cyborgs, and Women: The Reinvention of Nature, New York: Rout-
ledge, 1991, str. 149. Dalje navodimo ovo djelo u glavnom tekstu pod skraenicom SCW
LAMIJA KOSOVI 137
visnom i prirodnom tijelu ini neodrivim, pa ak i nemoguim, to dalje
ini neodrivim i samo razlikovanje ovjeka od maine, odnosno ljudskog
od ne-ljudskog. Kako Haraway naglaava: It is not clear who makes and
who is made in the relation between human and machine. It is not clear
what is mind and what body in machines that resolve into coding practic-
es. (SCW 177) Novonastala figura kiborga vie ne moe da sadrava u
sebi striktno razdvojene stabilne kategorije binarnih opozicija kao sto su
ovjek/ivotinja, organsko/neorgansko, kultura/nauka, ovjek/maina, um/
tijelo, odnosno one kategorije koje su nekada artikulisale zapadnjaki sub-
jekt. Tijela postaju fokalna taka izazova ovjeku. Kao prvo, izdvajanjem
tijela od organskog, odnosno materijalnog i prirodnog, i injenjem istog
informacijskim od strane novih biologija, deava se to da postaje upitno,
odnosno nestabilno, pozicionirati ista u odnosu na um, utoliko ukoliko je
i misao koncipirana kao informacijska obrada. Dakle, um/tijelo dualizam,
koji se nalazi u samoj fondaciji zapadnjakog subjekta, a za koji je Lucy
Irigaray pokazala da, ne samo da je iskljuivaki, ve da u potpunosti brie
seksualnu razliitost4, postaje dislociran. Drugo, opozicija ovjek/maina,
odnosno ovjek/ne-ovjek je presjeena, kako u pozicioniranju informaci-
jske ontoloke jednolikosti izmeu svih stvari, tako i u svakodnevnoj praksi,
gdje tijela ostvaruju veze sa tehnologijama koje zamagljuju jasne distinkci-
je izmedju ovjeka i maine. Iz ovog proizilazi da je kiborko tijelo u isto
vrijeme organsko i neorgansko, maina i meso, i kao takav produkt desta-
bilizira kako kategorije tako i logiku na kojoj se iste utemeljuju.
U ovoj destabilizaciji kategorija, odnosno u kiborkom potencijalu za
destabilizaciju logike identiteta, Haraway pronalazi izvor za kreiranje novih
oblika feminizma. Sam proces de-naturalizacije kiborkih tijela je, uistinu,
znaajan pomak od tehnofobije koja je vidljiva u feministikim analizama
zasnovanim na esencijalizmu, odnosno iskljuivo organskim poimanjima
tijela. Kiborg ne samo da je sredstvo koje feministi/ce koriste, ili mogu ko-
ristiti, kao subverzivno po pitanju opresivne logike identiteta,5 kao i mod-
ela maskuline subjektivnosti koji isti artikulie, ve istovremeno daje i
mogunost zaobilaenja takvog opresivnog modula u elaboriranju pojedi-
nog feministikog subjekta, odnosno ene, koji opet brie svu specifinost
razliitih enskih iskustava i praksi. Drugim rijeima, transformacija femi-
nizma ne znai jednostavno zamjenjivanje pozicije moi dok opresivni ok-
vir ostaje netaknut, vec zadatak, sam po sebi, postaje pronalaenje alterna-
4 Lucy Irigaray, This Sex Which Is Not One, Cornell University Press, New York, 1985. str. 68-85
5 Dalje o ovome vidi: Chela Sandoval, New Sciences: Cyborg Feminism and the Methodol-
ogy of the Oppressed, u: Cybersexualities: A Reader on Feminist Theory, Cyborgs and Cy-
berspace. Ed. Jenny Wolmark. Edinburgh: Edinburgh University Press, 1998, str. 247-263.
138 DIJALOG
7 Detaljnije o tome vidi: Tamsin Lorraine, Irigaray and Deleuze: Experiments in Visceral Phi-
losophy, Cornell University Press, Ithaca and London, 1999, str. 154. Dalje navodimo ovo
djelo u glavnom tekstu pod skraenicom ID.
8 O pitanju de-totalizacije i de-kodiranja koncepata, i uope o pitanju ontoloke anarhije
Deleuza i Guattarija vidi: Gilles Deleuze, Flix Guattari, Anti-Oedipus: Capitalism and
Schizophrenia. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1983, str. 7 i dalje. Dalje navodi-
mo ovo djelo u glavnom tekstu pod skraenicom AO.
140 DIJALOG
upa (assemblage ili agencement), kao i primjenom istog po pitanju tijela, teh-
nologija i njihovog araniranja, odnosno povezivanja, ovim radom se nastoji
pruiti uvid u mogunosti teoretskog zaobilaenja identiteta, kojem je kiborg
podloan. Ostali koncepti e se meusobno ispreplesti doprinosei sagleda-
vanju procesualne dinamike skupa i njegovog araniranja sa drugim skupovi-
ma. Otvaranjem prostora za Deleuzeovsko i Guattarijevsko promiljanje tije-
la, smatram da se otvara i mogunost za afirmativno artikulisanje razliitosti,
kao centralne figure feministike misli. U svrhu stvaranja jasnije slike o tome
sta je skup (assemblage) i na koji nain Deleuze i Guattari proizvode kon-
ceptualni plan za pomak od binarnih formulacija, kao to je ovjek/maina,
pristupiu djeliminoj analizi jednog fiktivnog karaktera cyber-(punk) filma
Enki Bilala Besmrtna (Immortel), Jill Bioskop (Linda Hardy). Svojom meta-
morfozom iz ne-ljudskog ka ljudskom, odnosno iz mutantskog ka ljudskom
obliku, Jill ukazuje na, ne samo zaobilaenje epistemolokog okvira logike
identiteta, ve i mogunosti produkcije drugaijih drutvenih i politikih rel-
acija na savremenoj tehno-sceni.
9 O tome smo detaljnije pisali u knjizi: Re-imag(in)ing of the Posthuman, Enkidu, Sarajevo, 2006.
10 Za vie informacija o cyber fikciji i cyberpunku kao drutvenoj teoriji vidi: The Cyberpunk
Project, http://project.cyberpunk.ru/idb/definition.html#subculture
11 Hakim Bey se okree cyberpunku, kao podanru naune fantastike s ciljem pronalaenja
mogunosti za politiki otpor u savremenom drutvu. Kroz cyberpunk narative, Bey iden-
tifikuje privremene autonomne zone (temporary autonomous zones) ili ostrva u mrei
(islands in the net) kao forme hakiranja stvarnosti (reality hacking) i ontoloke anarhije
(ontological anarchy). Vidi: Thomas Foster, The Souls of Cyberfolk: Posthumanism as Ver-
nacular Theory, University of Minnesota Press, Minneapolis & London, 2005, str. 7
LAMIJA KOSOVI 141
phodnost afirmativnog djelovanja u politikoj i kulturnoj sferi savremenog
ivota. Obzirom na postojanje kulturnog pesimizma i apolitikih reagovanja
na savremena zbivanja,12 afirmativni pristup sagledavanju pitanja razliitosti
i prevazilaenju apokaliptine budunosti se ini sve neophodnijim.
Aproprijacijom Deleuzeovske formule o traenju novih strategija za
prevazilaenje humanistikog diskursa, francuski umjetnik, reiser i au-
tor/crta mnogih stripova, Enki Bilal otvara poglavlje dinaminog dis-
kursa, koji pod svojim okriljem nudi kreaciju novih vrijednosti. Bavei se
ve izvjesno vrijeme pitanjima transgresije, kako medijskih anrova, tako
i epistemolokih okvira logike identiteta, Bilal otvara semantiko polje
za rekonceptualizaciju ljudske svijesti time to postljudsku svijest13 ko-
risti kao strategiju za afirmativno predvianje budunosti izvan granica
humanistike ideje epistemologije i ontologije. Proces re-imaginacije post-
ljudskog, ili Nietzscheovskog bermansh, za Bilala, postaje urgentno i ak-
tivno pitanje, koje otvara putem kreiranja kolektiviteta nastalih spajanjem
ljudskog i ne-ljudskog, silikonsko-tehnolokih i karbon-baziranih organ-
skih entiteta. Na sceni post-apokaliptinog, distopijskog grada New Yor-
ka, godine 2095, gdje genetiki modifikovana ljudska bia ive uporedo sa
ne-modifikovanim, i gdje su ekoloke sisteme zamijenile tehnoloke kre-
acije, Bilal problematizira univerzalnu ideju ljudskosti, bitka; upravu onu
ideju koja je perpertuirala sistem binarnih opozicija, krucijalnih u razumi-
jevanju ljudske subjektivnosti. Time on pokree kreativni proces temeljnog
prouavanja humanistikih koncepata, koji se ne zaustavlja na pukom sa-
gledavanju problematike istih, ve nastavlja, procesualno, ka formiranju i
produkciji alternativnih, onih za koje se zalau Deleuze i Guattari.
Novi modeli subjektivnosti i utjelovljenja su izloeni u njegovom mapi-
ranju rizomatine14 mree kroz ije niti se provlai afirmativna metamorfo-
za (preobrazba) svijesti. Svojim otvaranjem pod svjetlom Deleuzeovske i Ni-
etzscheovske filozofije budunosti, Bilalova rizomatina mrea se hrani sila-
ma ivota oslobaajuim i pokoravajuim,15 onim silama koje pokreu
12 O tome smo detaljnije pisali u knjizi: Re-imag(in)ing of the Posthuman, Enkidu, Sarajevo,
2006, str. 90.
13 Ibid. Str. 87 -102
14 Jedan od osnovnih termina Deleuza i Guattarija, koji e biti objanjen dalje u glavnom tek-
stu, a koji se odnosi na procesualnu dinamiku araniranja skupa.
15 O oslobaajuim (aktivnim) i pokoravajuim (reaktivnim) silama vidi: Gilles Deleuze, Post-
script on the Societies of Control, October 59 (Winter 1992), Cambridge: MIT Press. 3-7.
18 November 2005.
142 DIJALOG
22 Barbara Kennedy, Deleuze and Cinema: The Aesthetics of Sensation, Edinburgh Universi-
ty Press, Edinburgh, 2000, str. 88.
23 Ibid.
LAMIJA KOSOVI 145
edipalizaciju i otvaranje ne-izomorfinih subjekata. Dogaaj (event) kojim
zapoinje proces de-edipalizacije u Bilalovom postapokaliptinom tehno-
svijetu je podvrgavanje tijela/organizma Jill Bioskop detaljnoj medicin-
skoj analizi. U toj sekvenci filma Besmrtna, ena-doktorica, Emma Turner
(Charlotte Rampling), razotkriva da je organizam Jill star samo tri mjese-
ca, dok su zasebni organi njenog tijela dislocirani, odnosno rasporeeni iz-
van okvira prirodne strukture ljudskog organizma. Kako to Turner zapaa,
njeni organi nisu na pravom mjestu. Jill, otkriva nam dalja analiza dok-
torice Turner, prolazi kroz proces metamorfoze, dok su povremene rupe
u njenom sjeanju uzrokovane neidentifikovanim drogama, sa kojima je
snadbijeva njen dobroinitelj iz zone Mali Pariz zone u koju samo ne-
ljudska bia mogu kroiti. U sljedeoj sekvenci, nakon to Jill ulazi u Mali
Pariz i saoptava saznanja doktorice Turner Johnu, svom dobroinitelju i
osobi sa kojom ima blisku, ali donekle i nejasnu relaciju, validnost pra-
vog kriterija se preispituje Johnovim upitom: ne na pravom mjestu? Pre-
ma ijim kriterijima? Upravo ovaj pravi kriterij ili drutveni kod (znak)
postaje predmet Bilalovog demontiranja, ve samim postupkom alteracije
organizacijske structure organizma. U procesu metamorfoze, koja je proc-
es preobrazbe iz ne/ljudskog u ljudsko bie, tijelo Jill se konstantno mijen-
ja pod dejstvom nepoznatih droga, koje pokreu transformativni proces.
Kao hemijska, materijalna sila, koja oslobaa fragmente, pred-personalne,
nepoznate droge takoer aktivno funkcioniu da sprijee produkciju deter-
minantnih, konanih koncepata i perspektiva.
Proces transformacije svijesti je ve iniciran time to nepoznate droge
poprimaju funkciju promoviranja onoga, sto Nietzsche naziva, sposobnou
aktivnog zaboravljanja (active forgetting).24 Prema Nietzscheu, aktivno
zaboravljanje je aktivna sila koja uva reaktivne sile od oslobaanja tra-
gova prolosti i dovoenja istih na razinu svijesti.25 Konkretno, za Nietz-
schea je aktivno zaboravljanje voljno zaboravljanje prolosti kako bi se
prevazile traume i dolo do transformacije onoga to nas, takorei, progan-
ja. Nietzsche smatra da se aktivnom zaboravljanju treba pristupiti afirma-
tivno radije nego procesom odbijanja, jer time zaboravljanje postaje neo-
phodan elemenat u kreiranju drugaijih budunosti. Aplikacijom Nietz-
scheovskog aktivnog zaboravljanja na sluaj Jill, nepoznate droge, dakle,
imaju funkciju aktivnih sila, koje uvaju reaktivne sile od oslobaanja, a
zatim i prodiranje slika prolosti i trauma u svijest. Aktivne sile, takoer,
omoguavaju Jill spontano djelovanje, odgovaranje, na dogaaje i svijet
u kojima i kroz koje ona postaje, umjesto da sami odgovori i djelovan-
24 Nietzsche Friedrich, On the Genealogy of Morals and Ecce Homo, Vintage, New York, 1989.
25 Ibid.
146 DIJALOG
26 Elizabeth Grosz, Space, Time, and Perversion, Routledge, New York & London, 1995.
27 Imanencija je osnovni pojam Deleuzeovskog konceptualnog plana, i odnosi se na ono to je
autor nazivao emipirijskom filozofijom zasnovanoj na empirijskom stvarnom bez skretanja ka
transcendentalnom. Deleuze insistira na tome da filozofija mora pristupiti imanentnim stanjima
onoga to pokuava promiljati, radije nego da uspostavlja transcendente. Misao mora kreira-
ti pokret i posljedice/rezultate. Dalje o imanenciji vidi: Gilles Deleuze, Pure Immanence: Es-
eys on A Life, MIT Press, Massachusetts, 2005, i etvrto poglavlje u: Henri Bergson, Creative
Mind: An Introduction to Metaphysics, Carol Publishing Group, New York, 1992.
148 DIJALOG
28 Vidi: Dianne Carrier, Assembling Bodies in Cyberspace: Technologies, Bodies, and Sex-
ual Difference u: Reload: Rethinking Women and Cybercultures, M. Flanagan/A. Booth,
MIT 2002, str. 532.
29 Ibid
30 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia, str. 34.
31 Ibid, str. 38.
LAMIJA KOSOVI 151
koja su intenzivne magnitude. Njihova priroda se mijenja svaki put kada se
skupovi ili mnotva razdvoje i nastave spajati sa elementima drugih, ija je
razlika takoer razlika u vrsti. Kako Deleuze i Guattari piu:
Intenzivitet, na primjer, nije sastavljen od zbrojivih i zamjenljivih mag-
nituda: temperatura nije suma dvije nie temperature, brzina nije suma
dvije manje brzine. Kako je svaki intenzivitet sam po sebi drugaiji, di-
jeli se prema redu po kojem se svaki termin podjele po prirodi razliku-
je od drugog. (ATP 483)
Bilo koje razlikovanje ukazuje na promjenu u prirodi ili vrsti i intenzivna
mnotva su prema tome heterogene, ne-reducirane proliferacije razliitosti.
Prema do sada izloenom, na konceptualnom planu Deleuzea i Guattarija
postoje dvije razliite vrste mnotva, jedna intenzivna, a druga ekstenzivna;
jedna poima razliitost stepenovanjem izmeu samo-identifikovanih jedinica,
dok druga poima razliitost kontinuiranim pokretom razliitosti u vrsti.
Sagledavanjem procesa u kojem su dijelovi/elementi skupa intenziv-
na mnotva uvijek u procesu postajanja tehnikom presjecanja sa drugim
mnotvima, dolazimo do kartografskog mapiranja u kojem svako raskrije
proizvodi druga mnotva po prirodi razliita od onih koja im prethode.
Ovakvim poimanjem elementa skupa dolazimo do zakljuka da svaki post-
aje neto drugo sa svakom novom konekcijom i unutar bilo kojeg skupa.
Prema tome, kada ukazujemo na odreeni element ili komponentu skupa,
neophodno je zapamtiti da sadraji skupa, pa ak i onda kada postiu stepen
individualnosti, stabilnosti i trajnosti unutar skupa, nisu esencijalno takvi.
Oni su, radije, mnotva protoka, materija, dijelia/estica, brzina i inten-
ziteta, koja se razlikuju po vrsti u svakom novom povezivanju.
Prvobitna postavka prostetikog susreta tijela i maine vie nije dovolj-
na da bi objasnila hibridnosti koje postaju na raskriju tehnologije i tije-
la. Tehnologija, kao kategorija, samo-identini entitet, se ne susree sa ti-
jelom, kao kategorijom. Naprotiv, materije, protoci, sile i intenziteti korpo-
realne veznice se rizomatski prepliu sa ostalim protocima, silama i materi-
jama tehnolokog, stvarajui i elaborirajui razliita tjelesna i tehnoloka
mnotva. Obzirom da se razlikuju po vrsti, ovakva mnotva se vie ne mogu
slijediti procesom gledanja unatrag, odnosno ne mogu se ralaniti u orig-
inalne, jedinstvene entitete formirane u prolosti.
Ovakvim rizomatinim mapiranjem susreta tijela i tehnologija, Deleuze
i Guattari nam jasno ukazuju da je tok razlikovanja centralan bilo kojem
poimanju, kako skupa, tako i njegovih dijelova. Logika identiteta i polje bi-
narnih opozicija postaju neadekvatan nain uspostavljanja statusa bilo kojeg
elementa. Binarni pojmovi, kao sto su priroda i maina, se vie ne mogu objas-
niti poimanjem jednog u odnosu na drugo, dakle, stepenovanjem i/ili oduzima-
152 DIJALOG
32 Jacques Derrida, Positions, University Chicago Press, Chicago, 1972, str. 41.
33 Elizabeth Grosz, Volatile Bodies: Toward a Corporeal Feminism, Sydney: Allen i Unwin, 1994.
34 Gilles Deleuze, Flix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and Schizophrenia,
str. 232-310.
LAMIJA KOSOVI 153
ma, omoguuje se zaobilaenje poimanja novog kroz prizmu postojeih for-
macija. Otvoreni konceptualni plan Deleuza i Guattarija nudi prepoznavan-
je i prihvaanje razlike, kako stvari meu stvarima, tako i stvari unutar njih
samih. Ovim se implicira da proces razlikovanja podrazumijeva i sposob-
nost postajanja odreene stvari/pojma/entiteta neim potpuno drugaijim u
prirodi. Kao to je Jill Bioskop, odnosno Bilal, ilustrovao procesom meta-
morfoze, sposobnost postajanja ene-ljudskog bia inkorporira upravo ovo
molekularno mnotvo, prihvaanje razlike i razliitosti po vrsti. Pokrenu-
ta biohemijskim elementima, ija je funkcija promoviranje aktivnog zab-
oravljanja (ali ne i gubitka memorije), metamorfoza kroz koju Jill posta-
je enom-ljudskim biem ukazuje na de-centralizaciju subjektivnog agen-
sa kao jedine determinante transformacije. Sa svakim ulazom i izlazom iz
ljudskog okruenja, Jill dokazuje da posjeduje mogunost postajanja neim
potpuno drugaijim. Njena sposobnost poimanja razliitosti u vrsti lei up-
ravo u procesu postajanja (svijetu molekularnog postajanja). Prema tome,
okvir znanja koji je zasnovan iskljuivo na identitetu ne moe dosei do
procesa postajanja, upravo iz razloga to se postajanje, kao proces, ne moe
hermetiki zatvoriti u polje logike identiteta.
Konano, posmatrajui kiborga, formulisanog Manifestom, kroz kon-
ceptualni plan Deleuza i Guattarija postaje oigledno da je eksplanatorski
okvir u kojem je nastao isuvie limitiran da bi mogao obuhvatiti sve ono
to susreti tijela i tehnologija, kao i produkti njihovih kombinovanja, u sebi
sadre. Pristup Deleuzea i Guattarija u reformulaciji tijela i tehnologija nam
nudi nove, parcijalne vidike - vidike proizvedene kroz organsko utjelov-
ljenje i tehnoloku medijaciju, ispred kojih se binarne relacije gube. Autori
nam kroz svoj rizomatini plan postajanja omoguavaju drugaije poiman-
je intersekcija tijela i tehnologija; poimanja koja nam otvaraju mogunosti
transformacije zasnovane na efikasnom zaobilaenju logike identiteta. Un-
utar njihove filozofije budunosti, tijela su posebne historijske konfiguraci-
je materijalnog i imaterijalnog, uhvaena i artikulisana kroz mnotvo sk-
upova, koji ih donekle odreuju kao posebna tijela, ali nikada ne uspijeva-
ju u potpunosti iskljuiti proces/pokret razlikovanja i mogunost postajanja
drugaijim. Ovakve modifikacije epistemolokog i ontolokog nam otvara-
ju arene u kojima imaginacija budunosti izvan okvira bremena prolosti
postaje mogunost.
154 DIJALOG
2 Za opirniji uvod u tjelesni feminizam i problematiku binarne logike vidi: Irigaray 1985,
Grosz 1994 i Kirby 1997.
DIANNE CURRIER 157
uspostavljanju istovjetnosti te su ak i opozicije, poput opozicije rod/spol,
premda naizgled korisne na odreenom nivou, izrazito problematine, s
obzirom da svu razliitost svode na istovjetnost.
Da bi se eni priznala neovisnost, mora se artikulirati razlika, naroito
spolna razlika, insistira Irigaray. Ona ukazuje na tijela kao jedan vid raz-
like neosporne, neumanjive razlike koja odbija sputavanje binarnim paro-
vima poput uma/tijela, u koje je najee prognana. Binarnosti su uvijek
naglaene prostom injenicom da podreeni lan uvijek premauje svo-
ju oznaku samo drugaijeg od glavnog lana. Tijela ena su uvijek vie
nego kastrirana muka tijela, a i tijela, openito, su vie nego puko odsust-
vo uma. S pojavom feminizma razlike, tijela su postala arine take u ot-
krivanju operacija moi, znanja, drutvenih i kulturnih institucija koje ar-
tikuliraju subjektivitet. Ekscesivnost tijela omoguava istraivanje taaka
loma unutar navedenih artikulacija, kao i transgresivnih, transformacijskih
mogunosti. Grosz objanjava: To je politiki objekat par excellence; nje-
gove forme, kapaciteti, ponaanje, geste, pokreti i mogunosti predstavlja-
ju primarni objekat politike borbe. Kao politiki objekat, tijelo nije inert-
no i fiksirano. To je savitljiv i plastian materijal s mogunou formiran-
ja i organiziranja na sasvim drugaiji nain, ili po razliitoj klasifikacijskoj
shemi, u odnosu na binarni model (1987, 3).
Stoga, brojni su razlozi koji povezuju istraivanje cyber-prostora sa pi-
tanjem tijela. Najprije, tijela su aktivna i neosporna mjesta razlike i, to je
jos vanije, spolne razlike. Drugo, tijela su vana mjesta drutvene artiku-
lacije subjektiviteta. Tree, sve dok su tijela nestalna i ekscesivna, ona vre
pritisak na strukture koje artikuliraju subjektivitet, vjerovatno unapreujui
i puteve transformacije. I naposlijetku, tijela su materijalne take povezi-
vanja sa tehnolokim objektima. Predstavljanjem tijela kao mjesta nestal-
nosti, ekscesivnosti i rastezljivosti, istiem znaaj pitanja razlike u nared-
nom istraivanju diskursa cyber-prostora. Mapiranjem struktura kroz koje
se tijela artikuliraju u diskursu cyber-prostora, moemo prepoznati naine
djelovanja logike identiteta u tim diskursima, kao i implikacije znaajne za
projekte transformacije.
3 Znaajni primjeri ovog gledita mogu se nai u Stone 1991 i Rheingold 1991.
DIANNE CURRIER 159
Ljudski organizam postaje specifina raspodjela informacija, koje se
meusobno razmjenjuju, isprepliu i mijeaju sa drugim sistemima za obradu
informacija. Prema rijeima N. Katherine Hayles (1994), ovaj neuiveni
spreni sklop izmeu informacijskih sistema bazira se na izdvajanju infor-
macija iz materijalnih oznaka koje ih sjedinjuju.
Djelovanje ovog temeljnog dualizma moe se uoiti u dva sluaja
iskljuenja iz materijalnog tijela koja se javljaju prilikom prednjaenja in-
formacijskih obrazaca u kibernetikom modelu. Prvi momenat podrazumi-
jeva iskljuivanje umova iz tijela. Svijest se uitava, a tijela su suvina.
U ovom sluaju dolazi do jasnog ponavljanja raskola izmeu uma i tije-
la, pri emu se tijelo poima kao potpuno razliito od uma, odnosno infor-
macije. U drugom sluaju, informacijski procesi u nadlenosti tijela, poput
DNA sekvencioniranja i petlje povratne sprege centralnog nervnog sistema,
iskljuuju se iz rezidualne tjelesne materijalnosti. Iako se naizgled dotie
tijela, drugi primjer ipak ne uspijeva izbjei binarnu strukturu. Tijela su
proeta informacijom do te mjere, da se dihotomija materijalno/nematerijal-
no uspostavlja izmeu informacijskih sistema tijela, koja se mogu ukljuiti
u kibernetiku petlju, i fizikog substrata koji to ne moe. Sve dok rezidu-
alno materijalno tijelo ostaje iskljueno iz kruga informacija, ideja o infor-
macijskom tijelu nudi jo jednu priliku rastjelovljenja.
Za Moraveca, ali i kibernetiku uope, informacija, kao obrazac i proc-
es, jasno je suprotstavljena materijalnom. U djelu Kako smo postali post-
ljudi (1999), N. Katherine Hayles sprovodi detaljnu rekonstrukciju infor-
macija izdvojenih iz materijalnosti te istrauje kako je to postignuto kroz
niz epistemolokih pomaka, sa polazitem u kibernetici, koji ustanovljuju
binarnu strukturu u samim osnovama informacijske teorije.
Sutina nije samo u tome da izdvajanje informacija iz materijalne osnove
predstavlja imaginarni postupak, jo je bitnije da poimanje informacije kao
zasebne od medijuma koji je predstavlja, ini glavni imaginarni postupak
kojim se holistiki fenomen konstruira kao dualizam informacije i tvari.
Stoga, ono to se u Moravecovom transmigracijskom scenariju ini kao
oigledna dihotomija um/tijelo, zapravo se odnosi na jo bitniju opozici-
ju informacije i fizike tvari, na binarnost materijalnog i nematerijalnog.
Ova razlika proima svakodnevnu predodbu cyber-prostora, kao mjesta u
kojem informacija predstavlja jasno povlateni lan, a tvar njenu povlatenu
opoziciju. Prema tom shvatanju, informacija funkcionira kao odreujui
princip u teoretiziranju suoavanja organskih utjelovljenih subjekata sa
tehnolokim strojevima i cyber-prostorom kao drutvenom sferom. Kao
takva, ona determinira obzor unutar kojeg se artikuliraju opseg i vid odno-
sa te podupire svaki naredni poduhvat transformacije. To moemo vidje-
160 DIJALOG
RASTJELOVLJENJE
Cyber-prostor je, od prvih tematiziranja u nauno-fantastinim romani-
ma Gibsona, Sterlinga i Stephensona pa sve do rastueg okupiranja kritike
i popularne misli, konzistentno predstavljan kao isto informacijska zona
generirana unutar globalnih komunikacijskih mrea. Na temelju takvih tvrd-
nji, sasvim je opravdano pretpostaviti da cyber-prostor predstavlja podruje
dostupno iskljuivo rastjelovljenoj svijesti, baziranoj na informaciji, dok
je materijalnosti tijela pristup jednostavno onemoguen. Umjesto da se
iskljuivanje materijalnog tijela poima kao tehniko ili teoretsko ogranienje,
njegovo protjerivanje se posmatra kao ekskluzivni nain subjektivne trans-
formacije. Nematerijalna drutvena podruja Interneta veliaju se kao re-
alnost unutar koje fizika obiljeja poput spola, rase, slabosti i dobi post-
aju nebitna, omoguavajui na taj nain formiranje ravnopravnijih virtu-
alnih zajednica. Prema Howardu Rheingoldu: Karakteristike poput rase,
roda, dobi, nacionalnog porijekla i fizikog izgleda nisu vidljive, osim ako
ih osoba sama ne odlui javno izloiti. (...) Osobe kojima fiziki hendike-
pi oteavaju sklapanje novih prijateljstava otkrivaju da ih virtualne zajed-
nice prihvataju kako su uvijek eljeli/e biti prihvaeni/e kao mislitelje/ice,
prenositelje/ice ideja i osjeajna bia, a ne kao spremite mesa koje izgleda,
hoda ili govori na odreeni nain (ili ne hoda i ne govori) (1993, 26).
Premda oigledno zasnovan na iskljuenju i izmjetanju materijalnih ti-
jela od strane informacijskih tehnologija, ovaj model transformacije, za ra-
zliku od Moravecovog, donosi sofisticiraniju predstavu tijela. Tijela nisu
puki amalgam informacijskih sistema i materijalnih struktura ve povrine
upisivanja. Dok rasa, dob i slabost mogu predstavljati oznake fizike stvar-
nosti u skladu sa opim konstruktivistikim okvirom jo je openitiji
stav da te oznake nisu samo bioloke datosti. One su konstituirane kao
odrive i aktivne kateogrije ija se znaenja atribuiraju u procesu upisi-
vanja drutvenih i kulturalnih vrijednosti i oekivanja u sama tijela. Stoga,
tijela nisu puki nijemi fiziki objekti, nemoni da stupe u zonu informaci-
ja, ve nepovratno ispisana i oblikovana drutvenim kategorijama i vrijed-
nostima koje sputavaju i tlae utjelovljenog subjekta. Proces transformaci-
je koji obeava rastjelovljenost zasniva se na prevazilaenju tih oznaenih
i kompromitiranih tijela. Taj scenario rastjelovljene drutvene interakcije
feministkinjama nudi mogunost istraivanja identiteta nesputanih konven-
DIANNE CURRIER 161
cionalnim reprezentacijama spolne razlike, odnosno mogunost shvatanja
oroenog identiteta kao socijalnog konstrukta koji spolnim tijelima dod-
jeljuje podreen status. Proces rastjelovljenja podrazumijeva protjerivanje
oroenog identiteta u podruje materijalnog, iskljuivanje iz cyber-prosto-
ra zajedno sa fizikim spolnim tijelom, kao i oslobaanje ena u konstru-
iranju vlastitog spolnog identiteta.
Tehnologije koje omoguavaju enama da izraze svoje ideje na nain koji
prevazilazi bioloko tijelo, osnauju ih i u redefiniranju izvan povijesnih
kategorija ene, druge ili objekta (Shade 1996).
U feministikim analizama cyber-prostora potpuni raskol izmeu uma
i materijalnog tijela predstavlja rijedak sluaj, ee su istraivane nijanse
i nivoi rastjelovljenja. Feministkinje, poput Stone i Turkle, iako prihvataju
mogunost transgresije u procesu samo-kreiranja rodno neodreenih iden-
titeta unutar cyber-prostora, tvrde da je spona sa fizikim, stvarnim ti-
jelom neizbjena. Feministkinje koje zastupaju navedeno stajalite zahti-
jevaju sofisticiranije razumijevanje odnosa izmeu tijela i identiteta. Tako na
primjer, Allucquere Rosanne Stone insistira da bez obzira koliko virtualan
subjekt postao, uvijek postoji i pridrueno mu/joj tijelo. Ono moe biti negd-
je drugdje (...) ali svijest ostaje vrsto ukorijenjena u tjelesnome. Povijesno
gledano, tijelo, tehnologija i zajednica tvore jedno drugo (1991, 111).
Stone smatra da je odnos izmeu rastjelovljenog entiteta u cyber-pros-
toru i rastjelovljenog/e kompjuterskog/e korisnika/ce neprestano posredo-
van od strane drutvenih formacija i hijerarhija koje okruuju tehnologiju i
subjektivitet, uvijek artikulirajui jedno u odnosu na ono drugo. Bez obzi-
ra na kompleksnost razumijevanja ustrojstva utjelovljenog subjektiviteta,
Stone i dalje artikulira svoje stajalite unutar binarnog okvira um/tijelo.
Unutar takve formulacije nematerijalni cyber-prostor jasno je razgranien
od materijalnosti tijela. Svijest moe nastanjivati oba podruja; meutim,
sve dok materijalna tijela ne mogu sudjelovati u nematerijalnom cyber-
prostoru, a svijest moe, jasna opozicija izmeu tijela i uma opstaje. Stoga
moemo uvidjeti da mogunost subjektivne transformacije u cyber-prosto-
ru znai angairanje rastjelovljenih post-rodnih ideniteta, ime se, bilo im-
plicitno ili eksplicitno, binarnost um/tijelo afirmira u ravni sa opozicijom
materijalnog/nematerijalnog.
VIRTUALNA TIJELA
Ukoliko se rastjelovljena svijest smatra prvim sluajem izmjetanja, u
skladu sa kibernetskim poimanjem tijela, onda trop virtualnih tijela predstav-
lja drugi sluaj, odnosno razgraniavanje informacijskog tijela. To stanovite
se zasniva na informacijskom aspektu tijela, kao i konstruktivistikom ra-
162 DIJALOG
domet oka, pacemaker regulira rad srca, telefoni unapreuju domet gla-
sa. Mnogo sofisticiraniji vid proteze predstavlja poznati kiborg Donne Har-
away, koji slavi mutiranje tijela isprepletenog tehnologijama. U sluaju ki-
borga, ljudskost se transformira u procesu ispreplitanja kojim se tei uk-
loniti drutveno konstruiran ljudski subjekt. Tvrdim da tijela i tehnologi-
je, bez obzira na permutacije nastale njihovim protetikim povezivanjem,
ostaju sputane logikom identiteta ili istovjetnosti koja strukturira sve bi-
narne opozicije.
Logika identiteta proima protetiki model interakcije, negirajui tijelima
ili tehnologijama svaku mogunost nezavisnosti i razlikovanja. Protetika
jednadba je 1+1. Ona poinje izvornim samo-identinim entitetom kojem
se zatim dodaje neki vanjski element koji ostvaruje neki uticaj na njega. El-
emenat pridruen izvorniku poima se samo u terminima njegove razliitosti
od izvornika, odnosno kao ne-izvoran. Na primjeru utjelovljenih subjeka-
ta i tehnologija uoljivo je kako nad samo-identinim i integriranim sebst-
vom tehnologija kao ne-sebstvo (ili objekat) vri uticaj i potie promjenu.
Bez obzira na novonastali entitet, izvorno binarno razgraniavanje sebst-
va/ne-sebstva svodi cjelokupan proces na logiku istovjetnosti. Istovjetnost
se nagovjetava u postuliranju singularne, postojane i utvrene jedinice (1)
kao osnove za sve ostale odnose. Ovu logiku istovjetnosti uvidjeli smo u ra-
nije ponuenom pregledu promiljanja tijela i cyber-prostora. Kompjuterski
ekrani i tastature, ipovi i kablovi, kao tehnologije cyber-prostora koje gen-
eriraju polje informacija s druge strane ekrana, dolazei u doticaj sa tijelom,
nastoje ga ili u potpunosti protjerati s jedne strane ekrana ili raspoloviti na
informacijsko virtualno tijelo i materijalno tijelo, pri emu jedno djeluje na
drugoj strani ekrana. Bez obzira na ishod, fundamentalni susret izmeu tije-
la i tehnologije pojanjava se kao djelovanje neke ne-tjelesne sile ili en-
titeta na integrirano tijelo, ime se jasno ponavlja binarna logika. Stoga je
bilo koje promiljanje cyber-prostora, zasnovano na protetikom razumi-
jevanju odnosa tehnologije i subjekata, ve smjeteno u binarnu strukturu,
sa ogranienom mogunou transformacije miljenja.
Transformacija na osnovu samo jednog ili oba navedena okvira nemogua
je s obzirom na njihovu utemeljenost u epistemolokim strukturama identiteta
koje onemoguavaju bilo kakvu artikulaciju nezavisne razlike, ukljuujui
i spolnu razliku. Feministkinje koje se bave promiljanjem spolne raz-
like u terminima posebnosti, svako istraivanje transformativnih potenci-
jala cyber-prostora trebale bi zapoeti preosmiljavanjem tijela, tehnologi-
ja, kao i vidova njihove interakcije, a ne pretpostavkom o jedinstvenom
samo-identinom tijelu proteze ili zamiljanjem roda odvojivog od tijela.
U ovom momentu se pozivam na Deleuzea i Guattaria, uvodei razliito
DIANNE CURRIER 167
promiljanje veze izmeu tehnologija i pojedinaca/ki ono koje podra-
zumijeva alternativno razumijevanje tijela i tehnologija te afirmira razliku
a ne identitet i istovjetnost.
FEMINIZAM I ASEMBLAI
Za feministika propitivanja cyber-prostora, teoretski pomaci koje ine
Deleuze i Guattari mogu naznaiti mogunost bavljenja tehnologijama i prak-
sama cyber-prostora, izvan ogranienja logike identiteta koja, kako sam ve
ukazala, sprjeava transformaciju. Istraivanje i analiziranje takvih poduh-
vata predstavlja opsean i kompleksan zadatak koji zasigurno prevazilazi
granice ovog poglavlja. Stoga se bar nadam da u uspjeti naznaiti teorijs-
ka orua i pravce, koje feministkinje, zainteresirane za poduzimanje takvih
poduhvata, mogu preuzeti od Deleuzea i Guattaria. Istakla bih da je preob-
likovani teorijski horizont, razraen od strane Deleuzea i Guattaria, fem-
inistkinjama koristan na nekoliko nivoa. Prvo, u teoretiziranju asemblaa
kao privremenog skupa mnogostrukosti, unutar kojeg se sastavni elemen-
ti artikuliraju lokalno i specifino putem povezivanja sa drugim elemen-
tima, teorijski horizont Deleuzea i Guattaria predstavlja alternativu pro-
tezi kao vidu povezivanja tijela i tehnologija: najprije s obzirom da prije
samog povezivanja nema pretpostavke o postojanom i identificiranom ti-
jelu, a zatim zbog toga to se povezivanje izmeu tijela i tehnologija odvi-
ja na podruju drugih sjecita. Vrsta spajanja nikada nije prosto zbrajanje
1 + 1; radije, svaka vrsta doprinosi novom strukturiranju tijela i tehnologi-
ja, kao i svih ostalih elemenata asemblaa. Zadatak tada vie nije mjerenje
uticaja koje tehnologija ostvaruje na ujedinjena postojana tijela, ve ispiti-
vanje struktura tijela, tehnologija, praksi, objekata i diskursa koji se javlja-
ju unutar odreenog asemblaa.
Stoga, umjesto zakljuivanja da je tijelo, osim kontakta prstiju sa tastatur-
om i oiju sa ekranom, u sutini iskljueno iz cyber-prostora, bilo bi znaajno
istraiti koje vrste tijela su ukljuene u djelovanje, razmjenu i kruenje
odreenih praksi. Na primjer, u sluaju cyber-prostora i viekorisnike ob-
jektno-orijentirane virtualne realnosti (skra. MOO), tijelo nije jednostavno
podijeljeno na materijalnost, koja je iskljuena, i elektronsko/informacijsko
tijelo, koje je angairano u drutvenom okruenju virtualne realnosti. Pri-
je se tjelesne energije i implusi kombiniraju sa elektrinim strujnim kolima
i otkrivaju nove oblike, dok ih presijecaju protoci svjetlosti, informacija,
znakova, drutvenosti, spolnosti, konverzacija i spojeva koji potiu razliita
znaenja, iskustva i konfiguracije tijela i tehnologija. Postavlja se pitanje
mogunosti ispitivanja tih razliitih konfiguracija, ne putem slijeenja ve
172 DIJALOG
BIBLIOGRAFIJA
Cherney, Lyn. Objectifying the Body in the Discourse of an Object-Oriented
MUD. 1996. Available online at <http://bhasha.stanford.edu/~cherny/charley.
tx>. 1 March 2000.
Deleuze, Gilles. Bergsonism. Trans. Barbara Habberjam and Hugh Thomlinson.
New York: Zone Books, 1988.
Deleuze, Gilles, and Felix Guattari, A Thousand Plateaus: Capitalism and
Schizophrenia. Trans. Brian Massumi. Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1987.
Gatens, Moira. A Critique of the Sex/Gender Distinction. In Interventions after
Marx, ed. J. Allen and P. Patton, 18-33. Sydney: Intervention, 1983.
Grosz, Elizabeth. Notes Towards a Corporeal Feminism. Australian Feminist
Studies 5, (Summer 1987): 1-16.
174 DIJALOG
drick i Price 1996, 105). enskom tijelu uvijek neto nedostaje: stabilnost,
definiranost, konkretnost, stoga je nedostojno da parira normi mukog tijela
(bijelca, pripadnika srednje klase i zdravog izgleda). Reiteracija tehnologi-
ja moi obraa se tijelima koja su uvijek na neki nain u predzavrenom
stanju i ije granice nikada nisu sigurne (Shildrick i Price 1996, 105). Kao
to tvrdi Mary Douglas, krv, urin, mlijeko izazivaju osjeaj gaenja i nere-
da jer ugroavaju granice tijela; njih se moramo rijeiti, oistiti, oprati, kao
bi se stvorio privid poretka. Zar se u veini kultura ne postaje zvaninom
enom s prvom mjesenicom, a pravom enom prvim poroajem?
Reprezentacija enske seksualnosti kao nezadrivog toka, kao curen-
ja povezanog s onim to je neisto, u paru sa idejom o enskoj seksu-
alnosti kao sudu, kontejneru, iznutra praznoj ili po sebi nedostatnoj, ali
koja se moe spolja napuniti, omoguila je mukarcima da ene poveu
sa infekcijama, boleu, sa idejom upaljenih truljenja, to se ne dogaa
samo na genitalijama ve na bilo kojoj ili u svakoj taki enskog tijela.
(Grosz 1994, 285)
Douglas (1981) u djelu isto i opasno: analiza pojmova prljavtine i
tabua analizira iz antropoloke perspektive pitanje uspostave reda u dru-
tvu i definicije poimanja neistoe i tabua. Iz ove perspektive moe biti
shvaen nain na koji je enskom tijelu obezbijeeno mjesto s one strane
normalnog. Ona pokazuje kako su, generalno govorei, prljavtina i nered
eliminirani iz svakodnevnice, kako bi organizirali na prostor: rasprema-
nje je veza izmeu oblika i funkcije, uspostavljanje jedinstva iskustva. Pre-
ma Douglasu, jedino naglaavanjem pretjerane razlike izmeu unutarnjeg i
vanjskog, ispod i iznad, za i protiv, mukog i enskog, stvaramo privid reda
(Douglas 1981, 26). Prljavtina je neto to nije na svom mjestu, to isto-
vremeno zahtijeva ureeni sistem kao i mogunost unereivanja tog siste-
ma. Prljavtina stoga nikada nije izolirani fenomen, tamo gdje ima prljav-
tine postoji i sistem. Autorica upotrebljava pojmove dvosmislenosti i ano-
malije kao sinonime u smislu u kojem su oni intimno povezani. Anomalija
poput hibridnih ili monstruoznih tijela je neto to je dvosmisleno, to ne
znamo gdje da raspremimo. Douglas pie:
Ali, generalno govorei, drutvo ima tendenciju da se vie koncentrie
na neistou. To je vjerovatno izazvano injenicom da sud o neistoi
moe podstai djelovanje. (Douglas 1998, ekranizacije 3)
Hirurki pokuaj da se rijei anomalija usko je vezan za rjeavanje
dvosmislenosti i pokuaja da se da fiksno znaenje unutar norme. Sve to
je izvan okvira je oznaeno kao prljavtina, neistoa koje se moramo ht-
jeti rijeiti, u ime reda i poretka. Suvremeni ideal se ogleda u tijelu koje
je potpuno suho, kompaktno, vrsto, mlado i iji je oblik jasno definiran
NERMINA TRBONJA 183
(Marzano 2002, 20). Glavni neprijatelji su masno tkivo, oputena koa,
nedostatak miia, sve prenaglaene crte lica koje izlaze iz uspostavljenog
okvira simetrinosti. Svi ovi znakovi postali su toliko odvratni i bolesni da
je zaivjela ideja prema kojoj oni izobliavaju i skrivaju pravo i istini-
to u svojoj biti mlado, zategnuto, suho ja iza maske, te da su bolesti
koje treba lijeiti (Lupton 2002, 184). Kao to su rekle Rodin, Silberstein
i Striegel-Moore (1985), biti ena u naim drutvima znai osjeati se pre-
debelo, to jest osjeaj debljine je normativno nezadovoljstvo ena (citi-
rano u Ridge Wolszon 1998, 542).
5 http://www.cosmeticsurgery.com.au/blog/2008/02/natural-look-vs-boob-job/
NERMINA TRBONJA 185
prirodan izgled, punije i okruglije grudi bez lanog izgleda.6 Uestalost
izjave da emo estetskom hirurgijom dobiti prirodan izgled moe biti
protumaena, s jedne strane, kao normalizacija procedure a, s druge, kao
vrsto uspostavljanje granica same intervencije i tenje za fiksiranjem
znaenja enske ljepote koja je u suvremenom drutvu jedna od najbitnijih
karakteristika enskosti. (Bordo 1993, Blum 2005 Balsamo 1996, Morgan
1991). U tom pravcu ide i izjava/reklama najpoznatijeg estetskog hirurga u
Sarajevu, doktora Karabega:
Sve to moete dobiti bilo gdje u svijetu, moete dobiti i kod nas. Ali
neemo ispuniti niti jedan bizarni zahtjev ili elju koja ugroava zdrav-
lje ili ivot i naruava sklad ljudskog tijela.
(Karabeg ekranizacije 1)7
Dakle, bez obzira na pravilnu retoriku potencijalnog subjekta, i uvjeren-
je da njeno tijelo uistinu izgleda kao maka, pas, tigar ili bilo ta drugo
to nije u skladu s prirodnim hirurkim izgledom, doktor Karabeg i osta-
li zagovarai hirurki prirodnog tijela izgleda da pacijentici nee, barem
ne namjerno, ostvariti elju, pa makar ona doista patila od pogrenog ti-
jela. Jordan (2004) je pokazao na primjeru zajednice Wannabes8 da iako su
njene/i lanice/vi kao ostale/i pacijentice/i estetske hirurgije imali pravil-
nu retoriku- iznosei da je njihov ispravni duh zarobljen u neispravnom
tijelu i pozivajui se na individualno pravo svake/og pojedinke/ca da na
nain na koji to eli koristi i oblikuje svoje tijelo njihov zahtijev nije bio
prihvaen. Estetski hirurzi smatraju da je problem pripadnica/ka zajednice
Wannabes psiholoke naravi, a ne hirurke, te da zbog toga trebaju traiti
psihijatrijsku pomo. U ovom sluaju se tei ka pronalasku rjeenja kako
bi se predhirurko tijelo prihvatilo, a ne da se tijelo hirurgijom uini prih-
vatljivim. Pravei ovu digresiju eljela sam pokazati da opravdanje estetske
hirurgije pozivanjem na individualno pravo na raspolaganje sopstvenim ti-
jelom, kao i tvrdnja da estetska hirurgija omoguava pojedincima da utjelove
svoje istinsko ja i rijee se neadekvatnog tijela, lei na ideolokoj pret-
postavci koja definira ta treba i kakvo treba biti tijelo.
Prema Foucaultovoj teoriji, danas smo slobodni da eksponiramo tije-
lo, ali ne bilo kakvo. Disciplinarna mo se vie ne bazira na represiji, ve
na kontroli putem stimulacije: skinite se, pokaite svoja tijela ali budite
6 http://healthhealthy.blogspot.com/2007/07/get-natural-look-with-plastic-surgery.html
7 http://www.nezavisne.com/revija/tekst3-041113
8 Wannabes je skupina individua koje zahtijevaju od estetskih hirurga da im amputiraju je-
dan ili vie potpuno zdravih udova jer svoje pravo tijelo vide kao hendikepirano i ne
mogu se pomiriti sa injenicom da je njihovo tijelo kompletno. Vidi: www.geocities.com/
starstranger_2000
186 DIJALOG
9 Orlan- Francuska umjetnica roena 30 maja 1947. godine. Ime Orlan evocira znaenje sin-
tetikog materijalnog Orlon; na maskaradu Francuski kozmetiki brend Orlane; rodnu-
fluidnost- Ivana Orleanska (Jeanne dArc) i Orlando Virginiae Woolf ; i savitljivost zlata
dor. (citirano u Negrin 2002).
10 Za Derridu dekonstrukcija je nezavisna sila u trajnom pokretu, koja onemoguava stabiliz-
iranje znaenja ili definitivnu komunikaciju. Takvo iznutra stvoreno strujanje on naziva dif-
france i upravo to izaziva uruavanje same ideje znaenja kao i samoodnoseu narav jezi-
ka prema kojoj nema prostora izvan jezika u kojem bi znaenje na ikakav nain moglo pos-
tojati. Prema Derridi ne postoje nikakve unutarnje istine, nego beskonaan niz moguih
znaenja koja stvara diffrance, naelo to obiljeava jezik.
194 DIJALOG
ava prekid te veze. Poput enskosti, monstrumi nose teinu ne samo ra-
zlike ve i diffrance (Shildrick 1996, 2). Monstrum ukazuje na radikal-
nu drugost s one strane binarnih opozicija kao i na oduvijek prisutnu dru-
gost u samoj sri identiteta. ene su u bliskom odnosu s pojmom monstru-
ma u smislu u kojem su, s obzirom na patrijarhalne vrijednosti, van gra-
nica, predstavljaju nepredvidljivo, nedokuivo, ali i manjkavo, nedostat-
no, ono to je u konstrukciji, nedovreno u procesu. Kao to e rei Hlne
Cixous koja ena jo uvijek nije sebe optuila da je monstrum? (citirano
u Braunberger 1997, 1).
Nije da monstrum predstavlja prijetnju razlike, ve prijeti da e ukinu-
ti razliku bar u svom binarnom obliku tako da udobna drugost koja
uvruje istost bude izgubljena. (Shildrick 2002, 303)
Shildrick istie da disruptivna i eruptivna manifestacija monstruma nije
samo izmiljeni izraz postmodernizma, ve transhistorijsko mjesto koje izazi-
va pojam racionalnosti, autonomnosti maskulinog subjekta, kao i kategori-
ju ljudskog bia uope (2002, 8). Shvaen u ovom svjetlu, Shildrick upotre-
bljava pojam monstruma kao kategoriju koja ne moe biti obuhvaena bi-
narnim sistemom miljenja, u kojem se ono/ona/on opire definiciji, uvijek
mijenjajui oblik i znaenje. Monstrum ne oznaava opoziciju prirodi, jer
monstrum ono/on/ona nema fiksnog znaenja i fiksno odreenih granica,
ve predstavlja drugost s one strane binarnih opozicija, onu stranu mogueg
svijeta, mogueg znaenja sebstva, koja jo nije realizirana. Monstrum je
ono nesvodljivo na opoziciju subjekt/objekt i unutra/vani. Kao takav, mon-
strum zauzima posebno mjesto unutar diskursa estetske hirurgije. Pacijenti-
ca u moment kada je njeno tijelo obuhvaeno ovim diskursom, prije same
operacije, kada je otvoreno za moguu promjenu, priziva monstruoznost. U
momentu kada je tijelo u konstrukciji, tokom same operacije, kada je neiz-
vjestan ishod, kada su granice prirodnosti (one predoperativne i postop-
erativne) uklonjene da bi se na izvjestan nain pomjerile u pravcu hibrid-
nosti tijela, pojam monstruoznosti je prisutan. Sam produkt estetske hiru-
rgije prema tome obuhvata pojam monstruoznosti jer su bioloko tijelo i
tehnologija spojeni u jedno. Previe hirurki izgled ili neprirodan rezul-
tat zahvata takoer je monstruozan jer prelazi ovaj put hirurki odreene
granice prirode. Monstruoznost je drugim rijeima strah od nepodnoljive
fluidnosti nikada do kraja materijaliziranog tijela i identiteta. Estetska hiru-
rgija je sutinski paradoksalna jer u jednu ruku ukazuje na injenicu da je
tijelo konstrukcija u procesu i kao takvo otvoreno promjenama. Upravo iz
ovog razloga je bilo neophodno cenzurirati, normalizirati i kontrolirati seg-
mente koji ukazuju na monstruoznost, kako bi se odrao privid reda i poret-
ka te odrala iluzija da isti izvire iz prirode same.
NERMINA TRBONJA 195
2.3. ORLAN: NIKADA NEMAMO KOU ONOGA TO JESMO.
Francuska umjetnica i zaetnica pravca Carnal Art, Orlan, 1990, zapoinje
seriju performansa pod nazivom Reinkarnacija Svete Orlan tokom kojih
pomou estetske hirurgije preoblikuje svoje tijelo. Osnovni princip Carnal
Arta ili ulne umjetnosti je autoportretiranje, ali dok klasino autoportre-
tiranje podrazumijeva prezentaciju sebe kroz sliku, ovdje je rije o transfor-
maciji vlastitog tijela kako bi ono predstavljalo ono to umjetnik eli biti.
Carnal Art nije protiv estetske hirurgije ve protiv naina na koji se estets-
ka hirurgija upotrebljava (Orlan 2005). Orlan ispituje status enskog tijela
u drutvu, nju interesira status tijela u budunosti s obzirom na nove teh-
nologije naspram kojih se tijelo ini zastarjelo ili staromodno.
Uvijek sam smatrala da je moje ensko tijelo, moje tijelo ene um-
jetnice primarni materijal za konstrukciju mog djela. Moj rad se uvijek
odnosio na ispitivanje satusa enskog tijela u relaciji s drutvenom ste-
gama, bilo da se radi o sadanjosti ili prolosti, a naznaila sam neke up-
isane u historiju umjetnosti. (Orlan 1997, 34)
Orlan ne zanimaju problemi s kojima se ene svakodnevno susreu kada
ele da korigiraju nos ili zategnu kou na licu, ve njen rad saima problem
preokupacije tijelom u postmodernom drutvu i preispituje koncepte iden-
titeta i ljepote. Teoretiarka OBryan (1997) smatra da se umjetniki rad
Orlan moe svrstati u umjetniki pokret takozvani Feministiki akcion-
izam, kojeg je njegova zaetnica i prva ena performatorica Valie Export
objasnila na slijedei nain:
Feministiki akcionizam eli da transformie objekat muke prirodne
historije, materijalnu enu podreenu i zarobljenu od strane mukog
kreatora, u nezavisnu djelatnicu i kreatorku, koja e biti objekat svoje
sopstvene historije. Bez mogunosti da se izrazimo na svoj nain, i
bez mogunosti djelovanja, nema ni ljudskog dostojanstva. (Citrano u
OBryan 1997 ekranizacije 3)
Rad Orlan okira, uznemirava sve segmente koje ine identitet stabil-
nim. Mnogi kritiari (mukarci) umjetnosti su snano kritikovali njen rad
tvrdei da se njen performans ne moe nazvati umjetnou. Ne obazirui
se na tekoe koje joj patrijarhat zadaje Sveta Orlan se obraa ideologi-
ji katolike crkve i rui njen autoritet nad tijelom kojeg je ve stoljeima
kolonijalizirala i potom prodala nauci. Orlan preuzima Hristove rijei i
izjavljuje: Ovo je moje tijelo, ovo je moj software. Ona vidi svoje tijelo
kao software na kojem informacije mogu biti promijenjene, zamijenjene,
izbrisane i nadopunjene. Svoj projekat performansa Orlan zapoinje krei-
ranjem idealne slike sopstvenog lica pomou kompjuterskog softwarea
morfing za digitalnu metarmofozu ljudskog tijela i kombinira svoje lice s
196 DIJALOG
* * *
Ovim radom pokuala sam pokazati nain na koji je ensko tijelo, kao
centralna taka subjektiviteta, proizvedeno unutar sloene kulturalne ide-
ologije i medicinske tehnologije. Diskurzivnom analizom fenomena estet-
ske hirurgije eljela sam uestvovati u istraivanju i osvjetljavanju procje-
pa na kojima je mogue temeljiti feministiku analizu kako bi se prven-
stveno oslabile simbolike stege, a potom rasprilo znaenje vrsto utka-
nog pojma prirodnosti koji prua opravdanje svim ugnjetavajuim mizogi-
nim praksama. Smatram da diskurzivna analiza tijela omoguava prisva-
janje kulturalnih narativa utjelovljenja u svrhu kreiranja subverzivnih i fe-
ministikih strategija koji e biti u stanju da destabiliziraju i konano uki-
nu opresivne i ograniavajue kulturne narative o rodu, spolu i identitetu.
Nastojala sam pokazati da je estetska hirurgija normativna praksa, ali isto-
vremeno sam naznaila da ona moe biti upotrebljena na subverzivan na-
in i sluiti feministikim ciljevima. Tehnologizirano tijelo destabilizira na-
turalizirano poimanje spola i roda i time potvruje stav da tijelo ne moe
ni u kojem smislu biti odreeno kao bioloka ili prirodna datost, ve jedi-
no kao proizvod historijske strukture relacija i odnosa znanja i moi. Nae
elje, preferencije, vjerovanja, vrijednosti, nain na koji gledamo i razumi-
jevamo svijet su oblikovani specifinom konstelacijom linih i institucio-
nalnih i drutvenih odnosa koji tvore nae indvidualne i kolektivne identi-
tete i oblikuju naa tijela.
NERMINA TRBONJA 199
BIBLIOGRAFIJA
American Society of Plastic Surgeons: National Clearinghouse of Plastic Surgery
Statistics Procedural Statistics Trends 2000-2007.
<http://www.plasticsurgery.org/media/Press_Kits/Procedural-Statistics-Press-Kit-
Index.cfm www.plasticsurgery.org>.
Andrieu Bernard. Introduction la philosophie du corps. 2007.
<www.staps.uhp-nancy.fr/bernard/cours/intro_philo_corps.pdf>.
Andrieu Bernard. Mdecine et Socit. Paris: PUF, 1999.
Balsamo, Anne. Technologies of the Gendered Body: Reading Cyborg Women.
Durham, NC: Duke University Press.1996.
Baudrillard, Jean. Simulacres et Simulation. Collection Dbats. Paris: Galile, 1981.
Baudrillard, Jean. Plastic Surgery for the Other. Trans. by Debrix, Francois.
Figures de lalterite. Paris: Descartes et Cie., 1994. <http://www.egs.edu/faculty/
baudrillard/baudrillard-plastic-surgery-for-the-other.html>.
Blum, Virginia, L.. Flesh wounds. The culture of cosmetic surgery. Univ. California
Press. 2005.
Bordo, Susan. Unbearable Weight: Feminism, Western Culture, and the Body.
Berkeley: University of California P, 1993.
Borel, France. Le vetement incerne : Les metamorphose du corps. Paris.
Calmann-Levy, 1992.
Bourdieu, Pierre. Le sens pratique. Paris :Les Editions de Minuit. 1980.
Braidotti, Rosi. Nomadic Subjects: Embodiment and Sexual Difference in
Contemporary Feminist Theory. New York: Columbia University Press, 1994.
Braunberger, Christine. Revolting Bodies: The Monster Beauty of Tattooed Women.
NWSA Journal Volume 12, Number 2, Summer (2000): 1-23
Butler, Judith. Bodies That Matter: On the Discursive Limits of Sex. New York &
London: Routledge, 1993.
Butler, Judith. Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity. New York
& London: Routledge, 1990.
Davis, Kathy. Dubious Equalities, Embodied Differences: Cultural Studies on
Cosmetic Surgery. Oxford: Rowman & Littlefield Publishers, 2003.
Davis, Kathy. Reshaping the Female Body: The Dilemma of Cosmetic Surgery. New
York: Routledge,1995.
Douglas, Mary. De la souillure. Essai sur la notion de pollution et de tabou. Paris:
La Dcouverte, 1981.
200 DIJALOG
Le corps, alors quil semble tre notre seul et unique refuge, le seul lieu
dintimit et du personnel, constitue le nud o sarticulent lindividu et
le groupe, la nature et la culture, la contrainte et la libert. Le corps est le
produit privilgi de la socit qui en se rfrant a son lasticit et sa plas-
ticit produit des sujets, les marquant en premier lieu dun genre particu-
lier. Ntant pas rattach une culture ou une poque spcifique mais
plutt en fondent le model universel de rapport dit naturel entre les sexes,
les normes sont celles qui a partir de la matrice htrosexuelle, hgmonique
et hirarchise cre le corps dit masculin et le corps dit fminin qui figure
ainsi comme le support par excellence de valeurs symboliques. Mais tre
femme ne sous-entend pas avoir un rle passif et ne comprend pas un fait
de nature transcendantale ou encore moins un processus fini. Etre femme
entrane imprativement, ds la plus jeune enfance, lincorporation, par la
performance active et constante, des principes sexuants et des rles sex-
ue qui varie dune socit lautre et dune poque lautre. Cet essai se
penche sur les modifications dfinitives du corps fminin par la chirurgie
202 DIJALOG
1 Talal Asad, Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity, Stanford University
Press, Stanford, CA, 2003, 7. poglavlje, str. 205-256.
2 Videti, npr., Muhammad Nur Farhat, al-Mujtama wa al-sharia al-qnn, Kairo: Al:Hilal
1986, str. 39
206 DIJALOG
3 Jedini znaajan upis u Muht al-Muht (prvi moderni arapsko-arapski renik, objavljen u
Bejrutu 1870. godine) je almniyy, koji se prevodi kao ne-klerikalno, i koji se izvodi iz al-
lam, svet. Tako, arapsko-engleski Al-Mawrid (8. izdanje, 1996) daje sledee objanjenje:
sekularno, svetovno, laik (laiko); sekularista; laik za almniyy, sekularizam, laicizam,
za almniyyah, sekularizovati, laicizovati, za almana i sekularizacija, laicizacija za
almanah [imeniki oblik izveden iz izmiljenog glagola]. Almanah je takoe poistoveen
s almniyyah. Relativna skoranjost ovog koncepta takoe se ogleda u injenici da Oks-
fordski englesko-arapski renik savremenog jezika (1972) za sekularno daje ilmniyy a ne
sada standardni almniyy. Prethodno se i dalje koristi u govoru esto izazivajui pedant-
ne pokuaje za ispravljanje i njegova popularnost, moda, delom zavisi od implicitnog
predloga da se koncept sekularizma odnosi na ilm, to znai znanje i nauka, za raz-
liku od vere. Svakako, Ahmed Hatum, u svom ilmaniyyah bi-kasr al-azn la bi-fathiha
(al-Nqid, vol. 44, no. 20, 1990) zanimljivo pravi razliku izmeu ova dva oblika.
4 Videti Kazimirskijev Dictionnaire Arabe-Franais, prepravljen i ispravljen od strane Ibed
Galaba, tom 3, Kairo, 1875.
TALAL ASAD 207
internacionalizam, a ne sekularizam ili sekularnost, mada pridevski
oblik lamiyy takoe nosi znaenje svetovni i sekularan.
Odgovor Egipana na koncept sekularizma, njihov pokuaj da ga prodube
ili napadnu, bio je posredovan ovim prevodilakim radom. Tako, u XIX veku
glagolski oblik sekularizovati nije imao ni jedan ekvivalent u arapskom
jeziku. Tek je nedavno, radom unazad, od apstraktne imenice almniyyah
izumljen glagol almana. (Normalna procedura u arapskom jeziku je da
glagolski koren proizvodi odrednice i imenice). Interesantnija je injenica
da je glagolski oblik bio ogranien na pravni smisao, ukazujui na prenos
vlasnitva kao u reformacijskom smislu saecularisatio (sekularizacija)
koja je pomenuta u petom poglavlju. Na taj nain je proces sekularizaci-
je predstavljen kao tahwl al-awqf wa al-amlk al-mukhtassa bi al-ibda
wa al-diyna ila al-aghrd kamiyyah5 bukvalno, prenos na svetovne
namene zavetanja i vlasnitva koja za cilj imaju bogosluenje i religiju.
Jedan problem s tim bio je da vakuf (koji se normalno prevodio kao re-
ligijsko zavetanje) moe da ima religijsku ili pobonu svrhu (ako bi to,
recimo, bila damija), meutim, on najee nije imalo takvu svrhu (kao u
sluaju poljoprivrednih dobara), ili, uobiajenije, nekoliko svrha, religij-
sku i ne-religijsku (bolnice i kole, na primer). Vakuf (mnoina awqf)
bila je jednostavno temeljni oblik neotuivog vlasnitva u erijatu, koji su
Maks Veber i drugi opisali kao duhovni zakon. Hanefijska pravna kola,
koja se sledila u Egiptu, definie zavetanje vakufa kao (1) prestanak prava
osnivaa i prenos vlasnitva na Boga, (2) koje, stoga, postaje veno i nep-
ovratno i (3) koje je posveeno beneficijama oveanstva.
U Evropi, re sekularizam, oznaavajui doktrinu prema kojoj moral, na-
cionalno obrazovanje, sama drava, ne treba da budu zasnovani na religijskim
principima, datira iz sredine XIX veka6 kao i fancuski lacisme (doktri-
na koja insititucijama daje nereligijski karakter).7 Francuski izraz lacisme
izvodi se iz jakobinskog iskustva koje odobrava jai, agresivniji sekularizam
(ukljuujui neprijateljstvo prema postojanju nekih religijskih simbola u
dravnim institucijama) od njegovog britanskog ekvivalenta. Stoga postoje
znaajne nacionalne razlike u nainu na koji se sekularizam razume u Ev-
ropi, u zavisnosti od razliitih politikih istorija. Ali, sve u svemu, ovo su
porodine razlike: one artikuliu odreene borbe oko pitanja da li religijs-
kim doktrinama i optoj moralnosti u njihovim istorijskim raznovrsnosti-
ma treba dozvoliti da utiu na formiranje javne politike. Tako, iako su i po-
jam i re bili dostupni u zapadnoj Evropi XIX veka koji su korieni u vezi
s razliitim institucijama i politikama nije bilo ni jednog pokuaja da se u
to vreme obezbedi arapska re. Naravno, taj verbalni nedostatak ne dokazu-
je po sebi da Egipani u XIX veku nisu imali nikakvo shvatanje sekulariz-
ma. To, meutim, ukazuje na to da politiki diskurs u arapskom jeziku nije
imao potrebe da se direktno bavio njime, kao to je bio sluaj kasnije. U tom
smislu, sekularizam nije postojao u Egiptu pre modernosti.
ta je omoguilo njegovo postojanje? U ovom poglavlju pokuavam da
uem u trag nekim promenama u shvatanju zakona u kolonijalnom Egip-
tu koje su pomogle da sekularizam postane zamisliv kao praktini poduh-
vat. Usredsreujem se na neke od naina na koje su pravne institucije, eti-
ka i verske vlasti transformisani, s namerom da identifikujem nastanak
drutvenih prostora u kojima je sekularizam mogao da se razvija. Poinjem
prepriavanjem dobro poznate prie o postepenom suavanju jurisdikci-
je erijata (to jest, suavanju opsega verskog zakona) i istovremenom
unoenju evropskih pravnih kodova. Istoriari su ovaj proces predstavili kao
pobedu vladavine prava, ili kao unapreenje kapitalistike ekploatacije, ili
kao sloenu borbu za mo izmeu razliitih delatnika naroito Evropljana
kolonizatora i Egipana koji su mu se suprotstavljali. Moglo bi da se kae
neto u korist svake od ovih perspektiva, ali sam ja ovde zainteresovan za
neto drugo: za istraivanje tano onoga to je obuhvaeno kad konceptu-
alne promene u odreenoj zemlji sekularizam ine zamislivim.
Zbog toga ukratko posmatram iri kontekst kulturne promene i islamske
reforme, i ukazujem na znaaj moderne drave za ove razvoje. U ovom kon-
tekstu, drava nije uzrok, ve artikulacija sekularizacije. Naglaavam da ne
teim ukupnoj istoriji pravne reforme, mada je sredite mog interesovanja re-
forma erijata, koji su tobonji reformatori smatrali za verski zakon koji je u
velikoj meri neodgovarajui za moderno drutvo. Tako, itam izvetaj veoma
uticajnog islamskog reformatora, Muhameda Abduha, iz 1899. godine, o re-
formi erijatskog sudskog sistema koji je napisao kako bi istraio naine na
koje se ona odraava na nove prostore modernizujue drave. Potom inim
isto s Kasim Aminovom knjigom o pravnoj emancipaciji ena, i s pisanjima
advokata Ahmeda Safvata, koji je, jo u drugoj deceniji XIX veka, predloio
principe za reformu erijata znaajne za konstituciju sekularne drave. Saf-
vat nije toliko poznata ili uticajna linost kao Adbuh niti kao Abduhov pri-
jatelj Amin. Svakako, njegov rad je danas malo poznat. Ali njegov pokuaj
da razmotri odvojene domene za zakon kojim upravlja drava i moralnost,
koja proistie iz religije, u velikoj je meri upuujua za razumevanje pros-
tora neophodnog za poriv ka sekularizaciji. Odvajanje pretpostavlja veoma
razliito shvatanje etike od onog koje je otelotvoreno u klasinom erijatu.
TALAL ASAD 209
Zbog toga, moje itanje Safvatovih tekstova prati diskusija o odnosu izmeu
zakona i etike u klasinoj islamskoj pravnoj nauci (fiqh). I razlog je to se iz
ove digresije vraam u klasinu misao i analizu veza izmeu potovanja rit-
uala (ibdt) utvrenog u zakonima erijata i autoriteta verskog zakona.
Ovo me vraa na drugi aspekt Muhamed Abduhovog dikursa.
Moje interesovanje za tekstove kojima se bavim nije interesovanje za
uticaj koji su oni mogli da imaju na drutvenu i pravnu reformu, ve za ar-
gumente koje oni izlau. Tvrdim da promene u ovim tekstovima odraavaju
rekonfiguracije zakona, etike i verskog autoriteta u odreenom musliman-
skom drutvu, koje su zanemarivali i sekularisti i islamisti.
13 Videti S.S. Onar, The Majalla, u Law in the Middle East, ur. M. Khadduri i H.J. Liebensy,
Washington, D.C.: The Middle East Institute, 1955. U al-Shara al-islmiyya wa al-qann
al-wadi, Kairo: Dar al-Sharuq, 1996, str. 15, Tarik al-Biri pominje da je bilo pokuaja da
se kodifikuje erijat u esnaestom i sedamnaestom veku.
14 Moglo bi da se zabelei, sluajno, da Fathi Zahlul, u njegovoj uticajnoj istoriji pravne pro-
fesije u devetnaestom veku, pod nazivom al-Muhm (Kairo, 1900) ne pie o al-mahkim
al-dnyya wa al-almiyya ve o mahkim al-shariyya wa al-madaniyya to jest, ne o ver-
skim i sekularnim sudovima, ve o erijatskim i graanskim sudovima. Kada doemo
do 1930ih, pronalazimo termin mahkim zamaniyya (bukvalno vremenski sudovi) koji se
eksplicitno koristio, kao to ga koristi Hamid Zaki (videti fusnotu 17).
15 Saeta izjava o napretku u administraciji pravde u Egiptu pod britanskim tutorstvom nalazi
se u John Scott, Judicial Reform in Egypt, Journal of the Society of Comparative Legisla-
tion, no. 2. juli 1899. Ser Don Skot, koga je Lord Kromer, britanski generalni konzul, optuio
za previanje ovih reformi, ponavlja kolonijalni pojam da do skoro nije bilo neeg takvog kao
to je domaa pravda (str. 240). Ovo gledite su kasnije preuzeli i egipatski progresivisti.
TALAL ASAD 211
religije, postajui, na taj nain, i moderniji i sekularniji. 1955. godine, pod
Gamal Abdel Naserom, dualna struktura sudova konano je ukinuta.16 Ovo
ujedinjenje i proirenje dravne moi, kao i pratei uspeh kodifikacije izve-
dene iz evropskog prava, vieni su kao deo egipatske sekularizacije i nje-
govog napredovanja ka vladavini prava.
16 Don Anderson pie da u Egiptu, razlog koji je dat za ukidanje, kako erijatskih, tako i
optinskih sudova razliitih hrianskih i jevrejskih sekti bila je nezadovoljavajua priroda
nekih od njihovih presuda i procedura; ali moe postojati malo sumnje da je iza ovoga leala
prirodno opta naklonost birokratskoj unifikaciji. (J.N.D. Anderson, Modern Trends
in Islam: Legal Reform and Modernisation in the Middle East, International and Compar-
ative Law Quarterly, vol. 20, 1971, str. 17).
17 Kada pogledamo na poslednje godine XIX i prve XX veka, pogoeni smo imenima primen-
jenim na ono to ona nisu. Na taj nain, promenljive pravne organizacije, kako bi ih prilagodile
Zapadu, nazivane su reformom, mada reforma znai odstranjivanje korupcije, to jest, nas-
tavak zajedno s poboljanjem. Ona ne znai radikalnu promenu i zamenu. Tako je od starog
(al-qadm) uzeto ono to je nazivano imitacijom (taqld), dok se od Zapada uzimalo ono to
se nazivalo obnova (tajdd) i novina (ibd) uprkos injenici da je od Zapada uzimano up-
ravo ono to je bila puka mimikrija (al-muhk). Jer, kad neko oponaa, ne oponaa sebe nego
drugog, tako da se termin imitacija prikladnije primenjuje na preuzimanje neega od drugog
(Tariq al-Bishri, al-Hiwr al-islmi al-almni, Kairo: Dar al-Sharuq, 1996, str. 9).
18 Na taj nain je pravnik Hamid Zaki, zastupajui reformu linog statusnog prava, stalno
upuivao na evropska drutva kao civilizovane zemlje podrazumevajui, verovatno, da
Egipat jo uvek nije bio u potpunosti takav (al-Mahkim al-ahliyya wa al-ahwl al-shakh-
siyya, Majallat al-qnn wa al-iqtisd, decembar 1934).
212 DIJALOG
24 Brown, str. 115. Ali, Rudolf Piters se ne slae: Ukupan prijem stranog prava u Egiptu, koji
je poeo 1883. godine, mora... da se pripie jakom stranom pritisku (R. Peters, Islamic and
Secular Criminal Law in Nineteenth-Century Egypt: The Role and Function of the Qadi,
Islamic Law and Society, vol. 4, no. 1, 1997, str. 78).
25 Citirano u Fathi Zaghlul, al-Muhm, str. 183.
26 Kako bi zadivio evropske moi, koje su ga, takoe, i kreditirale, Ismail je 1866. godine saz-
vao savetodavnu komoru delegata (Majlis Shura al-Nuwwab). Dok je ovo trebalo da osigu-
ra Egiptu mesto meu civilizovanim zemljama, u Egiptu je bilo odreeno kao civilizujui
instrument. Nubar [Ismailov ministar spoljnih poslova] je u decembru 1866. godine fran-
cuskom ministru spoljnih poslova objavio da notre parlement est une cole au moyen de
laquelle le gouvernement, plus avance que la population, instruit et civilise cette popula-
tion. (A. Schlch, Egypt for the Egyptians! The socio-political crisis in Egypt, 1878-82,
London: Ithaca, 1981, str. 15). Nubar je zapoeo ideju meanih sudova (videti J.Y. Brinton,
The Mixed Courts of Egypt, rev.ed., New Have: Yale University Press, 1968, poglavlje 1).
27 Fahrijeva implicitna referenca je na prethodnog ministra pravde, Muhameda Kadri Pau,
koji je pokuao da kodifikuje erijat. Da li je to zaista mogue, pie Fahri, primeni-
ti [erijat] na stanovnike [ove zemlje] s obzirom na to da njihovim obiajima i njihovim
sadanjim ponaanjem jednih prema drugima, ili s evropljanima, upravlja Graansko pra-
vo koje ureuje rasprave o prodaji, najmu, vlasnitvu i slinom? (Mudhakkirt hussayn
fakhr bsh nzir al-haqqniyya li majlis al-nuzzr, u Al-kitb al-dhahabi li al-mahkim
al-ahliyya, vol. I, [1883-1933], Cairo: Bulaq Press, 1937, str. 112). U stvari, Fahrijev argu-
ment u memorandumu je da su pravne promene u Egiptu otile predaleko da bi se prialo o
povratku na reformisani erijat i da su, svakako, evropski zakoni superiorni.
214 DIJALOG
28 Farhat Ziadeh pominje otpor zastupnika tokom 1930ih: U kontroverzama koje su se odnosile
na verske ili kvazi-verske stvari, zastupnici erijata obiavali su rigidnost i reakcije. tavie,
Obraanja veri ponekad su koriena u borbi protiv zadiranja u jurisdikciju eriajtskih su-
dova i, otuda, i uhlebljenje njihovih pobornika (Lawyers, the Rule of Law and Liberalism
in Modern Egypt, Stanford: Stanford University Press, 1968, str. 58 i 59, za svaki citat).
TALAL ASAD 215
kao to to neki sad ine, da je imperijalizam bio mnogo slabiji podsticaj
za pravnu reformu nego to se obino pretpostavlja da je bio sluaj.29 Os-
novno pitanje ovde, po mom miljenju, nije odreenje ugnjetaa i ugn-
jetavanih, da li su elite ili narodne mase bili delatnici u istoriji reforme (i
jedni i drugi su, naravno, na razliite naine uestvovali u promenama). To
je da su odreenje te nove slike i stepen u kojem je jezici, ponaanja i in-
stitucije ine moguom poeli da lie onima koji su postojali u zapadnoev-
ropskim nacionalnim dravama. Ovaj pristup zahteva neko upuivanje na
neophodnosti i potencijale modernosti (ili civilizacije) kako su ih pred-
stavili Evropljani, a interpretirali Egipani.
Argumenti o odbrambenom karakteru pravnih reformi nisu novi. Brojne
reforme koje su pokrenule Osmanlije od XVIII veka dugo su opisivane up-
ravo na taj nain. Moje interesovanje, meutim, nije da spekuliem o starom
motivu (otpor), ve o novim institucionalnim i diskurzivnim prostorima
(koji sami nisu nepromenljivo fiksirani) koji omoguavaju razliite vrste
znanja, delovanja i elje. Da rezultati ovih promena nisu bili upravo evop-
ski, takoe, je odavno ustanovljeno, ali postoje dva naina gledanja na ovaj
ishod: ili (kao to je tvrdila veina istoriara) kao dokaz o neuspehu da se
propisno modernizuje, ili (i ovo je samo poetak onoga to u predloiti)30
kao izraz razliitih iskusatava ukorenjenih u delu tradicija drugaijih od onih
kojima su pripadale reforme inspirisane evropskim, a delom u kontradik-
tornim evropskim reprezentacijama evropske modernosti.
(Kontradiktornim predstavljanjima modernosti upuujem, na primer, na
ovo: Dok je Maks Veber pisao da je erijat primitivan jer su mu nedosta-
jali kriterijumi dati modernom zakonu racionalnim autoritetom,31 anglo-
ameriki juristi nisu oklevali da englesko obiajno pravo smatraju mod-
ernim, iako nije otelotvoravao veberovski kriterijum pravne racionalnos-
ti. Drugim reima, ne postoji saglasnost o tome koji su odluujui kriteri-
jumi za smatranje odreenih oblika zakona modernim na Zapadu. Tamo
se modernost poput sekularizma, za koji je reeno da je deo potonjeg
pronalazi u argumentu o znaaju osobenosti. ak i u kontekstu Egipta
29 Nathan Brown, The Rule of Law in the Arab World, Cambridge, 1997, str. 18.
30 Ovde moj stav ne treba pomeati s pobijanjem teze istona-stagnacija-versus-zapadni-
napredak koju sada sklapaju mnogi istoriari iz azijskih drava. Tvrditi da su postoja-
li starosedelaki koreni modernog napretka u ovom drugom, samo po sebi ne ispituje kri-
terijum po kojem je opisan moderni napredak. Sagledavanje industrijalizacije i modern-
izacije kao globalnih procesa koji transformiu sve delove razliito, ne odstupa od ideje o
teleolokoj istoriji. Za suptilnu studiju koja pokuava da uradi upravo to, meutim, videti
Dipe akrabartijev Provincializing Europe; Postcolonial Thought and Historical Differ-
ence, Princeton: Princeton University Press, 2000.
31 Veber izvodi svoje razumevanje islamskog zakona uglavnom od holandskog orijentaliste Snouk
Hurgronje, koji je bio blisko ukljuen u projekte pravne reforme u kolonijalnoj Indoneziji.
216 DIJALOG
36 Charles Adams, Islam and Modernism in Egypt, London: Oxford University Press, 1933,
str. 70, n.i.
37 Aharon Layish, The Contribution of the Modernists to the Secularization of Islamic Law,
Middle Eastern Studies, vol. 14, 1978, str. 267.
38 Lajieva procena rada reformatora kao podjednako neautentinog i neuspenog je jednak rani-
jim presudama Eli Keodouri i Malkolma Kera. Videti E. Kedourie, Afgani and Abduh: An Es-
say on Religious Unbelief and Political Activism in Modern Islam, Lodon: Cass, 1966; M.H.
Kerr, Islamic Reform: The Political and Legal Theories of Muhammad Abduh and Rashid
Rida, Berkley: University of California Press, 1966. Napisao sam prikaz koji se bavi prvim:
Politics and Religion in Islamic Reform, Review of Middle East Studies, no. 2, 1976.
218 DIJALOG
39 W. Hallaq, Law and Legal Theory in Classical and Medieval Islam, Aldershot: Variorum,
1995; H. Gerber, Islamic Law and Culture, 1600-1840, Leiden: Brill, 1999; B. Johansen,
Contingency in a Sacred Law, Leiden: Brill, 1999.
TALAL ASAD 219
la. Bastion te tradicije ostao je misticizam. Pokreti otpora protiv kolonijaliz-
ma bili su zasnovani na toj tradicionalnoj kulturi, i neprijateljstvo izmeu nje
i kolonijalizma proireno je na odnose sa zvaninim islamom koji je koloni-
jalizam stvorio. Tako ulce takoe koristi pojam tradicionalnog islama, koji
poistoveuje sa sufizmom i smatra ga autentinijim od salafiyyskih pokuaja
za reformu. ulce pie da se reformski pokret (islh) otvoreno okrenuo pro-
tiv svake manifestacije misticizma, jer je misticizam predstavljao ono to je
evropska buroazija najmanje volela u vezi islama iracionalizam, sujever-
je, fanatizam. Udaljavajui se od onoga to ulce naziva tradicijom, nove
islamske elite signalizirale su da su je napustile i tako izjavile svoj zahtev za
nezavisnou na osnovu civilizovanog statusa.
Ovo je sofisticirano objanjenje, i ulce je u pravu kad skree panju
na nastajuu klasnu strukturu u devetnaestovekovnom Egiptu. Ali, mene
ono, kao objanjenje, nije ubedilo. Da ponem sa sutinskim stavom, on
zanemaruje naine na koje su egipatski reformatori mogli da se oslone na
neke ideje i stavove osamnaestovekovnog hanbalitskog arapskog reforma-
tora Muhmeda bih Abdul-Vahaba, koji je takoe bio veoma sumnjiav na
iracionalizam i sujeverje i koji je bio spreman da koristi ijtihd da ih
napadne kako bi oistio islamsku praksu ali ne zato to je eleo da se
priblii evropskoj buroaziji. Ibn Abdul-Vahaba, poput ibn Tajmija pre nje-
ga, egipatski reformatori su smatrali delom svoje tradicije, ak i tamo gde
se nisu slagali s njim.
Na taj nain, teoretski, ulceovo vienje razloga koji su u pozadini dis-
kurzivnih i promena ponaanja u islamskoj tradiciji je takoe instrumental-
no. (Dok Nejtan Braun objanjava reformu egipatskog sistema pravde u kat-
egorijama orua za otpor imperijalizmu, Rajnhard ulce islamsku reformu u
naelu vidi kao sredstvo za zahtevanje politike nezavisnosti). Kada se do-
gode velike drutvene promene, ljudima esto nije jasno kojoj su tano vrsti
dogaaja svedoci i nisu sigurni u praksu koja bi bila prikladna ili mogua
kao odgovor na njega. I nije lako rasipati stavove, oseanja i seanja kao
da su neprikladna odora za osobiti istorijski pokret. Nove rei (civilizaci-
ja, progres, istorija, delatnost, sloboda i tako dalje) dobijene su i
povezane sa starijim. Tobonji reformatori, kao i oni koji im se suprotstav-
ljaju, zamiljaju i nastanjuju viestruke vremenitosti.
Pojam tradicije zahteva smotreniju teoretsku panju nego to je nudi
modernistika perspektiva. Govorenje o tradiciji (islamskoj tradiciji) kao
da je bila dogaanje nepromenljive supstance u homogenom vremenu previe
uprotava problem vremenske definicije prakse, iskustva i dogaaja. Pitan-
ja o unutranjoj vremenskoj strukturi tradicije zamraena su ako je predsta-
vimo kao naslee nepromenljive kulturne supstance iz prolosti kao da
220 DIJALOG
42 U jednom odlinom (neobjavljenom) radu, pod nazivom The Birth of Tradition and Mo-
dernity in 18th Century Islamic Culture The Case of Printing, Reinhard ulce ulazi u trag
promenljivom semantikom polju arapskih rei kao to su novo (hadth), bez presedana
(ijtihd), originalno (asli) i tako dalje, koji podupiru moju poentu.
43 Videti, na primer, saetak razgovora iz 1898. godine izmeu Abduha i Rida (objavljenog pod
naslovom al-tasawwuf wa al-sfiyya u treem tomu al-Aml al kmila, koji je uredio Mu-
hamed Imara) u kojem on takoe izjavljuje drugom da Svi blagoslovi moje religije koje sam
primio i na kojima zahvaljujem svemoguem Bogu su zahvaljujui sufizmu. (str. 552).
44 Ideja da su ti kontrasti ujedno uzajamno iskljuivi i fundamentalni islamskoj misli i prak-
si, prihvatile su i ponavljale starije generacije drutvenih antropologa (na primer, E.E.
Evans-Priard, E. Gelner i C. Gerc). Naalost, ak i savremene antropoloke monografije o
mistinom islamu (na primer, K. Eving, koji u svom radu upoljava psihoanalitiku teori-
ju) su, svojim iskljuivanjem bilo kakve diskusije o vezi izmeu sufizma i erijata, nagin-
jale da reuspostave tu binarnost. Ali, ovo su sada poeli da raspravljaju naunici. Videti G.
Makdisi, Hanbalite Islam and Sufism, u Studies on Islam, ur. i prev. M. Swartz, London:
Oxford University Press, 1981. Videti, takoe, komentare u Julian Baldick, Mystical Islam,
London: I.B. Tauris, 1989, str. 7-8.
222 DIJALOG
45 Jakob Skovgaard-Petersen, Defining Islam for the Egyptian State: Muftis and Fatwas of the
Dar al-Ifta, Leiden: Brill, 1977.
46 Ibid., str. 23-24.
47 Ibid., str. 384.
TALAL ASAD 223
sudu i intervenciju). Ovaj veoma moderan primer ispreplitanosti fantazije
i eksploatacije, zabranjenog zadovoljstva i vladine moi nije veoma dobro
predstavljen u staroj formuli raaranog sveta, u kojoj pobednika racio-
nalnost omoguava poveanje izbora.48 Prostor za izbor nije homogeni
prostor iji najvei deo zauzima sekularno liberalno drutvo.
Kako bilo, iz Skovgord-Petersena moe da se izvede zakljuak koji on
ostavalja implicitnim, ali koji ja smatram naroito vanim za moju priu.
Osoba je sada ohrabrena u moralu kao i u pravu da upravlja sobom, kao
to dolikuje graaninu sekularnog, liberalnog drutva. Ali, u odnosu na ovaj
zakljuak, na umu treba imati dve stvari. Prvo, ova autonomija zavisi od us-
lova koji su po sebi predmet regulacije dravim zakonom i zahteva trine
ekonomije. Drugo, podsticanje da se postane autonomnim je, pre svega, us-
mereno na vie klase. Nie klase, konstituisane kao predmeti drutvenog
blagostanja i politike kontrole, smetene su u dvosmisleniji poloaj.
ini mi se da ovaj zakljuak ima posebne implikacije na analizu modernistikog
pokreta u islamu. On nas navodi ne da zapitamo zato salafiyya reformatori
nisu uspeli da proizvedu dovoljno impresivnu islamsku teologiju ili pravnu
teoriju, niti zato su postali voljni ideolozi drave (obe formulacije tenden-
ciozne i koje zahtevaju pitanje), ve kako je preureenje drutvenog ivota
(nova moralna slika) predstavljalo odreene prioritete za islamsku diskur-
zivnu tradiciju preureenje koje je porazumevalo da se novi znaaj prida
porodici, da se napravi nova razlika izmeu prava i morala, da se stvori novi
subjekt. Kako je islamska diskurzivna tradicija odgovorila na i umeala se
u novonastajuu moralnu sliku, kompleksno je pitanje. U ovom poglavlju
razmatram samo mali aspekt toga, koji ima veze s reformom prava.
48 Videti Ian Hacking, Rewriting the Soul: Multiple Personality and the Scences of Memory,
Princeton: Princeton University Press, 1995, fascinantna diskusija o zlostavljanju dece, kao
subjektivnom iskustvu, emancipatorskoj politici i psiholokom znanju.
49 Hacking, str. 58.
224 DIJALOG
na, niti je moderni koncept na koji se sada odnosi. Jer, u meri u kojoj je taj
koncept politiki, on oznaava stanovnitvo koje zajedno dre drutveni
odnosi, gde je drutveno ustanovljeno od strane teoretskog ekvivalenta
autonomnih pojedinaca.53 Teoloki koncept umma koji Abduh koristi ima
smisao kolektivnog tela muslimana povezanih njihovom verom u Boga i
proroka vera koja je otelotvorena u propisanim oblicima ponaanja. Sto-
ga je on prilino razliit od ideje o drutvu sainjenom od jednakih graana
koji pojedinano upravljaju sobom (saveu) i kolektivno (birakim telom).
Ta ideja je upravo poela da se razvija u Zapadnoj Evropi u XIX veku kao
predmet intervencija zasnovanih na znanju54 od strane pokreta za univer-
zalno oslobaanje,55 kao i pokreta za moralno poboljanje siromanih, za
praktine reforme obrazovanja i zakona, i za organizaciju zdravstva i higi-
jene u urbanim prostorima.
Smatram da u ovom kontekstu moe da se smesti reforma koja konano
prenosi erijat u porodino pravo. Jer, porodica nije samo konzervativni
politiki simbol ili mesto upravljanja rodom. Poto je pravna kategorija, ona
je predmet administrativnog uplitanja, deo upravljanja modernom naciona-
lnom dravom naroito u XX veku projekti kontrole raanja. (Paradok-
salno, porodica postaje vidljiva upravo kada moderna politika ekonomi-
ja, osnovni izvor umea vladanja i osnovni predmet njegovog upravljanja,
poinje da predstavlja i manipulie nacionalnim stanovnitvom ne u vidu
prirodnih jedinica, ve u vidu statistikih pojmova ekonomski sektori,
potroai, aktivna radna snaga, vlasnici poseda, primaoci dravnih benefici-
ja, demografski trendovi, i tako dalje. Na nivou javnog znanja i aktivnosti,
pojedinac postaje marginalizovan).
Razlog za to je da pravno formiranje porodice daje konceptu line mor-
alnosti njegov vlastiti privatni poloaj da se o erijatu sada moe govoriti
kao o pravu linog statusa qnn al-ahwl al-shakhsiyya. Na taj nain,
MODERNA PORODICA
Smisao rei ila (koja se na engleski prevodi kao porodica), kako je
koristi Abduh i drugi reformatori, je moderna injenica koja se ne ogle-
da samo u njenom relativno skoranjem spajanju sa erijatskim zakonom,
ve i u promeni knjievnog arapskog jezika. Osamnaestovekovni renici ne
daju moderno znaenje rei ila i usra, koje znae jedinicu koja se sastoji
od roditelja i dece. Moe se videti kako je moderna upotreba verovatno iz-
vedena: oblik iyla je dat da znai dati pomo i podrku zavisnima ali i
proces imanja vie dece; usra je znailo pleme, ili srodnici (roaci
s oeve strane).57 Do kraja XIX veka, ila postaje deo opte upotrebe i,
opte uzevi, oznaava oveka i njegovu enu i decu i one roake koji za-
vise od njega58 kao to su mlaa braa i sestre ili ostareli roditelji. Mod-
erni renik ima definiciju u pogledu jedinice obitavanja: ila znai oni
koji su okupljeni u jednoj kui, ukljuujui roditelje, decu i bliske roake.59
Toliko o pomeranju oznaitelja.60
Oznaene stvari su takoe transformisane. Drutveni istoriari su uli u
trag reartikulaciji srodstvenih jedinica i mrea u ruralnoj populaciji sredinom
veka i pripisali je i dravi i tritu: prinudni rad i vojna obaveza, opti pad
ekonomskog stanja zanatlija i malih trgovaca prouzrokovan penetracijom
evropskog kapitalizma, kao i reforme zemljoposednitva i poreskih sistema.
56 Hamid Zaki je naglasio da je termin al-ahwl al-shakhsiyya (lini status) nov u Egiptu, i da
je uveden iz Evrope sa zakonima kojima sada upravljaju Nacionalni sudovi, a belei njegovo
odsustvo u zakonima kojima su upravljali erijatski sudovi. Prema tome, on definiciju termi-
na pronalazi kroz francuske pravne vlasti, iz podele izmeu linog statusa i stvarnog sta-
tusa u Napoleonovim zakonicima, do savremenog priznavanja viestruke kategorije statusa.
Termin lini status (al-ahwl al-shakhsiyya) se sada odnosi, belei Zaki, na skup pravnih
institucija koje definiu ljudsku osobu nezavisno od njenog bogatstva, obaveza i transakcija
(Al-Mahkim al-ahliyya wa al-ahwl al-shakhsiyya, u Mjallat al-qnn wa al-iqtisd, de-
cembar 1934, str. 739-95). Ova odvojenost podriva staru erijatsku kategorizaciju oveka. U
spisima srednjovekovnih islamskih jurista, posebne kategorije mukog i enskog, slobodnog
i roba, sutinske su pravnoj interpretaciji ljudskog tela, namere i delatnosti (videti Baber Jo-
hansen, The Valorization of the Human Body in Muslim Sufi Law, u D.J. Stewart, B. Jo-
hansen, and A. Singe, Law and Society in Islam, Princeton: Markus Wiener, 1996).
57 Videti Tj al-Urs.
58 Videti Muht al-Muht.
59 Videti al-Mujam al-Wast.
60 Kuran, koji je osnovni izvor erijata, ne sadri ni ila niti usra. Rei koje se tamo koriste,
bayt i ahl, i koje su prevedene kao porodica, imaju mnogo ire i neodreenije konotacije.
228 DIJALOG
Stoga, Dudit Taker belei da, iako je bilo uobiajeno da nekoliko brae ive
i rade zajedno sa svojim enama i decom, delei dobra, stoku i zemlju u je-
dinicama prepoznatim u zakonu kao partnerstvo (shirka), dravne drakon-
ske mere ozbiljno su uticale na strukturu takvih jedinica i mrea. Na prim-
er, Uprkos migraciji ena i dece kada su muevi poeli da bivaju regru-
tovani, u svesnom pokuaju da odre porodinu zajednicu, vojna obaveza
je prodrla u tradicionalne [to jest, postojee] strukture. Vojna porodica bila
je nuklearna porodica; mu, ena i deca preseljeni su iz njihove seoske za-
jednice, i vanije, iz produene porodice koja je inila njihovu drutvenu i
ekonomsku sredinu. Mrea ekonomskih odnosa i drutvenih obaveza veziv-
ala ih je za njihove roditelje, brau i sestre, i roake po venanju. Stvarn-
je nuklearne porodine zajednice na nekoj udaljenosti oslabila je ove veze.
Ako bi ena ostala u selu bez mua, odsustvo mua uticalo je na ablone
materijale podrke i podele obaveza.61 (Zanimljivo je da se porodica kao
kategorija pojavljuje u popisnim registrima u Egiptu tek 1917. godine62).
Tako da, ako Muhamed Abduh smatra porodicu za osnovnu jedinicu
drutva, to nije zato to priziva nostalginu prolost, ve zato to sad nas-
taje neto novo u drutvenoj strukturi koja se menja.
Meu urbanim viim klasama, obrazovanje zapadnog tipa (na evropskim
jezicima) i usvajanje zapadnih stilova ivota i ponaanja, takoe su proiz-
veli diskurs idealne porodice tipino izraen kao problem statusa musli-
manki meu reformatorima obrazovanim na Zapadu u kasnom XIX veku.
Moda je najpoznatiji tekst koji daje ovaj primer Kasim Aminova kontor-
verzna knjiga o Emancipaciji ene,63 koja je dugo smatrana za veliki kor-
ak u istoriji egipatskog feminizma. U monoj kritici tog rada, Lejla Ahmed
tvrdila je da U pozivanju na oslobaanje ena, potpuno patrijahalni Amin
je, zapravo, pozivao na transformaciju muslimanskog drutva po zapadnom
modelu i na zamenu dominantne narodne odee islamskog stila onom za-
padnog stila. Pod maskom poziva na oslobaanje ene, onda, sproveo je
napad koji je u svojim osnovama ponovo proizveo kolonizatorov napad na
domau kulturu i drutvo.64 Stvorena je, drugim reima, da pomogne isko-
renjivanje loih navika meu domaim stanovnitvom.
klase, intimnija, neformalnija, koncentrisanija nego ikad, dala je ovim univerzalnim ljudskim
zapletima izuzetan okvir i kompleksnu strukturu. Potentna ambivalentna oseanja izmeu
venanih parova, i izmeu roditelja i dece, borba izmeu ljubavi i mrnje koja se duboko
oseala ali retko priznavala, postali su predmet otrije cenzure nego ranije, vrsta represije
koja doprinosi neurozi. Ideologija bezrezervne ljubavi u okviru porodice bila je privlana
ali iscrpljuja. Oevo polaganje prava na erke i majino na sinove, potvrivanje autoriteta
ili zahteva za privrenost, koji su esto predstavljani kao prekomerna privrenost, zahteva-
li su novu snagu upravo kada su pravne osnove za autoritet poele da se uruavaju. U sve
veoj meri, zapoele su porodine borbe, ne u sudnici, ve u pojedinanim umovima (The
Education of the Senses, New York: Norton, 1984, str. 444-45).
69 Amin, str. 154-55.
70 Ova pozicija je sasvim drugaija od pozicije Ahmeda Safvata, koju kasnije raspravljam, ali
nije nepovezana s argumentima koje su proizveli savremeni muslimanski modernisti, kao
to je Fazlur Rahman videti, na primer, njegov Law and Ethics in Islam, u Ethics in Is-
lam, ur. R. G. Hovannisian, Malibu, CA: Undena Publications, 1985.
TALAL ASAD 231
ukljuivale pravno stvaranje fundamentalnih drutvenih prostora u kojima
je vladavina mogla da bude osigurana kroz (1) politiku vlast nacionalne
drave, (2) slobodu trine razmene, i (3) moralnu vlast porodice. Central-
na ovoj shemi je razlika izmeu prava (koji je drava otelotvoravala, proiz-
vodila, i njime upravljala) i moralnosti (koja je idealna briga odgovorne os-
obe koju odredi i podri porodica), a ovim dvoma posreduje sloboda javne
razmene prostor koji je restrukturiran u Egiptu prodorom evropskog kap-
itala i usvajanjem evropskog ugovornog prava,71 prostor u kojem rasprave
o islamskom rasuivanju i nacionalnom napretku, kao i o individulanoj au-
tonomiji, sada mogu da se odvijaju javno. Reformu erijata u Egiptu tre-
ba gledati u odnosu prema ovom re-rasporeivanju, mada to nije bio jedi-
ni nain na koji bi se reforma mogla jasno sprovesti.
Ahmed Safvatov pokuaj da, na poetku XX veka, za Egipat formulie
sekularnu razliku izmeu prava i moralnosti zahteva nau pomnu panju,
poto on primenjuje ijtihd (u irem smislu koji je popularizovan od strane
salafiyya reformatora) u svrhe modernizovane i modernizujue drave. To
je, takoe, koliko je meni poznato, prvo delo koje nepopustljivo raspravlja
o ovom sluaju i bez potrebe da logiki zavisi od islamskih ideja o masla-
ha. Safvat je bio pravnik kolovan u Britaniji i pobornik erijatske reforme,
koji je svoje ideje prvi put predstavio u knjizi pod naslovom Istraivanje
osnova reforme prava linog statusa. Tri godine kasnije, objavio je kratko
saoptenje svoje pozicije na engleskom jeziku.72
Prva knjiga, s obzirom da se obraa egipatskoj publici, bavi se u velikoj
meri problemom promene postojeih zakona koji se odnose na brak i raz-
vod, drutveni problem s kojim poinje. Postoji narodno oseanje, tvrdi Saf-
vat, da je erijat svet (shur mat al-ns bi qadsatihi),73 a ipak, upravo su
njegovi detalji, kao to je nejednakost u branom ugovoru, oni koji stvara-
ju tekoe, sada, kada se drutveni ivot promenio. Ovo stvara opasnost za
celokupno drutvo. Ako elimo da pronaemo lek za trenutnu situaciju,
onda razmislimo o tome kako elimo da na porodini ivot bude organi-
zovan, i razmotrimo kako to moemo da ostvarimo u saglasnosti s verskim
pravilima. Ranije je brak bio (i nastavlja da bude u obiajnoj praksi niih
klasa) institucija napravljena za seksualno zadovoljstvo i raanje, ali je sada
71 Videti Hossam M. Issa, Capitalisme et socits anonymes en gypte: Essai sur le rapport
entre structure sociale et droit, Paris: R. Pichon et Pichon Durand-Auzias, 1970, naroito
prvi deo.
72 Bahth fi qidat islh qann al-shakhsiyya, Alexandria: Jurji Gharzuri Press, 1917; The
Theory of Mohammedan Law, u The Journal of Comparative Legislation and Internation-
al Law, vol. 2, 1920.
73 Safwat, Bahth, str. 2.
232 DIJALOG
Postoje bar dva naina na koje Safvatovo jasno odvajanje izmeu sfere
moralnosi i prava moe da se opie, od kojih prvi moe da se nazove et-
nografskim. Na taj nain, ak i u zapadnoj liberalnoj shemi, moralnost je
povezana sa pravom na komplikovane naine. Autoritet pravnih presuda za-
visi od naina na koje su pravda, pristojnost, razboritost i slino, kulturno
protumaeni; kredibilitet svedoka je povezan s nainima na koje su dobar
ili lo karakter kulturno prepoznati, procenjeni i kako se na njih reaguje.
tavie, postoji opti smisao da zakoni na snazi treba da budu konzistentni
s preovlaujuim moralom.78 U Egiptu, zakoni koji su uvedeni na prelasku
vekova bili su uglavnom evropski i sekularni, dok je moral uglavnom bio
ukorenjen u islamskoj tradiciji.79 Ova injenica vodi do pitanja o nainu na
koji interpretativne tendencije i pretpostavke sekularnog zakona pobuuju
oseanja i predodreenosti koje artikuliu verski moral. Ako tradicionalno
otelotvorene koncepcije pravde i nesvesno prihvaenog iskustva vie nisu
znaajni za odravanje autoriteta prava, onda e taj autoritet u potpunosti
zavisiti od snage drave, koja se izraava kroz njene zakonike.
Na prvi pogled moe delovati da dajem poznati argument u vezi uvoenja
stranih zakona. Ali, moje interesovanje ovde nije za geopolitiko porek-
lo prava, niti za kodifikaciju kao takvu. Tvrdim da je mo da se napravi
strateko odvajanje izmeu prava i moralnosti ono to definie kolonijalnu
situaciju, jer je ovo odvajanje ono to omoguava pravni rad subjekata koji
se obuavaju u novu javnu moralnost.80 Evropski zadatak uspostavljanja
78 Dejms Ficdejms Stiven izraava ovo negativno u odnosu na krivino pravo, i na taj nain: Ako
je ovek kanjen zakonom za in za koji nije okrivljen moralom, zakon je u toj meri neharmonian
s moralom, i pravno kanjavanje ne bi u takvom sluaju, kao to bi uvek, oznaavalo, koliko je
to mogue, moralnu sramotu (A History of The Criminal Law of England, London: Macmillan,
1883, vol. 2, st. 172). Pol Vinogradof daje optiji stav, da se zakon ne moe razdvojiti od morala
utoliko to on jasno sadri, kao jedan od svojih elemenata, pojam prava kojem odgovara moralni
kvalitet pravde. Ali, onda, nastavlja da se obraa preciznoj razlici (toliko znaajnoj modernom
poimanju zakonske prakse) izmeu moralnih i zakonskih pravila, izmeu etikih i juristikih
standarda (Common-Sense in Law, London: Thornton Butterworth, 1913, str. 24, 25).
79 Videti Tariq al-Bishri, al-Shara al-islmiyya wa al-qann al-wadi, Cairo: Dar al-Sharuq,
1996, str. 30-32. Ali, dok al-Biri razmilja o sadraju moralnih pravila, ja se zanimam za
gramatiku samog moralnog.
80 Dejms Ficdejms Stiven (nekadanji pravni lan vicekraljevog saveta) na sledei nain
opisuje pricnip koji nadahnjuje zadatak kolonijalne uprave u Indiji: Vladu koja sada postoji
[u Indiji] nije izabrao narod. Ona nije, ako uopte i treba da postoji, ona na sebe ne moe da
gleda kao da je predstavnik optih elja i srednjeg puta razmiljanja veine populacije ko-
jom upravlja. Ona je predstavnik sasvim razliitog poretka ideja od onih koje preovlauju
meu domaim stanovnitvom Indije. Ovim idejama, koje su ideje obrazovanih Evropljana,
i naroito obrazovanih Engleza, ona pridodaje vrhovni znaaj; to su ideje na kojima je zas-
novana evropska civilizacija. One ukljuuju sve opte prihvaene principe evropskog mora-
la i politike na primer, one koje osuuju okrutna dela kao to je paljenje prozora, i nuenje
ljudske rtve u ime vere, ili onesposobljavanje, kao na primer nesposobnost da se vena, na
osnovu udovitva ili promene vere, i druge iste vrste (J. F. Stephen, Foundations of the
TALAL ASAD 235
poretka u Egiptu bio je zasnovan na novom shvatanju poretka, kao to je
Timoti Miel ispravno tvrdio.81 Ali je on, takoe, zahtevao novo shvatanje
onoga to pravo moe da uradi i naina na koji bi on to trebalo da uradi.
Naravno, ne predlaem da je Safvatov teorijski tekst potpuna kopija za-
padnog sekularizma njega zanima, konano, da prilagodi islamsku etiku
i pravo zapadnom pravnom razmiljanju, i Kuran u njegovom teorijskom
polazitu. Ne pretpostavljam ni da je jasnost njegove teorije odraz institucio-
nalne prakse (umetanje diskursa kao to je Safvatov u procese instituciona-
lne pravne reforme u modernom Egiptu i dalje treba da se istrai). Traim
sistematske promene u razmiljanju o pravnoj reformi koje ukazuju na naine
na koje je sekularno shvaeno i primenjeno u kolonijalnom Egiptu.
Drugi nain opisivanja Safvatove podele na (sekularno) pravo i (versku)
moralnost je analitiki. On prati konceptualne implikacije injenice da njegovo
itanje prevazilazi poznatu erijatsku klasifikaciju ibdt (pravila koja uprav-
ljaju ispravnim ponaanjem izmeu vernika), mumalt (pravila koja upravlja-
ju ispravnim ponaanjem kroz kazne). Moderno sekularno pravo ne iskljuuje
samo prvo kao neto to je s onu stranu njegove nadlenosti. On takoe ponovo
iscrtava razlike primenljive na ispravno ponaanje i kazne, u smislu graanskog
prava i krivinog prava. On sve ovo radi u skladu s razliitim principima.
tavie, Safvatova podela namerno zanemaruje petostruko erijatsko rangira-
je inova ono koje se zahteva (wjib), koje je preporueno (mustahabb), neu-
tralno (mubh), obeshrabreno (makrh) i zabranjeno (harm).
Mrea, koja odvaja pravo od moralnosti, koju Safvat namee erijatu
otro se razlikuje od njegovog tradicionalnog jezika. Koncept vrline (fadla)
u ovom drugom ne moe se jednostavno definisati u smislu tipa sankcije
(ovo-svetovno nasuprot ono-svetovnom) ili tipom upravljanja (subjektivna
sloboda nasuprot pokornosti spoljnom autoritetu). To ini dimenziju svih
odgovornih ponaanja (ukljuujui i sudskih inova), u smislu da dok su sva
takva ponaanja odgovornost slobodnog delatnika, ona su takoe predmet
procena koje imaju praktine posledice na nain na koji neko ivi na ovom
i na sledeem svetu. I svi praktini programi za negovanje moralnih vrli-
na pretpostavljaju autoritativne modele. U sluaju erijata, osnovni model
je model Proroka Muhameda kao otelotvoren u diskurzivnu tradiciju, poz-
natu kao hadth. Drugim reima, prema ovom shvatanju, erijat predstavl-
ja proces pomou kojeg se pojedinci edukuju i edukuju sami sebe kao mor-
alne subjekte u shemi koja, na komplikovane naine, obavezu da se moral-
no deluje povezuje s obavezom da se deluje u skladu sa zakonom.
Government of India, The Nineteenth Century, no. 80, oktobar 1883, str. 548). Pravo, iako
po sebi nije moralni sistem, je neizbeno za zamenu inferiorne moralnosti superiornom.
81 Timothy Mitchell, Colonizing Egypt, Cambridge: Cambridge University Press, 1988.
236 DIJALOG
82 Baber Johansen, Contingency in a Sacred Law: Legal and Ethical Norms in the Muslim Fiqh,
Leiden: Brill, 1999.
83 Videti Joseph Schacht, Introduction to Islamic Law, Oxford: Oxford University Press, 1964.
Ali, njegovo najuticajnije i najkontroverznije delo je The Origins of Muhammadan Juris-
prudence, Oxford: Clarendon, 1950. Njegova teza da je tradicija proroka (hadth) isto-
rijski izum je rani primer onoga to antropolozi nazivaju izmiljanje tradicije. aht je
pisao da, upravo jasno, neke tradicije mogu da budu autentine ali su orijentalisti smatrali
za nemogue da se sa sigurnou odredi koje. Nauna odbrana autentinosti tih tradicija je
Muhammad M. Al-Azami, On Schachts Origin of Muhammadan Jurisprudence, New York:
John Wiley & Sons, 1985. Po ovom pitanju, orijentalisti imaju obiaj da ovo poslednje vide
za pristrasno zbog njihovog verovanja; muslimanski naunici prvo vide kao pristrasno nji-
hovim anti-islamskim predrasudama. Meutim, i kritiari i branitelji dele pretpostavku da
vreme tradicije uvek mora da bude opravdano vremenom istorije, da je pitanje istorijskih
injenica uvek integralno konstitutivnom dejstvovanju tradicije.
TALAL ASAD 237
line tube protiv drugih. On ulazi u svet drutvenih odnosa i prestaje da
bude saetak verskih obaveza.84
Cilj bavljenja fiqhom kao pravim zakonom, s promenljivim implikaci-
jama na svakodnevni ivot, je veoma znaajan, i Johansenova formulacija
ovog stava otvara put za uporednu studiju islamskog prava koji se ne ogle-
da u nesigurnim evolucionim pretpostavkama i stoga, takoe, za ozbiljno
razmatranje odnosa izmeu prava i etike u islamskoj tradiciji. Ali sledee
pitanje se samo postavlja: Da li je manipulativni model jedini nain pred-
stavljanja prava kao stvarnog? I, da li smo, na taj nain, navedeni da fiqh
vidimo kao sutinski individualistiki? ini se da postoji veza izmeu ova
dva u Johansenovom argumentu, a naroito u njegovom suprotstavljanju
sveta drutvenih odnosa saetku verskih obaveza. I jo, nisu li same
verske obaveze delom konstitutivne svetu drutvenih odnosa? Jer, iako svi
drutveni odnosi ne iziskuju verske obaveze (kupovina i prodaja legitim-
nih dobara, na primer), neki to ine (obaveza potomka prema njegovim ili
njenim roditeljima, na primer). Drugi nain da se ovo iskae je rei da se
ni jedna verska obaveza ne moe u potpunosti izvesti iz drutvenih odnosa.
Tako, iako neko moe sam da sprovodi salt, on/a mora da naui njihovo
ispravno sprovoenje od drugih. Pored toga, molitve petkom, Id molitve,
i tako dalje, ne mogu se izvoditi samostalno. I naravno, koncept i praksa
nasha obaveza promovisanja ispravnog i obeshrabrivanje pogrenog
u svom nastajanju pretpostavljaju drutvene odnose. Na taj nain, upravo
tako su verske obaveze usaene u drutvene odnose (uenje i poduavanje
ispravnih verskih praksi, davanje moralnih saveta drugim muslimanima, i
tako dalje) i one su posebne obaveze nastale kao posledica drutvenih odno-
sa koje treba analizirati u fiqhu.
Johansen izdvaja dva glavna pitanja koje pronalazi implicitnim u ahtu:
(1) kako se pravna dimenzija odnosi prema etikoj i verskoj dimenziji, i (2)
kako se subjektivna prava odnose prema verskim obavezama. Tekoa sa
ahtom, kao i sa savremenim arapskim juristima, kao to je Sanhuri i ahata,
koji zastupaju slinu tezu, je da dok prepoznaju distinktivni karakter pravne
dimenzije fiqha, zanemaruju njegovu etiku dimenziju. Johansen ovako
izlae svoj stav: u svim ovim pokuajima da se fiqh vrati u pravo, oni koji
to ele da uine, postupaju kao juristi koji se pozivaju na pravne tekstove.
Liturgijski dokumenti, etiki sadraj onih normi koje se ne mogu primeniti
od strane suda, ali koje se bave sveu vernika pojedinaca, njihov forum in-
ternum, ukratko, verska dimenzija fiqha, teko da je razmatrana kao predmet
pravne rekonstrukcije i zahtevao bi potpuno drugaiji pristup.85 Johansen,
sasvim ispravno insistira da se mora obratiti panja na, kako verske, tako i
etike dimenzije, ako elimo da objasnimo vezu izmeu islamskog prava
i etike. Tako aht nije uspeo da razmotri da je vlasnitvu data drugaija
moralna i verska vrednost u razliitim domenima,86 razlika koja se ogleda
u injenici da, kao to to primeuje Johansen, u nekim sluajevima, nam-
era koja se smatra unutranjim, psiholokim stanjem pravno se sma-
tra odluujuom za prenos vlasnitva, a u drugim je samo oblik rei koje
se koriste u transakciji koja je od znaaja.
Konano, Johansen raspravlja da su aht i Hurgronje (i Veber) ozbilj-
no potcenili opseg i znaaj doktrinarnih neslaganja meu kolama. Ne sl-
aganje s detaljima nije smatarno za jeres. Johansen izlae ovaj stav veto i
nauno i sumira ga na sledei nain: Potovanje normativnog pluralizma
(ikhtilf) mogue je jedino zato to fiqh naunici razumeju ontoloku raz-
liku izmeu znanja kakvo je otkriveno od strane Boga u kuranskim tek-
stovima, prorokove prakse ili saglasnosti zajednice s jedne strane, i znanja
koje ljudska bia stiu vlastitim razmiljanjem. Prvo sadri apsolutnu istinu,
drugo je pogreivo ljudsko rasuivanje. Drugo mora da tumai prvo, ali ne
moe da tei da dostigne njegov rang. Stoga muslimanski juristi prepozna-
ju kontingenciju svih rezultata naunog rasuivanja. Priznavanje kontin-
gencije svih ljudskih delovanja i rasuivanja je osnova fiqha kao discipline
koja obuhvata razliite metode i naune pravce (madhhib) i razliite orga-
nizacije naunika i podupire jedinstvo naunika i doktrina.87
Johansenov ukupni argument je komplikovan. Tu je, s jedne strane, teza
da su islamski juristi tradicionalno smatrali svo ljudsko (i, stoga, pravno)
rasuivanje zasnovanim na verovatnoi a ne sigurnosti, i, s druge strane,
predlog da je islamsko pravo uvek razlikovalo moralno rasuivanje od
pravnog. Obe teze su brilijantno razjanjene. Te dve, onda, deluju da su
povezane idejom da sigurnost (ilm yaqn) zavisi od mogunosti proma-
tranja od forum externum kojim se pravo bavi, kao suprotstavljeno fo-
rum internumu, domenu svesti i, time, etike. Nije uvek jasno da li se ap-
solutna sigurnost, na koju se upuuje u ovom argumentu, odnosi na auto-
ritet boanskog teksta ili teksta savesti.88 U svakom sluaju, ini mi se da,
kada se shvati kao skriveno mesto samoupravljanja, svest se odnosi na
neto to je istovremeno i moderno i hriansko.
ipak, ovo je upravo nain na koji su odgovori na ova dva pitanja povezana
(i odvojena) u muslimanskim drutvima, koje treba sistematski istraiti
to jest, kako uenje oblicima miljenja i ponaanja (koje bi bilo drutveno
prepoznato i cenjeno kao demonstracija i primer verskih vrlina) ispravno
postaje preduslov za etiko delovanje. Johansenov opti pristup omoguava
plodno istraivanje ove veze.
Johansen je sasvim u pravu kada tvrdi da je islamsko pravo uvek pravilo
razliku izmeu sudskih normi i onih koje nisu predmet sudskog odluivanja.
Svakako, ovo mesto esto proputaju savremeni naunici koji se bave
meunarodnou u islamskom pravu. Ali, da li se ovaj stav najbolje
dokazuje izjednaavanjem pravnih normi opaljivih inova i etikih normi
s neopaljivim? Mislim da ne. Delovanje na nain koji ljudi generalno pre-
poznaju kao makrh (dostojno prekora) opaljivo je, poto je jedan in ono
to jeste zbog opisa pod koji potpada, a ipak ono to se sam Johansen trudi
da istakne, ovo ponaanje ne povlai za sobom odluku suda, uprkos tome
to je opaljivo. S druge strane, inovi koji su sudski (na primer, ugov-
ori) mogu da zahtevaju ispitivanje aspekata ponaanja koji su neopaljivi
(kao to je namera) kao to sam Johansen jasno belei.
Johansenov pokuaj da identifikuje etiku dimenziju fiqha u njegovom
odnosu prema pravu od velikog je znaaja, ali njegova karakterizacija fiqha
u smislu rastelovljene svesti ne ini mi se sasvim prikladnom. Osim toga,
ona nije, tako bih tvrdio, sutinska njegovom osnovnom vienju fiqha. Moj
predlog, u svakom sluaju, je da ne treba pokuavati da se mapira binarnost
unutranje/spoljanje direktno na etika/pravo. Ovo drugo ima veze s auto-
ritativnim rasuivanjima u sluajevima rasprave oko transakcija i raspol-
aganja i u sluajevima u kojima su se, navodno, dogodili prekraji protiv
odreenih normi. Obe vrste rasuivanja nose znaajne drutvene posledice,
i obe esto zavise od rekonstruisanja onoga to nije bilo vidljivo. Kruci-
jalna poenta je da su ona, kao sudski sluajevi, sankcionisana upotrebom
nasilja koje sud moe da autorizuje. Stoga se ovaj problem moe formuli-
sati tako to e se rei da nije striktno bukvalna vidljivost sudskog dogaaja
ono o emu se ovde radi, ve njihovo opredmeenje. Kazna postavljena na
telu-i-dui mogua je jedino kada sudski dogaaj moe da se odredi kao
diskurzivni predmet.
Dok se formiranje i sprovoenje vrlina (disciplinarni proces u koji su
ukljueni obiaji bogosluenja) prepliu s onim to se u modernom govoru
naziva etikom, moramo biti oprezni da ne pretpostavimo da je etika, kao
takva, sutinski stvar unutranjih uslova, sa sveu kao suverenom stvari.
Ta svest je isto privatna stvar koja istovremeno omoguava i opravdava
samoupravljanje ljudskih bia i neophodan je (mada ne dovoljan) predus-
TALAL ASAD 241
lov moderne sekularne etike. Suprotno tome, erijat odbacuje ideju da je
moralni subjekt u potpunosti suveren (Kantovoj svesti nije potreban vodi;
da bi se imalo dovoljno svesti). Islamski juristi su, svakako, prepoznali da
odnos muslimana prema bogu (fim baynahu wa bayn allh) ne moe biti
predmet sudijine (qdi) presude. Ali ovo nije tako zato to su smatrali da
je ovo pitanje bilo praktino nedostino; radi se, naprosto, o tome da, dok-
trinarno postavljeno izvan jurisdikcijie zemaljskog suda, smatrano je prav-
no neprikosnovenim.93 Kako bilo, oni sposobnost pojedinca da prosuuje
koje ponaanje je ispravno i dobro (kako za sebe, tako i za druge) smatraju
zavisnim, ne od nepristupane svesti, ve od otelotvorenih odnosa u ve-
likoj meri, u procesu uenja u detinjstvu, ali i u odraslim godinama, gde in-
tervencija vlasti, roaka i prijatelja u odreenim situacijama moe da bude
presudna za sprovoenje te sposobnosti ili za bavljenje posledicama njego-
vog neuspeha. Ovde je telo-i-duh predmet moralne discipline.
Ukratko, priznajem da, iako erijat pravi razliku izmeu prava i etike,
ni jedan od ova dva termina ne treba razumeti u njihovim modernim, seku-
larnim znaenjima.
93 Tako, kao to je sam Johansen istakao, klasina hanefijska doktrina zabranjivala je torturu da
bi se izvukao dokaz, ali je kasnije fiqh prihvatio iz razloga celishodnosti (op. cit., str. 407-8).
Videti, takoe, njegov odlian esej, La dcouverte des choses qui parlent: La lgalisation de
la torture judiciaire en droit musulman (XIIIe-XIVe sicles), Enqute, no. 7, 1998.
94 Azharit osoba edukovana na egipatskom univerzitetu al-Azhar. Prim. prev.
242 DIJALOG
98 Citirano u Thomas Michel, Ibn Taymiyyas Sharh on the Futuh al-Ghayb of Abd al-Qadir
Jilani, Hamdard Islamicus, 4/2, 1981, str. 5. Majkl, u svojoj veoma zanimljivoj analizi Ibn
Tajmijinog teolokog traktata o sufizmu, komentarie: Ibn Tajmija naglaava da ovaj primat
erijata stvara najvru tradiciju u sufizmu i, da bi argumentovao svoj stav, on nabraja preko
dvanaest ranih vladara, kao i savremenijih eika, kao to je njegov saradnik Hanbalis, al-Ansa-
ri al-Haravi i Abd al-Kadir, i vlastitog eika poslednjeg, Hamad al-Dabasa. Obratno, nikakav
maqm ili hal, nikakve duhovne vebe, nikakav status duhovnog voe ak i kada su praeni
udima i iznenaenjima ne moe se smatrati validnim osim ukoliko ne promoviu pokor-
nost erijatskom zapovednitvu. Meutim, u okviru ovog paljivo ogranienog tumaenja,
sufijski put se smatra spasonosnim pokuajem i, ak, sutinskim u ivotu islamske zajednice.
Njegov cilj je da oponaa one koji su se pribliili bogu vanobaveznim radom na oponaanju
proroka i eika meu salafima. Cilj nije jedinstvo bivstvovanja izmeu boga i vernika,
kako govore mnogi pisci mistici, ve jedinstvo volje, gde vernik aktivno hoe i eli samo
ono to bog eli i obavlja u svom ivotu... Ibn Tajmija je aktivista, ubeen da bog poziva
muslimane da preuzmu odgovornost za borbu protiv spoljnih neprijatelja, kao i unutranjeg
zla, i da je sabr [duhovna mo, strpljenje] ispravi islamski odgovor samo na one stvari koje
se ne mogu spreiti ili kontrolisati posle svih uloenih napora (str. 5-6, 7).
99 Videti Mary Carruthers, The Book of Memory, Cambridge: Cambridge University Press, 1990.
TALAL ASAD 245
i u veoma davnim periodima. Ovo soio-psiho-bioloko istraivanje treba
uraditi. Mislim da nuno postoje bioloka sredstva ulaska u komunikaci-
ju s bogom.100 Tako je otvorena mogunost za istraivanje naina na koje
otelotvorene prakse (ukljuujui jezik-u-upotrebi) formiraju preduslov za
raznovrsnost verskih (i sekularnih) iskustava.101 99 Nesposobnost da se ue
u komunikaciju s bogom ne samo da postaje funkcija netaknutih tela, ve
pomera pravac u kojem autoritet za sprovoenje moe da se trai. A sam
autoritet poinje da se shvata, ne kao ideoloki opravdana prinuda, ve kao
preduslov otelotvorenog sopstva.
ZAKLJUCI
Unoenje evropskih pravnih procedura i kodova u devetnaestovekovni
Egipat, u to vreme su, od strane kako zapadnjaka, tako i Egipana, vieni
kao aspekti postajanja evropeizovanim (mutafarnij) ili civilizovanim (mu-
tamaddin). Danas, veina ljudi vie voli da govori o tom procesu kao o
sekularizaciji i modernizaciji. Potreba da se raspakuju ovi temini retko se
prepoznaje.
Sekularni nacionalisti su poveano ograniavanje erijatske jurisdikcije
videli kao dobrodolu meru napretka, a politiki islamisti kao zastoj. Ali, i
sekularisti i islamisti su zauzeli vrstu etatistiku perspektivu u tome da i
jedni i drugi erijat vide kao sveto pravo koje je trenutno ogranieno, ali
bi u svakom sluaju trebalo da bude ispravno obavljano ili dalje reformi-
sano od strane dravnih institucija. Ovo ne iznenauje poto su snage bez
presedana i ambicije moderne drave, kao i sile kapitalistike ekonomije
bile sredite velike transformacije naeg vremena.
Kako bilo, moderni autonomni ivot (koji je, paradoksalno, regulisan od
strane moderne birokratske drave i zapleten je u modernu trinu ekonom-
iju) zahteva odreene vrste prava kao i odreene vrste subjekata prava. Ovo
je iz razloga to se ini da ideologija samo-upravljanja, takoe, poziva na
civilizovanje celokupne populacije subjekata kroz pravo da autoritet pra-
102 Ron Shaham, Family and the Courts in Modern Egypt: A Study Based on Decisions by the
Shara Courts, 1900-1955, Leiden: Brill, 1997, str. 228. Meutim, studija, takoe, poka-
zuje da su sudije (qdi) esto bile inovativne u prilagoavanju svojih odluka promenljivim
drutveno-ekonomskim okolnostima.
103 Ovaj stav je u velikoj meri poduprt naporima folklorista koji su stvorili sekularnu, masovnu
kulturu za Egipat (obuhvatajui plemena i graane, lanove vie klase u Egiptu i stanovni-
ke Delte) u okviru evolucionog okvira koji obezbeuje njegov stalni nacionalni identitet. Vi-
deti, na primer, standardno istraivanje egipatskog folklora Ahmad Rushdi Salih, Al-adab
al-shabi (Cairo, prvo izdanje, 1954); poznatu studiju nemoralnosti u egipatskom kulturn-
om nasleu ekstremno drevno i trajno naslee Sayyid Uways u njegovoj Al-khuld
(Cairo, 1966); i zanimljiv renik obiaja, ponaanja i izreka koji je sastavio Ahmad Amin:
Qams al-dt wa al-taqld wa al-tabr al-misriyya, Cairo, 1953. Takvi pisci, od kojih
veina datira iz Naserovog perioda (1952-70), jasno su inspirisani sekularnim vienjem koje
porie postojanje bilo kakve znaajne kulturne razlike izmeu hriana i muslimana u ok-
viru ujedinjene egipatske nacije. Oni su se slobodno oslanjali na radove evropskih folkloris-
ta i putnika iz prethodnih vekova. Ahmed Aminova nepriznata reprodukcija brojnih bakror-
eza iz Edvard Lejnovog klasika s poetka XIX veka, An Account of the Manners and Cus-
toms of the Modern Egyptians, potkrepljuje itaoev utisak o bezvremenom i optem egi-
patskom narodu. (Za nacionalnu istoriju, homogeno vreme pripada irem okviru u kojem
epohe i dogaaji mogu da se iscrtaju).
TALAL ASAD 247
hovoj shemi, kategorije veina i manjina se tehniki odnose samo na iz-
bornu politiku, ali u praksi se odnose na utvrene drutvene nejednakosti. Za
islamiste, osnovne kulturne kategorije definiu graane kao neophodno nejed-
nake. U modernoj dravi, oba ine tekim, ako ne i nemoguim, za ljude koji
pripadaju razliitim verama (muslimani, hriani i Jevreji) da ive u skladu
sa svojim tradicijama bez s jedne strane neophodnosti, takoe, da se mr-
sko grupiu kao dhimmis (ne-muslimanski zatieni subjekti od strane mus-
limanske drave) ili s druge strane kao etniciteti (to jest, kao manjine
nevoljne ili nesposobne da se asimiliraju u nacionalnu kulturu).
U meri u kojoj je religija prepoznata u tekstovima modernih pravnih
reformatora Amin, Safvat, i drugi o njoj poinje da se misli u moral-
nim pojmovima. Sutina religije kako to Kant kae, a drugi modernis-
ti su se sloili bila je njena etika. (Suprotno, Kjerkegorovo gledite pravi
otru razliku izmeu religije i etike).104 Ovo je znailo da pokuaj da
sereligiji ili njenim surogatima odredi njena vlastita privatna sfera, koju
e definisati i regulisati pravo, bio je takoe pokuaj da se u okviru drave
oslobodi prostor za modernu etiku.
Na drugi nain: poto etika jednom moe da stoji nezavisno od politike
organizacije (ali ne nezavisno od kolektivnih obaveza), u sekularnoj dravi
ona pretpostavlja odreeni politiki domen - reprezentativnu demokratiju,
graanstvo, zakon i red, graanske slobode, i tako dalje. Jer, jedino tamo
gde ima javnog domena, lina etika moe da se konstituie kao suverena i
da se blisko povee s lino izabranim stilom iovta to jest, s estetikom.
Sekularnu dravu ne karakterie verska nezainteresovanost, ili raciona-
lna etika ili politika tolerancija. Ona je kompleksno ureenje pravnog
rasuivanja, moralne prakse i politikog autoriteta. Ovo ureenje nije pros-
ti ishod borbe sekularnog uma protiv despotizma verskog autoriteta. Ne
moemo da razumemo ureenja koja sam pokuao da opiem ako ponemo
s uobiajenom pretpostavkom da je sutina sekularizma u zatiti graanskih
sloboda od tiranije verskog diskursa, da verski diskurs uvek pokuava da
okona diskusiju, a sekularizam da stvori uslove za njeno cvetanje.
Jedna od mnogih zasluga Johansenovog objanjavanja klasinog islam-
skog prava je njegovo pokazivanje da je erijat oblast debate i neslaganja, u
kojem je razlika izmeu sigurnosti i verovatnoe sredinja, i da se ovo pra-
vo razvilo u kontekstu promenljivih drutvenih okolnosti i argumenata. Ali
104 Etiki izraz za ono to je Abraham uradio je, da bi on ubio Isaka; religijski izraz je, da bi
on rtvovao Isaka; ali upravo u ovoj konfrontaciji nalazi se bojazan zbog koje ovek moe
da ostane bez sna, a ipak Abraham nije ono to jeste bez ove bojazni (Sren Kierkegaard,
Fear adn Trembling (O) The Sickness Unto Death, Princeton: Princeton University Press,
1954, str. 41). Tako, ak i u njegovom konceptu religije kao duboko line i eksperimen-
talne, Kjerkegor stoji u otroj opoziciji liberalnom, sekularizovanom gleditu.
248 DIJALOG
In this article, the author explores concepts, practices, and political for-
mations of secularism indicating main historical changes that shaped secu-
lar sensibilities and attitudes in modern West and Middle East.
Secular cannot be considered what comes after religion, or what be-
longs to the domain of rational. It is a category with a very complex his-
tory, closely connected with main premises of modernity, democracy, and
concept of human rights.
Gil Anidjar
Krani i novac1
(Ekonomski neprijatelj)
EKONOMSKA TEOLOGIJA
1 Gil Anidjar, Christians and Money (The Economic Enemy), u Ethical Perspectives: Jour-
nal of the European Ethics Network 12, no. 4 (2005), str. 497-519
2 Marc C. Taylor, Confidence Games: Money and Markets in a World Without Redemption
(Chicago: University of Chicago Press, 2004) 67. U jednom neobjavljenom fragmentu koji
su nedavno komentarisali Werner Hamacher i Giorgio Agamben, Walter Benjamin iji je
argument o kapitalizmu kao religiji sutinski impuls ovom radu smjestio je Wergeld
ili krvavi novac kao presudno mjesto istraivanja koje se tie veza izmeu mita i novca
(W. Benjamin, Capitalism as Religion, prev. Rodney Livingstone u Selected Writings vol
1, 1913-1926, Marcus Bullock & Michael Jennings, eds. [Cambridge, Mass.: The Belknap
Press of Harvard University Press, 1996] 290, i vidjeti Werner Hamacher, Guilt History:
Benjamins Sketch Capitalism as Religion u Diacritics 32:3-4 [Fall/Winter 2002] 81-106,
i Giorgio Agamben, Profanations, prev. Martin Rueff [Paris: Payot & Rivages, 2005]).
3 Robert H. Nelson predlae ovu frazu u svojem Economics as Religion from Samuelson to
Chicago and Beyond (University Part, PA: Pennsyulvania State University Press, 2001) xviii.
Nelson paljivo razlikuje svoj rad od ekonomske studije religije i, dodao bih, od religi-
jske studije ekonomije. Prije, kao to predlau njegov naslov i fraza ekonomska teologija,
radi se o tretiranju ekonomije kao religije. Vidjeti takoe R.H. Nelson, Reaching for Heav-
en on Earth: The Theological Meaning of Economics (Lanham, MD: Rowman and Little-
field, 1991). Ovu frazu upotrebljavam radi isticanja jednog naroitog i ogranienog trenut-
ka u historiji kojem Nelson posveuje svoj rad.
250 DIJALOG
4 Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, prev. Talcott Parsons (New
York & London: Routledge, 2001) 18, 33.
5 Immanuel Kant, Eternal Peace citirano u Egidius Berns, European Surrogate u The Cul-
tural Diversity of European Unity: Findings, Explanations and Reflections from the Europe-
an Values Study, Wilhelmus A. Arts, Jacques A. Hagenaars & Loek Halman, eds. (Leiden:
Brill, 2003) 456. Berns izlae o vezama izmeu ekonomije i kredita, ekonomije i vjere, u
svojoj LEuro et le politique u Largent: Croyance, mesure, speculation, Marcel Drach,
ed. (Paris: La Dcouverte, 1984) i Bernard Stiegler, Mcrance et discredit. 1. La dca-
dence des dmocraties industrielles (Paris: Galile, 2004). Za raspravu o razdvajanju poli-
tike i ekonomije, vidjeti Norbert Elias, The Civilizing Process 2. State Formation and Civ-
ilization, prev. Edmund Jephcott (Oxford: Blackwell, 1994) 380ff.
6 Viljem ekspir, Mletaki trgovac, u: Cjelokupna djela Viljema ekspira, Kultura, Beograd, 1966,
str. 261. U daljem tekstu citirat e se gorepomenuti prevod. Prim. prev. William Shakespeare,
The Merchant of Venice, Jay L. Hallo, ed. (Oxford, Oxford University Press, 1994) 3.1.37-38.
Vratiu se na Shakespearov komad i na ekonomskog neprijatelja u drugom dijelu ovog rada.
7 Potpunija bibliografija, i razliito gledite od onog ponuenog ovdje moe se pronai u Rob-
ert H. Nelsonovom radu.
8 The Bible, The Gospel according to Mark, 12:13-17.
9 Karl Marx, On the Jewish Question, prev. Rodney Livingstone & Gregor Benton u Ear-
ly Writings, Lucio Colleti, ed. (London: Penguin Books, 1975) 237.
GIL ANIDJAR 251
da razumije dravu i novac kao vrstu religije, poslednji meu naunicima
(koristei poznatu frazu R.H. Tawneya) sprovodio je skrupuloznu kritiku
religije, jednu analizu ekonomske teologije drugaije nazvanu zagon-
etkom fetia novca kao i proces drutvenog metabolizma. I on nikada
nije napustio taj projekat.10 Razvijajui i istiui vokabular kranske te-
ologije (transsupstancijacija, inkarnacija, konverzija i, naravno, fetiizam,
naglaavajui na taj nain opseg njenih asocijacija od uvanja i iskupljenja
do vjere i povjerenja, od vjere i dobara do U Boga vjerujemo), Marx nas
je podjeao da je kritika politike ekonomije ujedno i kritika religije, da
ekonomija jeste religija.11 Stoga, kritika religije koja se ne bi bavila ekonomi-
jom, ili joj dozvolila da iri svoju nadmo to prolazi za sekularizam
danas ne bi uspjela da dosegne svoje ciljeve. Moemo i da uklonimo Papu
i ostavimo kranstvo da postoji.12 Novac je religija, onda je i ekonomska
teologija historija religije kao politika ekonomija.13 Preciznije, i zato to
kranstvo oigledno nije samo bilo koja religija, ve se prije krije ispod tog
opteg pojma (Kranstvo je religija svih religija, pie Werner Hamacher
komentariui Marxa, religija same religioznosti, i dokazuje se kao takva
okupljajui najrazliitije vrste pogleda na svijet unutar kranstva i ta vie
u tome ona nikada ne zahtijeva kranstvo od svojih sljedbenika, ve samo
10 Kojin Karatani, Transcritique: On Kant and Marx, prev. Sabu Kohso (Cambridge, Mass.:
MIT Press, 2003) 140; i vidjeti Taylor, Confidence Games, 106; a vidjeti takoe Jean-Fran-
ois Lyotard, conomie libidinale (Paris: Minuit, 1974) i Michael Taussig, The Devil and
Commodity Fetishism in South America (Chapel Hill: University of North Carolina Press,
1980). Tawneyeva fraza se nalazi u njegovoj Religion and the Rise of Capitalism: A Histor-
ical Study (New York: Harcourt, Brace & Co., 1952) 36.
11 Walter Benjamin objanjava da se religijska struktura kapitalizma ne svodi samo na ono
to Max Weber opisuje kao formaciju uslovljenu religijom. Prije, to je jedan sutinski
religijski fenomen. (Benjamin, Capitalism as Religion, 288). Georges Bataille je pisao
o la dtermination religieuse de lconomie... elle dfinit la religion (G. Bataille, La part
maudite [Paris: Minuit, 1967] 156). Pierre Klossowski je predloio da pratimo drugi smjer
vraajui se Sadeu tvrdei da novac ini ovaploenu razmjenu tijela, funkciju koju smjeta
prije svega u dejstvo brojeva i koju naziva une fonction vidente de transsubstantiation
(P. Klossowski, La monnaie vivante [Paris: Payot et Rivages, 1997] 64).
12 Karl Marx, Capital: A Critique of Political Economy, vol 1. Prev. Ben Fowkes (New York:
Penguin Books, 1990) 181 n4.
13 O jedinstvenom znaaju religijskog kao sablasnog i inae za Marxa, vidjeti Derrida, Spec-
tres de Marx (e.g., 232ff, 252, 264); o Kristu naroito, vidjeti 228 ff. Kroz svoj rad, i od Dif-
france, bar je Derrida podvukao znaaj i neizbjenost ekonomije (vidjeti e.g., Derrida,
Positions, prev. Alan Bass [Chicago: University of Chicago Press, 1981] 8). I vidjeti takoe
Derrida, Du sans prix ou le juste prix de la transaction u Comment penser largent,
386-401 i Autour des crits de Jacques Derrida sur largent u Largent: Croynace, mesure,
spculation, 201-232; Derrida izlae o uoptenoj logici vjere i kredita u svojem Faith and
Knowledge: The Two Sources of Religion at the Limits of Reason Alone, prev. Samuel
Weber u Derrida, Acts of Religion, Gil Anidjar, ed. (New York: Routledge, 2002).
252 DIJALOG
14 Wermer Hamacher, The Right to Have Rights (Four-and-a-Half Remarks), u And Justice
for All? The Claims of Human Rights, Ian Balfour and Eduardo Cadava, eds, Posebno iz-
danje South Atlantic Quarterly 103:2/3 (Spring/Summer 2004) 345, citirajui Marxa o jevre-
jskom pitanju. I uporediti kako Agamben, komentariui Benjaminov Capitalism as Reli-
gion odmah opisuje odreenu konfuziju u kranstu izmeu ljudskog i boanskog, svetog
i profanog (Agamben, Profanations, 99) podvlaei, tako, Benjaminovu usredsreenost, i
vraajui na religiju kada se radi o kapitalizmu, opisujui ovo drugo kao ono to u sve-
mu generalizuje i apsolutizuje strukturu odvajanja koja definie religiju (102; naglasak
dodat). Protiv Benjaminove logike parazita, Agamben raspravlja prema logici odvajanja i
razlika izmeu sekularizacije i profanizacije (96), izmeu transsupstancijacije i potronje
(domaina) (104), izmeu rtvene, individualne potronje i samo-rtvovanja modernog tur-
izma (106). Ipak, ovo je upravo krhka ali pobedonosna logika kojom je kranstvo osiguralo
opstanak vjerskog sistema koji je trebalo da doprinese kolapsu samih razlika koje zagovara
(99-100) i njegove obezbjeene transformacije u svog parazita ne njegovog oiglednog
suprotnog naime, kapitalizam.
15 J. Derrida, Faith and Knowledge. U najbliem kontekstu, Anthony Waterman istie da
Jedno vjeno intelektualno-historiografsko bavljenje zamjenom retorike kranske te-
ologije i, time, politike ekonomije tek treba da nastupi; premda je jedan ekonomista ne-
davno predloio da je moderna ekonomija zapravo trenutna manifestacija zapadne religije i
da je ona zakonski nasljednik pretpostavljeno mrtvog kranstva (A.M.C. Waterman, Po-
litical Economy and Christian Theology Since the Englightenment: Essays in Intellectual
History (New York: Palgrave Macmillan, 2004) 5; Waterman referira na Robert H. Nelso-
na i njegov Reaching for Heaven on Earth.
16 W. Benjamin, Capitalism as Religion, 289.
GIL ANIDJAR 253
ovjeanstva, dok je isto inio u imaginaciji samo s krvlju Bogo-ovjeka.
Krv, to jest, novac, jeste mjesto na kojem se ekonomska teologija okree an-
tropofagiji. Misterija judaizma i kranstva otkrivena je u judeo-kranskom
potroakom svijetu [Krmerwelt]. Novac to e rei, krvavi novac
jeste istinski duh mesa koje je napravio kapitalizam, inkarnacija i topljenje
mesa i krvi. U ovom svijetu delirine potronje i poniznog siromatva, slo-
bodnog nadmetanja, neregulisanog poduzetnitva i beskonane akumulaci-
je, pekulacije i eksploatacije, gdje e za krvlju pokree trite novca, to
jest kapitalizam, Hess insistira na dokazivanju stvaranja, prije nego eman-
cipacije od, rata sviju protiv svih.17 Za takvo drutvo, Marx se nedvosmisle-
no slae, to jest, za takvo drutvo robnih proizvoaa, iji se opti drutveni
odnos proizvodnje sastoji u injenici da on svoje proizvode tretira kao robu,
stoga kao vrijednost, i u ovom materijalnom obliku dovodi svoje individu-
alne, privatne radnike u odnos jednih s drugima kao homogene ljudske rad-
nike, kranstvo sa svojim religijskim kultom ovjeka u apstrakciji ... jeste
najpodesniji oblik religije.18
Jasno, ovdje treba napraviti iznijansirane razlike, treba uspostaviti razlikujue
razlike, i to, upravo, izmeu krvi. Ipak, transsupstancijacija novca i njegove
kranske historije transformacija jedne krvi u mnotvo krvi i natrag koja je
bila tako oigledna do devetnaestog vijeka, izgleda da je danas postala potpu-
no nevidljiva (trgovina je mir). Da rekapituliarmo, onda. Historija ekonom-
ske teologije je takoe i historija krvnih grupa, historija rase.19 irenjem eu-
haristijske prakse u srednjem vijeku, dogodile su se dvije znaajne transfor-
macije, dijametralno suprotne, mada u potpunosti istih dimenzija. Jedna bi se
mogla opisati kao proirenje procesa inkarnacije ili koagulacije, druga, kao
dogaaj rastvaranja ili topljenja. Prva, onda, hostija priesti je esto ima-
la oblik frankiranog novia, to je bilo neto poput novca koji je podrao
svetenik ija je rije magijski pretvorila bezvrijedni hlljeb u neprocjenjivo
tijelo Krista.20 Rije je postala meso, a meso krv (poto je hostija, a ne vie
vino, brzo postala jedina stvar dozvoljena kranima za konzumiranje). Jas-
no, religijsko porijeklo novca ide do samog poetka historije, ipak, osobi-
17 Svi citati u ovom dijelu su iz Moses Hess, ber das Geldwesen [On the Essence of Mon-
ey] u M. Hess, Philosophische und Sozialistische Schriften 1837-1850, Auguste Cornu &
Wolfgang Mnke (Berlin: Akademie-Verlag, 1961) 345; moj prevod.
18 Karl Marx, Capital: A Critique of Political Economy, vol. 1. Prev. Ben Fowkes (New York:
Penguin Books, 1990) 172.
19 O nekim od ovih pitanja pisao sam u mom Lines of Blood: Limpieza de Sangre as Politi-
cal Theology u Blood in History and Blood Histories Mariacarla Gadebusch Bondio, Ed.
u: Micrologus Library (Firenze: Sismel Edizioni il Galluzzo, 2005).
20 Taylor, Confidence Games, 67; vidjeti takoe, Marc Shell, Lart en tant quargent en tant quart
u Comment penser largent, Roger-Pol Droit (Paris: Le Monde Editions, 1992) 103-128.
254 DIJALOG
21 Marc Shell, Money, Language, and Thought: Literary and Philosophical Economies from
the Medieval to the Modern Era (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1993) 3.
22 Shell, Money, Language, and Thought, 40n43.
23 Ovaj argument dokazujem u lanku pod nazivom Blood Works: The Fluidity of the Bio-
Political c. 1449, usredreujui se na limpieza de sangre (istou krvi ustanovljenu na
Iberijskom poluostrvu poetkom 1449. godine) koji je predstavljen u maju 2004. godine u
Wissenschaftskolleg u Berlinu na konferenciji o Kulturnoj mobilnosti koju su organizova-
li Ines Zupanov i Heide Paul. lanak e biti objavljen s konferencijskim materijalom.
24 Tokom svoje inspirativne studije, Mark Taylor insistira na znaaju imanencije kao glavnog
mjesta transformacije od koje zavisi moderna ekonomija (Taylor, Confidence Games, e.g.,
84, 89, 98, 101ff.) i vidjeti takoe Benjamin, Capitalism as Religion, 289. Komentariui
GIL ANIDJAR 255
postala u potpunosti posebna, u potpunosti dobra i, znaajnije, u potpunosti
ista ako je uopte ranjiva (Ako ti prolije / Jednu kap kranske krvi...
upozorava potena Portia). Najavljujui slinu promjenu u kranskim stavo-
vima prema novcu, krv, kranska krv, na taj nain je prevrednovana. Dok
je, zajedno s tjelesnim i krvnim (tjelesno nasuprot duhovnom) srodstvom, i
novcem, krv bila predmet eksplicitnog tabua, sada je postala nosilac nove,
pozitivne vrijednosti.25 Krv je postala, na taj nain, tena osnova na kojoj bi
se povlaile drastine i radikalne razlike izmeu krvi. Ne-krani su post-
ali nosioci neistoe, neprijateljski progonitelji i oskrnavitelji kranske
krvi. Stoga ne treba da udi da je ovaj period koji je svjedoio eksponen-
cijalnom rastu uznemirenosti oko same Kristove krvi krvi koja je tekla i
bujala u putirima Evrope kao i na zidovima njenih crkava i iz oiju statua
njenih svetaca i ostalih relikvija koje su krvarile, krv za kojom su ene mis-
tici glasno eznule i okruivujue kranske krvi uopte, bio isti period
koji je vidio svreno otkrie ekonomskog neprijatelja. U oba sluaja, figura
ove dvostruke uznemirenosti krv i novac bila je, naravno, Jevrejin.26
Nema potrebe da se dalje razvija ova dobro poznata konstelacija, osim
da se, moda, ukae na udno odsustvo ispitivanja znaaja njenih prelaznih
asocijacija. Krv, Jevreji i novac to su tri elementa koja upravljaju osnovnim
interesovanjima ovog rada i zajedno su odrala radoznalost (i animozitet)
nebrojenih ispitivanja, usredsreujui se, uglavnom, na anti-semitske mo-
tive od Judinog krvavog novca do krvi Krista na Jevrejskim glavama sve
do praksi zelenatva, do Jevreja kao trgovaca novcem, trgovaca krvlju, i
izumitelja kapitalizma.27 Ipak, ono na ta se svi oni odnose je sasvim jed-
Benjaminov neobjavljeni esej, Samuel Weber podvlai biologijzaciju Boga i istu ema-
nenciju. Weber tako opisuje proces koji je u principu beskonaan, a ipak imanentan, u
kojem se novac, prije nego rad, pojavljuje kao istaknuta osobina kapitalistike religije-kul-
ta (S. Weber, Targets of Opportunity: On the Militarization of Thinking [New York: Ford-
ham University Press, 2005] 117-123).
25 U La bourse et la vie, Jacques Le Goff povezuje tabou du sang s tabou de largent u nara-
tivu iskljuivanja koji kulminira oko Jevreja (J. Le Goff, La bourse et la vie: conomie et reli-
gion au Moyen ge u Le Goff, Un autre Moyen ge (Paris: Gallimard [Quarto, 1999] 1293).
26 O euharistiji, vidjeti Miri Rubin, Corpus Christi: The Eucharist in Late Medieval Culture
(Cambridge: Cambridge University Press, 1991) i vidjeti takoe Carolyn Walker Bynum o
kultu krvi. O historiji krvne klevete, vidjeti R. Po-Chia Hsia. O Jevrejima i novcu u sredjn-
jovjekovnoj kulturi, vidjeti, meu mnogim drugima, Joseph Shatzmiller, Shylock Reconsid-
ered: Jews, Moneylending and Medieval Society (Berkley: University of California Press,
1990) i Jacques Le Goff, La bourse et la vie. Le Goff ukazuje na konfiguraciju koja pove-
zuje euharistiju s anti-judaizmom, kao i na ekonomske koncepcije na str. 1285. Konano,
Benjamin Nelson je napisao historiju ideje zelenatva koja dokazuje da su krani novac
mislili s Jevrejima (B.N. Nelson, The Idea of Usury: From Tribal Brotherhood to Universal
Otherhood [Princeton: Princeton University Press, 1949]).
27 Kako bilo, sluaj je takoe i da, kao to je Derek Penslar nedavno primjetio, iznenaujue,
s obzirom na centralno mjesto ekonomskih tema u modernom anti-semitizmu, kao i same st-
256 DIJALOG
varne ekomske krize koje su uticale na mnoge evropske Jevreje, historiari su bili skloni da
pristupe jevrejskom ekonomskom diskursu na indirektan nain, u najbolju ruku (D.J. Pen-
slar, Shylocks Children: Economics and Jewish Identity in Modern Europe [Berkley: Univer-
sity of Californima Press, 2001] 2). Ja predlaem da se isto i dalje moe rei i za krianski
ekonomski diskurs, uprkos dokazu za drugaije. Uzgred, uprkos njegovom naslovu, Pen-
slar ima malo da kae o Shakespearovom komadu.
28 Ovaj naslov, iji samo dio nudim u ali s obzirom na broj knjiga koje se prilino ozbiljno
bave pitanjem Jevreja i novca (vidjeti sljedeu napomenu) mogao bi lako da poslui kao
naslov Bartolom Claverove impresivne studije Antidora. Anthopologia catlica de la eco-
nomia moderna (Milan: Dott. A. Giuffre Editore, 1991) prevedeno na francuski pod naslo-
vom La grce du don. Anthropologie catholique de lconomie moderne. Trad. Jean-Fr-
dric Schaub. Prface de Jacques le Goff (Paris: Albin Michel, 1996).
29 Broj knjiga i rasprava koji se bave Jevrejima i novcem je prevelik da bi se ovdje ukljuio, i
iako ne dokumentuju sve negativno (neke ak idu toliko daleko da predloe da je dobro da
su Jevreji povezani s novcem), one ine sumnjivim nedostatak sline studije koja bi za svoj
predmet uzela krane. Za primjer studija s bibliografskim informacijama vidjeti Les Juifs
et lconomique: miroirs et mirages, ed. Chantal Benayoun et al. (Toulouse: Press Universi-
taires du Mirail, 1992); Jacques Attali, Les Juifs, le monde et largent. Historie conomique
du people juif (Paris: Fayard, 2002); Edouard Valdman, Jews and Money: Towards a Meta-
physics of Money, prev. Margaret Flynn (Rockville, MD: Schreiber Publishing, 2000).
30 Jacques Derrida, What Is a Relevant Translation? prev. Lawrence Venuti u Critical In-
quiry 27:2 (Winter 2001) 186.
31 Za pregled Shakespearovih radova o krvi, vidjeti Shakespeares Theories of Blood, Character,
and Class: A Festschrift in Honor of David Shelly Berkeley, Peter C. Rollins & Alan Smith,
GIL ANIDJAR 257
je znao da ova transformacija, ovo topljenje, koje je najavilo otvaranje sv-
jetskih banaka kao banaka krvi i koje je nagovjestilo glavna obiljeja mod-
erne, imaju sve veze s religijom, s teologijom i njenom sekularizacijom.
Sekularna teologija (koristei se izvanrednom frazom Amosa Funkenstei-
na) je, zapravo, u ishoditu William Harveyevog otkria cirkulacije krvi,
njegov doprinosa ekonomskoj teologiji i kontinuiranom prevrednovanju
cirkulacije.32 Zajedno s drugim prirodnim naukama, na medicinu se mora
gledati kao na glavno mjesto sekularizacije teolokih interesovanja i prob-
lema.33 Sam Harvey je rekao toliko kada je opisao poetke ivota kao kvazi-
boansko otkrovenje, preciznije, dijalektiku skupljanja i otkrovenja, krvi
aneli koji pulsiraju na iglu (U sred oblaka bila je krvava taka tako mala
da je nestala tokom skupljanja i pobjegla pogledu, ali se tokom odmaran-
ja ponovo pojavila, crvena i poput vrha igle; tako da je izmeu vidljivog i
nevidljivog, izmeu ivota i ne-ivota, na taj nain, svojim impulsevima
dala vrstu reprezentacije poetka ivota).34 tavie, u svojoj posveti kralju
Charlesu I, Harvey je eksplicitno povezao teologiju, politiku i krv kao vor
svog otkria otkrie krvi kao biti ivota i srca kao centra ovog ivota, kao
centra cirkulacije krvi, politkog sistema, i boanskog sistema.
Srce ivotinja je osnova njihovog ivota, suveren svega unutar njih, sunce
njihovog mikro-kosmosa, ono od ega zavisi sav rast, iz ega potie sva
mo. Kralj, na isti nain, jeste osnova kraljevstva, sunce svijeta oko njega,
srce republike, fontana iz koje sva mo, sva milost tee... Znanje njegovog
srca, stoga, nee biti beskorisno Vladaru, dok obuhvata vrstu Boanskog
primjera svojih funkcija, i dalje je obiaj da ljudi uporeuju male stvari
eds. (New York: Peter Lang, 2001) i vidjeti esp. David S. Barkeley, Shakespeares Severall
Degrees in Bloud (str. 7-18).
32 Bez obzira koliko znaajno bilo ovo otkrie, vano je sjetiti se da njegovu naunu valjanost
nije, zapravo, ustanovio Harvey. Kao njegov biograf, Robert Willis pie, Harvey je ostavio
doktrinu o cirkulaciji samo kao zakljuak ili uvod, ne kao razboritu demonstraciju. Naveo je
odreene okolnosti, i citirao razliite anatomske injenice koje su neprekidni prolaz krvi iz
arterija u vene, iz vena u arterije, uinile neophodnom posljedicom; ali on nikada nije video
taj prolaz; njegova ideja o nainu na koji se to ostvarivalo bila je ak nesavrena (R. Wil-
lis, The Life of Willam Harvey u The Works of Willam Harvey, urednik i prevodilac Robert
Willis (Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1989) xli. tavie, znaajno je na-
pomenuti da je, uprkos poetnom otporu, Harvey uivao rijetku privilegiju. On je jedan od
nekolicine pronalazaa koji su za svog ivota imali zadovoljstvo da doive opte prihva-
tanje svog otkria, i njegovo ukljuivanje kao kanona u veinu medicinskih kola Evrope;
on je, stoga, jedan od malobrojnih kae njegov prijatelj Thomas Hobbes, on je bio jedini
u svojoj nauci Solus quod sciam, koji je doivio da novu doktrinu koju je proglasio pob-
jedonosnom spram protivne, i ustanovio je, vidi u javnom mnijenju (lii).
33 Amos Funkenstein, Theology and the Scientific Imagination from the Middle Ages to the
Seventeenth Century, (Princeton: Princeton University Press, 1986).
34 The Works of Willam Harvey, 30-31.
258 DIJALOG
35 The Works of Willam Harvey, 3-4; naglasak dodat. Vidjeti takoe tamo gdje Harvey uporeuje
srce sunca ili srce svijeta s domainskom boanstvenou (47) i gdje uporeuje srce vla-
dara kraljevstva (83). Harveyev biograf, Robert Willis, takoe istie da je Harveyevo formal-
no obrazovanje na Cambridge univerzitetu bilo iz logike i bogoslovlja, a ne iz fizike ili medi-
cine. Harvey kod koga se ini da je religijsko osjeanje bilo aktivno (lxxviii) jasno sekular-
izuje boanskog prvog pokretaa otjelovljujui ga u srcu ovjeka, dok medicinska i politika
neslaganja konano smijeta iznad centralnog mjesta srca nasuprot jetri, i glavu nasuprot srcu,
kao mjesta suverene vladavine; o ovoj raspravi, vidjeti Jacques Le Goff, Head or Heart? The
Political Use of Body Metaphors in the Middle Ages u Fragments for a History of the Hu-
man Body: Part Three, Michel Feher et al., eds. (New York, Zone Books, 1989) 12-26.
36 R. Willis, The Life of Willam Harvey u The Works of Willam Harvey, xvii
37 Tomas Hobz, Levijatan, Kultura, Beograd, 1961., str. 221-222. Prim. Prev. Thomas Hobbes,
Leviathan,Richard Tuck, ed. (Cambridge: Cambridge University Press, 1996), chapter 24,
Of the Nutrition, and Procreation of a Common-wealth, 174-175. Uzgred, kao to me je
Quentin Skinner podsjetio, Hobbes nije prihvatio kardiocentrino stajalite za Leviathana.
GIL ANIDJAR 259
Cirkulacija krvi je cirkulacija novca a Levijatan je tektst koji smo
pozvani da proitamo na ovim finansijskim, politikim i teolokim mori-
ma.38 Ili, kao to je to poznati kotski finansijer, teoretiar merkantilizma,
majstor cirkulacije, okorjeli kockar, osniva prve Banque Royale i Compag-
nie dOccident kasnije Campagnie des Indes Glavni-kontrolor finansija
Kraljevine Francuske i nouveau katolik, John Law rekao prije manje od jed-
nog vijeka, mada s drugaijim anatomskim naglaskom: Novac je krv drave
i mora da cirkulie. Kredit je za biznis ono to je mozak za ljudsko tijelo.39
Razmiljajui o ovom novom fenomenu, Eli Hecksher istie, poreenje nov-
ca s krvlju bilo je prisutno ak i mnogo prije nego to je otkrivena cirkulaci-
je krvi i prije nego to je Hobbes (1651) ovo poreenje uinio popularnim.40
Novac je poinjao da tee (fenomen koji je polako uoptavan ali okonan tek
15. avgusta 1971. godine). Na ovim krvavim morima, ekonomski neprijatelj
bi isklesao jednu nezaboravnu, ako tenu, figuru.
EKONOMSKI NEPRIJATELJ
Lae su, meutim, samo daske, a mornari samo ljudi; pa-
cova ima i na suvu i na moru, lopova i na suvu i na moru
hou da kaem gusara a onda tu doe opasnost od vode...
Shylock41
Elaborirajui svoja razmiljanja o politikoj teologiji, Carl Schmitt je iz-
veo jednu sloenu, ak ambivalentnu, gestu koja je neprijatelja i njegov
nestanak smjestila u centar politike. Dva modaliteta neprijatelja efikas-
no nestaju iz Schmittovog iskaza, dvostruki nestanak koji efikasno upisuje
38 Za rasvetljujue itanje Hobbesa na moru, to jest, na povrini Melvillovog Mobi Dika, vidje-
ti Peter Szendy, Les Prophties du Texte-Lviathan: Lire Selon Melville (Paris: Minuit, 2004).
Fraza Leviathan je tekst je, naravno, Melvillova, koju je komentarisao Szendy (56ff).
39 John Law citiran u Frederick C. Green, Eighteenth-Century France: Six Essays (New York:
Frederick Ungar Publishing, 1964) 7. Za biografiju Lawa, vidjeti Janet Gleeson, Million-
aire: The Philanderer, Gambler, and Duelist Who Invented Modern Finance (New York:
Simon & Schuster, 1999); o Lawu i merkantilistima, i njihovom doprinosu historiji novca,
naroito o znaaju cirkulacije u proizvodnji bogatsva, vidjeti Eli F. Hecksher, Mercantilism,
prev. Mendel Shapiro (London: George Allen & Unwin Ltd, 1934). Ranije je Quesnay ve
opisao kraljevstvo kao zatvoreni sistem u okviru kojeg roba cirkulie kao krv u tijelu (vidje-
ti Louis Dumont, Homo Aequalis I: Gense et panouissement de lidologie conomique
[Paris: Gallimard, 1985] 53).
40 E.F. Hecksher, Mercantilism, vol. 2, 216. Hecksher predlae da je tranformacija u vezi nov-
ca i cirkulacije imala svoje osnove u srednjem vijeku, ali ne objanjava njene izvore ili vei
teoloko-ekonomski znaaj osim kada se spominje merkantilistiko idolopoklonstvo novcu
kao nesvjesna ideja, kao deo nesvjesnih elemenata koji su obezbjedili oreol znaaja termin-
ima zlato, srebro, i novac, koji nije istroen funkcijama koje su mu svjesno pripisane (261).
41 ekspir, Mletaki trgovac, str. 227.
260 DIJALOG
42 U centru Marcel Maussovog Essai sur le don, upisane su asocijacije religijskog i ekonom-
skog, ali znaajnije za sada, praksa prestations totales de type agonistique (M. Mauss, So-
ciologie et anthropologie (Paris: Quadrige/PUF, 1995) 153. Mauss kroz itav rad insistira
na agonistikoj dimenziji razmjene.
43 Carl Schmitt, The Concept of Political, prev. George Schwab (Chicago: University of Chi-
cago Press, 1996) 29. O Schmittovom izostavljanju teolokog u konceptu neprijatelja, vi-
djeti Jacob Taubes, The Political Theology of Paul, prev. Dana Hollander (Stanford: Stan-
ford University Press, 2003) i vidjeti Gil Anidjar, The Jew, the Arab: A History of the Ene-
my (Stanford: Stanford University Press, 2003).
44 Schmitt, The Concept of the Political, 28.
45 Schmitt, The Concept of the Political, 79; naglasak dodat.
46 Schmitt, The Concept of the Political, 78
GIL ANIDJAR 261
adoksalnu kulminaciju razvoja koji je proizveo ekonomiju i ekonomskog
neprijatelja dok je dovodio ili tvrdi da je doveo do kraja rata.
Jedan imperijalizam zasnovan na istoj ekonomskoj moi e prirodno
pokuati da irom svijeta odri stanje koje mu omoguava da primjeni i
upravlja, neometano, svojim ekonomskim sredstvima, tj. ukidajui kred-
it, uvodei embargo na sirovine, unitavajui valute drugih, i tako dalje.
Svaki pokuaj naroda da se otrgne od posljedica takvih mirovnih meto-
da ovaj imperijalizam smatra ekstra-ekonomskom moi. ist ekonomski
imperijalizam e takoe primjenjivati jaa, ali i dalje ekonomska, i stoga
(prema ovoj terminologiji) ne-politika, sutinski mirnodobobska sredstva
sile. Rezolucija Lige naroda iz 1921. godine nabraja kao primjere: ekonom-
ske sankcije i prekidanje snabdjevanja hranom civilnog stanovnitva... Za
primjenu takvih sredstava, napravljen je novi i sutinski pacifistiki voka-
bular. Rat je osuen, ali pogubljenja, sankcije, kaznene ekspedicije, paci-
fikacije, zatite ugovora, meunarodna policija i mjere za osiguranje mira
ostaju. Suparnik se, stoga, vie ne naziva neprijateljem, ve remetiocem
mira i stoga mu je dodjeljeno da bude otpadnik ovjeanstva. Rat koji se
vodi kako bi se zatitila ili proirila ekonomska mo mora, uz pomo pro-
pagande, da se pretvori u kriarski rat i u posljednji rat ovjeanstva.47
Govorei o kriarskom ratu i o unifikaciji ljudskog roda, Schmitt ne
samo da otkriva svoju izvanrednu svakako, zastraujuu sposobnost
da predvidi ono to je danas postalo sve oiglednije, on nas takoe vraa
u ekonomsku teologiju. Tanije, Schmitt uspostavlja osnovne pojmove
svog kasnijeg istraivanja uslova moderne, istraivanja u kojem opisuje
rasputanje dravnih granica i topljenje prostora. U Nomosu zemlje,
Schmitt se obraa injenici da je more uvijek bilo smjeteno izvan teritori-
jalnog, izvan sudskih regulacija, definisano kao prostor koji je omoguavao
i, svakako, bio povezan sa upravo dvije prakse koje su Kant i Schmitt vi-
djeli kao izdvojene i, ak, suprotne, naime, ratom i trgovinom. U pomor-
skom prostoru gdje vladaju pirati deavaju se samo rat i trgovina. Rast-
varanje prostora (kriarski rat i osvajanje, koje Schmitt poistoveuje s jed-
nim znaajnim datumom: 1492) i topljenje novca njegova cirkulacija
kao krvavog novca, u obliku unifikacije u Kristovoj krvi djele istu logi-
ku, i istu tranformaciju.48 I opet je Shakespeare taj koji nas obavjetava o
SALARINO
Po puini vam misli krstare
Gde vae lae s monim jedrima
Kao gospoda, varoki gazdai
Na talasima, ili kao kakva
Torestvena parada pomorska
Gledaju preko ramena na onu
Ubogu sitne trgovaku koja
Do pojasa se klanja ispred njih
Dok one krilma tkanim iaju 50
Prizivajui teni svijet zatvorenog sistema pomorskog ili cirkularnog
i sebe poput prstena, komad se nee zavriti prije nego to nas vrati, zajed-
no s brodovima izgubljenim na moru, i zajedno s prstenom (sluajno, pos-
lednja rije komada), nalik zlatnom obruu koji je Doge bacio u vodu i koji
svake godine ponovo potvruje brak grada s morem. Slino vjenani samo
s morem, s tenim ivotom i ivljenjem, Antonio Koji je ovdje trgo-
vac, i koji je Jevrejin? izraava svoju obilnu zahvalnost Portiji kada ga
obavjetava, u posljednjim redovima komada, da suiznenada Galije vae
prebogate tri / Uplovile u luku.
Partisan] 35-69. Gilles Deleuze i Flix Guattari podvukli su znaaj fluksa i toka i njihovog
prekida prema jednom razumijevanju kapitalizma u LAnti-Oedipe: Capitalisme et schizo-
prnie (Paris: Minuit, 1972). Skreui panju na William Gaddisov The Recognitions iz 1955.
godine, i na figuru banaka-krvi u ovom romanu, Mark Taylor opisuje vei fenomen u kojem
oznaitelji koji su nekada nudili sigurne osnove za miljenje i djelovanje su rastopljeni i
poinju slobodno da cirkuliu (Taylor, Confidence Games, 25).
49 Schmitt opisuje pola milenijuma vladavine Venecije morem, kao i ceremoniju ovih sposal-
izio del mare u Land und Meer, 20-21.
50 Viljem ekspir, Mletaki trgovac, u: Cjelokupna djela Viljema ekspira, Kultura, Beograd,
1966, str. 215. Shakespeare, Merchant of Venice, 1.1.8-14. Dalje reference o komadu bie
davane u zagradama u tijelu teksta.
GIL ANIDJAR 263
ANTONIO
Mila gospoo,
I ivot ste mi dali, a i ono
im u da ivim, poto ovde pie
Da su u luku zbilja itave
Pripsele moje lae (Mletaki trgovac, 314)
Ako nas Mletaki trgovac toliko ui o ekonomskoj teologiji, to je pri-
je svega zato to nas vodi na more rat i trgovina dok nam signalizira
da zajedno sa, i u oblasti novca, nai su umovi baeni u okean, a trgov-
ci su poput sinjora i bogatih graana tokom poplave. Ovo je teka lekci-
ja koju treba nauiti (Antonio insistira na tome da je zaboravi, nemarno
potvrujui poto je potpisao obavezu da no to je rok doplovie mi lae
/ nikakvo zlo me ne moe da snae, [Mletaki trgovac, 233.]), i potreban
mu je itav komad da bi je nauio. Komad, stoga, nije toliko uokviren (jer,
kako bi tenost mogla bilo ta da uokviri?) kao to je poplavljen i pretvoren
u tenost bivajui i mi uz njega u stanju rastopljenosti, stanju u kojem
se tena preimustva prolivaju i bjee. Ali glavna tenost o kojoj nas ko-
mad ui je, naravno, krv to jest novac, mislim, kranska krv.51
Ne iznenauje, onda, da je Antonio morao da se podsjeti na tenosti
koje ga okruuju, kao i na injenicu da, u njegovim venama, tee krv
(Zato da ovek, vrele krvi pun / ui ko njegov praded, istesan / Iz al-
bastra [Mletaki trgovac, 218]), ne miruje (Ima ti jedan ljudi soj to lice
/ Namreka svoje, te se naskorupa / Ko ustajala bara; ti ba navla / Ko
zaliveni ute [Mletaki trgovac, 218].52 Morocco, ija tematska asocijaci-
ja s Shylockom ne ukljuuje samo privuenost zlatom, ve i narav (Ako
je po udi svetac a po izgledu satana izjavljuje Portia [Mletaki trgovac,
226]),53 preuzima na sebe da se vidi je li / Njegova krv crvenija od moje
(Mletaki trgovac, 234.). Sutinsko komadu, veze srodstva su iznova i up-
orno smjetene u krv. Ti si moja krv i moje meso izjavljuje Gobbo svom
sinu Lancelotu (Mletaki trgovac, 239), dok Jessica odmah potvruje i porie
krvne veze koje je povezuju s njenim ocem (Al mada sam po krvi njemu
ki / Po udi nisam, Mletaki trgovac, 243), traei svoje pravo da pos-
tane kranka tako to e se udati za kranina. Shylock ovo naziva ona-
ko kako ga vidi: Da se digne na pobunu sopstveno moje meso i krv!... Ja
kaem da je moja ki moje meso i krv (Mletaki trgovac, 261) i poznato
51 Zanimljivo, indeks u Jay Hallovoj ediciji odnosi se samo na dvije instance rijei krv u ko-
madu. Novac se ne pojavljuje osim jednom kao novci i jednom kao kese za novac.
52 U sljedeoj sceni, Portia e se sjetiti tople tenosti dok prevazilazi veze zakona, predoavajui,
tako, svoju kasniju kransku lekciju Shylocku: Mozak lako moe da smisli zakone / za
krv; ali vatrena narav preskae preko hladnih propisa (223).
53 Shylock je, naravno, crn, crnilo spram Jessicinog blijedog mesa boje slonove kosti (261).
264 DIJALOG
INTERMUNDIA
Ono to zahtjeva objanjenje nije gledite da su te st-
vari deo podruja religije, ve gledite da nisu.
R.H. Tawney
Novac je postao svjetska sila, napisao je Marx, krani su posta-
li Jevreji.54 Bilo bi teko dati taniji opis prevoda, transsupstancijacije, i
prevrednovanja koji se deavaju u Shakespearovom Mletakom trgovcu i
optije, u historiji ekonomske teologije iji predmet i glavni protagonista
ostaje kranstvo. S obzirom na Marxovo interesovanje za Shakespeara, i
njegovo interesovanje za kranstvo, teko da se moe smatrati sluajnou
da se Prilog jevrejskom pitanju koje ini njegovu nepopustljivu dijag-
nostiku pamti kao anti-semitski tekst vie nego kao anti-kranski. Bez
presuivanja o vlastitom kontroverznom mjestu komada u hitoriji predra-
suda, ostaje neosporno da su Shakespeare i Marx na znaajan nain do-
prinjeli historiji ekonomske teologije, koja ponovo uobliava kranstvo
katoliko i protestantsko, pre- i post-Reformacijsko kao privilegovanog
aktera u prevrednovanju krvi i novca koje definie moderni kapitalizam
(Bio je to ekonomski imperijalizam katolikog Portugala i panije, nita
manje nametnutih, ako vrih, dostignua protestantskih moi, koja su ut-
isnula savremenike u Armadu. Preteno su katoliki gradovi bili trgovake
prestonice Evrope, i katoliki bankari ti koji su bili njeni vodei finansi-
54 Karl Marx, On the Jewish Question, prev. Rodney Livingstone & Gregor Benton u Ear-
ly Writings, Lucio Colletti, ed. (London: Penguin Books, 1975) 237.
266 DIJALOG
jeri, objanjava R.H. Tawney).55 Do vremena kada Max Weber citira Ben-
jamina Franklina, to prevrednovanje (i suprotna mjesta koja je povezivalo)
jasno se odigralo i ve je bilo u procesu zaboravljanja. Weber (koji je pre-
poznao da je summum bonum ove moralnosti [bilo] zaraivanje sve vie
novca) bio je naklonjen upornom pogrenom itanju Marxa i naglaavao
je znaaj rada nad novcem, i Kalvinizma nad katolicizmom.56 Znaaj ove
historije danas ostaje podjednako mutan kao to se ini da je bio i Weberu
ko moe da kae da li krv ve nije postala zastarjela akademska tema? Ovo
je moda posljedica gledita koje je zagovarao Kant i koje istrajava i dan-
as, uprkos ogromnim dokazima u suprotno, gledite da je trgovina suprot-
na ratu, da su religija i ekonomija (da ne spominjemo politiku i ekonomiju),
dve razliite oblasti. Trgovina je jedna stvar, religija je druga, kako kae
popularna izreka.57 Historija Amerike od 1492 kao to je Carl Schmitt in-
sistirao je dio raspadanja ovih razlika, kao to je i pojavljivanje kapital-
izma i uoptavanje ekonomije kao slobodne, imanentne, cirkulacije nov-
ca.58 I krvi. Ali otapanje prostora i nova ekonomska teologija imanencija
krvi i njegovo vrednovanje u zatvorenom domenu razmjene i cirkulacije
postali su mogui mnogo ranije, na grbu srebrnog novia.
Marx reminded us that the critique of political economy is also the cri-
tique of religion, that economy is religion. Thus, a critique of religion that
would not attend to economy, or let it continue to expand its dominion
4 Imam Ali kae: Ljudi spavaju, pa kada umru, probude se. (U Ajlni, Kashf al-khaf
amm ishtahara min al-ahdth al alsina al-ns, 2:374)
5 Ivan, 8:14.
6 O gledanju Rimske crkve na bosanske krstjane vidjeti u Kniewald, Vjerodostojnost latin-
skih izvora o bosanskim krstjanima. O odnosu istonih crkava prema bosanskim krstjan-
ima vidjeti Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu; isti,
Vjersko uenje Bosanske crkve.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 273
Nitei njegove prave pojave
Utvruje ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne
(Poruka)
Svi glasovi Spavaa su o tome povratku ili ozbiljenju ovjeka u svo-
me jastvu. Tek na osnovi uvida u sveti nauk mogue je tumaiti pjesniko-
ve znakove u njihovoj zbiljnoj svjetlosti. Sunce najvei znak u obzorji-
ma, jer oznaava pristup Umu u ukupnosti postojanja ostavlja duboke i
sloene tragove u bosanskoj historiji, kao i svakoj drugoj:
Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stie do njene utrobe i njenog srca
(Sunce)
Poelo Sunca, kako je to odraeno u bosanskom naslijeu, jeste klju za
uzajamnost Kamenog spavaa i Svetog predanja. Najvidljiviji znak koji to
pokazuje jeste Knjiga, koju Bog sputa preko Svojih vjesnika jedna Kn-
jiga u vjenosti, ali s brojnim objavama u vremenima i jezicima. Sputanje
nije tok izvana prema unutarnjosti, ve obrnuto. Knjiga svojom porukom
razluenom u govor i zapis dospijeva u svijet iznutra, iz Uma ili Srca. Nju
u govor snosi Sveti Duh. Ona je vazda prvo u govoru pa tek potom, ali ne
i nuno, u svome zapisu. Bjelina njezine hartije oznaava Svjetlost Uma,
beskonanu i vjenu, ali pokazanu u slovima zapisa, i to ne preko njihove
crnine, nego preko beskonanih vijenaca Svjetlosti oko svakog od njih.
Savreni ovjek je u izravnoj vezi s Umom. On je u osi svijeta. Njego-
vu razinu postojanja posve proima Sunani Stub kojem odgovara sedmo
nebo ili sedma zraka ili svijet iza svijeta. U palome ovjeku ta veza je izgu-
bljena, ali postoje naini njezinog ponovnog pronalaenja ili uspostavljan-
ja. Sve to je izgubljeno moe biti i naeno. Iako su tragovi otisnuti zna-
kom Sunca i izloeni opasnosti da budu zaboravljeni u neprestanom obr-
tanju razaranja i obnove, oni nikada nisu posve izbrisani; oni bi to bili da
se, prema Spavaevim rijeima,
... vascijelim svojim biem ne grijemo jo
Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova
(Sunce)
Ta dvojina izmeu Savrenog ovjeka i onog palog pokazuje se kao opre-
nost izmeu uspravnosti, to jeste uzlaenja prema Jednosti, i poloenosti, to je-
274 DIJALOG
ste lutanja u mnotvu. Prvome odgovara Srce, a drugome mozak. Vezu izme-
u njih mogue je prikazati uzajamnou Sunca i Mjeseca; oboje su nebeske
svjetiljke, ali drugo je to samo primanjem ili prenoenjem svjetlosti prvog:
Ono to je istina za Sunce i Mjesec, istina je i za srce i mozak ili, bolje rei,
za sposobnosti kojima odgovaraju ta dva organa i koje oni simboliziraju, to jest
intuitivnoj umnosti i razumnoj ili diskurzivnoj umnosti. Mozak, budui da je
organ ili sredstvo razuma, zapravo ima jedino ulogu prenosnika i, moe se
rei, preoblikovatelja (...). Umna intuicija moe biti nazvana nadljudskom,
budui da izravno sudjeluje u opoj umnosti. A poto prebiva u srcu, to jeste
u samom sreditu bia, gdje je i njegova taka doticanja s Bogom, umna in-
tuicija proima to bie iznutra i osvjetljava ga svojim zraenjem.7
Svjetlost je znak znanja. Suneva svjetlost predstavlja izravno znan-
je, ono iz istog Uma, a mjeseeva svjetlost predstavlja odraeno znan-
je, ono razumne sposobnosti, pa je zato uvjetno i nepostojano. Pjesnik za
Mjesec kae:
Urei njegov znak u mekoj bjelini miljevine
kako bi mogao to vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
(Mjesec)
ovjek jeste vazda izmeu nizine i uzvienosti, izmeu boli i nade. Njego-
va veza sa Slikom vodi ga prema izvornoj Svjetlosti ili Duhu koji su u njego-
voj srijedi. A ta izvorna, nestvorena i nestvorljiva srijeda jeste prvo pokazanje
jednosti u Umu i Svjetlosti Hvaljenog. Urezivanje njegove slike u mehkoi
miljevine je ljudska tenja da bude premotena razdvojenost dubine i njene
zamraenosti, Srca i svijeta sa svim njegovim obzorjima. ovjek time kani
otkriti sebe u izvornoj savrenosti kojoj ga usmjeravaju i bol i nada.
Istinska narav znanja umotana je u tajanstvo i nije dostavljiva samo
rijeima. To ne znai da je znanje neitko u svome pokazanju, jer ono sija u
ljudskom poretku u skladu sa strogim zakonima. Meutim, tek u Srcu znan-
je i bivanje postaju istovjetni; izvan tog sredita, nepristupanog miljenju,
svako opaanje je slijepo za istinsku narav svog predmeta.
Mehkoa miljevine koja tu oznamenjuje nestalnost ljudskog postojanja i
razuma jeste, takoer, i obrnuti znak trajnosti Milosti i Mira. Bol je nezaobila-
8 Postanak, 1:31.
9 Ponovljeni zakon, 18:22.
10 Matej, 7:16.
11 Vidjeti Mahmutehaji, Preko vode, 107-110.
12 Kuran, 26: 225-26.
276 DIJALOG
13 Isto, 7:172.
278 DIJALOG
14 Ivan, 15:1-5.
15 U prijevodu rijei Pomazanog u grki stoji Parkltos (pozvani uz), to se najee prevodi kao
Branitelj ili Utjeitelj. Od najranijih vremena itanja tog prijevoda naglaavana je i mogunost da
tu izvorno stoji Perklytos, emu u aramejskom jeziku - a upravo njime je govorio Pomazani - dos-
lovno odgovara Mawhamana (Mnogo hvaljeni); u arapskome tome odgovara Muhammad.
16 Ivan, 15:26-27.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 279
Ukupnost postojanja koju oznaavaju nebesa i zemlja i sve to je meu
njima sabrana je u ovjeku. Kada je ta ukupnost razvijena, njena potpunost
je dosegnuta u stvaranju ovjeka. Sve to je rasprostranjeno u svjetovima
kao makrokozmosu sabrano je u ovjeku kao mikrokozmosu. Ne moe biti
makrokozmosa bez mikrokozmosa, niti mikrokozmosa bez makrokozmo-
sa. Bez ovjeka bi svi svjetovi bili bez svrhe.
A bez svjetova ovjek ne bi bio podsjean na Hvaljenog kao svoju najviu
mogunost. Bez svjetova njegova savrenost ne bi bila stalno prisutna i ot-
voren put od najnie nizine prema najljepoj uzvisini. Svjetovi i sve pojave
u njima sputeni su ili rasprostranjeni preko Uma iz Jednosti. Njihovo sabi-
ranje ili povratak Umu i Jednosti je u ovjeku koji je ozbiljen svjedoenjem
da nema jastva do Jastva. Nebo neprestano podsjea ovjeka na tu njego-
vu izvornu uzvienost i mogunost da se u njoj i ozbilji. Spava sa svojim
vidikom izmeu nizine jave i visine smrti kae:
U nizu triju sila u svijetu snage stuba svjetlosti zrae
Sunce, mjesec i savren ovjek snage su makrokozma
On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znae
Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna
Da carstvo nebesko je van nas
Neka se spozna
(vijenac)
Sunce, Mjesec i Savreni ovjek oznaavaju slijed: Bog kao Svjetlost i
Svijetljenje kao prvo Njegovo obznanjenje, primanje Svjetlosti i njeno pre-
noenje, te sabiranje i davanje svega to je pokazano kroz razine svjetlje-
nja od punine do nitosti. Suncu kao znaku Uma u vanjskome svijetu od-
govara On Bog, nema Boga do Njega; a Njega ne obuhvaaju ni nebesa
ni zemlja, obuhvaa ga srce Njegovog vjernog roba.17 Mjesecu odgovara
savreni primatelj Svijetljenja ili Rijei; to su Hvaljeni kao Poslani i Dje-
va kao ista primateljica; njima Sveti Duh snosi na srce Rije, pa je Djeva
predaje svijetu kao Pomazanog, a Hvaljeni kao Uenje. Savreni ovjek je
suma sveg stvaranja rasprostrtog u svjetovima, a Um je to isto kao poetak
prije razluenja i kao kraj nakon povratka ili sabiranja. Ta tri stuba svjetlo-
sti su pokazana u obzorjima vanjskog svijeta i ljudskog jastva da bi preko
njih bilo jasno da je On Istina.
Cijelo Spavaevo govorenje je pjesnitvo iznijeto iz grebnih kameno-
va i nasuprot njih. Na taj je nain, preko svetih zapisa i svih prostranstava
djevianske prirode, obuhvaen raspon umjetnosti od kamenih oblika do
17 Bog kae preko Hvaljenog: Mene ne obuhvataju ni Moja zemlja ni Moja nebesa, ali Mene obu-
hvata srce Moga voljenog roba. To je predanje esto navoeno u sufijskim tekstovima. Daje ga i
al-Ghazali u svome djelu Ihy ulm al-dn. Vidjeti Chittick, The Sufi Path of Knowledge, 107.
280 DIJALOG
18 Ivan, 10:9.
19 Isto, 16:13.
20 Vidjeti Kuran, 5:19.
21 Matej, 20:1.
22 Isto, 20:16; 22:14.
282 DIJALOG
ovjekovo izvorno stanje jeste bivanje u Vrtu. Savrenost tog bivanja odreuje
nepovredivost ili nejestivost plodova drveta u sreditu. Povreda tog sredita uz-
rokuje ovjekovo dospijee na zemlju, gdje je savreni sklad Vrta raspren i
skriven u njegove brojne oprenosti. Sa svoje najljepe uzvisine ovjek slazi do
svoje najnie nizine. U tome novom stanju on se okree tragovima Vrta, pa ih
obiljeava u podizanju grada kao podsjeanja na svoj izgubljeni zaviaj.
Stvaralaka rije ostaje jedna, iako rasprena u mnotvo iskaza. Ona je iz-
vor svega, ali i njegov utok. Zato se preko rijeke svijeta, od mnotva prema
Jednosti, od gnjeva prema Milosti, od boli prema Blaenosti, od smrti prema
ivotu, prelazi Rijeju. Njome se jastvo iz razluenosti svijeta vraa svom
Izvoru, ali i otjee prema Uu. ekanje Rijei da se pojavi u svijetu pokree
jastvo prema novini i izvornome Sjaju koji je u njemu oduvijek i zauvijek.
Krst je znak Uma pokazanog u svijetu. U bosanskome svetom predanju,
tako mono objavljenom u Spavaevom govoru, mnotvo je primjera koji
to svjedoe. Jedan od njih povezan je s tumaenjem estog i sedmog stav-
ka Otvoriteljice (prva sura Kurana):
Uputi nas uspravnim putem,
putem onih koje si usreio
ne onih na koje si gnjevan,
i ne onih zalutalih!
Uspravnome putu odgovara gornji krak krsta; to je strmi put Uma i Duha
koji vodi uspravno od zemlje prema nebu, od tijela prema Duhu. On odgo-
vara Sunanome stubu i Sedmoj zraci. Njime ovjek uzlazi prema svojoj
srijedi ili ujedinjenju. Cilj toga puta je srea ili blaenost. Put onih na koje
Se Bog gnjevi oznaen je donjim krakom krsta; to je put od povri zemlje
prema njenom zgusnuu i tminama, prema paklu, to jeste stanju due koja
izgara u opiranju njezine prividne volje Boijoj Volji. Poloenim kracima
odgovara zapletenost u svijetu, stanju onih koji su izgubili svoj put, pa tu-
maraju traei sredite, jer je izgubljena razluenost neba u sedam neba, a
zamraena mnotvenost razina bia.
Drugi primjer tumaenja krsta je onaj Djeviinog svjedoenja, kada je,
zanijemjevi pred potvarama zalutalih, prstom pokazala na svoje elo, po-
tom na desno pa lijevo rame, a onda na trbuh. Taj njen znak u bosansko-
me svetome naslijeu tumaen je ovako: To to je iz Uma silo Uspravnim
putem kako svjedoe aneo s desne i aneo s lijeve strane - u utrobu je-
ste Boja Rije i Duh. Taj znak u sebe ukljuuje odjek iz rijei objavljenih
od Boga preko Njegovih anela: O Merjemo, Bog te je izabrao i oistio, i
odabrao nad enama svih svjetova. O Merjemo, budi posluna svome Gos-
podu, niice padajui i klanjajui pred Njim.23
23 Kuran, 3:42-43
RUSMIR MAHMUTEHAJI 283
ovjek je vazda izmeu najnie nizine i najljepe uzvisine, pa tako i s
mogunou lutanja prostranstvom tog izmeu, ili jo nieg sputanja,
ali i s mogunou uzlaenja, povratka ili ozbiljenja. Ta mogunost je u
svakom ovjeku, pa je njeno svoenje na neki vanjski dogaaj ili s njime
povezanu vlast, na neko ti u vremenu, pokrivanje zbilje svakog sada.
Na najpoznatijem kamenom krstu bosanskih krstjana prikazan je ovjek s
podignutom desnicom i sputenom ljevicom, ovjek u sirotinjskom haljet-
ku. Ne poziva li on tako iz svog sna i svoje smrti ljude Isusovim glasom?
Spava kae:
Ni ivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog to mu smrt ne mogae nita
Onog to pretoi se u stub
Sunani
(sunani Hristos)
Stub Sunani je ime za Um i Duh. Njime je java prevedena u san, a san
u smrt svega osim Njega u Njegovoj rijei: Pouzdaj se u ivog, koji ne
umire, i hvaljenjem slavi Njega!24
Iz tog Sredita, oienog srca, proistjee glas koji obuhvaa sve to je
pokazano, da bi ga ponovno povezao s Najviim Poelom, kako i Spava
kazuje:
Ali smo netom uli neke nove rijei
Ali smo eto uli takve nove rijei od kojih
I kada su tiho reene vaseljena jei
Rijei o boijem prstu u sunanom krstu
O gradu to valja ga sazdati u nama
O vinogradaru i njegovom vinogradu
O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama
uli smo rijei o recima i vjeitim vijencima
O nekim uskim vratima pred naim trudnim nogama
uli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama
O logama krvi to ih istraga crna proliva
Uz kri i kale uz pale i psei lave
(bbbb 5)
Neizbrojivo mnotvo rijei vraa se Rijei preko Hvaljenog kao Donositelja
radosne vijesti i Navjetenog u predpostojanju svim vjesnicima.25 On je milost
24 Isto, 25:58.
25 Vidjeti Kuran, 3:81.
284 DIJALOG
26 Isto, 21:107.
27 Isto, 33:46
28 Isto, 68:4.
29 Isto, 33:21.
30 Kuran, 7:156-57.
RUSMIR MAHMUTEHAJI 285
tako saznati ono to voli i zavoljeti ono to zna. A vijesti donesene s putovanja
uvijek podsjeaju na ono to je bilo na poetku. Putovanje je i dolazak i povra-
tak, i sputanje i uzlaenje. Da ovjek proe taj put, da sazna zemlju kao mje-
sto iseljenja iz neba, te u sedam nebesa vidi znak uzlaska u sebi, potrebno mu
je podsjeanje kao najvee blago ili kao osloboenje od privida:
(Na putu zadanom izmeu zraka i mraka
Na putu tvoga znaka
Sumnjen i
Smuen
Ponovo se vraam
Duboko
U sebe
Sruen)
(bbbb 12)
BIBLIOGRAFIJA
Ajln,Isml b. Muhammad al-, Kashf al-khaf amm ishtahara min al-ahdth
al alsina al-ns, Bayrt: Muassasat al-Risla, s.a.
Belagi, efik, Leksikon steaka, Sarajevo: Svjetlost, 2004.
Chittick, William C., The Sufi Path of Knowledge: Ibn al-Arabis Metaphysics of
Imagination, Albany: State University of New York Press, 1989.
Dizdar, Mak, Kameni spava/ Stone Sleeper, prijevod Francis R. Jones, Sarajevo:
Did, 1999.
Foley, John Miles, Traditional Oral Epic: The Odyssey, Beowulf and the Serbo-
Croatian Return Song, Berkeley: University of California Press, 1993.
Ghazl, Abu Hamid al-, Ihy ulum al-din, Cairo: Matba at al-Amirat al-
Sharafiyya, 1908-09.
Gunon, Ren, Symboles de la Science sacre, Paris: Gallimard, 1962.
Kniewald, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad
Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti, 270 (1949): 115-276.
Mahmutehaji, Rusmir, Preko vode: Uz pjesmu Maka Dizdara Modra rijeka,
Zagreb/Sarajevo: Antibarbarus/Buybook, 2007.
Solovjev, Aleksandar, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na
Balkanu, Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, 5 (1953): 1-103.
______, Vjersko uenje bosanske crkve, Zagreb: Jugoslavenska Akademija znanosti
i umjetnosti, 1948.
Thomas, The Gospel According to, translated by A. Guillaumont et al., Leiden: E. J.
Brill, 1976.
286 DIJALOG