SAA GAVRI

DAMIR BANOVI
DR CHRISTINA KRAUSE (ed.)

UVOD U POLITI KI SISTEM

BOSNE I HERCEGOVINE IZABRANI ASPEKTI
 SAA GAVRI
DAMIR BANOVI
DR CHRISTINA KRAUSE (ed.)

UVOD U POLITI KI SISTEM

BOSNE I HERCEGOVINE
IZABRANI ASPEKTI

Sarajevo, april 2009.

UVOD U POLITI KI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE
IZABRANI ASPEKTI

Urednici: Saradnice na projektu:

Saa Gavri mr Biljana Bogdani
Damir Banovi mr Amila dralovi
dr Christina Krause

Recenzent: Mentori projekta/predgovori:

Prof. dr azim Sadikovi Prof. dr Mirko Pejanovi
Prof. dr Zdravko Grebo
Prof. dr Slavo Kuki

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Projekt su realizovali Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Konrad Adenauer, Predstavnitvo
u Bosni i Hercegovini, a projekt je finansiran od strane vajcarske agencije za razvoj i
saradnju, Swiss Cooperation Office u Bosni i Hercegovini i Fondacije Konrad Adenauer,
Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini.
Miljenje izneseno u tekstu ne mora nuno predstavljati miljenje urednika, izdava a i/ili
fondera ove publikacije. Uredni ki tim se nada Vaim iskrenim kritikama, komentarima i
savjetima, na office@soc.ba.

Izdava i: Za izdava a:
Sarajevski otvoreni centar Saa Gavri
Fondacija Konrad Adenauer, dr Christina Krause
Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini

tampa: Tira:
Avery d.o.o. 600 primjeraka

Lektura: Dizajn i fotografija:

Ivana Stoji Draen Gruji
Prevodi sa njema kog:
Lea Taji , Dijana Prlji

Fotografija na koricama: krov Vije nice u Sarajevu.

Autorska prava zadrava Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo 2009.

--------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

321.01(497.6)(082)

UVOD u politi ki sistem Bosne i Hercegovine : izabrani aspekti /

[urednici] Saa Gavri , Damir Banovi , Christina Krause.
Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Konrad Adenauer e. V.,
Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini, 2009. - 463 str. : graf. prikazi ; 21 cm

Tekst na bos., hrv. i srp. jeziku. - Biografije autora i urednika: str. 456-462.
Bibliografija uz svaki rad i uz tekst

ISBN 978-9958-9959-0-3
1. Gavri , Saa
COBISS.BH-ID 17337862
SADRAJ

PREDGOVORI
Prof. dr Slavo Kuki 7
Prof. dr Mirko Pejanovi 9
Prof. dr Zdravko Grebo 11

IZVOD IZ RECENZIJE
Prof. dr azim Sadikovi 13

UVOD RIJE UREDNIKA 15

I OSNOVE
Maja Sahadi
Priroda politi kog sistema u Bosni i Hercegovini 17
Thorsten Gromes
Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu 44
Goran Markovi
Ustav Bosne i Hercegovine 57
Enida Turkui
Ljudska prava u kontekstu politi kog sistema 85
Katarina Crnjanski-Vlaj i
Poloaj nacionalnih manjina u politi kom sistemu 116
Zlatiborka Popov-Mom inovi
Drutveni aspekti politi kog sistema 134

II INSTITUCIONALNI SISTEMI
Nermina Sara evi
Parlamentarna skuptina 158
Vanja Ibrahimbegovi
Vije e ministara 190
Goran Markovi
Predsjednitvo 210
Nedad Smailagi , Nermin Keranovi
Pravosudni sistem 234
Zvonimir Juki
Politi ke stranke 264
Amer Dihana
Mediji 292
Tatjana Ljubi , Davor Marko
Izbori i izborni sistem 315

5
III TERITORIJALNO-POLITI KA ORGANIZACIJA
BOSNE I HERCEGOVINE
Lejla Lili
Br ko Distrikt 337
Enis Omerovi
Federacija Bosne i Hercegovine 361
Sanja Golijanin
Republika Srpska 392
Muhamed I. Mujaki
Lokalna samouprava 419

IV BOSNA I HERCEGOVINA U
ME UNARODNOM KONTEKSTU
Amela alo
Bosna i Hercegovina i proces evropskih integracija 441

BIOGRAFIJE AUTORA I UREDNIKA 457

O PARTNERIMA PROJEKTA 463

6
PREDGOVORI
PROF. DR SLAVO KUKI
Sveu ilite u Mostaru

Intelektualno je i ljudsko zadovoljstvo imati pred sobom materijal kakav

je zbornik tekstova Politi ki sistem BiH. Viestruki su, dakako, i razlozi
takvom zadovoljstvu. U pitanju je, prije svega, injenica da se tim istim
pitanjem, do ovog rukopisa dakako, nikada ranije nitko nije bavio na ovako
koncipiran na in. Ovo je, drugim rije ima, istinski bosanskohercegova ki
materijal, a to, onda, zna i i materijal ija vrijednost teko da se pod znak
pitanja moe dovesti iz uklona aktualnih bosanskohercegova kih sporenja.
Nikoga, sukladno tome, ne treba iznenaditi mogu nost da ovaj zbornik bude
jedan od prvih op eprihva enih udbeni kih naslova na svim
bosanskohercegova kim visokokolskim ustanovama, na kojima se politi ki
sistem BiH izu ava.
Dio zadovoljstva je, potom, vezan i za injenicu da je zbornik okupio
osamnaest mladih, znanstvenoj javnosti relativno nepoznatih autorskih
imena, kojima su prilozi, uvrteni u ovaj zbornik, ako ne intelektualni
prvijenci onda zasigurno rijetki znanstveni ogledi u njihovom dosadanjem
ivotu.
Zadovoljstvo, na koncu, izaziva i injenica da se radi o obimnom
materijalu koji politi ki sistem BiH osvjetljava iz najrazli itijih perspektiva i
na jedan potpuno nov i rijetko konzekventan na in. U osamnaest zasebnih
cjelina tretirana su pitanja koja su uobi ajena u ovoj vrsti analiza, ali i ona
ijim je uvrtavanjem, kao u slu aju analize bosanskohercegova kih medija,
zbornik dobio dodatnu vrijednost.
Zbornik je, ponovimo, strukturiran u sedamnaest poglavlja i to:
1. Priroda politi kog sistema u Bosni i Hercegovini; 2. Daytonski sporazum
za BiH; 3. Ustav BiH; 4. Ljudska prava u kontekstu politi kog sistema; 5.
Poloaj nacionalnih manjina u politi kom sistemu BiH; 6. Drutveni aspekti
politi kog sistema u BiH; 7. Parlamentarna skuptina BiH; 8. Vije e
ministara; 9. Predsjednitvo BiH; 10. Pravosudni sistem u BiH; 11. Politi ke
stranke; 12. Mediji; 13. Izbori i izborni sistem u BiH; 14. Br ko Distrikt; 15.
Federacija BiH; 16. Republika Srpska i 17. Lokalna samouprava u BiH.
Zanimljivost je i u injenici da se jedan autor ili autorski par osim u
jednom slu aju - posve uje analizi samo jednog segmenta politi kog sistema
BiH. Posebnu vrijednost materijalu, me utim, daje spoznaja da su autorske
analize krajnje pozitivisti ki utemeljene, bez ijedne re enice koja bi mogla
poticati dvojbe koje optere uju bosanskohercegova ki drutveni, pa i
intelektualni ambijent.
U ovakvoj prigodi bi, bez dvojbi, grijeh bio ne progovoriti i o jeziku
autora. U pitanju je, dakako, pravo jezi no arenilo, koje na najuvjerljiviji

7
na in svjedo i kako bosanskohercegova ke jezi ne razlike nisu smetnja
zajedni kim autorskim poduhvatima. Naprotiv, sve te razli itosti finalni
tekst samo ine dodatno raspjevanim. S druge strane, autorski tim je
koristio vokabular koji je op eprihvatljiv, ali i razumljiv razli itim
obrazovnim razinama. Posebna mu je vrijednost u vezi s injenicom da je u
pitanju jezik koji ne izaziva mu ninu nego, zbog svoje pitkosti, tjera na
itanje i u dahu
Zbog svega apostrofiranog vjerujem da ovaj zbornik moe odigrati ulogu
krajnje ozbiljnog udbeni kog materijala za studente koji, u okviru
nastavnih planova studija koje poha aju, izu avaju i politi ki sistem BiH.
Nadam se, me utim, da e tu njegovu dimenziju uo iti i oni koji, u svojstvu
profesora i asistenata, sa studentskom populacijom rade na izu avanju
politi kog sistema BiH.
Zbornik Politi ki sistem BiH, na koncu, moe posluiti kao veoma
korisno tivo i za sve ostale neovisno o tome radi li se o obi nim
itateljima ili onima kojima su znanja o politi kom sistemu potrebna iz
profesionalnih razloga.

8
PROF. DR MIRKO PEJANOVI
Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi kih nauka

Zbornik radova pod naslovom: Uvod u politi ki sistem Bosne i

Hercegovine izabrani aspekti napisalo je vie autora iz skupine mladih
asistenataistraiva a sa visokokolskih i drugih ustanova u Bosni i
Hercegovini.
Zbornik je strukturiran tako da sadri etiri zasebne cjeline: 1) Osnove
politi kog sistema; 2) Institucionalni sistemi; 3) Teritorijalno-politi ka
organizacija BiH i 4) Bosna i Hercegovina u me unarodnom kontekstu.
Svoje pojedina ne priloge napisalo je 17 autorica i autora.
Bosanskohercegova kim autorima pridruio se Thorsten Gromes, saradnik
Instituta za istraivanje mira u Frankfurtu.
Svi pojedina ni autorski tekstovi uzeti zajedno, ine cjelinu u obliku
zbornika pod naslovom: Uvod u politi ki sistem Bosne i Hercegovine
izabrani aspekti. Moe se ustvrditi da su za zbornik odabrani najbitniji
aspekti. Radi se, zapravo, o onim aspektima koncepta i strukture politi kog
sistema kojim se odre uje bit politi kog sistema Bosne i Hercegovine.
U pristupu pisanju svojih studija autorice i autori nisu imali izgra en
jedinstven teorijsko-metodoloki pristup. Zbog toga se nisu mogle izbje i i
razlike u zahvatanju i iskazivanju teorijskih osnova politi kog sistema
Bosne i Hercegovine i njegove institucionalne strukture, posebno u
komparaciji sa politi kim sistemima demokratskih drava unutar Evropske
unije. Me utim, sve autorice i autori su osigurali valjanu interpretaciju
ustavnog i zakonskog utemeljenja institucionalne strukture politi kog
sistema Bosne i Hercegovine. Zapravo, uspjeno su izvedene elaboracije
pozicije i nadlenosti parlamentarne (zakonodavne) vlasti u obliku
Parlamentarne skuptine kao i izvrne i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini.
Elaboracija teritorijalno-politi ke organizacije obuhvatila je dva entiteta,
Distrikt Br ko i lokalni nivo vlasti u obliku 139 optina i etiri grada kao
jedinica lokalne samouprave.
Zapaeno mjesto u prilozima za zbornik ima tekst o Dejtonskom ustavu
Bosne i Hercegovine, jer daje cjelovit uvid u sadrinu, strukturu i karakter
ustava donesenog u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Osim stru ne dimenzije, Zbornik: Uvod u politi ki sistem Bosne i
Hercegovine izabrani aspekti ima i pedagoku dimenziju. Zbornik je
rezultat saradnje u zajedni kom radu ve e skupine mladih stvaralaca, koji su
pokazali interes i motiviranost da se bave teorijskom osnovom i
institucionalnom strukturom politi kog sistema Bosne i Hercegovine.
Uz pripremljeni zbornik radova: Uvod u politi ki sistem Bosne i
Hercegovine izabrani aspekti neizbjeno idu i pitanja koja
problematiziraju asimetri nost ustavno-politi kog ustrojstva Bosne i
Hercegovine. Zapravo pitanje glasi: Kako je mogu e da jedno drutvo koje
ima hiljadugodinju egzistenciju multireligijskog, multikulturnog i

9
multietni kog bi a da svoju institucionalnu dravnu strukturu i svoju
unutranju organizaciju zasnuje na principu dominacije etni kog momenta i
ispoljavanje etni kog interesa kao politi kog interesa u Parlamentarnoj
skuptini BiH?
Mogu e je kad to postane posljedica rata i upotrebe sile u ostvarivanju
politi kih ciljeva. Ta posljedica rata u vidu etni kog progona i razdvajanja
naroda iz njihovih naselja vjekovnog ivljenja dobila je ustavni okvir sa dva
entiteta unutar Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH kao aneksa
IV tog sporazuma. Posmatrano u istorijskom kontekstu, Dejtonski mirovni
sporazum uz angaovanje me unarodnih snaga uvodi mir u
bosankohercegova ko drutvo i omogu uje integraciju drave Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju. Unutar istorijskog procesa integracije drave
Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, nuno slijede, osim niza reformi i
reforma ustavno-politi kog ustrojstva.
Ta ustavna reforma za svoj cilj ima uspostavu takve institucionalne
strukture drave Bosne i Hercegovine koje e imati najvie tri nivoa vlasti i
tako postati funkcionalna, stabilna i samoodriva demokratska dravna
zajednica. Politi ko ustrojstvo Bosne i Hercegovine na temelju evropskih
demokratskih standarda uslijedi e u vremenu kad Bosna i Hercegovina
dobije status kandidata za prijem u lanstvo Evropske unije. U politolokom
diskursu to vrijeme se ozna ava kao dovretak evropeizacije i
internacionalizacije bosanskog pitanja, shva enog kao samoodrivost drave
Bosne i Hercegovine.

10
PROF. DR ZDRAVKO GREBO
Univerzitet u Sarajevu, Pravni fakultet

Teko da se bilo ko moe ne sloiti sa tunom konstatacijom i njenom

melanholi nom posljedicom koja se opetovano uje u javnom diskursu, da
Bosna i Hercegovina danas nije najsretnije podru je na planeti. Posljedi no,
ni ustavno-pravni okvir, pa i politi ki sistem, ma ta to zna ilo, koji bi mu
morao biti ishodite, ne moe biti posebno inspirativno podru je akademske
analize, ili bar to ne moe biti poduhvat poduzet sa ne malom nelagodom i
pomijeanim emocijama. Zloguka sudbina koja je ovom prostoru
namijenjena skoro od po etka, uvijek je zahtijevala viak istraiva ke
energije i dodatnu motivaciju pri istraivanju i objanjavanju politi kog
okvira u koji je, rije e uspjeno, a e e neuspjeno, upakovano jedno
ekstremno kompleksno i sloeno drutvo. Tragi ne posljedice recentne
povijesti jo uvijek dnevno osje amo kao moru. Ali, ini se da su od te
egzistencijalne nelagode mnogo pogubniji vapiju i izostanci intelektualnog
odgovora na pitanja koja ne trpe odlaganje. Stoga se, bez prigodni arskih
pohvala, pokuaj koji su poduzeli Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa
Fondacijom Konrad Adenauer i vicarskom organizacijom za razvoj i
saradnju-SDC, ini viestruko zna ajnim. Odlu iti da se sastavi zbornik
radova koji e, makar i u formi izabranih aspekata, ponuditi pouzdan
vodi za razumijevanje politi kog ivota, institucija i procedura, u postratnoj
Bosni i Hercegovini je skoro herojski poduhvat. Povrh toga, svjesna odluka
da se ta nemogu a misija hrabro da u ruke mladim i novim istraiva ima i
analiti arima budi nadu da smo u susretu sa pionirskim obe avaju im
predlokom za racionalno razumjevanje nae nimalo lagodne aktuelne
situacije, koja u dobroj nadi moe trasirati makar putokaze za uspjeno
smjetenu budu nost ove zemlje. ak i beletristi ko itanje ponu enih
priloga ne ostavlja nikakvu mogu nost da autore/autorice opteretite
komunisti ko-totalitarnom ili ovinisti ko-diskriminatornom stigmom. Oni
su sre om dovoljno mladi da ih se mogu nosti takvih pristrasnih
interpretacija, od kojih nisu bili imuni neki raniji pokuaji, jednostavno ne
ti u. Oni su, skoro horski, rekli: Hic Rhodus.... Ako na njihovu smirenu i
objektivnu, a ipak provokativnu tezu uskoro ujemo i odgovore - tim bolje.
O emu se, naime radi. Ostavljaju i za ovu priliku burnu i komplikovanu
istoriju, vie je nego jasno da posljednje dvije decenije zemlju Bosnu i
Hercegovinu ponovo, sa valjanim razlogom ili bez njega, suo avaju sa
unikatnim iskustvom. Brutalnim rastakanjem posljednjih imperijalnih
socijalisti ko-komunisti kih tvorevina, (a ex-Yu bez dvojbe pripada toj
familiji), Bosni i Hercegovini je ponovo udijeljen zadatak da, kao krvavi
kusur raspada, demonstrira da je multi etni ku, multi konfesionalnu, multi
jezi ku (da o socijalnom raslojavanju- tranzicijskog tipa i ne govorimo)
zajednicu mogu e uspjeno ustavno-pravno oblikovati kao demokratsku
dravu, sekularnu, pravnu i po mogu nosti i socijalnu. Ili kako to u

11
druga ijoj, nimalo manje cini noj verziji, glasi: Ako je Europa (u jedinstvu
razli itosti) mogu a, mogu a je i BiH, ili ako je BiH mogu a, mogu a je i
Europa.
Lijepo zvu i, ali kako bi to rekao Mudrac: ako je ta no u teoriji ne mora
da zna i i u praksi. Ono to predstavlja normativni okvir u ratom (da
pristojnosti radi ne pominjemo agresiju i genocid) pocijepanoj zemlji jeste
ponovo primjer, skoro bez presedana, u politi koj istoriji civiliziranog
svijeta. Temeljna povelja, to bi u pu kokolskoj definiciji trebao da bude
Ustav, jeste Anex IV, ishodovan na teritoriji druge drave i to u vojnoj bazi
uz paraf i potpis aktera koji su imali sve osim demokratsku legitimaciju, nije
mogao rezultirati ni im drugim do permanentnog vanrednog stanja. Kao
nadovjeru, dobili smo, ako je nekome lake (polu)protektorat kao model
pripitomljavanja i dranja pod paskom vladaju ih elita, koje opet,
paradoksalno, na skoro svim poslijeratnim izborima sebi priskrbljuju
legalnost glasovima, ina e o ajnih glasa a. Krojenje lu a ke koulje,
kako je daytonska doga anja nazvao povlateni designer, nije ni u u namjeri
moglo voditi ni emu dobrom. Zaustavili smo rat, uspostavili mir, a ipak,
nonalantno instalirali nemir. Sama nehumana formula 49% : 51%, kao da
se ljudski ivot moe kvantificirati, a potom i teritorijalizirati, opredijelila je
sve to sanjamo i ta nam se doga a. Nai ukupni ivoti, pa i onaj politi ki,
su do kraja i ekskluzivno etnicizirani. U takvom ambijentu skoro da je
neminovan izostanak bilo kakvog politi kog spektra u klasi nom smislu. Ko
je desno, a ko lijevo, a ko se ugurao u centar, stvar je proizvoljnih
samointerpretacija i lanog predstavljanja, te stoga, u strahu kao
induciranom politi kom fenomenu, jesmo egzistencijalno uskra eni za
istinski izbor me u dosljedno razli itim politi kim programskim ponudama.
Na kraju, nakon to sam izlio svoj gnjev i nezadovoljstvo, osje am
potrebu da se o itujem u iskazu da vjerujem u bolje sutra. Ova zemlja
nam je zadata i naa je.
Izbora, ako smo asni ljudi, pa skoro da i nema. Ili, narodski: do nas
je. Trud i odlu nost koji su uloeni u tekstove koji su pred vama mogu se
initi moda malim, ali nipoto nisu bezna ajan signal ohrabrenja.
Na samom kraju, moram da spomenem da sam kolegijalno uivao
sara uju i sa kolegama Saom Gavri em i Damirom Banovi em, i na tome
sam im iskreno zahvalan.

12
IZVOD IZ RECENZIJE
PROF. DR AZIM SADIKOVI

Zbornik radova pod nazivom Uvod u politi ki sistem Bosne i

Hercegovine izabrani aspekti predstavlja uspjean projekt Sarajevskog
otvorenog centra u saradnji sa Fondacijom Konrad Adenauer i vajcarskom
agencijom za razvoj i saradnju - SDC. U Bosni i Hercegovini ve odavno se
osje a potreba izdavanja uvodne politoloke publikacije o politi kom
sistemu BiH. Politi ki sistem, bez obzira na svoje razli ite definicije,
obuhvata sve agende politi kog ivota neovisno od stepena ili motiva
angairanja u politici. Zajedni ko za sve definicije politi kog sistema jeste,
da on predstavlja ansambl politi kih i drutvenih institucija koji je teorijski i
prakti no gledano uvijek iri od drave. Taj sistem obuhvata, naravno, prije
svega dravu kao instituciju institucija, ali on jednako u sebe uklju uje i
sve one brojne institucije, organizacije ili asocijacije koje se formiraju van
drave u samom modernom drutvu i koje, kao takve, vre odre eni uticaj
na donoenje i primjenu dravnih odluka.
U stvari, politi ki sistem u cjelini obuhvata sve one organizacije i
udruenja gra ana koji vre odre ene uticaje na proces dravnog
odlu ivanja, podrazumijevaju i pod tim, u prvom redu, proces stvaranja i
primjene prava. Moderni politi ki sistem zna i da su na djelu svi subjekti
demokratskog drutva bez obzira na to da li se njihovi ciljevi mogu tretirati
kao partikularni ili op edrutveni. Za svaku modernu demokratsku dravu
bitno je da utjecaji svih ovih brojnih subjekata politi kog sistema, bez obzira
na danas sve e u njihovu me usobnu suprotstavljenost, u krajnjoj liniji,
daju rezultate koji su prihvatljivi za drutvo u cjelini.
U politi kom sistemu, za razliku od ustavnog prava, bitno je podru je
odnosa drutva prema procesu dravnog odlu ivanja. Naravno, radi se
uvijek samo o savremenom, diferenciranom, kompleksnom modernom
drutvu koje je proeto sloenom mreom najrazli itijih interesa i asocijacija
koje stoje iza tih interesa. U osnovi svih takvih nastojanja je realno situirani
ovjek sa svim svojim potrebama i zahtjevima. Sistem politi kog
predstavljanja koji je sredinja preokupacija ustava ne trai primarno mjesto
za ovjeka koji je uz sve drugo obuzet konkretnim potrebama i eljama koje
su postale posebno brojne i sloene u uvjetima slobode trinih zakonitosti i
postojanja moderne drave. Zapravo, ti uvjeti sloene trine utakmice i
predstavni kog principa moderne drave jedino i omogu avaju da nastanu
brojni akteri politi kog sistema kao fenomena modrenog doba.
Moderni ustav izlae princip politi kog predstavljanja zasnovan na
u e u pojedinca na izborima ali i na slobodi udruivanja koja predstavlja
jedno od najvanijih aspekata tog ustava. Pravo udruivanja radi
ostvarivanja odre enih ciljeva, potreba i interesa pokazalo se velikim

13
dostignu em moderne demokratije. To pravo je omogu ilo da se na
politi kom planu izraze promjene koje se deavaju u ekonomskom i svakom
drugom socijalnom razvoju na bazi slobode trinog djelovanja. U takvim
okolnostima naglo se iri spektar tenji potreba i elja ovjeka koje za svoje
ostvarivanje trae i intenzivnije angairanje drave.
Izu avanje politi kog sistema upravo zato name e potrebu da se uz
pravni pristup koji je svakako nezaobilazan, samim tim to su nezaobilazne
drutvene i dravne institucije, primjene i politoloki i socioloki pristup.
Politi ki sistem polazi od strukture drutva i stepena njegove okrenutosti
prema procesu politi kog odlu ivanja. Da bi se dakle shvatio i izloio
politi ki sistem jedne drave u ovom slu aju Bosne i Hercegovine nije
dovoljno analizirati samo pravne i politi ke institucije koje su date u Ustavu,
nego je potrebno istovremeno istraivati utjecaje drutva kao cjeline na
politi ke tokove. Na taj na in pokazuje se da je politi ki sistem zapravo
ukupna socijalna struktura u mjeri u kojoj je inkorporirana u procese
modernog politi kog odlu ivanja. Tako, dok ustavni sistem predstavlja skup
ustavom utvr enih dravnih institucija i postupaka te predstavlja preteno
pravnu kategoriju, dotle politi ki sistem predstavlja skup drutvenih
institucija koje djeluju zajedno na na in da koriste dravu za ostvarenje sve
raznovrsnijih ciljeva i interesa u modernom drutvu (politi ke partije,
interesne asocijacije, sindikati, ekonomski monopoli, humanisti ke
asocijacije, mediji, vjerske organizacije itd.).
Sve ovo to je re eno o prirodi modernog politi kog sistema odnosi se i
na nau dravu, s tim to je zna aj istraivanja politi kog sistema za BiH
ak i vaniji nego za ostale evropske drave. Naime, Ustav BiH nije ura en
na na in na koji se to op enito stvara u ustavu u modernoj dravi (putem
ustavotvorne skuptine) nego predstavlja samo jedan od 11 aneksa Op eg
okvirnog sporazuma za mir u BiH. Ve ukupni politi ko-pravni kontekst u
kojem se javlja Ustav BiH ukazuje na potrebu da se smisao Ustava BiH ne
trai samo u okviru Aneksa 4 nego i svih drugih Aneksa, imaju i pri tome u
vidu poseban zna aj Aneksa 6 koji razmatra problematiku ljudskih prava i
Aneks 10 koji izlae civilne aspekte implementacije mirovnog sporazuma sa
svim njegovim Aneksima.
Prema tome, aktuelni napor da se izradi zbornik pod nazivom Uvod u
politi ki sistem Bosne i Hercegovine izabrani aspekti predstavlja zapravo
moderan prilaz ne samo prou avanju Ustava BiH nego i njegovom
unapre enju, kako bi to je mogu e prije doli u situaciju da na posve
normalan na in donesemo Ustav BiH kao demokratske, pravne, socijalne i
lai ke drave. Izdavanje ovog zbornika predstavlja uspjean, pionirski napor
da se, poslije zavretka tragi nog sukoba u regionu, Ustav locira u
kontekst modernog politi kog sistema i potpunije izrazi i unaprijedi ukupna
struktura bosanskohercegova kog drutva.
Na kraju predlaem, da se Zbornik Uvod u politi ki sistem Bosne i
Hercegovine - izabrani aspekti objavi.

14
UVOD RIJE UREDNIKA

SAA GAVRI
Sarajevski otvoreni centar
DAMIR BANOVI
Sarajevski otvoreni centar
DR CHRISTINA KRAUSE
Fondacija Konrad Adenauer1

Dravna struktura Bosne i Hercegovine u me unarodnoj stru noj

literaturi smatra se kompleksnom i nefunkcionalnom. Nerijetko, ova drava
se zbog administrativne podjele naziva monstrumom ili haoti nom
demokratijom. A unutar Bosne i Hercegovine i samo stanovnitvo je
skepti no u odnosu na dravu i njene strukture. Stoga politi ari zahtijevaju
radikalne reforme, kojima bi drava bila ure ena kao centralisti ka,
federalna ili decentralizovana drava. Ve ina tih zahtjeva je nerealna,
budu i da ih je nemogu e usuglasiti, tako da nema konsenzusa o budu nosti
Bosne i Hercegovine i njenoj unutranjoj strukturi.
Kriti ari politi kog sistema Bosne i Hercegovine naprosto seciraju
sistem, kako bi dodatno istakli zna aj reformi za koje se zalau. Me utim,
do sada nije objavljena niti jedna sveobuhvatna i objektivna analiza statusa
quo tj. postoje eg stanja. Ove zada e se po prvi put 2007. godine prihvatila
grupica mladih nau nika iz Bosne i Hercegovine u okviru projekta Uvod u
politi ki sistem Bosne i Hercegovine. Projekt je ubrzo dobio veliku
podrku i u samoj Bosni i Hercegovini kao i od strane me unarodne
zajednice. 2008. prvobitna grupa nau nika proirena je nakon javnog poziva
i konkursa, tako da trenutno obuhvata 18 mladih eksperata, koji su se
izme u ostalog pozabavili pitanjima kao to su partijski sistem, mediji i
procesom pribliavanja Evropskoj uniji. Ova grupa fokusirala se na dravu
Bosnu i Hercegovinu i analizirala je, primjenjuju i pri tom mjerila i kriterije
koji se i ina e u me unarodnom okviru koriste za analizu i ocjenjivanje
politi kih sistema.
Bilo nam je veliko zadovoljstvo i ast raditi sa 18 autora iz ovog
zbornika, sa recenzentima, savjetnicima, saradnicima i mentorima, na emu
im se svima jo jednom elimo srda no zahvaliti. itatelj e u autorima
tekstova iz ove zbirke prona i ne samo informirane i angairane pojedince,
ve i predstavnike mlade generacije koji se, nadilaze i konflikte i podjele,
zajedni ki zalau za mirnu i perspektivnu budu nost zemlje. Preciznost i
objektivnost bili su na prvom mjestu u procesu nastanka ovog zbornika koji
je nastajao u ivoj razmjeni izme u autora, urednika i saradnika. Nadamo se
da je ovaj zbornik dorastao da ispuni zahtjeve i o ekivanja itatelja. Svaki

1
Prevod sa njema kog: Dijana Prlji .

15
pojedini autor odgovaran je za sadraj svoga teksta, ali na priloge su tako er
utjecali i intenzivni razgovori o kompleksima pitanja, sadraju i izvorima, te
su na istim ostavili traga.
Ova zbirka treba da bude korak ka boljem razumijevanju politi kog
sistema Bosne i Hercegovine i njegovih perspektiva. Tek nakon ove prve,
detaljne i analiti ke faze, mogu e je razmiljati ili pak odlu ivati o
mogu nostima za poboljanja. Nadamo se da e ova publikacija dati
doprinos objektivnoj i neutralnoj razmjeni miljenja o trenutnom stanju, te o
budu nosti zemlje, a posebno se nadamo da e potaknuti predstavnike mlade
generacije da i sami aktivno i konstruktivno u estvuju u tom procesu.
Ni jedan politi ki sistem na svijetu nije savren. Izazovi koji se i sami
stalno mijenjaju u skladu sa aktuelnim trenutkom, te stalne unutranje
promjene svaki put nanovo zahtijevaju novu potragu za ravnoteom. U
demokratski ure enim sistemima u e e gra ana u tom procesu je od
odlu uju eg zna aja. A stranke imaju zadatak da stavove i miljenja
stanovnitva prevedu i prenesu u prakti nu politiku i u proces pregovaranja i
dogovaranja. Nadamo se e predstoje i proces ustavne reforme aktivno
pratiti ne samo politi ke partije, ve i ostali akteri u drutvu, te da e se na
taj na in zaloiti za stabilnu, mirnu i perspektivnu budu nost zemlje. eljeli
bismo da ova zbirka bude kamen temeljac za budu e analize, da potakne i
na razmiljanje i na djelovanje, te da doprinese razbijanju predrasuda i
mitova.

16
I OSNOVE
PRIRODA POLITI KOG SISTEMA U
BOSNI I HERCEGOVINI2
Maja Sahadi

Saetak
Od unutranje transformacije koju je pretrpjela Bosna i Hercegovina
potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, i danas postoje razli ita
shva anja unutranjeg/dravnog ure enja i politi kog sistema. Ta shva anja
se kre u od onih prema kojima je Bosna i Hercegovina jednostavna/unitarna
decentralizirana drava do onih prema kojima je rije o nekoj vrsti realne
unije sa vrlo izraenim konfederalnim elementima itd. A Bosna i
Hercegovina nije niti klasi na federacija, jer entiteti nemaju status drave, a
pojam granice vezuje se za pojam drave, dok se za entitete vezuje
me uentitetska linija razgrani enja.

Klju ne rije i: Bosna i Hercegovina, politi ki sistem, nosilac suvereniteta,

priroda entiteta

1. ELEMENTI DRAVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

1.1. KONCEPT POLITI KOG SISTEMA

Politi ki sistemi obuhva aju mehanizme vladavine i institucije drave,

te strukture i procese preko kojih oni uzajamno djeluju sa irim drutvom
(Heywood, 2002: 39), odnosno pod politi kim sistemom podrazumijevamo
ukupnost odnosa politi ke vlasti i razli itih struktura mo i (Hattich, 1980:
79). Autor Fuad Muhi navodi definiciju Najdana Pai a prema kojem se
pod politi kim sistemom podrazumijeva, s jedne strane, sistem
institucionaliziranih nosilaca politi ke vlasti u jednoj drutvenoj zajednici,
na in njihovog konstituiranja, organizacije i djelovanja, i s druge strane,
skup onih institucija i odnosa preko kojih se uspostavlja organizirana veza
izme u nosilaca politi ke vlasti i drutvenih snaga u ije ime oni vladaju
(Muhi , 1999: 111). Pod politi kim sistemom misli se na to da li i u kojoj
mjeri narod utje e na postavljanje, rad i odgovornost nosilaca dravne
vlasti (Viskovi , 1996: 69). U teoriji, pa i u politi kom argonu, esto se
pored termina politi ki sistem upotrebljavaju termini politi ki reim,
organizacija drutva ili politi ki poredak to nerijetko dovodi do

2
Svi tekstovi prate politi ki i drutveni razvoj do novembra 2008. Deavanja nakon
novembra 2008. nisu obuhva ena ovim zbornikom.

17
konfuzije u odre ivanju ove politi ke kategorije. Termin politi ki reim u
praksi se naj e e izjedna ava sa politi kom strukturom koja je na vlasti u
odre enoj dravi, sa ime se ovaj termin u prakti nom zna enju ne
izjedna ava sa politi kim poretkom koji se naj e e definira i odre uje u
odnosu na politi ku klasu koja je na vlasti (Bai , 2004: 130).
Politi ki sistem dakle, predstavlja sistem koji se sastoji od institucija i
interesnih grupa (mo i) te odnosa izme u njih i politi kih pravila koja
upravljaju njihovim funkcijama. Stoga se postavlja pitanje koji su uzroci
koji uti u da u jednoj dravi bude usvojen ovakav ili onakav oblik. Radi
ta nog odgovora na to pitanje treba imati u vidu da jedna ista drava, ne
mijenjaju i svoj klasni tip, moe veoma esto mijenjati svoje oblike
(Luki , 1975: 133). Oblik politi kog sistema se odre uje prema odnosu
izme u dravnog aparata i ve ine naroda, odn. Stanovnitva. To se moe
izraziti i na taj na in to e se re i da se ovaj oblik odre uje prema tome ko
je politi ki nosilac suverene dravne vlasti: narod ili neko drugi, odn.
Ve ina ili manjina naroda (Luki , 1975: 142). Autor Bili i navodi da
politi ke sisteme moemo podijeliti na sisteme jedinstveno usredoto ene
mo i (despotski, diktatorski ili totalitarni) i sisteme s kontroliranom i
podijeljenom mo i (konstitucionalni, demokratski i pluralisti ki) (Bili i :
2007: 83 84).
Prema lanu I ta ka 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i
Hercegovina je demokratska drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i
na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Konstitutivni akt Bosne i
Hercegovine je Ustav Bosne i Hercegovine. Stoga i postoji supremacija
Ustava Bosne i Hercegovine nad zakonima na nivou drave te ustavima i
zakonima na nivou entiteta odnosno kantona. Jedino je drava Bosna i
Hercegovina subjekt me unarodnog prava. Entiteti mogu da zaklju uju
me unarodne sporazume ali samo uz suglasnost Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri na elan stav ni o prihva anju
principa podjele ni o principu jedinstva vlasti. Analiza ustavnih odredbi ne
ostavlja nikakvu sumnju da je u pitanju jedan specifi an, do sada u
komparativnoj suvremenoj ustavnosti nepoznat model podjele vlasti. Uz
ozbiljno uzimanje u obzir navedenih napomena, ipak se moe zaklju iti da u
Bosni i Hercegovini postoji princip podjele vlasti (Dmi i , 2007b: 150
151). Tako se primjenjuje princip podjele vlasti na izvrnu, sudsku i
zakonodavnu. Izvrnu vlast na dravnom nivou vri Predsjednitvo Bosne i
Hercegovine i Vije e ministara, zakonodavnu vlast vri Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine, sudsku vlast vri Ustavni sud Bosne i
Hercegovine, Sud Bosne i Hercegovine, Tuilatvo Bosne i Hercegovine,
Pravobranilatvo Bosne i Hercegovine. Izvrnu vlast na nivou Federacije
Bosne i Hercegovine vre Predsjednik i dva potpredsjednika Federacije
Bosne i Hercegovine i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, zakonodavnu
vlast vri Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, sudsku vlast vri
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud Federacije Bosne

18
i Hercegovine. Izvrnu vlast na nivou kantona vri Premijer kantona i vlada
kantona, zakonodavnu vlast skuptina kantona, sudsku vlast vre kantonalni
i op inski sudovi, tuilatva, pravobranilatva. Izvrnu vlast na nivou
Republike Srpske vri Predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i
Vlada Republike Srpske, zakonodavnu vlast vri Narodna skuptina
Republike Srpske i Vije e Naroda Republike Srpske, sudsku vlast vri
Ustavni sud Republike Srpske, Vrhovni sud Republike Srpske, okruni
sudovi i osnovni sudovi.
U pogledu raspodjele nadlenosti, primjenjuje se pretpostavka
nadlenosti u korist entiteta. U lanu III ta ka 1. Ustava Bosne i
Hercegovine nabrojane su nadlenosti koje pripadaju institucijama Bosne i
Hercegovine, dok se lanom III ta ka 3.a. istog odre uje da sve nadlenosti
koje po Ustavu Bosne i Hercegovine nisu izri ito dodijeljene institucijama
Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Osim ovog, institucije Bosne i
Hercegovine preuzimaju i dodatne nadlenosti po sili Ustava Bosne i
Hercegovine a to su one koje su propisane lanom III ta ka 5. Ustava Bosne
i Hercegovine, a koje su potrebne za o uvanje suvereniteta, teritorijalnog
integriteta, politi ke nezavisnosti i me unarodnog subjektiviteta Bosne i
Hercegovine i one za koje entiteti sporazumno prenesu na institucije Bosne i
Hercegovine a koji su predvi eni aneksima 5, 6, 7, i 8 Op eg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini3.
Specifi nost Bosne i Hercegovine i njenog politi kog sistema, ustavnog
poretka i pravnog poretka jeste da se prema lanu II ta ka 2. Ustava Bosne i
Hercegovine Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, zajedno sa dodatnim protokolima, neposredno primjenjuje u Bosni
i Hercegovini te da ima prioritet u odnosu na druge zakone. Obzirom da
nema slubenog prijevoda Ustava Bosne i Hercegovine na bosanski,
hrvatski i srpski jezik ostaje nejasno ta zna i odredba da Evropska
konvencija ima prioritet nad drugim zakonima i da li ista ima i nadustavni
karakter4. Ipak, neki autori smatraju da Ustav ne ostavlja dilemu. Prema
izri itoj odredbi, ova konvencija ima prioritet u odnosu na zakone, ali ne i
na Ustav (Trnka, 2006b: 252). Osim ovoga, prema lanu III ta ka 3.b.

3
Op i okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini parafiran je 21. novembra 1995. godine
u Daytonu a potpisan je 14. decembra 1995. godine u Parizu. Glavni paket sporazuma sastoji se
od Op eg okvirnog sporazuma, 11 aneksa (aneks 1A: vojni aspekti mirovnog rjeenja, aneks
1B: regionalna stabilizacija, aneks 2: me uentitetska granica, aneks 3: izbori, aneks 4: ustav,
aneks 5: arbitraa, aneks 6: ljudska prava, aneks 7: izbjeglice i raseljene osobe, aneks 8:
komisija za o uvanje nacionalnih spomenika, aneks 9: javna poduze a, aneks 10: civilna
provedba, aneks 11: me unarodne policijske snage), sporazuma o parafiranju Op eg okvirnog
sporazuma, popratnih pisama i zavrne izjave. Dodatni sporazumi obuhva aju: oivotvorenje
Federacije Bosne i Hercegovine, zajedni ko vije e za suradnju, povratak izbjeglica u Jajce,
Bugojno, Stolac i Travnik, povratak izbjeglica u Veliku Kladuu, dogovorena na ela za
Sarajevo i sporazum o odnosima.
4
Obzirom da ve ina autora referira na verziju Ustava Bosne i Hercegovine na engleskom
jeziku, eng. law se odnosi i na pravo i na zakon. Me utim, treba uzeti u obzir i tekst Ustava
Bosne i Hercegovine na francuskom jeziku gdje se fr. droit odnosi na pravo a fr. loi na zakon.

19
Ustava Bosne i Hercegovine op a na ela me unarodnog prava predstavljaju
sastavni dio pravnog poretka drave Bosne i Hercegovine, a samim tim i
entiteta. U me unarodnom pravu ne postoje op eprihva ena na ela
me unarodnog prava to stvara problem u interpretaciji ove odredbe Ustava,
a kada bi i postojale, postavlja se pitanje kakav bi bio odnos tih na ela
prema Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sa
dodatnim protokolima.
Jo jedna od specifi nosti u Bosni i Hercegovini jeste postojanje
entitetskog dravljanstva koje nema nikakav zna aj u me unarodnim
odnosima za razliku od dravljanstva Bosne i Hercegovine koje je jedino
bitno u me unarodnim odnosima. Ali, specifi no je i to da Ustav Bosne i
Hercegovine dravljanima Bosne i Hercegovine dozvoljava dvojno
dravljanstvo ukoliko postoji dvostrani (me unarodni) ugovor sa odre enom
dravom.
Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstven ekonomski prostor to se
jasno vidi iz lana I ta ka 4. Ustava Bosne i Hercegovine gdje stoji da Bosna
i Hercegovina i entiteti ne e ometati punu slobodu kretanja osoba, robe,
usluga i kapitala irom Bosne i Hercegovine te da nijedan entitet ne e
provoditi bilo kakvu kontrolu na liniji entitetskog razgrani enja.
Stoga, kada govorimo o dravnosti Bosne i Hercegovine, pozivamo se na
lan I Ustava Bosne i Hercegovine kojim se ista garantira kako u
me unarodnim, tako i unutarnjim odnosima. Zatim se garantira
nepromjenjivost njenih me unarodno priznatih granica, potovanje
me unarodnog i unutranjeg pravnog kontinuiteta, uvaavanjem injenice
da je drava svojim Ustavom izvrila promjenu svog unutranjeg ure enja,
opredijeljenost da je Bosna i Hercegovina demokratska drava zasnovana na
slobodnim demokratskim izborima i vladavini prava, postojanje dva entiteta,
jedinstven ekonomski prostor, dravljanstva Bosne i Hercegovine,
postojanje dravnih simbola drave Bosne i Hercegovine i Sarajeva kao
glavnog grada.

1.2. ELEMENTI POLITI KOG SISTEMA

Prema autoru Jovanu or evi u osnovno mjerilo kada je u pitanju

klasifikacija politi kih sistema je i preuzimanje oblika organizacije vlasti.
Jedni teoreti ari postavljaju ove klasifikacije prividno socioloki i
politoloki i dijele politi ke sisteme na one u kojima preovla uje 'politi ko
funkcionalni' pluralizam, ili 'politi ko funkcionalni monizam'; pojedini
izjedna avaju ovu emu sa sistemima zasnovanim na podjeli vlasti na
jedinstvu odnosno konfuziji vlasti. Drugi pisci, bez obzira na drutveno i
politi ko ure enje u kome rade i misle, isti u kao 'oblik drave' ili oblike
politi kog sistema parlamentarizam, predsjedni ki sistem ili mjeovite
oblike ova dva reima; neki jo dodaju i skuptinski ili konventski reim,

20
koji se esto u zapadnoj politi koj i pravnoj nauci izjedna ava sa 'sistemom'
mjeovite ili ak konfuzne vlasti ( or evi , 1985: 578).
Dva su osnovna elementa politi kog sistema: dravna organizacija i
njene institucije (zakonodavni, izvrni i sudski organi tj.
parlament/skuptina, ef drave, vlada, sudovi); politi ke snage koje se bore
za osvajanje dravne vlasti ili za utjecaj na nju, i koje su tako er
organizirane (politi ke snage i pokreti, grupe za pritisak, masovne
organizacije i sl.) (Muhi , 1999: 111). Isti autor navodi i da tre i element
politi kog sistema moe biti i javno mnijenje. Upravo na osnovu prethodnog
pokua emo odrediti politi ki sistem Bosne i Hercegovine u daljem tekstu.

2. BOSNA I HERCEGOVINA
JEDNOSTAVNA ILI SLOENA DRAVA

Bosna i Hercegovina ima veoma sloenu unutranju/dravnu strukturu i

dravnu organizaciju (vlasti) to je nastalo na osnovu utjecaja velikog broja
imbenika. Prije svega radi se o raspadu pravnog, politi kog, ekonomskog
sistema bive Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije, a zatim i o
otpo injanju rata na podru ju iste. Osim toga, rat koji je trajao od 1992.
1995. godine zavrio je pomirljivim i popustljivim Op im okvirnim
sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini. Ipak, Bosna i Hercegovina je
o uvala svoj suverenitet i teritorijalni integritet, kao i me unarodno pravni
kontinuitet (Trnka, 2006b: 23). Analiza Ustava Bosne i Hercegovine jasno
pokazuje da bitni principi na kojima se zasniva njeno cjelokupno dravno i
drutveno ure enje nisu taksativno ure eni u bilo kojem poglavlju, odnosno
lanu Ustava, ve su sistematski direktno ili indirektno ugra eni u cijeli
Ustav. (Dmi i , 2007b: 162).

Ustavom Bosne i Hercegovine nije utvr en oblik vladavine. Istina, u svijetu

ima jo drava koje ustavom ne odre uju oblik vladavine niti se on vidi iz
naziva drave. O obliku vladavine takvih drava moe se zaklju iti iz
cjelovitog drutvenog ure enja. Iako je u Bosni i Hercegovini kolektivni ef
drave, moe se zaklju iti da Bosna i Hercegovina ipak ima republikanski
oblik vladavine (Dmi i , 2007b: 163).

Me utim, kada je u pitanju pravna priroda Bosne i Hercegovine, razli iti

autori je na razli ite na ine percipiraju jer je pravnu prirodu dravnog
ure enja Bosne i Hercegovine gotovo nemogu e odrediti primjenom
kriterija razlikovanja federacije i konfederacije, ali i usporediti s kojim
opisanim drugim oblikom udruivanja drava (Sokol i Smerdel, 1998:
299). S druge strane, obzirom na sastav Bosne i Hercegovine od dva entiteta
Bosna i Hercegovina moe biti federacija, konfederacija, konfederalno
federalni savez, asimetri na federacija konfederacija ili unija. Sve zavisi

21
od raspodjele nadlenosti Bosne i Hercegovine i entiteta (Kuzmanovi ,
2004c: 397 398).
Neki autori nazivaju Bosnu i Hercegovinu asimetri nom federacijom,
unijom ili ak federacijom sui generis. Autor olaja navodi dravno
ure enje Bosne i Hercegovine: unija dva entiteta jedne republike
(Republika Srpska) i jedne federacije unutranjih regija (kantona ili
upanija) Federacija Bonjaka i Hrvata (FBiH) (olaja, 2006: 208). Neki
autori poput Sokola i Smerdela dre da Bosna i Hercegovina funkcionira
kao protektorat, pod zatitom i vrhovnim nadzorom me unarodne zajednice.
Donoenjem Ustava Bosne i Hercegovine, de facto je izvren transfer
njenog suvereniteta, te su na taj na in, tako er de facto u Bosni i
Hercegovini instalirani elementi protektorata (Dautbai , 1997: 58).
Bosna i Hercegovina, pravno politi ki i et(n)i ki pocijepana, podvrgnuta
je artificijelnoj dravno pravnoj i politi koj reanimaciji pod patronatom
me unarodne zajednice, ime je, samo prividno, ponovo integrirana, ali
ovoga puta u oblik neobi ne dravne tvorevine jedna drava, dva entiteta,
tri naroda, koju ine jedna 'republika' i jedna 'federacija' (Seizovi , 2008a:
8). Autor Mile Dmi i smatra da se i normativno i stvarno, radi o
asimetri nom ure enju, koje se sastoji od po jedne federacije, republike i
distrikta (Dmi i , 2007b: 145). Sistem vlasti u Bosni i Hercegovini neki
autori objanjavaju tek u op im naznakama uspore uju i ga sa
op epoznatim modelima sistema vlasti. Ustavom Bosne i Hercegovine
instaliran je tzv. Mjeoviti sistem vlasti s elementima predsjedni kog
sistema (polupredsjedni ki sistem vlasti) (Pobri , 2000: 167).
Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno aneksom 4. Daytonskog
mirovnog sporazuma, dolo je do pretvaranja, odnosno preoblikovanja
unutarnjeg ure enja drave. Danas je Bosna i Hercegovina sloena drava
koja u svom sastavu ima dva entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku. U
njoj se osigurava ravnopravnost tri konstitutivna naroda: Bonjaka, Hrvata i
Srba, kao i pripadnika drugih naroda i svih gra ana koji ive u BiH (Trnka,
2006b: 23). Ovo je odre eno prema lanu I ta ka 3. Ustava Bosne i
Hercegovine u kojem je utvr eno da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva
entiteta i to Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine u lanu I ta ka 2. navodi da se Federacija
Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica (kantona) dok se iz
Ustava Republike Srpske jasno vidi da je Republika Srpska ustrojena po
unitarnom principu. Bosna i Hercegovina je sloena drava koju ine dva
entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Polazna
pretpostavka je da je Bosna i Hercegovina sloena drava sui generis tj. Da
ne ispunjava ni sve federalne ni konfederalne standarde, to najbolje
potvr uje ustavni poloaj njenih entiteta (Dmi i , 2003a par 2).
Bosna i Hercegovina je dravna zajednica sui generis, entiteti imaju
daleko ja i poloaj nego drave lanice u federaciji, a i sama Bosna i
Hercegovina ne ispunjava op e federalne standarde. Sli an prigovor bi se
mogao uputiti i na upotrebu termina konfederacija, jer i tu nema kod Bosne i

22
Hercegovine ispunjenih svih konfederalnih op ih standarda, iako je njihov
broj ipak ve i. Neki od utjecajnih autora koji pomno prate ustavnopravnu
situaciju Bosne i Hercegovine nazivaju ovu dravu unijom. Ovaj termin
moe se uzeti, samo uvjetno. Unije, koje su se razlikovale na personalne i
realne, karakterizirale su stanje koje je prethodilo suvremenim dravama.
Sadanje transdravne i transnacionalne integracije imaju sasvim drugi
karakter i me usobno se znatno razlikuju. Zbog svega toga ni termin unija,
sam po sebi, ne doprinosi mnogo ta nom ozna avanju dravnog ure enja
Bosne i Hercegovine kao dravne zajednice sui generis (Dmi i , 2003a par
8).
Op enito gledaju i, moemo zaklju iti da je Ustavom Bosne i
Hercegovine uspostavljena sloena dravna struktura, to se moe objasniti
na na in da su i entiteti odnosno kantoni i gra ani Bosne i Hercegovine
predstavljeni u zakonodavnim organima vlasti. injenica je da su u Domu
naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine predstavljeni konstitutivni narodi ali se radi
o delegatima koje delegiraju entiteti odnosno, kada se radi o Parlamentu
Federacije Bosne i Hercegovine delegiraju kantoni. S druge strane, lanove
Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne skuptine i Narodnu
skuptinu Republike Srpske neposredno biraju gra ani Bosne i Hercegovine.
Na dravnom nivou, na nivou entiteta, odnosno kantona postoji odvojena
struktura dravnih organa vlasti. Postoji dravljanstvo entiteta ali ono ne
igra nikakvu ulogu u me unarodnim odnosima jer se u obzir uzima samo
dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Postoji supremacija drave u odnosu
na entitete, ostvaren je visok stepen autonomije entiteta i entiteti
participiraju u ostvarivanju nadlenosti drave (Trnka, 2006b: 254). Autor
Rajko Kuzmanovi zaklju uje da sloena struktura Bosne i Hercegovine
nije njena mana, ve naprotiv sloena struktura je njena prednost i
sigurnost (Kuzmanovi , 2005a: 50).

2.1. PRIRODA ENTITETA

Pitanje 'dravnosti' odnosno me unarodno pravnog subjektiviteta bh

entiteta interesantno je najmanje iz dva razloga: prvi je pravno teorijske
prirode dok je drugi prakti no politi ki. Naime, u teoriji me unarodnog
javnog prava nije esta pojava da se entiteti (dijelovi drave) koji vre
fakti ki (fizi ku) kontrolu odre enog teritorija smatraju subjektima
me unarodnog prava. Drugi razlog moe imati (i ima) nesagledive
konzekvence po opstojnost, suverenitet (pa) i teritorijalni integritet
Daytonske tvorevine koja se zove drava Bosna i Hercegovine, jer bi
priznavanje me unarodnog subjektiviteta entitetima nesporno bilo pogubno
po opstojnost te drave i in suprotan me unarodnom pravu (Seizovi ,
2008b: 22).

23
 U odre ivanju prirode entiteta prvo je potrebno ukazati na zna enje rije i
entitet. Entitet (lat. Ens bi e, um jesam, esse biti) fil. Bitnost, sutina
(Vujaklija, 1980: 286). Osim toga, potrebno je ukazati na nastanak istih.
Nakon vie neuspjelih mirovnih planova za BiH, u Washingtonu je 24.
marta 1994. godine zaklju en me unarodni sporazum koji je, pored ostalog,
sadravao i Nacrt Ustava Federacije BiH. Skuptina Republike BiH,
izabrana na prvim viestrana kim izborima 1990. godine, transformirala se u
Ustavotvornu skuptinu Federacije BiH i 30. marta 1994. godine, prema
proceduri predvi enoj Ustavom, usvojila Ustav Federacije BiH kako je bio
predloen Washingtonskim sporazumom5 (Trnka, 2006b: 26). Trnka
(2006b) dalje navodi kako je za razliku od kasnijeg Ustava BiH, koji je
stupio na snagu danom potpisivanja Mirovnog sporazuma za BiH, Ustav
Federacije BiH stupio na snagu kada ga je usvojila i proglasila Ustavotvorna
skuptina Federacije BiH (48). Iz ovoga moemo zaklju iti da je Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine jedan dio teritorije Bosne i Hercegovine, a
na kojem se nalazilo ve insko Bonja ko6 i Hrvatsko stanovnitvo ure en
tako da ga ini deset kantona (po uzoru na vicarsko kantonalno ure enje)
koji imaju veoma veliki obim regionalne autonomije jer imaju pravo na
samoorganiziranje u skladu sa ovlatenjima iz Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine. U januaru 1992. godine, nastala je Srpska Republika Bosna i
Hercegovina kao samoproglaena tvorevina i protivno ustavnom ure enju i
odredbama Ustava tada Republike Bosne i Hercegovine, a koja je kasnije
promijenila ime u Republika Srpska. Daytonskim mirovnim sporazumom,
odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine je odre eno da se drava sastoji od
dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, sa
razgrani enim nadlenostima izme u entiteta i institucija Bosne i
Hercegovine (Kuzmanovi , 2002b: 306 307). Potvr eno je da je BiH
izvrila samo unutranju transformaciju svog ustavnog ure enja. Jedino BiH
ima karakter drave sa unutranjim i me unarodnim kapacitetom, a entiteti
su jedinice unutranjeg ure enja drave. BiH nije uspostavljena
udruivanjem entiteta, nego su Ustavom BiH konstituirani entiteti kao
dijelovi jedinstvene drave. Supremacijom Ustava BiH zajam eno je
jedinstvo pravnog sistema zemlje (Trnka, 2006b: 106). Da je samo izvrena
unutarnja transformacija drave vidljivo je iz odredbi Ustava Bosne i

5
Washingtonski sporazum zaklju en je 24. marta 1994. godine. Sastoji se od sljede ih akata:
Prijedlog Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Preliminarni sporazum o uspostavljanju
konfederacije izme u Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine, Sporazum kojim
se Federaciji Bosne i Hercegovine obezbje uje pristup Jadranskom moru kroz teritoriju
Hrvatske i Sporazum kojim se Hrvatskoj obezbje uje slobodan prolaz preko teritorije Bosne i
Hercegovine u Neumu. Ovim sporazumom izraena je namjera Federacije Bosne i Hercegovine
i Republike Hrvatske za uspostavljanje konfederalnog odnosa. Me utim, Daytonskim
mirovnim sporazumom ova ideja je naputena te je uspostavljeno pravo entiteta da
uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim dravama u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
6
Termin/nacionalni naziv Bonjak priznat je Washingtonskim sporazumom u doma em pravu
ali i me unarodnom pravu.

24
Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine pojam drava koristi samo za
Bosnu i Hercegovinu, dok za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku
Srpsku koristi pojam entitet a ne federalna jedinica. Osim toga, pojam
granica se upotrebljava samo za cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu odnosno
dravu Bosnu i Hercegovinu, dok se pojam entitetska linija razgrani enja
koristi da bi se odredilo razgrani enje izme u Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske.

Ustavom je izvrena modifikacija njene unutranje dravne strukture. Od

unitarne drave uspostavljena je sloena drava. Njeni entiteti su kreirani
Ustavom BiH. Oni su nastali devolucijom. Nova ustavna struktura nije,
dakle, nastala udruivanjem entiteta, nego su entiteti Ustavom priznati kao
dijelovi sloenog ure enja drave. Konkretnije re eno, entiteti nisu prenosili
svoja ovlatenja na dravu, nego je Ustavom BiH kreirana struktura sa dva
entiteta i izvrena distribucija nadlenosti izme u institucija BiH i entiteta
(Trnka, 2006b: 250).

Ovo prakti no zna i da su entiteti stvoreni Ustavom Bosne i

Hercegovine kojim je izvrena transformacija unutarnjeg ure enja Bosne i
Hercegovine te Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga, entiteti
nisu drave lanice inim je spajanjem nastala Bosna i Hercegovina i time
nemaju status drave u me unarodnom pravu. Zato se i u samom Ustavu
Bosne i Hercegovine pojam drava koristi samo za Bosnu i Hercegovinu.
lan III ta ka 3.b. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da e se entiteti
i sve njihove administrativne jedinice u potpunosti pridravati ovog Ustava,
kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i
ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu suglasne, kao i odluke
institucija Bosne i Hercegovine. U lanu III ta ka 5. Ustava Bosne i
Hercegovine propisana je podjela nadlenosti izme u institucija na
dravnom nivou i institucija na nivou entiteta i to tako da sve one
nadlenosti koje su potrebne za o uvanje suvereniteta, teritorijalnog
integriteta, politi ke nezavisnosti i me unarodnog subjektiviteta Bosne i
Hercegovine preuzimaju institucije na dravnom nivou.

2.2. VIESTEPENA STRUKTURA VLASTI U

BOSNI I HERCEGOVINI

Ustavom Federacije BiH uspostavljena je klasi na federacija koju

sa injavaju gra ani i federalne jedinice kantoni. Ustavom su osigurana
prava i puna ravnopravnost konstitutivnih naroda Bonjaka i Hrvata, kao i
pripadnika ostalih naroda (Trnka, 2006b: 101). Sloena i viestepena
struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dolazi do izraaja na svim nivoima
vlasti. Najrazvijenija struktura vlasti prisutna je na entitetskom i
kantonalnom nivou dok je na dravnom i lokalnom nivou struktura vlasti

25
slabije razvijena. Uspostavljena je nedovoljno definirana i nefunkcionalna
distribucija mo i izme u struktura drave, asimetri nih struktura entiteta,
vlasti kantona, te lokalne samouprave na op inskom i gradskom nivou.
Tome treba dodati specifi na rjeenja za Distrikt Br ko, za Grad Mostar i
nedovrena rjeenja za glavni grad Sarajevo (Trnka, 2006b: 105). Tako je
Bosna i Hercegovina sa injena od nekoliko nivoa politi ke strukture vlasti:
dravni nivo, entitetski nivo (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika
Srpska), kantoni (Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od deset
kantona), op ine, Br ko predstavlja zasebnu administrativnu jedinicu
distrikt, gradovi (Sarajevo, Isto no Sarajevo, Banja Luka i Mostar).
Federacija Bosne i Hercegovine i sama ima sloenu strukturu jer se
sastoji od deset kantona od kojih svaki kanton ima jednaka prava. Kao to je
ve re eno, za Federaciju Bosne i Hercegovine ne upotrebljava se pojam
drava nego pojam entitet. Suverenitet gra ana je osnova legitimiteta
dravnih organa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Uspostavljena je
konstitutivnost bonja kog, hrvatskog i srpskog naroda kao i ravnopravnost
pripadnika ostalih.
Kanton (ital. Cantone, fr. Canton) srez, okrug, oblast; u Francuskoj:
jedan dio arondismana; u vicarskoj: savezna dravica (25 saveznih
republika) (Vujaklija, 1980: 395). Kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine
samostalno donose svoje ustave koji moraju biti u suglasnosti sa Ustavom
Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine. U
pogledu nadlenosti primjenjuje se pretpostavka nadlenosti u korist entiteta
odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Postoje isklju ive nadlenosti
Federacije Bosne i Hercegovine, zajedni ke/konkurentne nadlenosti
Federacije Bosne i Hercegovine i kantona (koje mogu obavljati odvojeno,
zajedni ki ili da te nadlenosti obavljaju kantonu uz koordinaciju Federacije
Bosne i Hercegovine) i nadlenosti kantona. Me utim, ovo otvara probleme
u pogledu zajedni kih nadlenosti kada se i Federaciji Bosne i Hercegovine
i kantonima daje pravo donoenja zakona i utvr ivanja vlastite politike. U
slu aju da do e do nesuglasica, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne
predvi a na in rjeavanja ovakvih nesuglasnosti. Uz ovo, nacionalni sastav
u organima vlasti u kantonu mora da odraava nacionalnu strukturu
stanovnitva u tom odre enom kantonu. Kantoni su ovlateni i da neke
nadlenosti prenose na op ine odnosno gradove, ili da izvre prijenos
nadlenosti na Federaciju Bosne i Hercegovine. I kantoni mogu zaklju ivati
sporazume sa subjektima me unarodnog prava, ali je za njih neophodna
suglasnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odnosno
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska predstavlja pored Federacije Bosne i Hercegovine
drugi entitet u okviru drave Bosne i Hercegovine. Za razliku od Federacije
Bosne i Hercegovine, Republika Srpska je ure ena na unitarnom principu. U
okviru Republike Srpske ne postoji regionalna samouprava ali postoje
op ine i gradovi koji su oblici lokalne samouprave. I ovdje vrijedi
pretpostavka nadlenosti u korist entiteta kao i pravo uspostavljanja

26
paralelnih odnosa sa susjednim dravama, kao i u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Ustavom je uspostavljena konstitutivnost Srba, Bonjaka i
Hrvata kao i ravnopravnost i nediskriminacija pripadnika ostalih naroda i
gra ana Republike Srpske.
Tako je vidljivo da se odnosi izme u institucija BiH i entiteta zasnivaju
na principima kooperativnog federalizma (Trnka, 2006b: 271). To zna i da
su Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, ustavi kantona i Ustav Republike
Srpske podre eni Ustavu Bosne i Hercegovine te drugim propisima na
navedenim nivoima vlasti. S druge strane, entiteti igraju veoma bitnu ulogu
u formiranju ali i funkcioniranju institucija na dravnom nivou upravo stoga
to se izbor organa vlasti vri na osnovu nacionalne i entitetske pripadnosti.

2.3. NEKOMPLETNOST DRAVNOG I LOKALNOG NIVOA VLASTI

U BOSNI I HERCEGOVINI

Kada govorimo o nekompletnosti dravnog nivoa vlasti veoma je bitno

po eti sa sudskom vlasti na dravnom nivou, obzirom da dugo poslije
potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma nisu postojale adekvatne
institucije pravosu a ije su praznine po ele da se popunjavaju
uspostavljanjem Suda Bosne i Hercegovine i Tuilatva Bosne i
Hercegovine. Me utim i dalje nedostaje vrhovni sud na dravnom nivou
koji bi primjenu prava ujedna io na dravnom nivou.
U pogledu nekompletnosti lokalnog nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini
lako je zaklju iti da Ustav Bosne i Hercegovine ne spominje lokalnu
samoupravu, pa je samim time i ne regulira. Bilo kako bilo, Evropska
povelja o lokalnoj samoupravi je jo od 1994. godine sastavni dio pravnog
sistema Bosne i Hercegovine. Trenutno u Bosni i Hercegovini postoje dva
odvojena i razli ita sistema lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini koji
se vezuju za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, to zna i
da niti primjena Evropske povelje o lokalnoj samoupravi nije primijenjena
jednako na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Tako Ustav Federacije i
Ustav Republike Srpske na razli it na in definiraju pitanja djelovanja
lokalne samouprave, a osim toga u istim aktima, organiziranje i djelovanje
lokalne samouprave nije dovoljno sistematski odre eno. Prema tome,
osnovni, najtei i najhitniji zadatak koji je pred nama u ovom pogledu jeste
ustavna ili zakonska regulacija lokalne samouprave na nivou drave Bosne i
Hercegovine, koja bi prema evropskoj demokratskoj doktrini o 'tri nivoa
vlasti' moderne demokratske drave poslije posluila kao osnova ure enja
lokalne samouprave (Sadikovi , 2003: par 69). Tek kada bi se lokalna
samouprava utvrdila na pravi na in zapo elo bi reduciranje trenutnog
partikularizma u pravnom i politi kom sistemu Bosne i Hercegovine.

27
2.4. ELEMENTI PREDSJEDNI KOG SISTEMA, ELEMENTI
PARLAMENTARIZMA, POLUPREDSJEDNI KI TIP BOSNA I
HERCEGOVINA KAO SPOSOBNOST KOMPROMISA

ini se da sistem vlasti u Bosni i Hercegovini moemo nazvati

mjeovitim jer sadri elemente razli itih sistema vlasti. Kao jedan od
izraenih elemenata predsjedni kog sistema javlja se injenica da se
Predsjednitvo u Bosni i Hercegovini bira na neposrednim izborima od
strane gra ana (Bosne i Hercegovine). Me utim, Predsjednitvo Bosne i
Hercegovine se sastoji od tri lana i to jednog Bonjaka, jednog Hrvata i
jednog Srbina pri emu prvu dvojicu biraju gra ani Bosne i Hercegovine iz
Federacije Bosne i Hercegovine, a tre eg biraju gra ani Bosne i
Hercegovine iz Republike Srpske, to nam govori da nijednog od lanova
Predsjednitva Bosne i Hercegovine ne biraju svi gra ani, odnosno gra ani
sa cijele teritorije Bosne i Hercegovine. Osim toga, samo pripadnici
konstitutivnih naroda mogu biti izabrani na tu funkciju. Izvrnu vlast na
dravnom nivou vre Predsjednitvo Bosne i Hercegovine i Vije e ministara
Bosne i Hercegovine, koji za svoje djelovanje odgovaraju Parlamentarnoj
skuptini Bosne i Hercegovine, s tim da Predsjednitvo Bosne i Hercegovine
ima pravo da raspusti Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovinom to odgovara parlamentarnom sistemu vlasti.
Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine moemo primijetiti
parlamentarni sistem vlasti u kojem tako er postoji dvoglava izvrna vlast
u smislu postojanja Predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i
Hercegovine, uz koje djeluje i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. U
odnosu na Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednik ima
pravo da raspusti oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
U Republici Srpskoj primjetni su elementi predsjedni kog sistema
obzirom na ustavni poloaj Predsjednika Republike Srpske iji
potpredsjednici nemaju Ustavom Republike Srpske odre ene nadlenosti,
dok je s druge strane, izvrna vlast kao i na dravnom nivou i u Federaciji
Bosne i Hercegovine dvoglava jer se sastoji od Predsjednika i dva
potpredsjednika Republike Srpske i Vlade Republike Srpske.

3. NOSIOCI SUVERENOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Suverenitet (fr. souverainete) vrhovna vlast, neograni ena vlast; potpuna

dravna nezavisnost; neprikosnovenost (Vujaklija, 1980: 880). Suverenost
je vrhovna pravna vlast drave da donosi i provodi zakone unutar odre enog
podru ja i, kao posljedica toga, nezavisnost od vlasti bilo koje druge drave
i jednakost s njom na osnovi me unarodnog prava (Morgentan, 1971: 214).
Suverenitet kao politi ki odnos lebdi iznad legalne i legitimne dravne
vlasti i fakti ke egzistentne mo i koja po definiciji izmi e svakom pravu
(Rodin, 1990: 5). Suverenitet je sposobnost da se odre ena volja predstavi

28
kao ozakonjeno pravo i da se izgledima na prisilu lojalnih i za to
opunomo enih nosilaca dravne mo i u potpunosti provede (ar evi ,
1995: 61). Rije suverenitet ili suverenost potje e od latinske rije i
supremus koja zna i najvii, vrhovni. U najoptijem smislu, ovaj pojam se
upotrebljava za ozna avanje subjekta koji na odre enoj teritoriji ima najviu
i nedjeljivu vlast (Trnka, 2006b: 171). Odre ivanje nosioca suvereniteta u
jednoj dravi je zapravo osnova za uspostavljanje politi kih, pravnih,
ekonomskih, drutvenih odnosa i institucija u toj istoj dravi. I upravo
odre ivanje nosioca suverenosti odre uje i demokrati nost tog istog sistema
odnosa i ure enja.

3.1. NOSIOCI SUVERENOSTI PRIJE DONOENJA DAYTONSKOG

USTAVA

Ukoliko se vratimo na I zasjedanje Zemaljskog antifaisti kog vije a

narodnog oslobo enja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) koje je odrano
25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonji Gradu i Rezoluciju
ZAVNOBiH a kao osnovni dokument tog zasjedanja i Proglas narodima
Bosne i Hercegovine, primijeti emo da se isti e odlu nost naroda Bosne i
Hercegovine da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni
muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena
zajednica u kojoj e biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba,
Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine u estvova e ravnopravno
s ostalim naim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne
Jugoslavije (v. Imamovi , 2006: 170). ZAVNOBiH je dakle, proklamirao
princip narodnog suvereniteta i istakao da narodnooslobodila ki odbori i
ZAVNOBiH dravnu vlast vre u ime naroda (Trnka, 2006b: 83).
Nakon oslobodila ke i antifaisti ke borbe, dravnost Bosne i
Hercegovine nastavljena je u okviru Federativne Narodne Republike
Jugoslavije. 1946. godine Ustavotvorna skuptina Bosne i Hercegovine
usvojila je Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine gdje je u lanu
prvom Ustava ure eno da je Narodna Republika Bosne i Hercegovine
narodna drava republikanskog oblika (Ibrahimagi , 1998: 36). Ovim
Ustavom potvr en je gore navedeni princip narodnog suvereniteta dok su u
odre ivanju dravne suverenosti izme u republika i savezne drave
primijenjena klasi na rjeenja ameri kog i sovjetskog federalizma. Prema
tim rjeenjima, dravna suverenost izvorno pripada federalnim jedinicama.
One odre ene nadlenosti od zajedni kog interesa prenose na saveznu
dravu pri emu ostaje pretpostavka nadlenosti u korist federalnih jedinica
(Trnka, 2006b: 85).
Iz odredbi Ustava nekadanje Socijalisti ke Federativne Republike
Jugoslavije iz 1974. godine u pogledu utvr ivanja nosioca suverenosti,
evidentno je da se radi o kombinaciji dva principa, i to nacionalnom i
klasnom. A obzirom da su odredbe Ustava SFRJ u pogledu nosioca

29
suverenosti preuzimale republike u sastavu SFRJ, situacija je analogna i u
republi kim ustavima. Ustav SRBiH iz 1974. godine zaokruio je reforme
zapo ete amandmanima iz 1972. godine. Posebno je razradio garancije
nacionalne ravnopravnosti uvode i princip razmjerne zastupljenosti naroda i
narodnosti u skuptinama, reguliraju i pitanja jezika i pisma, preciziraju i
individualne slobode i prava na punu nacionalnu ravnopravnost i sl.
(Trnka, 2006b: 88).
1990. godine Skuptina Socijalisti ke Republike Bosne i Hercegovine
usvojila je amandmane na Ustav Socijalisti ke Republike Bosne i
Hercegovine iz 1974. godine. Amandmanom LX lan 1. Republika Bosna i
Hercegovina je definirana kao suverena i nezavisna drava ravnopravnih
gra ana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba i Hrvata i
pripadnika drugih naroda koji u njoj ive to je mala razlika u odnosu na
Ustav iz 1972. godine. Prema ovome tvrdi autor Kasim Trnka, dravna
suverenost koja se izvodi iz gra anske i nacionalne ravnopravnosti tri
konstitutivna naroda i drugih naroda i narodnosti ostaje temeljno odre enje
ustavnog sistema i daljeg razvoja Bosne i Hercegovine (Trnka, 2006b: 89).
Autor Nurko Pobri , pak, navodi da je ustavom zasnovan koncept
narodnog suvereniteta prema kojem cjelokupna dravna vlast polazi od
apstraktnog gra anina dravljanina Republike Bosne i Hercegovine
(Pobri , 2000: 62).
Uskoro je otpo eo proces raspada Jugoslavije, etiri republike su ve
proglasile nezavisnost, nakon toga je otpo eo rat te nije bilo mogu e usvojiti
novi Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Stoga je Predsjednitvo 1993.
godine usvojilo samo pre i eni tekst Ustava Republike Bosne i
Hercegovine koji je ostao na snazi sve do stupanja na snagu Aneksa 4
Daytonskog mirovnog sporazuma Ustava Bosne i Hercegovine.

3.2. NOSIOCI SUVERENOSTI PREMA USTAVU BOSNE I

HERCEGOVINE IZ 1995. GODINE

Bosna i Hercegovina je jedna od est federalnih jedinica bive

Jugoslavije koja se posljednja konstituirala kao drava. Bilo je pokuaja da
se zavri njeno konstituiranje jo 1992. godine, ali to nije uspjelo iz mnogo
razloga. Na tragu zanemarivanja bitnih injenica, a posebno
jednakopravnosti sva tri naroda, dolo je do formiranja separatnih dravnih
tvorevina, a na drugoj strani proglaena je Republika Bosna i Hercegovina
kao samostalna i nezavisna drava. U takvoj pravnoj i politi ki konfuznoj
ustavnoj situaciji umijeala se me unarodna zajednica koja je nastojala da
na e odgovaraju e rjeenje dravnog ure enja koje bi zadovoljilo sva tri
konstitutivna naroda. Kona no je rezultate dao Daytonski mirovni sporazum
kojim je okon an rat, uspostavljen novi model dravnog ure enja i
konstituirana dananja drava Bosna i Hercegovina (Simovi , 2003: par
24). U Zajedni koj izjavi Kontaktne grupe i ministara vanjskih poslova

30
BiH, Hrvatske i SRJ utvr eni su tzv. enevski principi. Njima se potvr uje
dravni suverenitet i teritorijalni integritet, te me unarodni pravni
kontinuitet BiH. Konstatira se da e se ona sastojati od dva entiteta
Federacije BiH i Republike Srpske (ovo je prvi me unarodni dokument u
kojem se konstatira postojanje ovog entiteta) (Trnka 2006b: 103).
Najvaniji aneks Daytonskog mirovnog sporazuma je Aneks 4 u kojem je
sadran Ustav Bosne i Hercegovine. On predstavlja izraz kompromisa
izme u fakti kog stanja ratom podijeljene Bosne i Hercegovine i volje
nacionalnih lidera s polovine protekle decenije ( ukanovi , 2004: 14).
Upravo je u ovom aneksu sadrana bit politi kih reformi Daytonskog
mirovnog sporazuma. U skladu sa novim ustavom Republika Bosna i
Hercegovina nastavila je svoje pravno postojanje pod imenom Bosna i
Hercegovina.

lan I ta ka 3. temeljno i korjenito je primijenio politi ko ure enje zemlje

koja se sada sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske. Ovakva teritorijalna (re)organizacija drave na Bonja ko
Hrvatsku Federaciju i Srpsku Republiku de facto predstavlja radikalno
odstupanje od odre enog dijela suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne
i Hercegovine. De jure, odravanjem ovakvog oblika drave, Daytonski
mirovni sporazum ini entitete odgovornim za vrenje ve ine politi ke mo i
u dravi. Gore navedeni lan ograni ava ovlatenja institucija Bosne i
Hercegovine na vanjsku politiku, vanjsku trgovinu, carine, monetarnu
politiku, kontrolu zra nog prometa. Paragrafi 2, 3 i 5 istog lana garantiraju
obimna politi ka ovlatenja entitetima koji su odgovorni za primjenu zakona
i obrambene poslove (Raidagi , 2002: 151).

Stoga se logi no i postavlja pitanje kako odrediti ko je nosilac

suverenosti u Bosni i Hercegovini? Miljenja su razli ita, ili djelomice
sli na. Op enito, zaklju uje se da postoji utemeljenost drave isklju ivo na
principu suvereniteta konstitutivnih naroda, koji su nezaobilazan faktor u
donoenju svih odluka (Proces ustavnih promjena u BiH, 2006: 58). Treba
napomenuti da su rijetki ustavi u kojima su sadrane odredbe o tome da je
drava iju unutranju organizaciju ure uje taj ustav zapravo suverena
drava jer se svojstvo suvereniteta podrazumijeva samim tim to drava
donosi ustav, odnosno provodi ustavotvornu vlast. Ipak, odredbe o
suverenitetu sadrane su u Ustavu Bosne i Hercegovine gdje u preambuli
izri ito stoji da su upravo na osnovu gore spomenutih enevskih principa
Bonjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima), i
gra ani Bosne i Hercegovine opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni
integritet i politi ku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa
me unarodnim pravom. S druge strane, veoma su rijetki ustavi koji ne
naglaavaju nosioca suvereniteta u dravi.

Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri izri itu odredbu o izvoru i nosiocu

suverene vlasti. Me utim, iz zavrne odredbe preambule i iz cjelokupne

31
 strukture Ustava, moe se sasvim pouzdano zaklju ivati o tome. Ta odredba
preambule glasi: Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa
ostalim, i gra ani Bosne i Hercegovine ovim utvr uju Ustav Bosne i
Hercegovine. Prema svemu ovome, dravna vlast izvorno proizlazi iz:
1. suverenosti gra ana;
2. konstitutivnosti Bonjaka, Hrvata i Srba;
3. poloaja pripadnika ostalih naroda kao i onih koji se ne ele
nacionalno izjanjavati (Trnka, 2006b: 177).

Vidimo da je definicija nosioca suverenosti modificirana u Ustavu BiH

iz 1995. godine, prvenstveno time to je na prvom mjestu istaknut
nacionalni, a tek zatim gra anski princip (Trnka, 2006b: 175). Ustavom
Bosne i Hercegovine pojam apstraktnog gra anina sveden je na bezna ajnu
mjeru i skoro je u potpunosti zamijenjen etnikumom, odnosno etni ki
odre enim ovjekom kao osnovom legitimacije dravne vlasti. Ustav Bosne
i Hercegovine uop e ne konstituira bosansko hercegova ku politi ku
zajednicu (Pobri , 2000: 63). Naime, u postoje em Ustavu bosansko
hercegova ko drutvo, kao pretpostavljeni nosilac suvereniteta, nije
koncipirano kao cjelina nego kao mehani ki zbir tri konstitutivna naroda
koji su, opet, na neki na in projektirani kao nosioci suvereniteta. Dakle,
konstitutivni narodni su koncipirani kao tri zasebne etnonacionalne cjeline
koje, po logici ugra enoj u Ustavu, u perspektivi funkcioniraju kao
odvojeno drutvo sa vlastitim suverenitetom (Primjer BiH odrivi koncepti
ili stranputice me unarodne zajednice?, 2006: 26 i 51).

U Bosni i Hercegovini dominantan je ustavni princip koji se jasno iskazuje u

preambuli Ustava Bosne i Hercegovine 'Bonjaci, Hrvati i Srbi kao
konstitutivni narodi (zajedno sa drugima) i gra ani Bosne i Hercegovine
ovdje odre uju da je Ustav Bosne i Hercegovine kako slijedi', ali i u
njegovom normativnom dijelu kojim se regulira organizacija dravne vlasti,
jer je princip uspostave te organizacije, u osnovi etni ki. Prema Ustavu
Bosne i Hercegovine, nosioci suvereniteta su konstitutivni narodi, kao
etni ke zajednice (Pobri , 2000: 111)

Treba napomenuti i to da u pojedinim vienacionalnim dravama pri

odre ivanju nosioca suvereniteta kombinira se princip suverenosti gra ana
sa principom ravnopravnosti i posebnih kolektivnih prava (Trnka, 2006b:
174). Neki autori smatraju da u Bosni i Hercegovini narodu, kojeg ine svi
dravljani bez obzira na navedene razlike, kao nosiocu suvereniteta pripada
pravo na politi ko samoopredjeljenje, na slobodni izraz politi ke volje
(Baki Mufti , 2003: 26). U ovom kontekstu, veoma je interesantan
Ustav Bosne i Hercegovine koji je uveo kategoriju konstitutivnih naroda. I
ne samo to. Vidimo da raspadom Socijalisti ke Federativne Republike
Jugoslavije nacionalni interes nije izgubio na vanosti u Bosni i
Hercegovini. U ostalim dravama, poput Slovenije, Hrvatske, Srbije,
Makedonije, suverenitet je ustavom svake navedene drave odre en tako da

32
dominira interes dravotvorne nacije ali i demokratski fundamenti drave. U
Bosni i Hercegovini situacija je druga ija obzirom da nijedna nacija ne ini
natpolovi nu ve inu u strukturi stanovnitva i na njen tradicionalni
vienacionalni sastav, u odre ivanju titulara suvereniteta kombiniran je
gra anski i nacionalni princip (Trnka, 2006b: 175). Stanovnitvo Bosne i
Hercegovine nije ni na koji na in bilo uklju eno u donoenje Ustava, ak ni
na posredan na in, zbog ega mu je i Ustav iz Daytona kao oktroiran
duboko stran i takav mora biti. Stoga gra ani u Bosni i Hercegovini moraju
zaista prvo stvoriti elementarne preduvjete za uvelike prizivani ownership,
dakle stjecanje suvereniteta u i nad svojom dravom: preuzeti ustavotvornu
vlast, svoj pouvoir constituant, postati je svjestan, moraju sami useliti
ustavni prostor svoje drave (Ustavna rasprava, pregled dosadanjih
ustavnih rasprava i izazovi za Bosnu i Hercegovinu, 2006: 12 13).

3.3. PRINCIP NARODNE SUVERENOSTI I KONSTITUTIVNOSTI IZ

ANEKSA 4 DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

injenica je da je Bosna i Hercegovina tokom svoje historijske geneze

predstavljala sjecite razli itih kultura, tradicija, religija, ali je isto tako
vidljivo da se unutranja struktura Bosne i Hercegovine, prvenstveno
politi ka organizacija vlasti i teritorijalna podjela nikada nisu zasnivale na
nacionalnom, religijskom, etni kom kriteriju. Ipak je jo za vrijeme I
zasjedanja ZAVNOBiH a naglaena nacionalna ravnopravnost i istaknuta
vrijednost iste. Jo su vije nici ZAVNOBiH a znali da Bosna i
Hercegovina moe postojati samo ukoliko u okviru njenih granica postoji
nacionalna ravnopravnost koja podrazumijeva toleranciju i uvaavanje, a to
je ujedno i osnova za stabilnost postojanja i opstanka Bosne i Hercegovine.
Upravno nam ta ka 5. Rezolucije ZAVNOBiH a govori da narodi Bosne i
Hercegovine kroz svoje jedino politi ko predstavnitvo, ZAVNOBiH, eli
da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i
srpska, i muslimanska, i hrvatska bude slobodna i zbratimljena BiH, u kojoj
e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih njenih naroda odnosno
ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine koja je
njihova zajedni ka i nedjeljiva domovina.
Veoma je bitno da shvatimo da ustavno ure enje Bosne i Hercegovine
po iva na narodnoj suverenosti odnosno suverenosti gra ana,
konstitutivnosti tri naroda i ravnopravnosti ostalih, to je uostalom i vidljivo
iz prethodno navedene preambule Ustava Bosne i Hercegovine. Ustav
Bosne i Hercegovine osim toga, u svom aneksu sadri i petnaest
me unarodnih dokumenata koji garantiraju svim gra anima Bosne i
Hercegovine ostvarivanje prava u pogledu vrenja dravne vlasti to je
osnova za osiguravanje gra anske suverenosti. S druge strane, princip
konstitutivnosti iz aneksa 4 Daytonskog mirovnog sporazuma po iva na
potrebi da se uspostavi nacionalna ravnopravnost te stoga Ustav Bosne i

33
Hercegovine propisuje da konstitutivni narodi suverenost ostvaruju zajedno
sa gra anima i pripadnicima ostalih naroda.
Tako se narodna suverenost u Bosni i Hercegovini ostvaruje primjera
radi, na na in da gra ani Bosne i Hercegovine neposredno biraju poslanike
u Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
Predstavni ki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne
skuptine i op inska vije a u Federaciji Bosne i Hercegovine, Narodnu
skuptinu Republike Srpske, skuptine op ina u Republici Srpskoj. S druge
strane, princip konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini ostvaruju se na osnovu
(1) paritetnog predstavljanja u Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, Domu
naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, Domu naroda
Federacije Bosne i Hercegovine, Vije u naroda Republike Srpske; (2) zatiti
vitalnog nacionalnog interesa u Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalnim
skuptinama, Narodnoj skuptini Republike Srpske, te kada se radi o
Predsjedniku i potpredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske; (3) proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda u
institucijama javne vlasti prema popisu stanovnitva iz 1991. godine a sve
dok se u potpunosti ne provede Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma
(povratak izbjeglih i raseljenih osoba).
Kada se govori o pripadnicima ostalih naroda, odnosno onima koji se
nisu nacionalno izjanjavali (neopredijeljeni) potrebno je vratiti se opet na
preambulu Ustava Bosne i Hercegovine gdje je kategorija ostalih navedena
u smislu da su ravnopravni konstitutivnim narodima, iako u ostvarivanju
principa konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini nisu predstavljeni jer ne
mogu biti birani za lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, za delegata
Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, Predsjednika i
potpredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine, delegate Dom naroda
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednika i potpredsjednike
Republike Srpske, lanove Vije a naroda Republike Srpske itd. Iako je
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini intervenirao u pogledu ovog
pitanja te je nakon toga osigurano u e e ostalih u vije ima naroda u oba
entiteta, ustavnim sudovima entiteta i sl. ipak su ostali u neravnopravnom
poloaju koji im je kao ravnopravnima zagarantiran u Ustavu Bosne i
Hercegovine.

3.4. OSTVARIVANJE PRINCIPA NARODNOG SUVERENITETA I

KONSTITUTIVNOSTI NARODA

Uglavnom se ostvarivanje principa narodnog suvereniteta i

konstitutivnosti naroda vri ili putem neposredne demokracije (neposrednim
vrenjem dravne vlasti i neposrednim odlu ivanjem) ili putem
predstavni ke demokracije (izborom predstavnika koji e ostvarivati
dravnu vlast). Uglavnom se vri kombiniranje ova dva oblika ostvarivanja

34
narodnog suvereniteta. Neposredna demokracija zna i da je cijeli narod
sam neposredno dravni organ i da sam donosi odluke, odnosno vri
dravnu vlast (Luki , 1975: 147). Ona se provodi putem referenduma,
narodne inicijative, peticije. Predstavni ka (posredna) demokracija sastoji
se u tome to se slubena lica koja ine dravne organe shva aju kao
predstavnici naroda, te prema tome dolaze na vlast prema izrazu narodne
volje, putem izbora od strane naroda, tako da je izabrano ono lice koje je
dobilo ve inu glasova na izborima (Luki , 1975: 149). Ona se provodi
putem predstavni kih mandata, imperativnih mandata, politi kih stranaka.
Sa stanovita politi kog sistema, nalazimo se u neto lakoj i
jednostavnijoj situaciji, jer su tu ustavne odredbe i potpunije i izri itije. I
nekoliko relevantnih stavova u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine
ukazuje na odlu uju e, izrazito opredjeljivanje za demokratske institucije
vlasti i pluralisti ko drutvo. To se potvr uje i stavom 2, lana I Ustava
Bosne i Hercegovine koji glasi: Bosna i Hercegovina je demokratska
drava koja funkcionira na principu vladavine prava i na osnovu slobodnih i
demokratskih izbora. Ova ustavna odredba pokazuje da se radi o posrednoj
i predstavni koj demokratiji klasi nog tipa (Dmi i , 2003a par 3).

4. KONSOCIJACIJSKA ILI VE INSKA VLADAVINA

DUBOKA PODIJELJENOST ILI DALJE POVEZIVANJE

Pluralisti ke zajednice se odre uju kao podijeljene etni kim, religijskim,

nacionalnim, jezi nim barijerama koje su popra ene i politi kim podjelama.
Ukoliko poblie pogledamo zajednice koje su pluralisti ke vidimo da se u
takvim zajednicama veoma esto pribjegava politi kom konsenzusu ili
kompromisu odnosno institucionalizaciji nesuglasica, u okviru ega dolazi
do izraaja vladavina naroda koji djeluje u zasebnim interesnim grupama
koje su u suparni kom ili ak takmi arskom odnosu jedna prema drugoj, a
opet stabiliziraju odnose u takvoj zajednici. U pluralisti kim zajednicama
dolazi esto do toga da se ve ina ograni ava na na in da se podrava
decentralizacija dravne vlasti, ve ina se ograni ava a interesi manjina
dolaze do izraaja. Ovakav model moe se nazvati pluralisti ka
demokracija. S druge strane konsocijacijska demokracija vodi prema
suradni kom odnosu zasebnih interesnih grupa a decentralizacija gubi na
zna aju. Stoga lako moemo zaklju iti da su kod konsocijacijske vladavine
prisutni odre eni sastavni dijelovi iste poput podjele vlasti, paritet,
kvalificirana ve ina to podrazumijeva suradnju me u predstavnicima
zasebnih interesnih grupa u pogledu uskla ivanja sloene dravne strukture,
podjele nadlenosti, na ina donoenja odluka i sl. A da bi konsocijacija
mogla da funkcionira prvenstveno mora postojati jednak odnos snaga me u
zasebnim interesnim grupama, elja da se o uva cjelovitost drave i tradicija
konsocijativizma (kakva je primjera radi prisutna u Kraljevini Belgiji). Jer,
ukoliko dolazi do neuskla ivanja interesa u politi kim odnosima ili

35
monopolizacije politi kog odnosa tada ovi prethodno nabrojani elementi ne
dolaze do izraaja. U tom slu aju je konsocijacija pojam kojim se
obiljeavaju dravne zajednice koje su duboko homogene i podijeljene,
interesne grupe koje se vie bave svojim pitanjima i nemaju interesa vezanih
za druge interesne grupe te se putem tenje sa konsocijacijom, ini se, tei
daljoj podjeli a ne povezivanju. S druge strane, ve inski model vladavine u
pluralisti kim drutvima dovodi do sputavanja manjinskih grupa a time
dovodi i do destabiliziranja politi kih odnosa.
U posljednje vrijeme dosta se govori o konsocijaciji u Bosni i
Hercegovini kao modelu kojim bi se drava obrazovala, u smislu regija kao
nacionalnih podru ja pojedinih zajednica u BiH, odnosno metodu
upravljanja razlikama. U skladu s tim, odzvanja da bi Bosna i Hercegovina
trebala da bude ustrojena kao Kraljevina Belgija. Belgija je razli itost
nacionalnih i kulturnih zajednica rijeila, odnosno jo uvijek rjeava
uvo enjem autonomije za pripadnike razli itih zajednica. U Bosni i
Hercegovini konsocijacija kao model ili mogu nost i ne predstavlja problem
koliko dvostruki standardi i dvostruka shva anja modela koje pripadnici
pojedinih naroda ele tuma iti svako na svoj na in. Dok jedni smatraju da je
to demokratski okvir za autonomiju religijske, kulturoloke i etni ke
pripadnosti drugi su na tragu agresivnog stajalita kojim trae podjelu Bosne
i Hercegovine na regije koja bi onda dalje ila prema procesu disolucije.
Ukoliko bi i dolo do konsocijacije u Bosni i Hercegovini ona bi se trebala
temeljiti na prakti nosti, efektivnosti, eti nosti, prije svega me uzavisnosti i
privrenosti. Ipak, Bosna i Hercegovina je oduvijek bila sjecite kultura,
religija, oduvijek je Bosna i Hercegovina most izme u istoka i zapada. I
upravo injenica da Bosna i Hercegovina nema tri razli ita jezika kao
Belgija, da su pripadnici konstitutivnih i ostalih naroda snano disperzirani
na podru ju Bosne i Hercegovine i nisu homogeni kao pripadnici pojedinih
zajednica u Belgiji, ne ini mogu im primjenu ovakvog modela odnosno
metoda sporazumne podjele. O ovome nam svjedo i i autor azim
Sadikovi :

Objanjenje za relativno jedinstveno ure enje drave tokom stolje a, moe

se uz ostalo objasniti injenicom da su u Bosni i Hercegovini uvijek postojali
ne grupirani etniciteti, kao to je to slu aj sa panjolskom, vicarskoj,
Belgijom, i drugim sli nim dravama nego etniciteti koji su bili
disperzirani na cijeloj teritoriji drave. Do velikih promjena u ovom pogledu
dolo je tokom rata koji je vo en protiv Bosne i Hercegovine 1992 1995.
godine (Sadikovi , 2003: par 60).

Stoga je upravo nedostatak konsenzusa o politi kom sistemu drave

Bosne i Hercegovine rezultat nesuglasnosti elita/vo a konstitutivnih naroda
kao i nedostatak uvjerenja tih istih elita/vo a da je o uvanje postoje eg
ustavnog, politi kog, pravnog sistema neophodno i poeljno.

36
5. KONSTITUTIVNOST/KONSTITUENTNOST
HOMOGENOST I HETEROGENOST

Ukoliko pogledamo vienacionalnost evropskih ali i drava izvan

Evrope, primijeti emo da je u velikom broju slu ajeva dominantna bila
uvijek jedna nacija/narod. Tako su u Njema koj uvijek dominirali Nijemci,
u Francuskoj Francuzi itd. Pitanje konstitutivnosti naroda je upravo iz tog
razloga uvijek stajalo po strani i veoma mali broj nau nih i stru nih radova
je napisano upravo na tu temu. Sintagma konstitutivnost naroda nije toliko
poznata u komparativnom pravu. Konstitutivnost kao politi ko pravni
pojam i kao kontinuirani proces u funkcioniranju politi kog sistema je
izvedena kategorija narodne suverenosti i jedino na takav na in ima
demokratski karakter (Nekovi , 2006: 165). U dosadanjem ustavnom
razvoju Bosne i Hercegovine i Federativne Jugoslavije ovaj termin je
upotrebljavan u politi koj nauci i praksi, ali nije koriten kao ustavna
kategorija (Trnka, 2006b: 177).

Termin 'konstitucija' derivira od latinske rije i constitutio, to zna i uredba,

ustroj, ustrojstvo. Rije constitutus zna i 'sazdan'. Termin 'konstitutivan' bi
se, u duhu naeg (B/H/S) jezika, mogao prevesti sa 'tvoran' ili 'tvoriteljski' ili
deskriptivno 'onaj koji neto tvori, ini'. Tako bi 'konstitutivni narodi' jedne
dravne zajednice bili oni koji je tvore, odnosno od kojih je socijalna
supstanca te drave 'sazdana' (Seizovi , 2008a: 9).

Neki autori prave razliku izme u termina konstitutivni7 i konstituentni8 u

smislu da se u prvom slu aju radi o ustavotvornom, dravotvornom narodu,
odnosno onom bez kojeg se ne moe donijeti ili promijeniti ustav, dok se u
drugom slu aju, prvenstveno socijalno politi kom smislu, radi o narodu
koji je osnovni sastavni dio nekog drutva ili drave (Trnka, 2000a: 50).
Pojam konstitutivnosti pojavljuje se u Miljenju 2 Arbitrane komisije
Evropske zajednice a isti pojam koristio se i u mirovnim planovima za
Bosnu i Hercegovinu (Cutillerov plan, VanceOwenov plan, Owen
Stoltenbergov plan, Plan Kontaktgrupe) te u okviru Washingtonskog
sporazuma kada se prvi put odre uje kao ustavna kategorija, odnosno u
Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine, a onda i u okviru
Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odnosno u okviru
Ustava Bosne i Hercegovine iz 1995. godine.

Konstitutivnost naroda je kolektivno pravo ue od suverenosti, ali ire od

individualnog prava na nacionalni identitet. Konstitutivnost nema kao
konzekvencu pravo na samoopredjeljenje niti pravo na odcjepljenje. Nijedan
narod svoju konstitutivnost ne ostvaruje nezavisno od ostalih naroda koji

7
Eng. constitutive (osnovni, bitan); (English Croatian or Serbian Dictionary, 1986).
8
Fr. constituent (sastavni dio, u sastavnom dijelu); (Francusko hrvatski, hrvatsko francuski
rje nik, 2004).

37
 imaju ista prava. Konstitutivnost podrazumijeva uzajamno pravo sva tri
naroda da odre uju ustavno ure enje (zajedno sa gra anima i ostalim) i da
koriste sve mehanizme za ostvarivanje i zatitu nacionalne ravnopravnosti
(Trnka, 2006b: 178).

Konstitutivnost ili dravotvornost jednog naroda proisti e iz injenice da

taj narod, sam ili sa nekim drugim narodom formira (konstituira) dravu.
(Kuzmanovi , 2005a: 53). Prema Daytonskom sporazumu sva tri naroda u
BiH su konstitutivna. Pritom, u isto vrijeme niti jedan narod nije
konstitutivan, odnosno dravotvoran na cijeloj teritoriji BiH (kao to je to
bio slu aj sa ranijim ustavima). Narodi su konstitutivni na polovini zemlje, a
na drugoj su polovini gra ani drugog reda, ak mnogo ispod statusa
nacionalnih manjina (Duvnjak, 2004: 7). Me utim, ukupna politi ka
struktura u Bosni i Hercegovini zasnovana je na dijametralno suprotnom
principu principu ekskluzivnog etni kog predstavljanja samo tri
'konstitutivna naroda' na tetu prava pojedinca (Seizovi , 2008a: 11). Tako
trenutna ustavna struktura predstavlja poseban pravni okvir za
diskriminaciju: sistem vlasti u dravi konstruiran je tako da osigura politi ku
participaciju 'konstitutivnih naroda', marginaliziraju i ostale gra ane BiH
(one 'nekonstitutivne') (Seizovi , 2008a: 7). U tom smislu konstitutivni
narodi su zati eni na osnovu njihove pripadnosti, dok kada se radi o onima
koji ne pripadaju niti Bonjacima, niti Srbima, niti Hrvatima (kao
konstitutivnima) ili ak onima koji ne koriste pravo da se poistovjete sa
jednim od konstitutivnih naroda, vidimo da nemaju nikakvu ustavnu zatitu.
Pritom, konstitutivnost u Bosni i Hercegovini izravno predstavlja
diskriminaciju ostalih i gra ana u odnosu na konstitutivne.

Etni ki kriterij onemogu ava diobu politi ke, socijalne i ekonomske mo i

pod jednakim uslovima unutar gra anskog (civilnog) drutva, favoriziraju i
u politi koj participaciji domenu zatite ljudskih prava etni ke grupe na tetu
gra ana kao pojedinca. Ovaj koncept omogu ava da konstitutivni narodi
me u sobom raspore uju i dijele gotovo svu vlast i mo u dravi,
spre avaju i primjenu jednakog tretmana za sve gra ane (Seizovi , 2008a:
7).

Treba shvatiti da ak i pripadnost jednom od konstitutivnih naroda

(Bonjaka, Hrvata ili Srba) ne treba shvatiti kao pripadnost odre enom
dijelu teritorija Bosne i Hercegovine i to Bonjaka i Hrvata Federaciji Bosne
i Hercegovine i Srba Republici Srpskoj kako se esto zna initi, jer je
ustavna pretpostavka da se pripadnost jednom od konstitutivnih naroda ne
povezuje samo sa odre enim dijelom teritorija nego se odre uje u odnosu na
cjelovitu teritoriju Bosne i Hercegovine. No ini se da u Bosni i Hercegovini
postoji paradoks jer teritorijalna povezanost sa jednim konstitutivnom
narodom moe postojati samo onda kada tu teritoriju naseljava samo jedan
konstitutivni narod.

38
 Istina je da se u Ustavu BiH, koji je najkra i ustav na svijetu,
konstitutivnost naroda propisuje kao princip i norma samo u preambuli, ali
je istina i to da su konzekvence ovog principa razvijene i u drugim ustavnim
odredbama Ustava (Trnka, 2000a: 45). Te ustavne odredbe su sljede e:
lan I ta ka 2. (odnosi se na obavezu primjene demokratskih principa u
izgradnji i funkcioniranju svih organa u zemlji); lan I ta ka 4. (odnosi se na
ustavne garancije individualnih sloboda i prava, uklju uju i i ona koja
proizlaze iz nacionalne i vjerske pripadnosti kao to su sloboda misli,
savjesti i vjeroispovijesti, sloboda izraavanja, pravo na imovinu, pravo na
slobodu kretanja i prebivalita); lan II ta ka 4. (odnosi se na zabranu
diskriminacije po osnovu nacionalne, vjerske i druge pripadnosti ili li nog
svojstva); lan II ta ka 5. (odnosi se na prava izbjeglica i raseljenih lica na
povratak i imovinu); lan II ta ka 6. (odnosi se na obavezu svih organa i
institucija u Bosni i Hercegovini, uklju uju i i entitete, da provode
zagarantirana ljudska prava); lan III ta ka 2.c. (odnosi se na to da su entiteti
duni da osiguraju pravnu sigurnost i punu zatitu lica na svojoj teritoriji) i
lan III ta ka 3.b. (odnosi se na nadre enost Ustava Bosne i Hercegovine
ustavima entiteta i svim drugim propisima u zemlji). Naravno da se radi
samo o glavnoj sadrini navedenih odredbi, ali ak i ovako primjetno je da
postoji manjkavost njihove primjene.
I na kraju, treba imati na umu da je pitanje konstitutivnosti naroda
neodvojivo od pitanja nacionalnog interesa u Bosni i Hercegovini iako se
esto i vrlo pogreno shva a kako je smisao postojanja konstitutivnosti
zapravo u cilju zatite nacionalnog interesa konstitutivnih naroda ili ak
zatite nacionalnih interesa jednog konstitutivnog naroda naspram drugih.

6. VANOST ODRE IVANJA PRIRODE POLITI KOG SISTEMA

U BOSNI I HERCEGOVINI

Historijska geneza srednjeg nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini pokazuje da

kroz itavu historiju u Bosni i Hercegovini nije postojala struktura vlasti
koja se konstituirala na nacionalnom ili etni kom principu te povezana sa
nacionalnim teritorijima. Me utim, tokom rata, kroz mirovni proces nastao
je kompromis izme u relevantnih subjekata ovog perioda (Republika Bosna
i Hercegovina, Republika Hrvatska i SR Jugoslavija), a uz to je i ameri ka
administracija igrala odlu uju u ulogu za vrijeme Daytonskih mirovnih
pregovora. Nastao je novi model dravnog ure enja kojim je uspostavljena
dananja Bosna i Hercegovina, ali je taj novonastali pravni i politi ki sistem
rezultat neprincipijelnih kompromisa u kojem su odlu uju i bili nacionalni
interesi. Formirana je demokratska, sloena i decentralizirana drava Bosna
i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske) i tri konstitutivna naroda. Republika Bosna i
Hercegovina je nastavila svoj kontinuitet pod imenom Bosna i
Hercegovina. Time je Bosna i Hercegovina nastavila svoj ivot kao cjelovita

39
suverena i nezavisna drava, sa o uvanim me unarodnopravnim
subjektivitetom u odnosima sa drugim dravama i lanstvom u
me unarodnim organizacijama (Ibrahimagi , 1998: 53). Naziv 'Republika'
u prijanjem imenu ozna ava oblik vladavine. Taj oblik nije se promijenio, i
dalje je ostao republikanski (Trnka, 2006b: 248). Ali je o igledno je da je
Bosna i Hercegovina od unitarne drave postala drava sa sloenim
dravnim ure enjem, sa nekim federalnim ali i konfederalnim obiljejima. A
stoji i tvrdnja da je Ustav Federacije zapravo doprinio tome da je u
potpunosti naputen princip gra anskog i utvr en princip etni kog ure enja
Bosne i Hercegovine (Pobri , 2000: 60). Bosna i Hercegovina je od
jednostavne postala drava sa veoma sloenim dravnim ure enjem, sa
dominantnim federalnim karakteristikama, ali i sa nekoliko njih koje su
svojstvene konfederacijama (npr. u periodu nakon rata postojale su tri vojski
koje su reformom postale jedna, mogu nost veta kod odlu ivanja u
Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine). Bosna i Hercegovina nije
mogla da izbjegne op u tendenciju ja anja savezne drave nautrb
nadlenosti drava lanica, u slu aju Bosne i Hercegovine entiteta. Ovo
posebno zbog injenice da liberalna drava insistira na kretanju roba,
kapitala te da jedinstven ekonomski sistem ne trpi partikularizam. Upravo
iskustvo u vicarskoj pokazuje da su kantoni shvatili da je isplatnije da se
odre ene funkcije povjere saveznoj dravi jer je tako jeftinije. Od unutranje
transformacije Bosne i Hercegovine putem Daytonskog mirovnog
sporazuma do danas postoje razli ita shva anja njenog dravnog ure enja i
politi kog sistema, koja se kre u od onih prema kojima je Bosna i
Hercegovina jednostavna/unitarna decentralizirana drava do onih prema
kojima je rije o nekoj vrsti realne unije sa vrlo izraenim konfederalnim
elementima itd. Bosna i Hercegovina nije niti klasi na federacija jer entiteti
nemaju status drave a pojam granice vezuje se za pojam drave dok se za
entitete vezuje me uentitetska linija razgrani enja. Ustav Bosne i
Hercegovine na elno ne izraava stav o prihva anju principa podjele ili
principa jedinstva vlasti. Upravo analiziranjem ustavnih odredaba dolazimo
do zaklju ka da se radi o jednoj posebnoj vrsti modela podjele vlasti koja
nije poznata u komparativnoj ustavnosti. U osnovi je prihva ena podjela
vlasti na izvrnu, sudsku i zakonodavnu, iako je teko zaklju iti o kojem se
modelu organizacije vlasti radi u Bosni i Hercegovini. Stoga je veoma bitno
da se osvrnemo na ustavno teorijska i komparativna rjeenja u
pluralisti kim drutvima i predstavni kim demokracijama pri emu treba
posebno izdvojiti model Belgije i vicarske. Ve ina kritika Daytonskog
mirovnog sporazuma odnosi se na destruktivne posljedice insistiranja na
etni kim kvalifikacijama pripadnosti klju nim institucijama i etniciziranom
procesu donoenja odluka u istim (Burg i Shoup, 1999: 371). Jer, prvo,
ustav treba da bude pravedna procedura koja zadovoljava zahtjeve jednake
slobode; i drugo, on treba da bude oblikovan tako da e od svih izvedivih
pravednih ure enja, on vjerojatnije od bilo kog drugog imati za rezultat
pravedan i djelotvoran sistem zakonodavstva (Rols, 1998: 209). Moe se

40
re i da se stepen razvoja i vrijednosti principa ustavnosti mjeri upravo po
stupnju priznavanja, garantiranja, i oivotvoravanja osnovnih demokratskih
prava i sloboda ovjeka i gra anina (Mijanovi , 2000: 2 3). Tako bi
legitimitet javne vlasti u Bosni i Hercegovini trebao da proizlazi iz:
efikasnog sistema ostvarivanja i zatite standarda ljudskih prava; principa
ostvarivanja narodnog suvereniteta kao mjesta ishodita i opravdanja javne
vlasti u Bosni i Hercegovini; vertikalne strukture dravne vlasti sa dravnim
nivoom koji bi imao uobi ajeni kapacitet za demokratske zemlje;
organizacije dravne vlasti na svim nivoima (zakonodavna, izvrna i sudska
vlast sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine ija bi pozicija bila
uskla ena sa evropskom praksom) dok bi legalitet javne vlasti u Bosni i
Hercegovini trebao bi da proizlazi iz: ustavnosti i zakonitosti; parlamentarne
kontrole izvrne vlasti, sudske kontrole javne uprave itd.; uloge civilnog
drutva u kontroli javne vlasti i ostvarivanju i zatiti ljudskih sloboda i
prava.

41
LITERATURA
Baki -Mufti , Jasna (2003). Politi ka prava i Daytonski ustav u BiH/izborni sistem, Osam
godina daytonske BiH: nove vizije za Bosnu i Hercegovinu, Zbornik radova i zaklju ci s
alternativne konferencije, Sarajevo.
Bai , Nedad (2004). Pravni i politi ki sistem Evropske unije, Biha .
Bili i , Mijo (2007). Model politi kog sustava, Informatologia, 40/2, Rijeka.
Burg, Steven/ Shoup, Paul (1999). The War in Bosnia & Herzegovina, New York: Armonk.
Constitution of Bosnia & Herzegovina, Anex 4, Framework Peace Agreement for Bosnia &
Herzegovina, December 14th 1995, Dayton/Paris, preuzeto 22. maja 2008. godine sa
http://www.oscebih.org/overview/gfap/bos/default.asp.
Dautbai , Ismet (1997). Pitanje protektorata u Bosni i Hercegovini, Godinjak Pravnog
fakulteta u Sarajevu, Sarajevo.
Dmi i , Mile (2003). Ustavnopravni osnov funkcionisanja Bosne i Hercegovine na osnovu
slobodnih i demokratskih izbora, preuzeto 24. decembra 2008. godine sa
http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/dr_mile_dmicic.doc.
Kuzmanovi , Rajko. (2005). Ustavnopravni poloaj Republike Srpske u okviru Bosne i
Hercegovine, Banja Luka: ANURS.
Dmi i , Mile (2007). Federalni elementi ustavnopravnog ure enja Bosne i Hercegovine kao
sloene drave, Godinjak Pravnog fakulteta u Banja Luci, br. XXVII XXVIII, Banja
Luka.
Duvnjak, Nedad (2004). Ogledi o dejtonskoj Bosni, Sarajevo.
or evi , Jovan (1985). Politi ki sistem, prilog nauci o oveku i samoupravljanju, Beograd:
Savremena administracija.
ukanovi , Dragan (2004). Izmjene ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine inicijative i
mogu nosti, Me unarodni problemi, vol. LVI br. 2 3, Beograd.
English Croatian or Serbian Dictionary. (1986). Zagreb: kolska knjiga.
Francusko hrvatski, hrvatsko francuski rje nik. (2004). Zagreb: Mozaik knjiga.
Grupa autora (2006). Analiza izvjetavanja u tampanim medijima, komparativna analiza teksta
Ustava i prijedloga izmjena teksta, analiza me unarodnih standarda, analiza stavova
pravnih profesionalaca u obih: Proces ustavnih promjena u BiH, Sarajevo: Centar za
ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
Grupa autora (2006). Ustavna rasprava, Pregled dosadanjih ustavnih rasprava i izazovi za
Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Friedrich Ebert Stiftung, Konrad Adenauer Stiftung,
Friedrich Naumann Stiftung, Heinrich Boell Stiftung.
Grupa autora (2007). Primjer BiH odrivi koncept ili stranputice me unarodne zajednice?
Sarajevo: Fondacija Heinrich Boell.
Hattich, Manfred (1980). Grundbegriffe der Politikwissenschaft, Darmstadt.
Heywood, Andrew (2002). Politics, New York: Palgrave.
Ibrahimagi , Omer (1998). Dravno pravni razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Vije e
kongresa bonja kih intelektualaca.
Imamovi , Mustafa (2006). Osnove upravno politi kog razvitka i dravno pravnog poloaja
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Kuzmanovi , Rajko (2002). Ustavno pravo, Banja Luka.
Kuzmanovi , Rajko (2004). Eseji o ustavnosti i zakonitosti, Banja Luka.
Luki , Radomir/Kouti , Branko (1975). Uvod u pravo, Beograd.
Mijanovi , Gao (2000). Kontrola ustavnosti zakona, Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u
Srpskom Sarajevu.
Morgentan, Hans (1946 1971). Suverenost (hrestomatija politi kih znanosti), Zagreb.
Nekovi , Radomir (2006). Konstitutivnosti kao realni izraz suverenosti naroda, Srpska pravna
misao, no. 1 4, Banja Luka.
Pobri , Nurko (2000). Ustavno pravo, Mostar.
Raidagi , Eref Kenan (2002). Conflict Resolution Theories in Practice: Cases of Bosnia and
Lebanon Examined, Sarajevo: Rabic.
Rodin, Davor (1990). Suverenitet parlamentarne demokratske republike, Zagreb.
Rols, Don (1998). Teorija pravde, Podgorica: CID.

42
Sadikovi , azim (2003). Za dravu novog stolje a, preuzeto 03. septembra 2008. godine sa
http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/prof_dr_cazim_sadikovic.doc.
Seizovi , Zarije (2008). Konstitutivni narodi i ustavne promjene/Constituent Peoples and
Constitutional Changes, Sarajevo.
Seizovi , Zarije (2008). Me unarodno javno pravo zbirka eseja, Zenica.
Simovi , Miodrag (2003). Ustavnopravni osnov vladavine prava u Bosni i Hercegovini kroz
funkcionisanje ustavnih institucija, preuzeto 24. decembra 2008. godine sa
http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/prof_dr_miodrag_simovic.doc.
Sokol, Smiljko/Smerdel, Branko (1998). Ustavno pravo, Zagreb: Informator.
ar evi , Edin (1995). Suverenitet pojam i modeli, Pravna misao, no. 7 12.
olaja, Milo (2006). Balkan u transatlantskoj pukotini, Banja Luka: CIR.
Trnka, Kasim (2000). Konstitutivnost naroda, Sarajevo: Vije e kongresa bonja kih
intelektualaca.
Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo, Sarajevo.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br.
1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/94, 20/04, 33/04, 72/05, 71/05.
Ustav Republike Srpske, Slubeni glasnik Republike Srpske br. 3/92, 6/92, 8/92, 15/92, 19/92,
150/02, 22/05.
Viskovi , Nikola (1996). Drava i pravo, Sarajevo.
Vujaklija, Milan (1980). Leksikon stranih re i i izraza, Beograd: Prosveta.

43
DAYTONSKI SPORAZUM ZA
BOSNU I HERCEGOVINU
Thorsten Gromes9

Saetak
Prilog skicira rat vo en za Republiku Bosnu i Hercegovinu i prikazuje
sklapanje mirovnog sporazuma u Daytonu. Analizira najzna ajnije sadraje
odredbi Daytonskog sporazuma i pokazuje da njegove odredbe po pitanju
demokratizacije, povratka izbjeglica i prognanika i procesuiranja ratnih
zlo ina nadmauju tadanje odnose mo i. Prilog opisuje implementaciju
centralnih sadraja mirovnog sporazuma koji e i sljede ih godina
odre ivati politi ki diskurs u Bosni i Hercegovini.

Klju ne rije i: postizanje, sadraji i primjena Daytonskog sporazuma

1. UVOD

Mjerodavni politi ari pristaju na pregovorom isposlovan kraj rata samo

onda kada o ekuju da oni sami i njihova strana u sukobu ne e loije pro i
nego u slu aju nastavka rata. Sklapanjem mira zara ene strane priznaju da
neprijatelju nisu mogli nametnuti svoje centralne vizije. Mirovnim
sporazumom zara ene strane ne kapituliraju, ve sklapaju kompromis. Iz tog
razloga u mirovnim sporazumima, kojima se ratovi uistinu okon avaju,
uvijek se ogleda data podjela mo i izme u sukobljenih strana. Nadalje,
takva sklapanja mira reflektiraju odnose mo i unutar razli itih zara enih
strana. Potpis politi ara na sporazumu samo onda ozna ava kraj borbama
kada on zaista ima kontrolu nad naoruanim snagama svoje strane u sukobu.
Stoga isklju ivo oni koji imaju vojnu mo mogu zaklju iti mir, a ne
predstavnici opozicije. U mnogim slu ajevima upravo oni politi ari, koji su
bili odgovorni za eskalaciju rata, pa ak i za ratne zlo ine, dogovaraju
mirovni sporazum. Stoga se zaklju enja mira esto kritikuju kao
nepravedna. Mo , kalkulacije i vlastiti interes roditelji su mirovnog
sporazuma, a ne ljubav prema blinjem i pravednost. Ako to uzmemo u
obzir, poneko zgraavanje nad odredbama Daytonskog sporazuma ustupa
mjesto iznena enju da on u nekim aspektima nadilazi odnose mo i koji su
postojali u trenutku zaklju enja mira.
Ovaj prilog najprije skicira sukob za Republiku Bosnu i Hercegovinu,
potom analizira postizanje zaklju enja mira i prezentira najbitnije odredbe
Daytonskog sporazuma. Prilog razmatra odabrane aspekte implementacije i

9
Prevod sa njema kog: Lea Taji .

44
prognosticira da e Daytonski sporazum i narednih godina obiljeiti politiku
u Bosni i Hercegovini.

2. RAT ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

Od ratova koji su se desili kao posljedica raspada Jugoslavije, rat za

Republiku Bosnu i Hercegovinu bio je sa trajanjem od tri i pol godine
najdui rat i rat sa najve im brojem rtava, sa otprilike 100.000 mrtvih10.
Radilo se o tripolarnom sukobu u kojem su pojednostavljeno re eno
Bonjaci, Srbi i Hrvati bili suprotstavljene strane. Prilikom posljednjeg
popisa stanovnitva 1991. godine 44 procenta gra ana izjasnilo se kao
Muslimani, dok su poslije preferirali naziv Bonjaci. 31 procenat izjasnilo se
kao Srbi i 17 procenata kao Hrvati. Ostatak se smatrao Jugoslavenima,
pripadao je malim manjinama ili se nije htio definisati na etni koj osnovi
(Tomi /Herceg 1998, 410416). Predmet konflikta prije rata bilo je pitanje
da li se Socijalisti ka Republika Bosna i Hercegovina treba odcijepiti od
Jugoslavije. Velika ve ina Bonjaka i Hrvata forsirala je nezavisnost od
Jugoslavije, dok je ve ina Srba glasala protiv secesije. Ovo pitanje je dolo
pored ostalog do izraaja u Referendumu o nezavisnosti 1. marta 1992.
godine. Nakon to su Bonjaci i Hrvati odvojili federalnu jedinicu pod
imenom Republika Bosna i Hercegovina od Jugoslavije, dolo je do
promjene predmeta konflikta. U ratu se radilo prije svega o tome dali e
nova drava ostati u svojim me unarodno priznatim granicama (Burg/Shoup
1999; Calic 1996; Woodward 1995).
Ve ina Bonjaka se borila za o uvanje Republike Bosne i Hercegovine
na njenoj me unarodno priznatoj teritoriji, pri aju i o multietni koj dravi,
koja bi njima kao broj ano najve oj grupi obezbijedila dominantnu poziciju.
Ve ina Srba podravala je namjeru da se odvoje podru ja koja su bila
pod kontrolom srpskih trupa, da bi se ona u datom slu aju spojila sa Srbijom
i podru jima u Hrvatskoj koja su tada bila pod srpskom kontrolom. Savezna
Republika Jugoslavija, kojom je tada vladao Slobodan Miloevi , ve inu
vremena otvoreno je podravala bosansko-hercegova ke Srbe vojnim i
diplomatskim sredstvima.
Hrvati su na po etku imali vodstvo koje se zalagalo za nepodijeljenu
Republiku Bosnu i Hercegovinu, no koje se opiralo bonja koj dominaciji.
Kasnije se radikalni blok probio na vrh i pokuao da odvoji podru ja
Republike Bosne i Hercegovine koja su bila pod kontrolom hrvatskih trupa
da bi ih pripojio Hrvatskoj. Ta politika dovela je do bonja ko-hrvatskog
rata od prolje a 1993. godine do po etka 1994. godine. Hrvatska je slala
novac, oruje i trupe.

10 Vidi studije Istraiva ko-dokumentacionog centra Sarajevo: www.idc.org.ba/presentation

/index.htm.

45
 Zemlja se raspala u vie zona vladavine: institucije Republike Bosne i
Hercegovine mogle su si osigurati djelovanje i autoritet samo u dijelovima
teritorije drave. Na teritoriji koja je bila pod kontrolom srpskih trupa
postojala je me unarodno nepriznata paradravna tvorevina Republika
Srpska, dok je njen hrvatski pandan egzistirao pod nazivom Republika
Herceg-Bosna.
Pitanje da li se u ovom ratu radilo o gra anskom ili me udravnom ratu
polarizovalo je miljenja i dugo nakon rata. U jednoj anketi deset godina
nakon zavretka rata, 95 procenata ispitanih Bonjaka i 73 procenata Hrvata
okarakterisalo je rat kao agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, dok je
skoro 84 procenata Srba govorilo o gra anskom ratu (Kosti 2007, 320).
injeni no se radilo s jedne strane o me udravnom ratu, s obzirom da su
ostatak Jugoslavije i dio vremena i Hrvatska vodile rat protiv Republike
Bosne i Hercegovine. S druge strane vladao je rat izme u bonja kih,
srpskih i hrvatskih gra ana Republike Bosne i Hercegovine.

3. POSTIZANJE DAYTONSKOG SPORAZUMA

Vie mirovnih planova je propalo zbog toga to oni najmanje jednoj od

sukobljenih strana predvi eni mir nisu inili bar u istoj mjeri atraktivnim
kao nastavak rata. Na po etku rata prijedlozi Josa Cutilheiroa su promaili
svoj cilj; isto se desilo 1993. godine sa mirovnim planom Cyrusa Vancea i
Davida Owena, i kasnije sa Owenovim i Thorvald Stoltenbergovim
modelom. 1994. godine plan kontaktne grupe nije mogao okon ati rat
(Giersch 1998; Owen 1996).
U prvim mjesecima rata, srpske trupe, opremljene orujem iz inventara
Jugoslavenske narodne armije, stavile su vie od dvije tre ine teritorije
Republike Bosne i Hercegovine pod svoju kontrolu. Mirovni planovi su
predvi ali da Srbi vrate dosta tih podru ja, me utim u njima je nedovoljno
bila odraena raspodjela mo i me u sukobljenim stranama. Ponu eni
politi ki ustupci pokazali su se premalim da bi kalkulacije srpskog
rukovodstva prevagnule u pravcu zaklju enja mira. Istovremeno je
internacionalni pritisak na Srbe i dalje bio preslab, da bi se kompenzirala
diskrepancija izme u date vojne situacije i eljenog teritorijalnog rjeenja.
Slab pritisak bio je rezultat neslonosti izme u najbitnijih eksternih aktera:
SAD-a, Rusije, Njema ke, Francuske i Velike Britanije.
Ipak je uspjelo svima zajedno na elu sa SAD-om da posreduju
sklapanje posebnog mira izme u Bonjaka i Hrvata 1. marta 1994. godine.
Washingtonskim sporazumom (1994.) ove dvije sukobljene strane
dogovorile su osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine, koja bi se sastojala
od kantona. S obzirom da je Federacija bila ograni ena na podru ja sa
bonja kom ili hrvatskom ve inom, za kasnije mirovne razgovore ostalo je
otvoreno u kojem odnosu bi ona stajala naspram podru ja koja su pod
kontrolom srpskih trupa.

46
 Mirovni sporazum iz Daytona uslijedio je nakon zra nih napada NATO-
vih snaga na srpske poloaje krajem 1995. godine. Me utim, greka bi bila
pomisliti da je sklapanje mira isklju ivo posljedica tog bombardovanja.
Zra ni napadi NATO-vih snaga igrali su ulogu utoliko to su bonja kim i
hrvatskim trupama olakali preuzimanje podru ja koja je srpska vojska
drala pod kontrolom. Olakavaju u okolnost za tu ofenzivu predstavljala je
i injenica da je vlada Hrvatske u maju i augustu 1995. godine zapadnu
Slavoniju i Krajinu oslobodila kontrole srpskih separatista. Tako er i
osvajanje zati enih zona Srebrenice i epe od strane srpskih trupa pokazalo
se zna ajnim. Masakar u Srebrenici, koji je Me unarodni sud okarakterisao
kao genocid (International Court of Justice 2007), izazvao je ve u odlu nost
eksternih aktera. Ma koliko cini no zvu alo, pad zati enih zona iao je u
prilog mirovnom planu koji je u kona nici doveo do Daytonskog
sporazuma, jer je njime pojednostavljena etni ka i vojna zemljina karta i
time i pregovori o teritorijalnoj podjeli zemlje na dva dijela (UN Secretary-
General 1999, 108). Za postizanje mirovnog sporazuma su najzad i njegove
odredbe igrale zna ajnu ulogu. Sporazum nije u potpunosti ostvario
centralne ciljeve niti jedne strane, on je sadravao dalekosene ustupke svim
sukobljenim stranama.
Nedvojbeno je do zaklju enja mirovnog sporazuma dolo uz veliko
u e e eksternih aktera, koji nisu samo koristili snagu oruja i politi ki
pritisak, ve su i sukobljenim stranama obe ali pomo za obnovu i dali im
druge poticaje. S obzirom da su vanjske sile masivno utjecale na procjenu
gubitaka i koristi sukobljenih strana, inilo se u najmanju ruku neizvjesnim
u kojoj mjeri e zava ene strane ispuniti postignute dogovore sporazuma,
ako bi eksterni akteri okrenuli glavu od Bosne i Hercegovine.
Generalno gledaju i, izgledi za primjenu zaklju enog mira u zna ajnoj
mjeri ovise o tome ko je bio uklju en u njegovo pregovaranje. Dupli
karakter sukoba za Republiku Bosnu i Hercegovinu kao unutardravni i
me udravni rat ogleda se i u injenici da su u Daytonu bile zastupljene
Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika
Jugoslavija. Bosanskohercegova ka delegacija obuhvatala je pored
bonja kih politi ara Alije Izetbegovi a, Harisa Silajdi a i Muhameda
a irbegovi a i preteno umjerene bosanskohercegova ke Hrvate Kreimira
Zubaka i Jadranka Prli a. Radikalniji Hrvati nisu bili zastupljeni u
bosansko-hercegova koj delegaciji. Bosanskohercegova ki Srbi u Daytonu
nisu imali vlastitu delegaciju, ve su sa Mom ilom Krajinikom, Nikolom
Koljevi em i Aleksom Buhom imali tri od ukupno est lanova zajedni ke
delegacije sa Jugoslavijom. Kao optuenici Me unarodnog tribunala za
ratne zlo ine u bivoj Jugoslaviji, Radovan Karadi i Ratko Mladi nisu
mogli putovati u SAD. Bosanskohercegova ki Srbi su gotovo bili isklju eni
iz stvarnih pregovora. Miloevi ih nije obavjetavao o razgovorima, i
samovoljno je napravio ustupke kao to su predaja dijelova Sarajeva
Federaciji. Prilikom kona nog glasanja o mirovnom sporazumu njegov glas
je presudio (Bildt 1998, 159; Holbrooke 1998, 170-171 i 445-449; Ischinger

47
1998, 33). Moda je tek marginalizacija bosanskohercegova kih Srba i
jednog zna ajnog dijela bosanskohercegova kih Hrvata u inila sklapanje
mira mogu im. Cijena toga je vjerovatnija pojava takozvanih spoilera
(Stedman 1997), protivnika mirovnog procesa, u poslijeratnom periodu.

4. NAJZNA AJNIJE ODREDBE DAYTONSKOG SPORAZUMA

Op i okvirni mirovni sporazum u Bosni i Hercegovini (General

Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina) (1995), kako
zvu i njegovo potpuno ime, dogovoren je 21. novembra 1995. godine u
Daytonu u SAD, a potpisan je 14. decembra iste godine u Parizu. On se
sastojao od okvirnog sporazuma koji je obuhvatao mali broj stranica i
jedanaest djelomi no veoma detaljnih aneksa. Republika Bosna i
Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija bile su
stranke ugovornog okvira. Niz mirovnih misija je u aneksima dobio mandat
da osigura implementaciju sporazuma. U preambuli Okvirnog sporazuma ne
govori se ni o agresiji, ni o me unarodnom ili gra anskom ratu, ve o
tragi nom sukobu koji se treba okon ati. U lanu I ugovorne stranke
dogovorile su da e sporove rjeavati mirnim putem i da e se me usobno
priznavati u svojoj suverenoj jednakosti. lan IX predvidio je saradnju
ugovornih stranaka sa svim akterima koji dobiju nalog za implementaciju
sporazuma. On je zahtijevao od ugovornih stranaka da sudjeluju u
procesuiranju ratnih zlo ina. Time je Daytonski sporazum zahtijevao da se
bitnim politi arima oduzme mo . Ve ina ostalih lanova Okvirnog ugovora
potvr ivala je jedanaest aneksa.
Ugovorne stranke svih aneksa bile su Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska, koju je mirovni sporazum definisao kao entiteti Bosne i
Hercegovine. U devet aneksa Republika Bosna i Hercegovina tako er se
pojavljuje kao stranka. Hrvatska i Jugoslavija se bile daljnje stranke u
Aneksima 1b (regionalna stabilizacija) i 10 (civilna implementacija). U
Aneksima 1a (vojni aspekti) i 2 (grani na linija izme u entiteta) ove dvije
drave su odobrile postignute dogovore.

4.1. SIGURNOSNO-POLITI KE ODREDBE

Sli no kao i drugi mirovni sporazumi, Daytonski sporazum je obavezao

ugovorne stranke da povuku svoje trupe sa separacione zone iroke etiri
kilometra uzdu linije razgrani enja izme u entiteta (Aneks 1a, lan IV.4a).
ak i kada neka strana u sukobu iskreno eli mir, ona e demobilizirati
svoje trupe samo ako o ekuje da joj protivnik ne moe zadati unitavaju i
vojni udarac. Stoga su sukobljenim stranama potrebne garancije sigurnosti
koje im mogu dati eksterni akteri u vidu mirovnih trupa (Walter 2002).
Upravo njih je Daytonski sporazum predvidio: potpisnici su pozdravili

48
slanje Implementation Forcea (IFOR-a) (Aneks 1a, lan II.1). Me unarodne
mirovne trupe su smjele primjenjivati silu u samoodbrani ili da bi ispunile
svoj zadatak. One su bile ovlatene da kontroliu svaku jedinicu ili ustanovu
sa potencijalnim vojnim zna ajem i da narede i iznude povla enje trupa koje
smatraju mogu om vojnom prijetnjom po sebe same, svoj zadatak ili neku
od sukobljenih strana. Pored toga, vojne trupe koje su obuhvatale otprilike
60.000 vojnika iz drava lanica NATO-a i drugih drava, smjele su se
slobodno kretati po cijeloj zemlji (Aneks 1a, lan IV-VI).
U Aneksu 1b ugovorne stranke su dogovorile da e pregovarati o
regionalnoj kontroli naoruavanja. Ako ovi razgovori ne bi urodili plodom,
Savezna Republika Jugoslavija bi svoj inventar tekog oruja morala
reducirati za jednu etvrtinu. Hrvatska kao i Bosna i Hercegovina bi u tom
slu aju bile obavezne da svoje inventare smanje tako, da zajedno imaju
etiri petine arsenala oruja Savezne Republike Jugoslavije. Unutar Bosne i
Hercegovine Federacija bi trebala smjeti posjedovati duplo vie tekog
naoruanja od Republike Srpske ( lan IV).
Aneks 11 je poslao International Police Task Force Ujedinjenih nacija. Ona
je trebala pomo i sukobljenim stranama da stvore sigurnu sredinu i
uspostave institucije koje sprovode pravo i rade u skladu sa
internacionalnim standardima ( lan I). Policija UN-a je nadgledala,
kontrolisala, savjetovala, trenirala i podravala ustanove za sprovedbu prava
( lan III), bez preuzimanja izvrnih zadataka.

4.2. IZGRADNJA KONKORDANCIJSKE DEMOKRATIJE

Od kraja konflikta izme u istoka i zapada demokratizacija se ubraja u

standardne zahtjeve sporazuma koji imaju za cilj okon anje unutardravnih
ratova (Paris 2004, 5). I Daytonski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks 4) u
svojoj preambuli postavlja demokratiju za cilj i time upu uje na vie od
samih odnosa mo i koji su postojali pri zaklju enju mira, jer demokratija ni
u kom slu aju nije postojala u trenutku okon anja rata. Aneks 3 je regulisao
poslijeratne izbore.
Mirovni sporazum predstavlja srednji put izme u unitaristi ki ustrojene
zemlje koja funkcionie po principu ve ine, a koju je puno Bonjaka
zahtijevalo, i otcjepljenja podru ja koja su bila pod kontrolom srpskih ili
hrvatskih trupa. Bosna i Hercegovina je ostala u me unarodno priznatim
granicama, te je dobila federalnu strukturu (Elazar 1987) sa institucijama
konsocijacijske demokratije (Lijphart 1977) Bosna i Hercegovina se od tada
sastoji od dva entiteta. Federacija Bosne i Hercegovine obuhvata 51
procenat teritorije, dok se Republika Srpska prostire na 49 procenata
teritorije Bosne i Hercegovine. Kao to je u Aneksu 2 utvr eno, arbitrar e
razjasniti status strateki bitnog podru ja oko Br kog.

49
 Kompromis iz Daytona sve strane u sukobu doivljavale su kao
nepravedan. Mnogo Bonjaka smatralo je Republiku Srpsku proizvodom
genocida i protjerivanja i bili su uasnuti injenicom da je ona priznata kao
federalna jedinica Bosne i Hercegovine. Pored toga su kritikovali to to
institucije Bosne i Hercegovine, kako je Daytonski sporazum nazvao
strukture saveznog nivoa, trebaju da djeluju samo u malom broju oblasti
politike. Mnogo Srba je smatralo da je nepravedno postupljeno sa
Republikom Srpskom jer nije dobila me unarodno priznanje kao vlastita
drava, a koje je Bosna i Hercegovina dobila na po etku rata. Mnogo Hrvata
smatralo je da nije fer da su oni priznati kao i Bonjaci i Srbi kao
konstitutivni narod, a da im nije dodijeljen vlastiti entitet. Federaciju su
doivljavali kao entitet dominiran od strane Bonjaka.
Mnogo gra ana Bosne i Hercegovine komplikovani novi politi ki sistem
smatralo je Frankentajnom ili monstrumom. Me utim, teritorijalna
podjela vladavine unutar jedne drave (Lake/Rothchild 2005, 109)
karakteristika je i mnogih drugih mirovnih sporazuma. Navodno veliki broj,
odnosno dvanaest federalnih jedinica (dva entiteta, deset kantona) relativira
se u uporedbi sa 20 kantona i est polukantona u vajcarskoj. Isto tako
Bosna i Hercegovina ne iska e iz okvira podjelom mo i izme u strana u
sukobu. Nisu se slu ajno sukobljene strane u Libanonu vratile sistemu
konsocijacije nakon 15 godina gra anskog rata, nisu slu ajno mirovni
planovi za Kipar slijedili model konkordancije. Ipak, Bosna i Hercegovina
se od drugih slu ajeva razlikuje utoliko to entiteti trebaju imati razli itu
unutranju strukturu i to je mirovni sporazum veoma detaljno i rigidno u
Ustav ugradio konkordancijsku demokratiju.

4.3. POVRATAK IZBJEGLICA I PROGNANIKA I

ZATITA LJUDSKIH PRAVA

Pod pojmom etni kog i enja, degradirana protjerivanja, pustoenja i

ubistva karakterisala su sliku rata vo enog za Republiku Bosnu i
Hercegovinu. Pored procesuiranja ratnih zlo inaca i demokratizacije,
predvi eni povratak izbjeglica i prognanika tre a je ta ka pri kojoj se u
Daytonskom sporazumu ne odraava stanje dato u trenutku okon anja rata.
Ustav (Aneks 4, lan II.5) kao i Aneks 7 ( lan I.1-2) naglaavali su pravo
izbjeglica i prognanika da se vrate u svoja mjesta stanovanja i da im se vrati
imovina oduzeta u ratu. U slu aju da se povratak pokae nemogu im, oni
trebaju dobiti kompenzaciju. Strane u sukobu moraju u svojom podru jima
stvoriti politi ke, ekonomske i socijalne uslove za dobrovoljni povratak i
harmoni nu reintegraciju povratnika (Aneks 7, lan I.12 i lan II.1).
Novi Ustav je odredio da se Evropska konvencija o ljudskim pravima u
Bosni i Hercegovini direktno primjenjuje i da treba da ima prvenstvo pred
svim drugim zakonima (Aneks 4, lan II.2). Aneks 6 je etablirao Komisiju
za ljudska prava. U slu aju da ona utvrdi povredu ljudskih prava, ona treba

50
donijeti odluku o posljedicama koje bi okon ale povredu i nadoknadile
tetu. Komisija za ljudska prava sastojala se od Ureda ombudsmena i Doma
za ljudska prava. Osam od etrnaest lanova ne smiju biti iz Bosne i
Hercegovine niti iz neke od susjednih zemalja. Za ombudsmene se u prvih
pet godina nakon zaklju enja mira primjenjivalo isto pravilo.

4.4. INTERNACIONALNA UPRAVA

Daytonski sporazum je predvidio da strani akteri preuzmu vane pozicije

u institucijama Bosne i Hercegovine. Organizacija za sigurnost i saradnju u
Evropi (OSCE) dobila je zadatak da osnuje Privremenu izbornu komisiju i
odri izbore (Aneks 3, lan II). Tri od devet sudaca Ustavnog suda ne smiju
biti gra ani Bosne i Hercegovine niti neke od susjednih drava (Aneks 4,
lan VI.1). Prvog guvernera Centralne banke trebao je imenovati
Me unarodni monetarni fond uz konsultacije Predsjednitva Bosne i
Hercegovine (Aneks 4, lan VII.2).
Daytonski sporazum je Visokom predstavniku, koji je kasnije postao
jako mo an, dodijelio jako ograni ene ovlasti (Aneks 10). On je trebao
podrati napore strana u sukobu, te mobilisati i koordinirati angaman i
aktere koji implementiraju civilne odredbe sporazuma. Visoki predstavnik
bio je u kontaktu sa stranama u sukobu kako bi podrao njihovo potpuno
potivanje mirovnog sporazuma u civilnoj oblasti i saradnju sa
organizacijama koje u estvuju u njoj. Visoki predstavnik je podravao
regulisanje poteko a koje su se javljale pri primjeni civilnih odredbi
mirovnog sporazuma. On je bio u bliskom kontaktu sa mirovnim trupama,
me utim nije imao autoritet nad njima. Smio je formirati komisije koje su
mu pomagale da izvri svoj mandat (Aneks 10, lan III). Iako je Visoki
predstavnik pisao izvjetaje Generalnom seketaru Ujedinjenih nacija,
odgovornost nije morao podnositi Vije u sigurnosti UN-a, ve dravama
zainteresovanim za Bosnu i Hercegovinu i internacionalnim organizacijama.
One su formirale Vije e za implementaciju mira, iji je Upravlja ki odbor
davao politi ke upute Visokom predstavniku. Daytonski sporazum je
Visokog predstavnika proglasio posljednjom instancom na terenu za
interpretaciju Aneksa 10 ( lan V). Uz pozivanje na ovu odredbu, Vije e za
implementaciju mira je u decembru 1997. godine na konferenciji u Bonnu
drasti no proirilo mandat Visokog predstavnika (Peace Implementation
Council 1997). Od tada je on smio sankcionirati zvani nike ili ih razrijeti
dunosti. Pored toga mogao je odluke parlamenata ili vlada proglasiti
nevae im, izmijeniti ih, ili sam nametnuti zakone. Do augusta 2008. godine
razrijeio je dunosti preko 190 zvani nika, te je ukupno koristio bonske
ovlasti u otprilike 860 slu ajeva.11

11 Broj ani pregled pripremljen na osnovu podataka sa: www.ohr.int/decisions/ archive.asp

51
4.5. DALJNJE ODREDBE

U kratkom Aneksu 5 oba entiteta su se obavezala da e sporove rjeavati

putem obavezuju eg arbitranog postupka.
esto previ enim Aneksom 8 formirana je peto lana Komisija za
o uvanje nacionalnih spomenika.
Sukladno Aneksu 9 Komisija je trebala ispitati osnivanje
bosanskohercegova kih korporacija u oblasti energije i komunikacija. Pored
toga, potpisnici su dogovorili osnivanje bosansko-hercegova kog
transportnog preduze a.

5. O IMPLEMENTACIJI DAYTONSKOG SPORAZUMA

Bosna i Hercegovina je ostala pote ena totalne propasti mirovnog

sporazuma, i do augusta 2008. godine nije se desio novi rat, niti protiv
Hrvatske ili Srbije, niti izme u sukobljenih strana unutar zemlje. Uzimaju i
u obzir visoku stopu recidiva u poslijeratnim drutvima ovaj uspjeh se ne
treba podcijeniti. Vie nego svaki tre i ispregovarani mir propadne u roku
od pet godina (Hartzell i.a. 2001, 195). Prema drugim studijama ak svaki
drugi ispregovarani mir zavri novim ratom (Licklider 1995, 684-685). U
Bosni i Hercegovini o uvanje mira je uspijevalo u toku godina sa sve manje
sredstava. Dok se na po etku 60.000 vojnika IFOR-a staralo za sigurnost, u
augustu 2008. godine European Union Force in Bosnia and Herzegovina
(EUFOR) smatrao je trupu od otprilike 2.200 vojnika dovoljnom.12 Ovo
smanjenje trupa nikako ne reflektira nove prioritete sudjeluju ih drava,
nego i poboljanu sigurnosnu situaciju. U dravama koje alju trupe kao i u
samoj Bosni i Hercegovini postojao je 2008. godine konsenzus da mirovne
trupe za sada trebaju ostati u zemlji. S jedne strane postojao je strah od
prelaska krize u slu aju eskalacije na Kosovu, a s druge strane razvoj
politi ke situacije u Bosni i Hercegovini nije davao povoda za dovoljno
povjerenja da vlada stabilan i samoodriv mir.
I trinaest godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma dominirao je
spor o opstanku i strukturi zajedni ke drave. Ovaj spor odravao je etni ku
polarizaciju izme u Bonjaka, Srba i Hrvata, i prouzro io je kod svih strana
u sukobu zna ajnu koli inu neizvjesnosti i straha. Bonja ke stranke su
zahtijevale dravu koja bi se sastojala od funkcionalno definisanih regija.
Daljnje postojanje Republike Srpske odbijali su kao proizvod genocida.
Srpske stranke su entitet postavljale kao minimalni zahtjev za njihovo
prihva anje zajedni ke drave, te su smatrale da im bonja ka strana
prebacuje da ele otcijepiti Republiku Srpsku. Hrvatske stranke su odbijale
dravu sa dva entiteta, ele i vlastiti hrvatski entitet ili regionalizaciju

12 Vidi: www.euforbih.org/eufor/index.php?option=com_content&task=view&id=145&Ite
mid=62.

52
zemlje. Iako su se pozicije pojedinih politi kih stranaka u odre enoj mjeri
promijenile, u oko upada kontinuitet kojim su se etni ki definisane strane u
sukobu i dalje sva ale o postojanju zajedni ke drave i njenoj strukturi.
Ipak, postojala je bitna razlika: kratko nakon zavretka rata rivali su ovaj
spor vodili prije svega van institucija u skladu sa Daytonskim sporazumom.
Tako su tada vladaju e politi ke stranke u ivotu odrale ustavu protivne,
etni ki isklju uju e i autokratske strukture mo i. Nasuprot tome, 2008.
Godine, strane u sukobu su vodile sva u o strukturi zajedni ke drave prije
svega unutar njenih politi kih institucija.
Prema Daytonskom sporazumu politi ki sistem je trebao slijediti
demokratske principe i uistinu se pokazalo da je Bosna i Hercegovina
znatno demokratskija nego 1996. ili 1998. godine. Vlade i parlamenti bili su
rezultat redovnih izbora koji se u sutini smatraju slobodnim i fer. Te
institucije su znatno pove ale broj svojih odluka. Ve vie puta su se
smijenile vlade na razli itim politi kim nivoima. Uopteno gledano, smatra
se da su osnovne slobode date i da je postojala pluralisti ka medijska scena.
U oblasti pravne drave i unutarstrana ke demokratije postojali su deficiti.
Razlog tome to je Bosna i Hercegovina 2008. godine pokazivala
demokratske karakteristike, ali se jo uvijek nije mogla okvalifikovati kao
demokratija, su u prvom redu bonske ovlasti Visokog predstavnika. One su
potkopavale samoodre enje gra ana, ponitavale njihovo aktivno i pasivno
pravo glasa, krile principe pravne drave kao i podjelu vlasti, i stavljale se
iznad odluka izabranih vlada i parlamenata.13
Povratak izbjeglica i prognanika i procesuiranje ratnih zlo ina ubrajaju
se u oblasti u kojima se implementacija Daytonskog sporazuma pokazala
kao veoma usko povezana sa potencijalom za konflikt. To se ogleda i u
injenici da je u tim oblastima Visoki predstavnik morao esto intervenirati.
U oblasti povratka i povrata imovine, Ured Visokog predstavnika je
po etkom augusta 2008. godine izlistao skoro 120, a oblasti ratnih zlo ina
skoro 110 odluka.14 Pogotovo prvih godina nakon zavretka rata deavali su
se brojni napadi na povratnike i one koji su imali elju da se vrate. Njihov
povratak ku ama je sprje avan i time to su u njihove ku e bili smjetene
izbjeglice i prognanici vlastite strane u sukobu. Kasnije su se izuzetno loa
socijalna i ekonomska perspektiva, nerijetko na osnovu diskriminacije,
pokazale kao glavna prepreka povratku. Krajem 2003. godine Ured Visokog
predstavnika zatvorio je svoju Refugee and Return Task Force. Tada je
stopa vra ene ili nadokna ene imovine iznosila preko 90 procenata (High
Representative 2004, P. 53-54). Do kraja 2007. godine Komesarijat za
izbjeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR 2007, 8) zabiljeio je neto vie od
milion povratnika, od toga skoro 470.000 takozvanih manjinskih povratnika,
dakle ljudi koji su se vratili u podru ja u kojima nisu ve inska nacija.
Usprkos tome Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini

13 Za detaljan bilans demokratizacije i konsolidacije mira do 2006. vidi Gromes 2007.

14 Podaci sa: www.ohr.int/decisions/archive.asp.

53
puno podru ja smatra skoro etni ki homogenima. Visoka stopa povrata
imovine zasjenila je injenicu da prema procjenama samo 20 procenata
vra ene stambene imovine povratnici zaista trajno koriste (Helsinki komitet
2007).
Dugo godina Me unarodni tribunal za ratne zlo ine nije mogao suditi
mnogim prominentnim optuenicima. Me utim krajem jula 2008. godine
slobodna su samo jo dva optuenika: Ratko Mladi i Goran Hadi .
Tribunal je i pored toga ve prije prominentnim optuenicima onemogu io
direktan utjecaj na politi ki razvoj. Radovan Karadi , Mom ilo Krajinik i
Biljana Plavi su u toku rata vodili Srpsku demokratsku stranku (SDS).
Me utim Karadi je zbog optunice u ljeto 1996. godine morao napustiti
mjesto predsjednika Republike Srpske i odgovarati pred Tribunalom od jula
2008. godine. Krajinik i Plavi eva su u tom trenutku bili ve osu eni.
Me unarodni tribunal nije imao kapacitet da vodi proces protiv svakog od
vie hiljada osumlji enih ratnih zlo inaca. Njegova egzistencija je barem
dala poticaje da su kasnije i tuitelji i suci u Bosni i Hercegovini po eli sa
krivi nim gonjenjem ratnih zlo inaca.

6. BILANS I IZGLEDI ZA BUDU NOST

Barem do augusta 2008. godine mir nije bio naruen, emu su zna ajno
doprinijele dvije odredbe Daytonskog sporazuma: me unarodne mirovne
trupe su svim sukobljenim stranama garantovale sigurnost, dok je sistem
konkordancijske demokratije onemogu avao da jedna strana naknadno u
miru dobije rat.
Daytonski sporazum je uvijek bio u centru poslijeratne politike. Dok su
neki akteri inzistirali na potivanju utvr enih obaveza, drugi su blokirali
njegovu implementaciju ili zahtijevali da se iza e iz okvira sporazuma.
Dokaz napretka u implementaciji je i injenica da su se tokom godina
mijenjale uloge. Prvih godina su upravo bonja ke stranke inzistirale na
striktnoj primjeni Daytonskog sporazuma, dok je tada na srpskoj strani
dominirala Srpska Demokratska Stranka koja je pokuavala blokirati
implementaciju. Nekoliko posljednjih godina me utim, srpske stranke u
pogledu Ustava zahtijevaju potivanje odredbi Daytonskog sporazuma, dok
bonja ke stranke forsiraju prevazilaenje Ustava. Kontinuitet vlada u
redovima Hrvata koji su u cijelom periodu zahtijevali izmjene Ustava u
svoju korist.
Na dosadanjem putu od Daytona do Brssela (Hadikaduni 2005)
poneke odredbe mirovnog sporazuma postale su prevazi ene. U toku
pribliavanja Evropskoj uniji Bosna i Hercegovina e izmijeniti ili napustiti
daljnje odredbe mirovnog sporazuma. Daytonski Ustav e usprkos tome u
mnogim aspektima dokazati ve i kontinuitet nego to to neki akteri ele.
Zbog velikih prepreka za njegovu izmjenu ini se veoma vjerovatnim da e
politi ki sistem i dalje biti federalan i konkordancijsko-demokratski. I to

54
jeste pravi na in, jer utjelovljuje srednji put izme u maksimalnih interesa
strana u sukobu.

55
LITERATURA
Bildt, Carl (1998). Peace Journey. The Struggle for Peace in Bosnia, London.
Burg, Steven L./Shoup, Paul S. (1999). The War in Bosnia-Herzegovina. Ethnic Conflict and
International Intervention, Armonk/London.
Calic, Marie-Janine (1996). Krieg und Frieden in Bosnien-Herzegowina, proireno ponovno
izdanje, Frankfurt am Main.
Elazar, Daniel Judah (1987), Exploring Federalism, Tuscaloosa.
General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, www.ohr.int/
print/?content_id=379, 14.12.1995,
Giersch, Carsten (1998). Konfliktregulierung in Jugoslawien 1991 - 1995. Die Rolle von
OSCE, EU, UNO und NATO, Baden-Baden.
Gromes, Thorsten (2007). Demokratisierung nach Brgerkriegen. Das Beispiel Bosnien und
Herzegowina, Frankfurt am Main und New York.
Hadikaduni , Emir (2005). Od Dejtona do Brisela, Sarajevo.
Hartzell, Caroline/Hoddie, Matthew/Rothchild, Donald: Stabilizing the Peace After Civil War:
An Investigation of Some Key Variables. u: International Organization, 1/2001, str. 183-
208.
Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini: Izvjetaj o stanju ljudskih prava u
Bosni i Hercegovini, analiza za period januar decembar 2006, 06-02/2007, Sarajevo,
12.2.2007.
High Representative: 25th Report by the High Representative for the Implementation of the
Peace Agreement to the Secretary-General of the United Nations, www.ohr.int/
print/?content_id=32024, 3.3.2004.
Holbrooke, Richard (1998). Meine Mission. Vom Krieg zum Frieden in Bosnien, Mnchen.
International Court of Justice: Case concerning the Application of the Convention on the
Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia
and Montenegro). Judgment, www.icj-cij.org/docket/files/91/13685.pdf#view=FitH&
pagemode=none&search=%22Bosnia%22, 26.2.2007.
Ischinger, Wolfgang (1998). 21 Tage Dayton. u: Auswrtiges Amt (izdava ): Deutsche
Auenpolitik 1995. Auf dem Weg zu einer Friedensregelung fr Bosnien und
Herzegowina: 53 Telegramme aus Dayton. Eine Dokumentation, Bonn, str. 29-35.
Kosti , Roland (2007). Ambivalent Peace. External Peacebuilding, Threatened Identity and
Reconciliation in Bosnia and Herzegovina, Uppsala University, Report 78, Uppsala.
Lake, David A./Rothchild, Donald (2005). Territorial Decentralization and Civil War
Settlements. u: Roeder, Philip G. / Rothchild, Donald (Hg.): Sustainable Peace. Power
and Democracy After Civil Wars, Ithaca und London, str. 109-132.
Licklider, Roy (1995). The Consequences of Negotiated Settlement in Civil Wars, 1945-1993.
u: American Political Science Review, 89. godite, 3/1995, str. 681-690.
Lijphart, Arend (1997). Democracy in Plural Societies. A Comparative Exploration, New
Haven/London.
Owen, David (1996). Balkan Odyssey, London.
Paris, Roland (2004) At Wars End. Building Peace After Civil Conflict, Cambridge.
Peace Implementation Council: Bosnia and Herzegovina 1998: Self-sustaining Structures.
Conclusions, www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=5182, 10.12.1997.
Stedman, Stephen John (1997). Spoiler Problems in Peace Processes. In: International Security,
22. Jg., 2/1997, S. 5-53.
Tomi , Zoran/Herceg, Nevenko (1999). Izbori u Bosni i Hercegovini, Mostar.
UNHCR: Statistical Package, www.unhcr.ba/updatejan08/SP_12_2007.pdf, 31.12.2007.
UN Secretary-General: Report of the Secretary-General pursuant to General Assembly
resolution 53/55. The fall of Srebrenica, www.un.org/peace/srebrenica.pdf, 15.11.1999.
Walter, Barbara F. (2002). Committing to Peace. The Successful Settlement of Civil Wars,
Princeton und Oxford.
Washington Agreement, www.usip.org/library/pa/bosnia/washagree_03011994_toc.html,
1.3.1994.
Woodward, Susan L. (1995). Balkan Tragedy. Chaos and Dissolution After the Cold War,
Washington, D.C.

56
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE
Goran Markovi

Saetak
Ustav Bosne i Hercegovine ima karakter oktroisanog ustava, poto ga
nije donijela neka doma a institucija, nego je stupio na snagu kao aneks
(dodatak) jednog me unarodnog sporazuma. Pripada kategoriji pisanih,
kodifikovanih, vrstih i kratkih ustava. Sastoji se od malog broja dugih
lanova, koji obra uju ustavnu materiju nepotpuno, donekle neprecizno,
prozno i esejisti ki. Strukturu Ustava ine preambula, normativni dio i dva
aneksa. Preambula je kratka i sadri osnovne principe na kojima po iva
ustavno ure enje Bosne i Hercegovine. Normativni dio se sastoji od
dvanaest lanova, kojima se manje-vie cjelovito ure uju pojedini segmenti
ustavne materije. Prvi aneks Ustava sadri spisak me unarodnih akata o
ljudskim pravima i slobodama koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a
drugi sadri tematski razli ite odredbe. Ustav dosad nije revidiran
primjenom amandmanske tehnike, nego odlukama visokog predstavnika,
Parlamentarne skuptine i sporazumima entiteta o prenosu nadlenosti.

Klju ne rije i: Ustav, Bosna i Hercegovina, struktura Ustava, preambula,

ustavne norme, aneksi, mirovni sporazum, oktroisani ustav, revizija Ustava,
ljudska prava i slobode, ustavne konvencije

Ustav Bosne i Hercegovine je najvii pravni akt u pravnom sistemu

Bosne i Hercegovine kojim se ure uju neka osnovna pitanja njenog
dravnog i drutvenog ure enja. Analiza politi kog sistema svake drave
zahtijeva temeljan osvrt na njen ustav. To vai i za politi ki sistem Bosne i
Hercegovine, tim prije to je njen ustav specifi an kako u pogledu na ina
donoenja, tako i sadrine. Da bi se te specifi nosti razumjele, mora se
krenuti od drutveno-politi kih uslova u kojima je Ustav donesen. Ne samo
da ustav jedne drave treba da uredi organizaciju i funkcionisanje drave,
ograni enje dravne vlasti ljudskim pravima i osnove drutvenog ure enja,
nego je on i odraz konkretnih okolnosti koje zahtijevaju njegovo donoenje i
istovremeno uti u na njegov sadraj i formu.

57
1. DRUTVENO-POLITI KI OKVIR DONOENJA USTAVA

1.1. PRIJEDLOZI USTAVNIH DOKUMENATA U

PRED-DEJTONSKIM MIROVNIM PREGOVORIMA

Ratuju e strane u Bosni i Hercegovini su imale suprotna miljenja o

njenom dravno-pravnom statusu. Dominirala su dva stanovita. Po jednom,
Bosna i Hercegovina treba da postoji kao unitarna drava, prema ustavu koji
je u njoj vaio prije po etka ratnih sukoba. Po drugom, na teritoriji Bosne i
Hercegovine su stvorene tri nacionalne drave i takvo stanje treba da bude
me unarodno verifikovano. Okon anje rata je podrazumijevalo napore da se
pokua na i kompromisno rjeenje dravno-pravnog statusa Bosne i
Hercegovine.
Prvi mirovni plan je tzv. Kutiljerov ili Lisabonski plan, kojeg su u martu
1992. godine predstavili Piter Karington (Peter Carrington), predsjedavaju i
Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji, i oze Kutiljero (Jose Cutileiro),
predsjedavaju i mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini. Ovaj plan je
predvi ao da Bosna i Hercegovina bude organizovana kao unija tri etni ka
kantona, odnosno kao savez drava formiranih na etni kom princpu
(Kasapovi , 2005). Po drugom miljenju, plan je predvi ao federalno
ure enje BiH (Miljko, 2006: 37-38). Plan je predvi ao i dvodomnu
strukturu Skuptine Bosne i Hercegovine (Trnka, 2006: 98), koja bi bila
sastavljena od Predstavni kog doma i Doma naroda, u kome bi sve tri
jedinice imale jednak broj predstavnika (Miljko, 2006: 38). Federalne
jedinice ne bi morale imati teritorijalni kontinuitet. Nijedna strana nije bila
zadovoljna ovim planom Srbi su eljeli nezavisnu dravu, Muslimani su
eljeli unitarnu dravu, a Hrvati nisu bili zadovoljni teritorijalnim ure enjem
drave.
Drugi mirovni plan je Vens-Ovenov plan iz 1993. godine, nazvan po
Dejvidu Ovenu (David Owen), predstavniku Evropske zajednice u
mirovnim pregovorima, i Sajrusu Vensu (Cyrus Vance),
kopredsjedavaju em Upravnog odbora Mirovne konferencije o bivoj
Jugoslaviji u ime UN. Sastavni dio plana su bili Sporazum o Bosni i
Hercegovini, koji je sadrao ustavna rjeenja, Sporazumi o miru, Mape
provincija i Sporazum o prelaznim rjeenjima. Plan je predvi ao uspostavu
federalne bosanskohercegova ke drave sastavljene od deset federalnih
jedinica, u ijim organima vlasti bi tri naroda bila proporcionalno
zastupljena. Federalna vlada bi bila sastavljena na na elu pariteta, a odluke
bi se donosile konsenzusom. Skuptina bi bila dvodoma, sa gornjim domom
imenovanim od strane provincijskih vlada, a postojao bi kolektivni ef
drave. Sporazum je predvidio podjelu nadlenosti izme u centralnih organa
i provincija, a nadlenosti centralne vlasti bi bile relativno male (Trnka,
2006: 99; Miljko, 2006: 40). Provincije bi vrile zakonodavnu, izvrnu i
sudsku vlast. Plan je odbacila srpska politi ka elita, a protivila mu se i
administracija SAD-a.

58
 Tre i mirovni plan, Oven-Stoltenbergov, naslovljen kao Ustavni
sporazum o Savezu Republika Bosne i Hercegovine, tako e iz 1993.
godine, je predvi ao da e Bosna i Hercegovina postojati kao konfederacija
tri nacionalne drave. Na elu saveza bi se nalazilo tro lano Predsjednitvo,
koje bi odlu ivalo konsenzusom. Ono bi imenovalo lanove Savjeta
ministara. Svaka republika- lanica saveza bi birala po 40 lanova u Sabor
bosanskohercegova ke unije. Predvi eno je i postojanje Vrhovnog suda,
Ustavnog suda i Suda za ljudska prava. Bosna i Hercegovina bi, kao
demilitarizovana zajednica, zadrala lanstvo u Ujedinjenim nacijama.
Svaka drava- lanica bi imala pravo secesije pod uslovom da se s tim
saglase druge dvije republike. Ovaj plan je tako e uklju ivao ustavni
sporazum i mapu razgrani enja. Nije stupio na snagu jer ga nije prihvatila
bonja ka politi ka elita.
Vaingtonski sporazum iz 1994. godine je prvi uspjean mirovni plan,
koji je postavio temelje za okon anje rata. Njime su okon ani ratni sukobi
dviju ratuju ih strana bonja ke i hrvatske i stvorena Federacija Bosne i
Hercegovine. Iako je naglaavano da je stvorena promjenom dravnog
ure enja na dijelu dravne teritorije, ona je u sutini predstavljala novu
dravu, koja e krajem 1995. godine u i u sastav Bosne i Hercegovine. U
mirovnim pregovorima su, pod pokroviteljstvom SAD, u estvovali
predstavnici Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatske Republike Herceg-
Bosne. Prelazni odbor na visokom nivou, kojeg su stvorile pregovara ke
strane, je izradio nacrt Ustava Federacije BiH, koji je usvojila njena
ustavotvorna skuptina. Vaingtonski sporazum je osim ovog akta
obuhvatao i: Okvirni sporazum o uspostavljanju konfederacije izme u
Federacije BiH i Republike Hrvatske; Sporazum o pristupu Federacije BiH
Jadranskom moru kroz teritoriju Hrvatske i Sporazum o slobodnom pristupu
Hrvatske u Neum kroz teritoriju Bosne i Hercegovine. Dvije strane su
potpisale i vojni sporazum.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je predvidio da e se na dijelu
teritorije Bosne i Hercegovine koji kontroliu bonja ka i hrvatska politi ka
elita formirati federalna drava sastavljena od deset federalnih jedinica
nazvanih kantoni. Ustavom su utvr eni: ljudska prava i slobode; nadlenosti
Federacije i kantona, i to isklju ive i zajedni ke, kao i pretpostavka
nadlenosti u korist kantona; struktura federalne vlasti (zakonodavne,
izvrne i sudske); kantonalne vlasti; lokalna samouprava; me unarodni
odnosi; i promjena Ustava.
Plan Kontakt-grupe iz 1994. godine je uklju ivao mapu razgrani enja i
Elemente za konstituisanje Unije Bosne i Hercegovine (Trnka, 2006:
102). Njime je predvi eno razgrani enje po formuli 51-49%, pri emu bi
51% teritorije obuhvatala Federacija BiH. Nadlenosti Unije bi bile vrlo
ograni ene. Ona bi regulisala samo dravljanstvo i slobodu kretanja. Unija
bi imala me unarodno-pravni subjektivitet, ali bi svaka lanica mogla
uspostaviti konfederalne veze sa drugim dravama. Plan je predvi ao

59
obrazovanje jednodomnog parlamenta, tro lanog Predsjednitva, Vije a
ministara i Suda.

1.2. USTAVNA RJEENJA U DEJTONSKOM

MIROVNOM SPORAZUMU

Kao i prethodni mirovni sporazumi, i Opti okvirni sporazum o miru (sa

aneksima), postignut u Dejtonu, SAD, u novembru 1995. godine, sadri
ustavna rjeenja za Bosnu i Hercegovinu kao svoj sastavni dio. Da bi
sporazum o miru mogao biti postignut, moralo je biti precizirano kako e
Bosna i Hercegovina biti organizovana i kako e funkcionisati.
Kompromisno rjeenje je moralo biti cjelovito i uklju ivati sve aspekte
postizanja i odravanja mira, a ustavno ure enje je jedan od njih. Prethodna,
neuspjela rjeenja su predstavljala dragocjeno iskustvo.
Poseban aneks Opteg okvirnog sporazuma o miru, uveni Aneks IV, je
posve en ustavnom ure enju Bosne i Hercegovine. On nosi naslov Ustav
Bosne i Hercegovine. Kao i u prethodnim mirovnim sporazumima o Bosni
i Hercegovini, i u ovom su ustavna rjeenja dio cjeline mirovnog rjeenja,
to je i logi no, poto je, zajedno sa uspostavljanjem mira, bilo potrebno
rijeiti i osnovna ustavno-pravna pitanja, kako bi drava mogla
funkcionisati.
Ustavna rjeenja iz Dejtona su na tragu kompromis postignutih tokom
pregovora vo enih 1995. godine, ali i izraz stanja na terenu. Ratuju e strane
su prvo postigle enevski sporazum, 8. septembra 1995. godine, koji je
predvidio: da e Bosna i Hercegovina nastaviti postojanje kao drava u
me unarodno priznatim granicama; da e je sa injavati Federacija Bosne i
Hercegovine i Republika Srpska; da e ovim entitetima pripadati 51
odnosno 49 posto dravne teritorije; te da e se entiteti obavezati na
sprovo enje izbora, usvajanje me unarodnih akata o ljudskim pravima,
mirno rjeavanje sporova i povratak izbjeglih i raseljenih lica ili naknada
njihove imovine. Zatim je 26. septembra 1995. godine potpisan Njujorki
sporazum, kojim se detaljnije odre uje struktura politi kih institucija Bosne
i Hercegovine. Predvi a se da e entiteti potovati me unarodne obaveze
Bosne i Hercegovine; da e dvije tre ine poslanika budu eg parlamenta biti
birano na teritoriji Federacije BiH a jedna tre ina u Republici Srpskoj; da e
postojati Predsjednitvo, iji sastav e odraavati isto na elo; da e postojati
vlada i Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine, donesen kao dio mirovnog sporazuma u
Dejtonu, razra uje ova opta na ela o kojima su se u esnici pregovora
saglasili u enevi i Njujorku.

60
2. SVOJSTVA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

2.1. PRAVNA PRIRODA USTAVA PREMA NA INU DONOENJA

Ustav Bosne i Hercegovine je specifi an po na inu svog donoenja.

Teorija ustavnog prava je saglasna o tome koji subjekti mogu donijeti ustav.
Budu i da je on najvii pravni akt u jednoj dravi i osnovni akt doma eg,
unutranjeg, prava, moe ga donijeti neki doma i politi ki subjekt redovno
zakonodavno tijelo, posebno ustavotvorno tijelo (ustavotvorna skuptina ili
konstituanta), ili narod na referendumu.
Za razliku od drugih ustava, koji su nastali kao akti doma eg prava,
Ustav Bosne i Hercegovine je nastao kao dio jednog me unarodno-pravnog
akta mirovnog sporazuma. On je jedan od aneksa (dodataka) tog
sporazuma, koji su, potpisivanjem odgovaraju e deklaracije, odobrile
Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska. Budu i da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen u
okviru mirovnog sporazuma, neki autori smatraju da je to akt me unarodnog
prava (Kuzmanovi , 2002: 304; Popovi , 2005: 90-91), a da je Bosna i
Hercegovina konfederacija po na inu nastanka (Savi , 1999: 17; Blagojevi ,
2002: 94):

Naime, u malobrojnim radovima koji obra uju ovu problematiku, isti e se da

bi, s obzirom na na in nastanka Bosne i Hercegovine, tj. na in donoenja
njenog ustava, moglo da se radi o jednom specifi nom ugovoru, tj. savezu
drava konfederaciji ili uniji (...). (Savi , 2000: 19)

Dejtonski mirovni sporazum je jo uvijek na snazi. Budu i da vai

mirovni sporazum kao akt me unarodnog prava, vae i njegovi sastavni
dijelovi (aneksi). Shodno tome, Ustav Bosne i Hercegovine se jo uvijek
moe smatrati dijelom jednog akta me unarodnog prava. Njegova pravna
sudbina je, me utim, specifi na, zbog toga to on po na inu donoenja jeste
dio akta me unarodnog prava, ali je po vaenju i primjeni postao akt
doma eg, odnosno ustavnog, prava. Subjekti me unarodnog prava koji su
postigli me unarodno-pravni sporazum i oktroisali ustav kao njegov dio su
podarili pravo institucijama novostvorene drave da samostalno mijenjaju
taj ustav. Da je Ustav Bosne i Hercegovine ostao tipi an akt me unarodnog
prava, to ne bi bilo mogu e, jer ne postoji me unarodno-pravni akt kojeg
jednostrano moe mijenjati zakonodavni organ drave koja nije ni
u estvovala u njegovom donoenju.
Bosna i Hercegovina se ne moe smatrati konfederacijom po na inu
svog nastanka iz dva razloga. Prvo, konfederaciju svojim sporazumom
stvaraju (suverene) drave koje su priznate kao subjekti me unarodnog
prava, dok je Ustav Bosne i Hercegovine donesen od strane subjekata
me unarodnog prava koji ne ulaze u njen sastav i koje u tom smislu nisu
neposredno zainteresovane za njeno funkcionisanje. Deklaraciju o

61
prihvatanju Ustava su potpisala tri dravno-pravna subjekta, od kojih je
jedan me unarodno priznat, ali bez realne egzistencije i efektivne vlasti, dok
su dva realno vrila suverenu vlast, ali nisu imala me unarodno priznanje.
Drugo, da bi jedna politi ka zajednica imala karakter konfederacije, nije
bitan samo na in donoenja akta o njenom uspostavljanju, ve i njegov
sadraj i pravno dejstvo. Bosna i Hercegovina ne moe biti konfederacija
ako se njenim ustavom predvi a uspostavljanje sloenog dravnog ure enja
i suprematija tog ustava nad ustavima njenih entiteta.

2.2. FORMALNO-PRAVNA SVOJSTVA USTAVA

Ustav Bosne i Hercegovine pripada vrstim, pisanim i kodifikovanim

ustavima. vrst je zato to se mijenja po postupku sloenijem od postupka
za donoenje i promjenu zakona (Trnka, 2006: 41). Treba, ipak, primijetiti
jednu injenicu. Ustav moe biti krut po vie osnova po tome ko je
ovlaten da pokrene postupak njegove revizije, koliko faza sadri revizioni
postupak, i kakva ve ina je potrebna za donoenje odluke o reviziji
(Markovi , 2001: 43-44). Obi no se zahtijeva da vie od jednog lana
zakonodavnog tijela ili odre en broj bira a pokrene inicijativu za reviziju
ustava, nakon ega slijedi odlu ivanje o njoj, a postupak revizije prolazi
kroz vie faza. Ustav Bosne i Hercegovine, dodue, ne sadri detaljne
odredbe o svojoj reviziji, sa izuzetkom opte odredbe, sadrane u lanu X,
da o reviziji odlu uje Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine,
uklju uju i dvotre insku ve inu prisutnih i glasalih u Predstavni kom domu.
Zato je revizioni postupak detaljnije regulisan poslovnicima skuptinskih
domova. On je sloeniji od postupka predlaganja i usvajanja zakona
(obavezna javna rasprava i kvalifikovana ve ina za odlu ivanje o
amandmanu u Predstavni kom domu), s tim izuzetkom to svaki poslanik
moe predloiti amandmane, kao to moe predloiti i zakon.
Ustav Bosne i Hercegovine je pisan ustav zato to su ustavne norme
sadrane u pisanom pravnom aktu, a ne u obi ajima i konvencijama. Iako se
to njegovo svojstvo ne moe dovesti u pitanje, ne treba zanemariti zna aj
pojedinih ustavnih konvencija, kojima su popunjene odre ene ustavne
praznine. Na primjer, iz reda svakog konstitutivnog naroda se bira po dvoje
doma ih sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Predsjedavaju i
Savjeta ministara u svakom novom mandatu ne moe pripadati
konstitutivnom narodu kome je pripadao njegov prethodnik iako ni Ustav ni
Zakon o Savjetu ministara ne predvi aju to ograni enje. Isto tako, entitetske
vlade treba da obavijeste Savjet ministara o namjeri da zaklju e sporazum o
specijalnim i paralelnim vezama sa susjednim dravama.
Formalno-pravno obiljeje Ustava Bosne i Hercegovine je i to da
predstavlja kodifikovan ustav, jer je ustavna materija izloena u jednom
aktu. Ovaj stav ipak ne moemo formulisati bez izvjesne rezerve, budu i da
su pojedini dijelovi ustavne materije regulisani van samog ustavnog teksta, u

62
drugim aneksima Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao to je slu aj sa
Aneksom III (Sporazum o izborima) ili Aneksom VI (Sporazum o ljudskim
pravima), pa i Aneksom II (Sporazum o granici izme u entiteta i pitanjima u
vezi sa granicom). Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategoriji kratkih
ustava (Trnka, 2006: 46). Sama injenica da je sastavljen od samo dvanaest
lanova nije jedini, pa ni dovoljan, razlog ovakve njegove kvalifikacije zbog
toga to su lanovi Ustava dugi i u sebe uklju uju vie pravnih normi nego
lanovi ustava nastalih u evropsko-kontinentalnim pravnim sistemima.
Stoga se osim broja lanova mora uzeti u obzir i obim i sadraj ustavne
materije koju oni reguliu, odnosno broj pravnih normi koje obuhvataju.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri krupnije jedinice sistematizacije
ustavne materije kao to su glave, odjeljci ili dijelovi, zbog toga to su
njegovi lanovi, budu i da reguliu itave oblasti drutvenog i dravnog
ure enja, zapravo glave ili odjeljci, po kontinentalno-evropskoj pravno-
tehni koj sistematizaciji ustavne materije. Po suprotnom miljenju, Ustav
Bosne i Hercegovine je jedan od najopsenijih ustava na svijetu, jer njegovu
sadrinu ine i me unarodni akti sadrani u Aneksu I (Miljko, 2006: 70).
Nisu rijetka miljenja, koja navode pojedini autori, da Ustav Bosne i
Hercegovine, kako zbog na ina donoenja tako i zbog materije koju ure uje,
nije ustav u pravom smislu (Miljko, 2006: 51; Dmi i , 2005: 159; Savi ,
2000: 19; Kuzmanovi , 2002: 305). Po tim miljenjima, Ustavom se
ustanovljava konfederacija a ne drava, on nije donesen od strane doma eg
politi kog subjekta i, na koncu, ne ure uje ustavnu materiju u cijelosti:

esto, s obzirom na to da Ustav nije regulisao svu neophodnu materiju (koja

ini constituens drave), bilo bi primjerenije da ima naziv Elementi za ustav
Bosne i Hercegovine, pa da se na osnovu njih izradi ustav. (Kuzmanovi ,
2002: 305)

Nema sumnje da Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategoriji

oktroisanih ustava. U tome se doma i autori slau (Trnka, 2006: 37;
Kurt ehaji -Ibrahimagi , 2007: 223; Savi , 2005: 117; Kuzmanovi , 2002:
304; Miljko, 2006: 59). Njegova specifi nost je u tome to ga nije oktroisao
ef drave, nego drave koje su imale odlu uju u ulogu u postizanju
mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Ustav se moe porediti sa
ustavima Njema ke ili Japana usvojenim poslije Drugog svjetskog rata, koje
pojedini autori zovu importirani ustavi (Miljko, 2006: 59), uz jednu
razliku. Dok se u slu aju Njema ke i Japana vodilo ra una da doma e
institucije formalno usvoje ustave, uprkos odlu uju em uticaju stranog
faktora na njihovu sadrinu, u slu aju Bosne i Hercegovine ustav ni
formalno nije donijela doma a institucija.

63
2.3. SOCIOLOKO-PRAVNA I POLITOLOKA SVOJSTVA USTAVA

Prema tome da li se primjenjuje ili samo formalno vai, Ustav pripada

kategoriji realnih a ne nominalnih ustava. Njegove odredbe se uglavnom
primjenjuju. Izuzetak djelimi no predstavlja lan II, kojim se ure uje oblast
ljudskih prava i sloboda, jer je mogu nost ostvarivanja priznatih ljudskih
prava i sloboda, pogotovo ekonomskih i socijalnih, vrlo upitna. Ostale
ustavne norme se ne samo mogu nego i moraju primjenjivati, jer se odnose
na konstituisanje i funkcionisanje dravnih institucija.
Uprkos svojoj formalnoj krutosti, Ustav pripada kategoriji gipkih ustava.
U segmentiranom drutvu, kakvo je bosanskohercegova ko, postoje snani
zahtjevi za revizijom Ustava, iako se politi ki predstavnici drutvenih
segmenata nacionalne politi ke elite ne slau o sadraju i obimu revizije.
Dosad su u vie navrata vre izmjene Ustava, uglavnom odlukama visokog
predstavnika ili sporazumom entiteta, iako nije bilo formalnih intervencija u
njegov tekst u skladu sa lanom X.
Ustavotvorac je prilikom pisanja ustavnog teksta vodio ra una o potrebi
njegove dopune i izmjene, pa je predvidio posebne mehanizme preure enja
ustavne materije, prvenstveno u pitanju podjele nadlenosti. Stoga se moe
re i da Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategoriji normativnih a ne
semanti kih ustava.
Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategorijama federalnih i
republikanskih ustava. Da je republikanski ustav, to je o igledno, jer se
injenica postojanja republikanskog oblika vladavine ogleda u postojanju
izbornog efa drave. Jeste neobi no to to Ustav ne definie Bosnu i
Hercegovinu kao republiku, to moe proisticati iz nesaglasnosti nacionalnih
politi kih elita o tome da li je Bosna i Hercegovina drava ili ne. Ako je ona
konfederacija, ne moe se odrediti kao republika, jer konfederacija, budu i
da nije drava, nema svoj oblik vladavine. Iz lana V Ustava je, me utim,
jasno da je Bosna i Hercegovina republika, a ustav koji proklamuje
republikanski oblik vladavine se naziva republikanski ustav.
Ve i su sporovi o tome da li je Ustav Bosne i Hercegovine federalisti ki.
Razlog je isti kao u prethodnom slu aju nema saglasnosti o tome da li je
Bosna i Hercegovina drava, a ako se o tome u teoriji postigne konsenzus,
njeno dravno ure enje se razli ito odre uje kao unitarno, federalno ili
federalno-konfederalno. Problem je otean time to dravno ure enje Bosne
i Hercegovine nije nazna eno u njenom nazivu ili ustavnim odredbama.
Pouzdan zaklju ak o tome se moe izvesti tek analizom niza ustavnih
odredaba, na prvom mjestu onih kojima se ure uje pitanje nadlenosti
drave i entiteta, odnosa njihovih pravnih poredaka i na ina funkcionisanja
institucija Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine preuzima ameri ku ustavno-pravnu tehniku
ure ivanja ustavne materije, ali je u pogledu svojih rjeenja samosvojan.
Budu i da ne preuzima nekriti ki strana ustavna rjeenja, nastoje i ih
primijeniti u Bosni i Hercegovini, moe se re i da pripada kategoriji

64
doma ih ustava. To se vidi najprije iz na ina podjele nadlenosti izme u
Bosne i Hercegovine i entiteta (dodatne nadlenosti, koordiniraju a uloga
Predsjednitva), te iz sastava, na ina izbora i odlu ivanja najvanijih
politi kih institucija. U sutini, specifi nost Ustava se, materijalno-pravno
posmatrano, najvie ogleda u osobenosti federalisti kih rjeenja.

3. STRUKTURA USTAVA

Uobi ajeno je da se ustavi sastoje od dva dijela preambule i normativnog

dijela. Ustav Bosne i Hercegovine je specifi an u tom pogledu to njegovu
strukturu ine preambula, normativni dio i dva aneksa.

3.1. PREAMBULA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

3.1.1. SADRINA PREAMBULE

Preambule ustava imaju razli itu sadrinu. Ona moe sadrati osnovne
principe na kojima po ivaju drutveno i dravno ure enje, istoriju i tradiciju
nacije i/ili drave ili razloge i ciljeve donoenja ustava (Trnka, 2006: 43;
Markovi , 2001: 36-37). Sadrina preambule je vana za razumijevanje
normativnog dijela ustava, koji je sastavljen od optih i, ponekad, nejasnih
normi, tako da preambula moe olakati njegovo tuma enje i primjenu. Ovo
je naro ito vano za Ustav Bosne i Hercegovine, to je dolo do izraaja
prilikom donoenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o
konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji drave.
Preambula Ustava Bosne i Hercegovine spada u red srednje dugih
preambula (Kuzmanovi , 2002: 305). U njoj se navode principi koji su
vodili ustavotvorca prilikom donoenja ustavnog teksta i na kojima po iva
ustavno ure enje Bosne i Hercegovine: potovanje ljudskog dostojanstva,
slobode i jednakosti; mir, pravda, tolerancija i pomirenje; postojanje
demokratskih organa i pravi ne procedure u pluralisti kom drutvu; opte
blagostanje, ekonomski razvoj, zatita privatne svojine i trina ekonomija;
ciljevi i na ela Povelje Ujedinjenih nacija; suverenitet, teritorijalni integritet
i politi ka nezavisnost Bosne i Hercegovine; puno potovanje
me unarodnog humanitarnog prava; potovanje ljudskih prava u skladu sa
me unarodnim aktima. Preambula u posljednjem stavu odre uje nosioce
suvereniteta u Bosni i Hercegovini, a to su konstitutivni narodi (Bonjaci,
Hrvati i Srbi), zajedno sa ostalima, i gra ani Bosne i Hercegovine.
Kako vidimo, Preambula Ustava Bosne i Hercegovine sadri neke osnovne
principe na kojima treba da po iva drutveno ure enje Bosne i Hercegovine.
To se prije svega odnosi na ekonomski (privatna svojina i trina
ekonomija), ali i politi ki sistem (pluralizam, demokratski organi vlasti,
ljudska prava i slobode). Vrlo vano je to ona odre uje nosioce

65
suvereniteta, a to su konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima, to je
nedovoljno jasno, a nije ni istinito, budu i da ostali samo sporadi no
sudjeluju u vrenju dravne vlasti) i gra ani, jer time ukazuje na na in na
koji dravna vlast treba da se konstituie i vri (ko treba da u estvuje u
izboru nosilaca javnih funkcija i kako institucije treba da rade i odlu uju).

3.1.2. PRAVNA PRIRODA PREAMBULE

Analiza pravne prirode preambule ustava obuhvata dva pitanja da li je

preambula sastavni dio ustava i da li je ona pravna norma. Smatra se da
preambula ne mora biti dio ustava. Po nekim autorima, sve zavisi od toga da
li je preambula uklju ena u ustav tako to je navedena ispod njegovog
naslova ili mu prethodi (Markovi , 2001: 36; Kuzmanovi , 2002: 306;
Miljko, 2006: 66), dok drugi autori isti u i njene druge karakteristike
sadrinu i stil kojim je izloena (Trnka, 2006: 44). Postoji i miljenje da je
preambula uopte dio ustava, mada nema klasi an normativan karakter
(Fira, 2002: 63). Bez obzira koje miljenje prihvatili, Preambula Ustava
Bosne i Hercegovine se moe smatrati njegovim sastavnim dijelom, jer je
izloena ispod naslova ustava, a sadri osnovne principe na kojima po iva
ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, iako oni nisu izloeni
normativno-pravno. Takvo je i miljenje Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine.
Drugo pitanje je sloenije i ima krupnije pravne i politi ke implikacije.
Ako preambula nije pravna norma nego ima samo istorijske i programske
sadraje, ona nije pravno obavezuju a (Trnka, 2006: 44).15 Ona tada ne
propisuje neko pravilo ponaanja, ali moe pomo i u tuma enju ustavnih
normi i popunjavanju ustavnih praznina (Markovi , 2001: 36). Ako jeste
pravna norma, ima pravnu snagu kao i norme sadrane u normativnom
dijelu ustava. Ovo pitanje je imalo veliki zna aj u pravnoj i politi koj praksi
Bosne i Hercegovine kada je Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlu ivao o
tome da li su narodi konstitutivni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili
samo u jednom od entiteta. Ustavni sud16 se tom prilikom pozvao na princip
konstitutivnosti naroda, koji jam i njihova jednaka kolektivna prava, to
isklju uje mogu nost dominacije jednog ili dva naroda u strukturama vlasti
(http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2). Kako vidimo, iako
Preambula nije izri ito obavezala entitete na primjenu ovog principa u
utvr ivanju sastava njihovih institucija, iz njene odredbe o trima narodima

15
Isti autor na drugom mjestu kae: U teoriji postoji saglasnost da je jasno da je preambula
sastavni dio ustava i da ima obavezuju u snagu ako to sam ustav izri ito propisuje, ako je
preambula donesena od istog organa i po istom postupku kao i normativni dio i ako ona slijedi
ispod naslova Ustav. (Trnka, 2000: 87)
16
Ovaj sud je zauzeo stav da Preambula nema normativni karakter (suprotno: Trnka, 2006: 47,
to ne zna i da principi sadrani u njoj ne mogu posluiti za tuma enje odredaba sadranih u
normativnom dijelu Ustava, koji mora biti u skladu s tim principima.

66
kao konstitutivnim, kao optem principu, je proistekao takav njihov sastav.
Opti principi sadrani u preambuli, ak i kad su pisani sve anim i
deklarativnim stilom, predstavljaju temelje ustavnog ure enja jedne drave i
ustavotvorac ih mora potovati u normativnom dijelu ustava, koji
predstavljaju njihovu razradu.

3.2. NORMATIVNI DIO USTAVA

3.2.1. PRAVNO-TEHNI KI ASPEKT I STRUKTURA NORMATIVNOG

DIJELA USTAVA

Iako Bosna i Hercegovina pripada evropsko-kontinentalnoj ustavno-

pravnoj tradiciji, njen vae i ustav je pisan po uzoru na ameri ki ustav. To
se naro ito ogleda u sistematizaciji ustavne materije i na inu na koji je ona
izloena. Na prvi pogled se uo ava da Ustav Bosne i Hercegovine dolazi u
red najkra ih ustava na svijetu. Ima samo dvanaest lanova, pa je kra i i od
Ustava SAD, koji osim sedam lanova ima i dvadeset sedam amandmana.
lanovi Ustava Bosne i Hercegovine, me utim, se u pogledu svoje duine,
obuhvata i sadrine materije koju ure uju bitno razlikuju od lanova ustava
drava koje njeguju kontinentalno-evropsku pravnu tradiciju. U ovim
ustavima se lanovima naj e e ure uje jedno konkretno pitanje, a ako se
reguliu pojedini njegovi aspekti, oni obuhvataju stavove (Markovi , 2001:
34). lanovi se grupiu u ire jedinice sistematizacije ustavne materije,
kakvi su odjeljci ili glave, a one u jo ire dijelove.17
Normativni dio Ustava Bosne i Hercegovine obuhvata dvanaest lanova.
Svaki od njih, sa izuzetkom lanova I i IX, ure uje konkretnu oblast ustavne
materije. Sva pitanja koja se odnose na tu oblast su sadrana u pojedinom
lanu Ustava. lanovi su numerisani rimskim brojevima, kao u Ustavu
SAD, i kao to su numerisane ire jedinice sistematizacije ustavne materije u
ustavima kontinentalno-evropske tradicije. Ue jedinice sistematizacije
ustavne materije u Ustavu Bosne i Hercegovine su ta ke, numerisane
arapskim brojevima, koje ponekad obuhvataju vie podta aka ozna enih
slovima abecede. Neki autori uvode sljede u sistematizaciju ustavne
materije: lanovi (ozna eni rimskim brojevima) stavovi (ozna eni
arapskim brojevima) ta ke (u okviru stavova), pri emu bi izraz ta ka
odgovarao tradicionalnom pojmu stava (Fira, 2002: 62). Shodno tome,
uprkos prihva enoj terminologiji, lanovi Ustava Bosne i Hercegovine bi,
slijede i kontinentalno-evropsku pravnu tradiciju, predstavljali odjeljke,

17
Tako, na primjer, Ustav vajcarske sadri dijelove, odjeljke i lanove. Opet primjera radi, dio
drugi ure uje savezne organe, a pojedini njegovi odjeljci se odnose na Saveznu skuptinu,
Savezno vije e, Saveznu kancelariju, Savezni sud i dr. Svaki odjeljak se sastoji od vie lanova.
Nasuprot tome, Ustav SAD u svom lanu I ure uje zakonodavnu vlast, lan II je posve en
izvrnoj, lan III sudskoj vlasti, itd.

67
ta ke bi predstavljale lanove, a podta ke stavove kao jedinice
sistematizacije ustavne materije.
Jezik i stil Ustava odstupaju od preciznog normativisti kog na ina
izlaganja ustavne materije. Ustavne odredbe su pisane esejisti ki i prozno
(Kuzmanovi , 2002: 306), opisno i neprecizno, pa postoje brojne ustavne
praznine. Pojedine ustavne odredbe su u sebi protivrje ne, ne iz jezi kih ve
sutinskih razloga. Na primjer, ustavotvorac je u dvije pravne norme
implicitno razli ito odredio subjekta kojeg predstavljaju lanovi
Predsjednitva.
Normativni dio Ustava Bosne i Hercegovine obuhvata sljede e oblasti
ustavne materije: odre enje Bosne i Hercegovine, ljudska prava i slobode,
nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo, Ustavni sud, Centralna
banka, finansije, opte odredbe, izmjene i dopune, prelazne odredbe,
stupanje na snagu. Ustav ne regulie tako vana pitanja kakva su
ekonomsko-socijalno ure enje i teritorijalna organizacija. lan I ne regulie
tematski homogenu ustavnu materiju, ve vie pitanja: kontinuitet Bosne i
Hercegovine, demokratska na ela, sastav Bosne i Hercegovine, kretanje
roba, usluga, kapitala i lica, glavni grad, simbole i dravljanstvo. Prema
sistematizaciji ustavne materije u kontinentalno-evropskom pravu, lan I
Ustava obuhvata ustavne norme koje se ozna avaju kao osnovne odredbe
ili opte odredbe. lan IX sadri tri tematski razli ite odredbe. Prva se
odnosi na nemogu nost kandidovanja odre enih lica, druga na naknadu za
lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine, a tre a na
raspored funkcionera u institucijama Bosne i Hercegovine prema
nacionalnoj pripadnosti. Zna ajno je da Ustav ne sadri nijednu odredbu o
organizaciji vlasti u entitetima. To je krajnje neuobi ajeno za savezne
drave, iji ustavi sadre barem nekoliko osnovnih odredaba o organizaciji
dravne vlasti u federalnim jedinicama ili osnovnih principa na kojima treba
da po iva ustavno ure enje federalnih jedinica:

To se razlikuje bitno od odnosa koji su postojali u SFRJ, a postoje, razume se

sa zna ajnim me usobnim razlikama, i u ve ini savremenih sloenih drava.
(Fira, 2002: 65)

3.2.2. ODRE ENJE BOSNE I HERCEGOVINE U USTAVU

Ustav ne sadri definiciju Bosne i Hercegovine. U njemu se ne kae da li

je ona prosta ili sloena drava, monarhija ili republika, socijalna ili
liberalna drava, niti se kvalifikuje kao pravna drava. To je znatno
odstupanje od uobi ajene ustavne prakse, jer ustavi obi no daju odre enje
drava ije drutveno i dravno ure enje propisuju. Jedino je u ta ki 2.
pomenutog lana re eno da je Bosna i Hercegovina demokratska drava

68
koja funkcionie u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih
izbora.
Iako Ustav ne definie izri ito Bosnu i Hercegovinu, odredbe sadrane u
lanu I pruaju dovoljno osnova za izvo enje zaklju aka o njenoj pravnoj
prirodi ili za tuma enje kasnijih, eventualno spornih, ustavnih normi. Ve
ta ka 1. pomenutog lana utvr uje me unarodno-pravni kontinuitet Bosne i
Hercegovine, jer kae da ona nastavlja svoje pravno postojanje po
me unarodnom pravu kao drava. Ustav, dodue, sadri normu i o
dravno-pravnom kontinuitetu Bosne i Hercegovine, jer kae da je njena
unutranja struktura modifikovana, a ne da je originerno ustavno-pravno
ure ena. Neki autori smatraju da je sporan ne samo unutranji kontinuitet,
budu i da novi ustav nije donesen po postupku propisanom u dotad vae em
ustavu i od strane nadlenog organa kojeg taj ustav predvi a, ve i
me unarodno-pravni kontinuitet, budu i da Republika Bosna i Hercegovina
nije postojala kao ukupni bosanskohercegova ki realitet (Kuzmanovi ,
2002: 307-308).
Ta ka 3. lana I ima veliki prakti no-politi ki zna aj, jer odre uje sastav
Bosne i Hercegovine. Ona je, naime, sastavljena od dva entiteta Federacije
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ustav ne predvi a druge politi ko-
teritorijalne jedinice, to je naro ito vano za egzistenciju i ocjenu pravne
prirode Br ko Distrikta. Ova ustavna norma, me utim, ne odre uje ustavno-
pravni poloaj entiteta, o emu se moe zaklju ivati tek tuma enjem
docnijih ustavnih normi, prvenstveno onih sadranih u lanovima III-VI.
Da je Bosna i Hercegovina drava, iako kao takva nije izri ito definisana
u lanu I, pokazuje i ta ka 7. ovog lana, koja sadri osnovne odredbe o
dravljanstvu. Postoje dravljanstvo Bosne i Hercegovine i dravljanstva
entiteta, ali je svaki dravljanin jednog od entiteta istovremeno i dravljanin
Bosne i Hercegovine. Zakoni o dravljanstvu koje donose entiteti moraju
biti u skladu sa Ustavom BiH i Zakonom o dravljanstvu BiH (Zakon o
dravljanstvu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine, br. 13/99).

3.2.3. PODJELA NADLENOSTI IZME U DRAVE I ENTITETA

lan III Ustava Bosne i Hercegovine je posve en nadlenostima

institucija Bosne i Hercegovine i entiteta.18 Ustavna materija je grupisana u
pet ta aka: nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine, nadlenosti entiteta,
pravni poredak i nadlenosti institucija, koordinacija i dodatne nadlenosti.
Nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine su utvr ene sistemom pozitivne
enumeracije, to zna i da je taksativno nabrojano deset oblasti koje one
ure uju. Sve ostale oblasti drutvenog ivota su u nadlenosti entiteta, to

18
I na ovom mjestu treba zapaziti da ustavotvorac koristi zvani an naziv drave, izbjegavaju i
termine drava, federacija ili sloena drava.

69
Ustav izri ito utvr uje u ta ki 2. ovog lana. Pretpostavka nadlenosti je
ustanovljena u korist entiteta. To zna i da se u slu aju sumnje pretpostavlja
da je ure enje neke materije u njihovoj nadlenosti. Ustav ne navodi izri ito
pitanja u podijeljenoj nadlenosti drave i entiteta, to ne zna i da ih nema.
One su rasute po drugim ustavnim normama (npr. dravljanstvo,
zaklju ivanje me unarodnih ugovora i sporazuma i dr.).
Budu i da stvaranje pravnog poretka vre i Bosna i Hercegovina i
entiteti, ustavotvorac je morao urediti odnos pravnih akata koje oni donose.
To je u inio tako to je odredio suprematiju pravnog poretka Bosne i
Hercegovine nad pravnim porecima entiteta. Ta nije, on je pravne poretke
entiteta inkorporirao u pravni sistem Bosne i Hercegovine, u inivi ih
njegovim sastavnim dijelom. Stoga su entiteti duni uskladiti svoje ustavne i
zakonske propise sa Ustavom (i zakonima) Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine sadri norme koje na specifi an na in
ure uju materiju podjele nadlenosti izme u drave i entiteta. One su
sadrane u ta kama 4. i 5. lana III. Ta kom 4. se Predsjednitvu daje pravo
da podstakne me uentitetsku koordinaciju u stvarima koje su u nadlenosti
entiteta. Time se ne vri prenos nadlenosti na dravu nego se entitetima
ograni ava samostalnost u ure ivanju pitanja koja im je Ustav dao u
nadlenost. Takva koordinacija je mogu a samo ako joj se entiteti ne
protive.
Specifi nost ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, koja bitno uti e na
oblik njenog dravnog ure enja, ine dodatne nadlenosti. Ustavotvorac je
time elio omogu iti reviziju ustavnih normi o podjeli nadlenosti
primjenom jednostavnijeg postupka od postupka za reviziju Ustava
predvi enog u lanu X. Kako je izvorni tekst Ustava, iz politi kih razloga,
morao sadrati vrlo oskudne i uske nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine, institutom dodatnih nadlenosti je omogu eno da one
vremenom budu proirivane na razli ite na ine dogovorom entiteta;
preuzimanjem od entiteta nadlenosti koje su nune za o uvanje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta, me unarodnog subjektiviteta i
politi ke nezavisnosti Bosne i Hercegovine; preuzimanjem nadlenosti u
stvarima predvi enim u aneksima V-VIII Opteg okvirnog sporazuma o
miru. Dakle, za prenos nadlenosti se ne trai uvijek saglasnost entiteta. U
odre enim slu ajevima do prenosa nadlenosti mora do i na osnovu izri ite
ustavne norme, ukoliko se radi o pitanjima iz naprijed navedenih aneksa ili
ako se radi o pitanjima bitnim za o uvanje suvereniteta, teritorijalnog
integriteta, politi ke nezavisnosti i me unarodnog subjektiviteta Bosne i
Hercegovine. Ustav, me utim, nije propisao postupak po kome e se vriti
prenos nadlenosti, odnosno po kome e Bosna i Hercegovina dobiti
dodatne nadlenosti, to stvara pravnu nesigurnost i uzrokuje politi ke
sukobe.
Iako se entiteti mogu dogovoriti da dio svojih nadlenosti prenesu na
institucije Bosne i Hercegovine, ona se zbog toga ne moe nazvati
konfederacijom, budu i da su nadlenosti drave i entiteta utvr ene

70
ustavom, na na in koji je tipi an za federacije i entiteti ne mogu mijenjati te
odredbe svojim dogovorom. Osim toga, entiteti ne mogu ponovo preuzeti
nadlenosti koje su prethodno dogovorno prenijeli na institucije Bosne i
Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine sadri vrlo kratku listu nadlenosti institucija
Bosne i Hercegovine. ak i neke nadlenosti koje su uvijek u isklju ivoj ili
podijeljenoj nadlenosti drave (npr. odbrana ili poreska politika) nisu
uvrtene u listu nadlenosti drave, to je navelo pojedine autore na
zaklju ak o konfederalnom karakteru Bosne i Hercegovine (Kuzmanovi ,
2000: 28; Mijanovi , 2000: 11; Morait, 2000: 60). Docnijim izmjenama
ustavne materije u ovoj oblasti, Ustav Bosne i Hercegovine se pribliio
federalnim standardima, jer su nadlenosti Bosne i Hercegovine znatno
proirene (odbrana, bezbjednost, poreska politika i dr.).

3.2.4. ORGANIZACIJA DRAVNE VLASTI U USTAVU

Nije slu ajno to Ustav Bosne i Hercegovine posve uje posebnu panju
organizaciji dravne vlasti. Budu i da u trenutku donoenja Ustava nije
postojala saglasnost nacionalnih politi kih elita o egzistenciji Bosne i
Hercegovine, niti o njenoj pravnoj prirodi i unutranjoj organizaciji,
ustavotvorac je morao posvetiti posebnu panju organizaciji dravne vlasti,
kako bi Bosna i Hercegovina mogla barem minimalno funkcionisati. ak
tre ina lanova Ustava ( etiri od dvanaest) je posve ena dravnim
institucijama (Parlamentarnoj skuptini, Predsjednitvu, Savjetu ministara,
Ustavnom sudu i Centralnoj banci). Uprkos tome to su u njima relativno
cjelovito definisana pitanja izbora, sastava i funkcionisanja ovih institucija,
ustavne norme pate od izvjesnih protivrje nosti i praznina. Ustavotvorac
izbjegava da jasno definie pojedine politi ke institucije. Tako, na primjer,
Predsjednitvo nije definisano kao ef drave, a Savjet ministara kao organ
koji vri vladine funkcije. Nadlenosti ovog drugog uopte nisu navedene u
Ustavu, to je jedan od osnova neslaganja o tome da li Bosna i Hercegovina
ima vladu. Pojedina pitanja ustavotvorac preputa zakonskom regulisanju,
kao to su zamjena lana Predsjednitva i smjenjivanje lanova
Predsjednitva na mjestu predsjedavaju eg.
lan IV je u cijelosti posve en Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine. Ustavne norme su grupisane u etiri ta ke: Dom naroda,
Predstavni ki dom, Procedura i Ovlatenja. Njima se ure uju struktura
Parlamentarne skuptine, sastav njenih domova, na in njihovog izbora,
na in odlu ivanja domova i skuptine u cjelini, imunitet poslanika i
delegata, te nadlenosti Parlamentarne skuptine.
lan V nosi naslov Predsjednitvo, iako se njime ure uje izvrna vlast
u cjelini. Podijeljen je na pet ta aka, od kojih se prve tri odnose na
Predsjednitvo, etvrta na Savjet ministara, a peta na Stalni komitet za vojna
pitanja. Ustavne norme o Predsjednitvu ure uju njegov sastav, na in izbora

71
 lanova, duinu mandata i mogu nost ponovnog izbora, na in donoenja
odluka i nadlenosti. Ustav ne sadri odredbe o odgovornosti lanova
Predsjednitva (politi koj, krivi noj ili gra anskoj). U drugim lanovima
Ustava su sadrane norme kojima se ure uje odnos Predsjednitva i
Parlamentarne skuptine, kao i njegova ovla enja u postupku pred
Ustavnim sudom. Ustav ne predvi a pravo zakonodavne inicijative i pravo
u e a u radu Parlamentarne skuptine, na ta je Predsjednitvo ovla eno
prema poslovnicima skuptinskih domova.
Ta ka 4. ovog lana je posve ena Savjetu ministara. Ustav utvr uje
njegovu ustavnu i politi ku ulogu kroz est pravnih normi, koje ne sadre
njegovu definiciju i nadlenosti.
Ustav Bosne i Hercegovine ne predvi a postojanje sudske vlasti na
dravnom nivou. Nepostojanje jedne grane dravne vlasti ini njenu
organizaciju dravne vlasti nepotpunom, jer u svojoj strukturi ne poznaje
sudove i druge pravosudne institucije. Postoji samo Ustavni sud Bosne i
Hercegovine, kome je posve en lan VI Ustava. On ne vri sudsku vlast
nego ustavno-sudsku funkciju, mada neki autori smatraju da se svojom
apelacionom nadleno u svrstava u redovne sudove opte nadlenosti
(Kuzmanovi , 2002: 509). lan VI se sastoji od etiri ta ke, kojima se
ure uju: sastav, na in izbora i mandat lanova; procedure; nadlenost, i
pravno dejstvo odluka. Nema izri ite odredbe o nadlenosti Ustavnog suda
da odlu uje o saglasnosti zakona Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i
Hercegovine, iako ona logi no slijedi iz prvog stava ovog lana, koji kae
da e Ustavni sud ( e) podravati ovaj Ustav. Ustav odre uje subjekte
kojima pripada pravo pokretanja spora pred Ustavnim sudom.
Zna ajno je da Ustav ne sadri odredbe o organizaciji dravne vlasti u
entitetima, to zna i da su oni potpuno slobodni da urede tu materiju. Ni
druge federacije ne sadre brojne odredbe o tom pitanju, ali uvijek definiu
nekoliko osnovnih principa kojih se federalne jedinice moraju pridravati.
Ovdje to nije slu aj.

3.2.5. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

lan II Ustava je u cijelosti posve en ljudskim pravima i slobodama.

Ustavna materija je ure ena tako da je taksativno nabrojano trinaest ljudskih
prava i sloboda koje Ustav garantuje. Oni su sadrani u ta ki 3. ovog lana:
pravo na ivot; pravo lica da ne bude podvrgnuto mu enju niti ne ovje nom
ili poniavaju em tretmanu ili kazni; pravo lica da ne bude drano u ropstvu
ili pot injenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu; pravo na li nu slobodu
i sigurnost; pravo na pravi no sasluanje u krivi nim i gra anskim stvarima
i druga prava u vezi sa krivi nim postupkom; pravo na privatni i porodi ni
ivot, dom i prepisku; sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti; sloboda
mirnog okupljanja i udruivanja s drugima; pravo na brak i zasnivanje

72
porodice; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na slobodu
kretanja i prebivalita.
Iz kataloga ljudskih prava se vidi da je ustavotvorac dao primat li nim, a
potom politi kim pravima i slobodama, dok su ekonomska i socijalna prava
i slobode u znatnoj mjeri zanemareni. To to su neka ljudska prava i slobode
izri ito zajam eni Ustavom ne zna i da gra ani uivaju samo njih. U ta ki
1. ovog lana Ustava Bosna i Hercegovina i njeni entiteti se obavezuju da e
obezbijediti najvii nivo me unarodno priznatih ljudskih prava i sloboda.
Ustavotvorac je time obavezao institucije Bosne i Hercegovine da potuju
me unarodne akte o ljudskim pravima i slobodama. Da ne bi bilo sumnje u
tom pogledu, ta ka 7. ovog lana predvi a da e Bosna i Hercegovina
primjenjivati sve me unarodne sporazume o ljudskim pravima pobrojane u
Aneksu I Ustava.
Posebno mjesto u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovime ima Evropska
konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda sa svojim
protokolima. Ona se neposredno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima
nadzakonsku snagu ( lan II 2. Ustava).
Ustav garantuje svim licima zatitu od diskriminacije, to zna i da
uivaju jednaka prava i slobode bez obzira na pol, rasu, jezik, boju, vjeru,
politi ko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa
nacionalnom manjinom, imovinu, ro enje ili drugi status.
Posebna ljudska prava su garantovana izbjeglim i raseljenim licima u
ta ki 5. ovog lana. Ona imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove,
da im se vrati imovina koje su bili lieni u toku neprijateljstava od 1991.
godine i da dobiju kompenzaciju za imovinu koja im ne moe biti vra ena.
Odredbe o ljudskim pravima su klasifikovane na po etku Ustava, prije
odredaba o organizaciji dravne vlasti, iz ega neki autori izvode zaklju ak
o velikom zna aju koji im ustavotvorac pridaje (Miljko, 2006: 117;
Kuzmanovi , 2002: 246). Ustavno regulisanje ljudskih prava i sloboda,
me utim, ne slijedi evropsku ustavnu tradiciju u dovoljnoj mjeri. Ove
odredbe nisu dovoljno razra ene. Ljudska prava i slobode su samo
navedeni, a nisu definisani, niti su predvi eni slu ajevi u kojima oni mogu
biti ograni eni. Postojanje niza ljudskih prava (npr. ekonomskih, socijalnih i
kulturnih) ne proisti e iz normativnog dijela Ustava, ve iz Aneksa I.
Budu i da su me unarodni akti o ljudskim pravima i slobodama sastavni dio
Ustava, dravni organi su duni da usklade zakone i druge akte sa njihovom
sadrinom, a oni se i neposredno primjenjuju. Mali broj ustava ure uje
oblast ljudskih prava na takav na in (u literaturi se kao primjer navodi Ustav
panije Miljko, 2006; 123).
Ustav Bosne i Hercegovine poznaje vie mehanizama za zatitu ljudskih
prava i sloboda. Prvi je predvi en lanom VI 3b), po kome Ustavni sud
Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su
sadrana u Ustavu, a to su povrede ljudskih prava i sloboda. Drugo, prema
lanu VI 3c), bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, koji treba da primijeni
zakon u konkretnom sporu, moe traiti od Ustavnog suda da ocijeni da li je

73
zakon, izme u ostalog, u skladu sa Ustavom ili Evropskom konvencijom o
zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tre e, pozivaju i se na Aneks VI
Opteg okvirnog sporazuma o miru, Ustav predvi a obrazovanje Komisije
za ljudska prava.

3.3. ANEKSI USTAVA

Ustav Bosne i Hercegovine ima dva aneksa (dodatka). Prvi sadri spisak
me unarodnih sporazuma o ljudskim pravima i slobodama koji e se
primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Aneks navodi petnaest sporazuma:
Konvencija o spre avanju i kanjavanju zlo ina genocida, enevske
konvencije I-IV o zatiti rtava rata i Dopunski protokoli I-II, Konvencija
koja se odnosi na status izbjeglica i Protokol, Konvencija o dravljanstvu
udatih ena, Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva,
Me unarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije,
Me unarodni pakt o gra anskim i politi kim pravima i Opcioni protokoli,
Me unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene,
Konvencija protiv mu enja i drugih surovih, nehumanih ili poniavaju ih
tretmana ili kanjavanja, Evropska konvencija o spre avanju mu enja,
nehumanog ili poniavaju eg tretmana ili kanjavanja, Konvencija o
pravima djeteta, Me unarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-
migranata i lanova njihovih porodica, Evropska povelja za regionalne
jezike i jezike manjina, Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina.
Svi pravni propisi u Bosni i Hercegovini moraju biti uskla eni sa ovim
me unarodnim aktima po dva osnova: kao aktima me unarodnog prava, na
ije potovanje se Bosna i Hercegovina obavezala i kao sastavnom dijelu
Ustava kao najvieg pravnog akta, koji se, stoga, mogu primjenjivati na isti
na in kao i druge ustavne norme, u skladu sa svojom specifi nom prirodom
i sadrinom.
Aneks II nosi naslov Prelazne odredbe i obuhvata raznorodnu
materiju: uspostavljanje zajedni ke prelazne komisije; ostanak na snazi svih
zakona i drugih pravnih propisa koji nisu u suprotnosti sa Ustavom a koji
vae u trenutku njegovog stupanja na snagu; kontinuitet svih postupaka pred
sudovima ili organima uprave koji su u toku u trenutku stupanja na snagu
Ustava, ukoliko ne budu preneseni u nadlenost drugih sudova ili institucija;
kontinuitet funkcionisanja organa i institucija Bosne i Hercegovine u skladu
sa vae im propisima, dok ne budu doneseni novi; preispitivanje od strane
Predsjednitva svih ugovora koje je Republika Bosna i Hercegovina
ratifikovala od 1. januara 1992. godine do stupanja na snagu Ustava.

74
4. REVIZIJA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

4.1. AMANDMANSKA TEHNIKA REVIZIJE USTAVA

Ustav Bosne i Hercegovine se mijenja primjenom amandmanske

tehnike. Prema lanu X 1. Ustava, on moe biti mijenjan i dopunjavan
odlukom Parlamentarne skuptine, koja uklju uje dvotre insku ve inu
lanova Predstavni kog doma koji su prisutni i glasaju. Osim ove, Ustav
sadri samo jo jednu normu o svojoj reviziji, prema kojoj se nijednim
amandmanom ne moe oduzeti ili umanjiti pravo ili sloboda predvi eni
njegovim lanom II, niti se moe izmijeniti ova norma.
Odredbe o reviziji Ustava su nepotpune i pruaju osnov za razli ita
tuma enja. Prije svega, naslov ovog lana je Izmjene i dopune, a sama
norma govori jedino o mijenjanju i dopunjavanju Ustava. Stoga se moe
postaviti pitanje da li Ustav doputa samo djelimi nu reviziju ili je mogu a i
njegova zamjena potpuno novim i cjelovitim ustavnim tekstom. Pojedini
autori isti u kako je dozvoljena samo parcijalna revizija Ustava:

Dodue, u tekstu prevoda Ustava na srpski jezik kae se da se Ustav moe

menjati i dopunjavati, to bi moglo da zna i i generalnu reviziju Ustava.
Me utim, originalan tekst Ustava na engleskom jeziku ne ostavlja sumnju da
je namera ustavotvorca da dopusti samo delimi nu, a ne i potpunu reviziju
Ustava. (Fira, 2002: 111)

U teoriji nema saglasnosti ni o tome ko u estvuje u postupku djelimi ne

revizije Ustava. Po jednom miljenju, to pravo pripada samo
Predstavni kom domu Parlamentarne skuptine (Dmi i , 1999: 142), po
drugom o reviziji odlu uju oba doma, s tim to u Predstavni kom domu za
amandmane mora glasati dvotre inska ve ina ukupnog broja poslanika
(Trnka, 2006: 41-42; Ibrahimagi u: Kurt ehaji -Ibrahimagi , 2007: 394), a
u Domu naroda mora biti postignut konsenzus delegata iz reda sva stri
konstitutivna naroda (Trnka, 2006: 41-42), dok po tre em miljenju u
Predstavni kom domu mora biti postignuta dvotre inska ve ina prisutnih
poslanika (Kurt ehaji u: Kurt ehaji -Ibrahimagi , 2007: 202). ini se,
ipak, da, prema izri itoj odredbi lana X 1. Ustava, moemo zaklju iti kako
o amandmanima odlu uju oba doma (jer Ustav spominje Parlamentarnu
skuptinu), s tim to odluka mora biti prihva ena propisanom dvotre inskom
ve inom u Predstavni kom domu, dok bi Dom naroda o njoj odlu ivao u
redovnom postupku, kako je predvi eno lanom IV Ustava, jer lan X 1. ne
predvi a posebnu ve inu u Domu naroda za donoenje ove odluke.
Ustavno regulisanje postupka revizije Ustava je turo zato to u lanu X
nisu sadrane norme o subjektima koji mogu predloiti amandmane, niti o
toku postupka koji slijedi. To je ure eno tek poslovnicima skuptinskih
domova. Poslovnik Predstavni kog doma (http://parlament.ba/files/docs/PD
/Poslovnik_PD_-_B.pdf) posve uje lanove 132-135. reviziji Ustava. Prema

75
 lanu 132, amandmane na Ustav mogu predloiti Predsjednitvo, Savjet
ministara, svaki poslanik i Dom naroda Parlamentarne skuptine.
Amandmani se podnose pod istim uslovima kao i zakoni i prate osnovni
zakonodavni postupak ( lan 133). Za razliku od prijedloga zakona, o
predloenim amandmanima se obavezno vodi javna rasprava. lan 127.
Poslovnika Doma naroda (http://parlament.ba/files/docs/DN/Poslovnik_DN
_-_B.pdf) predvi a i da svaki delegat ovog doma moe predloiti
amandmane na Ustav.

4.2. SADRAJ IZVRENIH USTAVNIH REFORMI

Ustav Bosne i Hercegovine dosad nije revidiran primjenom

amandmanske tehnike, tako da nisu vrene neposredne intervencije u njegov
tekst. To ne zna i da nije revidirana materia constitutionis, imaju i u vidu da
Ustav Bosne i Hercegovine doputa i druge na ine revizije ustavne materije.
Jedan od njih je sporazum entiteta o prenosu nadlenosti na institucije Bosne
i Hercegovine, a drugi je ustanovljenje nadlenosti i institucija Bosne i
Hercegovine na temelju pojedinih odredaba Dejtonskog mirovnog
sporazuma. Tre i na in ustavne revizije nije predvi en samim Ustavom, ali
je u praksi imao najzna ajniju ulogu, a to su odluke visokog predstavnika,
koje je on donosio na osnovu ovla enja dobijenih od Vije a za
implementaciju mira. Revizija je obuhvatala dva aspekta ustavne materije
podjelu nadlenosti i organizaciju dravne vlasti.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, institucije drave vre samo
zakonodavnu i izvrnu vlast. Na dravnom nivou se ne vri sudska vlast, pa
ne postoje sudske i druge pravosudne institucije. Me utim, visoki
predstavnik je najprije donio Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, a zatim i
Zakon o Tuilatvu Bosne i Hercegovine, koje je Parlamentarna skuptina
kasnije usvojila sa nepromijenjenim sadrajem. Ona je tako e usvojila i
Zakon o Pravobranilatvu Bosne i Hercegovine. Donoenjem ovih zakona
obrazovane su sudske i druge pravosudne institucije na dravnom nivou.
Kad su u pitanju promjene ustavne materije u oblasti podjele
nadlenosti, treba razlikovati nekoliko slu ajeva. Prvu grupu ine
nadlenosti za koje su aneksi mirvonog sporazuma predvidjeli da e
pripadati dravi. Tako je, na primjer, na osnovu Aneksa IX formirana
Bosanskohercegova ka eljezni ka javna korporacija i donesen Zakon o
eljeznicama Bosne i Hercegovine. Predsjednitvo BiH je na osnovu Aneksa
VIII Opteg okvirnog sporazuma o miru 2001. godine donijelo Odluku o
Komisiji za o uvanje nacionalnih spomenika. Institucija ombudsmana je
formirana na temelju Aneksa VI (Sporazuma o ljudskim pravima), a visoki
predstavnik je donio Zakon o Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i
Hercegovine nakon odugovla enja Parlamentarne skuptine da to u ini.
Drugu grupu prenesenih nadlenosti ine one o kojima su se entiteti
sporazumjeli da pripadnu dravi. Iako Ustav izri ito doputa takvu

76
mogu nost, on ne sadri nijednu odredbu o tome na koji na in e ta
saglasnost biti postignuta. Entiteti su je obi no davali tako to su njihova
zakonodavna tijela donosila odluke o saglaavanju na prenos nadlenosti ili
tako to bi ovlastili svoje vlade da postignu aranman o konkretnom pitanju.
Entiteti su se, na primjer, sporazumjeli da oblasti poreske politike (sistem
indirektnog oporezivanja), ure enja pravosudnog sistema (obrazovanje
Visokog sudskog i tuila kog vije a BiH), odbrane i policije u cjelini ili
djelimi no budu prenesene u nadlenost Bosne i Hercegovine.
Tre u grupu prenesenih nadlenosti ine one o kojima je odluku donio
visoki predstavnik. Ustav nije predvidio visokog predstavnika kao instituciju
kojoj pripada pravo njegove revizije, niti to proisti e iz drugih aneksa
Opteg okvirnog sporazuma o miru. Tek je Vije e za implementaciju mira u
Bosni i Hercegovini na svojim konferencijama dalo ovo pravo visokom
predstavniku. Donose i svoje odluke o proglaenju zakona, visoki
predstavnik je intervenisao u sadraj ustavne materije. Primjeri takvih
odluka su: Odluka o donoenju Zakona o Visokom sudskom i tuila kom
vije u BiH, Odluka o donoenju Zakona o krivi nom postupku BiH, Odluka
o donoenju Krivi nog zakona BiH, Odluka o donoenju Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Republike Srpske, Odluka o
donoenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani Republike
Srpske, Odluka o donoenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
odbrani Federacije BiH, itd.
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je svojom zakonodavnom
aktivno u tako e sudjelovala u prenosu nadlenosti. Ona je, na primjer,
donijela Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Zakon o Dravnoj
agenciji za istrage i zatitu, Zakon o pravosudnom ispitu, Zakon o potama,
itd.

4.3. INICIJATIVE ZA REVIZIJU USTAVA

4.3.1. NACIONALNE POLITI KE STRANKE O REVIZIJI USTAVA

Ve ina parlamentarnih politi kih stranaka u Bosni i Hercegovini ima

relativno cjelovite ideje o preure enju ustavnog sistema. Te ideje su u nekim
slu ajevima nale epilog u nacrtima ustava ili platformama za ustavnu
reformu, koje su usvajale pojedine politi ke stranke, npr. Hrvatska
demokratska zajednica BiH (Na ela ustava BiH), HDZ 1990 (Platforma za
novi ustav BiH), Hrvatska selja ka stranka (posebna deklaracija o ustavnom
preure enju), Stranka za Bosnu i Hercegovinu (Nacrt ustava Bosne i
Hercegovine), Socijal-demokratska partija BiH (Nacrt Ustava Republike
Bosne i Hercegovine). Druge politi ke stranke su svoje poglede o ustavnom
ure enju Bosne i Hercegovine iznijele u svojim programskim dokumentima,
kao to je slu aj sa Strankom demokratske akcije (Programska deklaracija),
Savezom nezavisnih socijal-demokrata (Osnove programske platforme za

77
period 2006. 2010. godina), Srpskom demokratskom strankom (strana ki
program) i Partijom demokratskog progresa (Programska orijentacija PDP-
a za period 2007-2010.).
Politi ke stranke koje imaju svoju lansku i glasa ku bazu u istom
narodu imaju identi ne ili vrlo sli ne poglede na ustavno ure enje Bosne i
Hercegovine. U tom smislu bi se nacionalne politi ke elite mogle podijeliti
na ustavobraniteljske i ustavoreformatorske. Srpska politi ka elita je
ustavobraniteljska jer zagovara o uvanje postoje eg ustavnog ure enja. Ona
se zalae za Bosnu i Hercegovinu u kojoj e biti garantovana ustavna
pozicija Republike Srpske, kao jednog od entiteta, sa trenutnim ustavnim
nadlenostima, ukoliko nije mogu e da dio nadlenosti prenesenih na
institucije Bosne i Hercegovine bude vra en. Ustavna reforma je za nju
prihvatljiva u mjeri u kojoj: a) precizira nadlenosti drave koje je ona u
postdejtonskom periodu ve dobila, a koje nisu taksativno nabrojane u
Ustavu; b) vodi promjenama u na inu funkcionisanja institucija Bosne i
Hercegovine koje ne naruavaju poziciju Republike Srpske i srpske politi ke
elite na dravnom nivou. Samo jedan dio te politi ke elite preciznije
odre uje ustavni poloaj entitet, kad kae da oni treba da budu federalne
jedinice u federalnoj dravi Bosni i Hercegovini.
Hrvatska politi ka elita je ustavoreformatorska u tom smislu to smatra
da Bosna i Hercegovina treba da bude ure ena kao federalna drava
sastavljena od najmanje tri federalne jedinice.19 Podru ja federalnih jedinica
treba da budu utvr ena primjenom etni kog, istorijskog i drugih kriterija,
bez nunog teritorijalnog kontinuiteta, to implicira tenju za stvaranjem
hrvatskog entiteta, odnosno federalne jedinice u kojoj e hrvatski narod
biti u ve ini i kojom e dominirati hrvatska politi ka elita. Hrvatske
politi ke stranke u svojim dokumentima daju relativno cjelovitu sliku
poeljne ustavne konstrukcije drave. Tako one predlau da zakonodavno
tijelo, Parlament BiH, bude dvodom i da ga ine Zastupni ki dom i Dom
naroda, koji bi ravnopravno donosili odluke. Dok nema razlike u stavu da
treba da postoji paritetno sastavljena Vlada, vode e hrvatske politi ke
stranke se razlikuju u tome kako treba da bude organizovan ef drave. Dok
jedna (HDZBiH) smatra da funkcije efa drave treba da vri u parlamentu
birani predsjednik i dva dopredsjednika, koji se rotiraju na mjestu
predsjedavaju eg i dolaze iz reda razli itih naroda, druga (HDZ 1990)
smatra da treba da ostane kolektivni ef drave. Obje stranke smatraju da
treba ustanoviti Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, a da u sastavu Ustavnog
suda treba da se nalaze samo doma e sudije.
Hrvatske politi ke stranke su 21. septembra 2007. godine usvojile tzv.
Kreevsku deklaraciju, u kojoj se zalau za donoenje novog ustava,
konstitutivnost naroda na cijeloj dravnoj teritoriji primjenom principa

19
Hrvatske politi ke stranke imaju razli ite stavove o broju federalnih jedinica. Dok HDZBiH
smatra da treba da ih bude etiri, od kojih je jedna Distrikt Sarajevo, HDZ 1990 ne precizira
broj federalnih jedinica, isti u i zahtjev da ih bude najmanje tri.

78
srazmjere, korigovane minimalnim i maksimalnim kvotama u izboru
zakonodavne vlasti, pariteta u izboru nosilaca izvrnih i pravosudnih
funkcija, rotacije u rukovo enju institucijama drave, konsenzusa pri
odlu ivanje i efikasne zatite vitalnih nacionalnih interesa. Potpisnici
Deklaracije isti u da Bosna i Hercegovina treba da bude decentralizovana
drava sa tri nivoa vlasti dravnim, sredinjim i lokalnim, pri emu treba
napustiti dvoentitetsku organizaciju drave. Ovaj politi ki dokument ne
definie izri ito oblik dravnog ure enja Bosne i Hercegovine, niti se jasno
izjanjava o broju i prirodi politi ko-teritorijalnih jedinica na srednjem
nivou vlasti, osim to se za njih predvi a vrenje sve tri funkcije dravne
vlasti.
Bonja ka politi ka elita se zalae za dalekosene i radikalne promjene
ustavnog ure enja Bosne i Hercegovine, koje bi je na inile regionalnom
dravom. Pojedine partijske elite se ne slau o tome na koliko regiona treba
da bude podijeljena Bosna i Hercegovina,20 a ne pokazuju ni jednak politi ki
interes za ustavni poloaj konstitutivnih naroda i zatitu njihovih interesa.
Uprkos tim razlikama, osnovna na ela su im zajedni ka nadlenosti
regionalne drave Bosne i Hercegovine treba da budu znatno ve e od
nadlenosti sadanje federalne drave, a na in odlu ivanja i sastav politi kih
institucija ne bi po ivali na principima pariteta i konsenzusa. Usvajanje ovih
na ela ustavnog ure enja bi imalo dvije krupne posljedice umjesto
federalnog bi bio usvojen regionalni oblik ure enja drave,21 a politi ki
reim konsocijativne demokratije bi bio zamijenjen politi kim reimom
ve inske demokratije.
Preure enje Bosne i Hercegovine na regionalnoj osnovi je razra eno u
dokumentima Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Socijal-demokratske partije.
Dok prva definie Bosnu i Hercegovinu kao gra ansku dravu, u kojoj je
narod nosilac suvereniteta i ne pokazuje interes za postojanje posebnih
mehanizama zatite vitalnih nacionalnih interesa, druga se, uprkos polaznom
opredjeljenju za Bosnu i Hercegovinu kao gra ansku dravu, zalae za
posebne ustavne mehanizme zatite ovih interesa (paritetna ili
proporcionalna zastupljenost u organima vlasti, pravo veta i konsenzus u
odlu ivanju o pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa). Zakonodavnu
vlast, prema stavu obje politi ke stranke, treba da vri parlament sastavljen
od dva doma Predstavni kog doma i Senata (ili Doma regija u dokumentu
SDP-a). Prvi dom bi predstavljao gra ane a drugi regije. Dok Stranka za
BiH ne predvi a mogu nost predstavljanja konstitutivnih naroda u Senatu,

20
Dok SDP smatra da BiH treba da bude podijeljena na est regija, SDA govori o pet ili vie
ekonomskih regija. Sve bonja ke politi ke stranke se slau da regije ne smiju biti konstituisane
na etni kom osnovu.
21
Ovdje imamo na umu injenicu da se u teoriji razli ito odgovara na pitanje da li je regionalna
drava samo podvrsta unitarne drave ili je regionalno ure enje poseban i nov oblik dravnog
ure enja. Kako ve ina autora razlikuje samo dva oblika dravnog ure enja unitarno i
federalno regionalna drava je, prema dominantnom miljenju, oblik visoko decentralizovane
unitarne drave.

79
Socijal-demokratska partija predvi a da svaka regija bira jednak broj
pripadnika tri naroda sa svoje teritorije u Dom regija. Izvrnu vlast bi dijelili
Predsjednik i Vlada, s tim to posredan izbor efa drave u Predstavni kom
domu, kako predlau obje politi ke stranke, mogao voditi preglasavanju po
nacionalnom osnovu. Isto tako, Vlada ne bi morala imati paritetan sastav.

4.3.2. APRILSKI PAKET

Nacionalne politi ke elite su bile najblie usvajanju amandmana na

Ustav Bosne i Hercegovine 2006. godine, u vrijeme usaglaavanja tzv.
aprilskog paketa ustavnih amandmana. Kako, me utim, nijedna partijska
elita vie ne uiva monopol na glasove bira a svoje nacije, pa je
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine partijski fragmentiran, bilo je
teko posti i potrebnu dvotre insku ve inu. Glasanje o tzv. aprilskom
paketu je pokazalo da su se partijske elite u okviru pojedinih nacija
podijelile prema tome da li prihvataju reviziju Ustava koja nije njihov
krajnji politi ki cilj, ali je prihvatljiva u postoje im politi kim okolnostima,
ili odbacuju svaku reviziju koja nije u skladu sa njihovim temeljnim
politi kim principima.22
Aprilski paket je predvi ao izmjenu lana III 1. Ustava, kojom bi se
druga ije uredila materija podjele nadlenosti. Institucije Bosne i
Hercegovine bi imale u svojoj nadlenosti dvanaest oblasti (osim ve
postoje ih, bile bi nadlene za oblasti odbrane i bezbjednosti, te za osnivanje
i funkcionisanje Suda i Tuilatva BiH).23 Osim toga, po uzoru na ustave
modernih federalnih drava, ovaj amandman predvi a postojanje ne samo
oblasti u isklju ivoj nadlenosti drave i entiteta, ve i oblasti u zajedni koj
nadlenosti (poreski sistem, izborni sistem, sudstvo, poljoprivreda, nauka i
tehnologija, ekologija, lokalna samouprava).
Amandman II se odnosi na Parlamentarnu skuptinu Bosne i
Hercegovine. Iako je zadravao njenu strukturu, predvi ao je promjene u
pogledu broja poslanika odnosno delegata, kao i mogu nost da svi gra ani
sa bira kim pravom budu birani u Dom naroda. Amandman predvi a vanu
izmjenu u pogledu nadlenosti domova Dom naroda bi razmatrao i
usvajao samo one zakone koji se ti u vitalnih nacionalnih interesa. Tzv.
entitetsko glasanje u Predstavni kom domu bi bilo zadrano, to je bio jedan
od glavnih razloga neprihvatanja amandmana od strane pojedinih partijskih
elita.

22
To se moe vidjeti na primjeru bonja kih i hrvatskih politi kih stranaka. Iako sve tri
bonja ke politi ke stranke (SDA, SBiH i SDP) imaju sli ne stavove o ustavnom preure enju
Bosne i Hercegovine, jedna od njih (SBiH) nije prihvatila aprilski paket. S druge strane, dio
poslanika HDZ-a BiH je napustio tu stranku i osnovao novu, zato to je smatrao da aprilski
paket nije dovoljno dalekosean.
23
Kako se vidi, radi se o oblastima koje su ve prenesene u nadlenost Bosne i Hercegovine.

80
 Aprilski paket je predvidio kompromisno rjeenje u pogledu ure enja
institucije efa drave. Amandman III predvi a da i dalje postoji tro lano
Predsjednitvo, s tim to je njegov predsjedavaju i istovremeno i
Predsjednik Bosne i Hercegovine. lanove Predsjednitva bi mogao
predloiti odre en broj lanova domova Parlamentarne skuptine, a nakon
to svaki klub delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda izabere po
jednog lana, njihov izbor potvr uje Predstavni ki dom. Predsjednik
Predsjednitva o nekim pitanjima odlu uje samostalno, dok o drugima mora
posti i konsenzus sa druga dva lana Predsjednitva (odbrana, imenovanje
sudija Ustavnog suda i lanova Odbora direktora Centralne banke). Jedna od
novina je pravo suspenzivnog veta na zakone usvojene u Parlamentarnoj
skuptini.
Zna aj amandmana IV je u tome to definie Savjet ministara Bosne i
Hercegovine kao vladu u pravom smislu. On se prvo odre uje kao organ
izvrne vlasti Bosne i Hercegovine, a zatim se na precizan na in utvr uju
njene nadlenosti, u obimu koji odgovara nadlenostima vlade u modernim
politi kim sistemima. U njegovoj nadlenosti su, izme u ostalog, osiguranje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta i politi ke nezavisnosti Bosne i
Hercegovine, zatita Ustava i ljudskih prava i sloboda, izvravanje zakona,
predlaganje zakona i budeta (samostalno a ne zajedno sa Predsjednitvom),
donoenje podzakonskih akata neophodnih sa izvrenje zakona, vo enje
spoljne politike (umjesto Predsjednitva). Savjet ministara bi bio
samostalniji od efa drave, jer Predsjednik ne bi imenovao premijera, nego
bi samo, nakon konsultacija sa predstavnicima parlamentarnih stranaka,
predlagao mandatara.
Aprilskim paketom je bila predvi ena parcijalna revizija Ustava Bosne i
Hercegovine od strane doma ih politi kih subjekata. Nije se predvi alo
teritorijalno preure enje drave, niti promjena njenog dravnog ure enja i
politi kog reima. Amandmani nisu unosili sutinske promjene u materiju
podjele nadlenosti, niti su predvi ali dalekosene promjene u organizaciji i
na inu rada politi kih institucija. Odre ene vane izmjene su ipak bile
predvi ene ravnopravnost domova Parlamentarne skuptine je sutinski
dovedena u pitanje, umjesto kolektivnog efa drave u pravom smislu rije i
je predvi en kvazi-kolegijalni organ ija ovla enja su, uz izuzetak u
pogledu prava suspenzivnog veta, smanjena, uglavnom u korist Savjeta
ministara, ija ustavna i politi ka pozicija kao vlade je poja ana.

4.3.3. SPORAZUM IZ PRUDA

Predsjednici tri nacionalne politi ke stranke iz reda tri konstitutivna

naroda (Stranke demokratske akcije, Saveza nezavisnih socijal-demokrata i
Hrvatske demokratske zajednice) su na zajedni kom sastanku odranom
novembra 2008. godine u Prudu kod Bosanskog amca postigli sporazum o
potrebi revizije Ustava Bosne i Hercegovine i, na osnovu njega, podnijeli

81
klubovima poslanika svojih politi kih stranaka u Predstavni kom domu
odgovaraju u inicijativu (http://sda.ba/files/file/Inicijativa%20za%20
promjenu%20Ustava%20BiH.pdf). U njoj isti u da predmet revizije Ustava
treba da budu: uskla ivanje Ustava sa Evropskom konvencijom za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda; nadlenosti drave, srednjih i lokalnih
nivoa vlasti; funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine; teritorijalna
organizacija Bosne i Hercegovine i srednjih nivoa vlasti.
Ova inicijativa, me utim, nema domaaj tzv. aprilskog paketa iz vie
razloga: prvo, ona je plod kompromisa predstavnika samo tri nacionalne
politi ke stranke; drugo, ona je postignuta na neformalnom sastanku,
svojevrsnim zaobilaenjem institucija Bosne i Hercegovine; tre e, i
najvanije, inicijativa nije dala potvrdu da su se njeni podnosioci
sporazumjeli o bilo kom pitanju koje treba da bude predmet ustavne revizije,
za razliku od tzv. aprilskog paketa, koji je sadrao relativno cjelovita
rjeenja spornih pitanja.

5. ZAKLJU AK

Ustav Bosne i Hercegovine je oktroisan, formalno vrst, kodifikovan i

pisan ustav, koji predvi a federalno dravno ure enje, republikanski oblik
vladavine i politi ki reim konsocijativne demokratije. Njega nije usvojila
neka doma a politi ka institucija (ustavotvorna ili redovna zakonodavna
skuptina), niti je potvr en od strane naroda na referendumu. Ustavna
materija je najve im dijelom izloena u Aneksu IV Dejtonskog mirovnog
sporazuma, iako su pojedina rjeenja ustavnog karaktera sadrana i u drugim
aneksima. Ustav ne ure uje ustavnu materiju u cjelini, jer ne sadri norme o
teritorijalnoj organizaciji, lokalnoj samoupravi i osnovama drutvenog
ure enja Bosne i Hercegovine. Ustavne norme o organizaciji i
funkcionisanju politi kih institucija su izraz kompromisa nacionalnih
politi kih elita, zbog ega zanemaruju postojanje drugih drutvenih grupa
(osim etni kih) i raznovrsnih, pa i suprotstavljenih, grupnih interesa.
Pravno-tehni ki posmatrano, struktura i jezik ustavnog teksta odstupaju od
evropsko-kontinentalne ustavne tradicije, kojoj i Bosna i Hercegovina
pripada, jer su ustavne norme pisane prozno i neprecizno, to bitno oteava
njihovu primjenu i dovodi u pitanje konzistentnost ustavnog teksta.
Postoji potreba cjelovite ustavne reforme, koja bi otklonila
protivrje nosti izme u pojedinih ustavnih normi, uskladila ustavna rjeenja i
u inila ih preciznim, te dopunila ustavnu materiju onim normama koje su
nune za odre enje drutvenog i dravnog ure enja Bosne i Hercegovine. U
pogledu svoje strukture i jezika, Ustav treba da bude ura en u duhu
kontinentalno-evropske pravne tradicije. Da bi to bilo mogu e, mora biti
postignut irok konsenzus nacionalnih politi kih elita, u emu se dosad nije
uspjelo.

82
 Budu i da nacionalne politi ke elite imaju suprotna shvatanja o
ustavnom ure enju Bosne i Hercegovine (regionalna ili federalna drava,
dvije ili vie federalnih jedinica, obim nadlenosti tzv. srednjeg nivoa vlasti,
i dr.), vjerovatnije je da e se vriti parcijalna revizija Ustava, to se dosad
naj e e doga alo intervencijom visokog predstavnika, ali bez formalne
intervencije u tekst Ustava. Rasprave o reviziji Ustava se koncentriu na
dvije grupe pitanja podjela nadlenosti izme u drave i entiteta i
organizacija i funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine, naro ito irina
primjene principa paritetnog sastava i konsenzusa u odlu ivanju pojedinih
institucija. Ovim pitanjima treba dodati i potrebu dosljednije primjene
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, naro ito u
pogledu na ina izbora lanova Doma naroda Parlamentarne skuptine i
Predsjednitva Bosne i Hercegovine.

83
LITERATURA
Blagojevi , Milan (2002). Pravna priroda i poloaj Br ko Distrikta u Bosni i Hercegovini.
Doboj: Narodna biblioteka.
Dmi i , Mile (2005). Ustavnopravni status Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine
normativno i stvarno, u Republika Srpska deset godina Dejtonskog mirovnog sporazuma.
157-176. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Fira, Aleksandar (2002). Enciklopedija ustavnog prava bivih jugoslovenskih zemalja. Tom 4,
Ustavno pravo Bosne i Hercegovine. Novi Sad: SANU Agencija Mir.
Inicijativa za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine (Internet prezentacija SDA,
http://sda.ba/files/file/Inicijativa%20za%20promjenu%20Ustava%20BiH.pdf, preuzeto
04.01.2009.)
Kasapovi , Mirjana (2005). Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna drava.
Elektronsko izdanje lista Nezavisne novine, Banja Luka, http://www.nezavisne.com
Kurt ehaji , Sead Ibrahimagi , Omer (2007). Politi ki sistem Bosne i Hercegovine, knjiga
tre a. Sarajevo: autori.
Kuzmanovi , Rajko (2002). Ustavno pravo. Banja Luka: Pravni fakultet.
Kuzmanovi , Rajko (2000). Naruavanje podjele nadlenosti izme u entiteta u Bosni i
Hercegovini, u Podjela nadlenosti izme u institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 27-
36. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Markovi , Ratko (2001). Ustavno pravo i politi ke institucije. Beograd: Slubeni glasnik.
Mijanovi , Gao (2000). Podjela nadlenosti izme u institucija Bosne i Hercegovine i entiteta,
u Podjela nadlenosti izme u institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 11-26. Banja Luka:
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Morait, Branko (2000). Podjela nadlenosti izme u Bosne i Hercegovine i entiteta, u Podjela
nadlenosti izme u institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 55-62. Banja Luka:
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Miljko, Zvonko (2006). Ustavno ure enje Bosne i Hercegovine. Zagreb: Hrvatska sveu ilina
naklada.
Popovi , Vitomir (2005). Republika Srpska Dejtonski mirovni sporazum, stanje i perspektive,
u Republika Srpska deset godina Dejtonskog mirovnog sporazuma. 89-109. Banja Luka:
Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Poslovnik Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (Internet
prezentacija Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
http://parlament.ba/files/docs/PD/Poslovnik_PD_-_B.pdf, preuzeto 08.09.2008.)
Poslovnik Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (Internet prezentacija
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
http://www.parlament.ba/files/docs/DN/Poslovnik_DN_-_B.pdf, preuzeto 13.09.2008.)
Savi , Sneana (1999). Republika Srpska poslije Dejtona. Banja Luka: Centar za publikacije
Pravnog fakulteta.
Savi , Sneana (2000). Konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: Pravni
fakultet.
Savi , Sneana (2005). Promjene Ustava Bosne i Hercegovine, u Republika Srpska deset
godina Dejtonskog mirovnog sporazuma. 117-132. Banja Luka: Akademija nauka i
umjetnosti Republike Srpske.
Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo. Sarajevo: Fakultet za javnu upravu.
Tre a djelimi na odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U 5/98, Internet prezentacija Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine, http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2, pogledano
20.septembra 2008.
Ustav Bosne i Hercegovine (Internet prezentacija Ustavnog suda BiH, preuzeto 13.09.2008.,
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/99

84
LJUDSKA PRAVA U KONTEKSTU
POLITI KOG SISTEMA
En ida Tu rku i

Saetak
Ljudska prava se temelje na pojmu uro enog dostojanstva svih ljudskih
bi a. Univerzalna su, neotu iva, nedjeljiva i me uovisna. Vije e Evrope je
izgradilo efiaksan sistem zatite ljudskih prava kroz Evropsku konveciju o
zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Evropski sud za ljudska prava. U
Bosni i Hercegovini ljudska prava se tite na nivou drave, kao i na nivou
entiteta. Ustav Bosne i Hercegovine, te ustavi entiteta, na specifi an na in
tite ljudska prava, kroz direktnu primjenu Evropske konvencije o zatiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Klju ne rije i: ljudska prava; osnovne slobode; Evropska konvencija za

zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; Evropski sud za ljudska prava;
ustavi; ombudsman; ustavni sud; konstitutivni narodi; manjine; kolektivna
prava; individualna prava

1. POJAM LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNI ME UNARODNI

INSTRUMENTI ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA

Ljudska prava su osnovna prava koja daju mogu nost ljudskim bi ima
da oblikuju svoj ivot u skladu sa slobodom, jednakopravno u i
potovanjem ljudskog dostojanstva. Koncept ljudskih prava i osnovnih
sloboda kakav danas poznajemo, i kakav je danas prisutan u svijetu doivio
je svoj razvoj nakon strahota Drugog svjetskog rata, zasnovan na tezi "Sva
ljudska prava za sve" (slogan Svjetske konferencije o ljudskim pravima
odrane u Be u 1993. godine).
Polazite pojma ljudskih prava jeste pojam uro enog dostojanstva svih
ljudskih bi a, koji je potvr en i u Preambuli Povelje Ujedinjenih naroda iz
1945. godine gdje se kae da su narodi koji osnivaju ovu organizaciju
odlu ni da "ponovo potvrde vjeru u osnovna prava ovjeka, u dostojanstvo i
vrijednost ovjeka" (preambula povelje Ujedinjenih naroda). Dakle, ljudska
prava stavljaju ovjeka, pojedinca u centar interesovanja. U skladu s tim,
ljudska prava su univerzalna i neotu iva, nedjeljiva i me uovisna.
Primjenjuju se svugdje i ne mogu biti oduzeta nekoj osobi ak ni uz njen
pristanak. Radi se o pravima koja ljudsko bi e ne sti e, ve ih ima na
osnovu samog postojanja, bez obzira da li je dravljanin neke drave ili ne
... " (Sali i Terzi , 1996: 19). Koncept ljudskih prava zasnovan je na
univerzalno prihva enom sistemu vrijednosti posve enom ideji o

85
"nepovredivosti" ljudskog ivota, i prua okvir za izgradnju sistema zatite
ljudskih prava na osnovu me unarodno prihva enih normi i standarda.
Sistem ljudskih prava jeste jedini univerzalno prihva eni sistem
vrijednosti u svijetu. Razvoj koncepta ljudskih prava zapo eo je u periodu
prosvjetiteljstva, koje je, uspostavljaju i prava pojedinaca unutar zajednice,
oslobodilo ljudska bi a od srednjovjekovnog poimanja koje se zasnivalo
samo na obavezama. U prosvjetiteljstvu ljudska bi a postaju subjekti, a ne
vie objekti pravnog sistema, oslobo eni su podre enosti i dodijeljena su im
prava kao dravljanima/gra anima odre ene zajednice/drave.
Sistem ljudskih prava nije stati na kategorija. Razvoj ljudskih prava,
njihova filozofska osnova kao i pravna i prakti na realizacija, je jedan
dinami ni proces. Razlikujemo razli ite kategorije ljudskih prava:
gra anska, politi ka, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Nova
kategorija, koja se javila 80-tih godina XX stolje a moe se odrediti kao
"prava solidarnosti" karakteristi na za zemlje Afri kog kontinenta i izraz su
nastojanja ovih drava da se izbore sa historijskim naslije em kolonijalizma
i imperijalizma. Afri ka povelja o pravima ovjeka i naroda, usvojena na
18. Skuptini efova drava, i vlada Organizacije afri kog jedinstva u
Najrobiju, Kenija, 27. juna 1981. godine, predstavlja pravni, politi ki i
ideoloki izraz i osnovu za poimanje ljudskih prava tre e generacije ili tzv.
kolektivnih prava. Radi se o jednoj koncepciji ljudskih prava koja je
suprotna individualisti kom shvatanju po kojem samo pojedinci mogu biti
subjekti prava. U skladu sa Afri kom poveljom svaki pojedinac je nosilac
prava, ali se prava garantiraju i narodu, te je porodica priznata kao prirodna
elija na kojoj se zasniva drutvo. Afri ka povelja koristi izraz "prava
naroda" koji sugerie da se ljudska prava priznaju i pojedincu i narodu kao
kolektivitetu. Kolektivna prava su pravo na ravnospravnost naroda, pravo na
samoopredjeljenje, pravo na upravljanje nacionalnim resursima, pravo na
razvoj, pravo na mir, pravo na zdravu okolinu. Me utim, na Svjetskoj
konferenciji o ljudskim pravima u Be u 1993. godine rasprava izme u toga
koja generacija ljudskih prava ima ve u vanost prekinuta je zaklju kom da
sve imaju jednaku vanost. Danas je pojam ljudskih prava prihva en
globalno, uiva univerzalno priznanje, i kao takav predstavlja temelj
me unarodne zajednice drava, me unarodnih organizacija i drutvenih
pokreta.
Okosnicu koncepta ljudskih prava ini tzv. Zakonik o ljudskim pravima
("Bill on Human Rights") kojeg ine Univerzalna deklaracija o ljudskim
pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, Me unarodni ugovor o
gra anskim i politi kim pravima iz 1966. (ICCPR) i Me unarodni ugovor o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine (ICESCR).
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima uspostavila je osnovne
stubove sistema ljudskih prava: slobodu (sloboda misli, savjesti i
vjeroispovijesti, sloboda izraavanja), jednakopravnost (jednakopravnost u
zatiti od diskriminacije u uivanju ljudskih prava, uklju uju i punu
jednakopravnost za mukarce i ene) i solidarnost (ekonomska i socijalna

86
prava: pravo na socijalno osiguranje, pravi nu naknadu, pravo na adekvatne
standarde ivota, zdravlja i dostupnog obrazovanja). Me unarodni ugovor o
gra anskim i politi kim pravima iz 1966. (ICCPR) i Me unarodni ugovor o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine (ICESCR)
definiu politi ka i gra anska, odnosno, ekonomska, socijalna i kulturna
ljudska prava .
Najvaniji dokumenti Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima:
Op a deklaracija o ljudskim pravima (1948.)
Me unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
(1966.)
Me unarodni pakt o gra anskim i politi kim pravima (1966.)
Konvencija o spre avanju i kanjavanju zlo ina genocida (1948.)
Konvencija protiv mu enja i drugog okrutnog, ne ovje nog ili
poniavaju eg postupka ili kazne (1984.)
Me unarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije (1965.)
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (1979.)
Konvencija o pravima djeteta (1989.)

Bez obzira koliko o ita, prirodna i svojstvena ljudskim bi ima, zbog

njihovog uro enog dostojanstva, ljudska prava i dalje nastavljaju biti
kontroverzna u praksi, kao i u teoriji. Ovo se posebno odnosi na injenicu da
mnoge drave zatitu ljudskih prava posmatraju kao prijetnju njihovoj
stabilnosti i suverenosti. Prema tome, prilikom razmatranja ovog pravnog
pitanja, osim teoretske, uvijek treba imati na umu i prakti nu stranu njegove
primjene. Naime, u ve ini drava svijeta, bez obzira na broj ratificiranih i
potpisanih me unarodnih dokumenata o zatiti ljudskih prava i sloboda,
situacija je znatno druga ija u pogledu de facto primjene garantovanih
prava i sloboda.

2. LJUDSKA PRAVA I DRAVNI I ENTITETSKI USTAVI

Ljudska prava i slobode najvaniji su element pravne drave, odnosno,

principa vladavine prava kojim se oblikuje demokratski poredak.
Demokratski karakter ustavnog ure enja cijeni se po stepenu ostvarivanja i
garancijama ljudskih prava i osnovnih sloboda. Shodno tome, osnovna prava
i slobode centralni su dio i vrijednosno jezgro svakog demokratksog ustava.
Potvrdu za ovo, formalno posmatrano, nalazimo u injenici da se u strukturi
ustava prava i slobode gra ana nalaze na privilegovanom mjestu, obi no iza
preambule i osnovnih odredaba (lista ili tzv. katalog ljudskih prava). Ustav
Bosne i Hercegovine, kao i ustavi entiteta nisu izuzeci u tom smislu. Naime,
sva tri navedena ustava pitanju ljudskih prava posve uju dosta prostora u

87
svom tekstu, uz odre ene specifi nost ustavnog koncepta zatite ljudskih
prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini.

2.1. USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavom Bosne i Hercegovine na specifi an na in se garantuje zatita

ljudskih prava i osnovnih sloboda. U preambuli Ustava utvr eno je da njeni
konstitutivni narodi, zajedno sa Ostalima, i gra ani Bosne i Hercegovine,
utvr uju Ustav Bosne i Hercegovine inspirisani Univerzalnom
Deklaracijom o ljudskim pravima, Me unarodnim paktovima o gra anskim
i politi kim pravima, odnosno, o ekonomskim, socijalnim i kultrunim
pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili
etni kim, vjerskim i jezi kim manjinama, kao i drugim instrumentima za
ljudska prava (Ustav Bosne i Hercegovine, preambula, paragraf 7). U lanu
II. Ustava Bosne i Hercegovine, koji nosi naziv Ljudska prava i osnovne
slobode, utvr ena je obaveza Bosne i Hercegovine i oba entiteta - Federacije
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, da osiguraju najvii nivo
me unarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda ( lan II/1.) Pri
tome je posebno izdvojena Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda, tako to je propisano da e se ljudska prava i osnovne
slobode sadrane u njoj i njenim protokolima direktno primjenjivati u Bosni
i Hercegovini, uz potovanje njihovog prioriteta nad svim ostalim zakonima
( lan II/2. Ustava Bosne i Hercegovine). U kontekstu zna enja ove odredbe,
i pitanja da li Evropska konvencija ima nadustavni karakter, zna ajno je
ista i:

U preambuli Ustava BiH, u engleskoj verziji, je navedeno da je Ustav BiH

napisan na bosanskom, srpskom, hrvatskom i engleskom jeziku i da su sva
etiri jezika autenti na. Dakle, u tuma enju odredbi ovog sporazuma i sve
etiri jezi ke verzije bi trebale imati jednak zna aj. Me utim, s obzirom da
nikada u slubenim glasilima nisu objavljene verzije Ustava BiH na
slubenim jezicima bosanskom, srpskom i hrvatskom, kao autenti na mora
se prihvatiti jedino engleska verzija teksta. U engleskoj, dakle jedinoj
autenti noj verziji, u lanu II/2. Ustava BiH126, navedeno je: ''The rights and
freedoms set forth in the European Convention for the Protection of Human
Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in
Bosnia and Herzegovina. These shall have priority over all other law''.
Prostim, gramati kim tuma enjem je vrlo lako do i do zaklju ka o zna enju
pojma ''over all other law'', da se Evropska konvencija u pravnom poretku
Bosne Hercegovine nalazi iznad cjelokupnog prava u Bosni i Hercegovini, a
time i iznad Ustava BiH kao jednog dijela ukupnosti pravnog poretka jedne
drave. U prilog ovakvom tuma enju ide i injenica da je recimo u lanu 3.
ta ka 3/b Ustava BiH navedeno: ''the general principles o international law
shall be an integral part of the law of Bosnia and Herzegovina and the
Entities'', to se prevodi tako da glasi ''opta na ela me unarodnog prava su
sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta''. Ovdje se dakle

88
 rije law prevodi kao pravni poredak, a radi se o sli nom kontekstu kao to je
to u lanu II/2. Ustava BiH. U lanu I/2.
Ustava BiH se tako er navodi: ''Bosnia and Herzegovina shall be a
democratic state, which shall operate under the rule of law and with free and
democratic elections gdje pojam rule of law sasvim izvjesno ozna ava
dobro poznati pojam vladavine prava koji se esto potpuno pogreno
prevodi i kao vladavina zakona. (Vehabovi , 2006: 91-92).

Pored toga, i iz prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, proizilazi

ovakav zaklju ak. Tako je, npr. u predmetu broj U 26/01, od 28. septembra
2001. godine, u kojem je postojao konflikt izme u teksta Ustava Bosne i
Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud naveo:

Bosna i Hercegovina, funkcioniu i kao demokratska drava, ovlatena je da

u oblastima iz njene nadlenosti, osim Ustavom predvi enih, uspostavi i
druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj potrebne za izvrenje
njenih nadlenosti, uklju uju i i uspostavljanje suda za ja anje pravne
zatite njenih gra ana i osiguranje potovanja principa Evropske konvencije
o ljudskim pravima. (predmet broj U 26/01 od 28. septembra 2001. godine,
''Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 4/02 od 4. marta 2002. godine).

Nadalje, izri ito je normirano da Bosna i Hercegovina i svi sudovi,

ustanove, organi vlasti, te organi kojima zasebno rukovode entiteti ili koji
djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno, primjenjuju ljudska prava i
osnovne slobode koji su sadrani u ovoj konvenciji i njenim protokolima
( lan II/6.). Upravo u navedenim stavovima ogleda se specifi nost u
pogledu primjene Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini.
Dakle, Evropska konvencija ima direktnu primjenu u Bosni i
Hercegovini, na osnovu inkroporacije u Ustav, dobivi time snagu ustavnih
odredaba. Imaju i u vidu da je Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sadran u
Aneksu 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, zaklju en 1995. godine, a da je
Bosna i Hercegovina postala lanicom Vije a Evrope 12. jula 2002. godine,
proizilazi da se Evropska konvencija direktno primjenjivala i prije nego je
Bosna i Hercegovina postala lanicom Vije a Evrope (to se desilo 12. jula
2002. godine)24. U stavu 3. lana II Ustava Bosne i Hercegovine (katalog

24
Prilkom diskusije na temu "Primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama u Bosni i Hercegovini (Okrugli sto Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
15. i 16. novembar 2001. godine), Mato Tadi , u to vrijeme sudija Doma za ljudska prava za
Bosnu i Hercegovinu, naglasio je da postoji vie razloga za direktnu inkorporaciju Evropske
konvencije u Ustav Bosne i Hercegovine: nevjerovatno visok stepen krenja ljudskih prava na
cijelom podru ju Bosne i Hercegovine za vrijeme rata, zatim, injenica da je prilikom izrade
Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini bilo sasvim izvjesno da Bosna i
Hercegovina ne e tako skoro postati lanica Vije a Evrope, te da je jedino na ovakav na in bilo
mogu e obezbijediti efektnu zatitu ljudskih prava i sloboda po evropskim standardima, kao i
injenica da nema uspjenog demokratskog razvitka drutva bez efikasne zatite ljudskih prava
i sloboda.

89
prava) utvr eno je da sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju
ljudska prava i slobode iz stava 2. lana II, to uklju uje:
pravo na ivot;
pravo lica da ne bude podvrgnuto mu enju niti ne ovje nom ili
poniavaju em tretmanu ili kazni.
pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili pot injenosti, ili na
prisilnom ili obaveznom radu.
pravo na li nu slobodu i sigurnost.
pravo na sasluanje u gra anskim i krivi nim stvarima i druga
prava u vezi sa krivi nim postupkom.
pravo na privatni i porodi ni ivot, dom i prepisku.
slobodu misli, savjesti i vjere.
slobodu izraavanja.
slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja sa drugima.
pravo na brak i zasnivanje porodice.
pravo na imovinu.
pravo na obrazovanje.
pravo na slobodu kretanja i prebivalita.

Stav 4. lan II Ustava Bosne i Hercegovine posve en je nediskriminaciji

u uivanju prava i sloboda, i propisuje uivanje prava i sloboda koja
predvi aju ovaj lan ili me unarodni sporazumi nabrojani u Anesku I ovog
Ustava osigurano je svim licima bez diskriminacije po bilo kojem osnovu,
kao to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi ko i drugo miljenje,
nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom,
imovina, ro enje ili drugi status (stav II/4. Ustava Bosne i Hercegovine).
Katalog ljudskih prava koja se priznaju i tite Ustavom Bosne i
Hercegovine ne iscrpljuje se pravima koja su nabrojana u lanu II stav 3.
Katalog prava. U njih ulaze i prava zati ena me unarodnim instrumentima
koji ine sastavni dio ustava (Aneks I). Naime, Aneks I Ustava Bosne i
Hercegovine sadri 15 najzna ajnijih me unarodnih sporazma iz oblasti
ljudskih prava i temeljnih sloboda25, koja se primjenjuju u Bosni i

25
Konvencija o spre avanju i kanjavanju zlo ina genocida (1948); enevske konvencije I-IV
o zatiti rtava rata (1949) i Dopunski protokoli I-II (1977); Konvencija koja se odnosi na status
izbjeglica (1951) i Protokol (1966); Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957); Konvencija
o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961); Me unarodna konvencija o uklanjanju svih
oblika rasne diskriminacije (1965); Me unarodni pakt o gra anskim i politi kim pravima
(1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989); Me unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i
politi kim pravima (1966); Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije u odnosu
na ene (1979); Konvencija protiv mu enja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajucih
tretmana ili kanjavanja (1984); Konvencija o pravima djeteta (1989); Me unarodna
konvencija o zatiti prava svih radnika migranata i lanova njihovih porodica (1990);
Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992); Okvirna konvencija za zatitu
nacionalnih manjina (1994).

90
Hercegovini, te na taj na in upotpunjavaju listu prava nabrojanih u
normativnom dijelu.

2.2. USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Odjeljak II Ustava Federacije Bosne i Hercegovine posve en je ljudskim

pravima i osnovnim slobodama. lan 1. ovog odjeljka poziva se na na elo
ustanovljeno u lanu II Ustava Bosne i Hercegovine, a to je obaveza Bosne i
Hercegovine i entiteta da osiguraju najvii nivo me unardono priznatih
ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se odredbom navedenog lana
proklamira obaveza njihovog potovanja na podru ju Federacije Bosne i
Hercegovine. Zato lan II.A.2 utvr uje obavezu Federacije Bosne i
Hercegovine da osigura primjenu najvieg nivoa me unarodno priznatih
prava i sloboda utvr enih u dokumentima navedenim u Aneksu Ustava, te se
dalje vri normativno nabrajanje nekih prava i sloboda (uklju uju i i
zabranu svake diskriminacije). Aneks Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine sadri sve me unarodne pravne sporazume iz oblasti ljudskih
prava i sloboda koje sadri Aneks I Ustava Bosne i Hercegovine, s tim to je
u njemu sadrano jo est ovakvih akata26 koje ne sadrava Aneks I Ustava
Bosne i Hercegovine. Naime, Aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
sadri 22 me unarodna pravna akta koji se nazivaju instrumentima za
zatitu ljudskih prava uz izri ito konstatiranje da imaju pravnu snagu
ustavnih odredbi. Ti dokumenti nisu nabrojani kao me unarodni ugovori,
nego su inkorporisani u Ustav, prema tome, imaju snagu ustavnih odredaba.
Dakle, nemaju karakter me unarodnih instrumenata, nego karakter propisa
unutranjeg prava najvie pravne snage. S tim u vezi postoje odre ene
nedoumice u pogledu njihove pravne prirode:

Ima osnova za pravno-teorijsko pitanje trebaju li takvu pravnu snagu imati

svi ovi akti, pa me u njima i preporuka, s tim to kod njihovog tuma enja i
primjene treba u prvom planu imati njihov zna aj, kao i injenicu da se
me unarodna zajednica u momentu donoenja oba ova ustava Bosne i
Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine su elila sa zastrauju im
krenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda u Bosni i Hercegovini, sve do
masovnog genocidnog postupanja i nemilosrdnog atakiranja na najvie
ovjekove vrijednosti njegov ivot, zdravlje, slobodu i dostojanstvo.
(Trnka, Mili evi , Simovi i Dmi i , 2004: 36).

26
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948).; Evropska socijalna povelja (1961.) i
dopunski protokol broj 1; Deklaracija Ujedinjenih Naroda o eliminiranju svih vrsta
netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere ili vjeroispovjesti (1981.); Dokument sastanka u
Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS-a, Poglavlje IV (1990); Preporuke
Parlamentarne skuptine Vije a Evrope o pravima manjina, paragrafi 10-13 (1990); i
Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili
etni kim,vjerskim ili jezi kim manjinama (1990).

91
 Ljudska prava koja su sadrana u Ustavu Federacije Bosne i
Hercegovine (kao i u Ustavu Bosne i Hercegovine) navedena su samo
nabrajanjem, bez razrade i opisa u njegovom normativnom dijelu, to
predstavlja odre eno odstupanje od prakse drugih ustava (npr. Ustav
Savezne Repubike Njema ke). Posebnost ovih ustava lei upravo u injenici
da su ljudska prava i temeljne slobode izraene na jedan novi,
ustavnopravno specifi an na in. Naime, uz eksplicitno navo enje ljudskih
prava i sloboda u noramtivnom dijelu Ustava Bosne i Hercegovine ( lan
II/3) i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (II A. lan 2), u tim aktima je
istovremeno naveden i veliki broj me unarodnih pravinih akata, de facto svi
najzna ajniji me unarodni pravni akti o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama, za koje je utvr eno da se uklju uju u pravni sistem Federacije
Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine tretira ove akte
kao instrumente za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih
odredaba. Sva ljudska prava koja su pobrojana u Ustavu Federacije Bosne i
Hercegovine detaljno su opisana i razra ena u ovim me unarodnim pravnim
aktima, tako da, pored izri itog ustavnog opredjeljenja o njihovoj pravnoj
snazi i obaveznoj primjeni nije ni bilo potrebe posebno vriti njihovu
razradu i opis u samom tekstu Ustava. Nadalje, katalog ljudskih prava iz
lana IIA.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine samo je kratak pregled
zati enih ljudskih prava i sloboda, on ni u kom slu aju nije kona an. Neka
prava iz me unarodnih ugovora iz Aneksa nisu uop e spomenuta, ali se
primjenjuje na osnovu ve citirane odredbe iz lana IIA.2. Tako npr. u lanu
II.A.2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine navedeno je samo pravo na
pravi an krivi ni postupak, koje, kao takvo, obuhvata i pravo na
(besplatnog) branioca, pravo na osiguranje vremena i uvjeta neophodnih za
pripremu odbrane, pravo na besplatnu pomo tuma a itd. koja se nalaze u
odgovaraju im me unarodnim dokumentima navedenim u Anesku ( lan 6.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i lan 14.
Me uanrodnog pakta o gra anskim i politi kim pravima).
lanom 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvr ena je obaveza
svih dravnih i drugih organa koji vre javna ovlatenja da primjenjuju i
potuju prava i slobode predvi ene u 22 me unarodna akta koja sadrava
Aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kao to je ve navedeno,
Ustav ove akte tretira kao instrumente za zatitu ljudskih prava,
proklamiraju i da oni imaju pravnu snagu ustavnih odredbi, to sve
upu uje na zaklju ak o primarnom ustavnom opredjeljenju na to potpunije
ostvarivanje i zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u svjetlu injenice
da su ona u ratu bila drasti no krena ... (Trnka, Mili evi , Simovi i
Dmi i , 2004: 95).
lan 7. Ustava Bosne i Hercegovine utvr uje obavezu svih organa vlasti
da sura uju sa svim me unarodnim organima koji se u Bosni i Hercegovini
brinu o ostvarivanju i zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i sa

92
takvim organima koji su predvi eni u samim me unarodnim aktima iz
Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

2.3. USTAV REPUBLIKE SRPSKE

Drugi odjeljak Ustava Republike Srpske ( l. 10. do 49.) posve en je

ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Na samom po etku ovog odjeljka,
u lanu 10, navodi se na elo zabrane diskriminacije, odnosno, na elo
ravnopravnosti i jednakosti gra ana pred zakonom i jednaka pravna zatita
bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijesti,
socijalno porijeklo, ro enje, obrazovanje, imovno stanje, politi ko i drugo
uvjerenje, drutveni poloaj ili drugo li no svojstvo. Odredba ovog lana
dopunjena je Amandmanom LVII, ta . 1. do 3., u smislu da se prava i
slobode iz tog lana tretraju kao ljudska prava i osnovne slobode, te da se
odnose na sve, a ne samo na gra ane.
Ustavom Republike Srpske utvr uje se irok katalog ljudskih prava i
sloboda, koji uklju uje i tzv. savremena ljudska prava i slobode, kao npr.
pravo na zdravu ivotnu sredinu iz lana 35. koji propisuje: ovjek ima
pravo na zdravu ivotnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom duan da u
okviru svojih mogu nosti titi i unapre uje ivotnu okolinu.
Za razliku od Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine, prava u katalogu ljudskih prava Ustava Republike Srpske su
razra ena i opisana u normativnom dijelu, dakle, nisu samo nabrojana i u
tom smislu, ovaj Ustav obra uje pitanje ljudskih prava i sloboda na na in
koji je u velikoj mjeri zastupljen u ustavima drugih drava, kao npr. Ustav
Republike Italije, Ustav Ruske Federacije itd. Ustav Republike Srpske nije
utvrdio poseban redoslijed proklamovanih prava i sloboda jer prava i
slobode nisu grupisani po njihovoj me usobnoj srodnosti ili nekom drugom
kriterijumu.
Tako er, Ustav Republike Srpske u Amandmanu LVII, ta ka 3. utvr uje
da e se odredbe Ustava o pravima i slobodama iz 8 lanova (odredbe lana
13. zatita ljudskog dostojanstva, tjelesnog i duevnog integriteta,
privatnosti, li nog i porodi nog ivota; lana 22. sloboda i tajnost
dopisivanja i drugog oblika optenja; lana 23. zatita tajnosti podataka o
li nosti; lana 24. nepovredivost stana; lana 25. sloboda misli i
opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, i javnog izraavanja miljenja; lana 26.
sloboda tampe i drugih sredstava javnog informisanja; lana 28. sloboda
vjeroispovjesti; i lana 30. sloboda mirnog okupljanja i javnog protesta)
primjenivati u skladu sa odgovaraju im odredbama iz l. 8. do 11. Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovo zna i da su (i)
nadleni organi Republike Srpske u neposrednoj obavezi da primjenjuju
Evropsku konvenciju.
Ono to je zna ajno ista i, jeste odredba stava 1. lana 48. Ustava
Republike Srpske koja odre uje da se prava i slobode, garantovane

93
Ustavom, ne mogu oduzeti ni ograni iti, kao i odredba lana 49. koja
odre uje da se slobode i prava ostvaruju, a dunost ispunjavaju neposredno
na osnovu Ustava, osim kad je Ustavom predvi eno da se uslovi za
ostvarivanje nekih od njih utvr uju zakonom. Iz navedenih odredaba vidi se
nastojanje ustavotvoraca da se, to je mogu e vie, obezbjedi neposredna
primjena odredaba o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kako bi se
ostavilo to manje prostora mogu nosti da se putem uslova za ostvarivanje
tih prava i sloboda utvr enih zakonom neka prava eventualno ograni e.

2.4. STATUT BR KO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE

Statut Br ko disritkta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Statut),

stupio je na snagu 8. marta 2000. godine (revidirani tekst Statuta objavljen
je u Slubenom glasniku Br ko Distrikta broj 17/08). lan 1. ta ka 4.
Statuta propisuje da su Ustav Bosne i Hercegovine kao i vae i zakoni i
odluke insititucija Bosne i Hercegovine direktno primjenjivi na cijeloj
teritoriji Distrikta.
Glava II Statuta, koja nosi naziv Prebivalite, dravljansto i gra anska
prava sadri nekoliko odredaba koje se odnose na ljudska prava i osnovne
slobode. Tako, lan 13. ta ka 1. (Osnovna prava i obaveze) sadri zabranu
diskriminacije po bilo kojem osnovu u uivanju svih prava i slobod a
koje su zagarantovane Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, ovim
statutom i zakonima Distrikta. Nadalje, navedeni lan (ta . 1. i 2.)
garantuje pravo pristupa svim javnim institucijama Br ko distrikta; slobodu
kretanja i odre ivanja mjesta prebivalita, poslovanja ili rada na cijeloj
teritoriji Br ko distrikta; pravo na kupovinu i prodaju pokretne i
nepokretne imovine u skladu sa zakonom; pravo na ravnopravno
u estvovanje u vrenju javnih poslova Br ko distrikta u skladu sa zakonom;
zabranu diskriminacije pri zapoljavanju u javnom sektoru na osnovu
prebivalita; pravo na mirno i neometano uivanje privatne imovine; pravo
na obavljanje poslovne djelatnosti u trinoj ekonomiji; pravo na li nu
slobodu i sigurnost; pravo na potovanje privatnog i porodi nog ivota,
doma i prepiske. Posebno je zna ajno ista i odredbu ta ke 4. lana 13. koja
glasi:

Sva lica na teritoriji Distrikta uivaju prava i slobode koje su im date

Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Ta
prava i slobode e imati ve u pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u
suprotnosti s Konvencijom. Sve institucije Distrikta e potovati ta prava i
slobode. Sudovi Distrikta e sprovoditi ta prava i slobode u skladu s
postupcima koji su predvi eni zakonima Distrikta. Kada se bave predmetima
koji se odnose na optube u vezi s krenjem tih prava i sloboda, sudovi
Distrikta uzimaju u obzir precedentno pravo Evropskog suda za ljudska
prava.

94
 lan 14. Statuta garantuje slobodu udruivanja, a odredba lana 15.
sadri pravo na obrazovanje. lan 16. Statuta osigurava pravo na odbranu i
pravo na besplatnu pravnu pomo za lica koja nemaju dovoljno sredstava da
angauju pravnog zastupnika, odnosno, pravo na besplatnu ili
subvencioniranu pravnu pomo u gra anskim postupcima za lica koja
nemaju dovoljno sredstava za pokrivanje sveukupnih trokova ili dijela
trokova pravne pomo i.
Sudovi Br ko distrikta (Osnovni i Apelacioni sud) sude nepristrasno u
skladu s odlukama Arbitranog tribunala za spor oko me uentitetske linije
razgrani enja u oblasti Br kog i nalozima supervizora koji su doneseni u
skladu sa tim, Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, ovim statutom i
zakonima Distrikta ( lan 66 Statuta).

3. KONSTITUTIVNI NARODI I OSTALI U KONCEPTU

USTAVNIH PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavi garantuju prava i slobode ovjeku i gra aninu koji se tako

pojavljuje kao subjekt nosilac proklamovanih prava i sloboda. Posebno
navo enje ovjeka/osobe i gra anina, proizilazi iz prirode samih prava i
sloboda koje uiva ovjek, odnosno, gra anin. Naime, razlika je u tome to
odre ena prava i slobode uivaju ne samo doma i dravljani nego i svi ljudi,
samom injenicom da su ljudska bi a (npr. zabrana diskriminacije, sloboda
kretanja).
Konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini su Bonjaci, Hrvati i Srbi
(Preambula Ustava Bosne i Hercegovine). Naime, u preambuli je navedeno
Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima) i
gra ani Bosne i Hercegovine ... . U pogledu pitanja konstitutivnosti
naroda kako je to prvobitno bilo odre eno u Ustavu Federacije Bosne i
Hercegovine (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 1/94)
(Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno sa Ostalima, i gra ani
Bosne i Hercegovine) i Ustavu Republike Srpske ("Slubeni glasnik
Republike Srpske", broj 21/92) (Republika Srpska je drava srpskog
naroda i svih njenih gra ana) zna ajna je odluka Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine broj U 5/98, (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine broj
23/00) koja je ove odredbe proglasila neustavnima.
Pitanje razlike izme u konstitutivnih naroda i ostalih dolazi do
izraaja u domenu politi kih prava i sloboda. Naime, politi ka prava i
slobode pripadaju, kako je naprijed navedeno, gra aninu, dravljanu Bosne i
Hercegovine, bez obzira u kojem njenom entitetu ivi pod jednakim
uvjetima i bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Drava i oba njena
entiteta imaju obavezu da omogu e uivanje i zatitu ovih prava. Tako, u
lanu II A.2.2 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine odre eno je da svi
gra ani uivaju pravo na osnivanje i pripadanje politi kim partijama; i

95
politi ka prava: da u estvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup
javnim slubama; da biraju i da budu birani. Ovo, naravno nije potpuna lista
politi kih prava, ona su puno ira, a primjenjuju se na osnovu me unarodnih
instrumenta iz Aneska I Ustava Bosne i Hercegovine, te Aneksa Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine (prije svega, prava iz Me unarodnog
ugovora o gra anskim i politi kim pravima).
U katalogu ljudskih prava Ustava Bosne i Hercegovine nije data potpuna
lista politi kih prava, me utim, uzevi u obzir me unarodni instrumentarij
ugra en u Ustav, ta lista je dosta iroka, i obuhva a, inter alia: pravo na
demokratske izbore i politi ke predstavnike; aktivno i pasivno bira ko pravo
itd. Odredbom lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine definirano je da je
uivanje prava i sloboda predvi enih Ustavom i u me unarodnim
sporazumima u Aneksu I Ustava, osigurano svim licima u Bosni bez
diskriminacije po bilo kom osnovu. Na ovaj na in, u Ustavu Bosne i
Hercegovine potvr eno je na elo o me usobnoj uvjetovanosti demokracije i
ljudskih prava odnos u kojem se demokracija pojavljuje kao jedno od
ljudkih prava, a istovremeno samo demokratska drava moe osigurati
potovanje ljudskih prava (Baki -Mufti , 2002: 321). Narodu kojeg ine
svi dravljani kao nosiocu suvereniteta pripada pravo na politi ko
samoopredjeljenje. Politi ka volja ve ine gra ana ostvaruje se u parlamentu
kojem pripada zakonodavna vlast, zbog toga se u klasi na politi ka prava
ubrajaju aktivno i pasivno bira ko pravo, odnosno, pravo na slobodno
izraavanje svoje politi ke volje na demokratskim, povremenim, op im,
jednakim i tajnim izborima. Prema tome, gra ani pod uvjetima op e
jednakosti, to zna i bez obzira na etni ku, religijsku, spolnu pripadnost, na
politi ko ili drugo opredjeljenje, odre enje ili status, imaju pravo da biraju i
budu birani u izborna politi kla tijela. Politi ka prava omogu avaju
gra anima (garantuju mogu nost gra anima) da bez ikakve diskriminacije
u estvuju u upravljanju javnim poslovima, bilo neposredno ili posredno
preko slobodno izabranih predstavnika, i da budu primljeni u javne slube
pod op im i jednakim uvjetima. Ovo na elo/stav potvr en je i u Ustavu
Bosne i Hercegovine (politi ka prava koja su garantovana + na elo o
nediskrimianciji). Aneks 3 Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini isti e namjeru da slobodni, fer i demokratski izbori budu
osnova koja e obezbijediti osiguranje demokratskih ciljeva u saglasnosti sa
relevantnim dokumentima Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi i u
Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj.
Bosna i Hercegovina i entiteti imaju obavezu da osiguraju da se slobodni,
fer i demokratski izbori odravaju u polit ki neutralnom okruenju, da
zatite pravo glasa u tajnosti bez straha ili pritisaka, da osiguraju slobodu
tampe, da dozvole i osnae slobodu udruivanja i osiguraju slobodu
kretanja. Iz svega navedenog proizilazi da politi ka prava i slobode
pripadaju gra aninu, dravljaninu Bosne i Hercegovine, bez obzira u kojem
njenom entitetu ivi, pod jednakim uvjetima i bez diskriminacije po bilo

96
kojem osnovu. A Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska, imaju obavezu da omogu e uivanje i zatitu ovih prava.
Me utim, ustavnom odredbom iz lana IV stav 1. Ustava Bosne i
Hercegovine (izbor poslanika u Dom naroda) odre eno je Dom naroda se
sastoji od 15 delegata od kojih su dvije tre ine iz Federacije Bosne i
Hercegovine (uklju uju i 5 Hrvata i 5 Bonjaka) i jedna tre ina iz Republike
Srpske (pet Srba). Dakle, iz ovakve ustavne odrednice strukture Doma
naroda, proizilazi da su Bonjaci, Hrvati i Srbi etni ke skupine koje su
favorizirane, tj., daje im se vie prava nego ostalim etni kim skupinama.
Drugim rije ima, pripadnici ostalih etni kih skupina nemaju ansu da budu
izabrani kao delegati u Dom naroda, dakle, nemaju ansu da budu politi ki
predstavljeni, te su na taj na in diskriminisani po osnovu etni ke
pripadnosti. Nadalje, opisuju i proceduru rada oba doma Parlamenta,
Predstavni kog doma i Doma naroda, Ustav Bosne i Hercegovine priznaje
jedino bonja ke, hrvatske i srpske (vitalne) etni ke interese kao legitimne
politi ke interese, dok su svi ostali isklju eni. Pored toga, prisutna je i
diskriminacija unutar lanova iste etni ke grupe, na osnovu teritorijalne
pripadnosti. Ovo se prije svega odnosi uzevi u obzir navedenu odredbu o
strukturi Doma naroda, kojom se privilegiraju Srbi iz Republike Srpske u
odnosu na Srbe iz Federacije Bosne i Hercegovine, te Bonjaci i Hrvati iz
Federacije Bosne i Hercegovine, u odnosu na one u Republici Srpskoj.
Pretpostavka je da svi pripadnici jedne etni ke grupe imaju isti vitalni
interes bez obzira u kojem dijelu Bosne i Hercegovine ive.
lan V Ustava Bosne i Hercegovine (Predsjednitvo) odre uje da se
Predsjednitvo sastoji od tri lana jednog Bonjaka i jednog Hrvata, koji se
biraju neposredno sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, i jednog
Srbina koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske. Dakle, i ovdje
je prisutna ista diskriminacija pripadnika drugih etni kih grupa (kao i
diskriminacija unutar iste grupe po osnovu teritorijalne pripadnosti).
Ograni ava se njihovo pasivno bira ko pravo, pravo da im bez ikakve
diskriminacije budu dostupne sve politi ke izborne fukcije u dravi.

4. SISTEM LJUDSKIH PRAVA VIJE A EVROPE

Pored sistema univerzalnog sistema zatite ljudskih prava organizovanog

pod okriljem Ujedinjenih naroda, navedenom u prvom dijelu ovog rada,
postoje i tzv. regionalni sistemi zatite ljudskih prava. Najstarija takva
politi ka organizacija na evropskom kontinentu je Vije e Evrope, koje je
jedan od tri sistema zatite ljudskih prava u Evropi (preostala dva: sistem
Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) i sistem Evropske
unije). Vije e Evrope osnovano je 5. maja 1949. godine, potpisivanjem
Statuta Vije a Evrope (Treaty of London) od strane vlada 10 evropskih
zemalja (Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija,
Norveka, vedska i Velika Britanija). Vije e Evrope danas ima 47 drava

97
 lanica, i jednu dravu sa statusom kandidata za lanstvo Bjelorusija
(applicant country). Naime, specijalni status gosta koji je Bjelorusija
imala u Vije u Evrope suspendiran je zbog nepotivanja ljudskih prava i
demokratskih na ela u ovoj dravi. Pet drava ima status posmatra a u
okviru Vije a Evrope: Vatikan, SAD, Kanada, Meksiko i Japan. Bosna i
Hercegovina je postala lanica Vije a Evrope 24. aprila 2002. godine.
Cilj Vije a Evrope definiran u lanu 1. Statuta Vije a Evrope jeste da
ostvari ve e jedinstvo izme u drava lanica. Vije e Evrope je osnovano
da bi branilo parlamentarnu demokraciju i vladavinu zakona, napravilo
dogovore o standardizaciji socijalne i zakonodavne prakse u zemljama
lanicama, i promoviralo svijest o evropskom identitetu zasnovanom na
zajedni kim vrijednostima kroz razli ite kulture. Glavni organi Vije a
Evrope su: Komitet ministara sastavljen od 47 ministara vanjskih poslova ili
njihovih zamjenika sa sjeditem u Strasbourg-u; Parlamentarna skuptina
Vije a Evrope koja ima 636 lanova (318 predstavnika i 318 zamjenika) iz
47 parlamenata drava lanica; Kongres lokalnih i regionalnih vlasti koji se
sastoji od Komore lokalnih vlasti i Komore regija i Generalni sekretarijat od
1800 uposlenih na ijem je elu Terry Davis, generalni sekretar (Ujedinjeno
Kraljevstvo).
Najvaniji dokumenti Vije a Evrope su:
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(1950.)
Evropska socijalna povelja (1961.)
Evropska konvencija za spre avanje mu enja i ne ovje nog ili
poniavaju eg postupka ili kazne (1987.) i
Evropska okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina
(1994.)

4.1. EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU PRAVA I

OSNOVNIH SLOBODA

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u

daljnjem tekstu: Evropska konvencija) predstavlja prekretnicu u
savremenom me unarodnom pravu, jer se po prvi put, pored navo enja
osnovnih ljudskih prava i sloboda, predvi aju i efikasni mehanizmi njihove
zatite. Osim toga, ovaj dokument omogu ava po prvi put pojedincu da
postane subjekat me unarodnog prava. Ubrzo po osnivanju Vije a Evrope
izra en je nacrt Evropske konvencije, koji je potpisalo 13 zemalja 4.
novembra 1950. godine u Rimu. Konvencija je stupila na snagu 3.
septembra 1953. godine (Bosna i Hercegovina je potpisala Konvenciju 24.
aprila 2002. godine, a ratifikovala je 12. jula 2002. godine kada je i stupila
na snagu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu). Konvencija se sastoji od tri
dijela i ukupno 59 lanova. U prvom dijelu nalaze se prava i slobode ( l. 1. -

98
18.); u drugom dijelu ( l. 19. - 51.) nalaze se odredbe o osnivanju Suda, o
njegovoj nadlenosti i obavezama; dok se u tre em dijelu nalaze raznovrsne
odredbe koje reguliu pitanja teritorijalne primjene odredaba konvencije,
postupak potpisivanja i ratifikacije itd.
Osnovna ljudska prava i slobode koje garantuje Konvencija, su:
lan 2. pravo na ivot
lan 3. zabrana mu enja
lan 4. zabrana ropstva i prinudnog rada
lan 5. pravo na slobodu i sigurnost
lan 6. pravo na pravi no su enje
lan 7. kanjavanje samo na osnovu zakona
lan 8. pravo na potovanje privatnog i porodi nog ivota
lan 9. sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti
lan 10. sloboda izraavanja
lan 11. sloboda okupljanja i udruivanja
lan 12. pravo na sklapanje braka
lan 13. pravo na djelotovoran pravni lijek
lan 14. zabrana diskriminacije

Nabrojani lanovi imaju deklaratorni karakter, to zna i da oni sami po

sebi ne stvaraju obavezu za drave potpisinice Evropske konvencije. Npr.
odredba lana 3. glasi: Niko ne e biti podvrgnut torturi, neljudskom ili
poniavaju em postupku ili kanjavanju. Citirana odredba ne name e
direktno obavezu dravi potpisnici da osigura da niko ne bude podvrgnut
mu enju. Zapravo je to odredba lana 1. Evropske konvencije koja
transformie deklaratorni karakter prava u obavezu za drave potpisnice
Konvencije (Jacobs i White, 2002:14). Na osnovu lana 1. Evropske
konvencije, drave, strane ugovornice, se obavezuju da svim licima pod
svojom jurisdikciom garantuju prava i slobode utvr ene u Konvenciji.
Evropska konvencija dopunjena je sa 14 protokola (Protokol broj 14,
otvoren za potpisivanje 13. maja 2004. godine, jo nije stupio na snagu.
Jedina drava koja ga do sada nije ratifikovala je Rusija). Protokoli br. 2, 3,
5, 8, 9, 10, 11 i 14 mijenaju proceduru sistema zatite koji je uspostavljen
Evropskom konvencijom, i ne sadre dodatna prava i slobode. Ostali
Protokoli, kao i prava i slobode koje garantuju, su:
Protokol broj 1, stupio na snagu 18. maja 1954. godine: pravo na
imovinu, pravo na obrazovanje i pravo na slobodne izbore;
Protokol broj 4, stupio na snagu 2. maja 1968. godine: zabrana
duni kog ropstva, sloboda kretanja, zabrana protjerivanja vlastitih
dravljana, zabrana grupnog protjerivanja stranaca.
Protokol broj 6, stupio na snagu 1. marta 1985. godine: ukidanje
smrtne kazne, ali sadri odredbu koja omogu ava dravama da u
svom zakonodavstvu predvide smrtnu kaznu za djela izvrena u
doba rata ili neposrede ratne opasnosti.

99
 Protokol broj 7, stupio na snagu 1. novembra 1988. godine:
proceduralna zatita u vezi sa protjerivanjem stranaca, pravo na
albu u krivi nim stvarima, pravo na naknadu za pogrenu presudu,
pravo da se ne bude su en ili kanjen dva puta po istom predmetu
jednakost suprunika.
Protokol broj 12, stupio na snagu 1. aprila 2005. godine: op a
zabrana diskriminacije. Za razliku od Protokola broj 14 koji
zabranjuje diskriminaciju u uivanju prava i sloboda predvi enih
Konvencijon, Protokol broj 12 zabranjuje diskriminaciju u
uivanju bilo kojeg prava utvr enog zakonom, a ne samo onih
prava koja se garantuju Konvencijom.
Protokol broj 13, stupio na snagu 1. jula 2003. godine: ukidanje
smrtne kazne u svim okolnostima.

Treba napomenuti da navedeni Protokoli nisu ratifikovani od strane svih

drava ugovornica. Bosna i Hercegovina je ratifikovala sve protokole uz
Evropsku konvenciju.

4.2. EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourg-u je glavni instrument zatite

ljudskih prava u Evropi. Presude Evropskog suda obavezuju e su za zemlje
lanice Vije a Evrope. Nepotivanje presuda Evropskog suda moe povu i
ozbiljne politi ke posljedice za dravu lanicu u pitanju uklju uju i i
prestanak lanstva u Vije u Evrope. Evropski sistem zatite ljudskih prava
proao je kroz nekoliko faza razvoja prije nego se kristalizirao i postoje i
sistem kao jedan stalni sud sa sjeditem u Strasbourg-u (sjeverno-isto na
Francuska). Primarno je bio uspostavljen trostruki mehanizam za
implementaciju obaveza iz Evropske konvencije. U skladu sa ranijim
lanom 19. Evropske konvencije osnovani su Evropska komisija za ljudska
prava i Evropski sud za ljudska prava, esto nazivane institucije
Konvencije ili Strasburke institucije, koje je upotpunjavalo Vije e
Ministara, kao organ sa ovlastima da nadgleda sprovo enje presuda
Evropskog suda. Osnovna funkcija Evropske komisije bila je da djeluje kao
svojevrstan filter utvr uju i dopustivost podnesenih predstavki. U
situacijama kada bi Evropska komisija utvrdila da je neka apelacija
dopustiva, kroz kontakte sa predstavnicima stranaka zapo injala je
razmatranje predstavke da bi utvrdila injenice. U toku razmatranja,
Komisija se, isto tako, stavljala na raspolaganje strankama, s namjerom da
osigura prijateljsko rjeenje (friendly settlement). Ukoliko bi se dolo do
takvog rjeenja, Komisija je sastavljala izvjetaj sa kratkom izjavom o
injenicama i postignutom rjeenju, i taj bi izvjeataj dostavila Komitetu
ministara i, u svrhu objavljivanja, Generalnom sekteraru Vije a Evrope.

100
Ako ne do e do rjeenja, Komisija je sastavljala izvjeataj o injenicama u
kojem bi, tako er, iznijela svoje miljenje o tome da li te injenice otkrivaju
krenje Konvencije. Ovaj izvjetaj se dostavljao Komitetu ministara (i
stranama). Ovo miljenje Komisije nije bilo pravno obavezuju e i kona na
odluka je bila ili na Komitetu ministara ili na Evropskom sudu za ljudska
prava, ako mu je predmet proslije en od strane Komiteta ministara ili drave
koja je strana u postupku.
U slu ajevima u kojima su drave potpisnice prihvatale nadlenost
Evropskog suda, Komisija i/ili bilo koja drava ugovornica koja je u pitanju,
su mogli da u periodu od tri mjeseca od dostavljanja izvjetaja (miljenja
Komisije) o predmetu, dostave predmet Evropskom sudu za kona no i
obavezuju e presu enje.
U po etku pojedinici nisu imali mogu nost da se diretkno obrate
Evropskom sudu. Raniji lan 25. Evropske konvencije davao je pojedincima
samo pravo na direktno podnoenje predstavke Komisiji. Protokol broj 9 uz
Evropsku konvenciju, koji je stupio na snagu 1. oktobra 1994. godine, dao je
ograni enu mogu nost pojedincima da se obrate sudu. Ukoliko predmet ne
bi bio dostavljen sudu, Komitet ministara bi, vre i svoju kvazi-sudsku
funkciju, odlu io da li je dolo do krenja Evropske konvencije, naj e e
usvajaju i miljenje iz izvjetaja Komisije. Me utim, od 1980-tih godina,
zbog sve ve eg broja predmeta pred institucijama Konvencije, pojavila se
potreba za reformom ovog sistema. U cilju reforme sistema zatite ljudskih
prava Evropske konvencije koncipiran/izra en/ sa injen je Protokol broj 11
(stupio na snagu 1. novembra 1998. godine) u cilju pojednostavljenja
strukture institucija Konvencije, prije svega skra ivanja vremena trajanja
postupka, te ja anje njihovog sudskog karaktera, kroz, izme u ostalog,
ukidanje sudske (kvazi-sudske) funkcije Komiteta ministara. Protokol broj
11 ukinuo je Komisiju (ali je ona nastavila sa radom do 31. oktobra 1999.
godine, radi okon anja teku ih postupaka), te je uspostavljen jedan stalni
sud za ljudska prava, u skladu sa lanom 19 konvencije, kojem pojedinci
direktno mogu podnositi predstavke. U prve tri godine samostalnog
postojanja Evropskog suda za ljudska prava, broj sporova je uve an za oko
130%. Tokom 1998. godine bilo je evidentirano 5.979 predmeta, a 2001.
godine 13.858. Prema podacima iz godinjeg izvjetaja Evropskog suda za
ljudska prava za 2007. godinu, na dan 31. decembra 2007. godine pred
Sudom se nalazilo 838 predstavki protiv Bosne i Hercegovine; 254
predstavki je odba eno; 16 predstavki je komunicirano, tj. dostavljeno na
odgovor Vladi Bosne i Hercegovine; 5 predstavki je proglaeno
prihvatljivim; i donesene su 3 presude27 (European Court of Human Rights,
Annual Report 2007, preuzeto 2. januara 2009. godine, sa http://www.echr.
coe.int/ECHR/EN/Header/Reports+and+Statistics/Reports/Annual+Reports.

27
Prva presuda protiv Bosne i Hercegovine donesena je 31. oktobra 2006. godine (postala je
kona na 31. januara 2007. godine) u predmetu Jeli i protiv Bosne i Hercegovine. Nakon toga
doneseno je jo ukupno 6 presuda.

101
 Daljnje pitanje reforme sudskog sistema, zbog preoptere enosti suda
(krajem 2003. godine Sud je imao oko 65.000 predmeta), otvoreno je 2000.
godine, pa je Protokol 14. predloen kao mehanizam rastere enja Suda i
unapre enja njegove efikasnosti. Protokol predvi a prijenos nadlenosti s
vije a na suce pojedince, smanjenje broja lanova vije a, pootravanje
uvjeta za pokretanja me unarodnih sporova. Protokol broj 14 je otvoren za
potpisivanje 13. maja 2004. godine. Potpisale su ga sve drave lanice
Vije a Evrope, a ratificiralo ga je 46 drava, tj. sve drave osim Rusije.
Bosna i Hercegovina je potpisala Protokol broj 14 10. novembra 2004.
godine, a ratificirala ga je 19. maja 2006. godine. Obzirom da se radi o
protokolu koju mijenja postoje i sistem zatite, tj. o protokolu koji mijenja
odredbe Konvencije koje se odnose na rad suda, da bi stupio na snagu
neophodno je da bude ratifikovan od strane svih drava lanica. Za razliku
od Protokola broj 11, Protokol broj 14 ne mijenja radikalno kontrolni sistem
Konvencije. Njegova osnovna svrha jeste da pobolja funkcionisanje
postoje eg sistema.
Sud se sastoji od Sekretarijata i sudija. Broj sudija Evropskog suda
jednak je broju drava lanica Vije a Evrope. Imenovani suci vre svoju
funkciju samo u svoje li no ime, i ne predstavljaju dravu iji su dravljani,
kao ni bilo koju drugu dravu. Sudije imenuje Parlamentarna skuptina
Vije a Evrope. Mandat sudija je est godina, s tim da postoji mogu nost
njihovog reizbora. Me utim, nakon to Protokol broj 14 uz Evropsku
konvenciju stupi na snagu, sudije e se imenovati na period od devet godina,
bez mogu nosti reizbora. Evropski sud razmatra predmete u tri formacije: u
komitetima od tri sudije (Committee), u vije u od sedam sudija
(Chamber) i u Velikom vije u (Grand chamber) od 17 sudija ( lan 27.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).
Sekretarijat suda (the Registry) se sastoji od pravnika, administrativnog i
tehni kog osoblja, i prevodilaca. Zadatak Sekretarijata je da obezbijedi
pravnu i administrativnu podrku radu Suda (Sudu u vrenju njegove
funkcije). U okviru Sekretarijata nalazi se 20 pravnih odjela (legal
divisions) koji su podijeljeni u okviru pet tzv. pravnih sekcija (section).
Svi pravnici iz Sekreterijata su uposlenici Vije a Evrope. Na elu
Sekreterijata nalazi se Arhivar suda (ili Registrar; The Registrar of the
Court) kojem u radu pomau dva zamjenika (svi se biraju na plenarnom
zasjedanju suda).
Da bi neka apelacija (predstavka) bila razmatrana, mora ispunjavati
uvjete prihvatljivosti iz lana 35. Evropske konvencije za zatitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda, a to su:
apelacija se mora podnijeti u roku od est mjeseci od dana kada je
donijeta pravosnana odluka; (od dana donoenja kona ne odluke)
moraju biti iscrpljeni svi doma i pravni lijekovi;
prekreno pravo koje je zati eno Evropskom konvencijom ili
njenim protokolima (ratione materiae kompatibilnost); i

102
 podnosilac apelacije je rtva krenja prava (ratione personae
kompatibilnost)
Sud e proglasiti neprihvatjivom predstavku ukoliko je anonimna, ako je
u sutini istovjetna sa pitanjem koje je sud ve razmatrao, ili koja je ve
podnijeta nekoj drugoj me unarodnoj instanci radi ispitivanja, odnosno
rjeavanja, a ne sadri nove relevantne injenice; ukoliko je apelacija
inkompatibilna sa odredbama Konvencije ili protokola uz nju (rationa
materiae inkompatibilnost), ukoliko je o igledno (prima facie) neosnovana,
ili ukoliko predstavlja zloupotrebu prava na podnoenje apelacije.
Na osnovu lana 28. Evropske konvencije, Komitet jednoglasnom
odlukom proglaava apelaciju neprihvatljivom, ako se takva odluka moe
donijeti bez daljnjeg ispitivanja. Ova odluka je kona na.
Ako nije donesena takva odluka, o prihvatljivosti i osnovanosti
(meritumu) apelacije odlu uje vije e, osim ukoliko se spor smatra izuzetno
vanim ili ako predstavlja novu vrstu spora za koji nema presedana. Ako se
povodom predmeta pokrene neko ozbiljno pitanje od zna aja za tuma enje
Konvencije, vije e moe, sve dok ne donese presudu, ustupiti nadlenost
Velikom vije u, osim ukoliko se tome protivi neka od strana u sporu ( lan
30. Evropske konvencije). U ostalim slu ajevma, u roku od tri mjeseca od
dana donoenja presude vije a, svaka stranka moe, u posebnim
slu ajevima, da zahtijeva da se predmet iznese pred Veliko vije e. O
zahtjevu odlu uje odbor od pet sudija Velikog vije a, koji e prihvatiti
zahtjev ako se predmet ti e nekog ozbiljnog pitanja u vezi sa tuma enjem
Konvencije ili ozbiljnog pitanja od op e vanosti. Ako odbor prihvati
zahtjev, Veliko vije e odlu uje o predmetu presudom ( lan 43. Evropske
konvencije).
U svim ostalim slu ajevima, presude koje donese vije e su kona ne i
objavljuju se, a postaju kona ne kada stranke izjave da ne e podnostiti
zahtjev da se predmet iznese pred Veliko vije e; tri mjeseca poslije
donoenja presude, ako se ne zatrai da se predmet iznese pred Veliko
vije e; ili ukoliko odbor Velikog vije a odbije zahtjev za razmatranje na
osnovu lana 43. ( lan 44. Evropske konvencije).
Veliko vije e odlu uje o tzv. predstavkama u me udravnim sporovima
( lan 33. Evropske konvencije), ili o pojedina nim predstavkama kada mu
neko vije e, na osnovu lana 30. Evropske konvencije, ustupi nadlenost, ili
kada mu je predmet upu en na osnovu lana 43. Osim toga, Veliko vije e
razmatra zahtjeve za savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja se
ti u tuma enja Konvencije i protokola uz nju (po zahtjevu Komiteta
ministara na osnovu lana 47. Evropske konvencije).
Pravila Evropskog suda (the Rules of the Court) odre uju detaljnije
organizaciju i na in rada i proceduru pred Sudom. Nadzor nad provedbom
presuda Evropskog suda vri Komitet ministara.
U vezi sa nadlenostima Evropskog suda treba ista i da on nije
apelacioni sud, tj. nema nadlenost da ukine ili prina i odluke ili presude

103
doma ih, nacionalnih sudova. Razlog zbog ega se Evropski sud vrlo esto
shvata kao apelacioni sud je vjerovatno zbog toga to sud moe da razmatra
navode o povredi nekog prava iz konvencije ili protokola nakon to su ti
navodi bili razmatrani od strane doma ih sudova. To zna i, kao to je ve
ranije navedeno, da prije nego se obrati Evropskom sudu, potencijalni
apelant treba dati mogu not doma im organima - naj e e sudskim da
isprave krenje njegovih prava iz Evropske konvencije koritenjem pravnih
lijekova koji mu stoje na raspolaganju u dravi ugovornici protiv koje
on/ona ele podnijeti apelaciju Evropskom sudu. Ovakav pristup je logi na
posljedica osnovnog cilja Konvencije da se postigne zajedni ko
provo enje prava garantovanih Konvencijom.

4.3. EVROPSKA KOMISIJA ZA DEMOKRACIJU KROZ PRAVO

(VENECIJANSKA KOMISIJA)

Evropska komisija za demokraciju kroz pravo, poznatija kao

Venecijanska komisija, savjetodavno je tijelo Vije a Evrope za pitanja iz
oblasti ustavnog prava. Osnovana je 1990. godine, nakon pada Berlinskog
zida, u vrijeme kada je postojala izrazita potreba za asistencijom u ustavnim
pitanjima u Isto noj i Centralnoj Evropi. Sastoji se od nezavisnih eksperata
na podru ju ustavnosti. Do sada je imala vode u ulogu u usvajanju ustava
koji su u skladu sa standardima evropskog ustavnog naslje a. Sjedite
komisije je u Veneciji, sastaje se etiri puta godinje. Na po etku, komisija
je imala 18 lanova, da bi se sve drave lanice Vije a Evrope pridruile, a
od 2002. godine komisija je otvorena i za drave ne- lanice Vije a. Tako,
Kirgistan se pridruio komisiji 2004., ile 2005., Republika Koreja 2006.,
Maroko i Alir 2007., te Izrael 2008. godine. Danas komisija ima 53 lana.
Bjelorusija je pridruena lanica, a Argentina, Sveta stolica, Kanada, Japan,
Kazahstan, Meksiko, SAD i Urugvaj imaju status posmatra a. Osnovni
zadatak Komisije je izrada nacrta ustava i ustavnih amandmana, ali se
tako er bavi i pitanjima kao to su prava manjina, izborno pravo itd. (tzv.
para-constitutional law).

5. INSTITUCIJE ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA U

BOSNI I HERCEGOVINI

Za stanje ljudskih prava i sloboda u demokratskom drutvu od naro itog

je zna aja njihovo ostvarivanje i mehanizmi ustavno-pravne zatite.
Karakter univerzalnosti jeste jedno od osnovnih obiljeja ljudskih prava.
Me utim, treba razlikovati pojam ljudskih prava kao filozofski ili politi ki
od pravnog koncepta. Naime, tek implementacijom u pravni poredak, to se
ini kroz nacionalne ustave, a u savremeno doba i kroz me unarodne
dokumente, nastaje obaveza potivanja ljudskih prava, kada ona od jedne

104
filozofske ili pravne ideje, odnosno, koncepta, postaju pravna kategorija.
Stoga se u pravnoj terminologiji ona nazivaju bazi nim ili temeljnim
pravima ovjeka i gra anina.
Danas u savremenom svijetu postoje mnogobrojni pravni izvori, te
razli iti instrumenti nadzora njihove primjene i zatite. Za realizaciju bilo
kojeg prava, pa tako i ljudskih prava, nije dovoljno stvoriti pravne izvore
koja ih garantuju na normativnom nivou, nego je od presudnog zna aja
organizovati institucije koja e osigurati njihovo potovanje, tj. njihovu de
facto efikasnu primjenu u stvarnosti. Kao to se vidi iz ranijih paragarafa,
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i ustavi entiteta, sadre irok katalog
ljudskih prava i sloboda, u koja ulaze ljudska prava i slobode zati ena
me unarodnim instrumentima koja ine sastavni dio ustava (Ustava Bosne i
Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Me utim, ono to je
vanije od normativnog nabrajanja prava i sloboda, jeste uspostavljanje
efikasnog mehanizma njihove zatite.
Osnovne institucije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni
i Hercegovini su Ustavni sud Bosne i Hercegovine, te Uredi Ombudsmana
na dravnom i entitetskim nivoima. Jo jedna izuzetno vana institucija,
koja je u velikoj mjeri doprinjela razvoju i potovanju ljudskih prava u
Bosni i Hercegovini, kao i prihvatanju i shvatanju odredaba Evropske
konvencije, kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava, je i bivi Dom za
zatitu ljudskih prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno, Komisija za
ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine .
Ono to je zna ajno ista i jeste injenica da i redovni sudovi u Bosni i
Hercegovini u svojoj praksi primjenjuju Evropsku konvenciju. Primjena
odredaba o ljudskim pravima i osnovim slobodama na niim nivoima
pravnog sistema, trebalo bi dovesti do smanjenja broja predmeta pred
Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, odnosno, pred Evropskim sudom za
ljudska prava.

5.1. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine osnovan je u maju 1997. godine, na

osnovu odredbe lana VI Ustava Bosne i Hercegovine. Mandat prvog saziva
bio je pet godina. Nakon isteka prvog mandata, imenovan je novi saziv koji
je konstituiran 30. maja 2003. godine.
Imaju i u vidu ustavni koncept zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda, te
karakter i nadlenosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nema sumnje da
je on veoma zna ajna i specifi na institucija Bosne i Hercegovine. Naime,
Ustavni sud se istovremeno pojavljuje i kao zatitnik Ustava i kao
institucionalni garant za zatitu ljudskih prava i sloboda ustanovljenih u
katalog ljudskih prava lana II Ustava, kao i u Aneksu I Ustava Bosne i
Hercegovine.

105
Nadlenost, sastav i na in rada Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
regulisane su lanom VI Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud se sastoji
od devet lanova. etiri lana bira Predstavni ki dom Federacije Bosne i
Hercegovine, a dva lana Narodna skuptina Republike Srpske. Preostala tri
lana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija
sa Predsjednitvom. Sud postupa na osnovu Pravila Ustavnog suda, koji se
usvaja ve inom glasova sudija, a na osnovu lana VI/2.b) Ustava (trenutno
vae a Pravila Ustavnog suda donesena su na plenarnoj sjednici Ustavnog
suda odranoj 23. jula 2005. godine).
Nadlenost Ustavnog suda ( lan VI/3.) obuhvata:
sporove koji se odnose na sukob nadlenosti u okviru ega Ustavni
sud ima isklju ivu nadlenost odlu ivanja o svim sporovima koji
proisteknu izme u dva entiteta, ili izme u Bosne i Hercegovine i
jednog ili oba entiteta, ili izme u institucija Bosne i Hercegovine.
ocjenu ustavnosti zakona tj. ovlatenje da odlu i da li je bilo koja
odredba ustava ili zakona jednog od entiteta u skladu sa Ustavom
Bosne i Hercegovine
apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u Ustavu kada
ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i
Hercegovini. Dakle, apelanti, odnosno, subjekti prava koji smatraju
da su im presudom ili drugom odlukom bilo kojeg suda
povrije ena prava iz Ustava (to zna i, inter alia, i prava
garantovana Evropskom konvencijom), imaju pravo podnoenja
apelacije Ustavnom sudu.
pitanja koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u
pogledu toga da li je zakon, od ijeg vaenja zavisi njegova odluka,
saglasan sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom
konvencijom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu
postojanja ili domaaja nekog opteg pravila me unarodnog prava.

Odluke Ustavnog suda su kona ne i obavezuju e. Odluke se objavljuju u

"Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine" te u slubenim glasilima
entiteta i Distrikta Br ko. Ustavni sud odlu uje u plenarnoj sjednici, u
Vije u od pet sudija i u Malom vije u od troje sudija. Da bi neka apelacija
bila razmatrana neophodno je da ispunjava uvjete prihvatljivosti. Ustavni
sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke,
koja se pobija apelacijom iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogu i
prema zakonu. Apealcija mora biti podnesena u roku od 60 dana od dana
prijema odluke o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je
podnosilac apelacije korisitio. Ostali slu ajevi kada apelacija nije dopustiva
navedeni su u lanu 16. stav 4. Pravila suda: Ustavni sud nije nadlean za
odlu ivanje; apelacija je anonimna; podnosilac apealcije je odustao od
apelacije; apelaciju je podnijelo neovlateno lice; radi se o pitanju o kojem
je Ustavni sud ve odlu ivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne

106
proizilazi da ima osnova za ponovno odlu ivanje; apelant je zloupotrijebio
pravo na podnoenje apelacije; ako su nastupile izmijenjene pravne
okolnosti; apelacija je ratione materia, ratione personae ili ratione temporis
inkompatibilna sa Ustavom; apelant je pokrenuo istovjetan postupak pred
Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu; apelant je propustio da
dopuni/precizira apelaciju; i apelacija je preuranjena. Osim toga, Ustavni
sud e odbaciti apelaciju kao prima facie (o igledno neosnovanu) kada
utvrdi da zahtjev postavljen u apelaciji nije opravdan, odnonsno, da
predo ene injenice ne ukazuju na povredu zati enih prava ( lan 16. stav 2.
Pravila suda). Najve i broj apelacija pred Ustavnim sudom se odnosio na
povredu prava na imovinu, na dom te na pravi no su enje, to je odraz
proteklih ratnih deavanja.

5.2. DOM ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU/

KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU
BOSNE I HERCEGOVINE

Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je uspostavljen na osnovu

Sporazuma o ljudskim pravima sadranim u Aneksu 6 Op eg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Sastojao se od 14 lanova 4
lana je imenovala Federacija, a 2 Republika Srpska. Ostalih osam lanova
je imenovao Komitet ministara Vije a Europe.
Dom za ljudska prava je imao mandat da razmatra navodna i o igledna
krenja ljudskih prava kako je to predvi eno Evropskom konvencijom za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, i navodnu i
o iglednu diskriminaciju u uivanju prava i sloboda predvi enih u
Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih i 15 drugih
me unarodnih sporazuma navedenih u Dodatku uz Aneks 6. Dom je primao
prijave koje se ti u povreda ljudskih prava direktno od svake strane
potpisnice Aneksa 6 ili od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe
osoba koje tvrde da su rtve povrede koju je po inila neka od Strana ili koji
nastupaju u ime navodnih rtava koje su preminule ili nestale. Nadlenost
Doma uklju ivala je prijave koje se odnose na stvari u okviru odgovornosti
jedne od Strana potpisnica Aneksa 6 (Bosna i Hercegovina, Federacija
Bosne i Hercegovine i Republika Srpka), i koje su se desile ili nastavile
nakon stupanja na snagu Op eg okvirnog sporazuma, 14. decembra 1995.
godine. Prvila procedure Doma za ljudska prava sa injena su po ugledu na
proceduru pred Evropskim sudom za ljudska prava. Kriteriji za
prihvatljivost prijava utvr eni su u lanu 8. Sporazuma o ljudskim pravima:
(a) da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave
pokazao da ih je iscrpio, i da je prijava Komisiji podnesena u roku od est
mjeseci od datuma donoenja kona ne odluke; (b) da li je prijava u sutini
ista kao stvar koju je Dom ve ispitivao; (c) da li je prijava nespojiva sa
Sporazumom o ljudskim pravima potpuno neosnovana, ili predstavlja

107
zlouporabu prava na albu; i (d) da li se prijava ti e stvari koja je trenutno
pred nekim drugim me unarodnim tijelom za ljudska prava ili drugom
Komisijom uspostavljenom Op im okvirnim sporazumom. Odluke Doma
su imale obavezuju i karater za sve Strane. Proslje ivane su Organizaciji za
sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i Uredu Visokog predstavnika radi
nadgledanja njihovog sprovo enja.
Dom je prestao sa radom 31. decembra 2003. godine. Nakon toga
formirana je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine, kao njegov sljednik. Komsija je uspostavljena na osnovu
Sporazuma u skladu sa lanom XIV Aneksa 6., potpisanog 22. i 25.
septembra 2003. godine i u januaru 2005. godine, sa mandatom da odlu i o
prijavama podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine, bez
nadlenosti da prima nove prijave. Komisija se sastojala od pet lanova (tri
lana su inila doma i lanovi, bive sudije Doma za ljudska prava, koje je
imenovao predsjednik Ustavnog suda, a dva preostala lana inile su sudije
iz reda sudija Ustavnog suda). Komisija je primjenjivala iste kriterije
prihvatljivosti i istu pravnu osnovu kao i Dom za ljudska prava. Me utim,
za razliku od Doma za ljudska prava, Pravila procedure Komisije za ljudska
prava nisu predvi ala mogu nost preispitivanja odluka Komisije.
Neizvrenje odluka Komsije, u skladu sa lanom 239. Krivi nog zakona
Bosne i Hercegovine, predstavlja krivi no djelo. Komisija je prestala sa
radom 31. decembra 2006. godine.

5.3. URED OMBUSMENA NA DRAVNOM I

ENTITETSKIM NIVOIMA

Institucija ombudsmana kao posebnog oblika kontrole uprave

neposredno je povezana sa idejom ostvarivanja i zatite ljudskih prava (Ili ,
Milenkovi , Kova evi -Vu o, 2002: 17). Izvorno, ombudsman je institucija
vedskog porijekla uvedena Ustavom iz 1809. godine. Sutina ukupne
nadlenosti ombudsmana jeste zatita ljudskog dostojanstva i prava i
sloboda utvr enih ustavima i me unarodnim aktima koji su njihov sastavni
dio (Trnka, Mili evi , Simovi i Dmi i , 2004: 100).
U Bosni i Hercegovini postoje dravni i dva entitetska Ureda
Ombudsmana. Institucija Ombudsmana Bosne i Hercegovine osnovana je
Aneksom 6 Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
Sporazum o ljudskim pravima ( lan 4.), kao sastavni dio Komisije za
ljudska prava. U skladu sa lanom 2., stav 2. Aneksa 6, Ured Ombudsmana
(i bivi Dom za ljudska prava) razmatra navodna ili o igledna krenja
ljudskih prava predvi enih Evropskom konvencijom i njenim protokolima,
te navodnu ili o iglednu diskriminaciju po bilo kojem osnovu, u situacijama
kada utvrdi ili je o igledno da su ta krenja po inile Strane potpisnice
Sporazuma (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska), uklju uju i bilo kojeg dunosnika ili organ Strana,

108
kanton, op inu ili bilo kojeg pojedinca koji djeluje po ovlatenju takvog
dunosnika ili organa ( lan 2, stav 2. Aneska 6). albu Uredu
Ombudsmana mogu podnijeti bilo koja Strana, pojedinci, nevladine
organizacije ili grupe pojedinaca koje tvrde da su rtve krenja ljudskih
prava, ili koji podnose albu u ime navodnih rtava koje su umrle ili nestale.
Omudsman je nadlean da provodi istragu, na osnovu podnesne albe ili
samoinicijativno, o navodnim ili o iglednim povredama ljudskih prava.
Poseban prioritet u razmatranju imaju prijave koje se odnose na naro ito
grube ili sistematske povrede i one koje se zasnivaju na navodnoj
diskriminaciji po zabranjenim osnovama ( lan 5, stav 3. Aneksa 6). Nakon
zavretka istrage, Ombudsman objavljuje izvjetaj (nalazi i zaklju ci).
Strana, za koju se u istrazi utvrdi da je povrijedila ljudska prava, mora u
odre enom roku pisanim putem objasniti na koji na in e se povinovati
usvojenim zaklju cima. U slu aju da neka osoba ili subjekat ne postupe
prema izvjetaju Ombudsmana, izvjetaj se proslije uje Uredu Viskog
predstavnika u Bosni i Hercegovini, kao i Predsjednitvu strane za koju se
utvrdi da je po inila krenje ljudskih prava. Ombudsman, osim toga, ima
pravo da podnosi poseban izvjetaj u bilo kojem trenutku bilo kojem
nadlenom dravnom organu ili slubeniku, koji su obavezni da u
ostavljenom roku odgovore na izvjetaj. Ombudsman je, tako er, imao
pravo pokretanja postupka pred Domom za ljudska prava, kao i pravo da
intervenie u bilo kojem postupku pred Domom.
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine osnovan je Ured Ombudsmana
Federacija Bosne i Hercegovine ( lan II.B. Ustava). Ured se sastoji od tri
ombudsmana, po jedan iz svakog konstitutivnog naroda Bosne i
Hercegovine, koje imenuje Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. lan
II.B.2. Ustava, propisuje da su o mbudsmani duni tititi ljudsko
dostojanstvo, prava i slobode garantovane ovim ustavom, instrumentima
navedenim u Aneksu i ustavima kantona. Naro ito e raditi na otklanjanju
posljedica krenja ljudskih prava i sloboda, a posebno posljedica etni kog
i enja. Nadlenost Ombudsmana utvr ena je u lanu II.B.5. Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine. Ombudsman je nadlean da istrai sve
slu ajeve krenja ljudskih prava od strane bilo kojeg organa ili nosioca javne
funkcije. Ombudsman ima pravo da ispita djelatnost bilo koje institucije
vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine i dati preporuku za otklanjanje
uo enih slabosti u njihovom radu (Trnka, Mili evi , Simovi i. Dmi i ,
2004: 100). Nadalje, kada smatra da je to potrebno za izvravanje njegovih
funkcija, ima pravo pokretati sudske postupke i intervenisati u postupcima
koji su u toku. Tako er ima pravo uvida u sve slubene spise koje smatra
potrebnim za obavljanje svoje dunosti, uklju uju i i one tajne i povjerljive
spise. Ombudsman moe postupati po vlastitoj inicijativi ili na osnovu
podnesene prijave. Ombudsmani podnose godinji izvjetaj Premijeru
Federacije Bosne i Hercegovine, te njegovim zamjenicima, i Konferenciji o
evropskoj sigurnsoti i saradnji. Osim toga, Ombudsman moe, u bilo kojem

109
trenutku, podnijeti poseban izvjetaj bilo kojem organu u Federaciji Bosne i
Hercegovine, koji su duni odgovoriti u ostavljenom roku.
Ured Ombudsmana Republike Srpske uspostavljen je Zakonom o
Ombudsmanu Republike Srpske, koji je usvojila Narodna skuptina
Republike Srpske 8. februara 2000. godine. Ured Ombudsmana se sastoji od
Ombudsmana i dva zamjenika (po jedna osoba iz svakog konstitutivnog
naroda), koje imenuje Narodna skuptina na prijedlog Visokog sudskog
savjeta ( lan 8. Zakona o Ombudsmanu Republike Srpske). Prvi
ombudsmeni su imenovani 28. aprila 2000. godine od strane tadanjeg
Ombudsmana Bosne i Hercegovine, a institucija je po ela rad sa strankama
30. novembra 2000. godine. Ombudsman istrauje navode o krenju
ljudskih prava u postupcima pred republi kim, gradskim ili op inskim
organima vlasti ili drugim organima, kao i u postupcima pred institucijama
koje vre javne poslove (nepotivanje prava na pravi an postupak,
nerazumna duina trajanja postupka, pogrena primjena zakona na tetu
stranke, neizvrenje odluke itd). Ombudsman, tako er, moe istraivati
navode o loem funkcionsanju sudskog sistema, te ima pravo da intervenie
kada sudski organi kre pravo na su enje u razumnom roku ili ne izvravaju
svoje odluke. Ombudsman ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim
sudom Republike Srpske. Nakon provedene istrage, Ombudsman
preporu uje individualne ili opte mjere, ili oboje. Ombudsman podnosi
godinji izvjetaj Narodnoj Skuptini Republike Srpske, u kojem navodi
podatke o radu Ureda za proteklu godinu, a moe podnositi posebne
izvjetaje odgovaraju im organima Republike Srpske, koji su duni
odgovoriti u ostavljenom roku. Godinji i posebni izvjetaji Ombudsmana
su javni dokumenti. Centralna kancelarija Ureda Ombudsmana nalazi se u
Banjoj Luci, a terenske kancelarije u Doboju, Prijedoru, Fo i i Bijeljini.

6. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA

Ekonomska, socijalna i kulturna prava su prava tzv. druge generacije.

Najvaiji dokument za zatitu ovih prava jeste Me unarodni ugovor o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine (ICESCR),
kao i Evropska socijalna povelja iz 1961. i dopunski protokol broj 1. (jedan
od me unarodnih dokumenata naveden u Anesku Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine) koja, ipak, nikada nije stekla jednaku vanost kao Evropska
konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, ekonomska
i socijalna prava su tradiocionalno smatrana pravom isto noevropskih,
socijalisti kih drava. Me utim, zbog sve ve e panje koja se od kraja 80-
tih godina pridaje ekonomskim i socijalnim pravima na me unarodnom
nivou, ve a se panja tako er usmjerava na Evropsku socijalnu povelju. Dva
puta je izmijenjena, 1988. i 1995. godine, pa sada uklju uje sistem
kolektivnih tubi prema dodatnom protokolu.

110
 Ekonomska, socijalna i kulturna prava koja priznaje Ustav Bosne i
Hercegovine (uzevi u obzir i me unarodne dokumente koje ine sastavni
dio Ustava, prije svega ICESCR), su, izme u ostalog:
pravo na rad, pravo na pravi nu zaradu i jednaku nagradu za rad jednake
vrijednosti, pravo na pristojan ivot u skladu sa odredbama ICESCR-a,
pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, pravo na odmor, slobodno vrijeme,
razumno ograni enje radnog vremena i povremene pla ene dopuste, pravo
na socijalnu sigurnost, pravo na obrazovanje itd.
U katalog ljudskih prava iz lana IIA.2. Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine uklju ena su slijede a ekonomska i socijalna prava: pravo na
obrazovanje, pravo na socijalnu i zdravstvenu zatitu, pravo na uto ite,
pravo na prehranu, zatita porodice i djece, te prava iz ICESCR-a i Evropske
socijalne povelje.
Ustav Republike Srpske u l. 36. do 43. garantuje ekonomska i socijalna
prava. Neka od tih prava su: pravo na zatitu majke i djeteta, pravo na
zatitu zdravlja, pravo na kolovanje pod jednakim uvjetima, pravo na rad i
slobodu rada, zabrana prinudnog rada, sloboda sindikalnog organizovanja i
djelovanja, pravo na trajk, pravo zaposlenih i lanova njihovih porodica na
socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje.

7. RELIGIJSKE I OSTALE MANJINE U USTAVU

BOSNE I HERCEGOVINE I USTAVIMA ENTITETA

Ljudska prava treba razlikovati od prava manjina, tj. prava odre ene
grupe koja ima posebne etni ke, vjerske ili jezi ke osobine. Osobe koje
pripadaju manjini, pojedina no ili u zajednici s ostalim pripadnicima te
manjine imaju pravo njegovati vlastitu kulturu, propovijedati ili prakticirati
vlastitu religiju, te koristi svoj maternji jezik ( lan 27. Me unarodnog pakta
o gra anskim i politi kim pravima).
Sutina manjinske zatite svodi se na obezbje enje manjinama i
njihovim pripadnicima takvih uslova u kojima mogu nesmetano, u miru i
bez ikakvih pritisaka, opstati, ivjeti i razvijati se kao jedinke i odgovaraju i
kolektiviteti, sa svim svojim posebnostima. ... Da bi se postigao taj cilj
manjinama se na raspolaganje stavljaju odre ena prava koja su jedna
materijalne a druga procesne prirode. S obzirom na svoju sadrinu, tj, na
krug drutvenih odnosa na koje se odnose, sva prava koja se priznaju
pripadnicima manjina mogla bi se podijeliti na: (1) opta ljudska prava i
slobode (prava priznata svima); (2) opta ljudska prava i slobode priznate
doma im dravljanima; (3) zatitu od diskriminacije; (4) posebna manjinska
prava; (5) pravo na efikasno ostvarivanje zajam enih prava (Krivokapi ,
2004: 261).
U Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine, pored ostalih me unarodnih
instrumenata za zatitu ljudskih prava, navedena je Deklaracija Ujedinjenih

111
naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etni kim, vjerskim i
jezi nim manjinama. lan II.4. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da je
uivanje prava i sloboda predvi enih ovim lanom ili u me unarodnim
sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve
osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to
je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politi ko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
drutveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovinu,
ro enje ili drugi status. Aneks I Ustava Bosne i Hercegovine, pored ostalih
me unarodnih dokumenata za zatitu ljudskih prava, sadri Evropsku
povelju o regionalnim jezicima i jezicima manjina iz 1992. godine i Okvirnu
konvenciju za zatitu nacionalnih manjina iz 1994. godine
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sadri nekoliko odredbi koje se
odnose na zatitu manjina. Tako, u lanu II.A.2. Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine navedeno je da se na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine
garantuje zatita manjina i potencijalno ugroenih grupa, te se, pored
ostalog, garantuje sloboda religije, uklju uju i privatno i javno
vjeroispovijedanje. Pomenuti lan, tako er, zabranjuje svaku diskriminaciju
u uivanju prava i sloboda zasnovanu, izme u ostalog, na nacionalnom
porijeklu. Osim toga, u Anesku Ustava Fedearacije Bosne i Hercegovine,
pored ostalih me unarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda, nalaze se Preporuke parlamentarne skuptine Evropskog
savjeta o pravima manjina, paragrafi 10-13, iz 1999. godine, Deklaracija
Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili
etni kim, vjerskim ili jezi kim manjinama iz 1990. godine, Evropska
povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina iz 1992. godine, te
Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz 1994. godine.
I Ustav Republike Srpske, tako er, sadri odredbe koje se odnose na
prava manjina i njihovu zatitu. lan 5. Ustava Republike Srpske propisuje
da se ustavno ure enje Republike temelji, izmedju ostalog, na zatiti prava
etni kih i drugih manjina. lan 28. odnosi se na slobodu vjeroispovijesti i
vjerske zajednice. Pomenutim lanom, garantuje se sloboda vjeroispovijesti,
te se navodi da su vjerske zajednice jednake pred zakonom, slobodne u
vrenju vjerskih poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati vjerske kole i
izvoditi vjersku nastavu u svim kolama svih stepena obrazovanja, baviti se
privrednim i drugim djelatnostima, primati poklone, stvarati zadubine i
njima upravljati u skladu sa zakonom. Nadalje, lanom 34. Ustava
Republike Srpske garantuje se sloboda izraavanja nacionalne pripadnosti i
kulture i pravo upotrebe svog jezika i pisma.

8. PRIMAT KOLEKTIVNIH NAD INDIVIDUALNIM PRAVIMA U

BOSNI I HERCEGOVINI

U Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine navodi se kolektivni identitet

(Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima)) i

112
individualni (gra ani Bosne i Hercegovine). Iz karaktera me unarodni
instrumeni za zatitu ljudskih prava koji su ugra eni u Ustav Bosne i
Hercegovine vidljivo je da se uglavnom tite individualna prava koja
pripadaju svakoj osobi, odnosno, koja pripadaju svim licima koja se nalaze
pod jurisdikcijom Bosne i Hercegovine. Me utim, ustavne odredbe, najprije
one koje se odnose na politi ka prava, strukturu politi kih tijela, te politi ka
prava u vezi s tim, obra aju se samo Bonjacima, Srbima i Hrvatima
uzimaju i u obzir kolektivna prava i kolektivne identitete.
Time se kolektivna prava stavljaju na prvo mjesto, tj. daje im se primat u
odnosu na individualna prava u sistemu ljudskih prava u Bosni i
Herceogovini. Dakle, u sistemu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini
prisutna je domincija kolektiva nad pojedincem. Uzevi u obzir da se
ustavne odredbe koje se odnose na kolektivna prava obra aju samo
konstitutivnim narodima to zna i da se manjinama, kao kolektivu i kao
pojedincima, onemogu ava uivanje odre enih prava, prije svega politi kih,
a time i ostvarenje njihovih kolektivnih interesa.

9. ZAKLJU AK

Zatita i ostvarenje ljudskih prava i osnovnih sloboda su u funkciji

izgradnje demokratskog drutva. Efikasna zatita ljudskih prava zahtijeva
efikasnu dravu koja djeluje na cijeloj teritoriji, sa svim neophodnim
instrumentima vlasti potrebnim da se ostvari zatita svojih gra ana. Kao to
se to moe zaklju iti iz prethodnog izlaganja, instrumentarij ljudskih prava
ugra en u ustave, dravne i entitetske, je dosta irok, posebno imaju i u vidu
me unarodne dokumente iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksa
Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Posebno zna ajnu ulogu u zatiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda ima Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Vjerovatno najzna ajnija injenica, kako za priznavanje, tako i za potivanje
i efikasnu zatitu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, jeste direktna
primjena Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i
njenih protokola u Bosni i Hercegovini, te utvr ivanje njihovog prioriteta
nad svim ostalim zakonima. To, dakle, zna i da sudovi, nie- i viestepeni,
imaju obavezu da prilikom postupanja primjene direktno Konvenciju.
Gra anima je na taj na in omogu ena efikasna zatita njihovih prava na
svim nivoima sudstva.
Me utim, i pored irokog instrumentarija ljudskih prava i dobro
osmiljenog mehanizma zatite na dravnom i entitetskim nivoima, de facto
situacija je daleko od zadovoljavaju e, naro ito imaju i u vidu proces
implemenatcije odluka, tj. neizvrenje odluka u kojima je utvr ena povreda
ljudskih prava (odluke Ustavnog suda, te biveg Doma/Komisije za ljudska
prava). Implemenatcija odluke je zavrni akt procesa zatite i ostvarenja
ljudskih prava i osnovnih sloboda, i ukoliko ona izostane cijeli postupak
gubi smisao, i ne moe se govoriti o postojanju efikasnog mehanizma

113
zatite. Da bi mehanizam zatite bio efikasan i potpun potrebna je bolja
koordinacija i kooperacija izme u svih nivoa vlasti u ovom domenu.

114
LITERATURA
Baki -Mufti , Jasna (2002). Sistem ljudskih prava. Sarajevo: Fond otvoreno drutvo BiH
Pravni centar FOD BiH, Magistrat, Sarajevo.
Benedek, Wolfgang/Konig, Otto/Promitzer, Christian/Sarajlija, Ermin (1997). Ljudska prava u
Bosni i Hercegovini: znanost i praksa, Simpozij u Grazu 1997. Sarajevo i Graz: Centar za
ljudska prava, Univerziteta u Sarajevu i Karl-Franzens Univerzitet u Grazu.
Brownlie, Ian Q.C. (1992). Basic documents on human rigths. Oxford: Clarendon press.
Dijk, Van P./Van Hoff, G.J.H u saradnji sa A.W.Heringa/L.G.C. Schokkenbroek/B.P.
Vermeulen/M.L.W.M. Viering/ L.F. Zwaak. (2001). Teorija i praksa Evropske konvencije
o ljudskim pravima. Sarajevo: Muller.
European Court of Human Rights. Annual Report 2007. Preuzeto 2. januara 2009. godine sa
http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Reports+and+Statistics/Reports/Annual+Report
s/.
Human Security Network Graz (2003). Understanding human rights, manual on human rights
education. Graz: European Training and Research Centre for Human Rights and
Democracy (ETC).
Ili , Stevan/Milenkovi , Dejan/Kova evi -Vu o, Biljana (2002). Ombudsman-me unarodni
dokumenti, uporedno pravo, zakonodavstvo i praksa. Beograd: Komitet pravnika za
ljudska prava.
Jacobs, Francis G./White, Robin C.A. (2002). The European Convention on Human Rights.
Oxford: Clarendon press.
Krivokapi , Boris (2004). Zatita manjina u me unarodnom i uporednom pravu, knjiga I:
Zatita manjina:istorijski razvoj, osnovna pitanja i zatita u okviru Ujedinjenih nacija.
Beograd: Ministarstvo za ljudska i manjinska prava SCG.
Mrea Centara ljudskih prava (2003). Ljudska prava za nepravnike. Podgorica i Zagreb: Centar
za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Centar za ljudska prava Filozofski fakultet
Univerziteta u Zagrebu
Nowak, Manferd (2003). Introduction to the Human Rights Regime. Leiden/Boston: Martinus
Nijhoff publishers.
Sali, Sevima/Terzi , Zlatan (1996). Me unarodni dokumenti o ljudskim pravima, Instrumenti
Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Pravni centar, Fond otvoren drutvo
Bosne i Hercegovine.
Savi , Sneana (2000). Konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: Univerzitet
u Banjaluci, Pravni fakultet Banjaluka.
Simovi , Miodrag/Dmi i , Mile (2005). Zbirka odluka Ustavnog suda Republike Srpske 1994-
2004. Banja Luka: Ustavni sud Republike Srpske.
Trnka, Kasim/Mili evi , Ne o/Simovi , Miodrag/Dmi i , Mile (2004). Ustav Federacije Bosne
i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, Evropska povelja o lokalnoj samoupavi, komentar.
Sarajevo: Centar za promociju civilnog drutva.
Vehabovic, Faris (2006). Odnos Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda. Sarajevo: ACIPS.

115
POLOAJ NACIONALNIH MANJINA
U POLITI KOM SISTEMU
Katarina Crnjanski-Vlaj i

Saetak
U radu su obra eni klju ni aspekti ostvarivanja prava pripadnika
nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Prikaz osnovnih prava
nacionalnih manjina garantovanih me unarodnim dokumentima dat je u
oblasti drutveno-politi ke participacije i ostvarivanja prava na kulturnu
autonomiju (pravo na njegovanje sopstvene kulture, pravo na obrazovanje,
informisanje i slubenu upotrebu maternjeg jezika). Iako u ovom radu nisu
posebno isticani problemi nacionalnih manjina na prostoru Bosne i
Hercegovine, jasno je da postoje i sistem zatite njihovih prava ostavlja
prostor za dalje unapre enje.

Klju ne rije i: nacionalne manjine, participacija, kulturna autonomija

1. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE

1.1. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE U

ME UNARODNOM PRAVU

U dosadanjoj me unarodno-pravnoj praksi bilo je vie pokuaja da se

odredi definicija pojma nacionalnih manjina. Sve do kraja Prvog svjetskog
rata pod pojmom manjine podrazumijevale su se prije svega vjerske
manjine, a sa osnivanjem Ujedinjenih nacija i razvojem univerzalnog
sistema zatite ljudskih prava i pojam nacionalnih manjina dobija na
zna aju, te dolazi do pokuaja njegovog definisanja.
U ovom procesu je do danas ostala najzna ajnija i najcitiranija definicija
nacionale manjine koju je dao Fra kesko Kapotorti. Kapotorti je nacionalne
manjine definisao kao:

... u odnosu na ostalo stanovnitvo drave brojno manju grupu ljudi koja se
nalazi u nedominantnom poloaju, iji pripadnici - dravljani te drave imaju
s etni kog, vjerskog ili jezi kog gledita karakteristike po kojima se razlikuju
od ostalog dijela stanovnitva i koji pokazuju osje aj solidarnosti, u svrhu
o uvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika (Komitet za sprije avanje svih
rasne diskriminacije, (UN Doc. E/CN.4/Sub.2/1977/385).

Kapotortijeva definicija obuhvata objektivni i subjektivni element.

Objektivni element predstavlja injenica da je nacionalna manjina grupa
stanovnika dravljana jedne drave koja je broj ano manja od ostalog
stanovnitva te drave, koja je u nedominantnom poloaju, a iji lanovi

116
imaju etni ke, vjerske ili jezi ke karakteristike razli ite od ostalog
stanovnitva. Subjektivni element svodi se na izraavanje osje aja
solidarnosti lanova grupe koji su usmjereni ka o uvanju njihovog
identiteta.
Pored ove definicije, neophodno je navesti i miljenja dva eksperta
Ujedinjenih nacija. Definicija koju je dao il Deen nacionalne manjine
odre uje kao:

Grupa gra ane drave, koja je broj ano manja i u nedominiraju em poloaju
u toj dravi i ima etni ke, vjerske ili jezi ke karakteristike razli ite od
karakteristika ve ine stanovnitva, koji su me usobno solidarni i
poticani...kolektivnom voljom za preivljavanjem, smjeraju i da de facto i de
iure imaju ista prava kao i ve ina (Komitet za sprije avanje svih rasne
diskriminacije, (UN Doc. E/CN.4/Sub.2/1993/34)

I ova definicija sadri objektivni i subjektivni element, ali se od

Kaportortijeve razlikuje po tome to subjektivni element nije definisan kao
osje aj solidarnosti lanova grupe u cilju o uvanja identiteta, ve u cilju
postizanja stvarne i pravne jednakosti sa ve inom.
Specijalni izvjestilac UN-a Asbjorn Eide nalazi da su manjine:

... svaka grupa ljudi nastanjena u suverenoj dravi u kojoj ini manje od 50%
stanovnitva nacionalnog drutva i iji lanovi dijele zajedni ke
karakteristike etni ke, vjerske i jezi ke prirode razli ite od ostatka
stanovnitva (Podkomisija za sprije avanje diskriminacije i zatitu manjina
(UN E/CN.4/sub.2/1993/34).

Eideova definicija prevazilazi domaaje ostalih, jer ne pravi razliku u

pogledu dravljanstva, tradicionalnih manjina, etni kih grupa i stranaca ili u
pogledu podjele na stare i nove manjine, a uvodi i broj ani kriterij.
Iz ovoga se moe zaklju iti da do danas nije usvojena pravno priznata
definicija pojma nacionalne manjine. Iako je u sistemu zatite univerzalnih
ljudskih prava utvr ivanje prava nacionalnih manjina dobilo svoje mjesto
ve sredinom sedamdesetih godina prolog vijeka, moe se zaklju iti da se
poja ani interes za ovom problematikom javlja tek sa zavretkom Hladnog
rata, a jo vie sa izbijanjem etni kih (i vjerskih) sukoba irom planete. U
ovom periodu u Evropi je razvijen ve i broj dokumenata koji se odnose na
pitanje zatite prava (pripadnika) nacionalnih manjina. Najzna ajnija
me unarodna institucija u ovoj oblasti svakako je Vije e Evrope, pod ijim
su okriljem usvojeni dokumenti koji danas predstavljaju osnovu zatite
manjina u Evropi, a to su Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim
jezicima iz 1992. godine i Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih
manjina, otvorena za potpis i ratifikaciju od strane drava lanica Vije a
Evrope 1995. godine. Ovi me unarodni instrumenti zatite prava
nacionalnih manjina su obavezuju i za sve drave potpisnice i u svojoj

117
implementaciji podrazumijevaju odgovaraju e mehanizme pra enja zatite
prava manjina u dravama koje su ih prihvatile.
Okvirna konvencija za zatitu prava nacionalnih manjina temelji se na
utvr ivanju standarda i unaprije enju uslova za razvoj i o uvanje etni kog,
kulturnog, vjerskog i jezi kog identiteta manjina i utvr ivanju minimalne
granice zatite prava nacionalnih manjina koji bi drave potpisnice trebalo
da obezbijede. Me utim, potrebno je naglasiti i injenicu da sama Okvirna
konvencija ne daje definiciju pojma nacionalne manjine, ve je i ovo, kao i
ostali principi koje sadri, preputeno pravnoj definiciji pojma od strane
drava potpisnica.
Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima nastala je
uslijed injenice da u svakoj evropskoj dravi dijelovi stanovnitva govore
jezicima razli itim od jezika koji je u slubenoj upotrebi i kojim naj e e
govore pripadnici najbrojnije jezi ke (etni ke) grupe. Kada je u pitanju
zatita prava manjina, vano je napomenuti da ovaj dokument regulie samo
specifi na prava manjina koja se odnose isklju ivo na jezik koji oni govore.

1.2. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE U

BOSNI I HERCEGOVINI

Slijede i navedene principe zatite manjinskih prava Bosna i

Hercegovina je 2003. godine usvojila Zakon o zatiti prava pripadnika
nacionalnih manjina (Slubeni glasnik BiH, 12/03) koji u lanu 3. sadri i
definiciju pojma nacionalne manjine. U skladu sa Zakonom, nacionale
manjine predstavljaju:

... dio stanovnitva-dravljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri

konstitutivna naroda, a sa injavaju je ljudi istog ili sli nog etni kog
porijekla, iste ili sli ne tradicije, obi aja, vjerovanja, jezika, kulture i
duhovnosti i bliske ili srodne povijesi i drugih obiljeja.

Ista definicija pojma nacionalne manjine nalazi se i u Izbornom zakonu

Bosne i Hercegovine ( lan 1.1a Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog
zakona Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, 33/08).
Stav 2. lana 3. Zakona o zatiti nacionalnih manjina utvr uje da BiH
titi poloaj i ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina i taksativno
navodi pripadnike 17 nacionalnih manjina (Albance, Crnogorce, ehe,
Italijane, Jevreje, Ma are, Makedonce, Nijemce, Poljake, Rome, Rumune,
Ruse, Rusine, Slovake, Slovence, Turke, Ukrajince) ali i druge pripadnike
koji ispunjavaju uslove iz stava 1.

118
2. STATISTI KI PODACI O NACIONALNIM MANJINAMA U
BOSNI I HERCEGOVINI

Podaci o broju nacionalnih manjina i njihovoj disperziji na teritoriji

Bosne i Hercegovine su zastarjeli, s obzirom da za sada sa sigurno u
moemo govoriti samo o njihovoj brojnosti na osnovu Popisa stanovnitva
iz 1991. godine. Ovi podaci prikazani su u Tabeli 1.

Tabela 1. Broj pripadnika nacionalnih manjina prema Popisu iz 1991. godine

Nacionalna manjina Broj pripadnika
Albanci 4.922
Crnogorci 10.048
esi 590
Italijani 732
Jevreji 426
Ma ari 893
Makedonci 1.596
Nemci 470
Poljaci 526
Romi 8.864
Rumuni 162
Rusi 297
Rusini 133
Slovaci 297
Slovenci 2.190
Turci 267
Ukrajinci 3.929
Izvor: Federalni zavod za statistiku: http://www.fzs.ba/Dem/Popis/ NacStanB.htm

Prema posljednjem Popisu stanovnitva iz 1991. godine o ito je da

(pored 5,5% Jugoslovena koji nakon raspada SFRJ prestaju biti pravna
kategorija) samo 2,4% populacije pripada narodima koji nisu Bonjaci
(kojih je bilo 43,5%), Srbi (31,2%) ili Hrvati (17,4%). Pored pripadnika
nacionalnih manjina, u ovaj procenat uklju ene su i osobe koje se nisu
izjasnile na osnovu etni kog kriterija.
Iz Tabele 1. mogu e je uo iti da su pripadnici pojedinih nacionalnih
manjina bili izuzetno malobrojni, te da je 1991. godine samo est manjinskih
naroda imalo vie od 1.000 pripadnika. Mogu e je uo iti i to da su pojedini
narodi koji su u vrijeme postojanja SFRJ bili konstitutivni, sada postali
nacionalna manjina, to je slu aj sa Crnogorcima, Makedoncima i
Slovencima, koji ujedno danas predstavljaju i najbrojnije manjine u BiH.
Kao posljedica raspada SFRJ, ovi nekada konstitutivni narodi postali su
nove nacionalne manjine.
U prilog injenici da je teko sa sigurno u govoriti o broju pripadnika
nacionalnih manjina govori i to da, prema procjenama istraivanja novijeg
datuma, broj Roma na prostoru BiH viestruko prelazi onaj koji je zvani no
zabiljeen na Popisu 1991. Rezultati istraivanja koje su zajedni ki
realizovali Visoki komesar za nacionalne manjine Misije OEBS-a i i Vje a

119
Evrope, a mogu se na i na web stranici Misije OEBS-a u Bosni i
Hercegovini, govore da u BiH trenutno ivi izme u 30.000 i 60.000 Roma.
Veoma je teko sa precizno u govoriti o prostorima koje naseljavaju
pripadnici nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, kao i o njihovom
ta nom broju na pojedinim teritorijama danas. Razlog ovome je
nepostojanje svjeih podataka, odnosno zasnivanje procjene trenutne
situacije na podacima iz 1991. godine, to bitno oteava i injenica da su
tokom ratnih sukoba u BiH i mnogi pripadnici nacionalnih manjina napustili
teritoriju drave. O ovome govori i profesor Ne o Mili evi u zborniku
radova Perspektive multikulturalizma u dravama Zapadnog Balkana:

Iako ne postoje zvani ni podaci o broju pripadnika nacionalnih manjina u

Bosni i Hercegovini, koji su u ratu 19921995. postali izbjeglice ili raseljena
lica, ipak sve procjene ukazuju da je taj procenat znatno ve i nego u slu aju
tri konstitutivna naroda. Procjenjuje se, naime, da je oko 7075% pripadnika
nacionalnih manjina u ratu napustilo svoje dotadanje prebivalite (ili kao
izbjeglice odlaskom u inostranstvo, ili kao raseljena lica nastanjenjem u
nekom drugom mjestu u Bosni i Hercegovini). Nema sigurnijih podataka ni o
broju pripadnika nacionalnih manjina koji su se kao izbjeglice ili raseljena
lica vratili u mjesto svog predratnog prebivalita. (Mili evi , 2004: 101)

Iz navedenih injenica moemo zaklju iti da je dalja analiza brojnosti i

teritorija koje pripadnici nacionalnih manjina naseljavaju skoro nemogu a,
te da emo o ovome sa sigurno u mo i da govorimo tek kada se provede
dugo planirani popis stanovnitva. Jedini indikator na osnovu kojeg se moe
zaklju ivati o trenutnom broju pripadnika nacionalnih manjina jesu prostori
na kojima postoje manjinska udruenja.

3. ME UNARODNI, USTAVNO-PRAVNI I ZAKONSKI POLOAJ I

ZATITA NACIONALNIH MANJINA

3.1. ME UNARODNI DOKUMENTI O ZATITI NACIONALNIH

MANJINA U BOSNI I HERCEGOVINI

Poloaj pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini definisan

je ve im brojem me unarodno pravnih dokumenata kojima je drava
pristupila, ali i doma im zakonodavstvom. Na samom po etku vano je
pomenuti da je u okviru Anexa 1 Opteg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini predvi en set me unarodno pravnih dokumenata koji se
imaju smatrati dijelom nacionalnog zakonodavstva, to jest, koji
predstavljaju sastavni dio pravnog sistema drave. Od zna aja za zatitu
nacionalnih manjina od navedenih dokumenata vani su Okvirna konvencija
za zatitu nacionalnih manjina, Evropska povelja o regionalnim ili
manjinskim jezicima i Me unarodna konvencija o ukidanju svih oblika
rasne diskriminacije. Prva dva me unarodna dokumenta su pravno

120
obavezuju a za dravu ugovornicu, te da imaju razvijene mehanizme
provo enja monitoringa nad preduzetim obavezama od strane drave
ugovornice.
Me utim, potrebno je naglasiti, da i pored toga to su ovi me unarodni
dokumenti proglaeni dijelom pravnog sistema jo 1995. godine, neki od
njih do danas nisu ratifikovani, te zbog toga jo uvijek nisu postali sastavni
dio unutranjeg pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Ovo je slu aj i sa
Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima koja je
potpisana u septembru 2005. godine, ali jo uvijek nije ratifikovana, te se s
toga ne moe smatrati dijelom unutranjeg pravnog sistema drave. Vano
je naglasiti da samo potpisivanje odre enog me unarodnog dokumenta ne
podrazumjeva i njegovu primjenu, jer da bi postao vae i na teritoriji jedne
drave dokument mora biti ratifikovan od strane parlamenta i objavljen u
slubenom glasilu.
Okvirna konvencija i da e o ovome periodi no izvjetavati Vije e
Evrope (svake etiri godine), te da e u cilju unapre enja poloaja
nacionalnih manjina na svojoj teritoriji sprovesti i mjere koje e Vije e
Evrope donijeti u vidu preporuka. Do sada je Bosna i Hercegovina podnijela
dva Izvjetaja o ostvarivanju prava nacionalnih manjina, a paralelno sa ovim
izvjetajima Vije u Evrope su dostavljeni i izvjetaji nevladinih organizacija
o zatiti manjina u BiH takozvani Shadow Reports (za prvi ciklus
izvjetavanja Shadow Reports je radila NVO Helsinki odbor za ljudska
prava; za drugi ciklus NVO Independent iz Zenice).
Pored me unarodnih dokumenata koji su u cjelini posve eni zatiti prava
nacionalnih manjina, Bosna i Hercegovina je u okviru unutranjeg pravnog
sistema prihvatila i druge me unarodne dokumente kojima se svim
gra anima (to zna i i pripadnicima nacionalnih manjina) garantuju
univerzalna ljudska prava, od kojih je za pripadnike nacionalnih manjina od
izuzetnog zna aja pravo na nediskriminaciju, pravo na slobodu izraavanja i
pravo jednakih mogu nosti. Ova prava uklju ena su i u nacionalno
zakonodavstvo, po ev od ustavnih dokumenata, ta nije Ustava Bosne i
Hercegovine i entitetskih ustava.

3.2. USTAVNO-PRAVNI I ZAKONSKI POLOAJ

NACIONALNIH MANJINA

Ve u Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine vidljiv je prioritet

etni kog principa u organizaciji zemlje. U Preambuli se navode Bonjaci,
Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, a pored kategorije konstitutivnih
naroda uvodi se i kategorija ostali. Naj e e se pod kategorijom ostali
definiu pripadnici nacionalnih manjina ili pojedinci koji se ne izjanjavaju
na osnovu etni ke pripadnosti.
lan 2. Ustava BiH garantuje ljudska prava i osnovne slobode. Stav 1.
garantuje da e BiH i oba entiteta osigurati najvii nivo me unarodno

121
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavi oba entiteta sadre istu
odrednicu. lan 3. Ustava BiH, kao i entitetski ustavi, precizira i koja su to
prava, ali ni jedno od navedenih prava ne odnosi se eksplicitno na
pripadnike nacionalnih manjina ili nacionalnu manjinu kao kolektiviteta (to
jest ne garantuje kolektivna prava iz oblasti kulturne autonomije), ve se ova
prava odnose i na pripadnike nacionalnih manjina, ali u svojstvu gra ana
BiH. lan 4. Ustava BiH, kao i entitetski ustavi, garantuje da je uivanje
navedenih prava i sloboda osigurano

...svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem

osnovu kao to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politi ko i drugo miljenje,
nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom,
imovina, ro enje ili drugi status.

Najvaniji zakon kojim su u Bosni i Hercegovini regulisana prava i

poloaj nacionalnih manjina svakako je Zakon o zatiti pripadnika
nacionalnih manjina usvojen 2003. godine. Pored prava pripadnika
nacionalnih manjina na kulturnu autonomiju, u koju se ubrajaju pravo na
udruivanje, informisanje, obrazovanje, kulturu i pravo na upotrebu
maternjeg jezika, ovaj Zakon sadri i dio koji se odnosi na sudjelovanje
nacionalnih manjina u organima vlasti.
Me utim, postoji nekoliko stvari koje se mogu zamjeriti ovako
ustanovljenom sistemu zatite prava nacionalnih manjina. U pojedinim
lanovima kojima se reguliu vitalna prava (pripadnika) nacionalnih
manjina isti e se mogu nost ostvarivanja navedenih prava samo u onim
teritorijalnim jedinicama u kojima manjine ine apsolutnu ili relativnu
ve inu, odnosno jednu tre inu stanovnitva, a takvih teritorijalnih jedinica
(gradova ili optina) u Bosni i Hercegovini nema. Zbog nedostatka
relevantnih informacija o broju pripadnika nacionalnih manjina teko je
utvrditi da li postoje mjesne zajednice u kojima bi pripadnici manjina inili
apsolutnu ve inu, te na ovaj na in bili u stanju ostvariti garantovana prava.
Moe se kritikovati i deklarativni karakter odre enih zakonskih normi, jer
u nekim slu ajevima je prisutna i nepreciznost do te mjere da se pojedine
odredbe svode na politi ku proklamaciju koja pravno zna i vrlo malo.
(Mili evi , 2004: 106). I pored nedostataka u Zakonu mora se ista i
napredak u odnosu na prethodnu situaciju, ali i potreba da se pojedini
dijelovi Zakona izmijene u skladu sa potrebama pripadnika nacionalnih
manjina.
U Prelaznim odredbama Zakona (u lanu 26) predvi eno je da e i
entiteti usvojiti sli ne zakone koji e regulisati pitanja zatite prava
pripadnika nacionalnih manjina na svojoj teritoriji. Republika Srpska je
usvojila Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina u decembru
2004. godine (Slubeni glasnik Republike Srpske, 2/05). Odredbe ovog
Zakona uskla ene su sa odredbama dravnog Zakona. Federacija BiH je
razmatrala usvajanje zakona, ali je prijedlog zakona odbijen od strane

122
Parlamenta Federacije BiH u septembru 2006. i do polovine 2008. godine
ovaj zakon nije usvojen.
Zakon koji je od izuzetnog zna aja za ostvarivanje prava nacionalnih
manjina je i Izborni zakon BiH, ali o njegovim odredbama bi e vie rije i u
dijelu koji slijedi, a koji se odnosi na participaciju nacionalnih manjina u
politi kom ivotu zemlje.

3. ZASTUPLJENOST U INSTITUCIJAMA SISTEMA

(NORMATIVNA I STVARNA)

Djelotvorno u e e pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu

pokreta je promjena njihovog drutvenog i politi kog poloaja. Neposredan
uticaj njihovih zastupnika u predstavni kim telima i izvrnoj vlasti, na
centralnom i lokalnom nivou trebalo bi prevashodno da omogu i
ostvarivanje specifi nih prava i potreba u vezi sa zatitom njihovog etno-
kulturnog identiteta, ali i da doprinese boljoj drutvenoj koheziji (Bai i
Crnjanski, 2006: 42). Me utim, imaju i u vidu specifi nosti Bosne i
Hercegovine, u e e pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu je
oteano iz vie razloga.
Zahvaljuju i podjeli gra ana BiH na konstitutivne narode i ostale, kao
i zakonskim rjeenjima koja ure uju mogu nost svake od navedenih
kategorija na participaciju u politi kom ivotu drave (ali i entiteta i
lokalnih zajednica) mogu e je zaklju iti da pripadnici nacionalnih manjina i
osobe koje se nisu izjasnile na osnovu etni ke pripadnosti, to jest ostali,
imaju manje politi kih prava od konstitutivnih naroda. Diskriminativne
odredbe koje su utvr ene pravnim normama razmatrala je i Evropska
komisija za demokratiju kroz pravo (Vencijanska komisija) 2004. godine
kada je utvr eno da ovakve odredbe Ustava moraju biti izmjenjene, to
predstavlja i jedan od preduslova pristupanja Evropskoj Uniji. Iako je
Vencijanska komisija primjetila da Ustav Bosne i Hercegovine sadri veliki
broj me unarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava, da Evropskoj
konvenciji o ljudskim pravima daje prednost nad svim drugim zakonima, te
potcrtava demokratski karakter drave i stavlja jak naglasak na zabranu
diskriminacije, primje eno je tako e da su dravne institucije strukturirane
tako da ne predstavljaju gra ane direktno, ve da osiguraju zastupljenost
konstitutivnih naroda. Prema miljenju Vencijanske komisije, ovakav
pristup otvara i neka opta pitanja, pri emu posebno isti u interese osoba
koje ne pripadaju konstitutivnim narodima zbog ega su izloeni riziku od
zanemarivanja ili su prisiljeni da se vjeta ki identificiraju sa jednim od tri
naroda (Venecijanska komisija; Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i
Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika, paragraf 44;
http://www.venice.coe.int/docs/2005/CDL-AD(2005)004-bos.asp).
U praksi se ovi principi etni ke podjele i razvrstavanja gra ana na
konstitutivne narode i ostale izuzetno negativno reflektuju na zastupljenost

123
pripadnika nacionalnih manjina u institucijama na svim nivoima vlasti.
Pripadnici nacionalnih manjina iz ovog razloga nemaju jednaka politi ka
prava kao to je to slu aj kod onih koji su svoje etni ko porjeklo vezali za
pripadnost jednom od tri konstitutivna naroda. S obzirom da Predsjednitvo
Bosne i Hercegovine sa injavaju predstavnici konstitutivnih naroda,
pripadnici nacionalnih manjina ali i drugi koji spadaju u grupu ostalih ne
mogu biti lanovi Predsjednitva. Na ovaj na in ugroeno im je pasivno
bira ko pravo na jednu od najzna ajnijih pozicija u dravi, ime su dovedeni
u pitanju osnovni principi demokratije, nediskriminacije i jednakosti, koji su
vrsto garantovani u samom Ustavu.
Sli na je situacija prilikom izbora za Dom naroda Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine. Na osnovu lana 4. stav 1. Dom naroda
sastoji se isklju ivo od delegata biranih iz konstitutivnih naroda, od kojih su
pet Hrvata i pet Bonjaka iz Federacije Bosne i Hercegovine i petoro Srba iz
Republike Srpske. Ustav i u ovom djelu diskriminie pripadnike nacionalnih
manjina i ostale. Pripadnicima nacionalnih manjina najvii pravni akt
drave onemogu ava da se aktivno uklju e u politi ki ivot Bosne i
Hercegovine na najviim nivoima vlasti. Me utim, potrebno je naglasiti da
je lanom 1. stav 4. Izbornog zakona utvr eno da svaki punoljetan
dravljanin BiH ima aktivno i pasivno pravo glasa, a ovako odre eno pravo
pripada i predstavnicima nacionalnih manjina, koji na osnovu toga imaju
pravo da budu birani u sve zakonodavne i izvrne organe na svim nivoima
vlasti. Ipak, imaju i u vidu prava konstitutivnih naroda i ostalih, jedini
na in koji omogu ava pripadnicima nacionalnih manjina da zauzmu
navedene pozicije u institucijama BiH jeste da se opredjele kao pripadnici
jednog od konstitutivnog naroda to je u apsolutnoj koliziji sa me unarodno
garantovanim pravom na nacionalnu (etni ku) opredijeljenost, ali i sa
lanom 3. Okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina koja
pripadnicima nacionalnih manjina garantuje da ne e biti dovedeni u
nepovoljan poloaj zbog svog opredjeljenja.
Ove diskriminativne odredbe donekle su ublaene izmjenama Izbornog
zakona u maju 2004. godine (Slubeni glasnik BiH, 4/04), kada je
pripadnicima nacionalnih manjina omogu eno da na lokalnim izborima
biraju svoje predstavnike u lokalne organe vlasti - skuptine
optina/opinska vije a. lan 13.14. garantovao je pripadnicima svih
nacionalnih manjina koji u ukupnom broju stanovnitva optine u estvuju
ukupno do 3% stanovnitva, najmanje jedno mjesto u opinskom
vije u/skuptini optine, a u optinama u kojim ine vie od 3% garantuje se
najmanje dva mjesta. Me utim, i ovaj lan zakona je izmjenjen u aprilu
2008. godine i prema ovim izmjenama u e e predstavnika nacionalnih
manjina u optinskom vije u/skuptini optine je mogu e samo u optinama
u kojima nacionalne manjine ine vie od 3% stanovnitva, koje su ovo
regulisale svojim statutom. U ovim optinama garantovana su mjesta za
pripadnike nacionalnih manjina koje predloi politi ka stranka, koalicija
politi kih stranaka, udruenje nacionalnih manjina i drugi registrirani

124
organizirani oblici nacionalnih manjina, te grupa od najmanje 40 gra ana
koji imaju bira ko pravo i koji mogu predloiti najvie onoliko kandidata
koliko se pripadnika nacionalnih manjina bira u toj izbornoj jedinici, a to se
utvr uje statutom optine. Bira i koji glasaju za kandidata sa posebne liste
kandidata pripadnika nacionalnih manjina ne mogu glasati za drugog
kandidata sa opte liste koji se takmi i za redovne mandate. U slu aju da se
mandat ne dodijeli pripadniku nacionalne manjine, ovaj mandat ostaje
upranjen (Slubeni glasnik BiH, 37/08).
U oktobru 2008. godine odrani su prvi lokalni izbori na kojima je ovaj
princip implementiran u praksi. U tabeli 2 dat je pregled optina u kojima su
pripadnici nacionalnih manjina osvojili garantovana mjesta.

Tabela 2. Optine u kojima pripadnici nacionalnih manjina u estvuju u lokalnoj vlasti

Ukupno
Broj glasova
glasova za
Optina izabranog Predlaga
nacionalne
predstavnika
manjine
1 Banovi i 132 101 Nezavisni kandidat
Srpska stranka
2 Banja Luka 695 130
Republike Srpske
Bosanska Dubica/
3 74 33 Nezavisni kandidat
Kozarska Dubica
Savez nezavisnih
Bosanska socijaldemokrata
4 264 176
Gradika/Gradika SNSD Milorad
Dodik
5 Bosanska Krupa 33 25 A-SDA
Bosanski
6 246 171 Nezavisni kandidat
Novi/Novi Grad
SDP
158 Udruenje Roma
7 Br ko Distrikt BiH 445
71 Romski san
nezavisni kandidat
8 Doboj 188 89 Nezavisni kandidat
7 SDP
9 Donji Vakuf 9
2 SDP
Bosansko
10 Grada ac 45 28 demokratska
stranka
11 Jablanica 16 14 Nezavisni kandidat
12 Kakanj 304 173 Nezavisni kandidat
13 Kalesija 136 56 SDA
Socijalisti ka
14 Laktai 60 30 partija Republike
Srpske
68 SDP
15 Lukavac 217
51 SDA
16 Ljubinje 9 9 SDS
17 Modri a 62 41 Nezavisni kandidat
18 Novo Sarajevo 136 64 BPS Sefer Halilovi

125
 19 Pale, FBiH 12 12 SDA
20 Prijedor 350 155 SDP
Udruenje porodice
21 Prnjavor 141 58 tihor nezavisni
kandidat
SNSD Milorad
22 Sokolac 42 22
Dodik
23 Srebrenica 53 18 SDU 2002-SSP
24 Srebrenik 91 30 SDA
25 Teo ak 4 4 SDA
SRS dr. Vojislav
26 Tesli 111 57
eelj
27 Trebinje 119 51 SDS
28 Trnovo, FBiH 53 41 SbiH
29 Tuzla 794 289 SDP
30 Vare 12 8 SDP
Bosansko
31 Velika Kladua 11 11 demokratska
stranka
32 Zenica 226 137 Nezavisni kandidat
Izvor: Centralna izborna komisija BiH; http://www.izbori.ba/Mandati27102008/index.asp

Iz priloene tabele vidi se da su pripadnici nacionalnih manjina izabrani

u 32 optine, od ega je samo u dvije izabrano po dva kandidata. Predlaga i
su naj e e bile politi ke stranke, a u pojedinim slu ajevima nezavisni
kandidati (9). Najmanje kandidata predloila su udruenja nacionalnih
manjina. Zahvaljuju i preferencijalnom tretmanu i principu garantovanih
mjesta pojedini kandidata uspijeli su da u u u optinska vije a/skuptine
optina i sa manje od 10 glasova.
Me utim, najsporniji dio ovako regulisanog principa garantovanih
mjesta za pripadnike nacionalnih manjina upravo je zakonska odredba koja
se poziva na poslednji popis. S obzirom da je problematika u vezi sa
popisom ve pominjana, na ovom mjestu je potrebno osvrnuti se na u
pojedinim optinama visok procenat osoba koje su se izjasnile kao
Jugosloveni ili Bosanci, a koji prema definiciji nacionalne manjine u bh.
sistemu ne spadaju u kategoriju nacionalne manjine. Kako podaci sa popisa
iz 1991. godine ne mogu biti uzeti kao relevantni, jedini na in na koji je ovo
mogu e izvesti jeste ponovni popis kojim bi se utvrdilo u kojim optinama i
u kom broju ive pripadnici nacionalnih manjina, te bi u skladu sa tim bilo
mogu e vriti izmjene optinskih statuta i potpuna implementacija odredbe
Izbornog zakona.

5. VIJE A NACIONALNIH MANJINA U BIH I ENTITETIMA

Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina predvidio je u

lanu 21. formiranje Vije a nacionalnih manjina kao posebnog
savjetodavnog tijela Parlamentarne skuptine, a lanom 22. odre ene su

126
njegove nadlenosti: Vije e nacionalnih manjina BiH davat e miljenja,
savjete i prijedloge Parlamentarnoj skuptini BiH o svim pitanjima koja se
ti u prava, poloaja i interesa nacionalnih manjina u BiH. Odre eno je i da
Vije e nacionalnih manjina BiH moe delegirati stru njaka u radu Ustavno-
pravne komisije i Komisije za ljudska prava oba doma Parlamentarne
skuptine BiH.
Iako je Zakon usvojen 2003. godine prolo je nekoliko godina do
implementacije ove odredbe, te je ovo savjetodavno tijelo osnovano tek
2007. godine. lanovi Vije a izabrani su na osnovu javnog poziva
Zajedni ke komisije za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju,
izbjeglice, azil i etiku Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
Mandati pripadnika 10 (od 17) nacionalnih manjina su potvr eni u oktobru
2007. godine. Predstavnici slijede ih manjina zastupljeni su u Vije u:
Albanci, esi, Italijani, Jevreji, Makedonci, Romi, Ukrajinci, Poljaci i
Slovenci. Predstavnici Crnogoraca, Nijemaca, Slovaka, Rumuna, Rusina i
Turaka nemaju svoje predstavnike.
Isto tijelo osnovano je i u Republici Srpskoj po etkom 2007. godine, a
sa injeno je od 15 lanova koji predstavljaju 11 nacionalnih manjina.
Pripadnici brojnijih nacionalnih manjina, kao to su esi, Ukrajinci, Romi i
Slovenci imaju po dva predstavnika. Ovo tijelo je operativno i do sada je
u estvovalo u kapacitetu savjetodavnog tijela prilikom odlu ivanja o
preraspodjeli budeta kada je u pitanju podrka udruenjima nacionalnih
manjina i njihovih aktivnosti. Vije e nacionalnih manjina moralo bi se
osnovati i u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali s obzirom da u ovom
entitetu jo uvijek nije usvojen ni entitetski Zakon o zatiti prava pripadnika
nacionalnih manjina Federacije BiH, ini se da e do ustanovljavanja Vije a
pro i jo vremena.
Imaju i u vidu da je romska nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini
najbrojnija, ali i socijalno-ekonomske probleme sa kojima se pripadnici ove
populacije suo avaju, Vije e ministara Bosne i Hercegovine ustanovilo je
Vije e Roma BiH. Ovo tijelo okuplja predstavnike ve ine romskih
nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini. Najve i domet ovog tijela
bila je izrada Strategije Bosne i Hercegovine za rjeavanje problema Roma
koja sadri mjere i aktivnosti potrebne za rjeavanje problema sa kojima se
romska populacija suo ava. Strategija je pripremljena u saradnji sa
Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, a uklju ene su i druge
strukture vlasti u izradu akcionih planova u oblasti zapoljavanja,
stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zatite, dok je u oblasti obrazovanja
usvojen Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih
nacionalnih manjina u BiH. Akcioni plan za rjeavanje problema Roma u
oblastima zapoljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zatite
usvojen je tek u julu 2008. godine.

127
6. KULTURNA AUTONOMIJA NACIONALNIH MANJINA
PRAVO NA UPOTREBU JEZIKA, OBRAZOVANJE,
INFORMISANJE I KULTURU

Pravo na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina odnosi se na zatitu

njihovog kolektivnog identiteta, a institucionalizuje se priznavanjem prava
na o uvanje kulture, slubenu upotrebu jezika, obrazovanje i javno
informisanje na maternjem jeziku. U pravnu praksu Bosne i Hercegovine
institut kulturne autonomije je uveden 2003. godine donoenjem Zakona o
zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina kojim su preuzeti standardi
koje je u ovoj oblasti ustanovila Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih
manjina Vije a Evrope. U ovom dijelu bi e rije i o pravu na upotrebu
jezika, obrazovanje i informisanje.

6.1. PRAVO NA UPOTREBU JEZIKA

Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina utvr uje da se u

Bosni i Hercegovini priznaje i titi pravo svakog pripadnika nacionalne
manjine da koristi svoj jezik slobodno i bez ometanja, privatno i javno,
usmeno i pismeno ( lan 11. stav 1). Ovo pravo podrazumijeva i pravo ovih
lica da koriste svoje ime i prezime na jeziku manjine kojoj pripadaju i da
zahtjevaju da kao takvo bude u javnoj upotrebi ( lan 11. stav 2).
Pored ovoga, Zakon predvi a da su u gradovima, optinama, mjesnim
zajednicama (ili naseljenim mjestima), u kojima pripadnici nacionalne
manjine ine apsolutnu ili relativnu ve inu stanovnitva organi vlasti duni
obezbjediti da se jezik te manjine koristi izme u tih pripadnika i organa
vlasti, te da natpisi institucija budu ispisani na jeziku manjine i da lokalni
nazivi, imena ulica i drugih topografskih oznaka namjenjenih javnosti budu
ispisani i istaknuti i na jeziku manjine koja to zahtjeva.
Zakon ide jo dalje, te definie da i gradovi i op ine mogu svojim
statutima utvrditi da prava iz prethodnog stava mogu upotrebljavati
pripadnici nacionalne manjine i kada ne ine apsolutnu ili relativnu ve inu
stanovnitva, ve kada ine u gradu, op ini ili naseljenom mjestu vie od
jedne tre ine stanovnitva ( lan 12).
Iako se ini da su ove odredbe usaglaene sa principima ustanovljenim u
me unarodnim dokumentima koji tite prava nacionalnih manjina, samo
povrnom analizom etni ke strukture optina u Bosni i Hercegovini mogu e
je utvrditi da ovakve optine ne postoje, te da je nemogu e ovo pravo
provesti u praksi. Olakavaju a okolnost za realizaciju ovog prava moe biti
odredba koja omogu ava gradovima i optinama da svojim statutom ovo
pravo odrede, no do sada nije bilo takvih slu ajeva.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i
Hercegovine, zahtjevi za upotrebu jezika nacionalnih manjina do sada su se

128
odnosili samo na organizovanje dopunske nastave u sistemu kolskog
obrazovanja. Takvih zahtjeva pripadnika ovih nacionalnih kolektiviteta do
sada nije bilo u vezi sa natpisima institucija, lokalnim nazivima, imenima
ulica i drugih topografskih oznaka, te za upotrebu njihovog jezika u
slubama javnog sektora, u socijalnim i zdravstvenim ustanovama i u
drugim institucijama.28

6.2. PRAVO NA OBRAZOVANJA NA MATRENJEM JEZIKU

I kada je obrazovanje na jeziku nacionalne manjine u pitanju, Zakon o

zatiti prava nacionalnih manjina predvi a da je za njegovu upotrebu
potrebna apsolutna ili relativna ve ina:

Entiteti i kantoni u Federaciji BiH obavezni su u okviru svog obrazovnog

programa (predkolskog, osnovnog, srednjeg) osigurati da se u gradovima,
op inama i naseljenim mjestima u kojima pripadnici nacionalnih manjina
ine apsolutnu ili relativnu ve inu omogu i obrazovanje na jeziku manjine.
( lan 12. stav 1).

Zakon tako e predvi a da su entitet, kantoni, gradovi i optine duni da

omogu e pripadnicima nacionalnih manjina, neovisno o njihovom broju, da
u e svoj jezik, knjievnost, povijest i kulturu na maternjem jeziku, ali u
vidu dodatne nastave ( lan 12. stav 2). Radi ostvarivanja ovih prava vlasti
entiteta, kantona, gradova i op ina obavezne su osigurati finansijska
sredstva, sredstva za osposobljavanje nastavnika koji e izvoditi nastavu na
jeziku nacionalne manjine, osigurati prostor i druge uvjete za izvo enje
dopunske nastave i tampanje udbenika na jezicima nacionalnih manjina.
Me utim, sadanje pravno stanje u oblasti obrazovanja u Bosni i
Hercegovini je takvo da je u Republici Srpskoj to u nadlenosti entiteta, a u
Federaciji Bosne i Hercegovine u nadlenosti kantona. U nekim kantonima,
u njihovim zakonima o osnovnom i srednjem obrazovanju, nema uopte
odredbi o pravima pripadnika nacionalnih manjina, a u onim kantonima u
kojima takve zakonske odredbe postoje, kao i u Republici Srpskoj, one su
daleko ispod minimalnih zahtjeva me unarodnog prava. Sve se svodi na to
da u enici iz sastava nacionalnih manjina imaju pravo na minimalni obim
nastave iz maternjeg jezika u toku jedne sedmice, ali pod uslovom da u
koli, odnosno u razredu, postoji odre eni broj tih u enika, broj koji u Bosni
i Hercegovini u najve em broju slu ajeva objektivno nije ni postojao, niti
sada postoji (Mili evi , 2004: 112). Entitetski zakoni u najve em broju

28
Navedeno prema: Izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na
provo enju na ela utvr enih u Okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina, koji je
Vije e ministara Bosne i Hercegovine polovinom 2004. godine dostavilo generalnom sekretaru
Vije a Evrope, na osnovu lana 25, stav 1 Okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina
(komentar uz lanove 10 i 11 Okvirne konvencije).

129
slu ajeva predvi aju da je nastavu na jeziku nacionalne manjine mogu e
izvoditi u kolama u kojima u razredu ima najmanje 15 u enika pripadnika
nacionalne manjine. Imaju i u vidu da su pripadnici nacionalnih manjina u
ve ini optina malobrojni, te izuzetno disperzirani na itavoj teritoriji Bosne
i Hercegovine, ovo pravo je teko ostvarivo.
U elji da se situacija u oblasti obrazovanja pripadnika nacionalnih
manjina, a pogotovo romske populacije unaprijedi, drava je usvojila
zna ajan dokument Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i
pripadnika ostalih nacionalnih manjina u BiH. Ovaj dokument usvojen u
februaru 2004. godine kao dio Strategije reforme obrazovanja. Cilj Plana
akcije je obezbje ivanje potovanja prava na obrazovanje na maternjem
jeziku kod pripadnika nacionalnih manjina. Osnovne aktivnosti koje bi
trebalo realizirati su uklju ivanje istorije, kulture i knjievnosti nacionalnih
manjina u kolski kurikulum (plan i program), kao i o uvanje njihovog
identiteta, kulture i jezika. Iako je prolo dovoljno vremena za
implementaciju Plana, rezultati jo uvijek nisu vidljivi.

6.3. PRAVO NA JAVNO INFORMISANJE NA MATERNJEM JEZIKU

lanovi 15. i 16. Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina

reguliu oblast prava na informisanje na jeziku manjine. Pripadnicima
nacionalnih manjina Zakon garantuje pravo na osnivanje radio i televizijskih
stanica, izdavanje novina i drugih tampanih informacija na jezicima
manjine kojoj pripadaju ( lan 15). lan 16. predvi a obavezu radio i
televizijskih stanica iji su osniva i drava, entiteti, kantoni, gradovi i
optine, a koji ostvaruju ulogu javne slube da u svojim programskim
emama predvide posebne emisije za pripadnike nacionalnih manjina, kao i
to da mogu osigurati i druge sadraje na jezicima manjina. Isti lan Zakona
predvi a da su radio i televizijske stanice kao javni servisi BiH duni
najmanje jednom nedjeljno osigurati posebnu informativnu emisiju za
pripadnike nacionalnih manjina, na njihovom jeziku, dok se obaveze entiteta
u ovoj oblasti utvr uju na osnovu procenta zastupljenosti nacionalnih
manjina u entitetu, kantonu, gradu i op ini.
Me utim, ova prava nisu uskla ena sa pravima koja proisti u iz Zakona
o dravnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine (BHRT)
(Slubeni glasnik BiH, 92/05). lan 8. stav 2. ovog Zakona predvi a da e
programi biti prilago eni potrebama konstitutivnih naroda i gra ana BiH,
ure ivani i emitirani ravnopravno na tri slubena jezika i dva pisma, a pravo
na informisanje pripadnika nacionalnih manjina na njihovom jeziku se i ne
spominje.
U Izvjetaju o ostvarivanju prava nacionalnih manjina koje je Vije u
Evrope dostavila nevladina organizacija Independent iz Zenice (strana 19)
navedeno je da pripadnici nacionalnih manjina, uprkos neure enom
legislativnom okviru, ipak ostvaruju pravo na informisanje. Pozivaju i se na

130
publikaciju Udruenja nacionalnih manjina Republike Srpske iz maja 2007.
u ovom izvjetaju navedeni su sljede i programi:

Tabela 3. Programi za nacionalne manjine

Emiter Naziv programa Dan emitovanja Trajanje
RTRS Jutarnji program Srijedom 10-15 minuta
RTRS Bona homo Svakog drugog etvrtka 45 minuta
BH Radio 1 O nacionalnim manjinama Svakog prvog ponedjeljka 55 minuta
BHT Bona homo Svake druge subote 45 minuta
Izvor: sopstveni prikaz.

Udruenja eha, Ukrajinaca, Ma ara i Slovenaca izdaju glasila na svom

jeziku, a distribucija se vri po udruenjima irom zemlje. Organizacija Budi
moj prijatelj iz Sarajeva, koja se bavi problemima romske populacije izdaje
bilten pROMjene na kvartalnoj bazi, ali na zvani nim jezicima u Bosni i
Hercegovini.
U svom radu Stanje i problemi nacionalnih manjina u Bosni i
Hercegovini, iz 2004. godine Ne o Mili evi je situaciju opisao na slijede i
na in:

Sadanje stanje manjinskih medija i medija koji piu/emituju informacije o

nacionalnim manjinama u Bosni i Hercegovini nije zadovoljavaju e i slabije
je od stanja koje je postojalo prije rata 19921995. godine. U 1989. godini u
Bosni i Hercegovini je izlazilo (periodi no) 5 publikacija listova
pripadnika nacionalnih manjina. Od 56 lokalnih radio stanica, u
programskim emama osam ovih stanica bile su emisije na jezicima
nacionalnih manjina (ukrajinskom, slova kom, rusinskom, ekom i
romskom). Postojala je i sedmi na emisija na romskom jeziku na Radio
Sarajevu, a jedno vrijeme i na TV Sarajevo, koji su tada imali tretman
centralnih medija Bosne i Hercegovine.
U posljeratnom periodu, do sada, samo Ukrajinci u Prnjavoru i Romi u Tuzli
pokuavaju da imaju svoje radiostanice. Od pisanih medija, samo
Udruenje eha u Bosni i Hercegovini povremeno izdaje publikaciju eka
beseda, Udruenje Ukrajinaca dvomjese nu publikaciju Vjesniki
Slovena ko kulturno drutvo Cankar takvu publikaciju pod naslovom
Zora. Tako e, u 2003. godini po ela je sa izlaenjem i publikacija Hodaj
pored mene, koja tretira pitanja i probleme romske populacije u Bosni i
Hercegovini, ali ona izlazi dosta neredovno i u malom tirau (500
primjeraka). Pored ovoga, svega nekoliko lokalnih radiostanica ima
sedmi ne emisije (u ta no odre enom terminu) o nacionalnim manjinama, i
to o Romima. Zvani na najava RTV BiH da e, u smislu zakonske obaveze,
po eti sa emitovanjem posebnih emisija za pripadnike romske nacionalne
manjine, do sada nije po ela da se realizuje. (Mili evi , 2004).

131
7. ZAKLJU AK

Iako je iz postoje e legislative mogu e zaklju iti da u pojedinim

oblastima zatite prava nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini postoji
volja da se ova prava provedu u skladu sa najviim me unarodnim
standardima, evidentno je da implementacija ve ine garantovanih prava u
praksu nije zadovoljavaju a. Imaju i u vidu malobrojnost pripadnika
nacionalnih manjina, njihovu disperziju, nepostojanje preciznih informacija
sa popisa stanovnitva, visoke cenzuse koje zakoni odre uju, ali i ustavno-
pravnu diskriminaciju ovih kolektiviteta u Bosni i Hercegovini, mogu e je
zaklju iti da je potrebno jo puno napora i politi ke volje kako bi se poloaj
pripadnika nacionalnih manjina unaprijedio.
U ovom smislu potrebno je provesti sljede e mere:
Prilikom utvr ivanja poloaja nacionalnih manjina i propisivanja
razli itih mjera za unapre enje njihovog poloaja, te o uvanja
identiteta uvijek je potrebno imati u vidu njihovu brojnost na datoj
teritoriji. S obzirom da su procenti koje predvi a postoje i
zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini previsoki, imaju i u vidu
malobrojnost pripadnika ve ine priznatih nacionalnih manjina,
potrebno je utvrditi njihovu brojnost i teritorijalnu
rasprostranjenost, kako bi se u skladu sa ovim mogle izvriti
izmjene u nacionalnom i entitetskom zakonodavstvu. Ovo je
mogu e provesti putem Popisa stanovnitva, to bi omogu ilo
pregled postoje eg stanja.
U ovom slu aju bi se utvrdilo da li su postoje e mjere zatite
nacionalnih manjina, predvi ene kako Zakon o zatiti prava
pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine, tako i
Izbornim zakonom realno ostvarive, ili je potrebno izvriti izmjene
zakonodavstva, bar u smislu smanjivanja predvi enih procenata,
odnosno postoje ih cenzusa, za ostvarivanje pojedinih prava.
Provesti u ivot odredbe Zakona o zatiti prava pripadnika
nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine, kao i u Republici
Srpskoj, i usvojiti amandmane u onim oblastima u kojima se zatita
prava manjina ne provodi.
U to kra em roku usvojiti Zakon o zatiti prava pripadnika
nacionalnih manjina u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Uvrstiti odredbe o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina i u
zakone koje reguliu oblasti obrazovanja, informisanja i kulture,
kako u referentne dravne, tako i u entitetske i kantonalne zakone.

132
LITERATURA
Alternativni izvjetaj o ostvarivanju Okvirne konvencije o zatiti nacionalnih manjina u Bosni i
Hercegovini (2007). Independent ustanova za zatitu ljudskih prava. Zenica.
Bai , Goran i Crnjanski, Katarina. (2006). Politi ka participacija i kulturna autonomija
nacionalnih manjina u Srbiji. Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Centar za istraivanje
etniciteta.
Drugi izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na provo enju na ela
utvr enih u Okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina. (2007). Vije e ministara
Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
Izbornog zakona. Slubeni glasnik BiH, 4/04.
Izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na provo enju na ela
utvr enih u Okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina. (2003). Vije e ministara
Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
Mili evi , Ne o (2004). Stanje i problemi nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, u Bai
(ur.): Perspektive multikulturalizma u dravama Zapadnog Balkana. 101-135. Beograd:
Centar za istraivanje etniciteta.
Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika.
Venecijanska komisija. Preuzeto 20. novembra 2008. sa
http://www.venice.coe.int/docs/2005/CDL-AD(2005)004-bos.asp
Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina. Preuzeto 20. novembra 2008. godine sa:
http://www.bh-
chr.org/Dokumenti/Evrop%20konven%20za%20zastitu%20nacion%20manjina.doc
Plana akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u BiH.
Preuzeto 20. novembra 2008. godine sa: http://www.oscebih.org/documents/80-bos.pdf
Stanovnitvo prema nacionalnoj pripadnosti, po popisima 1961 1991. Federalni zavod za
statistiku. Preuzeto 20. novembra 2008. godine sa:
http://www.fzs.ba/Dem/Popis/NacStanB.htm
Ustava Bosne i Hercegovine, Aneks IV Daytonskog mirovnog sporazuma
Zakona o dravnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine (BHRT). Slubeni
glasnik BiH, 92/05.
Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Slubeni glasnik BiH,
37/08.
Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine. Slubeni glasnik
BiH, 12/03.
Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Republike Srpske. Slubeni glasnik
Republike Srpske, 2/05.

133
DRUTVENI ASPEKTI POLITI KOG SISTEMA
Zlatiborka Popov-Mom inovi

Saetak
S obzirom da nijedan politi ki sistem ne postoji tako re i u
bezvazdunom prostoru, ve funkcionie u odre enom drutvenom
kontekstu, da bi se bolje ulo u smisao i razli ite aspekte njegovog
funkcionisanja neophodno je ukazati i na njegove strukturno- kulturne
uslovljenosti. U tu svrhu se naj e e koristi sintagma civilno drutvo, s
obzirom da se radi o onom aspektu drutvenosti koji je vaan indikator
na ina i stila vladanja i procesa donoenja klju nih politi kih odluka, kako u
smeru od drutva prema vlasti, tako i u smeru od vlasti prema drutvu.
Pored prakti ne vanosti, radi se i o sinteti kom terminu koji u sebi
inkorporira i druge bitne aspekte drutvenosti, budu i da se puna zrelost i
konsolidacija demokratskog, civilnog drutva ne moe o ekivati u
okolnostima velike socijalne i ekonomske deprivacije, nezaposlenosti, slabe
i marginalizovane srednje klase, loeg obrazovnog sistema, rodne
neravnopravnosti i dr.

Klju ne re i: civilno drutvo, demokratija, gra anska udruenja, rodna

ravnopravnost, obrazovanje, povratak, nezaposlenost, Bosna i Hercegovina

1. UVODNO RAZMATRANJE

1.1. VANOST DRUTVENOG KONTEKSTA ZA RAZUMJEVANJE

FENOMENA POLITI KOG SISTEMA

Pre nego to se upustimo u dublji prikaz drutvenih aspekata i

strukturno- kulturnih uslovljenosti bosansko- hercegova kog poli kog
sistema, najpre emo ukazati na vanost i ovog, sociolokog momenta u
prou avanju politi kih sistema. Kako je politika delatnost koja, kako nam je
pojasnila jo anti ka tradicija, predstavlja vetinu, umenost vo enja
drutvenih poslova, potrebno je ukazati i na one fenomene drutvenosti zbog
kojih politika i postoji kao takva, kao i na one koji uti u na na in i stil
vladanja i donoenja politi kih odluka. Ovaj drutveni aspekt je utoliko
vaniji za politi ke sisteme koji pretenduju da budu demokratski i da svoj
legitimitet crpe iz ideje opteg dobra. Naime, demokratija je kao to je
primetio arls Tejlor velika filosofija uklju ivanja (Tejlor, 2000: 90), jer se
bazira na iroj participaciji javnosti u procesu donoenja vanih politi kih
odluka, dok nedemokratski reimi tee da bilo ograni e ovu uklju enost bilo
da je manipulativnim sredstvima usmere u od gore zacrtanom pravcu. Stoga
se, uslovno re eno, na demokratski sistem u ve oj meri reflektuju razli iti

134
aspekti drutvenog, postoji ve i proces razmene izme u drutvenog i
politi kog sistema, a isto tako neka drutvena obeleja se smatraju
pogodnom osnovom za funkcionisanje i konsolidaciju demokratskog
sistema. Iz navedenih razloga, o igledna je potreba da se u ispitivanje
fenomena politi kog sistema uklju e i razli iti drutveni aspekti.

1.2. STRUKTURNO-KULTURNI PREDUSLOVI DEMOKRATIJE

Uslovljenost demokratije strukturnim i kulturnim obelejima drutva je

privukla panju brojnih teoreti ara i istraiva a. Tako je npr. Sejmur Lipset
(Seymour Lipset) u svojoj studiji Politi ki ovek i nekim lancima ukazao
na uticaj privrednog razvoja, industrijalizacije, i pismenosti na
demokratizaciju29. Finski politikolog Vanhanen je razradio Lipsetov pristup
koji donekle vodi u ekonomski redukcionizam, i ukazao na vanost
postojanja vie izvora mo i u drutvu i na ravnomernost njene raspodele.
Navedeni faktor je zapravo posrednik preko kojeg varijable koje je ispitivao
Lipset uti u na demokratizaciju. Naime, sa privrednim razvojem uslonjava
se i broj ekonomskih aktera i razli itih interesnih grupa, a razvoj
obrazovanosti dovodi do ire rasprostranjenosti intelektualnih izvora mo i u
drutvu (Vanhanen, 1990; 1997, prema Antoni , 2000: 74). Takvim
rasprenjem izvora mo i omogu ava se ira politi ka participacija, razvija
drutvena pluralnost, spre avaju razli iti oblici autoritarnosti i
nekontrolisani oblici akumulacije mo i u uskom krugu. U vezi sa gore
navedenim drutveno- strukturnim uslovljenostima demokratije, moemo
napomenuti i postojanje razvijene srednje klase, delatnih i kompetitivnih
elita, kompetentne i nezavisne administracije, to je od velikog zna aja za
uspeno funkcionisanje demokratskog sistema i razvoj drutvenog
pluralizma. U bosanskohercegova kom drutvu ve ina ovih uslova nije
ispunjena. Ekonomskog razvoja gotovo da nema, preduzetni ki duh se ne
moe razviti usled hroni ne zavisnosti od strane pomo i, nedostatka
sredstava i inicijativa, a umesto preduzetnih i odgovornih elita na delu
imamo razne oligarhije koje stalno uve avaju svoju mo i tee me usobnom
sra ivanju.
Kada je re o tzv. kulturnim uslovljenostima, ovde treba napomenuti
poznatu studiju Gabrijela Almonda i Sidnija Verbe Civilna kultura; Politi ki
stavovi i demokratija u pet zemalja. U toj studiji autori su u inili svojevrsan
kopernikanski zaokret u politikolokim istraivanjima, skrenuvi panju sa
institucionalnih i proceduralnih aspekta politi kog sistema na stavove i
vrednosti ire populacije prema tim istim institucijama i procedurama.

29
Lipset je utvrdio postojanje jakih statisti kih veza izme u pismenosti i vrste poretka. Tako je
u evropskim demokratijama pismenost iznosila 96%, a u latinoameri kim diktaturama 46%.
Stepen industrijalizacije Lipset je merio udelom nepoljoprivrednog ivlja, i utvrdio da je taj
udeo manji u demokratskim zemljama (Lipset, 1969: 158- 162).

135
Istraivanje je pokazalo da funkcionalnost ameri ke i britanske demokratije
delom proizlazi i iz postojanja gra anske (civic) politi ke kulture kod ire
populacije, s obzirom da na taj na in sistem ima stabilno uporite i
legitimitet, a isto tako politi ka elita se mora ponaati odgovorno i
kompetetno s obzirom da stanovnitvo ovih zemalja ima visoku spremnost
na civilni angaman, visok nivo vlastite subjektivne politi ke kompetencije,
visoku zainteresovanost za politi ka deavanja u vladinom ali i nevladinom
sektoru (Almond & Verba, 2000). I brojna druga istraivanja su u duhu ove
tradicije ukazala na vanost kulturnih preduslova i uticaja na funkcionisanje
politi kog sistema, a ponovni zamah su dobila u periodu ruenja brojnih
autoritarnih reima krajem prolog veka. Postavilo se pitanje da li i u kojoj
meri promene u politi koj kulturi prate promene politi kih institucija.
Ispostavilo se da se to ne deava automatski po ostvarivanju institucionalnih
promena ve da i dalje postoje u svesti ljudi svojevrsni kulturni talozi iz
starog sistema (Vuj i , 2001: 142), a uo en je i trend povratka
tradicionalisti kim vrednosnim obrascima i oblicima delovanja (Vasovi ,
1998). Na naim prostorima tranzicija nije zapo ela doga anjem gra anki i
gra ana, ve doga anjem naroda i to ne u ime principa konstituisanja naroda
u naciju na osnovu ideje narodnog30 suvereniteta, ograni enja vlasti i
potovanja ljudskih prava i sloboda, ve u ime naroda kao organske
tvorevine, neraskidivo povezane sa vlastitom istorijom, tradicijom,
mitologijom (ali i mitomanijom), teritorijom i harizmati nim vo om. Krajnji
rezultat ovakvih kretanja je bio najuasniji ratni konflikt u Evropi posle
drugog svetskog rata, a u takvom jednom kontekstu je proces konstituisanja
gra ana/ki kao klju nih politi kih aktera jednog drutva u velikoj meri
dodatno usporen.

2. CIVILNO DRUTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

2.1. CIVILNO DRUTVO INDIKATOR DEMOKRATIJE

Pod civilnim drutvom podrazumevamo spontani oblik udruivanja i

povezivanja gra anki i gra ana nezavisno od svere mo i i vlasti, ali sa
ciljem da se uti e na nosioce klju nih politi kih uloga i na politi ke procese
u jednom drutvu. Kako prime uju Hag, Herop i Breslin (Hague, Harrop &
Breslin) glavna karakteristika civilnog drutva je da ono nije ni prodravno
ni antidravno ve jednostavno nedravno (Hague, Harrop & Breslin, 1998:
85), to ga ini nezavisnim i vanim akterom politi kog i drutvenog

30
Pri tome treba ista i da je u liberalnoj tradiciji ideja narodnog suvereniteta zapravo
predstavljala gra anski suverenitet, s obzirom da se pretpostavljalo da izvor vlasti i politi kih
ustanova zapravo lei u rukama onih, koji su do sada samo bili objekti politike i politi ke
samovolje apsolutnih monarha. Narod u lokovskoj i rusoovskoj tradiciji drutvenog ugovora
nije etni ka, ve politi ka kategorija, koju ine ljudi pojedinci sa svojim neotu ivim pravima,
od kojih je pravo na slobodu centralno.

136
delovanja uopte. Na njegov teorijski i prakti ni zna aj se jasno ukazalo u
okviru liberalne politi ke misli, u kojoj se jasno elaborira da je potrebno
definisati i ograni iti ingerencije i funkcije vlasti u cilju zatite ljudskih
prava i sloboda. Tu se jasno pomalja svojevrsna eti ka suprematija civilnog
druva kao sfere ljudske slobode i spontanog socijabiliteta u odnosu na
dravu kao sveru politi ke mo i, glomaznih institucija i krutih hijerarhija.
Principi na kojima po iva koncept civilnog drutva, kao to su autonomija,
asocijativnost, kontraktualnost, pluralizam, individualitet i samoinicijativa,
solidarnost, samoorganizacija i dobrovoljnost, javnost, humanost i
humanitarnost, samopomo (Pavlovi , 2004: 80) jasno govore u prilog ove
suprematije. O civilnom drutvu u pravom smislu re i govorimo onda kada
postoji odre eno stanje duha u drutvu, koje karakterie gra anski
aktivizam, ose anje za zna aj vlastite li nosti kao politi kog subjekta,
spremnost na me usobno udruivanje, visok stepen me uljudskog poverenja
u sugra ane/sugra anke, politi ki optimizam, predanost ideji opteg dobra i
vera da se dobrobit pojedinca moe potpuno ostvariti samo kroz dobro
zajednice i zajedni ko delovanje. To je moda najbolje naslutio francuski
teoreti ar Aleksis de Tokvil proputovavi Sjedinjene Ameri ke Drave u
XIX veku, gde je, osetivi u vazduhu duh uzavrele, mlade demokratije bio
podstaknut da napie kapitalno delo O demokratiji u Americi. U naem
drutvu naprotiv umesto tokvilovske uzavrelosti i gra anskog optimizma
dominira ose aj apati nosti, politi kog cinizma, nemo i i obesmiljenosti.
Sintagma civilno drutvo je ponovo zaokupila panju usled njegovog
guenja u nedemokratskim reimima kojima je obilovao XX vek. Naro ito
je ukazivano na sistematsko sputavanje i zamrzavanje civilnog drutva,
kao klju nog mehanizma preko kog se vrila kontrola nad gra anstvom31.
Organizacije i udruenja su stvarana od gore, kao prenosne poluga same
vlasti a ne kao odraz tenji i potreba samog drutva, i umesto tokvilovske
kole demokratije sluila su kao kola podanitva i poslunosti. Uprkos
tome, kao to je bio slu aj u nekim zemljama koje su pripadale
komunisti kom bloku, javljale su se organizacije koje su artikulisale istinske
tenje drutva u odnosu na otu enu, autoritarnu vlast32. Iako je stvarni
doprinos ovih organizacija ruenju komunisti kog sistema jo uvek predmet
spora33, njihovu ulogu ipak ne bi trebalo zanemariti, a svakako treba i jo

31
Najplasti niji opis ovog duhovnog stanja drutvenog zamrzavanja je proizaao iz pera
Vaclava Havela, Milana Kundere, Gartona Ea i drugih. Tako Havel pie o eliminaciji itavog
politi kog ivota, o politi koj praznini koja se ispunjava ideolokim ritualima, gde svako
interesovanje ljudi za politi ka pitanja potpuno i ezava. Opisuju i puki karijeristi ki
posttotalitarizam posle slamanja prakog prole a, Garton E pie: ...Politika zemlje zamrznuta
je do potpune nepokretnosti... ve petnaest godina traje zima posle jednog prakog prole a...
Nikad nisam bio u zemlji u kojoj su politika i, u stvari, celokupan javni ivot, do te mere bili
stvar krajnje ravnodunosti (prema Linc i Stepan, 1998: 386).
32
Npr. sindikat Solidarnost u Poljskoj, Povelja 77 u ehoslova koj, Ma arski demokratski
forum i Ekoloka grupa u Ma arskoj.
33
Naime, postavlja se pitanje koliko je impuls za promenom nastao usled naputanja
tvrdokorne brenjevske doktrine od strane Gorba ova, kao i usled nemogu nosti samog

137
jednom ista i da se bez razvijenog, zrelog i dinami nog civilnog drutva
demokratija ne moe ni teorijski zamisliti, a jo manje ostvariti. Jednom
re ju, bez njegovog postojanja stanovnitvo lako postaje puk objekt
politi kih odluka, koje se donose negde drugde, nezavisno od stvarnih
drutvenih potreba i optih interesa. Treba podvu i da se ovim ne preuzima
neki vid manihejskog metadiskursa po kojem bi civilno drutvo imalo
samo pozitivne kvalitete i hipostazirane razlike u odnosu na dravu (Kin,
2003: 86), a emu je libaralna tradicija esto bila sklona. Polazi se od, kako
Kin navodi interpretativnog stanovita koje moe biti od neke koristi u
istorijskim raspravama, sociolokim istraivanjima, normativnim
raspravama i donoenju politi kih sudova (isto).

2.2. ZAKONSKA REGULATIVA CIVILNOG SEKTORA U BiH

Kada je re o zakonskoj regulativi civilnog drutva, treba ista i da pre

usvajanja zakona o gra anskim udruenjima 2001., nije postojala
odgovaraju a pravna regulativa ovog sektora BiH drutva. Zakoni su u
velikoj meri bili preuzeti iz socijalisti kog perioda, a postojala je i
neuskla enost izme u entitetskih zakona. Tako je u Republici Srpskoj 1992.
u potpunosti preuzet zakon iz SR Bosne i Hercegovine, a u Federaciji BiH
zakon je usvojen 1995., i iako ne u potpunosti, u velikoj meri je bio odraz
starog zakona. Ovakvo pravno reenje u svakom slu aju nije bilo
podsticajan okvir za razvoj civilnog sektora. Npr, bilo je potrebno okupiti 30
pravno sposobnih lica da bi se registrovalo udruenje. Po lanu 2 sadanjeg
Zakona o udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (Slubeni
glasnik, 32/01):
Udruenje se osniva zajedni kim sporazumom u kojem se grupa od tri ili
vie fizi kih, odnosno pravnih lica, u svim kombinacijama, dobrovoljno
udruuje radi ostvarivanja nekog zajedni kog interesa, a pri tome nema
najmeru sticati profit. Udruenje postaje pravnim licem onda kada je
registrovano onako kako je predvi eno zakonom. Fondacija je pravno lice
koje nema svoje lanstvo, a iji je cilj upravljanje odre enom imovinom u
javnom interesu ili u dobrotvorne svrhe. Fondacije postaju pravnim u BIH
onda kada je registrovana onako kako je to predvi eno ovim zakonom.
Kao to se iz datog lana vidi, zakon predvi a dve organizacione forme
civilnog sektora- udruenja i fondacije, i njime se, kako stoji u l. 1 ure uje
osnivanje, registracija, unutranja organizacija, upravljanje imovinom i
prestanak rada udruenja i fondacija. Rije je o optem zakonu koji se
primjenjuje na sva udruenja i fondacije, osim verskih zajednica, politi kih i
sindikalnih organizacija. Zakonom se zabranjuje uklju ivanje u predizborne
kampanje i finansiranje politi kih stranaka, a eventulne privredne aktivnosti

sistema, odn. socijalizma kao stati nog drutva da izna e odgovore na brojne izazove koji
dolaze iz konkurentnog okruenja i samog drutvenog sistema.

138
su ograni ene ne ostvarivanje neprofitnih ciljeva predvi enih statutom.
Eventualna nesrodna privredna aktivnost je mogu a jedino preko posebno
osnovanog pravnog lica ( l. 4). Po zakonu udruenja moraju imati
skuptinu, koja je nadlena za donoenje, izmenu i dopunu statuta,
imenovanje i razreenja lanova odbora, usvajanje izvetaja koji je
pripremio upravni odbor, odlu ivanje o eventualnom pripajanju ili
razdvajanja sa drugim udruenjima ( l. 18). Upravni odbor udruenja
priprema sednice skuptine, priprema nacrt statuta i drugih akata, sprovodi
odluke koje je donela skuptina, raspolae imovinom udruenja, podnosi
godinji ili periodi ni izvetaj o svom radu skuptini na usvajanje ( l. 19).
Zakon tako e nalae da lanovi organa udruenja (skuptine i upravnog
odbora) ne mogu glasati po pitanjima u kojima se kao interesne strane
pojavljuju sami lanovi, njihovi bra ni drugovi ili rodbina u uspravnoj ili
pobo noj liniji do tre eg stepena, i da je obavezno sve transakcije
zaklju ivati prema povoljnim uslovima za udruenje ( l. 20).
Ono to je vano ista i je da je po novom zakonu znatno olakana
procedura za registraciju s obzirom da je sada dovoljno okupiti 3 fizi ka
odn. pravna lica za registraciju udruenja, odn. kada je re o fondaciji jedno
fizi ko ili pravno lice. Registracija se najpre vrila kod ministarstva civilnih
poslova i inicijativa, da bi se na osnovu lana 8 Zakona o izmjeni zakona o
udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine to vrilo Ministarstvo
pravde (Slubeni glasnik 42/03). Da bi udruenje steklo uslove za
registraciju mora imati osniva ki akt odn. statut, kao i organe upravljanja-
skuptinu i upravni odbor (Slubeni glasnik BiH, 32/01, l. 16), odn. po
lanu 9. Zakona o izmjeni zakona o udruenjima i fondacijama skuptina
ostaje obavezni organ udruenja, a u slu aju da statut ne predvi a postojanje
upravnog odbora skuptina je obavezna da imenuje lice ili lica koja e
zastupati udruenje (Slubeni glasnik BiH 63/08, l. 9). Zakon tako e
prepoznaje i postojanje udruenja od javnog interesa ( l. 13 i l. 21). To su
udruenja koja imaju ire drutvene interese koji prevazilaze interese
lanova udruenja, i to u oblastima zdravstva, nauke, socijalne zatite,
gra anskog drutva, ljudskih prava i prava manjina, pomo siromanima i
socijalno ugroenima, pomo invalidima, deci i starijima, pomo rtvama
elementarnih nepogoda, zatita ivotne sredine, tolerancije, kulture, verskih
sloboda, amaterskih sportova. Udruenja od javnog interesa mogu
ostvarivati poreske i carinske olakice, to svakako doprinosi njihovom
uspenijem i efektivnijem radu. Tako e se predvi a da i fondacije koje
propagiraju i promoviu ovakve aktivnosti deluju u javnom interesu, te se i
za njih predvi aju navedene olakice ( l. 21).

2.3. POZITIVNI I NEGATIVNI INDIKATORI RAZVOJA

Kada je re o razvijenosti civilnog drutva u Bosni i Hercegovini

neophodno je osvrnuti se na pozitivne i negativne indikatore njegove

139
zrelosti i civilnosti. Samo ukazivanjem na dobre i loe strane dosadanjih
kretanja u ovoj sferi se moe ste i uvid u stvarne domete razvoja gra anskih
inicijativa kod nas.
Generalno posmatrano, civilni sektor u naem drutvu belei odre eni
bum, gledano po broju registrovanih udruenja, i porast je iao moemo re i
u nekoliko faza. Ovde treba ista i da se osvr emo samo na presek stanja u
tzv. tranzicionom periodu. Razlog je prevashodno to nam je cilj da
prikaemo stanje u sadanjem politi kom sistemu. Zatim, uprkos injenici
da je nekadanji sistem imao i brojne pozitivne strane i drutvene funkcije i
bar donekle li io na nikada ostvaren ideal socijalizma sa ljudskim licem,
odustvo istinskog drutvenog pluralizma i monopol jedne partije na vlast
nije bio povoljan okvir za nastanak gra anskih inicijativa. Dovoljno je samo
podsetiti se na negativne konotacije koje je sam termin gra anin, gra ansko
imao u tada zvani noj ideologiji. Sa izbijanjem konflikta 1992., pojavljuju
se brojne me unarodne organizacije s ciljem pruanja humanitarne pomo i,
a neke od njih formiraju nevladine organizacije u BiH kao svoje
organizacije erke. Ni u i udruenja koja formiraju same gra anke i
gra ani vlastitom inicijativom, u cilju promocije demokratskih, liberalnih
vrednosti, me unacionalne tolerancije i antiratnih akcija. Npr., formira se
Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99, Forum gra ana Tuzle, kao i
neke asocijacije sa nacionalnim predznakom koje su se posvetile navedenim
ciljevima, kao to su Srpsko gra ansko vije e, Hrvatsko narodno vije e. U
periodu 1995- 2000, zabeleen je kvantitativni bum s obzirom na veliki broj
registrovanih asocijacija, na ta su najvie uticale potrebe donatora za
lokalnim partnerima pri sprovo enju humanitarnih i projekata
rekonstrukcije. Posle 2000., dolazi do zastoja u kvantitativnom smislu,
me utim posmatrano sa kvalitativnog aspekta dolazi do specijalizacije u
radu kao i do ja anja me usobnog umreavanja. Ako imamo u vidu da je
ve ina me unarodnih NVO-a formirana u periodu izme u 1996 i 2000., a
ve ina tzv. lokalnih posle 2000. (Maglaji i Hodi , 2006: 316), moemo s
oprezom ista i da u ovom periodu dolazi do porasta organizacija nastalih iz
vlastite civilne inicijativnosti gra anki i gra ana.
Postoje razli ite procene o broju udruenja u naem drutvu, i one se
uglavnom kre u izme u 4.000 i 10.000. Prema Maglaji ki i Hodi u, u BiH
ima 9095 udruenja, s tim da se podvla i da su podaci ponekad
kontradiktorni budu i da se negde navodi samo broj NVO-a, a negde broj i
onih organizacija koje spadaju u udruenja gra ana po naim zakonima ali
nisu nevladin sektor u izvornom smislu (npr. kulturna, rekreativna i
profesionalna udruenja). Dalje, gotovo polovina registrovanih udruenja
vie nija aktivna (Maglaji i Hodi , 2006: 315), to je tako e jedan od
uzroka kontradiktornih podataka vezano za broj gra anskih udruenja kod
nas.
Ono to je vano ista i je da kvantitativan rast nevladinog sektora nije
sam po sebi pokazatelj pozitivnih trendova. esto su se na osnovu broja
ovih organizacija olako donosili zaklju ci da je civilna svera u naem

140
drutvu razvijena. Pri tome se zaboravlja da pod sintagmu civilnog drutva
spadaju zapravo samo one organizacije koje promoviu
gra anske/demokratske drutvene vrednosti, odn. koje angamanom samih
gra anki i gra ana vre pozitivne drutvene funkcije i u svom radu se
rukovode pozitivnim principima koje smo naveli. Na alost, mnoga
udruenja u naoj zemlji su samo produena ruka politi kih mo nika, i
njihov je pravi smisao amortiziranje, a ne pospjeivanje raznih gra anskih
inicijativa (Kuki , 2001: 59). Stoga bi, kada bi od broja registrovanih
organizacija odbili i ovakva udruenja, njihov broj bio jo manji.
Bez obzira na stvarno broj ano stanje NVO-a, mnoge od ovih
organizacija su obavljale i obavljaju pozitivne drutvene funkcije, od kojih
izdvajamo: brojne i raznovrsne humanitarne aktivnosti, postavljanje na
politi ku agendu zna ajnih pitanja od ireg zna aja, kontrola i monitoring
vladaju ih struktura, davanje predloga i preporuka za reavanje vanih
drutvenih problema, pritisak na vritelje politi kih funkcija (npr. da se
donesu novi zakoni, bre sprovode reforme i sl.)., promocija alternativnih
politi kih vrednosti u odnosu na vrednosti politi kih elita, rad i pomo u
sverama u kojima vlasti nemaju kapacitet ili pak politi ki interes.
Od negativnih indikatora, moemo izdvojiti zavisnost od prevashodno
me unarodne podrke, kratkoro nu orijentaciju ve ine NVO-a na projektnu
aktivnost bez jasne strategije razvoja, nedovoljna transparentnost u radu,
ograni enost resursa- materijalnih i ljudskih, neprofilisan i neprosve en
odnos nosioca politi kih uloga prema civilnom drutvu. Posledice ovakvog
stanja su viestruke. Po Maglaji ki i Hodi u, sindrom zavisnosti od
me unarodne industrije mo i je doveo do prilago avanja i reorijentacije
rada NVO-a donatorima, a ne potrebama korisnika usluga i drutva u celini
(Maglaji i Hodi , 2006: 320- 321). Pri tome su me unarodni donatori ne
retko imali odnos prema gra anskim asocijacijama kao prema jeftinoj radnoj
snazi koja sprovodi od gore zacrtane ciljeve, a programi i projekti nisu bili
dovoljno primereni realnoj situaciji na terenu (ero i Mr a, 2001: 134).
Tako e se postavlja pitanje da li se promocija odre enih vrednosti koje
donatori smatraju poeljnim vri iz vlastitih uverenja, ili samo u svrhu
dobijanja sredstava (Maglaji i Hodi , 2006: 320). Opta finansijska
nesigurnost prisutna u drutvu u celini, svakako se reflektuje i u civilnoj
sveri, i pospeuje delovanje u pravcu projektnih aktivnosti bez ire strategije
drutvenog razvoja i istinske implementacije pozitivnih vrednosti. S tim u
vezi, name e se i problem volonterskog rada u nevladinim organizacijama
koji predstavlja osnov njihovog razvoja. Naime, u situaciji opte materijalne
deprivacije koja vlada u drutvu, ozbiljan volonterski rad je uopte
destimulisan (Kuki , 2001: 58). Potrebno je i apostrofirati da javnost nije u
punoj meri obavetena o radu udruenja, budu i da samo mali broj pravi
nezavisne finansijske izvetaje o svom radu i prikazuje ih u javnosti (ero i
Mr a, 2001: 131). Kao zna ajan problem javlja se i odnos dravnih
struktura prema ovim udruenjima. Na svim nivoima vlasti, nema dovoljno
svesti, vetina, iskustva pa ni volje za istinsku kooperaciju. Sama injenica

141
da najve i i najlaki utjecaj NVO ostvaruju tamo gdje drava nema
sredstava da intervenira (isto, 142) govori u prilog ove teze.
Neke od navedenih negativnih karakteristika razvoja civilnog drutva su
naravno posledica specifi nosti bosanskohercegova kog postratnog drutva
i svih tegoba koje jedno takvo, u velikoj meri anomi no drutvo u sebi
sadri. Pri tome ne treba zaboraviti na neka negativna obeleja kojima je je
civilno drutvo samo po sebi sklono, uprkos svoje eti ke suprematije i vane
uloge u procesima demokratizacije. U negativne dimenzije po Vukainu
Pavlovi u spadaju kompetitivnost, egoisti nost, partikularizam, posesivnost,
separatizam, i lokalizam (Pavlovi , 2004: 80). Brojne anomalije, nepovoljne
i nestimulativne karakteristike naeg drutva doprinose ispoljavanju ovih
negativnih aspekata, pri emu naravno ne treba zaboraviti ni brojne
pozitivne funkcije koje su gra anske asocijacije obavljale i jo uvek
obavljaju u BiH.

2.4. EVENTUALNI PRAVCI I PREPORUKE RAZVOJA U

BUDU NOSTI

Vezano za mogu e trendove i preporuke radi dostizanja pune zrelosti

odn. punog stupnja razvoja civilnog drutva, treba imati u vidu da se radi o
dugoro nom i mukotrpnom putu koji jo nije pre en ni u tranzicionim
zemljama koje su se demokratski konsolidovale. Poznato je Darendorfovo
upozorenje posle nekriti kog optimizma i euforije koja se javila posle pada
Berlinskog zida, da je potrebno est meseci da se donese novi demokratski
ustav, est godina da se pre e na trinu ekonomiju, dok e moda biti
potrebno ezdeset godina da se izgradi dinami no civilno drutvo. Vano je
pri tome jo jednom podvu i da se zrelost civilnog drutva ne meri samo
brojem i radom (pa makar i uspenim) nevladinih organizacija, ve i
postojanjem drugih zna ajnih elemenata. Tu naje e spadaju postojanje
gra anina/gra anke kao politi kog subjekta sa jasno profiliranim
gra anskim pravima i slobodama, vladavina prava, postojanje demokratske/
gra anske politi ke kulture, autonomija drutva u smislu autonomije
privrednih subjekata, sindikata, medija, udruenja i drugih drutvenih
aktera, na elo legaliteta i dr. (Kuki , 2001: 42). Samo u kombinaciji ovih
navedenih elemenata, moemo re i o postojanju civilnog drutva u punom
smislu re i. U protivnom, ako svedemo sintagmu civilno drutvo samo na
rad i delovanje gra anskih udruenja govorimo zapravo samo o jednom,
dodue zna ajnom, ali nedovoljnom elementu. Radi ostvarenja puno e
razvoja civilnog drutva i uopte pozitivnih principa njegovog delovanja
potrebno je negovati iri i konstruktivniji pristup kako u njegovoj analizi,
tako i u samom eventualnom vlastitom civilnom angamanu. Npr., u
slu aju nepostojanja vladavine prava kada su ljudska prava ugroena a vlast
i nadlenost dravnih organa neprofilisana, svako ozbiljnije delovanje
gra anskih asocijacija je u velikom obimu inhibirano i na due staze

142
obesmiljeno. Dalje, udruivanje gra anki i gra ana nije samo po sebi
segment civilnog drutva ako se ne profilie oko odre enih drutvenih
vrednosti. U suprotnom, i udruenja koja se okupljaju npr. oko faisti ke
ideologije, i propovedaju mrnju i netrpeljivost, bi spadala u civilno drutvo.
injenica da je jedan deo organizacija nastao tokom i posle rata na tzv.
etnopatriotskoj kao i na versko-ideolokoj ravni34 govori o problemu jasnog
profilisanja civilnog drutva u BiH. Iz svega navedenog sledi da je termin
tre i sektor isuvie redukcionisti ki budu i da se fokusira na rad NVO-a kao
posebnih, specijalizovanih segmenata drutva, ne uzimaju i pri tom u obzir
iri drutveni kontekst njegovog delovanja, vrednosni sadraj kojim se on
rukovodi i njegov potencijalan zna aj za razvoj demokratskog drutva.
Stoga kada je re o eventualnim preporukama i pravcima razvoja u
budu nosti, naglasak treba upravo staviti na onim elementima koji
omogu avaju dijalekti ki prelaz iz tre eg sektora u civilno drutvo. Pri tome
je najvanije raditi na promociji i ja anju drutvene svesti o njegovoj
vanosti, i neizostavnoj ulozi u drutvenoj demokratizaciji koja se ne moe
zameniti nikakvim drugim institucijama i organizacijama ma kako one bile
uspene u svom radu. Iako je civilno drutvo po definiciji nedravno, ono
svoj rad definie u odnosu na dravu i na probleme koje dravne institucije
pokuavaju da ree i funkcije koje manje ili vie uspeno obavljaju. U tom
smislu je neophodno promovisati njegovo u e e u procesima donoenja
politi kih odluka na svim nivoima vlasti, delegirati njegove predstavnike u
dravne institucije, iskoristiti njegov potencijal i usluge za dravne
institucije i organe i uopte za izradu strategije ire drutvene reforme (ero
i Mr a, 2001: 142- 143). Vano je tako e osmisliti i novu strategiju odnosa i
saradnje sa me unarodnim institucijama. Kako je jedno od glavnih obeleja
ove svere samoniklost i samoinicijativa, puko prilago avanje potrebama i
interesovanjima donatorima bez kriti ke refleksije o potrebama vlastite
zajednice ne pospeuje formiranje gra anstva kao klju nog politi kog
aktera. Bez takvih promena, i dalje emo imati na delu tre i sektor, a ne
civilno drutvo.

3. DRUTVENI IZAZOVI BiH POLITI KOG SISTEMA

3.1. OBRAZOVOVANJE I OBRAZOVNI SISTEM U BiH

KO NICA I/ILI MOTOR DRUTVENO-POLITI KOG RAZVOJA I
DEMOKRATIZACIJE?

Obrazovanje predstavlja jednu od najzna ajnijih drutvenih delatnosti, i

nikada nije postojalo drutvo bez nekog vida obrazovanja svojih lanova.

34
Ovim se naravno ne eli tvrditi da je pojava verskih udruenja sama po sebi negativna
pojava, ve da je diskutabilno da li i njih moemo ubrojiti u civilnu sveru upravo zbog
vrednosne dimenzije oko koje ona artikuliu svoje delovanje.

143
Paralelno sa procesima modernizacije, teilo se zaokruivanju procesa
obrazovanja u odre ene obrazovne sisteme i ispunjavanju odre enih
drutveno poeljnih standarda. Bez obrazovne revolucije u devetnaestom i
dvadesetom veku, potpuno je nezamislivo zamisliti savremenu demokratiju.
Uprkos injenici da zvani ni sistem obrazovanja nikada ne moe da
zadovolji svo bogatstvo ljudskih potreba i mogu nosti u sticanju novih
spoznaja (unji , 1998: 138), promenama u ovoj sveri i stalnim
prilago avanjima novim potrebama i izazovima pokuavaju se prevazi i
nedostaci koje svaki institucionalni sistem nosi sa sobom. Ovde je to moda
jo najizraenije s obzirom na brojne potrebe i funkcije kojima obrazovni
sistem tei da iza e u susret. On se ne iscpljuje samo u prenosu odre enih
znanja, ve je neophodno i da uspeno pripremi mlade za obavljanje
odre enih radnih uloga, da razvije svest i savest, podsti e raznovrsne
kreativne mogu nosti, da razvije poseban senzibilitet kako prema darovitima
tako i prema ispodprose nima (isto, 136- 146). Obrazovanje je u naoj epohi
radikalnog razvoja novih tehnologija, informacionih i komunikacionih
sistema i ogromne globalne pokretljivosti neizostavan faktor drutvenog
razvoja, te je, kako isti e profesorica Lamija Tanovi , isti u i pozitivne
primere Finske, Irske i u zadnje vreme Hrvatske, izuzetno veliki rizik ne
forsirati obrazovanje (Oslobo enje, 2008: 13). Pored ovih funkcionalnih
dimenzija, u smislu vanosti obrazovanja za ekonomski standard i razvoj
jednog drutva, obrazovanje je i ljudsko pravo- individualno i kolektivno, te
je tako e i vaan mehanizam za o uvanje odre ene kulturne tradicije i
vlastitog identiteta.
Koliko bosanskohercegova ki obrazovni sistem moe da zadovolji sve
navedene funkcije i da odgovori navedenim izazovima? U situaciji velike
defragmentacije obrazovnog sistema i uopte dominacije entonacionalnog
diskursa u gotovo svim drutvenim sverama, na obrazovni sistem je u
velikoj meri disfunkcionalan. Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala vie
me unarodnih ugovora vezanih za pravo na obrazovanje i prava u
obrazovanju kao to su International Covenant on Economic, Social and
Cultural Rights (ICESCR), Convention on the Rights of the Child (CRC),
European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental
Freedoms(ECHR) i Lisbon Recognition Convention, i potpisnik je
bolonjskog procesa. Me utim, nema dovoljno volje ni kapaciteta da se
ispune sve navedene obaveze. Npr., po me unarodnoj povelji ICESCR35
koju je BiH ratifikovala, obrazovni sistem treba da ispunjava slede e
kriterijume: dostupnost (availability), u smislu da treba da postoji u
potrebnom obimu, pristupa nost (accessibility) u smislu da je fizi ki
dostupno i nedeskriminatorno, prihvatljivost (acceptability) tj. da bude
relevatno i kulturno prihvatljivo, i prilagodljivost (adaptibility) tj. da se
prilago ava potrebama modernog drutva i razli itim socijalnim i kulturnim
potrebama u enika (OSCE, 2005: 2). Ostvarivanje ovih standarda je u

35
International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights.

144
velikoj meri inhibirano s obzirom da je oblast ljudskih prava u ingerenciji
drave, a upravljanje obrazovanjem delegirano na nie nivoe pa fakti ku
nadlenost u ovoj sveri ima 13 minstarstava (isto, 5). Tako su prema
odredbama ustava Federacije BiH (poglavlje III, l. 4.) kantoni nadleni za
utvr ivanje i sprovo enje obrazovne politike, a tako e se predvi a i prenos
nadlenosti na optine i gradove ukoliko imaju razli itu nacionalnu strukturu
od kantona u celini.
Moemo re i da se bosanskohercegova ki obrazovni sistem susre e sa
brojnim problemima kao to su politizacija kola, neuskla enost nastavnih
programa, segregacija po razli itim osnovama, pristup kulturnim razlikama
kao problemu i izvoru radvajanja, krenje prava drugih u ime prava na
obrazovanje u okvirima vlastite kulture (Paali - Kreo, 2004: par. 58). U
takvom jednom kontekstu deca ne sti u dovoljno vetina koje bi ih
osposobile u susretu sa modernim izazovima, a nastavno osoblje nije
dovoljno obu eno za rad po savremenim pedagokim metodama. Naglasak
je stavljen na odravanju vlastite, tradicionalisti ki pojmljene kulture, pri
emu se zapostavljaju druge funkcije obrazovnog sistema. Stoga je 2002.
godine usvojena strategija reforme obrazovnog sistema, i nastala je usled
tenji da se prevazi e ovakvo stanje u obrazovnom sistemu, i uz pomo
me unarodnih organizacija (OSCE, UNESCO, Vije e Evrope, Evropska
komisija i dr.). Strategija nosi naziv Poruka gra anima Bosne i
Hercegovine- Reforma obrazovanja, i zalae se za ukidanje diskriminacije i
segragacije u kolama uz respektovanje kulturnih razli itosti kao glavne
karakteristike naeg drutva, stvaranje jakog zakonskog okvira u kom
interesi i potrebe u enika i studenata dolaze na prvom mestu, inkorporiranje
principa inkluzivnog obrazovanja u odnosu na decu sa posebnim potrebama
i manjinskim zajednicama, uklju ivanje svih korisnika- u enika, nastavnika,
roditelja u proces reforme obrazovanja na demokratski i transparentan na in,
uklanjanje birokratskih prepreka za reformu obrazovanja, podsticanje i
ja anje inovativnosti na svim razinama obrazovnog sistema36. Kao deo ove
strategije 2003. je usvojen i Okvirni zakon o osnovnom i srednjem
obrazovanju u BiH (Slubeni glasnik BiH, 18/03). Zakon podrazumeva ve u
demokrati nost i autonomiju kola, uklju ivanje i partnerstvo izme u
nastavnika, roditelja, u enika i zajednice u obrazovnom procesu, javnost u
radu kole. U cilju osiguranja mobilnosti u enika i u enica, stvaranja
minimuma koherencije i usaglaenosti u obrazovnom sistemu BiH i
u inkovitosti u radu kola, zakon predvi a tzv. zajedni ko jezgro nastavnih
planova i programa. Po lanu 43. zakona, nastavni planovi i programi za sve
predmete osnovnog i srednjeg obrazovanja u BiH trebaju da imaju to je
mogu e iru zajedni ku osnovu.
Uprkos po etnom entuzijazmu koji svaka reforma nosi sa sobom, u
ovom slu aju reforma na dravnom nivou nije pra ena uskla enim
procesima na niim razinama. Npr., devetogodinje osnovno obrazovanje se

36
Poruka gra anima Bosne i Hercegovine, Reforma obrazovanja, str. 8.

145
nije uvodilo uniformno u svim kantonima, a tamo gde jeste javljali su se
problemi nedostatka opreme, novih udbenika i neobu enosti nastavnog
osoblja za rad po novom programu. I dalje je prisutna politizacija kole, npr.
meanjem u rad kolskih odbora. U Zeni ko-dobojskom kantonu nije
omogu eno savetima roditelja i u enika da izaberu svoje predstavnike u rad
odbora ve je imenovana vladina komisija, a u RS-u je i dalje prisutan uticaj
politi kih partija na rad kolskih odbora (OSCE, 2005: 7- 8). Prisutna je i
neuskla enost u radu srednjih stru nih kola, pogotovu u onom delu koji se
ti e prakti ne obuke aka, i nedovoljna prilago enost ovih kola zahtevima
trita rada (isto, 10). Kada je re o reformi visokog obrazovanja, iako
nismo imali uvid u neke podatke i istraivanja po tom pitanju, treba naglasiti
da se BiH septembra 2003. obavezala na reforme u skladu sa bolonjskim
procesom. Sam proces nije pravna obaveza ve odraz volje da se na
podru ju Evrope uskladi sistem visokog obrazovanja, te omogu i mobilnost
studenata i nastavnog osoblja (isto, 4). Iz li nog iskustva i na osnovu
neformalnih kontakata sa vie univerziteta u BiH, moe se re i da je reforma
naeg visokog obrazovanja vie donela formalne a ne sutinske promene,
dodatno opteretila sistem administrativnim procedurama, a manje pridonela
kvalitetnijim nastavnim sadrajima i potencijalnoj mobilnosti. Verovatno se
istinski rezultati reforme visokog obrazovanja mogu o ekivati nakon
priklju enja BiH Evropskoj Uniji, kada e ECTS (European Credit Transfer
Sistem) sistem manje biti puka procedura za formiranje ocena a vie
sredstvo za mobilnost studenata i razmenu znanja i iskustava na evropskom
nivou.
Kada je re o samim nastavnim planovima i programima, oni i dalje
ostaju etni ki obojeni, to je izraeno u predmetima kao to su maternji jezik
i knjievnost, istorija i geografija, priroda i drutvo, i naravno u verskoj
nastavi (isto, 12). Kao to je pokazalo istraivanje grupe autora u okviru
programa podrke obrazovanju Fonda za otvoreno drutvo, udbenici tzv.
nacionalne grupe predmeta isti u kulturu i tradiciju samo jednog naroda,
sadre delove koje razli itosti tretiraju kao komplikaciju i problem, a retko
kao bogatstvo i potencijal jednog drutva, koriste se razli ite stereotipije- od
autostereotipija u kojima se vlastiti narod prikazuje u pozitivnom svetlu do
heterostereotipija u kojima se drugi predstavljaju s naglaskom na
razli itost od nas, udbenici ne podsti u razvoj kriti ke svesti kod u enika
jer se nude gotove interpretacije, postoje primeri u udbenicima gde se kre
ljudska prava, individualna i grupna uz jako malo primera promocije
ljudskih prava, ne podsti u inkluziju u obrazovanju, ne tretiraju pitanja
manjinskih zajednica, ne podsti u individualizirani pristup nastavnim
sadrajima, zapostavljaju neke druge funkcije obrazovanja kao to su razvoj
emocija, stavova, motivacije i sl. (Grupa autora, 2007: 182- 184).
Ovde se treba osvrnuti i na problem verske nastave, budu i da je
predmet brojnih kontroverzi u javnosti kao i ideolokih zloupotreba i
manipulacija kako u praksi, tako i u teorijskim raspravama za i protiv
veronauke. Naime, evropski standardi i me unarodne konvencije o ljudskim

146
pravima ne propisuju konkretnu praksu kada je re o dilemi za ili protiv
veronauke, kao ni sam sadraj verske nastave- konfesionalan ili tzv.
neutralan. Tako i mnoge zemlje imaju razli ite pristupe kada je re o verskoj
nastavi, a ipak ostaju u granicama me unarodnih normi (Moe, 2005).
Me utim, u kontekstu savremenog BiH drutva konfesionalna nastava je
ini se samo dodatno produbila protivre nosti i podele u drutvu, a postavlja
se i pitanje koliko je omogu ila razvoj senzibiliteta za religijske sadraje
kod u enika. Kako je religija sloen fenomen koji ima vie dimenzija i ne
iscrpljuje se samo u dogmama odre ene religije, postavlja se pitanje koliko
su kolske u ionice zaista prikladno mesto za upoznavanje sa takvim jednim
sloenim fenomenom. Dalje, veronauka je postala jo jedan od uzroka
diskriminacije i krenja ljudskih prava po razli itim osnovama. Npr., prema
izvetaju ameri kog biroa za demokratiju, ljudska prava i rad, verska
nastava za manjinske zajednice se ne izvodi zbog nedovoljnog broja
u enika, a deca koja pripadaju dominantnoj konfesionalnoj zajednici su
izloena socijalnom pritisku da poha aju veronauku (Bureau of Democracy,
Human Rights and Labor , 2007: par.102). U samim nastavnim planovima i
programima, prisutna je i tendencija maksimalisti kog prikaza vlastite vere
kao jedine ispravne (to je naro ito uo ljivo u udbenicima islamskog
veronauka), i netolerantnog odnosa prema drugima (npr. u udbenicima
pravoslavne veronauke prema ateistima i nekim protestantskim
zajednicama) (Popov- Mom inovi , 2007).
Po svemu sude i, bi e potrebno jo dosta promena, to na
proceduralnom nivou, to na nivou svesti svih gra ana i gra anki i naravno
politi ke elite da se do e do funkcionalnog i koherentnog obrazovnog
sistema. U duboko podeljenom drutvu kao to je nae, obrazovni sistem trpi
velike posledice i umesto motora ekonomskog, kulturnog i uopte
drutvenog razvoja postaje i sam sastavni deo problema a uz to neke od njih
produbljuje ili pak stvara. U postoje em kontektsu, zapostavljaju se upravo
oni elementi obrazovnog sistema- efikasnost, funkcionalnost, razvoj kriti ke
svesti i sl. a koji zapravo imaju potencijal u reavanju brojnih izazova sa
kojima se svako savremeno drutvo susre e.

3.2. RODNA RAVNOPRAVNOST IZME U IDEALA I PRAKSE

Dugo vremena je demokratska praksa pod vladavinom naroda

podrazumevala vladavinu mukaraca, a liberalna politi ka misao govorivi o
gra aninu je zapravo govorila o mukarcu. Izuzetak je engleski liberal Don
Stjuart Mil koji je sa eti ke i utilitaristi ke pozicije ukazao na sve tetnosti
isklju enosti ena iz javne svere, kako za njih same tako i za mukarce i
uopte drutvo u celini. Iako su se ene tokom dvadesetog veka u velikoj
ve ini izborile za pravo gra anstva, i dalje su u svesti ostali talozi miljenja
o eni kao drugom polu. Naro ito je u okviru tzv. drugog talasa
feminizma koji se javio posle drugog svetskog rata ukazano da se rodna

147
ravnopravnost ne dostie samo davanjem istih prava enama kao i
mukarcima, ve i da je neophodna promena u patrijarhalnoj kulturi koja je
sistemski prisutna u raznim sverama drutva. Budu i da je drutvo bez
punog u e a ena nedemokratsko drutvo (Sinanovi , 2006: 6), u mnogim
razvijenim zemljama se preduzimaju opsene i dugoro ne strategije na
planu ostvarivanja pune rodne ravnopravnosti i aktivno se radi na izgradnji
svesti drutva i samosvesti ena i razgradnji patrijarhalnih vrednosti.
Gde se nalazi bosanskohercegova ko drutvo danas kada je re o
principima rodne ravnopravnosti? ini se da su se sve neda e naeg drutva
dodatno obruile na enu, izlau i je dodatnim pritiscima u njenim ionako
brojnim ulogama u drutvu i porodici. Uprkos tome, vidljivi su i neki
pozitivni pomaci i trendovi u ostvarivanju rodne ravnopravnosti.. Kada je
re o normativnoj sveri, 2003. je usvojen Zakon o ravnopravnosti polova
(Slubeni glasnik BiH, 16/03)37 koji na sveobuhvatan na in tretira i
sankcionie razli ite izvore rodne neravnopravnosti. Cilj zakona je, kao to
stoji u l. 1, da uredi, promovie i titi ravnopravnost polova, garantuje
jednake mogu nosti u javnoj i privatnoj sveri, i spre i direktnu i indirektnu
diskriminaciju na osnovu pola. Jasno se definiu razli iti oblici
diskriminacije u razli itim delatnostima (obrazovanju, zapoljavanju,
socijalnoj zatiti, kulturi, sportu i sl.), a predvi aju se i razli iti oblici
afirmativne akcije radi ostvarivanja navedenih ciljeva. Od medija se zahteva
promocija rodne ravnopravnosti ( l. 16), svi statisti ki podaci se moraju
voditi i prema polu i biti dostupni javnosti ( l. 18), a agencija za
ravnopravnost polova na nivou BiH ( l. 22 i l. 23), kao i gender centri na
nivou Federacije BiH i Republike Srpske ( l. 24 i l. 25) su obavezni da vre
izradu periodi nog nacionalnog plana akcije za promociju gender
ravnopravnosti. U izvetaju u primeni konvencije o ukidanju svih oblika
diskriminacije ena u Bosni i Hercegovini (skra eno CEDAW) navodi se
nekoliko generalnih karakteristika kada je re o stanju u ovoj sveri.
Zakonska regulativa je ocenjena pozitivnom, a navodi se i da se nivo
obrazovanja ena pove ao, ali su nedovoljno obrazovane ene i dalje glavna
okosnica odravanja tradicionalnih vrednosti. Tako e je i dalje prisutna
podela poslova na muke i enske, kao i nedovoljno i neujedna eno
razvijena i dostupna zdravstvena zatita. Kada je re o nasilju nad enama o
porodici, teko je do i do preciznih podataka budu i na razli ite izvetaje
nevladinih organizacija i dravnih organa, ali se isti e da je u drutvu
porasla svest o vanosti ovog problema (Agencija za ravnopravnost spolova,
2004: 5-6).

37
Iako u tekstu zakona stoji termin pol odn. spol, zakonodavac je skrenuo panju u lanu 4. da
se radi o kulturno uslovljenim, a ne biolokim razlikama izme u ena i mukaraca. Iako se u
drutvenim naukama naj e e koriste termini pol i rod da bi se razdvojile bioloke od kulturnih
i drutveno uslovljenih razlika, vano je naglasiti da je zakonodavac svestan ove razlike, ali da
je ostao pri terminu pol budu i da u naem drutvu i dalje pridaje zna aj ovim biolokim
razlikama.

148
 Da bi se stekao bolji uvid u poloaj ena u naem drutvu, potrebno je
osvrnuti se na njihovu zastupljenost u politi kom ivotu Bosne i
Hercegovine. Kako je politika javni prostor gde se donose strateke odluke i
odgovori na pitanja od opteg zna aja, prisutstvo i realan uticaj ena u ovoj
sveri je moemo re i klju an faktor u utvr ivanju njihovog drutvenog
poloaja. Na prvim viestrana kim izborima 1990., ene su u parlamentu
BiH zauzele samo 2,92% mesta, a na lokalnom nivou 5% mesta. Na prvim
posleratnim izborima se situacija nije promenila, da bi 1998. dolo do
promene u korist ena prevashodno usled pritiska OEBS-ove izborne
komisije za uvo ene tzv. enske kvote. Tako je u predstavni kom domu
parlamenta BiH ena bilo 26%, Federacije 15%, Narodnoj Skuptini RS
22,8%, a na kantonalnom nivou 18,46%. Na narednim izborima 2000. se
pak uvodi sistem otvorenih lista, i bira i mogu glasati i za stranku i za
pojedine kandidate ili kandidatkinje na listama, pa se prisustvo ena u
navedenim telima smanjuje, osim u predstavni kom domu federacije gde je
porastao na 17,4%. Na izborima 2006. u parlamentu BiH ene su zauzele
14,28% mesta, u predstavni kom domu federacije 21,42%, a u Narodnoj
skuptini RS 20,48% (Spahi - iljak, 2007: 156- 157). Uprkos generalno
gledano prisutnom trendu u porastu ena u navedenim telima, treba naglasiti
da najvie funkcije u dravi (npr. trojno predsednitvo, premijerske pozicije)
i dalje uporno vre mukarci. Tako e se postavlja pitanje koliko je ve e
prisustvo ena na izbornim listama deo istinske volje i svesti o vanosti
pomaka u ovom pravcu, a koliko se radi o pritisku me unarodne zajednice i
novog izbornog zakona. Po novom izbornom zakonu usvojenom 2001.,
stranke su obavezne da kandiduju najmanje jednu tre inu kandidata
manjinskog pola, to su dosad uvek bile ene.
U prilog navedenim tvrdnjama, moemo se osvnuti i na istraivanje
prezentacije politi arki u medijima pred izbore 2006. Istraivanje je
sprovelo udruenje Vesta, a analizirane su dnevne novine Oslobo enje,
Dnevni Avaz, San, kao i elektronski mediji. Istraivanje je pokazalo da su
politi arke manje zastupljene u medijima i da uglavnom govore o temama
kao to su socijalna zatita, zdravstvo, kultura, da u njihovo ime uvek govori
ef stranke iz koje dolaze, da su mukarci aktivniji sudionici emisija i
nositelji tema (Sinanovi , 2006: 15- 16). Maglaji ka i Hodi tako e isti u
manju prisutnost ena na rukovode im poloajima. Tako npr. iako su ene
dosta zastupljene u naem sudskom sistemu i ima dosta sudinica,
indikativno je da se njihov broj sve vie smanjuje to se ide vie po
istancama sudske hijerarhije (Maglaji i Hodi , 2006: 334). I u CEDAW
izvetaju se tako e navodi da osim na lokalnom nivou, nijedna ena nije
predsednica suda (Agencija za ravnopravnost spolova, 2004: 33).
Postavlja se pitanje ta je glavni uzrok ovog stanja, odn. ta je glavna
prepreka da je, uprkos promenama u zakonima i normativi i dalje
onemogu ena istinska rodna ravnopravnost? Jedan od odgovora daje nam
Star- pilot istraivanje, po kome je skoro 72% ena identifikovalo
patrijarhalnu tradiciju kao glavni uzrok nepovoljnog poloaja ena (Baki -

149
Mufti i dr., 2002 :53). O igledno je da same ene najbolje znaju i ose aju o
emu se zapravo radi, a na nauci je da to detaljnije obrazloi i analizira.
Naime, tranzicijski period je u gotovo svim zamljama, naravno u nekima
vie a u nekima manje, doveo do retradicionalizacije drutvenog ivota.
Slom jednog sistema vrednosti i spora izgradnja novog je primorao neke
delove populacije da potrae uto ite u starim obrascima vrednosti i
ivljenja. Kako klju nu ulogu u o uvanju tradicije imaju verski autoriteti,
vano je uo iti kako se prenose i uvaju patrijarhalne vrednosti i obrasci
preko religijskog diskursa. U tu svrhu je sprovedeno zanimljivo i iscrpno
istraivanje Zilke Spahi - iljak, koje je potvrdilo uticaj interpretativnog
nasle a monoteisti kih religija sa naih prostora na nepovoljan poloaj ena
u javnoj sveri. Uo eno je da u drutvu preovladavaju pogledi na enu kao
razli itu od mukaraca, sa razli itim ali komplementarnim ulogama, a kako
o politici vlada opti stav kao o neugodnoj, pa i prljavoj delatnosti, isti e
se da ena kao stub porodice i porodi nog ugleda i morala treba da se uva
ovakvog angamana. Tako e, poruke koje se upu uju enama od verskih
zvani nika su najvie vezane za porodi ni ivot, i deklarativno se podrava
u e e ena u javnom ivotu pod uslovom da te obaveze uskladi sa
porodi nim. Sve to potvr uje postojanje dvostrukih moralnih standarda na
kojima po iva drutvo, i o vanoj ulozi patrijarhalne kulture, protkane
interpretativnim religijskim nasle em za o uvanje rodne neravnopravnosti.
Kvalitativna analiza glasila religijskih zajednica je pokazala da je ena
op enito predstavljena kao drugost u odnosu na mukarca, koji je norma i
ije uloge duhovne i svjetovne mo i dominiraju religijskim diskursom
(Spahi - iljak, 2007: 316).
Navedena istraivanja vezana za problem rodne ravnopravnosti
potvr uju opte pravilo da promene u zakonskoj regulativi nisu dovoljno
sredstvo za postizanje ovog poeljnog cilja. Time se ne eli podceniti zna aj
i domet novog zakona o ravnopravnosti polova, a koji su izvojevale upravo
ene preko NVO-a i uz pomo me unarodne zajednice. eli se samo
podvu i da je potreban jo dug rad drutva na samom sebi, i kriti kog
suo avanja sa vlastitim vrednostima, predrasudama i stereotipima o enama
kao drugom polu.

3.3. NEZAPOSLENOST, MIGRACIJE, POVRATAK IZBJEGLIH I

RASELJENIH LICA BILANS STANJA, TRENDOVI, PREPORUKE

U ovom delu osvrnu emo se jo na neke aspekte i kretanja koja se

deavaju u bosanskohercegova kom socijalnom prostoru, a za koje, uslovno
re eno, moemo re i da su najbolniji. To se ogleda prevashodno po
psihi kim posledicama koje fenomeni kao to su nezaposlenost, status
izbeglog i raseljenog lica, ostavljaju po pojedince koje pripadaju ovim
kategorijama, a tako e i po samo drutvo u kojima su ove pojave

150
normalne (normalne u smislu da su este, pa samim tim gube status
abnormalnosti).
Kada je re o nezaposlenosti, frapantan je podatak da je, po zvani nim
statisti kim podacima gotovo polovina radno sposobnog
bosanskohercegova kog stanovnika nezaposleno (Agencija za rad i
zapoljavanje BiH, 2007: 2). Masovna nezaposlenost direktno proizvodi
brojne negativne posledice po razvoj dinami nog, demokratskog drutva.
Naime, ve inu stanovnika usmerava u pravcu pukog preivljavanja i borbe
za goli ivot od danas do sutra, gde se svaki vid aktivnosti izvan ove borbe
doivljava kao suvian luksuz. Iz toga se ra a najve a prepreka
demokratskog razvoja- apatija, povla enje u privatnost i politi ki cinizam.
Isto tako, stanovnitvo postaje lak plen populisti kih politi kih opcija kao i
radikalnih projekata, o emu je sjajno pisala Hana Arent u svojoj knjizi
Izvori totalitarizma38. U naem sistemu, uslovno re eno, ogromna stopa
nezaposlenosti sigurno doprinosi odravanju nacionalisti kih opcija, budu i
da osiromaenom i besperspektivnom stanovnitvu vra a izgubljeni dignitet
preko ose anja pripadnosti ne emu tako vanom, sudbinskom kao to je
nacija. Dalje, dodatno obesnauje sindakalni pokret i sindikalno
organizovanje budu i da se svaki zahtevi zaposlenih unapred obesmiljavaju
sentencom da je danas rad privilegija, s obzirom da je ogromna rezervna
armija rada rado spremna da i pod gorim uslovima preuzme radno mesto
onih koji su nezadovoljni sa istima. Generalno gledaju i, a kako prime uje
Vidojevi , u uslovima masovne bede demokratija pre moe zadobiti oblik
mitingake demokratije i permanentne plebejske ili proleterske skuptine
(Vidojevi , 2000: 43). Kako je nezaposlena populacija najvie izloena bedi,
u ovakvim uslovima masovne nezaposlenosti se dodatno inhibira
konsolidacija demokratskih ustanova i procedura.
Pogled na statisti ke podatke ovdanjih zavoda za statistiku ukazuje da
je me u nezaposlenima najvie onih sa tre im stepenom obrazovanja, te
potom nekvalifikovanih lica. Nisu uo ene neke zna ajne razlike kada je re
o broju nezaposlenih na osnovu rodne pripadnosti. Me utim, javlja se
zanimljiv trend, bar kad je re o periodu izme u 2004. i 2008. na nivou
Federacije. Naime, manji je broj nezaposlenih ena u okviru kategorije
nezaposlenih sa niim stepenom obrazovanja (npr. nekvalifikovanih,
polukvalifikovanih, i kvalifikovanih), dok je vie ena nego mukaraca
nezaposleno u okviru kategorije sa srednjom stru nom spremom, viom i
visokom (Federalni zavod za statistiku, 2008a: 18). Iako bi bilo ishitreno
zaklju iti da se enama sa porastom obrazovanja smanjuje mogu nost
zapoljavanja u odnosu na mukarce, smatrali smo potrebnim da istaknemo

38
Tako po Hani Arent, uzrok pojave nacisti kog totalitarnog pokreta lei u slomu klasne
strukture tadanjeg nema kog drutva, odn. stvaranju drutva masa koje tako postaju lak plen
vo e i pokreta. Bespogovorno se rtvuju i i utapaju i u pokret misti nim poistove ivanjem sa
vo om, mase ipak dobijaju neto zauzvrat: ose aj da po prvi put u estvuju u kreiranju istorije.
(Arendt, 1996)

151
ovaj zanimljiv trend. Kao problem treba ista i i neravnomeran rast
zaposlenosti/nezaposlenosti po pojedinim delovima zemlje. Npr., u Unsko-
sanskom kantonu je trend stalnog porasta nezaposlenosti pra en ciklusima
blagih porasta i padova zaposlenosti (Federalni zavod za statistiku, 2008b:
20), u Tuzlanskom kantonu je dolo do rasta i zaposlenosti i nezaposlenosti
s tim to je nezaposlenost rasla u ve oj meri (Federalni zavod za statistiku,
2008c: 21) dok je u Kantonu Sarajevo stopa zaposlenosti stalno rasla i to u
ve oj meri nego nezaposlenost koja je tako e rasla da bi 2007. opala
(Federalni zavod za statistiku, 2008c: 21). Treba i ukazati da je realno stanje
stvari, izvan statisti kih brojki verovatno jo sumornije, s obzirom na,
pretpostavljamo velik broj ljudi koji radi na crno, bez ikakve sigurnosti
zaposlenja i upla enog penzionog i zdravstvenog osiguranja, kao i da
odre en broj zaposlenih ima samo fiktivno radno mesto s obzirom da
godinama ne prima nikakvu nadoknadu za rad. Ako na to dodamo i
injenicu da je prema Agenciji za rad i zapoljavanje Bosne i Hercegovine u
drugom kvartalu 2007. samo 1,58% od ukupnog broja registrovanih
nezaposlenih lica koristilo nov anu naknadu (Agencija za rad i
zapoljavanje Bosne i Hercegovine, 2007: 4) pokazuje kakva je briga drave
o ovoj ugroenoj grupi stanovnika.
Jo jedna ugroena kategorija stanovnitva, a iji status tako e zavre uje
panju ovog naeg osvrta je tzv. povratni ka populacija. U brojnim
izvetajima vladinih agencija i nevladinih organizacija, to svetskih to
doma ih, se stalno navode razli iti vidovi ugroavanja ljudskih prava, to
osnovnih ivotnih, to politi kih, socijalnih i kulturnih ove katagorije. U
izvetaju ameri kog biroa za demokratiju, ljudska prava i rad navodi se da
se od kraja rata pa do perioda kada je izvetaj pisan (2007) vratilo 1,
017,433 lica, od ega se njih 458,816 vratilo u krajeve u kojima su
nacionalna manjina. Faktor koji najvie spre ava povratak, a pogotovo
onemogu ava da on bude odriv je ekonomska situacija u zemlji i ogromna
stopa nezaposlenosti. Tamo gde pak ima posla uo ena je diskriminacija u
zapoljavanju, to je tako e izraeno pri zapoljavanju u javnim
ustanovama, ime se kre i odredbe zakona o samoupravi. Povratni ke
porodice se tako e suo avaju sa ograni enim pristupom sistemu zdravstvene
i socijalne zatite, loom infrastrukturom a ne retko i nemogu no u
snabdevanjem elektri nom energijom, strujom i uslugama koje su u
nadlenosti javnih preduze a. Ova populacija se tako e susre e sa
problemom uklju ivanja u politi ki ivot lokalne zajednice, ime joj se
unapred onemogu ava li ni angaman u reavanju problema od vlastitog
egzistencijalnog zna aja (Bureau of Democracy, Human Rights and Labor,
2007, par. 120-121).
Smatra se da 180.000 ljudi raseljenih unutar BiH, kao i 400.000 ljudi
koji trenutno ive u inostranstvu jo nije ostvarilo pravo na povratak
(Rondi , 2007: 7). Me utim, treba podvu i da ne postoji ta na evidencija o

152
prodanoj ili zamenjenoj imovini nakon njenog vra anja u vlasnitvo39, a
tako e neki od povratnika samo povremeno navra a u ranija mesta
prebivalita (isto). Uprkos nekim generalnim trendovima, situacija varira od
kraja do kraja, i svaka povratni ka zajednica ima i neke specifi ne
probleme. Tako po tvrdnjama povratnika Srebreni ana neke od javnih
funkcija u tom gradu i dalje obavljaju oni koji su odgovorni za genocid (isto,
21) u nekim krajevima (npr. Bratuncu i Zvorniku) povratak je ograni en
uglavnom na seoska podru ja, a u nekim se zapravo nije ni desio. Tako npr.
u Gacku nema ni jednog povratnika Bonjaka, a jedini Bonjaci u gradu su
lokalni imam, njegova ena i erkica (isto, 44). U podeljenom Mostaru, sa
estim politi kim krizama, srpska manjina esto slui kao moneta za
potkusurivanje izme u dve dominantne nacionalne opcije (isto, 42). U
okolnostima kada je najve i deo industrije propao i nema dovoljno
investicija u proizvodnju, povratnici mahom ive od penzija, poljoprivrede i
sto arstva, a u gradovima od sitne trgovine, uslunih delatnosti, kao i rada
na crno. U mnogim krajevima se tako e nije vratio najproduktivniji deo
populacije, npr. u Bosanskom Petrovcu vie od 50% povratnika Srba su lica
starija od 45 godina (isto, 37).
Bezbednosna situacija se naj e e ocenjuje pozitivnom, me utim i dalje
su prisutni incidenti koji, iako deluju kao pojedina ni slu ajevi, dodatno
destimuliu dalji povratak, a kod onih koji su se vratili produbljuju i onako
prisutan ose aj nesigurnosti. U poslednje vreme je opao broj incidenata
usmeren na pojedince, ali je porastao broj napada na kulturne i verske
simbole (Bureau of Democracy, Human Rights and Labor, 2007: par. 122).
Poznati su i slu ajevi podizanja verskih objekata ve inske konfesije na
mestima na kojima su nekad bili a potom srueni u ratu verski objekti drugih
konfesija, to dodatno vre a isuvie bolna iskustva povratni kih porodica.
Ono to je vano ista i je da povratak zapravo po inje tek onda kada se
ljudi vrate na nekadanje podru je stanovanja, iako se ovom problemu od
strane zvani nih organa naj e e pristupalo sa suprotnog stanovita (Rondi ,
2007: 11). ak i u okolnostima povoljnijih ekonomskih i socijalnih prilika,
ova populacija ja naro ito ugroena zbog izloenosti ratnom i postratnom
sindromu, promenjenoj drutvenoj stvarnosti, promenjenom odnosu prema
sebi i drugima i drugih prema njima. Radi vra anja nezaslueno izgubljenog
digniteta ovim ljudima, verovatno bi ispravniji pristup njihovim problemima
bio kada ih ne bi posmatrali generalno, gde se svaki pojedina ni slu aj
gubi u brojkama i statisti koj masi, ve kada bi se uiveli u ivotnu pri u i
sudbinu svakog od njih. Zbog ograni enosti pristupa i cilja rada to ovog puta
na alost nije bilo mogu e.

39
Tako se i u gore navedenom izvetaju ameri kog biroa za demokratiju, ljudksa prava i rad
koriste podaci OHR-a, a koji se vode na osnovu procesa povratka imovine.

153
4. ZAKLJU NO RAZMATRANJE

U ovom tekstu osvrnuli smo se na razli ite aspekte drutvene svere u

okviru koje (ne) funkcionie bosanskohercegova ki politi ki sistem. Najve i
zna aj smo posvetili fenomenu civilnog drutva, budu i da ono predstavlja
idejni oslonac svakom demokratskom sistemu promoviu i odre ene
vrednosti, ali i organizacionu formu preko koje gra ani uti u na procese
donoenja politi kih odluka i kontroliu nosioce politi kih funkcija. Civilno
drutvo inkorporira i druge zna ajne drutvene fenomene, i ne svodi se,
kako se zdravorazumski naj e e smatra, samo na rad tzv. gra anskih
udruenja. U tu svrhu smo se pozabavili i problemima nezaposlenosti, rodne
ravnopravnosti, obrazovanja, povratka, budu i da negativna kretanja u ovim
segmentima deluju destimulativno na razvoj dinami nog, zrelog civilnog
drutva. Iako smo svaki od ovih segmenata obradili posebno, treba ista i da
se u stvarnosti svi oni me usobno prepli u. Tako se npr. fenomen povratka
ne moe posmatrati nezavisno od problema dobijanja zaposlenja povratnika,
njihovog pristupa obrazovnom sistemu i sl. Isto tako, problem postizanja
pune rodne ravnopravnosti zavisi i od gender senzitivnosti i otvorenosti
obrazovnog sistema i novih radnih mesta enskoj populaciji.
Ukazavi na eventualne pomake u nekim od ovih segmenata, nismo
zaboravili ni one negativne. Iako povrno izgleda da smo uto ite nali u
neutralnoj sredini navode i i pozitivne i negativne aspekte, ipak emo
na initi otklon od jedne takve navodno neutralne pozicije i ukazati i na iri
kontekst u kom se navedene pozitivne i negativne karakteristike i promene
deavaju. Smatramo da je neophodno iza i izvan uskog pozitivisti kog
pristupa i na kraju, u zavrnom razmatranju dodati i ovaj aspekt. Kao
najadekvatniji prikaz ove opte drutvene klime je tzv. dominacija
etnopolitike, odn. supstitucija demosa etnosom, to name e odre eni,
redukcionisti ki oblik diskursa i delovanja u javnoj sveri. U takvom
kontekstu gra anstvo je marginalizovano i diskriminisano, jer gra anin i
gra anka vrede samo kao lanovi etni ke grupe, a etnopolitici je stalo da to
stanje odgode gra anskog drutva produi to je mogu e vie (Mujki ,
2006: 74). Kako se glavne politi ke opcije u zemlji formiraju na principu
etnopolitike, a posle izbora i glavne politi ke odluke, politika postaje oblik
delatnosti ve vi enog i sputava kreativni potencijal drutva. Ironi no je
da i akteri civilnog drutva, od kojih veliki deo ima kriti ki odnos prema
ovom stanju, na kraju mora tako e da se stalno i iznova bavi njime
kritikuju i ga. To sve dovodi do izvesnog prezasi enja i cinizma prema bilo
kakvom obliku javnog delovanja i angamana, makar i onog koji ne
pretpostavlja neku ve u li nu inicijativu (npr. kao to je glasanje). injenica
da je od prvih posleratnih izbora pa do danas zapaen jasni trend smanjenja
izlaznosti na izbore govori u prilog ove teze. Kao to je svojevremeno
primetio Tokvil, apatija dovodi do porasta neodgovornosti politi ke elite, to
pove ava ose aj bespomo nosti kod ljudi, to potom dodatno u vr uje
apatiju. Iz takvog jednog za aranog kruga je zaista teko iza i. S druge

154
strane, jedan deo stanovnitva i dalje ostaje veran etnopoliti kom diskursu iz
razli itih razloga, i svoj gra anski angaman uglavnom svodi na vernoj
podrci ovim opcijama. Ovakav jedan iri okvir ne deluje podsticajno za
istinsku drutvenu demokratizaciju, pa se postavlja pitanje koliki je realni
domet eventualnih pomaka i reformi tj. pozitivnih indikatora koji su uo eni
u odre enim sverama drutva odn. drutvenih aspekata
bosanskohercegova kog politi kog sistema.

155
LITERATURA
Agencija za ravnopravnost spolova (2004). Izvjetaj o primjeni konvencije o ukidanju svih
oblika diskriminacije ena u Bosni i Hercegovini. Preuzeto 15. avgusta 2008 sa http://
www.arsbih.gov.ba/download.aspx?id=378
Agencija za rad i zapoljavanje BiH (2007). Statisti ki informator. II kvartal 2007. Sarajevo:
Agencija za rad i zapoljavanje BiH.
Almond, Gabriel/Verba, Sidney (2000). Civilna kultura. Politi ki stavovi i demokracija u pet
zemalja. Zagreb: Politi ka kultura
Antoni , Slobodan (2000). Drutveni sklopovi, politi ki delatnici, demokratski poredak u
Lazi . Mladen (ur.): Ra ji hod. Srbija u transformacijskim procesima. 65-171. Beograd:
Filip Vinji .
Arendt, Hannah (1996). Totalitarizam. Zagreb: Politi ka kultura.
Baki - Mufti , Jasna et.al. (2003). Socio-economic Status of Women in BIH: Analysis of
Results of the Star Pilot Reserach done in 2002. Sarajevo: Je.
Bureau of Democracy, Human Rights and Labor (2007). Bosnia and Herzegovina. Country
reports on Human Rights Practises. Preuzeto 1. jula sa
http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2006/78804.htm.
Federalni zavod za statistiku (2008a). Federacija u brojkama. Sarajevo: Federalni zavod za
statistiku.
Federalni zavod za statistiku (2008b). Unsko- sanski kanton u brojkama. Sarajevo: Federalni
zavod za statistiku.
Federalni zavod za statistiku (2008c). Tuzlanski kanton u brojkama. Sarajevo: Federalni zavod
za statistiku.
Federalni zavod za statistiku (2008d). Kanton Sarajevo u brojkama. Sarajevo: Federalni zavod
za statistiku.
Grupa autora (2007). Obrazovanje u Bosni i Hercegovini: emu u imo djecu? Analiza sadraja
nacionalne grupe predmeta. Sarajevo: Fond otvoreno drutvo Bosna i Hercegovina.
Hague, R., Harrop, M. and Bresslin, S. (1998): Comparative Government and Politics. An
Introduction. Houndsmills, Basingstoke, Hampshire and London: Macmillan Press.
Kin, Don (2003). Civilno drutvo. Stare slike, nove vizije. Beograd: Filip Vinji .
Kuki , Slavo (2001). Perspektive razvoja civilnoga drutva, u Mr a, Milan (ur.): Civilno
drutvo i lokalna demokratija, str. 41- 61. Sarajevo: Centar za promociju civilnoga drutva.
Linc, Huan i Stepan, Alfred (1998): Demokratska tranzicija i konsolidacija. Beograd: Filip
Vinji .
Maglaji , Reima Ana i Hodi , Edin (2006). Political Participation. Is there full citizen
participation in public life?. Preuzeto 10. jula 2008., sa
www.soros.org.ba/images_vijesti/Istrazivanje%20demokratije/eng/05_civil_society_and_p
opular_participation.pdf
Moe, C. (2005): Paper presented to the international conference Religion in Schools: Problems
of Pluralism in the Public Sphere, Kotor, Montenegro, 22-24 April, 2005.
Mujki , Asim (2006). Eti ko-politi ki diskurs Etnopolisa. Godinjak 2006, god. 1, br. 1, 66- 84.
OSCE (2005). Raising Debate: Is BiH Respecting its International Commitments in the field of
Education. Question for the Citizens of BiH. Preuzeto 10. avgusta 2008 sa
http://www.oscebih.org/documents/1501-eng.pdf
Oslobo enje (2008, 9. septembar). Zato je vano obrazovanje u Bih? Imperativ razvoja svake
zemlje, 13.
Pavlovi , Vukain (2004). Civilno drutvo i demokratija. Beograd: igoja tampa.
Paalic-Kreo, Adila (2004). Ustav i obrazovanje u BiH. Preuzeto 8. juna 2008, sa
www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/prof_dr_adila_kreso.doc
Popov-Mom inovi , Zlatiborka. (2007). Udbenici islamskog, pravoslavnog i katoli kog
veronauka u BiH. Religija i tolerancija, 7, 95- 106.
Rondi , Adnan (2007) Povratak. Izme u privida i stvarnosti. Sarajevo: Fondacije Friedrich
Ebert- ured u Sarajevu.
Sinanovi , Alen (2006). Gender, mediji i izbori. Preuzeto 15. avgusta 2008., sa http://www.fes-
bih.com.ba/publikacije/VESTA-gender.pdf
Spahi - iljak, Zilka (2007). ene, religija i politika. Sarajevo: IMIC Sarajevo (etc.).

156
ero, Fadil/Mr a, Milan (2001). Osvrt na dananju sliku i dostignuti nivo razvoja nevladinog
sektora u BiH, u Mr a, Milan (ur.): Civilno drutvo i lokalna demokratija. 112-144.
Sarajevo: Centar za promociju civilnoga drutva.
unji , uro (1998). Religija II. Beograd: igoja tampa.
Tejlor, arls (2000). Prizivanje gra anskog drutva. Beograd: Beogradski krug.
Tokvil, Aleksis de (2002). O demokratiji u Americi. Sremski Karlovci i Novi Sad: Izdava ka
ku a Zorana Stojanovi a.
Vasovi , Mirjana (1998). Politi ka socijalizacija i promene politi ke kulture, u Vasovi ,
Mirjana (ur.): Fragmenti politi ke kulture. 80- 114. Beograd: Institut drutvenih nauka.
Veljak, Lino (2004): Civilno drutvo, raspad Jugoslavije i budu nost jugoisto ne Evrope, u
Dragica Vujadinovi i dr. (ur.): Izme u autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora,
Hrvatska. 45- 55. Beograd: Cedet, Podgorica: Cedem, Zagreb: Ctcsr.
Vidojevi , Zoran (2000). Pretpostavke i izgledi demokratije u isto no evropskim zemljama, u
Panti , Dragomir (ur.): Procesi demokratizacije u zemljama tranzicije. 37-52. Beograd:
Institut drutvenih nauka.
Vuj i , Vladimir. (2001). Politi ka kultura demokracije. Osijek-Zagreb-Split: Pan Liber.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH 23/01.
Okvirni zakon o osnovnom i srdnjem obrazovanju Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH,
18/03.
Zakon o udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH 32/01.
Zakon o izmjeni Zakona o udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik
BiH 42/03.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o udruenjima i fondacijama Bosne i Hercegovine,
Slubeni glasnik BiH, 63/08.
Zakon o ravnopravnosti polova, Slubeni glasnik BiH 16/03.

157
II INSTITUCIONALNI SISTEMI
PARLAMENTARNA SKUPTINA
Nermina Sara evi

Saetak
lanak opisuje Parlamentarnu skuptinu BiH kao najvieg legislativnog
organa vlasti u Bosni i Hercegovini putem sistemske analize i sa aspekta
konsocijativne politi ke paradigme. Izostanak politi kog konsenzusa kod
formiranja koalicionog programa vode ih parlamentarnih stranki
kontinuirano ugroava legitimnost zakonodavne vlasti i umanjuje njenu
funkcionalnost u institucionalnom poretku. Ovakav model je sa stanovita
funkcionalnosti ovisan o vanjskom, supra-nacionalnom autoritetu u vrenju
vlasti (Ured Visokog predstavnika za BiH), od ijeg angamana e i dalje
ovisiti donoenje klju nih odluka i reformi potrebnih za ja anje centralnog
dravnog aparata i time zastupanja optih interesa svih gra ana (demosa)
Bosne i Hercegovine. Tranzicija ka samostalnom modelu e biti uslovljena
postizanjem politi kog dogovora o optem (zajedni kom) dobru uz etos
kooperacije izme u parlamentarnih stranaka.

Klju ne rije i: etno-teritorijalna zastupljenost, politi ki legitimitet,

partnerski odnos

1. O PRIRODI DRAVNOG PARLAMENTARIZMA

1.1. HISTORIJSKI KONTEKST:

TRANZICIJA KA MULTIPARTIJSKOM SISTEMU

Razvoj politi kog pluralizma u Bosni i Hercegovini po inje za vrijeme

Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) kada se politi ke partije formiraju
uglavnom oko dva dominantna regionalna bloka (srpskog i hrvatskog).
Narodi Bosne i Hercegovine se u novoj zajednici junoslovenskih naroda
(Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca) politi ki organizuju prema
historijskim i teritorijalnim preferensama. Iako je teritorijalno predstavljala
integralnu cjelinu sve do skoro 2. svjetskog rata, BiH nije imala zvani ni
Predstavni ki dom ili Skuptinu naroda, pa su se poslanici iz BiH birali u
Narodnu Skuptinu koja je zasijedala u Beogradu, prijestolnici Kraljevine
Jugoslavije. Politi ko djelovanje na teritoriji tadaanje BiH je bilo
organizovano kroz rad politi kih partija, podrunica hrvatskih odnosno
srpskih stranaka u BiH, Komunisti ke partije Jugoslavije (KPJ),
Demokratske stranke Jugoslavije i Jugoslovenske Muslimanske
Organizacije. JMO je na izborima 1920. g. za Ustavotvornu skuptinu

158
Kraljevine Jugoslavije dobila najve i broj glasova i 24 mandata iz BiH.
Najve i uspjeh ove politi ke stranke je da se uspjela izboriti za lan 135 u
Ustavu Kraljevine SHS odnosno, tzv. turski paragraf po kojem BiH
ostaje u postoje im granicama, sve do 1939. g. i podjele BiH prema
Sporazumu Cvetkovi -Ma ek. Sporazumom Cvetkovi -Ma ek iz 1939. g.
znatan dio teritorije BiH je dodijeljen Banovini Hrvatskoj, a ostatak je
trebao u i u sastav Srpske Banovine. Me utim, po etak 2. svjetskog rata je
onemogu io potpunu provedbu ovog sporazuma.
Za vrijeme 2. svjetskog rata, politi ki rad se organizovao kroz djelovanje
Komunisti ke Partije Jugoslavije u narodnooslobodila kom ratu protiv
nacisti ke okupacije. U tim uslovima 25.11.1943. godine na 2. zasijedanju
Antifaisti kog Vije a Narodnog Oslobo enja Jugoslavije (AVNOJ)
formirana je BiH u svojim dananjim teritorijalnim granicama, kao
ravnopravna zajednica srpskog, hrvatskog i muslimanskog naroda unutar
jugoslovenske socijalisti ke federacije, u kojoj je egzistirala kao federalna
jedinica sa samostalnim organima vlasti. Njeno zakonodavno tijelo u
novonastaloj zajednici je bila Narodna skuptina BiH, koja je osnovana na
tre em zasijedanju Zemaljskog Antifaisti kog Vije a Bosne i Hercegovine
(ZAVNOBIH) u Sarajevu od 26-28. aprila 1945. godine. Jedina politi ka
partija dozvoljena Ustavom je bila KPJ koja je predstavljala interese i
opredijeljenost naroda za uspostavljanje socijalnog samoupravnog
drutvenog ure enja, i bila simbol narodnog otpora i pobjede nad terorom
nacizma u 2. svjetskom ratu. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine
(NR BiH) donesen je 31. decembra 1946. g. i definira Bosnu i Hercegovinu
kao narodnu dravu republikanskog oblika koja se na osnovu prava na
samoopredjeljenje, uklju uju i pravo i na otcjepljenje, ujedinjenje sa ostalim
republikama (Hrvatskom, Srbijom, Slovenijom, Makedonijom i Crnom
Gorom) u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju. Kasnijim Ustavom
iz februara 1974. godine dolazi do promjene naziva iz Narodne u
Socijalisti ku Republiku Bosnu i Hercegovine (SR BiH)40 kojim su
potvr eni principi ravnopravnosti njenih naroda i narodnosti, pravo na
otcjepljenje od federativne zajednice te je naglaen princip srazmjerne
reprezentativnosti u svim oblicima drutveno-politi kih organizacija i
zajednica. Ovim Ustavom je propisan rad Skuptine SR BiH kao najvieg
zakonodavnog organa SR BiH, koji je odlu ivao o pitanjima unutranje i
vanjske politike, a koja su morala biti usaglaena sa centralnom politikom i
zakonodavstvom SFRJ.
U toku 1990. godine, Skuptina SR BiH je izmijenila Ustav SR BiH,
kojim se omogu ilo uvo enje viestrana kog sistema i odredio na in
formiranja politi kih partija za predstoje e izbore koji su zakazani za 18.
11.1990. godine. Iako je zbog specifi nog multietni kog konteksta u BiH,

40 Reformom Ustava Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974., federativne

republike su dobile pravo na otcjepljenje kao nositelji suverenosti te ve i stepen nezavisnosti u
odnosu na centralnu vladu u Beogradu

159
Skuptina SR BiH prvobitno zabranila udruivanje gra ana po osnovu
vjerske i nacionalne pripadnosti,41 Ustavni sud SR BiH je naknadno odobrio
formiranje stranaka na etni koj osnovi, uz obrazloenje da bi svaka zabrana
takvog udruivanja gra ana predstavljala krenje osnovnih ljudskih prava i
sloboda. Nakon toga je donesen Zakon o izborima odbornika i poslanika u
skuptine drutveno politi kih zajednica prema kojem su provedeni prvi
viestrana ki izbori u novembru 1990. godine. [Arnautovi , 1996: 11]
Ovo je formalno ozna ilo po etak razvoja postkomunisti kog pluralizma
u BiH kada dolazi do formiranja ve eg broja politi kih stranki. Jedan broj
njih je nastao reformom ranijih politi kih organizacija iz jednopartijskog
sistema (Socijalisti ka partija se razvila iz Saveza komunista, Socijalisti ki
demokratski savez iz Socijalisti kog saveza radnog naroda BiH, a Liberalna
stranka iz Saveza socijalisti ke omladine BiH). Drugi blok stranaka je
predstavljao politi ke programe koncipirane na etni kom principu koje su
zagovarale interese isklju ivo tri najve e etni ke grupacije u BiH: SDA
(Stranka Demokratske Akcije Muslimani, kasnije, Bonjaci), SDS (Srpska
Demokratska Stranka -Srbi) i HDZ BiH (Hrvatska Demokratska Zajednica:
Hrvati). [Pejanovi , 2006: 49] Tako er, dolazi do formiranja i drugih
stranaka sa tzv. gra anskim opredjeljenjem (koje zagovaraju interese svih
gra ana BiH bez etni ke eksluzivnosti) kao sto su Stranka Jugoslovena,
Demokratska stranka, Savez reformskih snaga za Bosnu i Hercegovinu
(SRS za BiH), i dr. [Pejanovi , 2006: 47]
Na prvim viestrana kim izborima odranim 1990. godine u estvovalo
je 15 politi kih stranaka, a pobjedu su odnijele 3 glavne etni ke stranke
SDA, SDS i HDZ, koje su osvojile ukupno 84% poslani kih mandata u
Skuptini SR BiH. [Pejanovi , 2006: 52] Me utim, ove tri vode e stranke
nisu mogle usaglasiti politi ki program niti se sloiti oko vizije budu eg
razvoja SR BiH, nego su vlast formirale na partnerskoj osnovi.42
Glavna linija podjele izme u parlamentarnih stranaka 1990. g. se ticala
budu eg modela teritorijalne organizacije BiH, pri emu se formiraju dva
opre na stajalita:
Prva opcija je bila za suvereni i neovisni razvoj BiH i istupanje iz
federalne jugoslovenske zajednice, slijede i primjer Hrvatske i
Slovenije (za ovu opciju su bile SDA, HDZ i pet opozicionih
stranaka: Socijaldemokratska partija -SDP, SRS za BiH,
Demokratska socijalisti ka stranka - DSS, Liberalna stranka- LS i
Muslimanska bonja ka organizacia - MBO)
Druga suprostavljena opcija je bila za ostanak BiH u ve na etoj
zajednici SR Jugoslavije (sa bivim republikama Srbijom, Crnom

41 Zakon o udruivanju gra ana je usvojen 21.2.1990 (Slubeni list BiH, br. 5/91, str. 11)
42 Partnerski odnos izme u vode ih parlamentarnih stranaka se zasniva isklju ivo na
saglasnosti oko zajedni ke raspodjele vlasti, dok za glavna politi ka pitanja razvoja drave
izostaje konsenzus, a u bh. model ga uvode politi ke stranke nakon pobjede na izborima 1990.
godine [Pejanovi , 2006: 54]

160
 Gorom, Makedonijom i pokrajinama Vojvodinom i Kosovom), a
koju su podravali SDS i Srpski pokret obnove (SPO).[Pejanovi ,
2006: 54-55]

Shodno tome, Skuptina SR BiH 24. i 25. januara 1992. g. donosi odluku
o raspisivanju referenduma za utvr ivanje budu eg statusa BiH, na koji je
izalo 64% ili 2/3 registriranih bira a. Od ovog broja, 99% gra ana je
glasalo za neovisni razvoj BiH i istupanje iz jugoslovenske zajednice.
Me utim, nepriznavanje legitimnosti referenduma za neovisnost BiH (koji
je sa ustavno-pravnog aspekta odraavao aktuelnu demokratsku volju ve ine
gra ana BiH) od strane srpskog politi kog vodstva, je ozna io
parlamentarnu krizu u BiH i po etak krvavih ratnih sukoba. U toku ratnih
dejstava, paralelno su postojale Skuptina RBiH i Skuptina RS43 te od
28.8.1993. g. i Zastupni ki dom (Sabor) Hrvatske Republike Herceg Bosne
koje su vrile ulogu zakonodavnih organa za svoje pripadaju e teritorije nad
kojima su imale vojnu kontrolu44 do okon anja ratnih dejstava i
konsolidacije dravnih organa vlasti prema Daytonskom mirovnom
sporazumu.
Gra ani su i nakon zavretka rata nastavili glasati po etni kim linijama
za stranke koje su predstavljale legitimne branitelje njihovih etni kih
interesa u ratnom i poslijerantom periodu. Iz tog razloga, moemo govoriti o
evoluciji etni kog pluralizma [Pejanovi , 2006: 50] u BiH, a ne politi kog
pluralizma jer se stranke uglavnom konstaliraju oko etni kog i teritorijalnog,
a ne ideolokog, odnosno, politi kog osnova. Dakle, u bh. parlamentarnom
modelu, ne dolazi do primjene univerzalnog principa kod formiranja
parlamentarne ve ine putem koalicija vode ih politi kih stranaka, koja
podrazumijeva zajedni ki politi ki program u upravljanju dravom.
Analizom odredbi Daytonskog Ustava o osnovnim principima politi ke
ravnotee u podjeli vlasti moe se zaklju iti da su tvorci ovakvog ustavnog
ure enja u BiH o ekivali postepenu evoluciju pluralisti kog sistema u
uslovima demokratske tranzicije, i da ustavna pravila o funkcioniranju
dravnih organa nisu zamiljena da proizvedu jaku dravnu vlast, ve da
sprije e da ve ina donosi odluke koje mogu imati negativne posljedice po
druge grupe.45 Dakle, institucionalno su se uspostavili okviri za razvoj
etno-pluralizma izvana i time formalizirali uslovi za evoluciju partnerskog
odnosa izme u parlamentarnih stranaka. Stoga je bilo nerealisti no
o ekivati brzi razvoj u toku tranzicije ka jednom istinski kooperativnom

43 Odluku o formiranju Skuptine srpskog naroda u BiH su donijeli poslanici kluba Srpske
demokratske stranke i kluba Srpskog pokreta obnove iz Skuptine SR BiH dana 24.10.1991.
44
Politi ka vlast se reducirala na strana ka vo stva SDS u Republici Srpskoj, HDZ u HR
Herceg Bosni, a sporazumom 13.4.1992. g. izme u SDA, HDZ i pet opozicionih stranaka
(SDP, SRS, LS, MBO, DSS) na organe vlasti RBiH [Pejanovi , 2006: 55]
45
Venecijanska komisija: Miljenje o ustavnoj situaciji u BiH i ovlatenjima Visokog
predstavnika od 11.3.2005.

161
fundamentu (politi kom korpusu) koji bi dalje evoluirao u stabilno i
inkluzivnije ure enje ve eg broja razli itih drutvenih grupacija.
Sa strukturalno-funkcionalnog aspekta46, proces politi kog pluralizma u
BiH je jo uvijek u po etnoj fazi i potrebno je provesti veliki broj sistemskih
reformi liberalizacije politi kog reima da bi se omogu ilo dostizanje
jednog odgovornog drutvenog poretka zasnovanog na demokratskim
na elima ravnopravnosti i uklju enosti najve eg broja gra ana u razvoj i
budu nost bh. zajednice.

1.2. LEGITIMITET I FUNKCIONALNOST UNUTAR

POLITI KOG SISTEMA

Pristajanje gra ana na drutveni ugovor u normativnom smislu

podrazumijeva usvajanje ili priznanje drutveno-pravnog poretka koji je
uspostavljen kroz ustavne i dr. fromalno-pravne akte. To je istovremeno
priznanje legitimiteta politi kih elita da organizuju, vode i upravljaju
drutvenim dobrima i cjelokupnim drutvenim ivotom zajednice nad kojom
imaju suverenu vlast u svojim teritorijalnim granicama. Izvor politi kog
legitimiteta u demokratskim ure enjima je zasnovan na principima
zastupljenosti interesa gra ana i podloan je volji naroda. Politi ki
legitimitet u tom kontekstu podrazumijeva potivanje uspostavljenih
procedura koje su dio zakona jedne drave. Legitimnost je osnovni uslov za
odranje vlasti: bez minimuma legitimnosti vlada e nailaziti na este
blokade u svom radu. [Dahl, 1997]
Karakter dravnog parlamentarizma u Bosni i Hercegovini ili dravne
zakonodavne vlasti se mora posmatrati u smislu tzv. konsocijativnog47
drutvenog ugovora kojim se uspostavila aktuelna politi ka paradigma po
potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma. U drutvenim zajednicama
podijeljenim po religijskom, lingvisti kom, tradicijskom ili etni kom
osnovu kao to je bosanskohercegova ka zajednica, konsocijativni model
demokracije ukazuje na potrebu da se drutveni fragmenti usaglase i
organizuju vlast bez naruavanja stabilnosti poretka i ozna ava tranzitni
model demokracije, jer je cilj prevazi i ili zaustaviti fragmentizaciju
drutvenih interesa u cilju izgradnje jednog stabilnog drutva. U tom smislu,
Daytonski ugovor bi predstavljao ugovor nametnut izvana (koji nije izraz
autonomne volje bh. gra ana, odnosno naroda), a koji postaje izvor
legitimiteta za novonastalu dravnu tvorevinu po okon anju rata 1992-1995.
Njime je me unarodno priznata Republika Bosna i Hercegovina interno
podijeljena na dvije sub-teritorijalne jedinice sa razli itim politi kim
ure enjima, a dravna (supra-entiteska vlast) se ustrojila po principu

Bill & Hardgrave (1973), Funkcionalizam i strukturalna analiza, poglavlje 7.

46
47
Okrugli stol (I) i (II): Konsocijacijski model ure enja drave-spas ili krah BiH (magazin
BH Dani) i Ustavne promjene u BiH i konsocijacijski modeli (magazin Status) vie autora

162
triparitetne zastupljenosti i jednakosti konstitutivnih naroda Bonjaka, Srba i
Hrvata. Etni ka fragmentizacija je tako uslovila nastanak etni ke
pluralizacije, i konstaliranje politi kih partija oko etni kog principa 3 glavne
nacionalne zajednice u BiH.
Jo su i o evi ameri kog ustava bili suo eni sa problemom
fragmentizacije unutar drutvene zajednice, kada obi na ve ina nije
dovoljna da legitimira vlast u situaciji kada postoji nekoliko rivalskih
interesa koji se moraju istovremeno uskladiti. Problem fragmentizacije
sistema koji se atomiziranjem politi kih partija pretvara u koncept
poliarhije [Dahl, 1997: 133] direktno uti e na stabilnost politi ke vlasti, a
time i njene sposobnosti da se legitimno nametne za suverena. Kao
posljedica toga, Dahl navodi da visoko fragmentisani viepartijski sistemi
mogu dovesti unutar Parlamenta do stvaranja nestabilnih ili slabih koalicija.
One su nesposobne da se nose sa osnovnim problemima i zato u o ima
javnosti pa ak i politi kih elita preuveli avaju one aspekte politi kog ivota
koji se odnose na frakcionatvo. To zauzvrat moe da dovede do
nepovjerenja u predstavni ku demokraciju i nespremnosti da se toleriu
politi ki sukobi. Jako male su anse za ovakve sisteme da se ne vrate u
hegemonijsko ure enje, osim ukoliko ne uspiju izbalansirati koaliciju koja
e imati vladaju u ve inu.
Polaze i od gornjeg argumenta, pitanje legitimiteta dravnih struktura
proisteklih iz Daytona jedna je od najkontroverznijih tema na bh. politi koj
sceni, koja ukazuje na paradoksalnost ovakvog drutvenog ugovora u
praksi i na njegova mnogostruka teoretska ograni enja koja onemogu avaju
uspostavu balansiranog dravnog mehanizama potrebnog za neovisno
funkcionisanje dravne vlasti. Naime, sui generis priroda politi kog sistema
u BiH, koji ima obiljeja federalnog, semi-parlamentarnog i polu-
predsjedni kog ure enja, implicira shodno tome i jednu specifi nu
korelaciju i strukturu formalnih dravnih nositelja zakonodavne, izvrne i
sudske vlasti. Kako je izmjena Ustava BiH u isklju ivoj nadlenosti
Parlamentarne Skuptine BiH, i ukoliko bi se postigao konsenzus izme u 6
vode ih parlamentarnih stranki iz aktuelnog mandata 2006-2010 (SDA,
Stranka za BiH (SBiH), Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Partija
demokratskog progresa (PDP), HDZ 1990 i HDZ BiH) o politi kom
razvitku BiH - to bi ozna ilo ta ku prekretnicu unutar tranzitnog procesa od
konsocijativne demokracije ka politi ki integrisanijem i ravnopravnijem
drutvenom poretku za sve narode i gra ane BiH na cjelokupnoj njenoj
teritoriji.
Sa druge strane, sve dok kroz interne politi ke procese ne do e do
autonomnog ja anja reprezentativnosti interesa i volje naroda koji e se
unutar sistema transformirati kroz konsenzus politi kih partija,
funkcionalnost sistema e osiguravati institucija Ureda Visokog
predstavnika me unarodne zajednice u BiH. Visoki predstavnik je na
osnovu lana V Aneksa 10. Sporazuma o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora, ovlaten da donosi odluke i name e zakone na osnovu

163
ovlasti povjernih mu u tuma enju i implementaciji Daytonskog mirovnog
sporazuma. Kapacitet Parlamenta da funkcionie kao zakonodavni organ u
pogledu pitanja koja su bila od sutinskog interesa za razvoj drave BiH se u
dosadanjem radu pokazao slabim, jer je veliki broj takvih odluka i zakona
morao nametnuti Visoki predstavnik. Tako je Visoki predstavnik u
periodu od 1997-2007. proglasio 112 zakona [Trnka, 2008: 23] koji su
usvajenjem u redovnoj parlamentarnoj proceduri dobili dravni legitimitet.
Najve i broj zakona do 2008. godine (47) je nametnut u mandatu Paddy
Ashdowna (16.8.1999. - 27.5.2002.), koji se okvirno podudara sa mandatom
PS BiH u kojem je tako er bilo odbijeno najvie reformskih zakona u
normalnoj parlamentarnoj proceduri, pa je iz tog razloga dolo do
intervencije Ureda Visokog predstavnika. Pored pomenutih zakona, Visoki
predstavnik se koristio svojim ovlastima da bi intervenisao i u drugim
oblastima unutarnje politike i ure enja BiH (izmjene entitetskih i
kantonalnih ustava, entitetskih zakona, smjena nosioca politi kih funkcija).
[Trnka, 2008: 45] Na ovaj na in, institucija Visokog predstavnika
nadomjeta politi ki vakuum, jer vode e parlamentare stranke nisu mogle
posti i neovisno konsenzus o osnovnim pitanjima od zajedni kog interesa
kao to su izgled grba i zastave, himna, izgled nov anice, zajedni ka
odbrambena i sigurnosna politika, reforma policije, RTV servisa, i sl. Kroz
instituciju Visokog predstavnika se osigurava kontinuitet bh. politi kog
sistema i ostvaruje minimum reformi potrebnih za izgradnju institucija i
razvoja dravne politike, ali je s druge strane, sm proces upitan s aspekta
legitimiteta predstavni ke demokracije, jer se za donoenje odluka zaobilaze
legalno izabrani predstavnici naroda, a Visoki Predstavnik nije po Ustavu
ovlateni predlaga zakona.
Dakle, potrebno je da politi ke elite koje predstavljaju fragmentirane
interese (i ovdje ne mislimo isklju ivo na etni ke interese, nego je
fragmentizacija kompleksan problem i obuhvata itav niz socijalnih i
ekonomskih sub-kategorija) u u u me usobni dijalog uz etos kooperacije.
Uz ovaj uslov bi bilo mogu e uspostaviti funkcioniranje sistema tako to bi
interesi glavnih drutvenih segmenata (ili njegovog velikog broja) bili
inkorporirani u tranziciji ka horizontalnom modelu (dehijerarhizaciji)
[Papadopolys, 2000: 218] u vo enju politike. Svaki drugi proces sa aspekta
bh. pluralizma ozna ava vjeta ku demokratizaciju gdje zvani na vlast ne e
imati legitimno uporite niti saglasnost od strane svojih gra ana.

1.3. PRINCIP REPREZENTATIVNOSTI

Druga vrsta fenomena koji se eli ovdje ispitati jeste koji princip
reprezentativnosti se manifestuje kroz funkciju i djelovanje zastupnika i
delegata dvodome Parlamentarne skuptine BiH (PS BiH). Naime,
zastupnici Predstavni kog doma PS BiH zastupaju interese gra ana iz svojih
entiteta koji su direktno izabrani nosioci zakonodavne vlasti. S druge strane,

164
delegati Doma naroda PS BiH su delegirani od strane zastupnika entitetskih
Skuptina, dakle, posrednim putem zastupaju isklju ivo interese 3
konstitutivna naroda (Hrvate, Srbe i Bonjake) iako u BiH ive i drugi
narodi (prema Preambuli Ustava BiH definisani kao kategorija ostalih).
Kod izbora zastupnika i delegata primjenjuje se daytonski princip etno-
teritorijalne podjele BiH. Daytonski ustav pretpostavlja teritorijalno
ustrojstvo BiH kao zajednice u kojoj postoje 3 konstitutivna naroda:
Bonjaci, Srbi i Hrvati i ostali gra ani gdje Srbi treba da isklju ivo ive
(imaju prebivalite) na teritoriji Republike Srpske (RS), a Bonjaci i Hrvati
da prebivaju na teritoriji Federacije BiH (FBiH) da bi ostvarili svoja
politi ka prava. Broj mandata poslanika iz 2 entiteta je raspodijeljen prema
prebivalitu kandidata tako da kanidatima politi kih partija i nezavisnim
kanidatima iz RS pripada 1/3, a kandidatima iz FBiH pripada 2/3 ukupnih
mandata u Predstavni kom domu PS BiH. Prema ovako koncipiranom
obliku ustroja predstavni ke demokratije, interese gra ana iz FBiH jedino
mogu zastupati politi ari iz FBiH, odnosno, interese gra ana iz RS jedino
politi ari koji prebivaju na teritoriji RS. Time se ograni ila daljna drutvena
integracija izme u politi kih stranki i gra ana.
U Domu naroda se primjenjuje sli an prinicip teritorijalne raspodjele
mandata: 1/3 delegata srpskog naroda se isklju ivo bira sa teritorije RS, a
preostale 2/3 (1/3 delegata iz bonja kog naroda i 1/3 delegata iz hrvatskog
naroda) sa teritorije FBiH (Ustav BiH , lan IV, ta ka 1. i ta ka 2.).
Kategorija ostalih gra ana, tj. drugih, nekonstitutivnih naroda kao
nacionalnih manjina, nije uopte predstavljena u Domu naroda, iako je
njihov broj po zadnjem popisu stanovnitva iz 1991. godine iznosio 7.7%48 i
ija prava su time povrije ena.49 Ovdje se name e pitanje legitimnosti
ovakvog parlamentarnog sistema, jer u odlu ivanju o dravnim interesima
jednog naroda od strane predstavnika sa 1/3 teritorije te drave ne moe se
nikako ogledati princip predstavljanja cjelokupnog konstitutivnog naroda.
U zakonskom pogledu, izbor predstavnika i delegata u oba doma PS BiH
je i dalje u suprotnosti sa Protokolom 12. Evropske konvencije o ljudskim
pravima, koji propisuje optu zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi
kod u e a u javnim institucijama i upravnim tijelima. Prvi poslijeratni
izbori koje je BiH samostalno organizirala u oktobru 2006. godine su
provedeni na diskriminiraju oj osnovi, direktno kre i odredbe Evropske
konvencije o ljudskim pravima,50 ija je potpisnica i BiH i iji principi su
inkorporirani u Ustavu BiH, lan II: Ljudska prava i slobode imaju prioritet
nad svim ostalim zakonima. Pravo na nediskriminaciju po bilo kojem

48
Od 1991. g. do danas nije proveden niti jedan opti popis stanovnitva u BiH
49
S obzirom na multietni ki karaker BiH, pitanje reprezentivnosti se u bivoj federalnoj jedinci
(SR BiH) rijeilo kroz Ustavne odredbe (amandmani LX i LXI Ustava SR BiH iz 1974. g.) koje
propisuju srazmjernu zastupljenost svih naroda i narodnosti na ravnopravnoj osnovi u
samoupravnim politi kim organizacijama i organima vlasti
50
Miljenje Evropske Komisije, Izvjetaj EK o napretku BiH za 2007, SEC (2007)1430 od
6.11.2007, str. 7

165
osnovu kao to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politi ko i drugo miljenje je
propisano ta kom 4. u istom lanu, pa je zaista upitno kako je mogu e
najviim zakonskim aktom kao to je Ustav istovremeno ograni iti politi ka
prava ne-konstitutivnim narodima sa jedne strane, a sa druge strane ih u
liberalno-egalitarijanskom duhu evropskih na ela ravnopravnosti
velikoduno garantirati?
Mandat zastupnika PS BiH se odnosi na predstavljanje ili zastupanje
interesa gra ana iz jednog ili drugog entiteta u pogledu vo enja dravne
politike. Me utim, kako odvojiti dravnu od lokalnih ili entitetskih politika?
Zastupnici u PS BiH pripadaju istim strankama koje u estvuju na lokalnim
izborima i naj e e su te politi ke stranke nosioci vlasti u istim lokalnim
jedinicama.51 Dakle, sutinsko pitanje je da li entitetska (regionalna, lokalna)
politika i interesi uslovljavaju vo enje dravne politike koja bi trebala da
donosi mjere od interesa za cjelokupnu dravu i sve njene gra ane (tj. narod,
demos) podjednako? Ili se mehanizmi veta i kontrola u dravnom
parlamentu koriste uglavnom za ograni avanje rasta, kapaciteta i
funkcionalnosti dravnog aparata tj. centralne jedinice vlasti od ije
funkcionalnosti ovisi budu i razvoj i evropski put BiH? U ovakvim
funkcionalnim uvjetima ustavnog ure enja, ini se da vitalni nacionalni
interes naroda (demosa) u BiH ne predstavlja kategoriju za sebe, nego
ozna ava zbir entitetskih i konstitutivnih interesa, a reprezentativna uloga
PS BiH se manifestuje kroz djelimi nu, fragmentiranu funkcionalnost
formaliziranu u sistemu sukobljenih i isklju ivih elitisti kih politika.

2. NADLENOSTI I FUNKCIJE PARLAMENTA

2.1. OPTE NADLENOSTI PARLAMENTARNE SKUPTINE BiH

Opta struktura i nadlenosti dravnog Parlamenta su propisani lanom

IV Ustava BiH. Osnovne nadlenosti Parlamentarne Skuptine BiH su
odre ene lanom IV, ta ka 4. One su dale ograni enu ulogu dravnom
Parlamentu u smislu donoenja dravnog zakonodavstva i kao da je namjera
tvoraca Ustava bila da se uloga dravnih institucija u to ve oj mjeri
ograni i na isklju ivo one funkcije koje su neophodne za minimalno
odranje dravnog suvereniteta. To su sljede e ovlasti:
Donoenje zakona koji su potrebni za provo enje odluka
Predsjednitva ili za vrenje funkcije Skuptine prema Ustavu
Odlu ivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i
Hercegovine i za me unarodne obaveze BiH
Odobravanje budeta za institucije Bosne i Hercegovine
Odlu ivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora

51
Za uporedbu izbornih mandata vidi: Centralna izborna komisija BiH (www.izbori.ba)

166
 Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu dunosti PS BiH, ili
koja su joj dodijeljena zajedni kim sporazumom entiteta (Ustav
BiH, lan IV, ta ka 4.)

Zanimljivo je da ta ka a) podrazumijeva donoenje zakona koji su

potrebni za provo enje odluka Predsjednitva, to implicira ulogu dravnog
Parlamenta kao servisa Predsjednitva koje ne kreira politiku per se, nego
slui tehni ki da legalizuje politi ke odluke i mjere od jednog dijela dravne
egzikutive (ovdje: tro lano Predsjednitvo BiH). Ta ke b) i c) definiu
finansijsku nadlenost u pogledu odobravanja budeta za rad institucija BiH,
a ta ka d) nadlenost za ratifikaciju me unarodnih ugovora.
Me utim, u ta ki e) se paljivo ostavlja mogu nost da se zakonodavna
uloga Parlamenta proiri, tj. da ona evoluira u zavisnosti od zajedni kog
sporazuma entiteta u pogledu prijenosa nadlenosti iz odre enih oblasti. I
ove odredbe reflektiraju ponavljaju i princip tranzitivne legitimnosti na
kojem je koncipiran Ustav i koji je rezultirao tako er tranzitivnim dravnim
institucijama iji kontinuitet i funkcionalnost ovise o volji entitetskih
politi kih elita. Shodno tome, postavlja se pitanje uloge dravnog
Parlamenta, koja ako je uporedimo sa drugim federalnim politi kim
sistemima, nema potrebnu legitimnost i snagu zbog odnosa drava vs.
entiteti, jer su manje strukturne jedinice stvarni nosioci dravnih
nadlenosti, i one ih prenose prema svojoj slobodnoj procjeni na dravu, uz
mogu nost da ih mogu ponovno vratiti nazad. U klasi nom ustavnom
federalizmu je ustav taj koji dodjeljuje kompetencije, drava stoga ne zavisi
od dobre volje svojih manjih strukturnih jedinica. To zna i da se nadlenosti
drave ne odre uju po volji ili na osnovu dogovora manjih strukturalnih
jedinica. Jer svoj legitimitet drava ne crpi iz volje manjih strukturalnih
jedinica, ve iz samog ustava. [Hartwig, 2007: odjeljak 3.3]
U odnosu drava vs. entiteti, dolo je do ograni enog prijenosa
odre enih nadlenosti sa entitetskog na dravni nivo, uklju uju i zajedni ku
odbrambenu politiku, zajedni ke policijske snage, poresku politiku. Tako er
je dolo do uvo enja principa "paralelne nadlenosti" kada se radi o
odlu ivanju o okvirnim i optim zakonima, koji je uobi ajen u sloenim
dravama i "prema kojem drava zakonom utvr uje politiku i principe
ure ivanja odre enih oblasti, a nie jedinice, u naem slu aju entiteti i
kantoni, u okviru svoje nadlenosti detaljnije ure uju te odnose. Ustav BiH
uklju uje mogu nost uspostavljanja konkurentne nadlenosti drave i
entiteta u pitanjima koja su u nadlenosti oba nivoa vlasti kao to su
ostvarivanje i zatita ljudskih sloboda i prava". [Trnka, 2008: 30]. Me utim,
proces izgradnje i ja anja dravnih institucija e i dalje biti uslovljavan
entitetskim pristajanjem na prijenos nadlenosti i naporima za postizanje
konsenzusa o zajedni koj budu nosti.

167
2.1.1. FUNKCIJE I ULOGA

Opte nadlenosti PS BiH su dalje razvijene u Poslovnicima o radu oba

doma i predstavljaju rezultat evolucije dravnog institucionalnog aparata.
Parlamentarna Skuptina BiH u sklopu svoje institucionalne uloge vri
sljede e funkcije i aktivnosti:
Zakonodavna uloga: osnovna uloga PS BiH je donoenje
zakonodavstva iz oblasti koje su ustavnim odredbama u isklju ivoj
nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine kao i za druge oblasti u
nadlenosti entiteta koje oni prenesu na dravni nivo;
Izmjena Ustava: iako Parlamentarna Skuptina nije u estvovala u
kreiranju i donoenju bh. Ustava, ona ima jedina ovlatenje da vri
izmjene i dopune Ustava BiH ( lan X, ta ka 1. Ustava BiH), i iz
tog razloga je njena politi ka uloga i odgovornost od izuzetnog
zna aja. Amandmane na Ustav BiH mogu podnijeti Predsjednitvo
BiH, Vije e ministara BiH, Dom naroda, te svaki poslanik PS BiH.
Amandmani se alju na miljenje Vije u Ministara i Predsjeditvu
BiH ukoliko oni nisu predlaga i, i moraju biti razmotreni na javnim
raspravama. Ustavni amandmani se usvajaju redovnim
zakonodavnim postupkom u oba Doma, s tim da u Predstavni kom
domu za izmjene mora glasati najmanje 2/3 poslanika ( lan X
Ustava BiH);
Izborne funkcije: davanje saglasnosti na izbor klju nih funkcionera
izvrne vlasti. Ovu funkciju isklju ivo vri Predstavni ki dom PS
BiH koji odobrava imenovanje predsjedavaju eg Vije a ministara
na prijedlog Predsjednitva, te druge lanove Vije a ministara na
prijedlog premijera Vlade. U tom cilju se formira Komisija za
pripremu izbora Vije a ministara koja potvr uje imenovanje
predsjedavaju eg i imenovanja lanova Vije a ministara;
Finansijske funkcije: odlu ivanje o izvoru finansiranja institucija
BiH i finansiranju me unarodnih obaveza. Predsjednitvo na
preporuku Vije a ministara podnosi prijedlog zakona o budetu
institucija BiH do 15.10. teku e godine za narednu godinu, te
dostavlja Parlamentu godinji izvjetaj o izvrenju budeta
(rashodima i prihodima) za prethodnu godinu;
Kvazi-izvrne funkcije: ko-odlu ivanje o pitanjima vanjske politike
davanjem saglasnosti za ratifikaciju ili otkazivanje me unarodnih
ugovora, sporazuma i konvencija. Parlament dijeli ovu aktivnost sa
nosiocima izvrne vlasti, a koja je u primarnoj nadlenosti
Predsjednitva. Tako er se u konsultaciji sa Predstavni kim
domom sprovodi imenovanje predstavnika BiH u me unarodnim
institucijama;
Kvazi-sudske aktivnosti: Parlament je nadlean za autenti no
tuma enje zakona, propisa i optih akata. Ovim Parlament vri

168
kvazi-sudsku funkciju, s obzirom da je primarno legislativno tijelo,
i moe tuma iti i utvr ivati istinitost, autenti nost i pravilan smisao
zakonskih odredbi i propisa;
Kontrolna uloga: Parlament vri kontrolu rada Vije a ministara i
moe izglasati nepovjerenje ili traiti rekonstrukciju Vije a
ministara. Vije e ministara je obavezno da podnosi izvjetaje o
svom radu, obrazlae mjere politike koje provodi, odgovorno je za
primjenu zakona, propisa i dr. akata i obavezno da prua
informacije iz oblasti svog djelokruga rada. Odgovornost vlade se
zasniva na podjeli vlasti u predstavni koj demokraciji i ogleda se
kroz interpelaciju i mogu nost izglaavanja nepovjerenja Vladi.
Informativne aktivnosti: u okviru svojih informativnih aktivnosti,
Parlament ima pravo zahtijevati informacije od lanova Vije a
ministara, drugih dravnih institucija i tijela, od drugih subjekata
kojih se ti e odre ena situacija kao i od Ureda Visokog
predstavnika i drugih me unarodnih organizacija koje djeluju u
BiH. Jednom u 6 mjeseci organizuje se zajedni ka sjednica oba
doma Poslanici (delegati) pitaju-Vije e ministara BiH odgovara
koja je dostupna i za javnost. Istrane aktivnosti Parlament obavlja
kroz rad svojih komisija, posebno prema lanovima Vije a
ministara.
Donoenje rezolucija i drugih akata: ovo je jedna od aktivnosti
politi kog karaktera. Donoenjem rezolucija, deklaracija, odluka,
preporuka, zaklju aka i drugih akata, Parlament izraava svoj stav
o relevantnim politi kim pitanjima, socijalnim problemima i
potrebama, i daje politi ke smjernice koje e provoditi
Predsjednitvo, Vije e ministara ili druge institucije BiH.
Regulisanje unutarnje organizacije i rada: domovi Parlamenta
reguliu svoju unutarnju organizaciju kroz Poslovnike o radu kao i
zaklju cima, ukoliko odre ena pitanja nisu rijeena Poslovnikom o
radu.
Me unarodne aktivnosti: Aktivnosti PS BiH na polju
me unarodnih odnosa se intenzivno razvijaju u skladu sa
prioritetima vanjske politike BiH, kroz djelovanje stalnih
parlamentarnih delegacija, me uparlamentarnih grupa prijateljstva i
razvojem bilateralnih i multilateralnih odnosa sa Parlamentima
drugih zemalja i me unarodnih organizacija. S obzirom da je
Proces stabilizacije i pridruivanja Evropskoj uniji jedan od
klju nih prioriteta vanjske politike BiH, PS BiH intenzivnije
sara uje sa institucijama EU i odravaju se redovni sastanci sa
Delegacijom Parlamenta EU za saradnju sa zemljama Jugoisto ne
Evrope.

169
2.1.2. ODNOSI SA DRAVNOM EGZEKUTIVOM

2.1.2.1. ODNOSI SA VIJE EM MINISTARA BiH

Bh. semi-parlamentarni sistem specifi an je u odnosu na klasi ne

parlamentarne modele u kojima parlamentarna ve ina formira Vladu,
odnosno, postavlja premijera i ve inu Kabineta, a to se ne moe primijeniti
na odnos izme u zakonodavne vlasti, tj. Parlamenta i Vije a ministara BiH,
koje je nosilac izvrne vlasti zajedno sa Predsjednitvom BiH. Vije e
ministara se konstituira na osnovu principa teritorijalne zastupljenosti i
jednakosti konstitutivnih naroda, prema kojem najvie 2/3 ministara moe
biti sa teritorije FBiH, a 1/3 sa teritorije RS. Strana ka afiliacija nije
presudna u odabiru ministara, nego etno-teritorijalna zastupljenost 3 naroda.
U odnosu prema Parlamentu, Vije e ministara moe podnositi prijedloge
zakona PS BiH na usvajanje, dostavljati miljenje o prijedlozima zakona za
koje nije bilo predlaga ; traiti sazivanje sjednice domova radi razmatranja
odre enog pitanja i traiti miljenja od strane domova. Vije e ministara
preko svojih predstavnika u estvuje na sjednicama domova, kolegija i
komisija; mogu se uklju iti u rasprave na sjednicama, a predstavnici Vije a
ministara imaju pravo i dunost da u estvuju u radu Predstavni kog doma
(Poslovnik o radu Vije a ministara, odjeljak VII: Odnosi Vije a ministara s
Parlamentom).
Izme u PS BiH i Vije a ministara naglaena je kontrolna uloga koju vri
PS BiH na Vije e ministara (kroz interpelaciju i mogu nost izglaavanja
nepovjerenja vladi). Sa druge strane, uloga Vije a ministara kao inicijatora i
predlaga a zakona sve vie ja a u odnosu na ulogu parlamentaraca. Princip
ravnotee izme u zakonodavne i izvrne vlasti se ne moe pravilno
uspostaviti i odrati u bh. primjeru, zbog institucionalnih mehanizama koji
vjeta ki odravaju kontinuitet politi kog sistema. Naime, u politi ki
razvijenim demokratskim drutvima kada nastupi parlamentarna kriza trai
se disolucija (rasputanje) parlamenta ili parlamentarna ve ina izglasa
nepovjerenje aktuelnoj vladi, kada dolazi do smjene struktura vlasti i do
uspostave nove politi ke paradigme. Iako bh. Parlament moe izglasati
nepovjerenje Vladi, od 1996. g. do danas nije bilo takvih slu ajeva. S druge
strane, ne postoji formalna odredba kojom se moe raspustiti Predstavni ki
dom PS BiH, to ukazuje na elju tvoraca Daytonskog ustava da sprije e
politi ku nestabilnost i blokadu u radu dravne vlasti i osiguraju kontinuitet
politi kog sistema. Problem uspostave odgovaraju ih korelacija izme u
parlamentarne ve ine i lanova Kabineta (koji se biraju prevashodno prema
etni kim kriterijumima, a ne politi kim orijentacijama) predstavlja
ograni enje u funkcionisanju dravne vlasti, jer se za donoenje najvanijih
politi kih odluka i reformi teko ostvaruje me usobni konsenzus.

170
2.1.2.2. ODNOSI SA PREDSJEDNITVOM BiH

Funkciju efa drave u BiH vri tro lano Predsjednitvo BiH, koje
imenuje predsjedavaju eg Vije a ministara (vlade) za iju investituru je
potrebno odobrenje Predstavni kog doma PS BiH.
U okviru svojih formalnih ovlatenja, Predsjednitvo moe da podnosi
Parlamentu prijedloge zakona na usvajanje. Tako er, predstavnici
Predsjednitva mogu u estvovati na sjednicama domova i uklju iti se u
raspravu u svakom momentu. Na zahtjev nekog od domova, Predsjednitvo
je duno pruiti obavjetenje o pitanjima iz njegove nadlenosti, te
obavezno podnijeti izvjetaj o svojim rashodima najmanje jednom godinje.
Predsjednitvo moe raspustiti Dom naroda, to je u odre enom smislu
odlika polupredsjedni kih sistema (savremeni dualisti ki parlamentarizam)
[Sadikovi , 2004: 143] u kojima predsjednik drave ima pravo raspustiti
Parlament. lan 44. Poslovnika o radu Predsjednitva BiH, propisuje
mogu nost rasputanja Doma naroda PS BiH uklju uju i slu ajeve
promjene parlamentarne ve ine. Proceduru za rasputanje Doma naroda
moe pokrenuti lan Predsjednitva BiH iz reda srpskog naroda u Narodnoj
Skuptini RS, u Bonja kom klubu Doma naroda Parlamenta FBiH
(bonja ki lan) i u Hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta FBiH
(hrvatski lan). Me utim, kontrolna uloga Predsjednitva prema Parlamentu
je u bh. modelu ograni ena, jer Predsjednitvo moe raspustiti samo Dom
naroda, ali se nigdje ne pominje rasputanje Predstavni kog doma (ne
postoji zakonom predvi en mehanizam za njegovo rasputanje).52 Odredbe
o rasputanju su u pravnom smislu ostale nedore ene, jer se nigdje ne
pominje da e rasputanje Doma naroda automatski voditi ka rasputanju i
Predstavni kog doma, i objavljivanju novih izbora. Dakle, rasputanje
Doma naroda koje moe izvriti svaki lan Predsjednitva BiH u svom
pripadaju em entitetskom Domu naroda, odnosno njegovom klubu,
pretpostavlja promjenu parlamentarne ve ine u entitetskim parlamentima,
koji delegiraju poslanike u Dom naroda, pa se shodno tome, kod svake
promjene parlamentarnih ve ina u entitetima mora promijeniti i strana ka
struktura delegata u Domu naroda. S obzirom da od 1996. g. do danas nije
dolo niti jednom do rasputanja Doma naroda, teko je izvriti detaljniju
analizu ovog institucionalnog mehanizma, ili tuma iti njegovu
funkcionalnost. Pri tome moemo napomenuti da ovakva vrsta
institucionalnog odnosa izme u struktura vlasti ozna ava jo jednu od
pogodnosti kojom se zacementirala izabrana parlamentarna struktura,

52
Prijedlog Ustavnih amandmana iz 2006. g. je u poglavlju Parlamentarna skuptina BiH
uveo odredbu kojom je propisano rasputanje PS BiH, a koja moe samu sebe raspustiti u
slu aju kada Predstavni ki dom ne uspije izabrati predsjedavaju eg Vije a ministara BiH ni
nakon tri kruga glasanja. Prijedlog paketa Ustavnih amandmana je usaglaen izme u 6 vode ih
parlamentarnih stranki (SDA, SNSD, SBiH, HDZ BIH, HDZ 1990 i PDP) uz posredovanje
Visokog predstavnika i drugih me unarodnih medijatora u BiH, ali ga je Predstavni ki dom PS
BiH odbio na svojoj sjednici od 26. 4. 2006.

171
 ime je zagarantovano funkcionisanje sistema zbog straha od nepremostivih
podjela ili mogu nosti ponovnog pribjegavnja agresivnim metodama
rjeavanja politi ke krize.

3. STRUKTURA PARLAMENTARNE SKUPTINE BIH

3.1. DVODOMNA OGRANIZACIJA PARLAMENTA

Parlamentarna Skuptina BiH je dvodomo tijelo koje se sastoji iz

Predstavni kog doma i Doma naroda. S obzirom da se poslanici
Predstavni kog doma biraju direktno, iako sa teritorije 2 entiteta, ovaj Dom
bi trebao odraavati tj. predstavljati interese svih gra ana i naroda na
teritoriji BiH. Princip teritorijalne tj. entitetske supremacije (koja se bazira
na etni kom) nad dravnom je imanentan u radu dravnog Parlamenta kroz
organizaciju Predstavni kog doma kao i kroz strukturu Doma naroda, gdje
se ogleda zatita nacionalnih interesa tri konstitutivna naroda. Predstavni ki
dom bi formalno predstavljao jedan direktni forum za zastupanje interesa
gra ana, gdje moemo analizirati aktivnost stranaka i njihovu parlamentarnu
praksu i disciplinu. Dom naroda sa druge strane, ozna ava indirektni forum
za zatitu nacionalnih interesa (zastupnici su delegirani od strane entitetskih
parlamenta) i gdje je skoro nerelevantno iz kojih politi kih opcija dolaze
poslanici jer su njihova politi ka opredjeljenja pretpostavljena etni koj
lojalnosti.
U periodu od 1996 2002. mandat PS BiH je trajao 2 godine, a od 2002.
g. duina mandata se pove ala na 4 godine. Na in organizacije rada oba
doma Parlamenta je propisan Poslovnikom o radu Predstavni kog doma i
Poslovnikom o radu Doma naroda. Ako uporedimo ova dva poslovnika,
dolazimo do zaklju ka da ne postoji neki eksluzivni primat u pogledu rada
jednog Doma nad drugim, pa se tako Predstavni ki dom ne moe striktno
definisati kao Donji dom niti se Dom naroda moe posmatrati kao Gornji
dom Parlamenta. Oba doma imaju skoro identi ne organizacione strukture,
poput kolegija, komisija, na ina na koji se vodi zakonodavni postupak, te
drugih aktivnosti koje su svojstvene zakonodavnom organu. U
zakonodavnoj funkciji, Predstavni ki dom je uvar entitetskih interesa, jer
se predstavljanje tj. zastupanje zasniva na entitetskim parametrima, dok
Dom naroda garantira zatitu vitalnih nacionalnih interesa tri konstitutivna
naroda. Me utim, to nikako ne zna i da je uloga Doma naroda ograni ena
isklju ivo na provjeru uskla enosti prijedloga zakona sa nacionalnim
interesima konstitutivnih naroda. Naprotiv, zakonodavna procedura u Domu
naroda se odvija u identi nim fazama neovisno od zakonodavne procedure u
Predstavni kom domu, i o prijedlozima zakona se zasebno raspravlja, vre
dorade ili izmjene, pri emu se pored provjere da li je neki prijedlog zakona
u suprotnosti sa vitalnim nacionalnim interesom nekog od naroda, vre i
druge vrste izmjena u skladu sa aktuelnim socio-ekonomskim potrebama.

172
 Ovdje moemo primijetiti da, ako su zakonodavne procedure neovisne u
oba doma, ne dolazi li do dupliciranja posla, to se potom direktno odraava
na duinu trajanja postupka za usvajanje jednog zakona? S obzirom da se
zakonodavni postupci odvijaju paralelno i neovisno jedan od drugog,
rezultiraju i tekstovi prijedloga zakona moraju biti istovjetni da bi neki
zakon bio usvojen. Pri tome se mora ispuniti uslov usaglaavanja teksta
izme u domova, koji se ostvaruje putem rada Zajedni ke komisije za
postizanje sporazuma o identi nom tekstu zakona. Iz tog razloga je i u
prijedlozima ustavnih amandmana iz 2006. g. izvrena rekonstrukcija
procedure, prema kojoj bi se osnovna procedura donoenja zakona
provodila u Predstavni kom domu, a Dom naroda bi isklju ivo razmatrao
usvojene zakone sa aspekta zatite vitalnog nacionalnog interesa.
Organizacija rada Parlamenta po iva na sljede a 2 principa:
Etno-teritorijalna zastupljenost (kod glasanja, odnosno, lanstva u
radnim tijelima primjenjuje se princip zastupljenosti naroda prema
kojem 1/3 poslanika/delegata mora biti sa teritorije Republike
Srpske, odnosno iz reda srpskog reda naroda, a najvie 2/3 sa
teritorije Federacije BiH odnosno, iz reda hrvatskog i bonja kog
naroda)
Ravnopravnost domova (kod predsjedavanja zajedni kim
kolegijem, komisijama i sjednicama naizmjenice se smjenjuju
predstavnici oba doma; tako er, prijedlog zakona mora pro i
odvojene procedure u oba doma da bi bio usvojen, osim ako nije u
nadlenosti zajedni ke komisije oba doma)
Domovi se konstituiraju na po etku svakog mandata odravanjem prve
konstituiraju e sjednice, koju saziva Kolegij doma iz prethodnog saziva,
kada se biraju klubovi poslanika/delegata, predsjedavaju i domova i njihovi
zamjenici (predsjedavaju i i njegova 2 zamjenika moraju biti razli itih
konstitutivnih naroda).
Rad oba doma PS BiH je organizovan kroz sljede a radna tijela:
Kolegij Doma,
Klubovi poslanika/delegata,
Komisije Doma.

3.1.1. KOLEGIJ DOMA

Konstitutivnu sjednicu Doma saziva Kolegij doma iz prethodnog saziva.

Tada se izme u poslanika bira Kolegij doma, koji se sastoji od
predsjedavaju eg i njegovog prvog i drugog zamjenika, a svi moraju biti iz
razli itih konstitutivnih naroda. Tako er, pri tome se mora voditi ra una da
predsjedavaju i Predstavni kog doma nije iz istog konstitutivnog naroda
kao aktuelni predsjedavaju i Predsjednitva BiH i predsjedavaju i Vije a
ministara BiH. Predsjedavaju i se rotira svakih osam mjeseci po ev od dana

173
izbora na dunost. Sjednicama Kolegija i Proirenog kolegija mogu
prisustvovati predstavnici Vije a ministara BiH, predstavnici komisija
domova, i druga lica koja pozove predsjedavaju i, ali bez prava odlu ivanja.
Kolegij doma je zaduen za koordinaciju i rjeavanje poslova koji se odnose
na poslanike Doma, saradnju sa drugim Domom, saradnju Doma sa
Predsjednitvom i Vije em Ministara BiH, saradnju sa politi kim
strankama, organizacijama i udruenjima gra ana, odlu ivanje kod
zakonodavane procedure o nadlenosti odre ene komisije za neki prijedlog
zakona, kao i za razmatranje inicijativa i prijedloga koji se podnose Domu u
vezi sa njihovom uskla eno u sa Poslovnikom doma.
U Predstavni kom domu, Kolegij moe da radi i u proirenom sastavu
(Proireni kolegij koji uklju uje predstavnika svakog od klubova poslanika
Doma) kada je potrebno obaviti konsultacije i odlu ivanja o pripremi
plenarnih sjednica, radnog plana, trajanju rasprave o nezakonodavnim
pitanima i drugim pitanjima koja se ti u funkcioniranja Doma. Odluke
Kolegija i Proirenog kolegija se donose konsenzusom, a ako to nije
mogu e, odluke donosi Dom u Predstavni kom domu, odnosno
predsjedavaju i u Domu naroda o emu obavjetava Dom naroda.

3.1.2. KLUBOVI POSLANIKA/DELEGATA

Klubovi predstavljaju oblik djelovanja poslanika/delegata unutar Doma,

a svaki klub samostalno organizuje svoj na in rada. Klub moe osnovati
najmanje tri poslanika. Unutar Predstavni kog doma osnivaju se klubovi
poslanika parlamentarnih stranaka, koalicija, kao i mjeoviti klubovi koje
ine poslanici koji nisu lanovi nijednog homogenog kluba.
U Domu naroda se mogu osnovati samo 3 kluba poslanika iz reda 3
konstitutivna naroda:
Klub delegata hrvatskog naroda,
Klub delegata bonja kog naroda,
Klub delegata srpskog naroda.

3.1.3. KOMISIJE DOMOVA

Komisije domova su zaduene za davanje miljenja, podnoenje

prijedloga i izvjetaja Domu kao i za druge funkcije kako je propisano
Poslovnikom o radu Predstavni kog doma (Poglavlje III, odjeljak C-F) i
Poslovnikom Doma naroda (Poglavlje III, Odjeljak C-E). Komisija jednom
godinje podnosi izvjetaj o svom radu Domu. Odluke u komisijama se
donose prostom ve inom. Komisija me u svojim lanovima bira
predsjedavaju eg, kao i prvog i drugog zamjenika predsjedavaju eg, koji
moraju biti iz razli itih konstitutivnih naroda. U radu komisije naglaena je

174
istrana funkcija, koja se sastoji od niza informativnih aktivnosti prema
funkcionerima i zaposlenicima u dravnim tijelima i institucijama. U
domovima se osnivaju stalne i privremene komisije za svaki dom
pojedina no, kao i zajedni ke stalne i privremene komisije oba doma. Stalne
komisije su nadlene za specifi ne oblasti iz domena opte dravne politike
(nadlenosti drave) dok se privremene komisije osnivaju radi razmatranja
odre enog pitanja ili vrenja istrane funkcije. Podrku u radu komisija
pruaju potkomisije ili radne grupe koje se osnivaju za odre ene oblasti.

3.1.4. SJEDNICE DOMOVA

Proireni kolegij u Predstavni kom domu, odnosno Kolegij u Domu

naroda, priprema i usvaja orijentacioni jednogodinji radni plan za
odravanje sjednica Doma na osnovu konsultacija sa Predsjednitvom BiH,
Vije em ministara BiH, komisijama i klubovima poslanika. Kvorum
potreban za odravanje sjednica u Predstavni kom domu ine ve ina svih
poslanika, pri emu je potrebno osigurati da je prisutna najmanje jedna
tre ina poslanika iz svakog entiteta. Kvorum u Domu naroda ine devet
delegata uz uslov da su prisutna najmanje po 3 lana iz reda bonja kog,
srpskog i hrvatskog naroda. Ukoliko se utvrdi da nema kvoruma, odre uje
se pauza od 60 minuta radi pronalaenja rjeenja. Ako se i dalje ne moe
ostvariti kvorum, razmatrano pitanje, odnosno ta ka dnevnog reda, se
odga a za idu u sjednicu.
Sjednicama doma mogu prisustvovati lanovi Predsjednitva BiH,
lanovi Vije a ministara BiH, predlaga i i zvani ni gosti, sa pravom u e a
u raspravi, ali bez prava odlu ivanja. Prije donoenja odluke, vodi se
rasprava o svakoj ta ki dnevnog reda, osim u slu ajevima propisanim
Poslovnikom. Pri glasanju primjenjuje se princip neprenosivosti glasova, a
odluke se donose ve inom glasova poslanika/delegata koji su prisutni i
glasaju. Glasanje se obavlja elektronski, dizanjem glasa kog kartona i
prozivanjem.

3.2. PREDSTAVNI KI DOM

Predstavni ki dom PS BiH ima 42 poslanika. 28 poslanika (2/3) biraju

direktno gra ani sa teritorije FBiH dok preostalih 14 (ili 1/3) poslanika
biraju gra ani sa teritorije RS (Ustav BiH, lan IV, ta ka 2.). Prema
izbornom zakonu BiH (Poglavlje 4. lan 4.4.), da bi stekle status
akreditovanog kandidata na izborima za Predstavni ki dom, politi ke
stranke i koalicije moraju prikupiti najmanje 3.000 potpisa registriranih
bira a sa teritorije entiteta za koji se natje u, dok nezavisni kandidati moraju
prikuputi 1.500 potpisa registriranih bira a (Izborni zakon BiH, poglavlje 4.
lan 4.8.). Od 28 mjesta iz FBiH, 21 poslanik se bira iz vie lanih izbornih

175
jedinica prema formuli proporcionalne zastupljenosti, a sedam su
kompenzacijski mandati. Tako er, od 14 mandata sa teritorije RS devet se
bira iz vie lanih izbornih jedinica, a pet su kompenzacijski mandati. Na
raspodjelu kompenzacijskih mandata imaju pravo samo politi ke stranke i
koalicije. Da bi u estvovala u raspodjeli mandata, politi ka stranka,
koalicija ili nezavisni kandidat mora osvojiti minimum 3% od ukupnog
broja vae ih glasa kih listi a u izbornoj jedinici (Izborni zakon BiH,
poglavlje 9, lan 9.6.).

3.2.1. KOMISIJE PREDSTAVNI KOG DOMA

U Predstavni kom domu postoji 7 stalnih komisija, koje se sastoje od 9

lanova, proporcionalno veli ini Klubova poslanika u Domu, i potuju i
princip teritorijalne zastupljenosti (2/3 sa teritorije FBiH, a 1/3 sa teritorije
RS). Odluke se donose prostom ve inom uz uslov da je prisutna ve ina
lanova (Poslovnik o radu, odjeljak C).
Stalne komisije u Predstavni kom domu su:
Ustavnopravna komisija
Komisija za vanjske poslove
Komisija za vanjsku trgovinu i carine
Komisija za finansije i budet
Komisija za saobra aj i komunikacije
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova
Komisija za pripremu izbora Vije a ministara BiH

3.3. DOM NARODA

Dom naroda se sastoji od 15 zastupnika koji se delegiraju iz entitetskih

Parlamenata (Ustav BiH, lan IV, ta ka 1). 1/3 delegata iz reda srpskog
naroda bira Narodna Skuptina RS, a 2/3 delagata (5+5) biraju bonja ki
odnosno hrvatski delegati u Domu naroda Parlamenta FBiH. Za kvorum je
potrebno prisustvo 9 delegata, po tri iz reda svakog konstitutivnog naroda.
Dom naroda moe biti rasputen od strane lanova Predsjednitva BiH ili
se moe sam raspustiti.
Rasputanje od strane Predsjednitva je ukratko opisano u Odjeljku
2.1.3. ovog lanka (Odnos sa Predsjednitvom BiH). Za samorasputanje
Doma naroda potrebno je da najmanje tri delegata podnesu prijedlog odluke
za rasputanje Doma, nakon ega se saziva sjednica Doma na kojoj se
odlu uje o ovom pitanju. Ukoliko ovaj prijedlog odobri ve ina delegata,
koja uklju uje ve inu predstavnika iz najmanje 2 naroda, Dom naroda se
rasputa. Me utim, daljne odredbe ne govore nita o sudbini Predstavni kog
doma, ukoliko do e do rasputanja Doma naroda, kao ni o na inu izbora

176
novih delegata u Dom naroda. Daljna analiza politi kih reperkusija koje bi
proizale iz takvog stanja bi predstavljala odvojeno istraivanje.

3.3.1. KOMISIJE DOMA NARODA

U Domu naroda su uspostavljene 3 stalne komisije koje se bave

pitanjima uskla enosti zakonodavstva sa Ustavom BiH, razmatraju dravni
budet i finansiranje dravnih institucija, te pitanja iz oblasti vanjske i
trgovinske politike, carina, saobra aja i komunikacija. (Poslovnik o radu,
Odjeljak C, lan 25.). Nadlenosti i funkcije komisija Doma naroda su
uglavnom identi ne sa onima koje imaju komisije Predstavni kog doma,
izuzev u dvije oblasti, a to su ravnopravnost spolova i izbori za Vije e
ministara. Komisija za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobra aj i
komunikacije se bavi pitanjima vanjske politike, vanjskotrgovinske i
carinske politike, saobra aja i komunikacija (to je u Predstavni kom domu
pokriveno radom 3 zasebne komisije: Poslovnik o radu, l. 42. 43. i 45.):
Stalne komisije Doma naroda su:
Ustavnopravna komisija
Komisija za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobra aj i
komunikacije
Komisija za budet i finansije

Komisije Doma naroda imaju najvie do 6 lanova, proporcionalno

klubovima naroda, gdje je 2/3 lanova sa teritorija FBiH, a 1/3 sa teritorije
RS. Odluke se donose prostom ve inom, uz kvorum gdje moraju biti
zastupljena sva tri naroda (Poslovnik o radu, Odjeljak D, lan 40.).

3.4. ZAJEDNI KA RADNA TIJELA

Zajedni ka radna tijela oba doma PS BiH se formiraju radi usaglaavanja

oko pitanja koja su od zajedni kog interesa i zna aja za rad oba doma.
Tako er sa aspekta funkcionalnosti, skra uje se zakonodavna procedura jer
se komisijska faza provodi u jednom tijelu (komisiji), za razliku od redovne
procedure kada se prijedlog zakona razmatra odvojeno u dvije komisije oba
doma.

3.4.1. ZAJEDNI KI KOLEGIJ

Osnovna uloga Zajedni kog kolegija jeste koordiniranje saradnje izme u

domova, imenovanje lanova privremenih delegacija koji u estvuju na
me uparlamentarnim skupovima, odlu ivanje o pitanjima vezanim za

177
odluke koje zahtijevaju saglasnost oba doma, utvr ivanje kriterija za izbor
lanova stalnih delegacija, sazivanje zajedni ke sjednice oba doma,
sazivanje zajedni kih sastanaka sa Vije em ministara BiH, imenovanje
sekretara zajedni ke slube Sekreterijata i zajedni kih komisija oba doma.
Sjednice zajedni kog kolegija odravaju se najmanje jednom mjese no
kojima naizmjeni no predsjedavaju predsjedavaju i oba doma. Odluke se
donose konsenzusom. U radu mogu u estvovati i predstavnici klubova
delegata i klubova poslanika (Poslovnik o radu Predstavni kog doma l. 25.
i Poslovnik o radu Doma naroda lan 21.).

3.4.2. ZAJEDNI KE KOMISIJE

Stalne komisije imaju u nadlenosti sva pitanja koja nisu regulisana kroz
rad pojedina nih stalnih komisija oba doma, a spadaju u Ustavom propisane
dravne nadlenosti. To su pitanja odbrane i sigurnosno-obavjetajne
politike, ekonomske reforme i razvoja, evropskih integracija,
administrativnih poslova, te pitanja iz oblasti civilnih poslova. Zajedni ka
komisija broji 12 lanova, od kojih se 6 bira iz svakog Doma, pri emu 1/3
sa teritorije RS, a 2/3 lanova mora biti sa teritorije FBiH. Za kvorum je
potrebno 7 lanova, od ega je najmanje pola iz svakog doma, a ve ina mora
obuhvatiti najmanje po jednog predstavnika iz reda svakog konstitutivnog
naroda. Odluke se donose prostom ve inom, koja mora uklju ivati najmanje
jednu tre inu lanova iz svakog doma i po jednog predstavnika iz svakog
naroda (osim u komisiji za administrativne poslove gdje se primjenjuje
princip glasanja entitetske ve ine). Predsjedavaju i i njegova dva zamjenika
moraju biti iz 3 razli ita konstitutivna naroda (Poslovnik o radu
Predstavni kog doma l. 53-59, i Poslovnik o radu Doma naroda l. 41-53).
Stalne zajedni ke komisije oba doma PS BiH su:
Zajedni ka komisija za odbranu i sigurnost BiH
Zajedni ka sigurnosno-obavjetajna komisija za nadzor nad radom
Obavjetajno-sigurnosne agencije
Zajedni ka komisija za ekonomske reforme i razvoj
Zajedni ka komisija za evropske integracije
Zajedni ka komisija za administrativne poslove
Zajedni ka komisija za ljudska prava, prava djeteta, mlade,
imigraciju, izbjeglice, azil i etiku

3.4.3. ZAJEDNI KE SJEDNICE

Zajedni ke sjednice oba doma Parlamentarne Skuptine BiH se

odravaju u izuzetnim okolnostima, u sve anim prilikama i u svim prilikama
prema ocjeni Zajedni kog kolegija. Sjednice oba doma sazivaju

178
predsjedavaju i domova naizmjeni no. Zajedni ki kolegij utvr uje dnevni
red sjednica. Odlu ivanje se obavlja u svakom Domu pojedina no prema
odredbama Poslovnika domova (Poslovnika o radu Predstavni kog doma l.
94-96 i Poslovnik o radu Doma naroda l. 87-89).

4. ZAKONODAVNI PROCES

4.1. PARLAMENTARNA PROEDURA DONOENJA

ZAKONODAVNIH AKATA

Osnovni zakonodavni postupak u Parlamentarnoj Skuptini BiH

odre uje da svaki zakon mora biti usvojen u odvojenim parlamentarnim
procedurama u oba Doma da bi stekao status dravnog zakona. Uporedbom
Poslovnika o radu oba doma, moemo zaklju iti da su procedure u oba
Doma skoro istovjetne, a razlike se uglavnom odnose na rokove potrebne za
provo enje odre enih faza u procesu. Prijedlog zakona moe podnijeti svaki
poslanik Predstavni kog doma, svaki delegat Doma naroda, komisija svakog
Doma, zajedni ka komisija oba doma, Predsjednitvo BiH i Vije e ministara
BiH ( l. 99. Poslovnika o radu Predstavni kog doma, i l. 92. Poslovnika o
radu Doma naroda). Prema duini trajanja, primjenjuju se 3 vrste
zakonodavnog postupka: osnovni, skra eni i hitni. Najve i broj prijedloga
zakona se razmatra prema osnovnom postupku. Skra eni i hitni postupak se
koristi kada priroda zakona iziskuje skra enje rokova, odnosno,
pojednostavljenje procedure kod donoenja zakona. Tako er, kada se
razmatraju amandmani na Ustav primjenjuje se redovna zakonodavna
procedura. Postoji razlika u duini trajanja procedure izme u zakona gdje su
predlaga i parlamentarni domovi i kada je predlaga druga institucija.53
Procedura u jednom Domu se sastoji iz 5 faza. Prijedlozi zakona se
obi no prvo razmatraju u Predstavni kom domu, iako na prijedlog Kolegija,
Dom naroda moe razmatrati akte prije Predstavni kog doma. Procedura za
usvajanje zakona te e u oba doma paralelno.54 Da bi se neki prijedlog
zakona smatrao legitimnim mora biti usvojen u identi nom tekstu u oba
doma. Ako usvojeni tekst u jednom Domu nije istovjetan sa onim kojeg je
usvojio drugi Dom, osniva se Zajedni ka komisija koja radi na uskla ivanju
oba teksta, a sastoji se od 6 lanova, po 3 iz svakog Doma. Zajedni ka
komisija izra uje izvjetaj o usaglaenosti teksta, koji se potom usvaja u oba
doma, a ukoliko ne bude usvojen u jednom od domova, to zna i da je

53
Kada je predlaga zakona poslanik/delegat ili komisija nekog od domova, i kada se utvrdi da
je za taj prijedlog zakona nadlena zajedni ka komisija, komisijska faza se odvija umjesto u
dvije komisije u jednoj (zajedni koj) komisiji, to rezultira skra enjenjem zakonodavnog
postupka
54
Zakonodavna procedura: Poslovnik o radu Predstavni kog doma (Odjeljak B-I) i Poslovnik o
radu Doma naroda (Odjeljak B-H)

179
prijedlog zakona odbijen. Ukoliko se prijedlog zakona usvoji u identi nom
tekstu u oba doma, smatra se usvojenim.
Slika 1: Prikaz osnovne zakonodavne procedure

Izvor: Parlamentarna skuptina BiH (2006)

Ukoliko uporedimo predlaga e zakona kroz mandate Parlamentarne

skuptine BiH u periodu 1996-2007., vidimo da je za najve i broj zakona
predlaga bilo Vije e ministara (ukupno 49,7%). Poslanici i delegati PS BiH
su bili predlaga i kod 5,3% usvojenih zakona, a komisije i domovi tek u
1,2% slu ajeva. Iz toga proizilazi da je zakonodavna uloga PS BiH
oslabljena u korist izvrne vlasti (vlade), koja se bavi konkretnim mjerama
politike, i iz tog razloga je i broj predloenih zakona od strane Vije a
ministara najve i (Graf 1). U ostale predlaga e spadaju Predsjednitvo BiH
(7,1%) te obavezuju i zakoni Ureda Visokog predstavnika u BiH. [Trnka,
2008: 23-24]
Grafikon 1: Kumulativni prikaz usvojenih zakona prema predlaga ima u % (1996-2006)

100
80 ostali
60
PS BiH
40
20 Vije e ministara
0
1996- 1998- 2000- 2002-
1998 2000 2002 2006
Izvor: Parlamentarna skuptina BiH (2006).

180
 U periodu od 1997-2007. je provedeno 529 zakonodavnih postupaka. Od
toga, usvojen je ukupno 391 zakon, od kojih je u normalnoj proceduri PS
BiH usvojila 279, a 112 je nametnuo Visoki predstavnik.55 Ovi nametnuti
zakoni stupaju na snagu na privremenoj osnovi, do njihovog usvajanja u
dravnom Parlamentu. Tek je mali broj zakona koji se odnose na
ispunjavanje zahtjeva za prijem u euro-atlantske integracije koje je PS BiH
usvojila bez intervencije me unarodne zajednice u BiH. To su zakoni koji se
odnose na reformu obrazovanja, prava nacionalnih manjina, finansiranju
politi kih stranaka, sportu, te set zakona iz ekonomske oblasti. [Trnka,
2008: 29]
Broj predloenih zakona koji su odbijeni od strane PS BiH iznosi 260,
od kojih je 52,3% odbijeno jer nije postojala entitetska saglasnost iz
Republike Srpske; zatim, 27,6% jer nije bilo proste ve ine u
Predstavni kom domu; 7,6% zato to nije bilo entitetske saglasnosti iz
Federacije BiH, i 6,9% jer nije bilo proste ve ine u Domu naroda, iako bi
ovaj broj mogao biti i ve i.56 Najve i broj zakona je odbijen u mandatnom
periodu 2000-2002. za vladavine Alijanse za promjene. Od ukupno 83
neusvojena zakona u ovom periodu, 52 je bilo odbijeno uskra ivanjem
entiteske saglasnosti iz RS. Tako er, nije slu ajno da je u istom periodu
zabiljeen najve i broj intervencija Visokog predstavnika, koji je nametnuo
52 zakona. Najve i broj zakona koji nisu usvojeni u redovnoj
parlamentarnoj proceduri su bili sistemske ili reformske prirode: provo enje
reforme pravosu a, dravni simboli, izborni zakon i dravljanstvo, poreski
sistem, javne nabavke, dio policijske referome, i sl. [Trnka, 2008: 36]

4.2. KONTROLNI MEHANIZMI KOD GLASANJA

Zakoni se donose ve inskim glasanjem poslanika/delegata koji su

prisutni i glasaju, a ta ve ina mora oslikavati teritorijalnu i etni ku
zastupljenost (mora uklju iti najmanje jednu tre inu delegata ili poslanika sa
teritorije svakog od entiteta). Odlu ivanje prostom ve inom se koristi
rijetko, u slu ajevima odabira predsjedavaju eg i dvojice
dopredsjedavaju ih domova, za usvajanje poslovnika oba doma i kao jedan
od na ina za usvajanje rezolucija, odluka, zaklju aka, preporuka i drugih
akata. [Trnka, 2008: 12-13].
U procesu odlu ivanja koriste se 2 instrumenta kontrole koja uti u na
proces donoenja odluka:

55
Statisti ki podaci iz ovog odjeljka se odnose na period od uspostave PS BiH do kraja 2007.
(1996-2007.)
56
Prema objanjenjima iz Istraiva ke studije [Trnka, 2008] za 16,5% odbijenih zakona nije
mogu e utvrditi pravi razlog radi loe vo enih zapisnika sa sjednica Doma naroda.

181
 a. Entitetesko glasanje (kvalifikovana ve ina)
Entitesko glasanje ili odlu ivanje kvalifikovanom ve inom istovremeno
predstavlja i redovan oblik glasanja i instrument kontrole. U oba doma PS
BiH potrebno je osigurati dovoljnu ve inu glasova iz svakog entiteta da bi
se odluka smatrala valjanom. Kada ve ina glasova ne uklju uje 1/3 glasova
iz jednog od entiteta, nastupa tzv. entitetska blokada u odlu ivanju. U tom
slu aju, pokua e se kroz rad Kolegija doma postignuti dogovor, a ako i to
propadne, onda se zakon donosi ve inskim glasanjem, pod uslovom da
glasovi protiv ne uklju uju 2/3 delegata izabranih iz svakog entiteta. U
suprotnom, zna i da ne postoji politi ka saglasnost jednog od entiteta u vezi
donoenja odre enog zakona, i prijedlog zakona se odbacuje, kao tetan za
interese gra ana tog entiteta ( lan IV, ta ka 3.9. Ustava BiH). U periodu
1997-2007. odbijeno je ukupno 156 zakona (59,9%) ta nije 136 zakona (ili
52,3% od ukupnog broja odbijenih zakona) koritenjem entitetske blokade
iz RS i 20 (ili 7,6% od ukupnog broja odbijenih zakona) entitetskom
blokadom iz FBiH. [Trnka, 2008: 33]
b. Zatita vitalnog nacionalnog interesa u Domu naroda
Kako je Dom naroda uvar vitalnog nacionalnog interesa, neki
prijedlog zakona moe biti proglaen tetnim po vitalni etni ki interes
jednog od konstitutivnih naroda, za to je potrebna ve ina glasova delegata
onog naroda iji je vitalni interes proglaen ugroenim. Nakon to se
prijedlog zakona proglasi tetnim po nacionalni interes jednog od naroda,
osniva se Zajedni ka komisija sastavljena od 3 delegata iz reda svakog od
naroda, koja nastoji postignuti rjeenje problema. Ukoliko to ne uspije u
roku od pet dana, predmet se dostavlja na rjeavanje Ustavnom sudu, u
namjeri da se izvri deblokada procesa. Ako Ustavni sud proglasi predloeni
zakon/odluku destruktivnom za vitalni interes jednog od naroda, predloeni
akt se vra a predlaga u koji mora dati novo rjeenje koje ne e naruavati
vitalni nacionalni interes. Tako er, novi prijedlog mora dobiti saglasnost
ve ine lanova sva tri nacionalna kluba koji su prisutni i glasaju da bi bio
usvojen. Ako me utim, Ustavni sud proglasi da neki predloeni akt nije
destruktivan po nacionalni interes jednog od konstitutivnih naroda, njegovo
usvajanje se provodi kvalifikovanim glasanjem (Ustav BiH, lan IV, ta ke e.
i f.) Me utim, sama definicija vitalnog interesa nije ta no propisana
aktuelnim Ustavom, za razliku od entitetskih ustava.57 , to podrazumijeva
ozbiljan rizik od blokade donoenja odluka, prema miljenju Venecijanske
komisije (2005). U periodu 1997-2007. je samo u 4 navrata koriten ovaj
instrument u Domu naroda BiH. 2 puta je bio pokrenut od strane delegata
bonja kog naroda (Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
izbjeglicama i raseljenim licima, Ugovor izme u BiH i R Hrvatske o

57
Neuspjeli amandmani na Ustav iz 2006. kao vitalni nacionalni interes pominju sljede e
kategorije: pravo zastupljenosti u institucijama vlasti i donoenju odluka, teritorijalnu
organizaciju, identitet, obrazovanje, jezik i pismo, donoenje amandmana na Ustav, zatita
duhovnog naslje a i sl.

182
saradnji u oblasti prava rtava rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskog
vije a obrane i njihovih porodica), a druga 2 puta od strane delegata
hrvatskog naroda (prijedlog Okvirnog zakona o visokom obrazovanju i
prijedlog Zakona o javnom radio-televizijskom servisu BiH). [Trnka, 2008:
38-39]
Ako uporedimo ova dva kontrolna mehanizma, evidentno je da se
najve i broj blokada u donoenju zakona odvijao kroz mehanizam
entitetskog glasanja, koji predstavlja direktan veto kojim se odre eni
zakonski akt zaustavlja u parlamentarnoj proceduri. Nasuprot tome,
instrument zatite vitalnog nacionalnog interesa podrazumijeva intervenciju
Ustavnog suda kao medijatora u deblokiranju procesa parlamentarnog
odlu ivanja. Na osnovu toga, moe se zaklju iti da je "entitetsko glasanje
koriteno kao supstitut zatite vitalnog nacionalnog interesa". [Trnka, 2008:
40] U pore enju sa entitetskim zakonodavnim sistemima, instrument zatite
vitalnog nacionalnog interesa je koriten daleko vie, zato to oni ne poznaju
drugi mehanizam kontrole: u FBiH se o ovom pitanju odlu ivalo u 30
predmeta u periodu 2002-2007., dok je u istom periodu u RS odlu ivano o
24 predmeta koja su zahtijevala utvr ivanje povrede vitalnog nacionalnog
interesa. [Trnka, 2008: 41]

5. PARLAMENTARNE STRANKE I ZASTUPNICI

5.1. PARLAMENTARNE STRANKE U PREDSTAVNI KOM DOMU

Iako je broj politi kih stranaka koje se formalno natje u za mandate u

Predstavni kom domu na direktnim izborima relativno visok u odnosu na
broj glasa a,58 tek mali broj njih se mogu klasificirati kao parlamentarne
stranke. To su prije svega 3 prijeratne etni ke stranke: SDA, SDS i HDZ,
koje su u estvovale u svim mandatima Predstavni kog doma BiH od 1996.
do danas. Iz Grafa 3 vidimo da su ove tri stranke osvajale najve i broj
mandata na izborima u periodu od 1996-2006., sa izuzetkom u 2000. godini
kada je parlamentarnu ve inu formirala Alijansa za demokratske promjene
predvo ena SDP. Me utim, na izborima za mandat 2006-2010., ove tri
stranke su dobile ukupno 36% poslani kih mandata, to dosad predstavlja
najslabiji rezultat zajedni ke popularnosti, i ukazuje na promjenu
tradicionalnog bira kog raspoloenja.

58
Na izborima 2006. g. se natjecalo 47 politi kih stranaka za sve nivoe vlasti, a broj
registriranih bira a je iznosio 2.736.886, od ega je glasalo 52.74% bira kog tijela
(http://www.izbori.ba/documents/2006/Adrese_ps.pdf?.asp)

183
 Grafikon 2: Popularnost SDA-SDS-HDZ bloka u % (1996-2010)

100
80
SDA, SDS,
60
HDZ
40 ostale stranke
20
0
1996- 1998- 2000- 2002- 2006-
1998 2000 2002 2006 2010

Izvor: Parlamentarna skuptina BiH (2006)

Me utim, bez obzira na pad popularnosti partnerskih stranki, rezultati
posljednjih izbora nisu dali o ekivane promjene u smislu izbora novih
politi kih partija koje e mo i formirati zajedni ku koaliciju i donijeti
neophodne reforme i progres BiH. Naime, zadnji izbori iz 2006. godine su
potvrdili ranije zapo eti trend ja anja triju stranaka koje su se pojavile kao
opozicija SDA-SDS-HDZ bloku, ali unutar istih etni kih grupacija: Stranka
za BiH SBiH (bonja ki korpus), Savez nezavisnih socijaldemokrata-
SNSD (srpski korpus) i Hrvatska demokratska zajednica 1990-DZ 1990
(hrvatski korpus). Ove tri politi ke partije na izborima 2006. godine
osvajaju 40% (17) poslani kih mandata, ali se ni u kojem slu aju ne mogu
smatrati koalicionim partnerima, posebice uzimaju i u obzir suprotstavljena
stajalita SBiH i SNSD oko prijedloga za ustavne amandmane iz 2006.
[IFIMES, 2006] Dakle, proces politi ke pluralizacije se i dalje nastavlja
odvijati po etni koj, a ne ideolokoj ili politi koj liniji. Pored prethodno
pomenutih politi kih stranaka koje isklju ivo zagovaraju etnopolitiku svog
konstitutivnog tijela, djeluje nekoliko politi kih partija koje zagovaraju
supremaciju ne-etni kog, odnosno, gra anskog koncepta u ure enju drave.
Tu je najvanija opoziciona stranka SDP, koja je u mandatu 2000-2002.
uspjela osvojiti najve i broj mandata i formirati parlamentarnu koaliciju
Alijansa za demokratske promjene.
Tabela 1: Politi ke stranke prema broju osvojenih mandata u periodu 1996-2010
Politi ka 1996- 1998- 2000- 2002- 2006- Ukupno
stranka 1998 2000 2002 2006 2010
1. SDA 19 17* 8 10 9 63
2. SDS 9 4 6 5 3 27
3. HDZ 8 6 5 5* 3 27
4. SDP 2* 4 8 4 5 23
5. SBiH - - 4 5 8 17
6. SNSD - - 1* 3 7 11
7. PDP - - 2 2 1 5
8. DNZ - 1 1 1 1 4
*izborne koalicije, Izvor: Parlamentarna skuptina BiH (2006).

184
 Ostale stranke uglavnom osvajaju mali broj mandata, nedovoljno da bi
formirale ve inu, ili da bi mogle zna ajno uticati na proces odlu ivanja. Tu
moemo ubrojiti sljede e stranke koje su osvajale poslani ke mandate u
najmanje 3 saziva:59

Sa teritorije FBiH: Sa teritorije RS:

Demokratska narodna zajednica BiH (DNZ BiH) Partija demokratskog progresa (PDP)
Bosanska patriotska stranka (BPS) Socijalisti ka partija RS (SPRS)
Nova hrvatska inicijativa (NHI)

Zbog principa etni ke supremacije koji predstavlja polaznu osnovu za

najve i broj intraparlamentarnih dogovora, i istovremeno onemogu ava
jasno grupisanje politi kih partija na ljevicu odnosno desnicu, teko je
definisati karakter i stajalita pozicije, odnosno, opozicije [Pejanovi , 2006:
67-69]. Sa druge strane, tako er je teko govoriti o bilo kakvoj ozbiljnoj
opoziciji etni kim strankama ukoliko opoziciona stranka ne djeluje na
cjelokupnoj teritoriji BiH, nego samo u jednom njenom entitetu. Npr. SDP
se smatra opozicijom SDA i HDZ BiH, ali na teritoriji FBiH, dok na
teritoriji drugog entiteta ova stranka nema tu vanost. Tako er, prije pobjede
na izborima 2006., SNSD je bio opoziciona stranka SDS, djeluju i na
teritoriji RS. Dakle, i djelovanje opozicionih stranaka je svedeno na
pojedina ne teritorije entiteta, kao to je i ja ina stranaka pozicije
ograni ena na pojedina ne entitete.
Partnerski odnos izme u vode ih parlamentarnih stranaka predstavlja
dominantan model parlamentarne saradnje. Na izborima 1996. g. i 1998. g.
ve inu glasova dobija etni ki blok stranaka: SDA, SDS i HDZ BiH, koje
formiraju ve inu na partnerskoj osnovi, ali se ne postiu usaglaavanje oko
zajedni kog politi kog koalicionog programa potrebnog za donoenje
klju nih dravnih zakona (ovu funkciju nadomjeta institucija Visokog
predstavnika). Ovaj trend se nastavlja ponovo nakon kratkog prekida
vladavine Alijanse za demokratske promjene (2000-2002). U toku svog
kratkog mandata, Alijansa je donijela amandmane o konstitutivnosti naroda
u FBiH i RS i ispunila sve uslove za prijem BiH u Vije e Evrope
[Pejanovi , 2006: 63]. Zna aj vladavine Alijanse za demokratske promjene
je u tome to predstavlja izuzetak u obliku koalicione vladavine koja za
osnov ima usaglaeni politi ki program za rjeavanje drutvenih problema,
za razliku od partnerskog odnosa na kojem se zasnivala vladavina vode ih
etni kih parlamentarnih stranaka u drugim mandatima. Me utim, povratak
na partnersku vladavinu etni kih partija nastupa u dva naredna 4-godinja
mandata (izbori 2002. i 2006.). U toku mandata 2002-2006. propadaju
pregovori oko promjene Ustava BiH kao i pregovori o reformskim
zakonima, ali kako ne postoji program koalicione vladavine ne dolazi do
raspada parlamentarne ve ine i prijevremenih izbora. U mandatu 2006-

59
Parlamentarna skuptina BiH (2008)

185
2010. tako er nije dolo do formiranja stabilne ve ine; nastavlja se
partnerski odnos izme u parlamentarnih stranaka, a funkcionisanje
Parlamenta je i dalje izloeno fragmentaciji zajedni kih politi kih interesa.
Evolucija etni kog modela pluralizma se moe dijelom objasniti kao
direktna posljedica politi kog naslije a jednopartijskog sistema, s obzirom
da se proces liberalizacije predstavni ke demokracije zaustavio u momentu
izbijanja rata, dakle, prije nego to su se mogle identifikovati socio-
ekonomske grupacije iji bi korpus interesa i potreba bio adekvatno i
ravnomjerno zastupan kroz djelovanje politi kih partija. Nesposobnost etno-
politi kih partija da postignu drutveni sporazum oko politi kog razvoja
BiH na dravnom nivou, umanjuje njihov politi ki legitimitet kao nosioca
vlasti odgovornih za povjereni im mandat u zastupanja interesa svih gra ana
Bosne i Hercegovine i onemogu ava napredak u evoluciji politi kog
pluralizma.

5.2. POSLANICI I DELEGATI

Ukupan broj poslanika i delegata u PS BiH je 57 (42 + 15), to je jako

malo s obzirom na ukupan broj stanovnika BiH (3.842.942)60 kao i na ranije
sazive Skuptine SR BiH.61 Disproporcija dravnog predstavni kog tijela je
jo izraajnija u odnosu na nia entiteska tijela: Parlament Federacije BiH
broji ukupno 156 lanova, a u Republici Srpskoj Skuptina ima 112
lanova.62
Prava i dunosti poslanika i delegata oba doma PS BiH su propisana
odredbama Poslovnika domova. lanovi Parlamenta u obavljanju svojih
delegiranih dunosti imaju obavezu u e a u radu sjednica i komisija, pravo
na iniciranje postupka za usvajanje, izmjene ili dopune Ustava BiH, zakona i
drugih akata, obaveza uvanja tajne od dravnog interesa; pravo na imunitet
od krivi ne i gra anske odgovornosti za vrijeme vrenja poslani ke
dunosti, a svoju predstavni ku aktivnost poslanik vri kroz javno istupanje
u Parlamentu kao i van njega, i obavezan je baviti se pitanjima od javnog i
politi kog interesa.
U radu Parlamenta BiH u estvuje jako nizak procenat ena, i tu su
primjetne zna ajne oscilacije od mandata do mandata. Tako, npr., u prvom
mandatu 1996-1998. nije bilo niti jedne ene lanice Parlamenta, to se
eventualno moe tuma iti u smislu post-ratne politi ke klime, usljed koje se

60
Agencija za statistiku BiH,
http://www.bhas.ba/new/BiHStats.asp?Pripadnost=4&mode=dark, 26. 12. 2008.
61
Skuptina SR BiH je u sazivu 1990. g. brojila 240 poslani kih mijesta (130 u Vije u gra ana
i 110 u Vije u optina) [Arnautovi , 1996: 108]
62
Mali broj zastupnika je prepoznat kao jedan od ograni avaju ih faktora za rad Parlamenta, te
je u pregovorima oko Ustavnih amandmana iz 2006. predloeno da se ovaj broj pove a na 87
za poslanike u Predstavni kom domu i 21 za delegate u Dom naroda, to bi ukupno iznosilo
109 zastupnika.

186
nametnula dominacija tradicionalnih opredjeljenja za muke kandidate. U
narednom mandatu, broj ena poslanika u Predstavni kom domu se pove ao
na 11 (25%), to je posljedica zahtjeva me unarodne zajednice da se
omogu e uvjeti za ravnopravno u e e ena u politi koj vlasti, u skladu sa
kriterijima politi ke demokratizacije (prema kojima je potrebno da politi ke
stranke osiguraju odre eni procenat ena koje se takmi e na njihovima
listama za parlamentarne izbore). U 2000-2002. mandatu, broj ena u
Predstavni kom domu drasti no opada na 2 mjesta, a u narednom 2002-
2004. mandatu se ponovo penje na 12 mjesta, da bi u aktuelnom 2006-2010.
mandatu imao neku srednju vrijednost od 5. U Domu naroda je jo tea
situacija u pogledu spolne strukture. Naime, samo u posljednjem 2006-2010.
mandatu u estvuju dvije ene zastupnice od 15 delegata, dok su u svim
ostalim mandatima birani delegati mukarci. Problem ne (zastupljenosti)
ena u dravnom Parlamentu se moe usko vezati i za problem (ne)
zastupljenosti nacionalnih manjina koje su marginizirane u ime
ravnopravnosti 3 konstitutivna naroda.

5.3. ODNOS IZME U GLASA KOG TIJELA I ZASTUPNIKA

U reprezentativnoj demokraciji je pitanje uspostave odgovaraju eg

odnosa izme u bira kog tijela i poslanika jedno od najstarijih i naj e e
preispitivanih koncepata. Polaze i od mandatne teorije ranih demokratskih
teoreti ara kao to su J. Lilburne i J. J. Rousseau [Ranney, 1996: 249] prema
kojoj poslanici isklju ivo trebaju registrovati elje i interese irokih masa u
ije ime su izabrani i koje zastupaju, te shodno tome i oblikovati politiku,
suprostavlja se teorija neovisnosti (E. Burke) prema kojoj je stvar politi kog
odlu ivanja vezana za mjesto i okolnosti, pa zastupnici prema tome trebaju
biti neovisni u odlukama rade i u najboljem interesu za svoje bira ko tijelo
[Ranney, 1996: 250]. Obje teorije su relevantne u dananjim sistemima, pa
se tako postavlja pitanje prirode odnosa izme u bira a i njihovih legalnih
predstavnika.
Uzimaju i u obzir modalitet organizovanja i rada dvodomog Parlamenta
BiH, pitanje je da li su razvijeni obi ajni/konvencionalni ili institucionalni
mehanizmi za kontrolu rada parlamentaraca od strane gra ana koji su ih
izabrali na te funkcije? Po pitanju djelotvornosti poliarhije, Dahl (1997)
navodi da je u tom cilju neophodno provesti ispitivanja (mjerenja) koliko su
institucije legitimne (odnos prema autoritetu, inkluzija, socijalni dijalog), te
preporu uje uravnoteenost nezavisnog djelovanja izme u izvrne i
zakonodavne vlasti, ime bi se osigurala me usobna kontrola, i prema tome,
bolja odgovornost gra anima, odnosno, bira ima.
U bh. modelu, najakutniji je problem korupcije koji se javlja u odnosu
izme u bira a i zastupnika, jer je uvrijeeno miljenje kod velikog broja
gra ana da su politi ke stranke korumpirane, a preko njih i njihovi
predstavnici u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti. Tako er, nepovjerenje glasa a

187
u ostvarivanje interesa preko politi kih partija i zastupnika u Parlamentu u
svakom mandatu dodatno raste, zbog nemo i politi kih partija da ispune
predizborna obe anja i ostvare ekonomski i socijalni napredak koji gra ani
o ekuju. To je potvrdilo istraivanje Centra za Humanu Politiku iz Doboja,
prema kojem su politi ke stranke u entitetima i BiH koje su dole na vlast u
mandatu 2002-2006., na kraju mandata ispunile tek 7% predizbornih
obe anja u cijelosti, dok 53% ciljeva iz predizborne kampanje nije nikako
ispunjeno.
Daytonski strukturirana dravna politika, koja po iva na principu etni ke
isklju ivosti, ne ostavlja previe prostora za demokratsku inkluziju
najve eg broja interesa najve eg broja gra ana, a koje trebaju zastupati
dravni parlamentarci uvaavaju i i harmoniziraju i entitetske sub-politi ke
interese. Pozitivne demokratske transformacije i politi ki razvoj u okvirima
aktuelnog ure enja e i dalje biti uslovljeni sposobno u sistema da
adekvatno kanalie i usaglaava potrebe irokog broja gra ana kako bi se
osigurala njegova odrivost. Sve dok se ne dese takve promjene, gra ani
Bosne i Hercegovine e biti taoci etnopoliti kih konflikata.

188
LITERATURA
Amandamni na Ustav BiH, http://www.sdabihac.org/download/Amandmani.pdf, 9.1.2009
Arnautovi , Suad (1996). Izbori u BiH 1990. analiza izbornog procesa. Sarajevo: Promocult.
Bill, J.A./Hardgrave, R.L. Jr. (1973). Comparative politics: The Quest for theory. A Bell &
Howell Company: Columbia, Ohio.
Centar za humanu politiku (2006). Predizborna obe anja i rezultati vrenja vlasti (verzija za
informativne medije). Centar za humanu politiku: Doboj.
Centralna izborna komisija BiH, http://www.izbori.ba/, 23.12.2008.
Dahl, Robert (1997). Poliarhija: participacija i opozicija. Beograd: Filip Vinji .
Dodig, Radoslav (2004). Bosanskohercegova ki panoptikum 1990. iz hrvatskog kuta. Status.
Magazin za politi ku kulturu i drutvena pitanja, broj 03, 43-51.
Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija): Miljenje o ustavnoj
situaciji u BiH i ovlatenjima Visokog predstavnika od 11. 3. 2005.
www.venice.coe.int/docs/2005/CDL-AD(2005)004-bos.pdf , 9. 1. 2009
Habermas, Juergen (1998). Postnacionalna konstelacija-politi ki eseji. Frankfurt: Suhrkamp.
Hartwig, Matthias (2007). Miljenje o nacrtu izmjena Ustava BiH. Heidelberg: Institut za
strano javno pravo i me unarodno pravo Max-Planck.
Ibrahimagi , Omer (2005). Dravno ure enje Bosne i Hercegovine. Lukavac: Mimnes.
Izborni zakon BiH (Slubeni list BiH br. 23/01).
Izvjetaj EK o napretku BiH u 2007. godini, SEC (2007)1430 od 6. 11. 2007.,
http://www.dei.gov.ba/ba/?ID=23, 8. 1. 2009.
Lijphart, Arend (1977). Democracy in Plural Societies: A Comparative Exploration. New
Haven, CT: Yale University Press.
Matkovi , Hrvoje (2003). Povijest Jugoslavije 1918.-1991.-2003. Zagreb: Naklada Pavi i .
Me unarodni institut za bliskoisto ne i balkanske studije IFIMES Ljubljana. (2006) Geneza
razvoja politi kog pluralizma u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na mogu nost formiranja
parlamentarne ve ine poslije izbora 2006. godine,
http://www.orbus.be/aktua/arhiva/aktua1306.htm, 22. 9. 2008
Odluka o formiranju Skuptine srpskog naroda u BiH,
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/PLANOVI_S
PORAZUMi_IZJAVE_O_USTAVNOM-USTROJSTVU_BiH_1991_1995/22.pdf, 10. 1.
2009.
Papadopoulos, Yannis (2000). Governance, Coordination and Legitimacy in Public Policies,
International Journal of Urban and Regional Research, Vol. 24.1., 210-223
Parlamentarna skuptina BiH, http://www.parlament.ba/pocetna/1/, 10. 1. 2009.
Pejanovi , Mirko (2006). Struktura i karakteristike razvoja politi kog pluralizma u Bosni i
Hercegovini 1989-2003. Zbornik: Razvoj politi kog pluralizma u Sloveniji i Bosni i
Hercegovini. Sarajevo/Ljubljana: Promocult.
Predsjednitvo BiH, http://www.predsjednistvobih.ba/nadl/, 20. 9. 2008.
Poslovnik o radu Predstavni kog doma i Doma naroda PS BIH:
http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/61/5.html, 5. 1. 2009.
Ranney, Austin (1996).Governing, an Introduction to Political Science. New Jersey: Prentice-
Hall.
Sadikovi azim (2004).Politi ki sistemi. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Simmons, John. A. (1993).On the edge of anarchy. New Jersey: Princeton University Press.
Trnka, Kasim et.al. (2008).Istraiva ka studija: Proces odlu ivanja u Parlamentarnoj skuptini
Bosne i Hercegovine. Radna verzija studije po nalogu Fondacije Konrad Adenauer.
Ustav SR BiH (Slubeni list SR BiH br. 4/74)
Vije e ministara BiH, http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/vm.php, 25. 9. 2009.
Vie autora (2006) Ustavne promjene u BiH i konsocijacijski modeli. Status, br. 9, 44-187.
Vie autora (2006) Okrugli stol (I) i (II): Konsocijacijski model ure enja drave spas ili krah
BiH. BH Dani, br. 477 (4. 8. 2006.) i br. 478 (11. 8. 2006.)

189
VIJE E MINISTARA
Vanja Ibrahimbegovi

Saetak
Ovaj tekst prua detaljan opis na ina ustrojstva i funkcioniranja Vije a
ministara Bosne i Hercegovine, predvi ene Ustavom i zakonima BiH. Pored
toga, nudi raspravu o na inu na koji Vije e ministara vri funkciju vlade
BiH, s obzirom na Ustavom propisane nadlenosti i mogu nosti njihovog
razli itog tuma enja, koje su rezultat odre enosti samog Ustava, politi kim
konsenzusom. Opisuje i na ine odlu ivanja i efikasnost, dosadanji razvoj
ove institucije, te predvi a potencijalne smjerove budu eg razvoja u skladu
s opredjeljenjem BiH za reforme s ciljem integriranja u Evropsku uniju.
Tako er, u ovom tekstu daje se pregled ministarstava, kao i drugih agencija,
koje trenutno ulaze u sastav Vije a ministara, te se prikazuju odnosi izme u
Vije a ministara i drugih institucija i organa vlasti u BiH.

1. UVOD

lanom 1 stavom 2 Ustava, Bosna i Hercegovina je definirana kao

demokratska drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu
slobodnih i demokratskih izbora. Me utim, kako isti e profesor Kasim
Trnka u studiji Proces odlu ivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine, ustavna rjeenja koja odre uju politi ki sistem BiH, iako
uvaavaju neke demokratske standarde (politi ki pluralizam, demokratski
izbori, itd.), sadre i niz specifi nih rjeenja koja se ne mogu sresti u
komparativnom ustavnom pravu, niti su u skladu sa me unarodnim
demokratskim standardima. To je rezultat politi kih kompromisa
postignutih u okviru pregovora o zaklju ivanju Opteg okvirnog sporazuma
za mir u BiH (Trnka, K. 2008:5).
Izvrnu vlast u Bosni i Hercegovini vre Predsjednitvo, koje ima ulogu
kolektivnog efa drave i Vije e ministara, koje vri funkciju vlade. U
ovom tekstu, posebna panja bi e posve ena razmatranju upravo uloge
vlade koju obavlja Vije e ministara, s obzirom na razli ite mogu nosti
njenog tuma enja. Ove mogu nosti proizlaze iz injenice da Ustav BiH
dosta neprecizno propisuje nadlenosti Vije a ministara, o emu e se
detaljnije govoriti u nastavku teksta, a razloge za takav pristup treba traiti,
ponovo u injenici da su specifi nosti Ustava BiH rezultat mirovnog
sporazuma, dakle politi kog kompromisa.
Predmet rasprave u ovom tekstu, pored opisa funkcioniranja i strukture
Vije a ministara, bi e i efikasnost ove institucije. U samoj teoriji politi kih
sistema, karakteristika multipartizma (koji je svojstven Bosni i
Hercegovini), efikasnost vlade je ograni ena. Profesor azim Sadikovi
tvrdi da u ovakvom sistemu, vlada nema potrebnu stabilnost za provo enje

190
koherentne politike. Proporcionalni sistem ini da obi no ni jedna partija
nema apsolutnu ve inu mjesta u parlamentu. Usljed toga, vlada se oslanja
na koaliciju stranaka. Sasvim je logi no da vlada na osnovu koalicije ne
moe posti i eljenu stabilnost. Ona mora voditi ra una o ciljevima svih
stranaka na koje se oslanja, pa onda ne moe samim tim konsekventno
provoditi vlastiti politi ki program. Potrebno je pribje i politici
kompromisa, to svakako ne prua velike anse vladi da na duu stazu
osigura realizaciju svojih zamisli u pogledu ekonomskih i uop e socijalnih
mjera, niti moe osigurati koherentnost i dosljednost u realizaciji politi kog
programa. (Sadikovi , . 2004:142)
Ova injenica kombinirana sa ve pomenutim odlikama politi kog
sistema i politike u BiH, govori u prilog zaklju ku da je efikasnost Vije a
ministara BiH limitirana estom nemogu no u postizanja politi kog
konsenzusa o pitanjima iz nadlenosti Vije a ministara. Detaljniji opis
funkcioniranja i efikasnosti Vije a ministara, ovaj tekst ponudi e u
nastavku.

2. USTAVNI POLOAJ VIJE A MINISTARA

Vije e ministara je tijelo izvrne vlasti Bosne i Hercegovine, koje vri

funkciju vlade u skladu sa Ustavom BiH, te zakonskim i podzakonskim
aktima koji odre uju njegovo djelovanje. Na osnovu lana 5 Ustava BiH,
Parlamentarna skuptina BiH, 2003. godine usvojila je Zakon o Vije u
ministara kojim se ure uju: prava, dunosti i odgovornosti Vije a ministara
BiH, njegovo ustrojstvo, na in rada i odlu ivanja, prava i dunosti
predsjedavaju eg, zamjenika predsjedavaju eg i lanova Vije a ministara,
kao i odnos Vije a ministara u vrenju funkcija prema drugim tijelima vlasti
BiH (Zakon o Vije u ministara, lan 1). Ovaj zakon, Zakon o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH, te Poslovnik o radu Vije a
ministara reguliraju ulogu i na in vrenja uloge VM.
S obzirom na na in na koji je u Ustavu BiH odre ena uloga Vije a
ministara, pravni teoreti ari i tuma i Ustava nude svoja vi enja o tome do
koje mjere Ustav zaista predvi a da Vije e ministara obavlja ulogu vlade. S
tim u vezi, profesor Omer Ibrahimagi u svom tekstu Drava Bosna i
Hercegovina prema evropskim standardima, tvrdi: Kad je rije o Vije u
ministara njega treba organizirati kao Vladu Bosne i Hercegovine i
dananjem njenom sastavu treba dodati ministarstvo odbrane, ministarstvo
unutranjih poslova, ministarstvo nauke i tehnologije, ministarstvo kulture i
sporta, ministarstvo obrazovanja, ministarstvo zdravlja i socijalne zatite,
ministarstvo privrede i ministarstvo trgovine i turizma.63(Ibrahimagi , O.
2004:19) Ovim se implicira da Vije e ministara kakvo on u datom momentu

63
Tekst je pisan prije uspostve Ministarstva odbrane na dravnom nivou

191
opisuje, nema sve elemente, odnosno nadlenosti vlade, kao izvrnog organa
vlasti.
Ovakvom stanovitu blisko je i tuma enje profesora Miodraga Simovi a
koji objanjava prirodu nadlenosti Vije a ministara predvi enih Ustavom.
On smatra da je Ustav BiH vrlo oskudan pri propisivanju uloge Vije a
ministara. Ovaj Ustav daje samo jednu dosta op u formulaciju, to se
razlikuje od u estale ustavne prakse, kad se uglavnom navodi spisak
nadlenosti organa izvrne vlasti. Odredbe o Vije u ministara, za koji je u
tradiciji jugoslovenske ustavnosti bio esto upotrebljavan slubeni naziv
"vlada", u Ustavu Bosne i Hercegovine svedene su samo na jedan stav (stav
4.) lana 5 posve enog Predsjednitvu. (Simovi , M. 2004:17) Pri tome
bitno je napomenuti, dalje smatra profesor Simovi , da ukoliko se ele
sagledati najvanije nadlenosti Vije a ministara, neophodno je imati na
umu nadlenosti Bosne i Hercegovine odre ene lanom 3 Ustava. Ovome
treba dodati, tvrdi profesor Simovi , kako je sadrina nekih nadlenosti
formulisana na taj na in da je samom analizom ustavnih odredaba
nemogu e utvrditi stvarni domet i opseg izvrne funkcije u tim slu ajevima.
U tom pogledu je izrazito naro it lan III/4. koji predvi a koordinaciju
me u entitetima, to je otvorilo prostor za tuma enja prema kojim je Vije e
ministara predstavljano prije kao koordinaciono tijelo, nego kao vlada
Bosne i Hercegovine.
Sve navedeno govori o nedostatku preciznosti kojom Ustav BiH
odre uje ulogu Vije a ministara, to je uop e karakteristika ovog Ustava.
Zbog toga, jedna od zna ajki ustavnog poloaja Vije a ministara, zaklju uje
profesor Simovi , jest ta da stvarna mo Vije a ministara zavisi od odnosa
politi kih snaga. (Simovi , M. 2004:19)

3. NADLENOSTI

Nadlenosti Vije a ministara BiH odre ene su u lanu 5 Ustava,

podjelom nadlenosti izme u drave BiH i njenih entiteta. (Ustav BiH, lan
5). Zbog specifi nog ustavnog ure enja Bosne i Hercegovine64 moe se re i
da se ona u pogledu oblika dravnog ure enja nalazi izme u federacije i
visoko decentralizirane unitarne drave. Kako tvrdi Suad Kurt ehaji , to je

64
Ustav BiH donesen je kao sastavni dio (Aneks 4) Dejtonskog mirovnog sporazuma. Donesen
je u specifi nim uvjetima (prekid rata u BiH), te je rezultat kompromisa koji su bili potrebni za
uspostavu mira. Entiteti su oformljeni prema etni kom kriteriju i imaju visok stupanj
autonomije u politi kom sistemu BiH. Konstitutivni narodi, odnosno njihovi politi ki
predstavnici u organima vlasti BiH, imaju razli ite stavove o odnosu izme u dravnog i
entitetskih nivoa vlasti. Generalni stav bonja kih predstavnika je da drava treba imati vie
nadlenosti nego to ih ima sad u odnosu na entitete, zastupaju stav o potrebi ja anja drave.
Srpski predstavnici su protiv proirivanja nadlenosti drave i slabjenja mo i entiteta. Hrvatski
predstavnici, generalno, smatraju da su Hrvati u BiH u nepovoljnijem poloaju u odnosu na
druge konstitutivne narode i povremeno pokre u debate o mogu nostima uspostave tre eg
entieta.

192
zbog visokog nivoa ovlatenja entiteta, koji su u istoj ravni sa federalnim
jedinicama u federalno ure enim dravama. (Kurt ehaji , 2006:110) U
slu aju Bosne i Hercegovine, nadlenosti drave su u odre enoj mjeri
ograni ene nadlenostima entiteta. U skladu s tim, u nadlenosti izvrne
vlasti Bosne i Hercegovine spadaju, prema Ustavu BiH vanjska,
vanjskotrgovinska, carinska, te monetarna politika, finansiranje institucija i
me unarodnih obaveza BiH, pitanja imigracije, izbjeglica i azila, pitanja iz
me unarodnog i me uentitetskog krivi nog prava uklju uju i odnose s
Interpolom, uspostava i reguliranje zajedni kih i me unarodnih sredstava
komunikacije, reguliranje me uentitetskog transporta, te kontrola vazdunog
saobra aja (Ustav BiH, lan 3). U skladu sa lanom 3, Stavom 3 Ustava
BiH, sve vladine funkcije koje nisu Ustavom izri ito povjerene dravi,
automatski pripadaju entitetima u BiH.
Upravo podjela nadlenosti izme u entiteta i drave, jedan je od izvora
nesuglasica predstavnika konstitutivnih naroda u BiH. Dr. Suad Kurt ehaji
u svom tekstu: Perspektive Bosne i Hercegovine na osnovu rjeenja
postavljenih Dejtonskim sporazumom, ukazuje na konstrukcione greke u
rjeenjima koje ometaju normalno funkcioniranje BiH kao drave. Radi se o
etni kom i entitetskom kriteriju koji opredjeljuje entitetsko biranje i
odlu ivanje, umjesto da se akcenat stavi na gra anina BiH, kao politi kog
subjekta, bez obzira na to kojem narodu pripada i iz kojeg entiteta dolazi.
(Kurt ehaji , 2006:111). S obzirom na ovakve stavove unutar pravno-
politi ke teorije, te na opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u
Evropsku uniju, to podrazumijeva odre ena uskla ivanja i prilago avanja
dravne strukture BiH evropskim standardima, moe se ustvrditi da na ovom
polju ima dosta prostora za reforme, kad je rije o nadlenostima dravnih
institucija (uklju uju i i Vije e ministara).
Naime, da bi postala lanica EU, naa zemlja e morati pro i kroz niz
reformi. Ove reforme imaju za cilj u initi Bosnu i Hercegovinu modernom,
efikasnom, evropskom, demokratskom dravom. Efikasnost drave, mjerena
evropskim standardima, u prvom redu zna i adekvatno pruanje usluga
gra anima i gra ankama te drave i efikasnu zatitu ljudskih prava. U tom
kontekstu, u daljem razvoju BiH mogu e je o ekivati promjene u
nadlenostima dravnih organa vlasti. Me utim, neophodan preduvjet da bi
se to desilo je politi ki konsenzus, koji za sada, kad je rije o ovim
pitanjima, izostaje.

4. NA IN RADA I EFIKASNOST VIJE A MINISTARA

Na in rada i odlu ivanja u Vije u ministara propisan je Zakonom o

Vije u ministara u lanovima 16-20 i Poslovnikom o radu u lanovima 18-
64.(Zakon o VM, lanovi 16-20; Pravilnik o radu VM, lanovi 18-64).
Prema tim aktima, Vije e ministara Bosne i Hercegovine radi i odlu uje na
sjednicama, na kojima mora biti prisutno vie od polovine lanova VM, pri

193
 emu je potrebno osigurati ravnopravnu zastupljenost svih konstitutivnih
naroda (najmanje po dva predstavnika svih konstitutivnih naroda moraju biti
prisutna na sjednici kako bi se ona mogla odrati).
Zakon o Vije u ministara u lanovima 5-8 odre uje sastav Vije a
ministara, pri emu se isti e zna aj ravnopravne zastupljenosti svih
konstitutivnih naroda u Vije u ministara, te se naglaava i zastupljenost
ostalih, gdje ostali moraju biti zastupljeni sa barem jednim lanom u Vije u
ministara.(Zakon o VM, lanovi 5-8). Pitanje ostalih, ne samo kad se radi
o Vije u minstara, nego i kad je rije o sistemu ustavnih rjeenja koja se
ovim pitanjem bave, esto je predmet spora u javnom i politi kom diskursu
u Bosni i Hercegovini. Zbog toga, ono zasluuje da se u ovom kontekstu
detaljnije objasni.
Naime, kako tvrdi azim Sadikovi u svom tekstu: Za dravu novog
stolje a- BiH kao savremena demokratska drava, centralni dio Ustava BiH
ine odredbe koje izraavaju etni ku i politi ku podjelu BiH kakva je
nastala u toku rata i tenji da se ta podjela odri. Radi se o dijelu Ustava,
( lanovi 3,4 i 5), u kojem se reguliraju osnovne institucije i procedure u
BiH. Taj dio ustava izraava etni ku dimenziju unutranjeg ure enja drave
Bosne i Hercegovine i skoro isklju ivo se bavi postojanjem i djelovanjem tri
konstitutivna naroda, ili tri etni ko - vjerske skupine, Bonjaka, Hrvata i
Srba. U tom dijelu ostali narodi, kao i gra ani, mada se spominju u
Preambuli Ustava BiH, prakti no su ostali izvan domaaja ustavne
regulacije. (Sadikovi , 2004:2)
Sadikovi dalje tvrdi da ovaj dio Ustava BiH: ozbiljno ugroava princip
jednakosti gra ana u pogledu pristupa najvanijim dravnim funkcijama.
Tako funkciju lana Predsjednitva BiH65, Doma naroda Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine66, te predsjedavaju eg oba doma
Parlamentarne skuptine i njihovih zamjenika67, mogu obavljati samo
pripadnici tzv. konstitutivnih naroda, Bonjaka, Hrvata i Srba, dok je Ustav
BiH potpuno iz tih funkcija isklju io Rome, Jevreje i pripadnike svih
ostalih, preko dvadeset pet, naroda, koji, prema popisu stanovnitva iz 1991.
godine ine populaciju drave BiH. (Sadikovi , 2004:2)

65
Predsjednitvo BiH se sastoji od tri lana: jednog Bonjaka i jednog Hrvata, koji se svaki
biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije
Republike Srpske.
66
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije tre ine iz Federacije (uklju uju i pet
Hrvata i pet Bonjaka) i jedna tre ina iz Republike Srpske (pet Srba).
Nominovane hrvatske, odnosno bonja ke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno
bonja ki delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna
skuptina Republike Srpske.
Devet lanova doma naroda sa injavaju kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri
bonjaka, tri hrvata i tri srpska delegata. ( lan IV, t.1)
67
Svaki dom e ve inom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati me u svojim
lanovima jednog Srbina, jednog Bonjaka i jednog Hrvata za predsjedavaju eg i zamjenike
predsjedavaju eg, s tim da e mjesto predsjedavaju eg rotirati izme u ova tri lica. ( lan IV, t.
3)

194
 Tako er, u tuma enjima drugih teoreti ara, pronalazimo stav da su
navedene ustavne odredbe diskriminatorne prema svima koji ne spadaju u
kategoriju konstitutivnih naroda. Me u takve teoreti are spada i Omer
Ibrahimagi , koji kae da je:

Ovakvo ustavno rjeenje je suprotno Evropskoj konvenciji za zatitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda jer naruava politi ko pravo gra ana da
biraju i da budu birani u organe vlasti na nivou drave BiH na cijelom
njenom prostoru, a ne samo u okviru entiteta. Ovo pravo proizilazi iz
paragrafa 7. Dokumenta drugog sastanka Konferencije o ljudskoj dimenziji,
Konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi, Kopenhagen (Copenhagen)
1990., kojim se garantira da u svakoj dravi lanici OSCE-a za sva mjesta u
najmanje jednom domu nacionalnog zakonodavstva bude slobodno
takmi enje u direktnom glasanju (7.2.); garantiraju univerzalna i jednaka
glasa ka prava za sve punoljetne gra ane (7.3.) i potovanje prava gra ana
da se kandidiraju za politi ku ili javnu funkciju, individualno ili kao
predstavnici politi kih stranaka ili organizacija bez diskriminacije (7.5.).
(Ibrahimagi , 2004: 16)

Kad je rije o na inima rada i odlu ivanja, kako predvi a Poslovnik o

radu Vije a ministara u lanovima 16-21 i 54-64, VM moe donositi odluke,
zaklju ke i rjeenja; usvajati nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije,
strategijska dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta. O
odlukama i drugim aktima iz nadlenosti Vije a ministara, koje prema
Ustavu BiH kasnije potvr uje Parlamentarna skuptina, Vije e ministara
odlu uje ve inom glasova od ukupnog broja lanova VM. U ostalim
pitanjima koja su odre ena Poslovnikom o radu, a naj e e se radi o
propisima, imenovanjima i postavljenjima iz djelokruga VM, u pravilu se
odlu uje konsenzusom. Ukoliko se konsenzus ne moe posti i,
predsjedavaju i VM poziva na razgovor lanove koji su protiv, kako bi se
postiglo rjeenje. Ukoliko se nakon ovog u roku od 7 dana ipak ne postigne
konsenzus, tada Vije e ministara donosi odluku ve inom glasova, koja ipak
mora podrazumijevati po minimum dva glasa/predstavnika iz svakog
konstitutivnog naroda. (Poslovnik o radu VM, lanovi 16-21).
Svi ovi akti stupaju na snagu njihovim donoenjem, ukoliko Vije e
ministara ne donese druga iju odluku, a objavljuju se u Slubenom
glasniku BiH. (Poslovnik o radu Vije a ministara, lanovi 54-64)
Opisane procedure kao i ve pomenuta zavisnost funkcioniranja
institucija BiH od politi kog konsenzusa, imaju zna ajan utjecaj na
efikasnost institucija, samim tim i na efikasnost Vije a ministara.
Nedostatak istraivanja i statisti kih podataka u ovoj oblasti onemogu uju
preciznu ocjenu efikasnosti ove institucije. Me utim, istraivanja efikasnosti
drugih institucija BiH, kakvo je: Proces odlu ivanja u PS BIH koje je sa
suradnicima uradio Kasim Trnka, mogu biti indikativan pokazatelj, posebno
u onim oblastima koje se odnose na odnos Parlamentarne skuptine i Vije a
ministara.

195
 U pomenutoj studiji iznosi se podatak da je Vije e ministara bilo
predlaga gotovo polovine donesenih zakona od 1996 godine do danas.
Vije e ministara je od ukupno 408 zakona koje je Parlamentarna skuptina
usvojila, predloilo 203 ili 49,7%. Pozitivan utisak koji se sti e itaju i ovaj
podatak dobije druga iju konotaciju kad se ima u vidu da je u znatnom broju
slu ajeva ono bilo predlaga i onih zakona koje je, na privremenoj osnovi,
nametnuo Visoki predstavnik. Iako nema status ovlatenog predlaga a,
Visoki predstavnik je u 15,4% slu ajeva ili za 63 zakona bio podnosilac
prijedloga zakona. (Trnka, 2008: 24)
Kao jo jedan od klju nih pokazatelja uspjenosti funkcioniranja izvrne
vlasti, Eref Kenan Raidagi , u tekstu Trendovi u funkcioniranju izvrne
vlasti u Bosni i Hercegovini, isti e stupanj povjerenja javnosti prema
institucijama vlasti. Iako ni u ovom slu aju ne postoje sveobuhvatna
istraivanja i statisti ki podaci koje su uradile dravne institucije, nego se
oslanjamo na istraivanja koja su napravile razli ite me unarodne
organizacije, u prvom redu UNDP i druge UN agencije, kako tvrdi
Raidagi 68, sva ova istraivanja ukazuju na nizak stupanj povjerenja
gra ana i gra anki BiH prema institucijama vlasti. (Raidagi , 2006:135)
Raidagi u svom tekstu isti e da je progres u ostvarivanju efikasnijeg
djelovanja izvrnih vlasti u BiH vidljiv. Smatra kako je nakon
parlamentarnih izbora 2000., a naro ito nakon izbora 2002. godine, drava
BiH uloila ozbiljne napore, dodue, najve im dijelom na inicijativu i pod
pritiskom me unarodne zajednice, na stvaranju funkcionalnog dravnog
aparata. (Raidagi , 2006:130)
Uzevi u obzir sve navedene podatke o efikasnosti institucija izvrne
vlasti BiH, samim tim i Vije a ministara, neminovno se name e zaklju ak o
nedovoljnom nivou napravljenog progresa, ak i pored toga to su odre eni
formalni pomaci i promjene ura eni u strukturi vlade, o emu e se
detaljnije govoriti u narednim dijelovima ovog teksta.

5. POSTUPAK I NA IN IZBORA PREDSJEDAVAJU EG I

LANOVA VIJE A MINISTARA

U skladu s lanom 5 Ustava BiH, Zakon o Vije u ministara odre uje

na ine imenovanja, odobravanja i smjenjivanja Vije a ministara.
Predsjednitvo imenuje predsjedavaju eg Vije a ministara, a potvr uje ga
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine BiH (Zakon o Vije u ministara,
lan 9). Predsjedavaju i Vije a ministara zatim imenuje ministre i
zamjenike ministara, koje tako er potvr uje Predstavni ki dom. (Zakon o

68
Autor u svome tekstu navodi rezultate 4 studije: Governance Perception Survey, UNDP;
Izvjetaj o humanom razvoju 2003, MDG; Early Warning System 2004, EWS; Regional
Rurvey 2002; SEED.

196
Vije u ministrara, lan 10). U oba slu aja, zakonski rok u kojem
Predstavni ki dom treba potvrditi ova imenovanja iznosi 30 dana.
Izbor predsjedavaju eg i lanova Vije a ministara, kako je ve i ranije
napomenuto, mora biti u skladu s ustavnim odredbama o ravnomjernoj
zastupljenosti konstitutivnih naroda. U tom smislu predsjedavaju i i njegovi
zamjenici ne mogu biti iz reda istog naroda. Isto se odnosi i na zamjenike
ministara. Naime, svaki ministar ima po jednog zamjenika, koji ne smije
pripadati narodu kojem pripada ministar.
Dakle, nakon to su poznati rezultati op ih izbora, predsjedavaju eg
Vije a ministara imenuje Predsjednitvo Bosne i Hercegovine kod svakog
novog mandata Parlamentarne skuptine BiH, vode i pri tom ra una o
principu zastupljenosti iz lana IX.3. Ustava BiH. Odluka o imenovanju
donosi se najkasnije osam dana nakon odravanja konstituiraju e sjednice
Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine BiH u novom sastavu.
Odluka o imenovanju se odmah dostavlja Predstavni kom domu
Parlamentarne skuptine BiH na odobravanje. Predsjedavaju i Vije a
ministara stupa na dunost nakon to njegovo imenovanje odobri
Predstavni ki dom.
Predsjedavaju i Vije a ministara po stupanju na dunost imenuje
ministre i njihove zamjenke, te trai njihovu potvrdu od Predstavni kog
doma Parlamenta BiH (Zakon o Vije u ministara, lan 10). Ministri i njihovi
zamjenici na dunost stupaju odmah poto ih potvrdi Predstavni ki dom, a
zakonski rok za to je najkasnije 30 dana od stupanja na dunost
predsjedavaju eg Vije a ministara. Ova zakonom propisana procedura o
trajanju formiranja Vije a ministara nakon izbora, me utim, nikad do sad
jo nije ispotovana. Naime, do danas Bosna i Hercegovina je imala 5 saziva
Vije a ministara i kako se navodi u ve pomenutoj studiji o funkcioniranju
Parlamentarne skuptine BiH, formiranje Vije a ministara u svim sazivima
do sada, uvijek je trajalo due od zakonom predvi enog roka.

Nakon izbora iz septembra 1996. godine, imenovanje Vije a ministara sa

dvojicom kopredsjedavaju ih izvreno je nakon 3 mjeseca i 20 dana; nakon
izbora iz 1998. godine protekla su ak 4 mjeseca i 21 dan; nakon izbora 2000.
godine protekla su 3 mjeseca i 10 dana; nakon izbora 2002. godine, tako er, 3
mjeseca i 10 dana, te nakon izbora odranih 2006. godine protekla su 4 mjeseca
i 9 dana do potvr ivanja Vije a ministara. (Trnka, 2008:25)

U lanu 11 Zakona o VM, navodi se da ukoliko Predstavni ki dom ne

potvrdi predsjedavaju eg Vije a ministara kojeg je imenovalo
Predsjednitvo BiH, Predsjednitvo ima zakonski rok od osam dana da
ponudi ime drugog kandidata za tu poziciju Predstavni kom domu na
potvrdu. Ako Predstavni ki dom ne potvrdi ministre i njihove zamjenike
koje je imenovao predsjedavaju i Vije a ministara, predsjedavaju i u roku
od osam dana treba imenovati drugu osobu na tu poziciju ili treba podnijeti
ostavku. ( lan 11 Zakona o Vije u ministara)

197
 Opisane procedure predstavljaju formalan na in imenovanja
predsjedavaju eg i lanova Vije a ministara. Mandat Vije a ministara
Bosne i Hercegovine, kako se navodi u lanu 5 Zakona o Vije u ministara je
4 godine. (Zakon o Vije u ministara, lan 5)
Bitno je, me utim, istaknuti da je imenovanje predsjedavaju eg, kao i
ostalih lanova Vije a ministara, predmet politi kog dogovora. Naime, kako
je to u ovom tekstu naglaeno, jedan od najzna ajnijih principa, ako ne i
najzna ajniji, po kojima se biraju predsjedavaju i i lanovi Vije a ministara
jest etni ki, odnosno entitetski kriterij. S tim u vezi, za pravilno
razumijevanje imenovanja lanova Vije a ministara, neophodno je uzeti u
obzir i tu injenicu. Dakle, Predsjednitvo BiH e imenovati
predsjedavaju eg Vije a ministara i traiti potvrdu Parlamenta za to
imenovanje, nakon to su predstavnici/lideri politi kih stranaka, koje treba
da formiraju vladu u skladu s rezultatima op ih izbora, postigli konsenzus o
tome. Upravo u ovoj injenici i pronalazimo razloge za kanjenja u
formiranju Vije a ministara u svim sazivima. To, ini se iz priloenog,
dodatno potvr uje tvrdnju da je ovaj politi ki dogovor i dalje teko posti i.
Sve ovo govori da u zemlji jo nije dolo do trajnije stabilizacije
politi ke scene. U ovako diferenciranom politi kom spektru u svakom
sazivu je bilo mnogo teko a oko uspostavljanja vladaju e koalicije i
koherentne izvrne vlasti. (Trnka, 2008: 16)
Karakteristika politi kog sistema post-dejtonske Bosne i Hercegovine je
to da su u svim sazivima, osim perioda 2000 2002. godine, okosnicu
vladaju e koalicije inile nacionalne stranke koje su pretendovale da
zastupaju prvenstveno/jedino nacionalne interese tri konstitutivna naroda,
jer su je i sa injavale politi ke stranke koje su se u svojim programima
deklarirale kao nacionalne stranke. Iako se strana ki sastav vladaju ih
koalicija sa nacionalnim predznakom mijenjao od prvog saziva nakon
izbora 1996. godine, kad je koalicija bila sastavljena od SDA, HDZ i SDS,
pa do danas kad tu koaliciju ine Stranka za BiH, SNSD i dvije stranke
Hrvata u BiH: HDZ BiH i HDZ 1990, oformljena nakon izbora 2006.
godine, ne moe se tvrditi da se njihova politika me usobno sutinski
razlikuje. (Ibrahimagi , 2004:20) Razlika u politi kom pristupu i pomaku sa
tendencije predstavljanja konstitutivnih naroda ka predstavljanju gra ana i
gra anki, odnosno pokuaj uspostave gra anskog koncepta drave BiH,
napravljena je u sazivu Vije a ministara u periodu od 2000-2002. godine.
Koalicija uspostavljena 2000. godine pod nazivom Alijansa za promjene
predstavljala je skup velikog broja stranaka iju su okosnicu inile tzv.
nenacionalne stranke.
Velika heterogenost stranaka u vladaju im koalicijama nesumnjivo je
imala uticaj ne samo na u inkovitost i efikasnost Parlamentarne skuptine
nego, shodno tome, i izvrne vlasti (Predsjednitva BiH, Vije a ministara i
organa dravne uprave). U sazivima kada su dominantnu ve inu imale
najve e nacionalne stranke koalicija je teko funkcionisala prvenstveno
zbog esto dijametralno suprotstavljenih ciljeva i politi kih programa tih

198
stranaka. Njihova klju na opredjeljenja o karakteru i budu nosti Bosne i
Hercegovine, koja su tokom rata bila dramati no konfrontirana, bitno
odre uju i cijeli njihov poslijeratni politi ki aktivizam. Kontinuiranju takvih
pozicija bitno doprinose i klju ni principi, institucionalna struktura i proces
parlamentarnog odlu ivanja kako su uspostavljeni Dejtonskim ustavom.
(Trnka, 2008: 17)

6. RASPUTANJE LANOVA VIJE A MINISTARA

Prema Zakonu o Vije u ministara u lanu 12, Predsjedavaju i Vije a

ministara moe podnijeti ostavku bez obrazloenja (podnosi je
Predsjednitvu BiH), ili Predsjednitvo moe predloiti njegovu smjenu, to
Parlamentarna skuptina treba potvrditi. Tako er, Parlamentarna skuptina
moe, na svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje predsjedavaju em Vije a
ministara. Ukoliko se bilo koja od ovih situacija dogodi, Vije e ministara u
cjelini podnosi ostavku, a na dunosti ostaje dok Predsjednitvo ne imenuje
novog predsjedavaju eg. (Zakon o VM, lanovi 11-14).
Bilo koji od ministara ili njihovih zamjenika, mogu, bez obrazloenja,
podnijeti ostavku predsjedavaju em Vije a ministara, nakon ega on treba
imenovati nasljednika i zatraiti potvrdu Parlamenta BiH. Tako er,
predsjedavaju i moe pokrenuti postupak za smjenu ministra ili zamjenika.
Ukoliko Predstavni ki dom potvrdi tu odluku o smjeni, predsjedavaju i je
duan imenovati nasljednika, koji e stupiti na dunost po potvrdi
Predstavni kog doma.

7. RAZVOJ VIJE A MINISTARA

Vije e ministara od formiranja do danas prolo je kroz odre ene reforme

u svom razvoju. Naime, s obzirom na injenicu da je politi ki sistem Bosne i
Hercegovine kreiran u okviru mirovnog sporazuma, kao predmet dogovora
zara enih strana i pod snanim utjecajem me unarodne zajednice, evidentni
su odre eni nedostaci koji predstavljaju prepreku u funkcioniranju BiH kao
moderne, demokratske, evropske drave. Me utim, pozitivne strane su te to
Dejtonski ustav ipak predvi a brojne mogu nosti koje su u funkciji ja anja
BiH kao drave. (Kurt ehaji , 2006: 112).
Odre ene promjene koje su se, od 1996. godine na ovamo, dogodile u
strukturi Vije a ministara, govore u prilog tome.
Prvi saziv Vije a ministara formiran nakon izbora 1996. godine inili su
predsjedavaju i i ministri: vanjskih poslova, vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa, finansija i trezora, komunikacija i prometa, civilnih poslova,
ljudskih prava i izbjeglica, pravde, te sigurnosti. Razvoj ove instituticije
(kao i drugih institucija na dravnom nivou), usmjeren ka proirivanju
nadlenosti Vije a ministara, odnosno pove avanju broja nadlenosti

199
centralnih vlasti, nautrb nadlenosti entiteta, rezultat je do sad postignutih
politi kih dogovora, kao i pritisaka me unarodne zajednice. Ovo je stav koji
dijeli zna ajan broj kriti ara neefikasnog funkcioniranja institucija vlasti
BiH, me u kojima je i Suad Kurt ehaji (Kurt ehaji , 2006: 112)
Do sad, najzna ajnija reforma koja se dogodila u tom smislu je
formiranje Ministarstva odbrane na dravnom nivou , ime je nadlenost
nad vojnim snagama BiH preba ena na dravni nivo. Ovo se dogodilo pod
snanim utjecajem me unarodne zajednice, odnosno Visokog predstavnika
u BiH, Paddy Ashdowna. Kako i stoji u dokumentu Zakona, drugog
decembra 2003. godine Parlamentarna skuptina BiH usvojila je Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o Vije u ministara, kojim se u sastav Vije a
ministara uklju uje i ministar odbrane. (Zakon o izmjenama i dopunama
zakona o Vije u ministara)
Do formiranja ministarstva odbrane na dravnom nivou, nadlenost nad
vojnim snagama bila je podijeljena me u entitetima. Na dravnom nivou,
funkcioniralo je tijelo Stalni komitet za vojna pitanja, ustanovljen Ustavom
BiH, lan 5 Stav 5. Ovo tijelo inili su lanovi Predsjednitva BiH kao
civilni zapovjednici vojnih snaga, te lanovi koje su imenovali lanovi
Predsjednitva.
Druga zna ajna promjena u strukturi Vije a ministara, odnosi se na
uspostavu Direkcije za evropske integracije, o emu e se u ovom tekstu
detaljnije govoriti u poglavlju o dravnim agencijama u sastavu Vije a
ministara. Ovdje je bitno napomenuti da je 22. juna 2000. godine formirano
ministarstvo za evropske integracije. Kasnije, u skladu sa lanom 3 Zakona
o Vije u ministara, 18. decembra 2002. godine, osniva se Direkcija za
evropske integracije, sa zadatkom da koordinira proces integracije BiH u
Evropsku uniju, a njeno djelovanje i nadlenosti odre uje lan 18 Zakona o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH. Direkcija je uspostavom
preuzela nadlenosti nekadanjeg ministarstva za evropske integracije.
(Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 18).
Kako je ve naglaeno, razvoj institucija na dravnom nivou je politi ko
pitanje u BiH, te su njihove promjene dugotrajni procesi postizanja
kompromisa izme u razli itih politi kih interesa, odnosno interesa
konstitutivnih naroda u BiH. Uprkos tome, s obzirom na opredijeljenost
Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama, dalje reforme e se morati
dogoditi, ukoliko naa zemlja eli posti i nivo demokratskog razvoja
neophodan za lanstvo u Evropskoj uniji.
Naime, u dokumentu Evropsko partnerstvo sa Bosnom i Hercegovinom,
koji je u novembru 2007. godine usvojila Komisija evropskih zajednica u
Briselu, istaknuta je potreba za formiranjem ministarstva poljoprivrede,
prehrane i ruralnog razvoja na dravnom nivou, kako bi se u inkovito
koordinirala provedba politika za razvoj trita i ruralnog razvoja u cijeloj
zemlji. (Evropsko partnerstvo 2007)
Ovo ministarstvo jo uvijek nije formirano uprkos preporukama i potrebi
da se ova pitanja reguliraju na dravnom nivou u skladu sa principima

200
Evropske unije, kao i zahtjevima poljoprivrednika u naoj zemlji. To govori
o tome da politi ke snage u BiH jo uvijek nisu postigle dovoljan nivo
konsenzusa da se ovo pitanje rijei.
Uspostava ministarstva poljoprivrede na dravnom nivou, nije jedini
primjer mogu nosti budu eg razvoja Vije a ministara, u skladu sa
standardima Evropske unije. U ovom kontekstu moglo bi se razgovarati o
mogu nostima za uspostavu ministarstva nauke, tehnologije i obrazovanja
na dravnom nivou, jer postoji potreba da se politike u ovim oblastima
koordinirano provode na dravnom nivou, to u dosadanjoj praksi nije bio
slu aj.
Ovo su samo neki od mogu ih pravaca razvoja Vije a ministara koji su
javnom diskursu Bosne i Hercegovine bili predmet rasprava. Me utim, oni
jo uvijek ostaju u domeni mogu nosti, dok se ne postigne potrebni politi ki
dogovor o na inu rjeavanja ovih pitanja.

8. MINISTARSTVA U VIJE U MINISTARA BIH

Trenutno, Vije e ministara ini 9 ministarstava i uz njih jo 5 stalnih

tijela. Ministarstva koja ulaze u sastav Vije a ministara i njihove nadlenosti
su:
Nadlenosti Ministarstva vanjskih poslova date su u lanu 8 Zakona o
ministarstvima i drugim organima uprave u BiH. Me u njih spadaju:
provo enje utvr ene politike BiH i radi na razvoju me unarodnih odnosa u
skladu sa stavovima i smjernicama Predsjednitva Bosne i Hercegovine;
zastupanje BiH u diplomatskim odnosima prema drugim dravama,
me unarodnim organizacijama i na me unarodnim konferencijama;
pra enje i razvoj me unarodnih odnosa BiH sa drugim dravama, i
me unarodnim subjektima, me unarodna suradnja; pripremanje bilateralnih
i multilateralnih sporazuma; zatita prava i interesa dravljana BiH na
stalnom i privremenom boravku u inostranstvu i doma ih pravnih lica u
inostranstvu; pra enje me unarodnih ekonomskih kretanja u suradnji sa
nadlenim ministarstvima; podsticanje, razvijanje i koordinacija saradnje sa
iseljenitvom iz BiH. (Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave
BiH, lan 8)
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, u lanu 14
odre uje slijede e nadlenosti Ministarstva sigurnosti: zatita me unarodnih
granica, unutranjih grani nih prijelaza i regulisanje prometa na grani nim
prijelazima BiH; spre avanje i otkrivanje u inilaca krivi nih djela terorizma,
trgovine drogom, krivotvorenja doma e i strane valute i trgovine ljudima i
drugih krivi nih djela sa me unarodnim ili me uentitetskim elementom;
zatita lica i objekata; prikupljanje i koritenje podataka od zna aja za
bezbjednost BiH; usaglaavanje aktivnosti entitetskih ministarstava
unutranjih poslova i Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine u ostvarivanju
bezbjednosnih zadataka u interesu BiH; provo enje me unarodnih obaveza i

201
saradnju u provo enju civilne zatite, koordiniranje djelovanja entitetskih
slubi civilne zatite u BiH, i uskla ivanje njihovih planova za slu aj
prirodne ili druge nesre e koje zahvataju teritoriju BiH, i donoenje
programa i planova zatite i spaavanja; provo enje politike useljavanja i
azila BiH i ure ivanje procedure vezano za kretanje i boravak stranaca u
BiH. (Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 14)
Ministarstvo odbrane sa nadlenostima datim lanom 16: odbrana i
zatita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi ke nezavisnosti i
me unarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine; zastupanje Bosne i
Hercegovine u me unarodnim odnosima vezanim za pitanje odbrane;
nadzor nad svim subjektima Oruanih snaga Bosne i Hercegovine; izrada
odbrambene politike Bosne i Hercegovine koju odobrava Predsjednitvo
Bosne i Hercegovine, a usvaja Parlamentarna skuptina Bosne i
Hercegovine, kao i politike upotrebe Oruanih snaga BiH; aktiviranje
jedinica rezervnog sastava za sve operacije, izuzev planirane obuke;
uspostavu postupka za odobravanje vojne pomo i civilnim vlastima u
slu aju prirodnih katastrofa i nesre a, po ovlatenjima datim od
Predsjednitva Bosne i Hercegovine. (Zakon o ministarstvima i drugim
organima uprave BiH, lan 16)
Ministarstvo finansija i trezora u svojoj nadlenosti, u skladu sa lanom
11 navedenog zakona, ima: poreznu politiku, takse i pripremu propisa iz
ovih oblasti; uspostavljanje odnosa sa me unarodnim i doma im
financijskim institucijama; planiranje i upravljanje dugom Bosne i
Hercegovine i izvravanje financijskih i me unarodnih obaveza; predlaganje
politike novog zaduivanja u zemlji i inozemstvu; pripremanje i izvravanje
Prora una i zavrnog ra una Bosne i Hercegovine; upravljanje nov anim
sredstvima i odravanje Jedinstvenog Ra una Trezora; razvijanje i
odravanje financijskog informacionog sustava; vo enja aktivnosti o
sukcesiji imovine bive SFRJ; upravljanje imovinom u vlasnitvu institucija
Bosne i Hercegovine. (Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave
BiH, lan 11)
Ministarstvo pravde u skladu s lanom 13 istog zakona ima nadlenosti
da: vodi administraciju pravosudnih organa na dravnom nivou;
me unarodna i me uentitetska pravosudna saradnja (me usobna pravna
pomo i kontakti sa me unarodnim tribunalima); uskla ivanje
zakonodavstva BiH i njegova provedba sa obavezama BiH koje proizilaze
iz me unarodnih sporazuma; centralno koordiniraju e tijelo za
obezbje ivanje uskla enosti zakonodavstva i standarda pravosudnog
sistema me u entitetima, bilo obezbje enjem uslova za raspravu ili
koordiniranjem inicijativa; ekstradicija; upravna inspekcija nad
izvravanjem zakona koji se odnose na dravne slubenike i zaposlene
organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke i kancelarijsko
poslovanje u organima uprave; pitanja udruenja gra ana, vo enje registara
udruenja gra ana i nevladinih organizacija koje djeluju na teritoriji BiH.
(Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 13)

202
 Nadlenosti Ministarstva vanjske tgovine i ekonomskih odnosa odre ene
su lanom 9 zakona, a me u njih spadaju: vanjskotrgovinska politika i
carinsko-tarifna politika BiH; pripremanje ugovora, sporazuma i drugih
akata iz oblasti ekonomskih odnosa i trgovine sa drugim dravama;
pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i drugih akata vezano
za obnovu i rekonstrukciju BiH; odnosi sa me unarodnim organizacijama i
institucijama iz oblasti vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; priprema i
izrada makroekonomskih odnosa stratekih dokumenata iz oblasti
ekonomskih odnosa; poslovno okruenje, jedinstven ekonomski prostor;
razvoj i promociju preduzetnitva; kontrola prometa roba i usluga koji imaju
poseban reim u prometu odnosa u izvozu i uvozu; zatita potroa a;
konkurencija; koordinaciju me unarodne ekonomske pomo i BiH izuzev
dijela koji se odnosi na pomo Evropske unije; veterinarstvo; definisanje
politike, osnovnih principa, te koordinacija entitetskih tijela na podru jima:
poljoprivrede; energetike; zatite okoline, razvoj i koritenje prirodnih
resursa i turizma. (Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH,
lan 13)
Ministarstvo komunikacija i prometa ima slijede e nadlenosti, koje su
navedene u lanu 10 ovog zakona: vo enje politike i regulisanje zajedni kih
i me unarodnih komunikacionih ure aja; me unarodni i me uentitetski
promet i infrastruktura; pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz
oblasti me unarodnih i me uentitetskih komunikacija i prometa; odnosi sa
me unarodnim organizacijama iz oblasti me unarodnih i me uentitetskih
komunikacija i prometa; priprema i izrada stratekih i planskih dokumenata
iz oblasti me unarodnih i me uentitetskih komunikacija, prometa,
infrastrukture i informacionih tehnologija; kontrola neometanog,
me unarodnog transporta; civilno vazduhoplovstvo i nadzor vazdunog
prometa. (Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 10)
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima nadlenosti odre ene u
lanu 12: da prati i provodi me unarodne konvencije i druge dokumenate iz
oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda; promovira i titi li na i kolektivna
ljudska prava i slobode; da koordinira provo enjem obaveza iz
me unarodnih konvencija i me unarodnih dokumenata; kreiranje i
provo enje aktivnosti na ispunjavanju obaveza BiH u pogledu prijema u
evroatlanske integracije, a posebno u vezi sa primjenom Evropske
konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima;
saradnja sa vjerskim zajednicama; saradnja sa nacionalnim manjinama i
njihovim udruenjima; pitanja azila i prava izbjeglica koje dolaze u BiH;
provo enje Aneksa VII Opteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao i
pra enje i nadzor provo enja tog Aneksa (pitanja povratka u BiH); kreiranje
politike useljavanja i azila u BiH, kao i politike BiH prema iseljenitvu.
(Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 12)
Ministarstvo civilnih poslova ima slijede e nadlenosti, koje su
definirane lanom 15: poslovi dravljanstva, upis i evidenciju gra ana,
zatitu li nih podataka, prijavljivanje prebivalita i boravita, li ne isprave,

203
putne isprave, postupak evidencije registracije vozila, deminiranje, kao i:
obavljanje poslova i izvravanje zadataka koji su u nadlenosti Bosne i
Hercegovine i koji se odnose na utvr ivanje osnovnih principa koordiniranja
aktivnosti, uskla ivanja planova entitetskih tijela vlasti i definiranje
strategije na me unarodnom planu u podru jima: zdravstva i socijalne
zatite, penzija, nauke i obrazovanja, rada i zapoljavanja, kulture i sporta,
geodetskim, geolokim i meteorolokim poslovima. (Zakon o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 15)

9. DRAVNE AGENCIJE/SLUBE/TIJELA U SASTAVU

VIJE A MINISTARA

U okviru Vije a ministara, pored devet opisanih ministarstava,

funkcionira i pet stalnih tijela, koja obavljaju odre ene zadatke i funkcije.
Ta tijela su: Generalni sekretarijat, Odbor za ekonomiju, Odbor za
unutranju politiku, Direkcija za evropske integracije i Ured za
zakonodavstvo. Nadlenosti i pravila funkcioniranja ovih institucija tako e
su data u Zakonu o Vije u ministara BiH.
Generalni sekretarijat Vije a ministara BiH, tijelo je administrativne
podrke Vije a ministara. Obavlja poslove vezane za pripremu sjednica i
sastanaka, vo enje zapisnika, vo enje evidencije, informiranje javnosti,
pra enje provo enja odluka Vije a ministara, protokol. Generalni
sekretarijat, tako er, obavlja materijalno-finansijske, administrativne i
tehni ke poslove za Vije e ministara u izvravanju njihovih zadataka. Brine
se i o objavljivanju odluka Vije a ministara u slubenim glasilima.
Generalni sekretarijat funkcionira prema pravilniku koji donosi Vije e
ministara. Njime upravlja generalni sekretar, kojeg imenuje i razrjeava
Vije e ministara, na prijedlog predsjedavaju eg. On je za svoj rad
neposredno odgovoran predsjedavaju em Vije a ministara Bosne i
Hercegovine. (Zakon o Vije u ministara, lanovi 22-24)
Odbor za ekonomiju Vije a ministara BiH je koordiniraju e tijelo
odre eno lanom 27 Zakona o Vije u ministara. Koordinira poslove iz
oblasti iz djelokruga rada slijede ih ministarstava: Ministarstvo za vanjsku
trgovinu i ekonomske odnose, Ministarstvo finansija i trezora i Ministarstvo
komunikacija i prometa. Sva pitanja iz nadlenosti ovih ministarstava, prije
rasprave na sjednici Vije a ministara Bosne i Hercegovine, obvezno se
prethodno raspravljaju na sjednici Odbora za ekonomiju. Ovaj odbor ine
ministri finansija i trezora, prometa i komunikacija, vanjskih poslova,
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te direktor Direkcije za evropske
integracije i direktor ureda za zakonodavstvo. U rad ovog odbora mogu se
po potrebi i po pozivu uklju iti i druga lica. (Zakon o Vije u ministara, lan
27)
Odbor za unutranju politiku Vije a ministara BiH je koordiniraju e
tijelo za oblast iz djelokruga rada slijede ih ministarstava: Ministarstvo za

204
ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo
pravde, Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo odbrane. Sva pitanja iz
nadlenosti ovih ministarstava, prije rasprave na sjednici Vije a ministara
Bosne i Hercegovine, obvezno se prethodno raspravljaju na sjednici Odbora
za unutranju politiku. Ovo tijelo ine ministri sigurnosti, ljudskih prava i
izbjeglica, civilnih poslova, pravde, odbrane, te direktor Direkcije za
evropske integracije i direktor Ureda za zakonodavstvo. Funkcioniranje
ovog tijela odre uje lan 26 Zakona o Vije u ministara. (Zakon o Vije u
ministara, lan 26)
Direkcija za evropske integracije po svom osnivanju 2002. godine,
preuzela je poslove nekadanjeg ministarstva za evropske integracije Bosne
i Hercegovine. Osnovana je u skladu s lanom 3 Zakona o Vije u ministara.
Njene nadlenosti navedene su u lanu 18 Zakona o ministarstvima i drugim
organima uprave BiH. Nadlena je za koordinaciju poslova na uskla ivanju
pravnog sistema BiH sa standardima za pristupanje EU (acquis
communautaire); za provjeru uskla enosti svih nacrta zakona i propisa koje
Vije u ministara dostavljaju ministarstva i upravne organizacije sa
direktivama "Bijele knjige -Priprema pridruenih zemalja Centralne i
Isto ne Evrope za integraciju u unutranje trite Unije"; za uskla ivanje
aktivnosti organa i institucija u BiH koje se odnose na odgovaraju e
aktivnosti potrebne za evropske integracije; za koordinaciju nad
provo enjem odluka koje donose nadleni organi i institucije BiH, entiteta i
Br ko Distrikta BiH u odnosu na sve aktivnosti potrebne za evropske
integracije. Direkcija djeluje kao glavni operativni partner institucija
Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridruivanja; vri koordinaciju
pomo i EU. Dunosti Direkcije za evropske integracije tako er su da
u estvuje kao tehni ko operativno tijelo za kontakte sa Evropskom
komisijom, te da u estvuje u aktivnostima ili izra uje nacrte zakona, drugih
propisa i smjernica koje se odnose na proces uklju ivanja u evropske
integracije. Ovo tijelo vodi direktor Direkcije, a on je za svoj rad direktno
odgovoran predsjedavaju em Vije a ministara BiH. (Zakon o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH, lan 18)
Ured za zakonodavstvo Vije a ministara BiH, definirano lanom 25
Zakona o Vije u ministara, daje pravno miljenje o materijalima koji se
upu uju Vije u ministara, u pogledu njihove usaglaenosti sa Ustavom i
zakonima BiH i u pogledu metodologije u pripremi tih materijala. Ured za
zakonodavstvo daje miljenje i brine o objavljivanju odluka Vije a ministara
u slubenim glasilima drave, entiteta i Distrikta Br ko. Uredom rukovodi
direktor, kojeg imenuje i razrjeava Vije e ministara u skladu sa Zakonom o
dravnoj slubi BiH. (Zakon o Vije u ministara, lan 25)

205
10. ODNOS VIJE A MINISTARA I DRUGIH INSTITUCIJA BIH

Radi sveobuhvatnijeg uvida u poslove i dunosti Vije a ministara Bosne

i Hercegovine, neophodno je osvrnuti se na odnos ove institucije sa drugim
organima izvrne, ali i zakonodavne vlasti. Tako er, ovo poglavlje daje
osnovne informacije o odnosima Vije a ministara sa entitetima i Br ko
Distriktom, te o suradnji sa drugim institucijama i organima Bosne i
Hercegovine. Pored toga, ovo poglavlje da e i kratki pregled prava i
dunosti Vije a ministara BiH u suradnji sa vladama drugih drava i
me unarodnim organizacijama i organima.
Vije e ministara i Predsjednitvo BiH su organi izvrne vlasti Bosne i
Hercegovine. Sve obaveze i prava Vije a ministara prema Predsjednitvu, u
skladu sa Ustavom BiH, odre ene su Poslovnikom o radu Vije a ministara.
U tom kontekstu Vije e ministara predlae ta ke dnevnog reda
Predsjednitvu; priprema i preporu uje Predsjednitvu nacrt budeta
institucija Bosne i Hercegovine; sprovodi spoljnu politiku u skladu sa
Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine; izvjetava Predsjednitvo o
svojim odlukama i drugim aktivnostima; na poziv Predsjednitva u estvuje
na sjednicama; na zahtjev Predsjednitva saziva sjednicu Vije a ministara;
ostvaruje prema Predsjednitvu i druga prava, dunosti i odgovornosti u
skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zakonima Bosne i Hercegovine,
poslovnikom o radu Vije a ministara, kao i poslovnikom Predsjednitva
Bosne i Hercegovine. (Poslovnik o radu VM, lan 82).
Odnos izme u Vije a ministara i Parlametarne skuptine BiH tako er je
odre en Poslovnikom o radu Vije a ministara. U sladu s tim, prava i
dunosti Vije a ministara prema Parlamentu su slijede a: Vije e ministara
moe podnositi prijedloge zakona Parlamentu; preko svog predstavnika
prisustvuje i aktivno u estvuje na sjednicama komisija i plenarnim
sjednicama oba doma Parlamenta; tako er, preko svog predstavnika
u estvuje na sjednicama proirenog kolegija oba doma Parlamenta. Vije e
ministara Parlamentu je duno dostaviti miljenja o prijedlozima zakona koji
nisu podneseni od strane Vije a ministara, te dati odgovore na poslani ka i
delegatska pitanja i interpelacije. Vije e ministara ima pravo traiti
sazivanje sjednice komisije ili doma Parlamenta da bi se razmotrilo pitanje o
kojem eli iznijeti svoje stavove. Pored toga, Vije e ministara podnosi
godinji izvjetaj o svom radu Parlamentu, te ostvaruje prema Parlamentu i
druga prava, dunosti i odgovornosti u skladu sa Ustavom BiH, zakonima
BiH, Poslovnikom o radu Vije a ministara, kao i poslovnicima oba doma
Parlamenta.(Poslovnik o radu VM, lan 65)
Vije e ministara i entiteti i Distrikt Br ko- U okviru svoje nadlenosti,
Vije e ministara sura uje sa izvrnim i zakonodavnim organima Federacije
Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Br ko Distrikta Bosne i
Hercegovine. Ova suradnja ostvaruje se u konsultacijama Vije a ministara
sa svim navedenim institucijama, i to u svim pitanjima koja su od interesa za
Bosnu i Hercegovinu, entitete i Br ko Distrikt BiH. Suradnja se, po pravilu,

206
ostvaruje pismenim putem ili organizovanjem zajedni kih sastanaka,
pribavljanjem miljenja o odre enim pitanjima i na drugi na in koji odredi
Vije e ministara. (Poslovnik o radu VM, lanovi 91-92)
Suradnja izme u Vije a ministara i ministarstva, te drugih institucija i
organa BiH ostvaruje se kroz utvr ivanje stavova, naloge za donoenje
propisa i izvjetavanje Vije a ministara. To zna i da u ostvarivanju svojih
prava, dunosti i odgovornosti Vije e ministara moe utvrditi stavove koji
su obavezni za ministarstva i druge institucije i organe Bosne i Hercegovine
o na inu sprovo enja zakona i drugih propisa Parlamenta, te propisa i
odluka Vije a ministara. Pored toga, Vije e ministara moe naloiti
ministarstvima i drugim institucijama i organima Bosne i Hercegovine
donoenje propisa ili preduzimanje mjera za koje su ovlateni, utvrditi
rokove za realizaciju tih zadataka i naloiti ispitivanje stanja u oblasti iz
njihovog djelokruga.
Vije e ministara moe od ministarstava i drugih institucija i organa
Bosne i Hercegovine zahtijevati redovne i povremene izvjetaje o njihovom
radu i izradu odgovaraju ih informacija i analiza o pitanjima vezanim za
sprovo enje zakona i drugih propisa. (Poslovnik o radu VM, lanovi 93-95)
Suradnja Vije a ministara sa vladama drugih drava ostvaruje se na
osnovu programa koji se donosi svake godine. Ona se moe ostvariti i izvan
utvr enog godinjeg programa kada Vije e ministara ili predsjedavaju i
ocijene da je to od interesa za Bosnu i Hercegovinu. Predsjedavaju i,
ministar, ili njegov zamjenik koji u estvuju u razgovorima sa
predstavnicima vlada drugih drava i me unarodnih organa i organizacija,
podnose Vije u ministara izvjetaj o obavljenom razgovoru. Drugi vid
suradnje su odnosi predsjedavaju eg ili drugih lanova Vije a ministara sa
diplomatskim korom, pri emu predstavnike vlada drugih drava,
ambasadore i druge diplomatsko konzularne predstavnike, po pravilu, prima
predsjedavaju i. Me utim, predsjedavaju i moe odrediti da ove
predstavnike primi jedan od lanova Vije a ministara, koji je duan
podnijeti Vije u ministara, usmeno ili pismeno, izvjetaj o obavljenom
razgovoru. Tako er, predstavnike diplomatskog kora drugih zemalja mogu
primati drugi lanovi Vije a ministara, na zahtjev tog predstavnika i uz
prethodno obavjetenje predsjedavaju eg. (Poslovnik o radu Vije a
ministara, lanovi 96-99)

10. ZAKLJU AK

Primarni cilj ovog lanka bio je prikazati na ine funkcioniranja i

ustrojstvo Vije a ministara Bosne i Hercegovine kao jedne od institucija
izvrne vlasti, date Ustavom i zakonima BiH. Tako er, prezentirane su i
rasprave me u teoreti arima koji se bave tuma enjem Ustava BiH o na inu
na koji Vije e ministara vri funkciju vlade BiH, s obzirom na Ustavom

207
propisane nadlenosti i mogu nosti njihovog razli itog tuma enja, koje su
rezultat odre enosti samog Ustava, politi kim konsenzusom.
Procedure imenovanja lanova Vije a ministara, njihove nadlenosti i
na ini odlu ivanja i rada, dosadanji razvoj i mogu nosti za budu i razvoj
ove institucije, pregled i opis nadlenosti ministarstava i dravnih agencija u
sastavu Vije a ministara, te odnosi ove institucije sa drugim institucijama i
organima vlasti u BiH, kao i vladama drugih drava, bile su predmet
detaljnog opisa u poglavljima ovog teksta.
Tako er, neizbjeno je bilo dotaknuti i prirodu politi kog sistema Bosne
i Hercegovine, koja u najve oj mjeri odre uje i samo Vije e ministara.
Ustav Bosne i Herecgovine predvidio je etni ki princip, odnosno princip
ravnopravne zastupljenosti konstitutivnih naroda u institucijama vlasti, kao
mehanizam zatite prava tih naroda. Me utim, u praksi, ovi mehanizmi
zatite kolektivnih prava etni kih grupa/konstitutivnih naroda, nisu rijetko u
sukobu sa pravima pojedinaca/ki.
Pored etni kog principa, neophodno je podvu i zna aj podjele
nadlenosti izme u centralnog nivoa vlasti/drave i entiteta. Na in na koji je
ustavno ure eno ovo pitanje, Bosnu i Hercegovinu smjeta u malobrojnu
kategoriju hibridnih politi kih sistema. Prema nekim autorima, njeno
ure enje se moe klasificirati kao politi ki sistem izme u federacije i visoko
centralizirane unitarne drave.
Evropska perspektiva Bosne i Hercegovine, trai adekvatno razmatranje
oba ova pitanja, koja na odre ene na ine i do odre ene mjere opstruiraju
efikasnost BiH kao demokratske drave koja je spremna zatititi prava
svojih gra ana/ki. Pri tome, osnovnu prepreku u tom smislu, predstavlja
injenica da je demokratija u institucijama vlasti BiH (pa time i u Vije u
ministara), ograni ena etni kim principom.

208
LITERATURA:
Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine (2007). Evropsko partnerstvo iz 2007.
god, datum pristupa 15.10.2008. godine http://www.dei.gov.ba/ba/?ID=899
Ibrahimagi , Omer (2004). Drava Bosna i Hercegovina prema evropskim i demokratskim
standardima, preuzeto 05.01. 2009. sa: http://www.soros.org.ba/pravo_ustav_bih_01.htm
Poslovnik o radu Vije a ministara BiH, datum pristupa 10.10.2008. godine
http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/poslovnik_o_radu_vm_b.pdf
Raidagi , Eref, Kenan (2006); Trendovi u funkcioniranju izvrne vlasti u Bosni i Hercegovini
u Godinjak Fakulteta politi kih nauka, Sarajevo, 130-141.
Sadikovi , azim (2004). Za dravu novog stolje a - Bosna i Hercegovina kao savremena
demokratska drava, preuzeto 05.01. 2009. sa:
http://www.soros.org.ba/pravo_ustav_bih_01.htm
Sadikovi , azim (2004). Politi ki sistemi, Tre e izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo.
Simovi , Miodrag (2004). Ustavno-pravni osnov vladavine prava u BiH kroz funkcionisanje
ustavnih institucija, preuzeto 05.01. 2009. sa:
http://www.soros.org.ba/pravo_ustav_bih_01.htm
Kurt ehaji , Suad (2006). Perspektive Bosne i Hercegovine na osnovu rjeenja postavljenih
Dejtonskim sporazumom, u Godinjak Fakulteta politi kih nauka, Sarajevo, 111- 115
Trnka, Kasim et.al. (2008). Proces odlu ivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine. Stanje-komparativna rjeenja-prijedlozi. Fondacija Konrad Adenauer,
Predstavnitvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo.
Ustav Bosne i Hercegovine, datum pristupa: 10.10.2008.godine
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vije u ministara Bosne i Hercegovine, datum
pristupa: 10.10.2008. godine
http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/zakon_o_di_zakon_o_min.pdf
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i
Hercegovine, datum pristupa:10.10.2008. godine
http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/zakon_o_di_zakon_organi.pdf
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, datum pristupa:
10.10.2008. godine
http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/zakon_o_ministarstvima_b.pdf
Zakon o Vije u ministara Bosne i Hercegovine, datum pristupa: 10.10.2008.godine
http://www.vijeceministara.gov.ba/bosanski/zakon_o_vm_b.pdf

209
PREDSJEDNITVO
Goran Markovi

Saetak
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je kolektivni ef drave i nosilac
izvrne vlasti. Princip pariteta u njegovom sastavu i iroka primjena principa
konsenzusa u odlu ivanju obezbje uju zastupljenost i ravnopravnost
konstitutivnih naroda. Svakom lanu Predsjednitva pripada i pravo veta
ukoliko smatra da je odluka tetna po vitalni interes entiteta, iako se time u
stvarnosti tite vitalni nacionalni interesi. Ovakva struktura i na in
odlu ivanja Predsjednitva su naveli pojedine autore na zaklju ak da je ono
konfederalni organ, a Bosna i Hercegovina konfederacija, to se moe
osporiti argumentom da u Predsjednitvu nisu neposredno zastupljeni
entiteti ve konstitutivni narodi. Predsjednitvo raspolae zna ajnim
nadlenostima, koje ga ine potencijalno najmo nijom politi kom
institucijom, pa ono predstavlja jakog efa drave u mjeovitom sistemu
vlasti.

Klju ne rije i: Bosna i Hercegovina, Ustav Bosne i Hercegovine,

Predsjednitvo, izvrna vlast, kolektivni ef drave, konstitutivni narodi,
entiteti, mjeoviti sistem vlasti, oblik dravnog ure enja, konsenzus, paritet

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je jedna od klju nih politi kih

institucija, ija nadlenost, organizacija, na in odlu ivanja i odnos sa
drugim politi kim institucijama bitno odre uju prirodu politi kog sistema
Bosne i Hercegovine. Postoji nekoliko specifi nosti u izboru i na inu
odlu ivanja Predsjednitva koje uti u na razli ita teorijska shvatanja o
njegovoj ulozi u politi kom sistemu i o prirodi dravnog ure enja Bosne i
Hercegovine. Sloeno dravno ure enje i multietni nost drutva su doveli
do sasvim osobenog ure enja politi kih institucija. To se odrazilo i na
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, koje je istovremeno ef drave i
nosilac izvrne vlasti. Stoga analiza ove institucije zahtijeva osvrt na svaki
aspekt njene egzistencije i funkcionisanja.

1.NORMATIVNI OKVIR FUNKCIONISANJA PREDSJEDNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE

1.1.USTAVNA RJEENJA

Kako je Predsjednitvo politi ka institucija sa zna ajnim ovla enjima u

predstavljanju drave i vrenju izvrne vlasti, osnovne odredbe o njegovom
sastavu, na inu izbora i nadlenostima su sadrane u Ustavu Bosne i

210
Hercegovine. Te odredbe su potom razra ene u zakonskim aktima i u
Poslovniku o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine.
lan V Ustava Bosne i Hercegovine je najve im dijelom posve en
Predsjednitvu Bosne i Hercegovine. U njemu su definisani: sastav
Predsjednitva, na in izbora, duina mandata i nadlenosti. Pojedine
odredbe o Predsjednitvu su sadrane na drugim mjestima u Ustavu:
njegovo pravo da raspusti Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine ( lan IV 3g), ovla enje da podstakne koordinaciju entiteta o
pitanjima koja nisu u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine ( lan III
4), u e e u imenovanju sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ( lan VI
1a), pravo na pokretanje ustavnog spora ( lan VI 3a), te imenovanje lanova
Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine ( lan VII 2. i 3).
Zato se o ulozi Predsjednitva Bosne i Hercegovine u politi kom sistemu
moe zaklju ivati tek iscrpnom analizom svih navedenih odredaba Ustava,
to je naro ito vano za razumijevanje njegovog odnosa sa drugim
institucijama Bosne i Hercegovine.
Zanimljivo je da Ustav Bosne i Hercegovine ne daje definiciju
Predsjednitva kao politi ke institucije. U njemu ne pie da je
Predsjednitvo ef drave koji vri odre ene funkcije izvrne vlasti i
predstavlja dravu. Umjesto toga, Ustav odmah odre uje sastav i na in
izbora Predsjednitva, da bi preao na duinu mandata i njegove nadlenosti.
Drugim rije ima, Ustav izbjegava sutinsko odre enje ove institucije, to je
vjerovatno uslovljeno injenicom da se nacionalne politi ke elite u vrijeme
donoenja Ustava nisu mogle sporazumjeti o dravno-pravnoj prirodi Bosne
i Hercegovine (drava ili konfederacija), pa samim tim ni o ustavnoj ulozi
Predsjednitva (kolektivni ef drave ili zajedni ki organ konfederalne
prirode u kome se okupljaju predstavnici narod i entitet).
Umjesto da u e u ta sporna, a sutinska, teorijska i prakti no-politi ka
pitanja uloge Predsjednitva, ustavotvorac se zadovoljio da postavi principe
koji su nuni za njegov izbor i funkcionisanje. Slijede i lapidarni i opisni stil
izlaganja ustavne materije, te nastoje i da pravilno odredi subjekte koje
Predsjednitvo zaista zastupa (narodi ili entiteti, ili i jedni i drugi),
ustavotvorac nije regulisao sva pitanja ili je to u inio na protivrje an na in.

1.2. ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI O PREDSJEDNITVU

Ono to nije detaljno ure eno Ustavom, koji kao opti i najvii pravni
akt i ne moe detaljno ure ivati izbor i funkcionisanje politi kih institucija,
dovreno je zakonima i podzakonskim aktima koji se djelimi no ili
isklju ivo odnose na Predsjednitvo. Najvaniji zakoni koji se odnose na
Predsjednitvo su Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Zakon o
popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH u toku trajanja
mandata. Za razumijevanje uloge Predsjednitva u sistemu dravne vlasti je
od zna aja i Zakon o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, koji, izme u

211
ostalog, ure uje i odnos izme u ove dvije institucije. Poznavanje njihovog
odnosa je nuno za razumijevanje na ina realizacije na ela podjele vlasti u
ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine (http://www.izbori.ba/
documents/ZAKONI/POIZpw110508.pdf) posve uje poglavlje 8 ( lanovi
8.1 8.8) Predsjednitvu Bosne i Hercegovine. Kako je sm Ustav
predvidio da e izbor Predsjednitva biti vren u skladu sa izbornim
zakonom, ovim aktom su ure ena pitanja koja Ustav nije precizirao. Tako je
utvr ena ve ina glasova potrebna za izbor kandidata na funkciju lana
Predsjednitva ( lan 8.1, st. 1. i 2), vremenski rok u kome svaki lan
Predsjednitva vri funkciju predsjedavaju eg ( lan 8.3), zamjena lana
Predsjednitva koji je trajno ili privremeno nesposoban da vri funkciju ili
kome prestane funkcija ( lan 8.4), te odre ena institucija koja konstatuje da
je lan Predsjednitva trajno ili privremeno sprije en da vri funkciju ( l. 8.7
i 8.8).
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH u
toku trajanja mandata (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 21/00)
je vrlo kratak i, kako mu i naziv kae, regulie postupak popunjavanja
upranjenog mjesta u Predsjednitvu, u slu aju kad jednom od izabranih
lanova prestane funkcija iz bilo kog razloga, odnosno kad je trajno ili
privremeno sprije en da obavlja funkciju. Ovim zakonom se odre uje ko
moe biti biran za lana Predsjednitva u naprijed navedenim slu ajevima,
po kom postupku, od kog organa, kako te e postupak izbora, te kolika je
duina mandata tako izabranog lana Predsjednitva.
Zakon o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine, br. 30/03, sa kasnijim izmjenama i dopunama) je
vaan za razumijevanje odnosa Predsjednitva i Savjeta ministara kao dva
organa izvrne vlasti. Ovim zakonom se, izme u ostalog, ure uju uloga
Predsjednitva u imenovanju lanova Savjeta ministara, te politi ka
odgovornost potonjeg kao kolektivnog organa i odgovornost njegovih
pojedinih lanova. Stoga ovaj zakon daje pouzdana saznanja o mjestu
Predsjednitva u sistemu dravne vlasti.
Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine, br. 25/01) iz 2001. godine, sa izmjenama i dopunama
iz novembra 2002. godine, detaljno razra uje ustavne i zakonske norme o
nadlenostima, organizaciji i na inu rada ove institucije. Budu i da Ustav i
zakoni sadre samo opte norme o organizaciji i funkcionisanju
Predsjednitva, njegov svakodnevni rad se ne bi mogao zamisliti bez
pravnog akta kojim se te norme razvijaju i preciziraju. Poslovnikom se
odre uje unutranja organizacija Predsjednitva i pojanjavaju na ini na
koje ono postupa u vrenju svoje ustavne uloge. Tako se, na primjer,
detaljno ure uje na in imenovanja predsjedavaju eg Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine, koji je Ustavom i zakonom regulisan samo u
osnovnim na elima. Ili, Poslovnikom su taksativno nabrojana ovla enja
predsjedavaju eg i ostalih lanova Predsjednitva o radu, na osnovu opte

212
ustavne norme da e se lanovi smjenjivati na funkciji predsjedavaju eg.
Poslovnik tako e utvr uje tekst sve ane zakletve koju lanovi
Predsjednitva polau prilikom stupanja na dunost. Uspostavljeni su
Sekretarijat Predsjednitva i kabineti, kao strukture za podrku rada
Predsjednitva, te odre eni njihove nadlenosti i organizacija. Utvr eno je
da Predsjednitvo moe odravati redovne i vanredne sjednice, dokumenti
koje ono usvaja i njegovi odnosi sa drugim institucijama Bosne i
Hercegovine. Poslovnik se sastoji od 62 lana, koja su podijeljena u pet
sistematskih cjelina zaglavlja.

2. IZBOR I ORGANIZACIJA PREDSJEDNITVA

2.1. NA IN IZBORA I DUINA MANDATA

Bosna i Hercegovina ima kolektivnog efa drave, budu i da je

Predsjednitvo sastavljeno od tri lana po jednog Bonjaka, Hrvata i
Srbina. Ovakav sastav Predsjednitva je za pojedine autore dokaz
konfederalnog karaktera Bosne i Hercegovine:

Smatra se da je ovakav na in izbora dravnog poglavara, pogotovo s

obzirom na paritet naroda, pored pariteta entiteta, karakteristi an upravo za
konfederalni oblik dravnog ure enja. (Savi , 1999: 30)

Da bi se moglo govoriti o konfederalnom karakteru jedne sloene

zajednice, nije dovoljno da u nekom njenom organu budu paritetno
zastupljene lanice te zajednice. Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina,
entiteti, kao lanice sloene zajednice (da za trenutak upotrijebimo taj
neutralni i neodre eni termin) uopte nisu zastupljeni u Predsjednitvu, iako
se njegovi lanovi biraju u entitetima. Da bi zajednica imala karakter
konfederacije, morala bi postojati formalno-pravna veza izme u izabranih
lanova i entiteta u kojima su birani, a nje nema, poto lanovi
Predsjednitva nisu duni da slijede politiku entiteta u kojima su birani ili da
ispunjavaju naloge institucija entiteta. ak i da su entiteti zastupljeni u
Predsjednitvu, ne bi postojala njihova paritetna zastupljenost, poto se u
jednom entitetu bira dva puta vie lanova te institucije nego u drugom. U
Predsjednitvu su predstavljeni konstitutivni narodi. Kako su oni drutvene
grupe koje su politi ki predstavljene, izme u ostalog, i u Predsjednitvu, a
nisu dravno-pravni subjekti, paritetan sastav Predsjednitva neposredno
ukazuje na prirodu politi kog reima u Bosni i Hercegovini (konsocijativna
demokratija).69

69
Ne treba zaboraviti da je Predsjednitvo Bosne i Hercegovine i u predratnom periodu bilo
vienacionalno iako je Bosna i Hercegovina bila unitarno ure ena federalna jedinica, to je jo

213
 Iako ustavna odredba jam i ravnopravnost tri naroda u njihovom u e u
u vrenju nadlenosti efa drave, ona ne jam i svim pojedincima jednako
bira ko pravo u izboru lanova Predsjednitva. Dok se lanovi
Predsjednitva iz reda bonja kog i hrvatskog naroda biraju isklju ivo u
Federaciji Bosne i Hercegovine, lan Predsjednitva iz reda srpskog naroda
se bira u Republici Srpskoj ( lan V st. 1). Time su itave kategorije gra ana
u entitetima, zavisno od svoje etni ke pripadnosti, neposredno ili posredno
isklju ene iz procesa izbora lanova Predsjednitva. Neposredno su
isklju ene u tom smislu to nijedan Hrvat ili Bonjak iz Republike Srpske,
odnosno Srbin iz Federacije Bosne i Hercegovine, ne moe biti izabran za
lana Predsjednitva, ak i kad bi potencijalno mogao dobiti najvie glasova.
Posredno su isklju ene zato to je bira ko tijelo u Bosni i Hercegovini
nacionalno podijeljeno, pa su male anse da e malobrojniji konstitutivni
narodi (Bonjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, a Srbi u Federaciji Bosne i
Hercegovine) glasati za kandidata koji ne pripada njihovom narodu ili e to
u initi samo zato to nisu mogli glasati za kandidata iz reda svoje nacije.
Utvr uju i ovakav na in izbora lanova Predsjednitva, Ustav Bosne i
Hercegovine protivrje i samom sebi. Njegov sastavni dio su i odre ene
me unarodne konvencije o ljudskim pravima. Jedna od njih je Me unarodni
pakt o gra anskim i politi kim pravima, koji u svom lanu 25. predvi a da
svaki gra anin ima pravo i mogu nost da glasa i da bude biran na
povremenim ispravno odranim izborima, uz jednako i opte bira ko pravo
(http://www.pravni.ns.ac.yu/UN_ugovori-ICCPR.pdf). Kako me unarodne
konvencije, nabrojane u aneksu Ustava, nemaju nadustavnu snagu, ne mogu
derogirati ustavnu odredbu kojom se ure uje pasivno bira ko pravo pri
izboru lanova Predsjednitva.
Izbori za lanove Predsjednitva su neposredni i tajni. Pasivno bira ko
pravo, kako smo vidjeli, nije opte, dok je aktivno bira ko pravo samo
formalno opte. Predsjednitvo se bira na period od etiri godine. Izuzetak
su predstavljali samo lanovi Predsjednitva birani na prvim izborima, iji je
mandat trajao dvije godine. lanovi Predsjednitva koji su dva puta
uzastopno birani na funkciju nemaju pravo ponovnog izbora prije isteka
perioda od etiri godine po prestanku drugog mandata ( lan V 1b Ustava).
Ovom odredbom se onemogu ava monopolisanje funkcije lana
Predsjednitva, jer nijedan kandidat ne moe ra unati da e tu funkciju vriti
stalno, odnosno sve dok uiva podrku bira kog tijela, jer Ustav
onemogu ava ponovnu kandidaturu nakon isteka drugog uzastopnog
mandata. Za razliku od niza sistema predstavni ke demokratije, u kojima se
po isteku drugog uzastopnog mandata ef drave vie ne moe kandidovati
za tu funkciju, u Bosni i Hercegovini je to mogu e po isteku perioda od
etiri godine.

jedan dokaz da politi ko predstavljanje konstitutivnih naroda u kolektivnom efu drave nema
neposredne veze sa dravnim ure enjem.

214
 U svrhu izbora lanova Predsjednitva formira se kandidatska lista, na
kojoj se nalaze imena kandidata za ovu funkciju. U Republici Srpskoj bira i
glasaju za jednog kandidata, a izabran je kandidat koji dobije najve i broj
glasova. To zna i da je za izbor dovoljna relativna ve ina, odnosno da
kandidat dobije vie glasova od drugih kandidata. Ne zahtijeva se da na
izbore iza e natpolovi na ve ina od ukupnog broja upisanih bira a ili da
kandidat osvoji natpolovi nu ve inu glasova izalih bira a ili bira a
upisanih u bira ki spisak. Stoga se, u slu aju visoke izborne apstinencije i
relativno male razlike u broju glasova izme u prvoplasiranog kandidata i
njegovih glavnih protivnika, moe postaviti pitanje legitimnosti mandata
tako izabranog kandidata. U Federaciji Bosne i Hercegovine se svaki bira
moe opredijeliti za jednog kandidata Hrvata ili Bonjaka, a izabrani su
oni kandidati koji dobiju najvie glasova me u kandidatima iz reda svojih
konstitutivnih naroda.
Iako su na svim dosadanjim izborima, do 2006. godine, bira i glasali za
kandidate iz reda svojih konstitutivnih naroda, pa se moglo re i da je, uslijed
snane nacionalne polarizacije bira kog tijela, svaki lan Predsjednitva
zaista predstavljao narod kome je pripadao, na in izbora ne isklju uje
mogu nost da lan Predsjednitva iz reda jednog konstitutivnog naroda bude
izabran glasovima bira a iz reda drugog konstitutivnog naroda. U tom
slu aju jedan konstitutivni narod ne bi imao svog legitimnog predstavnika u
Predsjednitvu, to se ve jednom dogodilo. Ovo ukazuje na sutinski
nedostatak neposrednog izbora lanova Predsjednitva.
Kandidate za lanove Predsjednitva naj e e predlau politi ke stranke
ili njihove koalicije. One moraju prikupiti potpise podrke najmanje tri
hiljade bira a upisanih u Centralni bira ki spisak i ispuniti druge uslove koje
propisuje Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Me utim, na izborima se za
funkciju lana Predsjednitva mogu kandidovati i nezavisni kandidati, pod
uslovom da, uz ostale uslove, prikupe potpise podrke najmanje hiljadu
petsto bira a upisanih u Centralni bira ki spisak ( lan 4.8 Izbornog zakona
Bosne i Hercegovine). Ovom zakonskom odredbom se jam i formalna
ravnopravnost svih politi kih subjekata (politi kih stranaka, koalicija ili
nestrana kih kandidata) u izbornom procesu, iako je jasno da dominacija
partijsko-politi kog organizovanja u politi kom sistemu prakti no isklju uje
nezavisne kandidate iz izborne utakmice.

2.2. ODGOVORNOST I ZAMJENA LANOVA PREDSJEDNITVA

Budu i da je Predsjednitvo neposredno birana institucija sa zna ajnim

ovla enjima, postavlja se pitanje njegove politi ke odgovornosti, odnosno
odgovornosti njegovih lanova. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri
odredbe o politi koj odgovornosti Predsjednitva nekoj drugoj politi koj
instituciji, to ukazuje na izuzetnu snagu njegovog ustavnog poloaja. Takvo
rjeenje, koje sa stanovita demokratske teorije moe biti osporavano,

215
snagom logike slijedi iz na ina njegovog izbora. Neposredno birana
institucija ne moe odgovarati drugoj, tako e neposredno biranoj instituciji
(na primjer, zakonodavnoj), jer obje imaju jednak demokratski legitimitet.
Stoga se moe re i da postoji samo posredna politi ka odgovornost
Predsjednitva Bosne i Hercegovine pred bira ima, po isteku
etvorogodinjeg mandata, prilikom novih izbora.
Mandat Predsjednitva Bosne i Hercegovine je slobodan, jer ono
samostalno formulie i sprovodi svoju politiku. Ne postoji formalno-pravna
veza izme u Predsjednitva i neke druge institucije, odnosno njegovih
lanova i njihovih bira a, koja bi ograni avala njihovu punu nezavisnost i
nevezanost tu im miljenjem u odlu ivanju i djelovanju.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri odredbe o krivi no-pravnoj ili
gra ansko-pravnoj odgovornosti lanova Predsjednitva Bosne i
Hercegovine. One su sadrane u Zakonu o imunitetu, koji je visoki
predstavnik nametnuo 2002. godine, a Parlamentarna skuptina Bosne i
Hercegovine usvojila u nepromijenjenom obliku sljede e godine (Slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine, br. 37/03). Zakon u lanu 3. stav 2. predvi a
da lanovi Predsjednitva ne e biti gra ansko-pravno odgovorni za bilo koji
postupak izvren u okviru svoje nadlenosti, ali ne spominje imunitet od
krivi no-pravne odgovornosti.
Slobodan mandat lanova Predsjednitva isklju uje mogu nost njihovog
opoziva. To zna i da nijedna institucija niti odre en broj bira a ne mogu
pokrenuti postupak smjene lana Predsjednitva zbog politike koju on vodi.
On ostaje na funkciji do isteka mandata ili dok mu iz nekog razloga funkcija
ne prestane prije isteka mandata na koji je biran (u skladu sa lanom 1.10
Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i drugim zakonskim normama).
Ve spomenuti Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana
Predsjednitva BiH u toku trajanja mandata regulie na in izbora novog
lana Predsjednitva ukoliko jednom od lanova biranih na neposrednim
izborima prestane funkcija u toku etvorogodinjeg mandata. Izbor e
izvriti lanovi Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine na sjednicama
svojih domova ( lan 1. Zakona). Na upranjeno mjesto lana Predsjednitva
moe biti izabran samo poslanik Predstavni kog doma Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine koji pripada istom konstitutivnom narodu i
koji je izabran u istom entitetu iz koga je lan Predsjednitva ije je mjesto
upranjeno ( lan 2. Zakona). Na in izbora kandidata na upranjeno mjesto
je regulisan lanovima 4 7. pomenutog zakona. Tako lan 4. predvi a:

Ukoliko je upranjeno mjesto lana Predsjednitva izabranog s teritorije

Republike Srpske ili jednog lana Predsjednitva izabranog s teritorije
Federacije Bosne i Hercegovine, svaki lan Predstavni kog doma, izabran iz
istog entiteta kao i lan Predsjednitva ije je mjesto upranjeno, moe dati
samo jedan glas.

216
 Ustavni sud Bosne i Hercegovine donosi odluku o tome da li je lan
Predsjednitva privremeno ili trajno nesposoban za obavljanje funkcije.
Nakon to izbor bude izvren u Predstavni kom domu, kandidata treba da
izabere ve ina delegata Doma naroda koji pripadaju istom konstitutivnom
narodu ( lan 6. stav 1. Zakona). Novoizabrani lan Predsjednitva preuzima
prava i dunosti lana kojeg je zamijenio, a mandat mu prestaje kada bi
istekao mandat lanu kojeg mijenja.
Moe se postaviti pitanje zato se na upranjeno mjesto lana
Predsjednitva bira lan Predstavni kog doma a ne Doma naroda, budu i da
lanovi Predsjednitva predstavljaju konstitutivne narode a ne gra ane
Bosne i Hercegovine. Moda je to zato to se i lanovi Predstavni kog
doma, kao i lanovi Predsjednitva, biraju neposredno, pa upranjeno mjesto
u Predsjednitvu moe zauzeti samo onaj ko, s obzirom na na in svog izbora
na javnu funkciju, ima isti demokratski legitimitet, ste en neposredno od
naroda, kao i lan Predsjednitva kojeg treba zamijeniti. Ipak, budu i da
lanovi Predsjednitva predstavljaju konstitutivne narode a ne gra ane, bilo
bi opravdanije da upranjeno mjesto u Predsjednitvu popuni delegat Doma
naroda iz reda istog naroda iz kojeg je lan Predsjednitva.
U vezi sa ovim je i pitanje koga predstavljaju lanovi Predsjednitva
konstitutivne narode, entitete u kojima su birani ili gra ane. Pojedini autori
smatraju da Predsjednitvo istovremeno zastupa interese entiteta i
konstitutivnih naroda:

Prema sastavu i na inu odlu ivanja, Predsjednitvo, prvenstveno, izraava i

osigurava interese i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta.
(Trnka, 2006: 311)

Ustav o tome sadri protivrje ne odredbe. U lanu V 2d Ustava pie da

lan Predsjednitva koji je prilikom donoenja odluke ostao u manjini moe
tu odluku proglasiti tetnom po vitalni interes entiteta u kome je izabran.
Time svaki lan Predsjednitva sti e pravo veta na odluke ove institucije. To
veto je suspenzivno, jer e kona an stav o tetnosti odluke zauzeti entitetsko
zakonodavno tijelo. Na prvi pogled izgleda da lanovi Predsjednitva
zastupaju entitete, jer vode ra una o tome da li se nekom odlukom institucije
iji su lanovi nanosi teta njihovim entitetima. Ustavna odredba o instituciji
entiteta koja kona no utvr uje da li je odluka Predsjednitva tetna daje
jasniju predstavu o tome iji su zastupnici lanovi Predsjednitva. Ustav,
naime, u istom lanu predvi a da e se o spornoj odluci Predsjednitva
izjanjavati Narodna skuptina Republike Srpske, ako je veto uloio lan
Predsjednitva iz Republike Srpske, odnosno hrvatski ili bonja ki delegati
u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ako je veto
uloio hrvatski ili bonja ki lan Predsjednitva. Dakle, o odluci
Predsjednitva se ne e izjanjavati Parlament Federacije BiH u cjelini, pa
ak ni Dom naroda, kao jedan od njegovih domova, nego samo delegati
jednog konstitutivnog naroda. Kako ne mogu politi ki predstavnici samo

217
jednog konstitutivnog naroda re i ta je vitalni interes entiteta, jasno je da se
ovom odredbom eljela obezbijediti zatita vitalnih interesa konstitutivnih
naroda.

2.3. UNUTRANJA ORGANIZACIJA PREDSJEDNITVA BiH

Ustav predvi a da e lanovi Predsjednitva izme u sebe izabrati jednog

kao predsjedavaju eg. Samo je u prvom mandatu funkciju predsjedavaju eg
vrio lan koji je na izborima dobio najvie glasova. Za sve kasnije sazive
Predsjednitva Ustav predvi a da e na in vrenja funkcije
predsjedavaju eg odrediti Parlamentarna skuptina. Ustav navodi rotaciju
kao mogu u tehniku periodi nog smjenjivanja lanova Predsjednitva na
funkciji predsjedavaju eg, ali je ne name e kao obavezu ( lan V 2b).
Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine ( lan 8.3) je predvi eno da se
lanovi Predsjednitva svakih osam mjeseci smjenjuju na mjestu
predsjedavaju eg po na elu rotacije. Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne
i Hercegovine ne sadri detaljnije odredbe o ovom pitanju.
Predsjedavaju i Predsjednitva je samo primus inter pares. On nema
zna ajna ustavna ovla enja koja bi ga u pogledu politi ke mo i i
mogu nosti uticaja na rad Predsjednitva odvajala od njegovih kolega.
Prema lanu 6. Poslovnika, on planira rad Predsjednitva, priprema sjednice,
usmjerava raspravu, potpisuje i proglaava akte proistekle iz odluka
Predsjednitva, predstavlja i zastupa Predsjednitvo i prima akreditivna
pisma od diplomatsko-konzularnih predstavnika drugih drava. Ovo su
uglavnom ovla enja tehni ke ili ceremonijalne prirode, koja mora obavljati
pojedinac da bi kolegijalni organ mogao funkcionisati. Me utim, s obzirom
na na in odlu ivanja Predsjednitva i injenicu da ono ostvaruje svoje
ustavne nadlenosti kao kolegijalni organ, predsjedavaju i ne moe ra unati
na mogu nost odlu uju eg uticaja.
lanovi Predsjednitva sudjeluju u vrenju ovla enja predsjedavaju eg.
Oni to ine tako to daju doprinos pri utvr ivanju plana rada Predsjednitva,
predlau ta ke dnevnog reda, kandiduju diplomatsko-konzularne
predstavnike Bosne i Hercegovine, u estvuju u zajedni kom predstavljanju
Predsjednitva u zemlji (prema javnosti i drugim institucijama) i
inostranstvu ( lan 9. Poslovnika). Sutinska ravnopravnost lanova
Predsjednitva se ogleda u postupku donoenja odluka iz njegove
nadlenosti i u injenici da predsjedavaju i ne moe samostalno ili sa vie
ovla enja donositi vane politi ke odluke (imenovanje predsjedavaju eg
Savjeta ministara, rasputanje Doma naroda, kandidovanje Bosne i
Hercegovine za prijem u lanstvo me unarodnih organizacija i institucija,
potpisivanje sporazuma sa drugim dravama ili me unarodnim
organizacijama).
Drugi dio Poslovnika o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine je
posve en strukturama za podrku njegovog rada. Pod tim se misli na

218
Sekretarijat Predsjednitva i kabinete lanova Predsjednitva. Sekretarijat
Predsjednitva, kako se vidi i iz njegovog naziva, ne obavlja politi ke, ve
stru ne, administrativne i tehni ke poslove kojima pomae lanovima
Predsjednitva u vrenju njihove funkcije. Sastoji se iz tri kabineta: Kabineta
Generalnog sekretara, Kabineta Sekretara za odnose sa javno u i Kabineta
Sekretara za normativne poslove ( lan 14. Poslovnika). Tu su i etiri odjela,
od kojih svaki uklju uje po dva odsjeka. Sekretarijatom rukovodi Generalni
sekretar, koji za svoj rad odgovara Predsjednitvu. Osoblje Sekretarijata
obavlja radne zadatke po osnovu ugovora o radu odnosno dodjeljivanjem
statusa dravnih slubenika. Prilikom popunjavanja radnih mjesta u
Sekretarijatu vodi se ra una o nacionalnoj strukturi osoblja, a u ukupnom
broju zaposlenih e biti zastupljeno najmanje 25% pripadnika jednog od
konstitutivnih naroda. Sekretare u Sekretarijatu postavlja Predsjednitvo.
Svaki lan Predsjednitva organizuje svoj kabinet, koji ga politi ki,
stru no i tehni ki podrava u radu. Na elu kabineta se nalazi njegov ef, a
osoblje kabineta se angauje po osnovu ugovora o radu, ugovora o djelu ili
dobrovoljnog angamana.70

3. NADLENOSTI PREDSJEDNITVA BOSNE I HERCEGOVINE

3.1. USTAVNO ODRE ENJE NADLENOSTI PREDSJEDNITVA

lan V Ustava Bosne i Hercegovini u ta ki 3. ure uje nadlenosti

Predsjednitva. To su: vo enje spoljne politike; imenovanje ambasadora i
drugih me unarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, pri emu najvie
dvije tre ine mogu dolaziti sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine;
predstavljanje Bosne i Hercegovine u me unarodnim i evropskim
institucijama i organizacijama i traenje lanstva u onim organizacijama i
institucijama iji Bosna i Hercegovina nije lan; vo enje pregovora za
zaklju enje me unarodnih ugovora, otkazivanje i, uz saglasnost
Parlamentarne skuptine, njihovo ratifikovanje; izvravanje odluka
Parlamentarne skuptine; predlaganje budeta institucija Bosne i
Hercegovine, uz preporuku Savjeta ministara; podnoenje izvjetaja o
rashodima Parlamentarnoj skuptini na njen zahtjev, a najmanje jednom
godinje; koordinacija, prema potrebi, sa me unarodnim i nevladinim
organizacijama u Bosni i Hercegovini. Pored ovih, taksativno nabrojanih,
nadlenosti, Ustav ostavlja mogu nost da u nadlenosti Predsjednitva budu
i drugi poslovi, ukoliko je to potrebno za obavljanje dunosti koje mu
dodijeli Parlamentarna skuptina ili na koje pristanu entiteti.

70
Ilustrativan je podatak da su dva lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine izabrana na
optim izborima 2006. godine imenovala u svoj kabinet po sedam savjetnika, dok je tre i
imenovao est. (Internet prezentacija Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
http://www.predsjednistvobih.ba/kab/?cid=12,2,1, preuzeto 07.09.2008)

219
 Pojedini autori govore o dogovornoj nadlenosti Predsjednitva (Fira,
2002: 94), imaju i na umu da Predsjednitvu mogu biti povjereni i poslovi
koji su van spiska njegovih nadlenosti, dok drugi autori samo konstatuju
mogu nost prenosa ovla enja od strane Parlamentarne skuptine, bez
uputanja u analizu te ustavne odredbe (Trnka, 2006: 312; Miljko, 2006:
269). Ukoliko se koristi termin prenos, ostaje nejasno koja ovla enja
Parlamentarna skuptina moe prenijeti na Predsjednitvo, jer se to u Ustavu
nigdje ne regulie izri ito. U principu, ona bi mu mogla povjeriti vrenje
poslova koji su iz nadlenosti entiteta preli u nadlenost Bosne i
Hercegovine, ili neke druge poslove kojima se ne zadire u sutinu
nadlenosti same Parlamentarne skuptine. Povjeravanje neke nadlenosti
Parlamentarne skuptine (zakonodavne ili budetske, na primjer)
Predsjednitvu bi predstavljalo krenje na ela podjele vlasti i istovremeno bi
bilo suprotno intenciji ustavotvorca u pogledu funkcija zakonodavnog
organa Bosne i Hercegovine. Budu i da nadlenosti Savjeta ministara nisu
utvr ene Ustavom, Parlamentarna skuptina bi mogla odlu iti da dio
poslova koji su bili u nadlenosti Savjeta ministara pripadnu Predsjednitvu.
Spisak nadlenosti Predsjednitva ukazuje da je to institucija sa
zna ajnom politi kom mo i, koja obavlja odre ene poslove koji
tradicionalno nisu u nadlenosti efa drave. Neki autori smatraju suprotno:

Nadlenosti Predsjednitva Bosne i Hercegovine obuhva aju uobi ajene

ovlasti i dunosti koje pripadaju efu drave u sustavima diobe vlasti.
(Miljko, 2006: 269)

Neuobi ajeno je, me utim, da Predsjednitvo vodi spoljnu politiku

drave, mada je normalno da ima odre ene nadlenosti u toj oblasti.
Povjeravanje skoro cjelokupne oblasti me unarodnih odnosa u nadlenost
Predsjednitva odstupa od poznatih ustavnih rjeenja i ini njegovu poziciju
u sistemu dravne vlasti izrazito jakom:

Neke od tih nadlenosti (u oblasti me unarodnih odnosa prim. G.M.) su

tradicionalne kompetencije efa drave imenovanje predstavnika Bosne i
Hercegovine u me unarodnim odnosima, predstavljanje Bosne i
Hercegovine, pa i u e e u ratifikaciji me unarodnih ugovora. Ali je vrlo
retko u nadlenosti efa drave vo enje spoljne politike u celini. Ovde ta
nadlenost odlikuje institucionalni sklop vlasti u Bosni i Hercegovini daju i
mu jednu bitnu karakteristiku prezidencijalnog modela podele vlasti. (Fira,
2002: 92)

Isto tako, u teoriji se smatra da je, zbog uloge me unarodnog faktora u

Bosni i Hercegovini, zna ajna nadlenost Predsjednitva u oblasti
koordinacije sa me unarodnim organizacijama.
Ovla enje Predsjednitva Bosne i Hercegovine da Parlamentarnoj
skuptini predlae budet institucija Bosne i Hercegovine ga tako e ini
mo nom politi kom institucijom, poto ono nije isto formalno. Iako Savjet

220
ministara Bosne i Hercegovine izra uje nacrt budeta i preporu uje ga
Predsjednitvu, ono ipak ne igra ulogu transmisije ili potara u odnosu
izme u Parlamentarne skuptine i Savjeta ministara. Prije nego to
Predsjednitvo predloi budet Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine, ono moe zapo eti konsultacije sa premijerima entiteta i
njihovim resornim ministrima, te sa predsjedavaju im Savjeta ministara i
ministrom za trezor institucija Bosne i Hercegovine. Odluka o prijedlogu
budeta se donosi nakon tih konsultacija na vanrednoj sjednici
Predsjednitva. itav postupak ukazuje na obavezu Savjeta ministara da
vodi ra una o stavu koji bi Predsjednitvo moglo zauzeti u pogledu njegove
preporuke.
O nadlenostima Predsjednitva Bosne i Hercegovine se moe
zaklju ivati i analizom drugih ustavnih odredaba. Tako je lan V ta ka 5.
Ustava posve en Stalnom vojnom komitetu, u iji sastav, po slubenoj
dunosti, ulaze lanovi Predsjednitva i koji imenuju ostale lanove ovog
komiteta. Budu i da Ustav Bosne i Hercegovine izvorno nije predvidio da
e odbrana biti u nadlenosti drave, javila se dilema kako urediti pitanje
civilne kontrole oruanih snaga, imaju i u vidu da je Bosna i Hercegovina
jedna drava sa dvije (ili tri) oruane strukture odnosno vojske. Ustav sadri
odredbu po kojoj e svaki lan Predsjednitva ( e), po slubenoj dunosti,
vriti funkciju civilnog zapovjednika oruanih snaga ( lan V 5a). Ova
ustavna odredba je kompromisnog karaktera, jer treba da pomiri injenicu
postojanja entitetskih oruanih snaga sa potrebom da ef drave bude njihov
barem nominalni zapovjednik. Ustav ipak ne odre uje na koji na in e
svaki lan Predsjednitva vriti funkciju civilnog zapovjednika oruanih
snaga, pa su se u teoriji i politi koj praksi javila dva miljenja. Po jednom,
svaki lan Predsjednitva treba da bude civilni zapovjednik entitetskih
oruanih snaga (ako je u pitanju lan Predsjednitva iz Republike Srpske),
odnosno svoje nacionalne komponente oruanih snaga (ako su u pitanju
lanovi Predsjednitva iz Federacije BiH). Ovakvo tuma enje ustavne
odredbe proisti e iz njene stilizacije, jer se u njoj ne kae da Predsjednitvo
vri funkciju civilnog zapovjednika, ve da to ini svaki lan Predsjednitva,
dakle ova funkcija nije povjerena jednom kolektivnom organu ve
pojedinim njegovim lanovima. Po drugom miljenju, funkciju civilnog
zapovjednika oruanih snaga vri Predsjednitvo kao kolektivni organ:

Jer ko je pozvaniji od svih ustavnih organa Bosne i Hercegovine da

procjenjuje da li se oruane snage tako ponaaju ili ne (da tite suverenitet i
teritorijalni integritet drave prim. G.M.), od samog Predsjednitva Bosne i
Hercegovine, a ne dakle, da o tome odlu uju pojedina no lanovi
Predsjednitva svaki za sebe, za svoju nacionalnu komponentu entitetske
vojske. (Ibrahimagi , 1999: 93)

Nakon to je odbrana postala isklju iva nadlenost institucija Bosne i

Hercegovine, ove dileme su postale suvine, poto su obrazovane

221
jedinstvene Oruane snage Bosne i Hercegovine. Zakon o odbrani Bosne i
Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 88/05) u lanu
11. odre uje da Predsjednitvo, djeluju i na osnovu konsenzusa, ima
vrhovnu komandu i kontrolu nad Oruanim snagama. Time je ustavna
pozicija Predsjednitva, kao kolektivnog efa drave, u pogledu nadlenosti
prema oruanim snagama izjedna ena sa ustavnom pozicijom efa drave u
drugim dravama. Prema lanu 12. Zakona, Predsjednitvo je nadleno da:
zatrai od Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine proglaenje ratnog
i vanrednog stanja; uputi Oruane snage u operacije tokom rata, vanrednog
stanja ili mirovnih operacija van zemlje, u skladu sa zakonom; odre uje i
mijenja veli inu i strukturu Oruanih snaga, u skladu sa zakonom; utvrdi
nacionalnu zastupljenost u Oruanim snagama, prema posljednjem popisu
stanovnitva; postavlja na elnika i zamjenike na elnika Zajedni kog taba
Oruanih snaga, komandanta i zamjenike komandanta Operativne komande;
postavlja i smjenjuje generale; imenuje i smjenjuje vojno-diplomatske
predstavnike; usvaja Sigurnosnu politiku i Odbrambenu politiku Bosne i
Hercegovine; te obavlja i druge zakonom utvr ene poslove.
U nadlenosti Predsjednitva Bosne i Hercegovine je i donoenje nekih
drugih odluka odnosno pokretanje odre enih postupaka. Tako je ono
nadleno za potvr ivanje dravnih simbola koje usvoji Parlamentarna
skuptina ( lan I 6. Ustava), podsticanje me uentitetske koordinacije u
stvarima koje nisu u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine ( lan IV
3),71 rasputanje Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine ( lan IV 3g), imenovanje predsjedavaju eg Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine ( lan V 4), pokretanje spora pred Ustavnim sudom
Bosne i Hercegovine (ovo pravo pripada svakom lanu Predsjednitva u
sporovima iz lana VI 3a Ustava), imenuje lanove Upravnog odbora
Centralne banke Bosne i Hercegovine ( lan VII 3), i imenuje lanove
Komisije za zatitu nacionalnih spomenika. Predsjednitvo ne samo da ima
zna ajna ovla enja u ure enju pojedinih oblasti drutvenog odnosno
dravnog ivota, nego u znatnoj mjeri uti e na funkcionisanje pojedinih
institucija Bosne i Hercegovine i zatitu njenog ustavnog poretka. Budu i da
je Predsjednitvo stvarni nosilac izvrne vlasti, sa znatnim uticajem na
vrenje zakonodavne vlasti (pravo zakonodavne inicijative i rasputanja
Doma naroda), ono (barem potencijalno) predstavlja najmo niju politi ku
instituciju:

U celokupnoj strukturi vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, mada se

Parlamentarna skuptina, uz sva ograni enja, pojavljuje kao nosilac
zakonodavne vlasti, Predsednitvo, iako po pretpostavci deo izvrne vlasti,
jeste organ sa najozbiljnijom politi kom mo i. (Fira, 2002: 92)

71
Ova ustavna odredba je razra ena Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
iji lan 55. predvi a da Predsjednitvo moe pozvati entitete da prisustvuju konferenciji na
kojoj bi bio postignut memorandum o razumijevanju.

222
3.2. OSTVARIVANJE NADLENOSTI PREDSJEDNITVA

3.2.1. NA IN ODLU IVANJA PREDSJEDNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ostvaruje svoje nadlenosti

donose i odluke i vre i druge radnje u okviru svojih ustavnih prava i
dunosti. Kako je rije o kolegijalnom organu, postavlja se pitanje na ina
njegovog odlu ivanja. Prema lanu V 2c Ustava, Predsjednitvo e nastojati
da odluke usvoji konsenzusom. Ukoliko pokuaji da se postigne konsenzus
ne uspiju, odluku mogu donijeti dva lana Predsjednitva. lanu
Predsjednitva koji je ostao u manjini prilikom glasanja pripada pravo veta
ukoliko smatra da je usvojena odluka tetna po vitalni interes entiteta u
kome je izabran. Veto je suspenzivni, poto o sudbini te odluke kona nu
rije daje Narodna skuptina Republike Srpske ili klub hrvatskih odnosno
klub bonja kih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine, to zavisi od toga koji lan Predsjednitva je osporio odluku
Predsjednitva. Entitetska zakonodavna institucija odlu uje o spornoj odluci
dvotre inskom ve inom glasova ( lan V 2d). Ukoliko veto lana
Predsjednitva bude potvr eno u entitetskom zakonodavnom tijelu (ili, u
slu aju Federacije BiH, jednom njegovom dijelu) osporavana odluka
Predsjednitva ne e proizvoditi pravno dejstvo odnosno ne e se
primjenjivati.
Redovne sjednice Predsjednitva saziva presjedavaju i i one se po
pravilu odravaju jednom sedmi no. On predlae dnevni red sjednice, u koji
ostali lanovi mogu unositi svoje prijedloge. Kvorum za odravanje sjednice
Predsjednitva je fizi ko prisustvo najmanje dva lana ( lan 33. Poslovnika).
lana Predsjednitva moe na sjednici mijenjati lan njegovog kabineta, ali
se njegovo prisustvo ne uzima u obzir pri utvr ivanju kvoruma.
U vrenju svojih nadlenosti Predsjednitvo Bosne i Hercegovine usvaja
normativne i deklarativne akte, koji su nabrojani u lanu 37. Poslovnika.
Normativni akti su: odluke iz oblasti spoljne politike, prijedlozi zakona
upu eni Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, potvrde odluka
Parlamentarne skuptine o dravnim simbolima, imenovanja dravnih
funkcionera, postavljenja dravnih funkcionera, i drugi akti. Deklarativni
akti su: miljenja vezana za svoju aktivnost, deklaracije donesene u svrhu
ja anja pozicije Predsjednitva u odnosu na druge organe ili javnost, ostali
akti koje Predsjednitvo ocijeni odgovaraju im. Pravo zakonodavne
inicijative Predsjednitvu priznaje i Poslovnik Predstavni kog doma
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (http://parlament.ba/files/
docs/PD/Poslovnik_PD_-_B.pdf), koji u lanu 99. navodi Predsjednitvo
kao jednog od ovlatenih predlaga a zakona, u okviru svojih nadlenosti.

223
3.2.2. SPECIFI NOSTI NA INA ODLU IVANJA PREDSJEDNITVA
BOSNE I HERCEGOVINE

Osnovni na in odlu ivanja Predsjednitva Bosne i Hercegovine je

konsenzusom. Ustav ne zahtijeva konsenzus za donoenje svih odluka iz
nadlenosti Predsjednitva. Prema eksplicitnoj ustavnoj odredbi,
Predsjednitvo ne mora nastojati da postigne konsenzus kad odlu uje o
predlaganju budeta institucija Bosne i Hercegovine,72 podnoenju izvjetaja
o rashodima Parlamentarnoj skuptini i koordinaciji sa me unarodnim i
nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
Odlu ivanje konsenzusom nije uobi ajeno za institucije drave. U teoriji
se isti e da je princip jednoglasnosti tipi an na in odlu ivanja konfederalnih
organa (Nikoli , 1997: 416). Osim toga, elementom konfederalizma se
smatra i pravo veta lanova Predsjednitva na odluke te institucije. Pravo
veta lanova Predsjednitva vodi specifi nom na inu odlu ivanja o
kona noj sudbini sporne odluke ove institucije. Ako lan Predsjednitva
uloi veto na odluku, o njoj e kona no odlu ivati nosioci zakonodavne
vlasti u entitetima, iz ega se izvodi zaklju ak da entitetima pripada pravo
nulifikacije. Zbog toga su neki autori ocijenili da je Bosna i Hercegovina
konfederacija:

I ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine govori o tome da se radi o

konfederalnom obliku dravnog ure enja, s obzirom da je klauzula vitalnog
interesa naroda, tj. pravo nulifikacije karakteristi no za njega. (Savi , 1999:
31)

Pravo veta i pravo nulifikacije su zaista karakteristi na za poloaj drava

lanica konfederacije, jer one mogu ne samo da sprije e donoenje neke
odluke (pravo veta), ve i da ne pristanu na njeno sprovo enje nakon
usvajanja (pravo nulifikacije). Kad bi entiteti imali ta prava, ure enje Bosne
i Hercegovine bi sadralo jedno tipi no konfederalno obiljeje. Ta prava,
me utim, ne pripadaju entitetima ve politi kim predstavnicima
konstitutivnih naroda. Kad bi ona pripadala entitetima, lanovi
Predsjednitva birani u Federaciji Bosne i Hercegovine ne bi mogli
samostalno, odnosno odvojeno jedan od drugog, proglasiti odluku te
institucije tetnom po vitalni interes svog entiteta. Pravo veta, dakle, ne
pripada entitetima ve konstitutivnim narodima, odnosno njihovim
politi kim predstavnicima. To je slu aj i sa pravom nulifikacije. O tetnosti
odluke Predsjednitva ne odlu uje Parlament Federacije BiH u cjelini, pa
ak ni njegov Dom naroda, nego to ine samo bonja ki ili hrvatski delegati.

72
U tom smislu, nije bilo ustavnog osnova da se Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i
Hercegovine predvidi obaveza njegovih lanova da nastoje posti i konsenzus o prijedlogu
budeta Bosne i Hercegovine.

224
Oni sami ne mogu pretendovati da predstavljaju interese Federacije Bosne i
Hercegovine, jer je ona zajednica gra ana, konstitutivnih naroda i kantona.
U slu aju Republike Srpske na prvi pogled izgleda da pravo nulifikacije
pripada entitetu, jer se o spornoj odluci Predsjednitva izjanjava
zakonodavno tijelo u cjelini. Formalno-pravno to moe izgledati tako, jer
Ustav Bosne i Hercegovine ovla uje lanove Predsjednitva da tite vitalne
interese entiteta u kojima su izabrani i daje pravo Narodnoj skuptini
Republike Srpske da odlu i o tome da li je lan Predsjednitva biran u
Republici Srpskoj bio u pravu kada je odluku institucije iji je lan proglasio
tetnom po njegov entitet. Kako je Narodna skuptina Republike Srpske,
me utim, jednodomna i odlu uje ve inom glasova svojih lanova, nema
sumnje da e ve ina poslanika, koji uvijek dolaze iz najmnogobrojnijeg
naroda, poistovijetiti nacionalni i entitetski interes, dok poslanici
malobrojnijih konstitutivnih naroda ne mogu djelotvorno u estvovati u
definisanju vitalnog interesa entiteta. Tako se vitalni nacionalni interes
podvodi pod vitalni interes entiteta i titi u odgovaraju oj proceduri
odlu ivanja.

4. ODNOS PREDSJEDNITVA BiH I DRUGIH

POLITI KIH INSTITUCIJA

4.1. ODNOS PREDSJEDNITVA I PARLAMENTARNE SKUPTINE

BOSNE I HERCEGOVINE

Sistem dravne vlasti u Bosni i Hercegovini je organizovan na na elu

podjele vlasti. Ono nije izri ito proglaeno u tekstu Ustava, ve proisti e iz
analize ustavnih i drugih73 odredaba o odnosu Predsjednitva, Parlamentarne
skuptine i Savjeta ministara.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, zakonodavna vlast pripada
Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, a izvrna Predsjednitvu
Bosne i Hercegovine i Savjetu ministara. Odnos Parlamentarne skuptine i
Predsjednitva, prema tome, predstavlja odnos zakonodavne vlasti i jedne
grane izvrne vlasti. Na elno, taj odnos bi mogao biti dvojak dravna vlast
bi bila koncentrisana u rukama jedne od ove dvije institucije ili bi svaka od
njih bila samostalna u vrenju svojih funkcija.74 U Bosni i Hercegovini ne
postoji podre enost zakonodavne vlasti izvrnoj ili obratno, ve svaka od

73
Za razumijevanje prirode sistema dravne vlasti u Bosni i Hercegovini su, pored ustavnih, od
naro itog zna aja zakonske i poslovni ke odredbe (Zakon o Savjetu ministara Bosne i
Hercegovine, poslovnici Predsjednitva, Savjeta ministara i domova Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine).
74
Dravna vlast bi, dalje, mogla biti koncentrisana u rukama zakonodavnog tijela ili efa drave
(skuptinski ili autoritarni sistem), a u slu aju njihove samostalnosti, zakonodavno tijelo i ef
drave bi mogli biti strogo odvojeni u vrenju svojih funkcija ili bi njihova samostalnost bila
relativna (predsjedni ki, mjeoviti ili parlamentarni sistem).

225
njih vri po jednu funkciju dravne vlasti kao osnovnu, pri emu mogu
uticati na funkcionisanje one druge. Predsjednitvo vri izvrnu vlast, ali
moe u odre enoj mjeri sudjelovati u radu zakonodavnog organa. Njemu
pripada pravo zakonodavne inicijative, to zna i da moe podnositi
prijedloge zakona Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Osim
toga, Predsjednitvo ima pravo da daje miljenje o orijentacionom radnom
planu Predstavni kog doma ( lan 60. Poslovnika Predstavni kog doma) i
Doma naroda ( l. 54. Poslovnika Doma naroda).
Predsjednitvu pripada i pravo ulaska u parlament, budu i da njegovi
lanovi mogu prisustvovati sjednicama domova Parlamentarne skuptine i
u estvovati u njihovom radu ( l. 68. st. 1. i l. 69. Poslovnika
Predstavni kog doma i l. 62. i 63. Poslovnika Doma naroda). Pravo
zakonodavne inicijative daje pravo Predsjednitvu da u estvuje u
utvr ivanju dnevnog reda sjednica domova. Prema lanu 94. st. 1. ta ka c)
Poslovnika Predstavni kog doma, predsjedavaju i domova e biti duni da u
izuzetnim okolnostima na zahtjev Predsjednitva sazovu njihovu zajedni ku
sjednicu.
Predsjednitvo sara uje sa Parlamentarnom skuptinom Bosne i
Hercegovine u jo nekoliko slu ajeva. Ono na prijedlog Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine podnosi izvjetaj o izvrenju budeta, te podnosi
zahtjev za davanje saglasnosti za ratifikaciju ili otkazivanje ratifikovanih
me unarodnih ugovora, sporazuma i konvencija. Parlamentarna skuptina
moe utvrditi politi ke smjernice o politi kim pitanjima i socijalnim
problemima koje Predsjednitvo mora sprovoditi ( l. 148. Poslovnika
Predstavni kog doma i l. 141. Poslovnika Doma naroda).
Vano ovla enje Predsjednitva je njegovo pravo rasputanja Doma
naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. lan IV 3g Ustava
Bosne i Hercegovine predvi a da Dom naroda moe biti rasputen odlukom
Predsjednitva, ne navode i slu ajeve i okolnosti u kojima je to mogu e.
Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine u lanu 44. regulie
rasputanje Doma naroda i u svom stavu 1. predvi a da Predsjednitvo
moe raspustiti Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
uklju uju i slu ajeve promjene parlamentarne ve ine u Narodnoj skuptini
Republike Srpske, bonja kom ili hrvatskom klubu Doma naroda
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Odluka o rasputanju Doma
naroda Parlamentarne skuptine moe biti donesena od strane dva lana
Predsjednitva.
Ustav Bosne i Hercegovine nije precizirao u kojim slu ajevima
Predsjednitvo moe koristiti ovo ovla enje, zbog ega se moe tuma iti da
je ono opteg karaktera i da ga Predsjednitvo moe iskoristiti u bilo kom
trenutku. Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine se ovo
ovla enje ne bi moglo ograni iti na slu ajeve promjene parlamentarne
ve ine u entitetskim zakonodavnim tijelima, poto jedan podzakonski akt ne
moe ograni iti pravo koje je instituciji dato ustavom kao najviim pravnim
aktom. Poslovnik koristi nedovoljno jasnu formulaciju, kad kae da

226
rasputanje uklju uje (uklju uju i) slu ajeve parlamentarne ve ine.
Jezi kim tuma enjem se moe zaklju iti da je ovo jedna vrsta slu ajeva u
kojima dolazi do rasputanja Doma naroda, mada je ono mogu e kad god to
Predsjednitvo smatra oportunim. U suprotnom, u Poslovniku bi pisalo da
Predsjednitvo moe raspustiti Dom naroda u slu aju promjene
parlamentarne ve ine u Narodnoj skuptini Republike Srpske, bonja kom
ili hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.
Pravo rasputanja Doma naroda Parlamentarne skuptine ukazuje na jak
poloaj Predsjednitva Bosne i Hercegovine u sistemu dravne vlasti, jer
ono time moe uticati na vrenje zakonodavne vlasti. Ovo ovla enje moe
biti iskoriteno ukoliko se Predsjednitvo ne slae sa zakonodavnom ili
drugom politikom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, u
nastojanju da se sprije i donoenje odluka koje su u nadlenosti
Parlamentarne skuptine odnosno da bude izabran sastav Doma naroda koji
e voditi politiku komplementarnu politici Predsjednitva.

4.2. ODNOS PREDSJEDNITVA I SAVJETA MINISTARA

BOSNE I HERCEGOVINE

Izvrna vlast u Bosni i Hercegovini je bicefalna, jer je vre

Predsjednitvo i Savjet ministara. lan V Ustava Bosne i Hercegovine je u
cijelosti posve en izvrnoj vlasti. Uprkos tome, njegov naslov glasi
Predsjednitvo, to je prvi, mada nedovoljan, indikator odnosa dviju
institucija koje vre izvrnu vlast. tavie, Savjetu ministara je posve ena
samo ta ka 4. ovog lana, u kojoj je njegov ustavno-pravni poloaj regulisan
dosta neodre eno.
Osim obima i sadraja nadlenosti ovih institucija, odnos Predsjednitva
i Savjeta ministara Bosne i Hercegovine opredjeljuju na in izbora,
smjenjivanja i politi ke odgovornosti ovog drugog, kao i mogu nost
uzajamnog uticaja u vrenju nadlenosti. Najzna ajniji poslovi u okviru
izvrne funkcije su povjereni Predsjednitvu, a ne Savjetu ministara.75
Predsjednitvo imenuje predsjedavaju eg Savjeta ministara ( l. 9. st. 1.
Zakona o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine), to treba da potvrdi
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine ( l. 9. st. 3). Prilikom
imenovanja predsjedavaju eg, Predsjednitvo se moe konsultovati sa
dotadanjim predsjedavaju im Savjeta ministara i njegovim ministrima,
predsjedavaju im Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine i njegovim

75
Najupe atljiviji primjer je spoljna politika, koju definie i vodi Predsjednitvo, u emu mu
Savjet ministara pomae. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i
Hercegovine u lanu 8. odre uje da e Ministarstvo spoljnih poslova, izme u ostalog, biti
nadleno za: sprovo enje utvr ene spoljne politike u skladu sa stavovima i smjernicama
Predsjednitva, predlaganje Predsjednitvu uspostavljanja ili prekidanja diplomatskih ili
konzularnih odnosa sa drugim dravama, predlaganje Predsjednitvu u lanjenja Bosne i
Hercegovine u me unarodne organizacije i dr.

227
zamjenicima, predsjednicima poslani kih klubova u Predstavni kom domu,
predsjedavaju im Doma naroda Parlamentarne skuptine i njegovim
zamjenicima, premijerima entiteta i gradona elnikom Br ko Distrikta,
vo ama demokratskih misija i misija me unarodnih organizacija u Bosni i
Hercegovini ( lan 43. st. 2. Poslovnika o radu Predsjednitva BiH). Svaki
lan Predsjednitva moe predloiti najvie tri kandidata za funkciju
predsjedavaju eg Savjeta ministara. Ukoliko ima vie kandidata, lanovi
Predsjednitva ih ocjenjuju (glasaju za njih) i onaj sa najviom ocjenom e
biti imenovan za predsjedavaju eg.
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine nije
duan da odobri to imenovanje. U tom slu aju, Predsjednitvo e imenovati
druge kandidate, sve dok jedan od njih ne dobije povjerenje Predstavni kog
doma. To zna i da Predsjednitvo i Predstavni ki dom Parlamentarne
skuptine ograni avaju jedan drugog u postupku imenovanja
predsjedavaju eg Savjeta ministara, jer moe biti imenovan samo onaj
kandidat koji je njihov zajedni ki izbor.
Predsjednitvo, me utim, ne moe uticati na sastav Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine, poto njegove lanove imenuje predsjedavaju i
Savjeta ministara, to treba da potvrdi Predstavni ki dom Parlamentarne
skuptine.
Predsjednitvo moe samo posredno uticati na politi ku sudbinu Savjeta
ministara. Predsjedavaju i Savjeta ministara podnosi ostavku Predsjednitvu
( l. 12. st. 2. Zakona), to nuno slijedi iz injenice da ga je ono imenovalo,
ali ga ono ne moe smijeniti. Predsjednitvo samo moe predloiti smjenu
predsjedavaju eg Savjeta ministara, o emu odlu uje Parlamentarna
skuptina ( l. 13. Zakona).

4.3. POLOAJ PREDSJEDNITVA BIH U SISTEMU DRAVNE

VLASTI

Prema me usobnom odnosu institucija zakonodavne i izvrne vlasti, pri

emu se imaju u vidu i nadlenosti Predsjednitva i njegov odnos prema
Parlamentarnoj skuptini i Savjetu ministara, u Bosni i Hercegovini postoji
mjeoviti sistem vlasti. On u sebi sadri elemente parlamentarnog i
predsjedni kog sistema. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, kao ef
drave, ima ve a ovla enja nego ef drave u parlamentarnoj republici.
Njegove nadlenosti su daleko iznad ceremonijalnih, jer ono znatno uti e na
pojedine aspekte dravne politike. Dok Predsjednitvo ne igra odlu uju u
ulogu u vo enju unutranje politike, njegova uloga u oblikovanju spoljne
politike Bosne i Hercegovine je odlu uju a.
Njemu pripada pravo zakonodavne inicijative i pravo ulaska u
parlament, ime uti e na vrenje zakonodavne vlasti. Ono, me utim, ne
moe sprije iti donoenje zakona, jer mu ne pripada pravo zakonodavnog

228
veta, to ga ini slabijim faktorom vlasti od efa drave u predsjedni kom
sistemu i tipi nim mjeovitim sistemima vlasti.
S druge strane, ono imenuje predsjedavaju eg Savjeta ministara, ali to ne
ini samostalno, dok Savjet ministara ne snosi politi ku odgovornost pred
Predsjednitvom ve pred Parlamentarnom skuptinom, to je element
parlamentarnog sistema vlasti. Savjet ministara, stoga, nije servis
Predsjednitva.
Snana ustavna i politi ka pozicija Predsjednitva, koja prevazilazi
ovla enja efa drave u parlamentarnom sistemu, je njegovo pravo
rasputanja Doma naroda. I dok ef drave u parlamentarnom sistemu
rasputa parlament, ili njegov donji dom, na prijedlog vlade, Predsjednitvo
Bosne i Hercegovine samostalno donosi tu odluku.
Osim toga to je ef drave i to predstavlja dravu u zemlji i
inostranstvu, Predsjednitvu je, njegovim poslovnikom, dato i ovla enje da
koordinira odnosno uskla uje rad institucija Bosne i Hercegovine. Iako ovo
ovla enje ne proizlazi neposredno iz Ustava, ono ipak ukazuje i na
politi ku svijest o ustavnoj i politi koj ulozi Predsjednitva u sistemu
dravne vlasti.

5. POLITI KI SASTAV PREDSJEDNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE

Prvi izbori za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine su odrani septembra

1996. godine. Na njima je u estvovalo ukupno esnaest kandidata osam
kandidata za mjesto lana Predsjednitva iz reda bonja kog naroda i po
etiri kandidata za mjesto lana Predsjednitva iz hrvatskog odnosno
srpskog naroda. Ubjedljivu pobjedu su odnijeli kandidati vode ih
nacionalnih stranaka. Kandidat SDA je dobio 730.592 glasa od ukupno
913.277 glasalih. Kandidat HDZ-a BiH je osvojio 330.477 glasova od
ukupno 372.566 izalih na biralita, dok je kandidat SDS-a dobio povjerenje
690.646 bira a od ukupno 1.026.157 glasalih (http://www.izbori.ba/
Documents/Rezultati%20izbora%20962002/96results/general_elections_96.
pdf).
Ve su izbori 1998. godine bili specifi ni po tome to pojedine vode e
nacionalne stranke ulaze u koalicije kako bi zadrale ili osvojile mjesta u
Predsjednitvu, to je bilo uslovljeno politi kom diferencijacijom unutar
dotad neprikosnovenih nacionalnih stranaka, koje se po inju dijeliti prema
razli itim takti kim pravcima koje ele slijediti u svojoj prakti noj politici.
Nakon rascjepa u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), na izborima 1998.
godine nastupa mo na koalicija tri stranke dviju socijal-demokratskih
(Socijalisti ka partija Republike Srpske i Stranka nezavisnih socijal-
demokrata) i jedne koja je nastala izdvajanjem dijela lanstva i vo stva
SDS-a Srpskog narodnog saveza. Ta koalicija, nazvana Sloga, dobija na
izborima za Predsjednitvo 359.937 glasova, dok koalicija SDS-a i Srpske

229
radikalne stranke Republike Srpske (SRS RS) osvaja 314.236 glasova, od
ukupno 701.561 glasalih (http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati
%20izbora%2096-2002/98results/results98.pdf). Time po prvi put jedna od
nacionalnih stranaka koja je vodila rat gubi na izborima, to su pojedini
analiti ari suvie vrednovali u pogledu politi kih posljedica po budu nost
Bosne i Hercegovine.
Dotad neprikosnovena stranka me u bosanskohercegova kim Hrvatima
HDZ BiH na ovim izborima osvaja samo 189.438 glasova od ukupno
358.006 glasalih. Uzrok takvom padu popularnosti treba traiti kako u
40.880 glasova koje je, dodue u koaliciji, osvojila Nova hrvatska inicijativa
(NHI), stranka nastala rascjepom u HDZ-u, tako i u injenici da je kandidat
Socijal-demokratske partije BiH (SDPBiH) osvojio 113.961 glas. To je
dijelom rezultat injenice da je dio bira a ove stranke iz reda bonja kog
naroda glasao za kandidata svoje stranke iz reda hrvatskog naroda, budu i
da ova stranka nije isticala kandidata za lana Predsjednitva iz bonja kog
naroda.
Na koncu, bonja ke politi ke stranke stvaraju novu koaliciju
Koaliciju za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, iju okosnicu
ine SDA i Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), iji kandidat osvaja
511.541 glas od ukupno 589.360 glasalih.
Na optim izborima 2002. godine za lana Predsjednitva se takmi ilo
ak 35 kandidata osam iz reda hrvatskog, esnaest iz reda srpskog i
jedanaest iz reda bonja kog naroda. Pobjedu su ponovo odnijeli kandidati
SDS-a, SDA i HDZ-a, iako je procenat glasova koji su osvojili daleko manji
u odnosu na prve poslijeratne izbore kandidat SDS-a je osvojio 35,52%,
kandidat HDZ-a 61,52%, a kandidat SDA 37,29% glasova (http://www.
izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora%2096-2002/Rezultati2002/Kratki/
PredsjednistvoBiHKratkaVerzija.pdf). Ovim glasovima treba dodati i
glasove drugih, izrazito nacionalno orijentisanih, stranaka, da bi se
razumjelo kako, u ideoloko-politi kom smislu, ni ovi izbori nisu doveli do
bitnih promjena, uprkos samo relativnoj pobjedi vode ih nacionalnih
stranaka, uz izuzetak HDZ-a (naime, Stranka za BiH je osvojila 34,79%
glasova, SRS 8,72%, itd.).
Na izborima 2006. godine je dolo do smjene politi kih stranaka iji
kandidati su pobijedili na izborima za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine.
Tako je kandidat Stranke za BiH ovaj put osvojio 62,80% glasova, dok je
kandidat SDA dobio povjerenje 27,53% bira a. Za srpskog lana
Predsjednitva je izabran kandidat SNSD-a sa osvojenih 53,26% glasova,
dok je kandidat SDS-a ovaj put dobio 24,22%. Najve e iznena enje je
predstavljao izbor kandidata SDP-a za hrvatskog lana Predsjednitva, koji
je osvojio 39,56% glasova, dok su kandidati HDZ-a i HDZ-a 1990 osvojili
26,14 odnosno 18,18% glasova.
Rezultati izbora su pokazali ne samo da su se bira i opredijelili za
kandidate sa najsnanijom retorikom nacionalne isklju ivosti, nego i da sam
sistem ima jednu konstrukcijsku greku prvi put se dogodilo da je

230
izabran kandidat za koga nije glasala ve ina bira a iz reda one nacije koju
on treba da predstavlja. Naime, kandidat SDP-a za lana Predsjednitva iz
reda hrvatskog naroda je izabran dominantno glasovima bira a iz reda
bonja kog naroda. Ova politi ka stranka je, budu i da nije imala izgleda da
bude izabran njen kandidat iz reda bonja kog naroda, kandidovala svog
predstavnika iz reda hrvatskog naroda, znaju i da e dio njenog bira kog
tijela glasati za tog kandidata. Pogodovala joj je injenica da se hrvatsko
bira ko tijelo podijelilo na vie politi kih stranaka, kao i injenica da se od
dotad dominantne hrvatske politi ke stranke HDZ-a BiH odvojio znatan
dio lanova i vo stva, povukavi za sobom znatan dio bira kog tijela.
Pore enje rezultata Socijal-demokratske partije u izbornim jedinicama sa
dominantno hrvatskim bira kim tijelima i rezultata njenog kandidata za
lana Predsjednitva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine
nedvosmisleno ukazuje da su za ovu politi ku stranku i njenog kandidata
najve im dijelom glasali bira i iz reda brojnijeg naroda u ovom entitetu,
ime je obesmiljena sutina i svrha ovakve strukture i funkcije
Predsjednitva Bosne i Hercegovine (to najbolje potvr uju rezultati po
izbornim jedinicama za Predstavni ki dom Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine, jer se u ve ini njih bira i iz reda bonja kog ili hrvatskog
naroda nalaze u izrazitoj ve ini, pa je lako pratiti uticaj pojedinih politi kih
stranaka u njima, http://www.izbori.ba/rezultati/konacni/parlament_fbih
/index.htm).
Sam na in izbora i sastav Predsjednitva Bosne i Hercegovine ohrabruju
etni ko fragmentiranje bira kog tijela, u vr uju podijeljenost drutva i
omogu avaju nacionalnim politi kim elitama da, samoidentifikacijom sa
nacionalnim interesima, zanemare znatno izraeniju heterogenost i sloenost
drutva, svode i sve drutvene interese na nacionalne (ili dravne) a sve
drutvene grupe na etni ke. Stoga ne iznena uje to su politi ke stranke i
koalicije, kandiduju i svoje predstavnike za lanove Predsjednitva, isticale
u prvi plan potrebu politi ke borbe za odbranu jednostrano definisanih
nacionalnih ili dravnih interesa, ime je politi ki pluralizam osiromaio u
sadrini i sveo se na specifi an model elitisti ke demokratije sa etni kim
predznakom.

6. ZAKLJU AK

Iako je izvrna vlast u Bosni i Hercegovini bicefalna, Predsjednitvo je,

imaju i u vidu njegove nadlenosti, njen preteniji inilac. Njegove
nadlenosti su neuobi ajeno iroke i zna ajne za instituciju efa drave u
sistemu vlasti koji nema obiljeja istog predsjedni kog sistema. Zna aj tih
nadlenosti bi naro ito doao do izraaja ukoliko barem jedan lan
Predsjednitva ne bi pripadao politi koj stranci ili koaliciji iz reda njegovog
naroda koja je dio ve ine u Parlamentarnoj skuptini. Odnos Predsjednitva,
s jedne i Savjeta ministara i Parlamentarne skuptine, s druge strane navodi

231
na zaklju ak da u Bosni i Hercegovini postoji mjeoviti sistem dravne
vlasti.
Politi ku mo Predsjednitva poja ava neposredan izbor njegovih
lanova, koji time dobijaju demokratski legitimitet direktno od naroda.
Prenos dijela nadlenosti Predsjednitva, koje bi, po uzoru na nadlenosti
efa drave u parlamentarnoj republici, bile manje-vie ceremonijalne, na
Parlamentarnu skuptinu odnosno Savjet ministara bi, barem formalno-
pravno, omogu io da ove dvije institucije neprekidno kontroliu i
ograni avaju jedna drugu, a sistem odlu ivanja na dravnom nivou bi bio
pojednostavljen. To je naro ito vano ako se zna da Predsjednitvo u na elu
nastoji odlu ivati konsenzusom, to uslonjava proces odlu ivanja i
funkcionisanja drave.
Neposredan izbor lanova Predsjednitva stvara jedan teak problem
mogu nost da jednog od njih izaberu bira i koji ne pripadaju njegovom
konstitutivnom narodu. Tako se moe desiti da jedan konstitutivni narod
nema svog legitimnog lana Predsjednitva, dok drugi narod fakti ki moe
izabrati dva svoja predstavnika. Osim toga, postoje i na in izbora lanova
Predsjednitva treba uskladiti sa Evropskom konvencijom o ljudskim
pravima i slobodama. Rjeenje bi mogao biti posredan izbor efa drave,
koga bi birali poslanici i delegati u oba doma Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine. Time bi ef drave bio istovremeno predstavnik svih
gra ana i svih naroda, izabran konsenzusom nacionalnih politi kih elita, bez
ograni avanja pasivnog bira kog prava.
Kolektivni ef drave u Bosni i Hercegovini odraava sloenost
dravnog ure enja i segmentiranost njenog drutva, a na prvom mjestu
injenicu njegove podijeljenosti na tri podsistema. Tro lano Predsjednitvo
je odraz injenice da se sve diferencijacije u bosanskohercegova kom
drutvu svode na jednu etni ku, ime se zanemaruje postojanje
mnogobrojnih drutvenih grupa i raznovrsnih i suprotstavljenih drutvenih
interesa. Ukoliko bi izbor efa drave bio posredan, a njegove nadlenosti
suene, ne bi bilo razloga da ta institucija i dalje bude kolegijalna. Ona bi u
tom slu aju mogla biti organizovana kao inokosni Predsjednik Bosne i
Hercegovine.

232
LITERATURA
Fira, Aleksandar (2002). Enciklopedija ustavnog prava bivih jugoslovenskih zemalja. Tom 4,
Ustavno pravo Bosne i Hercegovine. Novi Sad: SANU Agencija Mir.
Izborni zakon Bosne i Hercegovine, neslubeni pre i eni tekst (Internet prezentacija Centralne
izborne komisije Bosne i Hercegovine, preuzeto
03.09.2008.,http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/POIZpw110508.pdf)
Ibrahimagi , Omer (1999). Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima. Sarajevo: VKBI
Kult B.
Miljko, Zvonko (2006). Ustavno ure enje Bosne i Hercegovine. Zagreb: Hrvatska sveu ilina
naklada.
Me unarodni pakt o gra anskim i politi kim pravima, Pravni fakultet u Novom Sadu, Internet
prezentacija, preuzeto 06.09.2008., http://www.pravni.ns.ac.yu/UN_ugovori-ICCPR.pdf)
Nikoli , Pavle (1997). Ustavno pravo. Beograd: Poslovni biro.
Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine, br. 25/01)
Poslovnik Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (Internet
prezentacija Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, http://parlament.ba/files/
docs/PD/Poslovnik_PD_-_B.pdf, preuzeto 08.09.2008.)
Poslovnik Doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (Internet prezentacija
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, http://www.parlament.ba/files/docs/DN/
Poslovnik_DN_-_B.pdf, preuzeto 13.09.2008.)
Rezultati optih izbora 1996. godine za Predsjednitvo BiH (Internet prezentacija Centralne
izborne komisije Bosne i Hercegovine, http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati
%20izbora%2096-2002/96results/general_elections_96.pdf, preuzeto 02.01.2009.)
Rezultati izbora 1998. godine za Predsjednitvo BiH (Internet prezentacija Centralne izborne
komisije Bosne i Hercegovine, http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora
%2096-2002/98results/results98.pdf, preuzeto 02.01.2009.)
Rezultati izbora 2002. godine za Predsjednitvo BiH (Internet prezentacija Centralne izborne
komisije Bosne i Hercegovine, http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora
%2096-2002/Rezultati2002/Kratki/PredsjednistvoBiHKratkaVerzija.pdf, preuzeto
02.01.2009.)
Rezultati izbora 2006. godine za Predsjednitvo BiH (Internet prezentacija Centralne izborne
komisije Bosne i Hercegovine,
http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?nivo=701&nivo1=
702;
http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?nivo=702&nivo1=
701;
http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?nivo=703&nivo1=
703, preuzeto 02.01.2009.)
Savi , Sneana (1999). Republika Srpska poslije Dejtona. Banja Luka: Pravni fakultet.
Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo. Sarajevo: Fakultet za javnu upravu.
Ustav Bosne i Hercegovine (Internet prezentacija Ustavnog suda BiH, preuzeto 13.09.2008.,
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf)
Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 37/03)
Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 88/05)
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH u toku trajanja mandata
(Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 21/00)
Zakon o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br.
30/03, sa kasnijim izmjenama i dopunama)

233
PRAVOSUDNI SISTEM
Nedad Smailagi , Nermin Keranovi

Saetak
U ovom poglavlju se razmatra pravosudni sistem Bosne i Hercegovine
kao sistem sudova i drugih pravosudnih organa koji imaju ustavnu i
zakonsku nadlenost da tuma e i primjenjuju pozitivno pravo Bosne i
Hercegovine kao i relevantno me unarodno pravo. Taj sistem je sloen i
direktno je ovisan o ustavnom poretku Bosne i Hecegovine. Na taj na in
pravosudni sistem se u funkcionalnom smislu moe posmatrati (I) na
dravnom nivou i (II) na entitetskom nivou. Pravosudne institucije na
dravnom nivou, pored Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je
uspostavljen Aneksom IV Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, rezultat su opsenih reformi preduzetih u sektoru pravosu a u
periodu od 2000. do 2006. godine. Osnivanjem Suda i Tuilatva Bosne i
Hercegovine, uveden je sistem imenovanja nosilaca pravosudnih institucija
u cijeloj zemlji. Tako er, primjetni su i pravosudni sistemi u entitetima
Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, koji se sastoje od
ustavnih sudova, vrhovnih sudova, kantonalnih (okrunih) sudova i
op inskih sudova. Uzimaju i u obzir poseban status Br ko Distrikta Bosne i
Hercegovine primje uju se i pravosudne institucije te administrativno-
teritorijalne jedinice Bosne i Hercegovine. Na kraju izlau se izazovi
pravosu a Bosne i Hercegovine.

Klju ne rije i: pravna drava, nezavisnost i nepristrasnost suda,

pravosudni sistemi, sud, tuilatvo

1. UVODNA RAZMATRANJA

Sudstvo, u sistemu tripartitne strukture vlasti podijeljene na

zakonodavnu, izvrnu i sudsku, predstavlja samostalnu cjelinu iji je zadatak
rjeavanje sporova koji nastanu u primjeni prava. Ipak, sudstvo treba
razlikovati od pravosu a kao ireg pojma. U najirem smislu, pravosudni
sistem Bosne i Hercegovine je termin koji ozna ava ukupnost institucija
koje u najirem smislu imaju veze sa funkcijom rjeavanja pravnih sporova
na odre enom podru ju. Takve instuitucije ne moraju eksplicitno samo
rjeavati sporove, ali obavljaju vane zadatke u svojoj nadlenosti koji
omogu ajavu sudovima da na pravu ustanovljen na in rjeavaju pravne
sporove. U tom smislu, u pravosudni sistem se ubrajaju i ministarstva
pravde kao upravna tijela u izvrnoj vlasti na svim nivoima u BiH,
tuilastva, pravobranilatva, advokatura i Evropski sud za ljudska prava.
Op enito govore i, funkcija koju sudovi obavljaju (sudska funkcija) ogleda

234
se u primjeni odre enog sistema pravnih propisa na konkretne drutvene
odnose. Primjenjuju i odre eni sistem pravnih propisa na konkretne
drutvene odnose, sud raspravlja protivrje nosti u drutvu i rjeava sukob
interesa kroz prizmu sudskih rjesenja. (Sijer i - oli , 123).
Kada se posmatraju sudovi kao najvaniji inilac pravosudnog sistema,
treba napomenuti da u komparativnom pravu i politi kim sistemima postoje
razli iti pristupi organizaciji sudova. U Bosni i Hercegovini postoji sistem
redovnih sudova. To zna i da zakonodavstvo ne poznaje specijalizirane
sudove za pojedine vrste sporova (npr. privredne sporove, upravne sporove
ili posebne sudove za maloljetnike) nego postoje sudovi op e nadlenosti
koji obavljaju sudsku funkciju u krivi nopravnoj oblasti, gra anskopravnoj
oblasti, privrednopravnoj oblasti i upravnopravnoj oblasti.
Ovaj rad na deskriptivan na in objasnjava pravosudni sistem Bosne i
Hercegovine. Moda je bolji naslov Pravosudni sistem u Bosni i
Hercegovini uzimaju i u obzir sloenu ustavnu (a samim tim i pravosudnu)
strukturu drave koja predvi a dravni nivo, entitetski nivo, i
unutarentitetski nivo (kantoni, okruzi, op ine) kao i Br ko Distrikt Bosne i
Hercegovine. Zbog toga, posebno se analiziraju institucije pravosu a na
nivou BiH (dravne pravosudne institucije Ustavni sud BiH, Sud BiH i
dr.) a zatim entitetski pravosudni sistemi.

2. PRAVNA DRAVA I NEZAVISNOST SUDSTVA

Pojam pravna drava se moe iroko tuma iti i u tom smislu predstavlja
pravno-filozofski pojam koji se ne moe precizno definisati. Ipak, u
najop enitijem smislu, pravna drava je koncept prema kojem su dravna
vlast i ponaanje pojedinca ograni eni pravom, tj. koncept u kojem su i vlast
i pojedinci obavezni se pokoravati pravu. Prema modernoj pravnoj teoriji,
elementi pravne drave su: vladavina op ih, racionalnih i neretroaktivnih
normi, podjela vlasti sa primatom zakonodavstva i nezavisnim sudstvom,
politi ki pluralizam, nepovredivost ljudskih prava, pretpostavka slobode na
strani individue, funkcioniranje dravnog sistema kroz mehanizam ustanova,
odgovornost i kontrola dravnog djelovanja vlasti i doziranje svakog oblika
dravne mo i, primarno, instrumentima prava. (ar evi , 1989: 444).
Prema tome, u pravnoj dravi se svaka vlast mora obnaati prema pravnim
procedurama, na elima i ograni enjima i u kojoj svaki gra anin u slu aju
krenja njegovih prava ima na raspolaganju pravna sredstva obrane protiv
svih drugih subjekata prava bez obzira na njihov drutveni poloaj i mo .
(Pravni leksikon, 2007: 1190) Dakle, (I) podjela vlasti (zakonodavna,
izvrna i sudska vlast), (II) pravna sigurnost i (III)potovanje osnovnih
ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i jednakost pred zakonom (tj. pravna
zatita, nezavisnost sudstva i zakonom ustanovljen sud) predstavljaju bitne
elemente pravne drave. U ustavnom pravu, sadrina pojma pravna drava
odre uje se sintagmom ustavnost i zakonitost (Pobri , 1999: 451).

235
 U pravnoj teoriji, postoji nekoliko varijanti pravne drave, koje u
osnovi ovise o shvatanjima o njoj na odre enim prostorima. Tu se u prvom
redu misli na razlikovanje angloameri kog shvatanja the rule of law,
francuskog l'tat de droit i njema kog Rechtsstaatlichkeit. Razlika je
posebno uo ljiva izme u angloameri kog pojma the rule of law i njema kog
pojma Rechtsstaat. Angloameri ki pojam se moze sagledati u tri shvatanja:
(I) pozitivisti ko, (II) procesno i (III) materijalno. Ipak, sva tri shvatanja
polaze od drutva u kojem u idealnom smislu vlada pravo a ne ljudi (Pravni
leksikon, 1192). Njema ka pravna teorija ima razvijeno shvatanje ideje
pravne drave. Prve rasprave susre u se u djelima I. Kanta i A. Von
Humboldta tokom XVIII stolje a. U svojim zaklju cima smatraju da pravna
drava se treba temeljiti na ljudskim pravima i slobodama putem prava kao
sredstva njihove zatite. U tom sistemu drava je podvrgnuta pravu . A
pravna drava je vladavina kralja Bogom i pravom (Bracton, XVIII
stolje e). To je tzv. materijalna pravna drava sadrajno jednaka na elu
vladavine prava. U drugoj polovini XIX stolje a smatra se da pravna drava
je metod ostvarivanja dravne vlasti. Takvo miljenje je kasnije prevladalo, i
u tom smislu se govori o tzv. formalnoj pravoj dravi, koje polazi od toga
da ako u dravi postoji utuivo i objektivno pravo, postoji i legitiman
zahtjev da se takva drava smatra pravnom dravom. (Pravni leksikon,
1192-3). Ovom konceptu se s pravom prigovara zbog historijskih injenica,
koje upu uju da se formalna pravna drava pretvorila u ilegalu i tiraniju.
Stoga, treba posebno razlikovati pojmove formalne i materijalne pravne
drzave.
Materijalnom shvatanju pravne drave Ustav Bosne i Hercegovine daje
ustavni karakter. lan I/2 (Demokratska na ela) propisuje da: Bosna i
Hercegovina je demokratska drava koja funkcionie u skladu sa zakonom i
na osnovu slobodnih i demokratskih izbora., dok je Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine, u l. VI/3 (Jurisdikcija), ta ka C, stavljeno u nadlenost da
ispituje da li je zakon, o ijem vaenju njegova odluka ovisi, kompatibilan
sa Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u
pogledu postojanja ili domaaja nekog opteg pravila me unarodnog javnog
prava koje je bitno za odluku suda.
Na elom nezavisnog i nepristrasnog suda se afirmira ... princip pravne
drave koji je zapravo bitno svojstvo drave koja je lan Savjeta Evrope ...
(Sadikovi , 2003: 90), i kao takvo je osnovna pretpostavka pravi nog
su enja, potovanja zakonitosti i ostvarenja ostalih me unarodnih pravnih
standarda ... (Beljanski, 2001: 36). Ideal suda koji je nezavisan, nepristran
i ustanovljen zakonom predstavlja cilj historijske borbe ovjeka za
ostvarenje njegovih osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Izme u
ostalog, ono predstavlja osnov pravne sigurnosti ovjeka u cjelokupnom
nacionalnom i me unarodnom pravnom poretku. Iako je predmet rasprave
ovog rada pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini, ova rasprava e biti
op a rasprava o nezavisnisti i nepristrasnosti sudstva iz vie razloga: (I) ovo

236
na elo je ustavna kategorija u Bosni i Hercegovini; (II) tako er je i
op eprihva eno na elo me unarodnog prava ljudskih prava proklamovano u
svim pozitivnim me unarodnopravnim dokumentima koji se odnose na
ljudska prava i temeljne slobode i (III) predstavlja civilizacijski nivo
ovje anstva. Nezavisan i nepristrasan sud je bitan element prava na
pravi no su enje prema lanu 6. st. 1. EKLJP. Da bi postojao nezavisan i
nepristrasan sud kao uvjet pravi nog su enja, potrebno je da se ispune
sljede i uslovi: ... (I) sud ustanovljen zakonom, (II) zahtjev da sud bude
nezavisan i (III) zahtjev da sud bude nepristrasan. (Sadikovi , 2003: 91).
Nezavisnost i nepristrasnost sudstva predstavlja mehanizam kojim sudije
osiguravaju supremaciju prava prilikom obavljanja njihovih dunosti. S tim
u vezi, danas postoji cijeli niz jus cogens i pravila tzv. mehkog
me unarodnog prava koji se slobodno moe nazvati me unarodnim sudskim
Corpus Jurisom. Treba svakako po i od Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima te Me unarodnog pakta o gra anskim i politi kim pravima, kao i
regionalnih dokumenata o zatiti ljudskih prava (npr. EKLJP i dr.), kao i
regulativa me unarodnih strukovnih udruenja koji razra uju na elo
nezavisnosti i nepristrasnosti sudstva. Ova na ela su razra ena i u pravu
Bosne i Hercegovine, mada sam Ustav Bosne i Hercegovine, kao temeljni
pravni akt, ne propisuje expressis verbis nezavisno i nepristrasno sudstvo.
Ipak, ako se uzme u obzir odredba l. II/2 Ustava koja se odnosi na direktnu
primjenu i ustavni karakter EKLJP u Bosni i Hercegovini, vidi se da
odredbe l. 6. EKLJP koje, inter alia, propisuju nezavisan i nepristrasan sud.
Stoga, treba smatrati da Ustav, i to kroz predvi anje ustavnog karaktera
EKLJP u BiH, propisuje standard nezavisnog i nepristrasnog sudstva.
EKLJP u lanu 6. (Pravo na pravi no su enje), st. 1. predvi a da: Svako
ima pravo da zakonom ustanovljeni nezavisni i nepristrasni sud ... ispita
njegov slu aj. Ovo pravo, prema Sadikovi u, predstavlja jedno od
najvanijih prava koja su u vezi sa karakterom i namjenom same
konevncije (idem).
Nezavisnost sudstva ne treba posmatrati kao privilegiju pojedinaca koji
obavljaju dunost sudija, nego kao privilegiju javnosti. Javnost suda je
zna ajan kriterij koji odre uje njegovu nezavisnost i nepristrasnost. Kriteriji
kojima se odredjuje nezavisnost sudija mogu biti: (I) na in imenovanja, (II)
trajanje i stabilnost mandata, (III) mogu nost udaljenja sa dunosti, (IV)
finansijska sigurnost, (V) zatita sudija, (VI) odgovornost sudija, (VII)
sloboda izraavanja i udruivanja, (VIII) obuka i obrazovanje, (IX) pravo i
dunost da omogu i pravi an postupak, (X) javnost postupka, (XI)
utemeljenost presude, i (XII) dunost obrazlaganja presude. Kodeks sudijske
etike u Bosni i Hercegovini propisuje da nezavisnost pravosu a predstavlja
uslov za vladavinu prava i da sudija obavlja sudijsku funkciju nezavisno, na
osnovu zakona i vlastite procjene injenica, podravaju i nezavisnost
pravosu a s individualnog i institucionalnog aspekta. Taj kodeks
istovremeno propisuje i obaveze koje izabrani sudija, u toku svog mandata,
mora potovati.

237
 Provo enjem pravosudne reforme, ustanovljeno je Visoko sudsko i
tuzila ko vije e Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) kao centralno tijelo na
dravnom nivou koje se bavi imenovanjem sudija i tuilaca u sve sudske i
tuilacke institucije u BiH sa izuzetkom Ustavnog suda BiH. O ovoj
instituciji, njenim nadlenostima i postupcima posebno se raspravlja u glavi
5.5. ovog rada. Ipak, ovdje treba napomenuti da Zakon o VSTV BiH u l.
21., pored optih uslova za obavljanje sudijske i tuilake funkcije,
predvi aju i posebni uslovi kao to su stru no znanje, sposobnost da
nepristrasno, savjesno, marljivo, odlu no i odgovorno obavlja dunost u
okviru funkcije za koju se prijavljuje, radno iskustvo i rezultati.

3. STRUKTURA PRAVOSUDNOG SISTEMA

BOSNE I HERCEGOVINE

Okon anjem sukoba u Bosni i Hercegovini 1995. godine ostvaren je

osnovni preduvjet izgradnje demokratskog drutva i pravne drave koja
svojim institucijama jam i, izme u ostalih, pravo na pravi no sasluanje u
gra anskim i krivi nim predmetima. Sve postoje e institucije zajedno ma
koliko da je njihov broj danas jako veliki ne mogu nadomjestiti ulogu
pravne drave u zatiti ljudskih prava (Sadikovi , 2003: 185). Ostvarenje
pravne drave i vrijednosti kojima je protkana ovisi od postojanja neovisnog
i nepristrasnog suda ustanovljenog zakonom i lienog arbitrarnosti u svom
djelovanju.
Proces tranzicije BiH ka drutvu utemeljenom na vladavini prava u
oblasti pravosu a po eo je formiranjem posebnog tijela Ujedinjenih nacija u
julu 1998. godine poznatog kao Projekt procjene pravosudnog sistema, da bi
2000. godine Vije e za implementaciju mira i Visoki predstavnik u BiH
dogovorili uspostavljanje Neovisne pravosudne komisije. Od marta 2001.
godine do 2004. godine postojale su entitetske komisije i komisija na nivou
drave Bosne i Hercegovine sa zadatkom izrade strategije pravosudne
reforme, restrukturiranja pravosudnog sistema i procesa ponovnog
imenovanja sudaca i tuilaca. Komisije su okon ale svoj rad 2004. godine
kad je uspostavljeno jedinstveno Visoko sudsko i tuila ko vije e BiH.
Zna ajni pomaci u injeni su u periodu od 2001. 2006. godine
pribliavanjem pravosu a BiH evropskim standardima reduciranjem broja
tuilatava i sudova te kvalitativnim iskoracima u samom radu pravosudnih
organa u smislu neovisnosti od lokalnih politi kih mo nika i politi kih
subjekata. BiH je smanjenjem broja prvostepenih sudova na broj od 1.7 na
100.000 stanovnika prva u regiji u ostvarenju ovog europskog standarda
funkcionalnog pravosudnog sistema (Vodi kroz pravosu e Bosne i
Hercegovine, VSTV, 2007) . Polaze i od razlikovanja primarne pravosudne
institucije suda i ostalih pravosudnih institucija, modeliranih prema
ustavnim na elima koji su izraz op ecivilizacijskih shvatanja o vladavini
prava, pravosudni sistem BiH ine pravosudne institucije na nivou Bosne i

238
Hercegovine i entiteta. Unutranje ure enje Bosne i Hercegovine uslovilo je,
u jednakoj mjeri, kako prethodne reformske korake tako i utemeljenje
pravosudnog sistema BiH na dejtonskoj logici administrativne podjele BiH.
Entitetski pravosudni sistemi iako uokvireni sui generis sistemi nuno su
komplementarni i me uslovljeni ine i, vie zajedni ki nego jedinstven,
pravosudni sistem BiH u kojem zna ajnu ulogu pored pravosudnih
institucija imaju i odgovaraju a ministarstva pravde.
Na nivou drave Bosne i Hercegovine pravosudni sistem ine Sud Bosne
i Hercegovine sa krivi nim i upravnim odjeljenjem kao i neovisno Visoko
sudsko i tuila ko vije e nadleno za izbor, imenovanje, kontrolu rada i
sankcionisanje sudija i tuilaca u BiH. Pravosudna struktura na nivou BiH
unaprije ena je uspostavljanjem Pravobranilatva BiH iako nije upotpunjena
jedinstvenom advokatskom komorom. Ministarstvo pravde BiH osnovano
je 2003. godine, Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave
Bosne i Hercegovine ("Sl.glasnik BiH, br.5/2003), ono je nadleno za
administrativne funkcije vezano za pravosudne organe na dravnom nivou.
Nepostojanje odnosa subordinacije entitetskih pravosudnih tijela onim
dravnim, brojna ograni enost nadlenosti dravnih pravosudnih institucija
kao i supsidijarnost u odnosu na entitetske pravosudne sisteme upu uju na
zaklju ak kako na dravnom nivou danas, za razliku od entitetskih, ne
postoji zaokruen pravosudni sistem. Ovo je pravilno prepoznao Sadikovi
(2003: 185) potrebno je da se kompletira sistem dravnog sudstva, na na in
na koji se to ini u svakoj savremenoj demokratskoj dravi.
Pravosudni sistem entiteta Republike Srpske ini Vrhovni sud kojem su
podre ni okruni sudovi i osnovni sudovi. Sistem okrunih sudova ine
okruni sudovi u Banja Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju, Isto nom Sarajevu
s njima podre enih devetnaest osnovnih sudova u ve im naseljenim
mjestima i njihovih devet odjeljenja. Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
ima sloeniji pravosudni sistem sa injen od Vrhovnog suda FBiH,
kantonalnih i op inskih sudova. Pored deset kantonalnih sudova, dvadeset
est op inskih sudova postoji i izvjestan broj odjeljenja pojedinih op inskih
sudova. Specifi nost Distrikta Br ko BiH u unutranjem ure enju BiH
dola je do izraaja u postojanju i poloaju osnovnog suda te Apelacionog
suda Distrikta hijerarhijski strukturiranih u jedinstvenu cjelinu sa Sudom
BiH. Ustavni sudovi kao kontrolne institucije ustanovljeni su i na
entitetskom nivou.
Sistem ostalih pravosudnih institucija, tuilatava, pravobranilatava i
advokature u BiH ustrojen je na istovjetnim osnovama. Pored Tuilatva
BiH postoje tuilatva entiteta koji ine zaokruene pravne i funkcionalne
cjeline obavezne na pruanje pravne pomo i Tuilatvu BiH ali bez stvarne
hijerarhijske podre enosti, te Javno Tuilatvo Br ko Distrikta BiH.
Zakonsku regulativu kojom se ure uje pravosudni sistem BiH ini
odgovaraju i ustavni tekst kad je rije o Ustavu BiH i entiteta, te posebni
zakoni kojima se ure uje pitanje uspostavljanja, funkcioniranja, unutranje
organizacije, financiranja te nadlenosti organa na koji se odnosi.

239
 Na nivou Bosne i Hercegovine zakonski okvir organizacijskog ustrojstva
pravosudnih institucija, s pozivom na Ustav BiH, ine Zakon o Sudu BiH,
Zakon o Tuilatvu BiH te Zakon o Visokom sudskom i tuila kom vije u
BiH. Njihovo djelovanje i ovlatenja dalje su odre ena i zakonima BiH
napose Krivi nim i Zakonom o krivi nom postupku BiH kad je rije o Sudu
i Tuilatvu BiH. Specifi nost pravosudnog sistema BiH je i postojanje
Ureda registara kao organa podrke i upravljanja posebnim odjeljenjima
Suda i Tuilatva s mandatom do kraja 2009. godine. Ustavni sud BiH,
pozivaju i se na izvorni ustavni tekst, uredio je svoj rad usvajanjem
Poslovnika Ustavnog suda te Pravila procedure za rjeavanje predmeta
biveg Doma za ljudska prava BiH.
Zakonima o sudovima i Zakonom o Vrhovnom sudu u entitetu Republici
Srpskoj utvr ena je organizacijska struktura, nadlenost i postupanje
sudskih tijela, dok je tuila ki sistem pravno regulisan Zakonom u javnom
Tuilatvu RS-a. U entitetu Federaciji BiH poloaj Vrhonog suda odre en je
Zakonom o Vrhovnom Sudu dok je djelovanje Ustavnog suda uokvireno
ustavnim tekstom te autonomnim aktima Ustavnog suda. Sistem redovnih
sudova regulisan je zakonima o sudovima koje usvajaju predstavni ka tijela
kantona.
Usvajanjem odgovaraju ih zakona kojima se uspostavlja pravosudni
sistem entiteta i BiH ispunjen je, pored nune neovisnosi i nepristranosti
pravosudnih institucija, tre i preduvjet ozbiljenja prava na pravi no su enje
kao temeljnog zahtjeva vladavine prava.

4. MINISTARSTVO PRAVDE BOSNE I HERCEGOVINE

Op enito govore i, ministarstva su organi uprave koja obavljaju

upravne i stru ne poslove iz nadlenosti BiH u jednom ili vie srodnih
podru ja u kojima u cjelini, ili zakonom odnosno drugim propisom
odre enom obimu, neposredno obespjeuju primjenu zakona i drugih
propisa i odgovaraju za njihovo izvravanje (Zakon o ministarstvima i
drugim organima uprave Bosne i Hercegovine). Ministarstvo pravde je
jedno od ministarstava na dravnom nivou koje obavlja tzv. pravosudnu
upravu, tj. poslovi koji slue obavljanju sudske vlasti. Npr., izrada zakona i
drugih propisa kojima se uspostavljaju sudovi, utvr uje njihova nadlenost,
sastav, postupak pred sudovima, obezbje enje materijalnih, finansijskih,
prostornih i drugih uslova za obezbje enje neometanog rada sudova,
pruanje me unarodne pravne pomo i i sl. Ministarstvom rukovodi
ministar, koji za svoj rad i stanje u podru jima koja su u nadlenosti rada
ministarstva odgovara Vije u ministara BiH. Ministar ima jednog zamjenika
ministra koji ne moe biti iz reda istog konstitutivnog naroda kao i ministar.
Ministarstva pravde postoje i na entitetskom (i kantonalnom) nivou, a od
2003. godine, uspostavljeno je i na dravnom nivou. Pomenutim Zakonom o
ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ure ena je

240
nadlenost ovog ministarstva, prema kojem ono ima nadlenost za: (I)
administrativne funkcije vezano za pravosudne organe na dravnom nivou;
(II) me unarodnu i me uentitetsku pravosudnu saradnju (me usobna pravna
pomo i kontakti sa me unarodnim tribunalima), (III) izrada odgovaraju ih
zakona i propisa vezano za prethodne nadlenosti; (IV) obezbje ivanje da
zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim nivoima budu u skladu sa
obavezama BiH koje proizilaze iz me unarodnih sporazuma; (V) saradnja sa
Ministarstvom vanjskih poslova i entitetima na izradi me unarodnih
bilateralnih i multilateralnih sporazuma; (VI) davanje smjernica i pra enje
pravnog obrazovanja, kako bi se obezbjedila me uentitetska harmonizacija
u ovoj oblasti i postupanje u skladu sa najboljim standardima; (VII) op enito
djelovanje kao centralno koordiniraju i organ za obezbje ivanje
uskla enosti zakonodavstva i standarda pravosudnog sistema me u
entitetima, bilo obezbje enjem uslova za raspravu ili koordiniranjem
inicijativa; (VIII) ekstradicija; (IX) poslove upravne inspekcije nad
izvravanjem zakona koji se odnose na dravne slubenike i zaposlene
organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke i kancelarijsko
poslovanje u organima uprave, (X) pitanja udruenja gra ana, vo enje
registara udruenja gra ana i nevladinih organizacija koje djeluju na
teritoriji BiH; i (XI) druge poslove i zadatke koji nisu u nadlenosti drugih
ministarstava BiH, a srodni su s poslovima Ministarstva pravde BiH.
Organizaciono, Ministarstvo pravde BiH je podijeljeno u sektore koji
imaju zadatak sprovo enja nadlenosti navedenih u prethodnom izlaganju
(npr. Sektor za me unarodnu pravnu pomo , i sl.). Tako er, ovo
ministarstvo je centralno koordiniraju e tijelo u rjeavanju problema velikog
broja zaostalih, tj. nerijeenih predmeta pred sudovima u BiH. Ovdje treba
napomenuti da postoji veliki broj nerijeenih predmeta, pogotovo u
gra anskim sporovima male vrijednosti, za koje se preporu uju alternativni
na ini rjeavanja sporova.

5. PRAVOSUDNI SISTEM NA DRAVNOM NIVOU

Struktura pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine pokazuje da se

pravosudni sistem ima posmatrati kako na dravnom tako i na entitetskom
nivou. U ovom dijelu se analiziraju pravosudne i druge srodne institucije na
nivou drave Bosne i Hercegovine, i to: Sud Bosne i Hercegovine (Sud
BiH), Tuilatvo Bosne i Hercegovine (Tuilatvo BiH), Ured registrara
Bosne i Hercegovine (Ured registrara BiH), Visoko sudsko i tuila ko vije e
(VSTV), i Pravobranilatvo Bosne i Hercegovine (Pravobranilatvo BiH).
Aneks IV Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
(Ustav Bosne i Hercegovine), u lanu VI, predvidio je Ustavni sud Bosne i
Hercegovine kao jedinu pravosudnu instituciju na nivou Bosne i
Hercegovine. Cjelokupni sistem sudova i drugih pravosudnih organa je
ostao u nadlenosti entiteta Bosne i Hercegovine. Obzirom da postoje

241
nadlenosti drave Bosne i Hercegovine koje su u tom sistemu ostale sudski
nezati ene, uvidjelo se da je potreban redovni sudski sistem na dravnom
nivou, i u tom pravcu od 2000. godine ustanovljen je niz pravosudnih
institucija na dravnom nivou, i to: Sud BiH te Tuilatvo BiH, VSTV te
Ured registrara.

5.1. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

lanom III Ustava BiH odre eno je da zakoni BiH, ustavi i zakoni
entiteta moraju biti u skladu sa Ustavom BiH. Kontrolni mehanizam te
uskla enosti sadran je u lanu VI Ustava BiH kojim je predvi eno
postojanje Ustavnog suda BiH (dalje Sud) svrstavi time BiH u krug zemalja
sa sudskom kontrolom ustavnosti zakona povjerenom posebnom sudu.
Pravna teorija o sudskoj kontroli ustavnosti prvi put je ozbiljena u Ustavu
Austrije iz 1920. godine iji je glavni redaktor bio Hans Kelzen da bi u
bivoj SFRJ, a time i Bosni i Hercegovini, ustavni sud prvi put postao dio
pravnog sistema Ustavom iz 1963. godine (Pobri , 2000:462). Ustavno
sudstvo, shva eno kao poseban i specifi an oblik kontrole ustavnosti i
zakonitosti op ih pravnih akata svoju stvarnu prakti nu primjenu nala je
prvo u SAD-u kao zemlji koja je prva usvojila kruti, pisani ustav. Logi na
posljedica organi enja dravne vlasti je i via pravna snaga Ustava nad
zakonima ime Ustav postaje istinska ustava arbitrarnosti javne vlasti a
ustavno sudstvo odgovaraju i mehanizam osiguranja. Ustavni sudovi su,
shodno tome, primarno dravni, i nadpravosudni organi koji po sudskom
postupku rjeavaju u ustavnim sporovima u cilju zatite Ustava.
Preduvjeti postojanja ustavnog sudstva u jednoj dravi sadrani su u
hijerarhijskom odnosu pravnih normi, na ijem vrhu se nalaze ustavne
odredbe uokvirene u krute ustave, i politi koj proklamaciji ljudskih prava i
sloboda. Kontrola ustavnosti zakona neophodna je iz razloga o uvanja
prvenstva ustavotvorne vlasti u odnosu na ostale vlasti, kao i o uvanje
posebnih poredaka u federalno ure enoj dravi. Moe se zaklju iti da je
zna aj ustavnog sudstva u tome to mu je povjereno da titi sutinu ustavnog
poretka i ustavnog prava (Pobri , 2000: 467).
Normativni okvir djelovanja Ustavnog suda BiH ine odredbe Ustava
BiH te Poslovnika Ustavnog suda. Ustavnim tekstom, u lanu VI, odre en je
sastav, procedure, nadlenost i na in donoenja odluka.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine ini devet lanova, od kojih etiri iz
entiteta Federacije BiH izabrana od strane Parlamenta FBiH, tri lana iz
entiteta Republike Srpske izabrana od strane Narodne Skuptine RS-a i tri
lana koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava uz konsultacije
s Predsjednitvom BiH. Izbor za lana Suda formalno je uslovljen visokim
pravni kim i moralnim svojstvima kandidata o kojima se sudi promatranjem
cjelokupnog profesionalnog rada. Upitno je da li taj kriterij dolazi najbolje
do izraaja u parlamentarnoj proceduri izbora kandidata gdje je naglasak,

242
 e e, na drugim kriterijima izbora gdje su u nekoliko slu ajeva izabrani
kandidati koji svojim profesionalnim radom nisu imali viegodinjeg
prakti nog doticaja sa sudskim i tuila kim institucijama. Sudije imenovane
nakon prvog petogodinjeg mandata ostaju u sastavu Suda do navrenih 70
godina ivota. lanom VI st. 3. Ustava utvr ene su nadlenosti Ustavnog
suda.
Specifi nosti unutranjeg ure enja Bosne i Hercegovine dole su do
izraaja i u nadlenostima Ustavnog suda kojem je povjereno da odlu uje o
ustavnosti odluka entiteta o uspostavljanju posebnih paralelenih odnosa sa
susjednim dravama ( lan VI stav 3, pod a Ustava BiH). Odredbom iz ta ke
a) koja se odnosi na sporove povodom sukoba nadlenosti nisu izrijekom
obuhva eni sporovi koji se mogu pojaviti izme u sudova koji nisu iz istog
entiteta. Pitanju da li se pod sporovima entiteta podrazumijevaju i sporovi
izme u organa entiteta, kao i druga pitanja, treba pristupiti u duhu u kojem
je Ustav BiH pisan, ne zanemaruju i unesene elemente anglosaksonskog
prava. Upravo irim tuma enjem odredbi Ustava koji je nastao kao
kompromis razli itih i suprotstavljenih politi kih interesa pod
me unarodnim nadzorom moemo re i da je Ustavni sud nadlean i za
sukobe nadlenosti entiteta koji je ostvaruju djelovanjem svojih organa.
Ustavnom sudu povjeren je zadatak klasi nog ustavnog sudovanja kakav
se ostvaruje u sloenim, napose federalnim dravama, u vidu ispitivanja
uskla enosti zakona drave i administrativnih jedinica, odnosno entiteta.
Izri itom odredbom nije predvi ena kontrola ustavnosti zakona koje usvaja
Parlamentarna skuptina BiH te op ih pravnih akata institucija BiH. Moe
se ipak, iz lana III stav 3 pod b. Ustava BiH te lana VI stav 3 pod c.,
zaklju iti o postojanju i utemeljenju takve nadlenosti. Daljnjim uvidom u
odredbu lana 56. stava 2 i 3 Poslovnika Ustavnog suda evidentno je
utemeljenje nadlenosti Suda u ispitivanju ustavnosti zakona BiH, entiteta i
kantona kao i to da odluke Suda u tim slu ajevima djeluju erga omnes.
Prijedlog za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti entitetskih zakona iz lana
VI stav 3 pod c., svojstveno naem ustavnom sudovanju, moe podnijeti
bilo koji sud u Bosni i Hercegovini povodom konkretnog spora. Znatno
iri krug pokreta a ustavnosudskog spora predvi en je po osnovu lana VI
stav 3 pod b. (uskla enost entitetskih zakona sa Ustavom BiH).
Sud ima drugostepenu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom
Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u
Bosni i Hercegovini ( lan 5. stav 3 pod b. Ustava). Zatita ljudskih prava i
osnovnih sloboda sadranih u Ustavu BiH i entitetskim ustavima ovom
odredbom podignuta je na razinu ustavne tube. Zna ajno pitanje kod
apelacione nadlenosti Suda je mogu nost apelacije na odluke Ustavnih
sudova entiteta. Poslovnikom Suda, u lanu 11. stav 3, odre eno je da Sud
moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija
iscrpljeni svi pravni lijekovi mogu i po zakonu entiteta.... Odredba se,
jama no, odnosi na redovna pravna sredstva jer na odluke ustavnih sudova

243
entiteta nije mogu e podnositi bilo kakav pravni lijek a time ni apelaciju
Ustavnom sudu BiH.
Odluke Ustavnog suda su, kako je to previ eno lanom VI (4), kona ne i
obvezuju e. Poslovnikom Suda, u lanu 56. stav 1., predvi eno je da Sud
moe odlu iti da odluka djeluje ex tunc ili ex nunc.
Ovlateni predlaga i ustavnih sporova o sukobu nadlenosti i
uskla enosti entitetskih ustava i zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine
su: lanovi Predsjednitva Bosne i Hercegovine, predsjedavaju i Vije a
ministara, predsjedavaju i ili zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne
skuptine, jedna etvrtina zastupnika u bilo kojem domu Parlamentarne
skuptine, jedna etvrtina bilo kojeg doma zakonodavnog tijela entiteta.
Poslovnik Ustavnog suda, kao oivotvorenje ustavnog teksta o
Ustavnom sudu, usvojen je 2001. godine reguliu i detaljnije organizaciju,
postupak i pravna dejstva odluka koje Sud donosi. lan 2. Poslovnika
Ustava BiH odre uje njegovu neovisnost od organa vlasti svih nivoa BiH i
svih tijela dravne vlasti u poslovima iz djelokruga Suda.
Pravila postupka pred Ustavnim sudom predvi aju odlu ivanje u Vije u
od pet sudija i Malom vije u od troje sudija ( lan 7. Poslovnika). Sud
odlu uje u plenarnoj sjednici ve inom glasova svih lanova kada odlu uje o
predmetima iz nadlenosti Suda iz lana VI/3.a) odnosno sporu izme u
entiteta, entiteta i BiH te izme u institucija BiH, zatim VI/3.c) postupaju i
po sporu proslije enom od bilo kojeg suda u BiH , te IV/3.f) kada je Sud
pozvan da preispita proceduralnu ispravnost pitanja vitalnog nacionalnog
interesa, kao i u predmetima iz apelacione nadlenosti Suda iz lana VI/3.b)
koja se stave na dnevni red sjednice, kao i drugim pitanjima utvr enim
Ustavom i Poslovnikom ( lan 8. Poslovnika).
Rad Suda je, na elno, javan, izuzev na radnim sjednicama pri vije anju i
odlu ivanju kao i pitanjima koja imaju karakter tajnosti po zakonu,
zahtijevaju razlozi zatite morala, javnog reda, sigurnosti drave, prava
privatnosti ili li nih prava. Predvi ena je ravnopravnost jezika konstitutivnih
naroda Bosne i Hercegovine i oba pisma.
lanom 15. Poslovnika odre eni su u esnici u postupku: (I) pokreta i
sporova iz lana VI/3.a) Ustava i donosioci akata koji su predmet spora; (II)
stranke u postupku u kome je donesena odluka koja se pobija apelacijom i
sud, odnosno organ ija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije ( lan
VI/3.b) Ustava); (III) predsjedavaju i Doma naroda, kad je pokrenut spor iz
lana IV/3.f) Ustava; (IV) sud koji je proslijedio pitanje Sudu i donosilac
zakona o ijem vaenju ovisi odluka suda ( lan VI/3.c) Ustava).
Malo vije e Suda ispituje dopustivost svih zahtjeva i apelacije utvr uju i
prijedlog odluke o dopustivosti koju dostavlja Vije u. Razlozi
nedoputenosti zahtjeva ili apelacije odre eni su u lanu 16. Poslovnika.
Poslovnikom ure ena pravila postupka predvi aju dostavljanje zahtjeva
Sudu neposredno ili potom, kao i nune elemente individualizacije zahtjeva
te dalji tok postupka preko imenovanja sudije izvjestioca do prava u esnika
u postupku, te odlu ivanja Suda i odravanja javnih rasprava.

244
 Postupak pred Ustavnim sudom okon ava se meritornom, nuno
obrazloenom odlukom. Prema lanu 59. Poslovnika odluke Suda su: (I) o
dopustivosti zahtjeva, odnosno apelacije; (II) o meritumu zahtjeva, odnosno
apelacije (potpuna ili djelimi na); (III) o prestanku vaenja odredbe
nesaglasne sa Ustavom; (IV) o obustavi postupka; (V) o privremenoj mjeri.
Odluke Suda su kona ne i obvezuju e za sva fizi ka i pravna lica, a
pitanje izvrenja odluka detaljno je regulisano Poslovnikom kojim se
konstituie obaveza svih organa vlasti u BiH na provo enju odluka Suda.
Svako lice s pravnim interesom moe zahtijevati izvrenje odluke a sam Sud
moe detaljnije odrediti na ine i rok izvrenja odluke kao i privremene
mjere ukoliko su neophodne.
Organizacijska struktura Suda, posebno regulisana u Poslovniku,
obuhvata zna ajan dio odredbi Poslovnika u kojima se detaljnije odre uje
na in izbora, prava i obaveze sudija kao i pravila o razrjeenju sudija prije
isteka mandata. Iznimno su zna ajne odredbe o popunjavanju upranjenih
suda kih mjesta u kojima do izraaja dolazi sva kompleksnost unutranjeg
ustrojstva BiH. Izbor lanova Ustavnog suda od strane zakonodavnih tijela
entiteta podloan je kritici u smislu dosadanjeg iskustva i lana 98.
Poslovnika o nespojivosti politi ke funkcije i lanstva u Sudu. Primjetno je,
u Federaciji BiH, imenovanje sudija u Ustavni sud BiH kao li nosti koje su
do samog imenovanja obnaali najvie strana ke dunosti. Smatramo
nunim uskla ivanje na ina izbora s reformskim pomacima u bh pravosu u,
prevashodno davanje savjetodavne uloge Visokom tuila kom i sudskom
vije u pri izboru lanova Ustavnog suda.
Dosadanje djelovanje Ustavnog suda BiH, posebno u oblasti zatite
ljudskih prava, ozna ila je Odluka o konstitutivnosti naroda u BiH kao
potvrda stava da je Bosna i Hercegovina domovina svih njenih gra ana i
nacionalnih zajednica. Upravo je u oblasti zatite jednakopravnosti svih
dravljana Bosne i Hercegovine uloga Suda posebno izraena, najprije
djelovanjem Doma za ljudska prava uspostavljenog Aneksom 6. Op eg
okvirnog sporazuma za mir u BiH te kroz Komisiju za ljudska prava
Ustavnog suda BiH kao pravnu sljednicu pomenutog Doma, i kona no
samog Suda.

5.2. SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Sud BiH je redovni sud na nivou drave Bosne i Hercegovine osnovan s

ciljem obezbje enja sudske zatite u stvarima koje, prema Ustavu BiH,
spadaju u nadlenost Bosne i Hercegovine. To su npr. ratni zlo ini, trgovina
ljudima, privredni i organizirani kriminal, krivi nopravna zatita autorskih i
srodnih prava i sl. Differentia specifica ovog suda je u njegovom
specifi nom karakteru koji se ogleda u tome da je to redovni nacionalni sud
drave Bosne i Hercegovine, ali koji istovremeno pokazuje karakteristike
mjeovitog (ili tzv. hibridnog) suda u pogledu njegovog sastava

245
(me unarodne sudije u sudskim vije ima pred odjelima I i II krivi nog i
apelacionog odjeljenja Suda, te ostalo sudsko osoblje).
Nadlenost. lanovima 13-15 Zakona o Sudu BiH utvr ena je
nadlenost u oblasti krivi nog i upravnog prava te apelaciona nadlenost u
odnosu na pomenute oblasti i u pitanjima krenja izbornog zakona. U
odnosu na nadlenost u krivi nopravnoj oblasti, Sud BiH je nadlean za (I)
krivi na djela utvr ena Krivi nim zakonom Bosne i Hercegovine i drugim
zakonima Bosne i Hercegovine (koji sadre krvi nopravne odredbe), (II)
krivi na djela utvr ena entitetskim krivi nim zakonima i Krivi nim
zakonom Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine, kada ta djela: a) ugroavaju
suverenitet, teritorijalni integritet, politi ku nezavisnost, nacionalnu
sigurnost i me unarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, b) mogu imati
ozbiljne reperkusije ili tetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine ili
mogu izazvati ozbiljnu ekonomski tetu ili druge tetne posljedice izvan
teritorije datog entiteta ili Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine. Takoder, u
nadlenosti Suda BiH je i da: (I) zauzima kona an i pravno obavezuju i stav
vezan za provo enje zakona Bosne i Hercegovine i me unarodnih ugovora
na zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Br ko Distrikta Bosne
i Hercegovine kojem je povjereno provo enje zakona Bosne i Hercegovine,
(II) donosi prakti na uputstva za primjenu krivi nog materijalnog prava
Bosne i Hercegovine iz nadlenosti Suda u vezi sa krivi nim djelima
genocida, zlo ina protiv ovje nosti, ratnih zlo ina i krenja zakona i
obi aja ratovanja, te pojedina nom krivi nom odgovorno u vezano za ta
djela, (III) odlu uje o pitanjima koja se ti u provo enja me unarodnih i
me uentitetskih krivi nih propisa, uklju uju i odnose sa Interpolom i
drugim me unarodnim policijskim organima, kao to su transfer osu ene
osobe, izru enje i predaja osoba, koji se zahtijevaju od bilo kojeg organa na
podru ju Bosne i Hercegovine od strane druge drave, odnosno
me unarodnog tribunala ili suda, (IV) rjeava sukob nadlenosti izme u
sudova entiteta, izme u sudova entiteta i Suda Br ko Distrikta Bosne i
Hercegovine, te izme u Suda BiH i bilo kojeg drugog suda, (V) odlu uje o
ponavljanju postupka za krivi na djela predvi ena zakonima drave Bosne i
Hercegovine.
Odredbom l. 14. istog Zakona, utvr ena je upravna nadlenost Suda
BiH. Stavom 1. pomenute odredbe Sud je nadlean da odlu uje o tubama
protiv kona nih upravnih akata, odnosno kada se radi o upravnoj utnji
institucija Bosne i Hercegovine i njenih tijela, javnih agencija, javnih
korporacija, institucija Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine i drugih
organizacija utvr enih zakonom drave Bosne i Hercegovine donesenih u
vrenju javnih ovlatenja. U ovom slu aju, Sud BiH moe preuzeti i
prenijeti postupak od svakog drugog suda na podru ju Bosne i Hercegovine.
Takva odluka Suda BiH je kona na i obavezuju a. Tako er, Sud BiH ima u
upravnoj nadlenosti i ( l. 14. st. 2. Zakona o Sudu BiH): (I) ocjenjivanje
zakonitosti pojedina nih i op ih izvrnih upravnih akata donesenih na
osnovu dravnog zakona, pri vrenju javnih funkcija organa vlasti Bosne i

246
Hercegovine (institucije Bosne i Hercegovine i njena tijela, javne agencije,
javne korporacije, institucije Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine i drugih
organizacija) za koje zakonom nije predvi eno sudsko ispitivanje, (II)
rjeavanje imovinskih sporova izme u drave i entiteta, izme u drave i
Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine, izme u entiteta i Distrikta Br ko
Bosne i Hercegovine te izme u institucija Bosne i Hercegovine koje su
povezane za vrenje javnih ovlatenja, (III) rjeavanje sukoba nadlenosti
izme u sudova iz entiteta, i sudova entiteta i sudova Br ko Distrikta Bosne i
Hercegovine, te izme u Suda BiH i bilo kojeg drugog suda, te (IV) donosi
odluku o ponavljaju postupka u sporovima u situacijama (I) i (II).
Sud BiH ima apelacionu nadlenost, tj. nadlean je da odlu uje po ( l.
15. st. 1. Zakona o Sudu BiH): (I) albama protiv prvostepenih presuda ili
odluka donesenih u okviru krivi ne nadlenosti Suda BiH, (II) albama
protiv prvostepenih presuda ili odluka donesenih u okviru upravne
nadlenosti Suda BiH, (III) vanrednim pravnim lijekovima protiv
pravosnanih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za
ponavljanje postupka. Radi se o sljede im vanrednim pravnim lijekovima...
Posebno je vana apelaciona nadlenost Suda BiH za rjeavanje po
prigovorima koji se odnose na krenje izbornog zakona i dodatnih propisa
koje donosi Izborna komisija. Za takve prigovore aktivno su legitimisani
pojedinci, politi ke stranke i politi ke koalicije. Odredbom lana 15. st. 2.
ta . b) regulisano je da Sud BiH ima apelacionu nadlenost da rijei u svim
drugim predmetima kada je to predvi eno zakonom Bosne i Hercegovine.
Organizacija. Zakonom o Sudu BiH ( l. 19.-31.) utvr ena je
organizacija Suda koju ine: (I) predsjednik, (II) opta sjednica Suda, (III)
odjeljenja i (IV) sekretarijat Suda. Predsjednik Suda BiH nalazi se na elu
Suda, i odgovoran je za: (I) predstavljanje Suda u odnosima sa dravnim
tijelima i organizacijama, (II) imenovanje sudija u razli ita odjeljenja i
vije a, (III) odre ivanje zamjene za sudiju u slu aju izuze a sudije kako se
dogovori na op oj sjednici Suda, (IV) odre ivanje datuma sjednica, vo enje
predmeta i raspore ivanje predmeta lanovima Suda, i po potrebi,
odre ivanje nadlenog odjeljenja, (V) sazivanje i rukovo enje radom op e
sjednice Suda, (VI) izvrenje budeta Suda, (VII) rukovo enje osobljem
Suda, (VIII) pokretanje disciplinskog postupka protiv generalnog sekretara.
Tako er, Zakonom je predvi eno da je predsjednik suda odgovoran da na
op oj sjednici Suda predlae plan rada koji se priprema na po etku svake
kalendarske godine i kojim se unaprijed utvr uje na in rasporeda predmeta
u skladu sa objektivnim kriterijima.
Optu sjednicu Suda sa injavaju sve sudije Suda BiH, kako doma e tako
i me unarodne sudije. Zakonom je propisano da na op oj sjednici Sud: (I)
izra uje i usvaja poslovnik o radu Suda, (II) izra uje i usvaja Poslovnik o
radu Odjela III krivi nog i apelacionog odjeljenja i upravnog odjeljenja
Suda BiH, (IV) bira generalnog sekretara, (V) usvaja plan rada kojeg
predlae predsjednik, i (VI) usvaja prijedlog budeta Suda.

247
 Sud BiH ine tri odjeljenja: (I) krivi no odjeljenje, (II) upravno
odjeljenje i (III) apelaciono odjeljenje. Odjeljenja sude u sudskim vije ima
sastavljenim od trojice sudija. Krivi no odjeljenje se sastoji od najmanje
deset sudija i sastoji se od tri odjela: (I) Odjel I za ratne zlo ine, (II) Odjel II
za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju i (III) Odjel III za
sva ostala krivi na djela iz nadlenosti Suda BiH. Iako odjeljenja sude u
sudskim vije ima od trojice sudija, krivi ni postupak dozvoljava postupanje
i sudije pojedinca i to u sljede im slu ajevima: (I) u toku istrage u svojstvu
sudije za prethodni postupak76, (II) u svojstvu sudije za prethodno
sasluanje77 i (III) ako se vodi postupak za krivi no djelo za koje se moe
izre i nov ana kazna kao glavna kazna ili kazna zatvora u trajanju do deset
godina (cl. 24. st. 3. ZKP BiH) Ovdje treba napomenuti da se od sudije iz
drugog odjeljenja moe traiti da sudi u Apelacionom odjeljenju.78 Upravno
odjeljenje Suda BiH vodi predsjednik odjeljenja, koga biraju sudije
upravnog odjeljenja na mandat od pet godina. Apelaciono odjeljenje ine tri
odjela: (I) Odjel I, koji odlu uje po albama na odluke Odjela I krivi nog
odjeljenja (tj. u predmetima me unarodnih zlo ina), (II) Odjel II, koji
odlu uje po albama na odluke Odjela II krivi nog odjeljenja (tj. u
predmetima organiziranog kriminala, privrednog kriminala i korpucije) i
(III) Odjel III krvi nog odjeljenja (tj. u predmetima ostalih krivi nih djela
predvi enih Krivi nim zakonom BiH i ostalim zakonim koji sadre
krivi nopravne odredbe). Odjel III apelacionog odjeljenja tako er rjeava po
pravnim lijekovima na odluke upravnog odjeljenja kao i po pitanjima
prigovora koji se odnose na izborna pitanja. Cilj koji se eli posti i sudskim
postupkom je, izmedju ostalog, i da odluka koju sud donese bude pravilna i
zakonita. Ipak, moguce je da se desi da, nakon provedenog sudskog
postupka, odluka ne zadovoljava kriterije pravilnosti i zakonitosti, i u tom
smislu se zakonom stavljaju na raspolaganje strankama i drugim
zainteresiranim subjektima pravna sredstva s ciljem pravnog provjeravanja
takvih sudskih odluka na viim sudskih instancama. Takvu funkciju ima
apelaciono odjeljenje Suda BiH na ijem elu se nalazi predsjednik
odjeljenja kojeg biraju sve sudije tog odjeljenja na mandat od pet godina.
Sekretarijat. Zadatke sekretarijata Suda BiH obavljaju dva organa ( l.
27. st. 1. Zakona o Sudu BiH): (I) zajedni ki sekretarijat i (II) Ured
registrara79. Zajedni ki sekretarijat nadlean je za upravljanje i servisiranje
rada Odjela III krivi nog i apelacionog odjeljenja te upravnog odjeljenja.

76
Sudija za prethodni postupak je sudija koji u toku istrage postupa u slu ajevima kada je to
propisano Zakonom o krivi nom postupku Bosne i Hercegovine (npr. prilikom odre ivanja
mjera kojima se osigurava prisustvo osumnji enog i dr.).
77
Sudija za prethodno sasluanje je sudija koji nakon podizanja optunice postupa u
slu ajevima kada je to propisano Zakonom o krivi nom postupku Bosne i Hercegovine i koji
ima ovlatenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak (takve situacije su npr. kod
izjanjenja o krivnji i dr.)
78
O ovome vidjeti raspravu o pitanju uspostave Vrhovnog suda BiH.
79
O ovoj specifi noj instituciji bi e rije i u daljem izlaganju.

248
Prema Zakonu o Sudu BiH njime rukovodi generalni sekretar pod nadzorom
predsjednika Suda. Generalnog sekretara predlae predsjednik Suda, a
potvr uje Opta sjednica.

5.3. TUILATVO BOSNE I HERCEGOVINE

Tuilatvo Bosne i Hercegovine osnovano je s ciljem ostvarivanja

nadlenosti drave Bosne i Hercegovine i potivanja ljudskih prava i
zakonitosti na njenoj teritoriji kako stoji u lanu 1. Zakona o Tuilatvu
BiH koji je donio Visoki predstavnik za BiH u avgustu 2002. Godine, a
Paralamentarna skuptina BiH usvojila u oktobru 2003. godine.
Tuilatvo je po elo s radom 2003. godine imenovanjem prve etvorice
doma ih tuilaca od strane Visokog predstavnika te, neto kasnije,
me unarodnih sudija. Naknadno je, pored postoje ih odjela za op i kriminal
i odjela za organizirani kriminal, uspostavljen i Odjel za procesuiranje ratnih
zlo ina.
Visoko sudsko i tuila ko vije e imenuje glavnog tuioca na mandat od
est godina koji rukovodi radom Tuilatva, podnosi prijedlog budeta
Tuilatva Visokom sudskom i tuila kom vije u, zastupa taj prijedlog na
sjednicama Parlamentarne skuptine BiH i odgovaraju ih komisija, te je
nadlean za pripremu i izvrenje budeta. Visoko sudsko i tuila ko vije e
imenuje i zamjenike glavnog tuioca. Posebnim odjelima rukovode za to
odre eni tuioci dok svi tuioci zajedno sa glavnim tuiocem i zamjenicima
ine Kolegij tuilaca Tuilatva BiH
Poseban odjel za ratne zlo ine je odgovoran za pocesuiranje predmeta
ratnih zlo ina koji su po injeni na teritoriji Bosne i Hercegovine u periodu
agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. Vano je ista i ulogu Tuilatva
u procesu preuzimanja slu ajeva sa Tribunala u Hagu kojim se iskazuje
povjerenje u pravosu e Bosne i Hercegovine. Odjel za ratne zlo ine ima pet
timova koji su raspore eni u Bosni i Hercegovini i poseban tim za
Srebrenicu: Tim 1 za sjeverozapadnu Bosnu i dio Posavine, Tim 2 za
srednju Bosnu, Tim 3 za isto nu Bosnu i dio Posavine, Tim 4 za Sarajevo,
uklju uju i i isto nu Hercegovinu i Tim 5 za zapadnu Hercegovinu i dolinu
Neretve, i poseban tim za Srebrenicu. U timu se nalaze tuioci dravljani
Bosne i Hercegovine, me unarodni tuioci i istraitelji, te pripravnici Odjela
za podrku Tuilatvu Ureda registrara, a na elu tima nalazi se tuilac iz
Bosne i Hercegovine.
U nadlenosti Posebnog odjela Tuilatva za organizirani kriminal spada
procesuiranje po inilaca organiziranog, privrednog kriminala i korupcije u
skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine. Ovdje spadaju krivi na djela
korupcije koja se odnose na predstavnike institucija Bosne i Hercegovine,
krivi na djela privrednog i financijskog kriminala uklju uju i krivi na djela
poreske utaje, krijum arenja, carinskih prevara i pranja novca te krivi na
djela organiziranog kriminala uklju uju i ali i ne ograni avaju i se na djela

249
me unarodne trgovine drogama, trgovine ljudima i sli no. Odjel za Opti
kriminal je odgovoran za procesuiranje po inilaca krivi nih djela koja
spadaju u opti kriminal u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine.
Tuilatvo BiH ini, zajedno s ostalim tuilatvima u BiH, tuila ki
sistem u kojem je naglaena podijeljenost nadlenosti shodno
administrativnom ure enju Bosne i Hercegovine. U entitetu FBiH najve i
zna aj imaju kantonalna tuilatva dok je federalnom tuilatvu povjeren
zadatak postupanja u albenim postupcima kao i kontroli rada kantonalnih
tuilatava. U entitetu RS uspostavljen je zaokruen i jedinstven tuila ki
sistem zajedno sa republi kim entitetskim tuilatvom. Tuilatvo BiH nema
mogu nost kontrole nad radom pomenutih tuilatava, davanja obaveznih
instrukcija u pogledu rada kao ni uputstava za preuduzimanje odre enih
radnji mimo izvorne nadlenosti Tuilatva.

5.4. URED REGISTRARA

Ured registrara za odjel I za ratne zlo ine i odjel II za za organizovani

kriminal, privredni kriminal i korupciju krivi nog i apelacionog odjeljenja
Suda Bosne i Hercegovine, kao i posebnog odjela za ratne zlo ine te
posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju
Tuilastva BiH (u daljem tekstu Ured registrara) je posebna institucija na
drzavnom nivou pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine. Ova ustanova
prvo je ustanovljena Sporazumom o njenoj uspostavi 1. XII 2004. godine
izme u Visokog predstavnika i Predsjednitva BiH s ciljem upravljanja i
pruanja usluga pomenutim odjelima Suda i Tuilatva BiH. 26. 09. 2006.
godine sklopljen je novi Sporazum o Uredu registrara kojim je razra en plan
integracije Ureda registrara u doma e institucije. To je samostalna institucija
u vrenju svojih poslova i ne mijea se u nezavisno ispunjavanje dunosti
sudija i tuilaca. Prema Sporazumu iz 1996. godine (Parlamentarna
skuptina ga je ratifikovala 30. 3. 2007. godine), mandat Ureda registrara je
upravljanje i pruanje usluga podrke Odjelima I i II Suda te pruanje
usluga podrke posebnim odjeljenjima Tuilatva ( l. 2. Sporazuma) koje,
inter alia, mogu biti: organiziranje i koordiniranje aktivnosti vezanih za
pritvor, obranu i zatitu i podrku svjedocima.
Organi Ureda registrara su: (I) registrar odjela I i II Krivi nog i
Apelacionog odjeljenja Suda BiH (registrar Suda), (II) registrar Posebnog
odjeljenja za ratne zlo ine i Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju Tuilatva BiH (registrar Tuilatva), (III)
Tranzicijsko vije e i (IV) Upravni odbor.
Registrar Suda. Registrara Suda potvr uje predsjednik Suda. Shodno
Sporazumu, registrar Suda odgovoran je za: (I) utvr ivanje broja
me unarodnih sudija; (II) vrenje dunosti u vezi sa zapoljavanjem
me unarodnih sudija; (III) pruanje usluga administrativne podrke
odjelima I i II Suda, uklju uju i i upravljanje i nadzor nad Odjeljenjem za

250
sudsku upravu odgovornim za vo enje sudnica, postupanje sa spisima
predmeta i rukovanje tehni kom opremom u sudnicama; (IV) upravljanje
Odjeljenjem za sudsku podrku koje prua pravnu podrku sudijama; (V)
upravljanje Uredom za podrku svjedocima koji prua logisti ku i
psiholoku podrku svjedocima prije, tokom i nakon su enja; (VI)
odravanje veze sa sudskim vije ima i registrarijatom Me unarodnog
krivi nog suda za bivu Jugoslaviju u pogledu prebacivanja predmeta sa tog
Suda u Bosnu i Hercegovinu i ostalih relevantnih pitanja; (VII) donoenje
pravilnika za odjeljenja Ureda registrara; (VIII) osiguravanje ostvarivanja
odobrenih budeta, kao i provo enja Plana tranzicije; (X) vrenje ostalih
dunosti propisanih Sporazumom i Zakonom o Sudu BiH.
Registrar Tuilastva. Registrara Tuilastva potvr uje glavni tuilac
Tuzilatva BiH. Shodno sporazumu, registrar Tuzilatva ima iste
odgovornosti kao i Registrar Suda, samo u odnosu na Tuilatvo Bosne i
Hercegovine.
Tranzicijsko vije e. Sporazumom o uspostavi Ureda registrara
uspostavljeno je i Tranzicijsko vije e na cijem se elu nalazi predsjedavaju i
kojeg biraju lanovi ovog Vije a, i to: (I) Predsjednik Suda BiH, (II) Glavni
tuilac BiH, (III) Predsjednik VSTV, (IV) Ministar finansija i trezora BiH,
(V) Ministar pravde BiH, (VI) Direktor Direkcije za evropske integracije
BiH. Uloga Tranzicijskog vije a je savjetodavna i ovo Vije e je odgovorno
za koordinaciju tranzicije Ureda registrara u doma e institucije.
Upravni odbor. Shodno lanu 5. Sporazuma, Upravni odbor je unutranji
organ Ureda registrara koji ine registrari, na elnik finansija i jo najmanje
jedan lan vode eg osoblja Ureda registrara kojeg predlau registrari a
prihvata Tranzicijsko vije e. Upravni odbor je odgovoran da olaka
provo enje Strategije integracije i tranzicije Ureda registrara, uklju uju i
zapoljavanje osoblja, utvr ivanje nov anih primanja, rukovo enje
poslovima sa bankama i interne revizije, te za saradnju sa vanjskim
revizorima i odobravanje izdataka. Upravni odbor ima administrativne i
finansijske odgovornosti.

5.5. VISOKO SUDSKO I TUILA KO VIJE E

BOSNE I HERCEGOVINE

Visoko sudsko i tuila ko vije e Bosne i Hercegovine (VSTV) je

samostalan organ Bosne i Hercegovine osnovan sa ciljem osiguranja
profesionalnog, nezavisnog i nepristrasnog pravosudnog sistema Bosne i
Hercegovine ( l. 3. Zakona o VSTV BiH). Ovaj organ imenuje sve nosioce
sudskih i tuila kih funkcija na svim nivoima Bosne i Hercegovine. VSTV
je osnovan Zakonom o Visokom sudskom i tuila kom vije u Bosne i
Hercegovine i njime su regulisani: njegov rad, organizacija, nadlenosti,
ovlatenja, uslovi i mandat za vrenje sudijske i tuila ke funkcije,
imenovanje sudija i tuilaca, disciplinska odgovornost sudija i tuilaca,

251
privremeno udaljenje sudija i tuilaca od vrenja dunosti, nespojivost
dunosti sudija i tuilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i
tuilaca i druga pitanja od zna aja za VSTV. VSTV se finansira iz budeta
Bosne i Hercegovine i njenih me unarodnih obaveza. Uspostava VSTV
smatra se najzna ajnijim dijelom pravosudne reforme provedene u BiH u
pogledu osiguranja samostalnosti, nezavisnosti i nepristranosti pravosu a
BiH80. Prema dostupnim podacima, vizija VSTV je uspostavljanje
pravosudnog sistema zasnovanom na evropskim i me unarodnopravnim
standardima nezavisnosti, odgovornosti, efikasnosti i kvaliteta, dostupan
svim gra anima u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, u kojeg gra ani
imaju povjerenje.81
Nadlenost VSTV je regulisana Zakonom, koji izme u ostalog predvi a
da VSTV imenuje sudije, predsjednike sudova, tuioce i glavne tuioce na
svim nivoima Bosne i Hercegovine; daje prijedloge nadlenim organima u
vezi sa njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike
Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine,
uz prethodno dobijeno pismeno miljenje odgovaraju eg ustavnog suda;
provodi disciplinski postupak protiv nosilaca sudskih i tuila kih funkcija;
nadzire stru no usavravanje sudija i tuilaca; odlu uje o pitanjima
nespojivosti drugih dunosti koje sudije i tuioci obavljaju sa dunostima
sudija i tuilaca; u estvuje u izradi budeta sudova i tuilatava; pokre e,
nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljanje pitanja vezanih
za upravljanje sudovima i tuilatvima; daje miljenje o nacrtima zakona,
propisa, i o vanim pitanjima koja mogu uticati na pravosu e, pokre e
postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i
tuilatvima iz nadlenosti Vije a; te objavljuje eti ke kodekse sudija i
tuilaca.
U skladu s tim, VSTV imenuje sudije/tuioce u sljede e pravosudne
organe u Bosni i Hercegovini ( l. 18. Zakona o VSTV): (I) Sud Bosne i
Hercegovine; (II) Tuilatvo Bosne i Hercegovine; (III) Ustavni sud
Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine; (IV)
Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i
Hercegovine; (V) okrune i osnovne sudove u Republici Srpskoj; (vi)
kantonalne i op inske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine; (VII)
Republi ko tuilatvo Republike Srpske i Federalno tuilatvo Federacije
Bosne i Hercegovine; (VIII) okruna tuilatva u Republici Srpskoj i
kantonalna tuilatva u Federaciji Bosne i Hercegovine; (IX) Apelacioni sud
Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Br ko Distrikta Bosne i
Hercegovine i Tuilatvo Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine.
VSTV ini 15 lanova, koji se imenuju iz reda predstavnika sudija,
tuilaca i advokata sa svih nivoa Bosne i Hercegovine. Mandat lanovima

80
U tom smislu pogledati: Analiza sektora pravde Bosna i Hercegovina, vedska agencija za
me unarodni razvoj (SIDA), 2007, str. 88-90.
81
Dostupno na: http://www.hjpc.ba/intro/?cid=3479,2,1 (zadnji put posje eno 13.IX 2008).

252
VSTV traje etiri godine uz mogu nost izbora na jo jedan uzastopni
mandat u istom trajanju. Zakonska je kategorija da sastav VSTV mora
odraavati odgovaraju u nacionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda
Bosne i Herecgovine kao i spolnu strukturu.
Pored izbora doma ih sudija, treba napomenuti da VSTV vri izbor
me unarodnih sudija i tuilaca u Sud i Tuilatvo Bosne i Hercegovine.
Postupak izbora me unarodnih sudija i tuilaca propisan je Sporazumom o
Uspostavi Ureda registrara iz 2006. godine i Zakonom o VSTV. Njihov broj
odre uju predsjednik Suda BiH, odnosno glavni tuilac BiH i Ured
registrara, koji onda obavjetavaju VSTV o upranjenim mjestima. VSTV
oglaava upranjeno mjesto i ostvaruje kontakte sa ambasadama i
relevantnim stranim vlastima kako bi se osigurala dostupnost odgovaraju ih
kandidata. Kandidati upu uju prijave VSTV. Kriteriji za imenovanje sudija i
tuilaca su visoki i uklju uju minimalno osam godina radnog iskustva u
pravosu u, specijalisti ko znanje me unarodnog krivi nog prava, dokazana
sposobnost u radu, visoke moralne kvalitete i sl. Me unarodni sudija ili
tuilac imenuje se na najvie dvije godine i moze biti imenovan jo jednom
na najvie dvije godine. Nijedan mandat ne moze trajati due od roka
predvi enog u Zakonu o Sudu Bosne i Hercegovine.

5.6. PRAVOBRANILATVO BOSNE I HERCEGOVINE

Pravobranilatvo BiH je organ na dravnom nivou koja ima zadatak

pruanja pravnih savjeta i zastupanja Bosne i Hercegovine (njenih
institucija, javnih agencija, javnih korporacija i dr. organizacija) pred svim
tijelima u zemlji i me unarodnim sudovima i arbitraama , kao i sudovima u
inostranstvu i organima drugih drava. Ova institucija tako er zastupa
Vije e ministara BiH pred Ustavnim sudom BiH i Evropskim sudom za
ljudska prava u Strasbourgu. Ova institucija je osnovana na dravnom nivou
s ciljem da drava BiH raspolae sa efikasnom pravnom zatitom i
zastupanjem u pogledu zatite njenih Ustavom utvr enih nadlenosti,
interesa i prava. Na elu ove institucije je pravobranilac koji ima dva
zamjenika. Njih imenuje Vije e ministara BiH na mandat od etiri godine s
mogu no u ponovnih imenovanja.
Zakon o Pravobranilatvu BiH regulie nadlenost ovog tijela, u koje
izme u ostalog spadaju: vrenje poslova pravnog savjetovanja i zakonskog
zastupanja Bosne i Hercegovine pred svim zakonskim tijelima; vrenje
poslova pravne zatite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine,
njenih institucija, javnih agencija, javnih korporacija i drugih organizacija
Bosne i Hercegovine utvr enih zakonom Bosne i Hercegovine; zastupanje
Vije a ministara Bosne i Hercegovine pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine; poslovi zastupanja Bosne i Hercegovine i njenih institucija,
javnih agencija, javnih korporacija i drugih organizacija Bosne i
Hercegovine utvr enih zakonom Bosne i Hercegovine, Pravobranilatvo

253
naro ito vri pred Sudom Bosne i Hercegovine, i institucijama Bosne i
Hercegovine u upravnom postupku, pred sudovima i drugim organima u
entitetima, kao i pred Sudom Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine i
organima uprave u Br ko Distriktu Bosne i Hercegovine u upravnim
stvarima, u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine; i dr.

6. ENTITETSKI PRAVOSUDNI SISTEMI

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine predvi a vrenje sudske funkcije

na tri nivoa: na nivou Federacije, kantona i op ina. Osnovna na ela
funkcionisanja sudske vlasti proklamovana na nivou Bosne i Hercegovine,
neovisnosti i samostalnosti, ugra ena su u entitetska pravosu a. Na elo
javnosti, izvravanja i pomaganja u izvravanju presuda i rjeenja drugih
sudova, osiguravanja jednakog poloaja stranaka u postupku podignuta su
na nivo ustavnih na ela i obaveza. Nadlenost za donoenje procesnih
zakona je na nivou Federacije a kantonalne skuptine mogu propisati
dopunska pravila o organizaciji i upravljanju kantonalnim i op inskim
sudovima. Sudovi imaju, shodno tim pravilima, mogu nost utvr ivanja
svoje unutranje organizacije i usvajanja dopunskih pravila.
Sudovi entiteta Federacije BiH su Ustavni sud i Vrhovni sud u ije
lanstvo se biraju ugledni pravnici najviih moralnih kvaliteta kojima je
odobren imunitet u obavljanju svojih redovnih poslova. Ustavom Federacije
prvotno je previ ena jednakopravnost sudija Hrvata i Bonjaka uz
odgovaraju u zastupljenost ostalih da bi izmjenama uslovljenim Odlukom
Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda paritetom bili obuhva eni i
Srbi. Zakonom o sudovima u Federaciji BiH iz 2005. godine uvaene su
reforme bh pravosudnog sistema kojima sudije sudova Federacije imenuje
Visoko sudsko i tuila ko vije e Bosne i Hercegovine. Sudije se imenuju na
mandat neograni enog trajanja s tim da im mandat moe prestati u slu aju
da podnesu ostavku, navre starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u
penziju ili budu razrijeeni dunosti iz razloga utvr enih zakonom. Starosna
dob za obavezan odlazak u penziju za sudije i tuioce imenovane od strane
Visokog sudskog i tuila kog vije a je navrenih sedamdeset (70) godina
ivota. Za rukovo enje cjelokupnim sudom i suda kom upravom odgovoran
je predsjednik suda. Predsjednik Vrhovnog suda je jedan od sudija
imenovanih u Vrhovni sud, koji posjeduje dokazane rukovodne i
organizacione sposobnosti bitne za rad suda. Predsjednik se imenuje na
mandat od est (6) godina i moe biti ponovo imenovan.
Pravilnikom o unutranjoj organizaciji Vrhovnog suda entiteta
Federacije Bosne i Hercegovine i sistematizaciji radnih mjesta ure uje se
unutranja organizacija, sistematizacija radnih mjesta, rukovo enje
Vrhovnim sudom i organizacijskim jedinicama, planovi Suda, radni odnosi i
disciplinska odgovornost, ostvarivanje nadlenosti i javnosti rada Suda te
prelazne i zavrne odredbe.

254
 Vrhovni sud entiteta Federacije Bosne i Hercegovine je najvii albeni
sud Federacije (Zakon o sudovima FBiH, l. 18.) koji odlu uje o redovnim
pravnim lijekovima protiv odluka kantonalnih sudova, kada je to zakonom
odre eno, te odlu uje o pravnim lijekovima o odlukama svojih vije a kada
je to potrebno. Vrhovni sud rjeava sukob nadlenosti izme u kantonalnih i
op inskih sudova sa podru ja razli itih kantona, ako zakonom nije druga ije
odre eno, te odlu uje o prenoenju mjesne nadlenosti sa jednog suda na
drugi sud. Vrhovni sud obavlja i druge poslove utvr ene zakonom, osim
onih iz nadlenosti Ustavnog suda entiteta Federacije Bosne i Hercegovine.
Vrhovni sud ima izvorne nadlenosti utvr ene federalnim zakonom
postupaju i u tim predmetima kao prvostepeni sud (Zakon o sudovima
FBiH, l. 29.).
Ustavni sud entiteta Federacije Bosne i Hercegovine potvrda je
opredjeljenja entitetskog pravosu a o primjeni i zatiti na ela ustavnosti i
zakonitosti na kojima po iva, izme u ostalih, pravna drava. Ustavni sud
Federacije ini devet sudija, od ega po dvoje sudija iz reda konstitutivnih
naroda i jedan iz reda Ostalih. Izbor sudija vri se javnim konkursom kojeg
raspisuje Visoko sudijsko i tuila ko vije e. VSTV, na osnovu utvr enih
kriterija, vri rangiranje prijavljenih kandidata na osnovu ega predsjednik
Federacije, u saglasnosti sa oba potpredsjednika, predlae kandidate za
sudije. Za imenovanje sudija potrebna je potvrda ve ine delegata Doma
naroda Parlamenta Federacije koji su prisutni i koji glasaju. Izabrane sudije
ostaju na dunosti do 70-te godine ivota. Prije ovog roka njihov mandat
moe prestati samo ostavkom ili smjenom u kom slu aju odluku o smjeni
donosi sam Ustavni sud i to konsenzusom ostalih sudija toga suda.
Osnovna funkcija Ustavnog suda, shodno Ustavu FBiH (C, III, lan 10.),
je rjeavanje sporova izme u kantona i federalne vlasti, grada i njegovog
kantona ili federacije, op ine i grada, izme u op ine i kantona ili federalne
vlasti, izme u institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija
federalne vlasti.
Ustavni sud odlu uje i o ustavnim pitanjima koja mu predo i Vrhovni ili
kantonalni sud, kao i pitanjima koja proisti u iz zakona kojima se utvr uje
imunitet u Federaciji. Odluke Suda su kona ne i obvezuju e a Sud ostvaruje
svoju djelatnost na osnovu ustavnih ovlatenja, Zakona o postupku pred
Sudom te Poslovnikom Ustavnog suda FBiH.
Na nivou kantona djeluju kantonalni sudovi kao prvostepeni sudovi sa
izvornim nadlenostima u stvarima koje ne spadaju u nadlenost op inskih
sudova, te kao drugostepeni sudovi kada odlu uju o albama na presude
op inskih sudova. Izbor sudija kantonalnih sudija povjeren je Visokom
sudskom i tuila kom vije u Bosne i Hercegovine. Kantonalni sudovi u
svom radu primjenjuju ustavna na ela o sudovima Federacije. Sudije
kantonalnih sudova, osim sudija u rezervi, imenuju se doivotno a sastav
sudova je proporcionalan popisu stanovnita iz 1991. godine.
Op ina ima sudove, koji se s ciljem funkcionalnije i ekonomi nije
organizacije pravosu a, mogu osnovati za teritoriju dvije ili vie op ina.

255
Op inski sudovi imaju izvornu nadlenost za sve gra anske i krivi ne stvari
izuzev ukoliko je neka od tih nadlenosti, Ustavom ili zakonom, prenesena
na neki drugi Sud. Imenovanje sudija je tako er povjereno Visokom
sudskom i tuila kom vije u BiH, a sudovi u svom radu primjenjuju ustavne
principe koji se odnose na sudove u Federaciji.
Ustav entiteta Federacije Bosne i Hercegovine nije predvidio kao
ustavnu kategoriju Tuilatvo Federacije Bosne i Hercegovine. Poloaj i
uloga Tuilatva regulisan je Zakonom o federalnom tuilatvu i
kantonalnim zakonima o tuilatvu. Visoki predstavnik za Bosnu i
Hercegovinu 2002. godine Odlukom je donio Zakon o tuilatvu koji je
kasnije usvojio Parlament Federacije.
Federalno tuilatvo vri svoju funkciju u skladu sa Ustavnom Bosne i
Hercegovine i Ustavom entiteta Federacije BiH, a na osnovu zakona Bosne i
Hercegovine. U okviru svojih nadlenosti Federalno tuilatvo titi
ostvarivanje ljudskih prava i gra anskih sloboda zajam enih Ustavom
Bosne i Hercegovine i entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i prava i
interese pravnih lica u skladu sa zakonom osiguravaju i ustavnost i
zakonitost.
Federalno tuilatvo u ostvarivanju funkcije gonjenja za krivi na djela je
nadleno da postupa pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
u skladu sa Zakonom o sudovima u FBiH (Slubene novine FBiH, br.:
38/05) i to: (I) da postupa u redovnim pravnim lijekovima protiv odluka
kantonalnih sudova, ako je to zakonom odre eno; (II) da postupa kod
odlu ivanja o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomo nih odluka
sudova kada je to zakonom odre eno; (III) da postupa kod rjeavanja sukoba
nadlenosti izme u kantonalnih i op inskih sudova sa podru ja razli itog
kantona, ako zakonom nije druga ije odre eno; (IV) da postupa kod
odlu ivanja radi prenoenja mjesne nadlenosti sa jednog suda na drugi sud
kada je to odre eno zakonom; (V) da postupa kod odlu ivanja i o drugim
poslovima utvr enim zakonom, osim onih iz nadlenosti Ustavnog suda
FBiH.
Federalno tuilatvo nadzire rad kantonalnih tuilatava u cilju
garantiranja zakonitosti i efikasnosti postupka, daje obavezna uputstva
kantonalnim tuilatvima u pogledu rada, uputstva za preduzimanje
odre enih radnji zauzimaju zajedni ke stavove po pojedinim predmetima,
izvjetava predsjednika Federacije, zamjenika predsjednika Federacije,
Parlament Federacije i Vladu Federacije o svom radu.
Ustav entiteta Federacije Bosne i Hercegovine previ a i postojanje
institucije ombudsmena FBiH kao kolektivmog tijela koje imenuje
Parlament Federacije iz reda konstitutivnih naroda. Ombudsmenima su
povjerene kontrolno-ispitne, procesne i interventne ustavne funkcije.
Ombudsmeni mogu ispitivati djelatnosti bilo koje institucije Federacije,
kantona ili op ina, kao i bilo koje druge institucije ili osobe koje su negirale
ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uklju uju i provo enje etni kog
progona ili odravanje njegovih posljedica. Ombudsmeni na godinjem

256
osnovu sa injavaju izvjetaje o svom radu i stanju ljudskih prava u
Federaciji koje podnose Premijeru, te Konferenciji o evropskoj sigurnosti i
saradnji. Pravila postupanja ombudsmena detaljnije su odre ena Pravilima
postupka (Slubene novine Federacije BiH, br. 34/99.) Ukoliko ombudsmen
u postupku istrage utvrdi krenje ljudskih prava i osnovnih sloboda ili
diskriminacije po bilo kojem osnovu, donijet e odluku deklaratorne naravi,
o krenju prava uz preporuku za otklanjanje utvr enje povrede.
Ustav entiteta Republike Srpske sadri posebno poglavlje (X) posve eno
sudovima i javnom tuilatvu, uvode i ga time kao ustavnu kategoriju.
Ustavom su odre ena osnovna na ela djelovanja sudova op eprihva ena u
bh pravosudnom sistemu (odnosno pravosudnim sistemima). Reformom
pravosudnog sistema izbor, kontrola rada i sankcionisanje sudija i tuilaca
povjerena je, kada je u pitanju izbor sudija osnovnih i okrunih sudova u
RS-u, Visokom sudskom i tuila kom vije u. Pravosudni sistem Republike
Srpke ine Vrhovni i Ustavni sud, sistem redovnih sudova ustrojen na
okrunom i lokalnom nivou, javno tuilatvo RS-a i kvazisudske institucije
(institucija ombudsmena, advokatska komora i druga strukovna udruenja).
Ustavni sud entiteta Republike Srpske pravno je utemeljen na ustavnom
tekstu sadranom u poglavlju IX Ustava Republike Srpske, posebnom
Zakonom u Ustavnom sudu RS-a, dok je procedura i postupak pred sudom
kao i poloaj sudija detaljnije regulisan Poslovnikom Suda i Odlukom o
organizaciji Ustavnog suda RS-a. Ustavnom sudu RS-a povjeren je cilj
osiguranja zatite ustavnosti i zakonitosti (stav 7. lana 69. Ustava RS-a),
dok je nadlenost Suda odre ena lanom 115. Ustava RS-a obuhvativi
prevashodno op enadzornu, usmjeravaju u i preventivnu nadlenost Suda te
odlu uju u i normativnu.
Vrhovni sud entiteta Republike Srpske uspostavljen je na osnovu lana
135. Ustava Republike Srpske Odlukom Narodne skuptine o osnivanju
Vrhovnog suda Republike Srpske od 12.8.1992. a nadlenost mu je bila
propisana Zakonom o redovnim sudovima koji je stupio na pravnu snagu
28.5.1993. godine. Prema lanu 18. Zakona o sudovima Republike Srpske,
Vrhovni sud Republike Srpske je najvii sud u entitetu Republika Srpska
Vrhovni sud je nadlean: (I) da odlu uje o redovnim pravnim
lijekovima protiv odluka okrunih sudova, ako je to zakonom odre eno;
(II) da odlu uje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnanih
odluka sudova i sudova za prekraje, kada je to zakonom odre eno; (III) da
odlu uje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vije a, ako zakonom
nije druga ije odre eno; (IV) da rjeava sukobe nadlenosti izme u sudova,
ako zakonom nije druga ije odre eno; (V) da odlu uje o prenoenju mjesne
nadlenosti s jednog suda na drugi sud, kada je to odre eno zakonom; (VI)
da obavlja druge poslove odre ene zakonom.
Sistem redovnih sudova ine okruni sudovi (Banja Luka, Bijeljina,
Doboj, Trebinje, Isto no Sarajevo) u iji organizacijski sastav ulazi
devetnaest osnovnih sudova sa, gdje je potrebno, uspostavljenim
odjeljenjima tih sudova. Osnovni sudovi sude u prvom stepenu u krivi nim,

257
gra anskim, privrednim i drugim stvarima dok su okruni sudovi stvarno
nadleni da postupaju kao prvostepeni i apelacioni sudovi.
Okruni sud je nadlean u prvom stepenu: (I) da sudi za krivi na djela
za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni
zatvor, ako zakonom nije odre ena nadlenost drugog suda: (II) da postupa
u toku istrage i nakon podizanja optunice u skladu sa zakonom; (III) da
sudi za krivi na djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadlenost
na okrune sudove; (IV) da odlu uje u svim upravnim sporovima i to
prema sjeditu prvostepenog upravnog organa, kao i o zahtjevima za zatitu
sloboda i prava utvr enih ustavom, ako su takve slobode i prava povrije eni
kona nim pojedina nim aktom ili radnjom slubenog lica u organima
uprave, odnosno odgovornog lica u preduze u, ustanovi ili drugom pravnom
licu, kada za zatitu tih prava nije osigurana druga sudska zatita.
Nadlenost okrunih sudova u drugom stepenu sastoji se u: (I) odlu ivanju o
albama protiv odluka osnovnih sudova; (II) odlu ivanju o albama protiv
rjeenja sudova za prekraje; (III) odlu ivanju o drugim redovnim i
vanrednim pravnim lijekovima, ako je to odre eno zakonom. Djelokrug
okrunih sudova protee se i na nadlenost: (I) da rjeava o sukobu mjesne
nadlenosti izme u osnovnih sudova sa svog podru ja u skladu sa zakonom;
(II) da odlu uje o prenosu mjesne nadlenosti sa jednog osnovnog suda na
drugi osnovni sud na svom podru ju; (III) da odlu uje o brisanju osude i
prestanku mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude, na osnovu sudske
odluke; (iv) da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom;
(V) da rjeava priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgova kih sudova
i stranih arbitraa; (VI) da prua me unarodnu pravnu pomo u krivi nim
predmetima; (VII) da vri druge poslove odre ene zakonom.
Sistem javnih tuilatava, kao i sudski sistem, zaokruena je cjelina koju
ini Republi ko tuilatvo i okruna Tuilatva povezana s odgovaraju im
okrunim sudovima. Pravna osnova djelovanja tuilatava je ustavni tekst i
poseban Zakon o javnom tuilatvu RS-a kojeg je prvotno nametnuo Visoki
predstavnik za BiH 21. avgusta 2002. godine.
Dravni i entitetski nivo pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine ine
i odgovaraju a ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Federacije i
kantona, te Republike Srpske. Federalno ministarstvo pravde i ono
Republike Srpske vre upravne, stru ne i druge poslove utvr ene zakonom
koji se odnose na ostvarivanje nadlenosti entiteta Federacije BiH i
Republike Srpske u oblasti pravosu a. Ministarstvo pravde entiteta FBiH
obavlja poslove u oblasti: (I) pravosudnih institucija i uprave (II) upravnim
nadzorom nad radom pravosudne uprave i federalnih tijela uprave; (III)
udruivanje u politi ke organizacije i udruge gra ana; (IV) uredsko
poslovanje; (V) pravnog nadzora; (VI) izvrenja krivi nih sankcija.

258
7. ADVOKATURA I NOTARIAT U BOSNI I HERCEGOVINI

Advokatura, ili slobodna pravna profesija, smatra se dijelom pravosu a.

Najjednostavnije re eno, advokat je osoba koja prua pravnu pomo
fizi kim i pravnim licima s ciljem zatite njihovih prava i interesa. Advokat,
izme u ostalog, prua pravnu pomo , i to: (I) pruanjem pravnih savjeta,
(II) sastavljanjem pismena (ugovora, tubi i ostalih podnesaka) i
zastupanjem stranaka pred sudom. Ovo je dosta stara djelatnost u Bosni i
Hercegovini. Prvi zakon koji regulie slobodnu pravnu profesiju donesen je
u okviru Austro-Ugarske Monarhije 1883. godine (Advokaten Ordnung), a
poslije toga su se donosile izmjene i dopune ili novi zakoni po potrebi sve
do dananjeg dana. Advokatura u savremenoj Bosni i Hercegovini prati
ustavnu strukturu, tako da je ova problematika u nadlenosti entiteta Bosne i
Hercegovine.
Advokatura je nezavisna profesionalna djelatnost koja je organizirana i
funkcionira u skladu sa zakonom i drugim aktima. Nezavisnost i
samostalnost ove profesije ogleda se u sljede em: (I) nezavisnim vrenjem
usluga pravne pomo i; (II) pravom stranke na slobodan izbor advokata; (III)
organizovanjem advokata u advokatsku komoru kao nezavisnu i
samoupravnu organizaciju sa obaveznim lanstvom; (IV) donoenjem
Statuta kojim se regulie rad advokatske komore i njenih organa; (V)
donoenjem Kodeksa advokatske etike; (VI) Odlu ivanjem o pravu na
obavljanje advokatske djelatnosti, privremenoj zabrani i prestanku
obavljanja djelatnosti. lanom 5. Zakona o advokaturi Federacije BiH
propisano je da su advokati duni da pruaju pravnu pomo savjesno i
stru no, u skladu sa ustavom, zakonom i drugim propisima, kao i Statutom i
drugim op im aktima Federalne advokatske komore, te Kodeksom
advokatske etike. U pravilu, advokat je obavezan uvati kao advokatsku
tajnu sve to mu je stranka povjerila, izuzev ako je advokat oslobo en ove
obaveze na osnovu izri itog ili pre utnog odobrenja stranke, pod kojim se,
izme u ostalog, podrazumjevaju slu ajevi i kad je stranka pokrenula
disciplinski postupak protiv advokata, kada je to nuno radi odbrane
advokata u krivi nom postupku koji je protiv njega pokrenut, kada advokat
posumnja da predstoji izvrenje teeg krivi nog djela i kada advokat
pokrene parnicu radi namirenja trokova i izdataka koje mu stranka duguje.
Institucija notara je novost u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Notar (notarius publicus) je nosilac javne slube koje imenuju entitetski
ministri pravde, a koji svoju dunost obavljaju samostalno, neovisno,
profesionalno. Notar i advokat se razlikuju. Dok je advokat pravni zastupnik
jedne strane u postupku, notar zadrava svoju neutralnost i prua strankama
uslugu obrade pravnih poslova u oblastima stvarnog, porodi nog,
nasljednog i poslovnog prava. Pored toga, u postupku vrenja svoje
djelatnosti, notar obavezno provjerava identitet stranaka, te preventivno
uti e da ne do e do pravnih sporova. Isprave koje sastavi i potvrdi notar su
notarski obra ene isprave, koje moe biti izvrna , tj. na osnovu njih se

259
mogu direktno preduzimati radnje izvrenja (dok to nije slu aj sa sudskim
odlukama koje tek ispunjenjem odre enih uslova dobijaju izvrnu snagu).
Broj notarskih mjesta na kojem notari obavljaju svoju dunost je ograni en
(numerus clausus), dok stranke mogu birati notara koji e im pruati usluge.
Smatra se da postoje odre ene prednosti u pravnom prometu kada su u
pitanju notari. Prvenstveno, aktivnost notara ima snanu preventivnu
funkciju jer vodi spre avanju budu ih sporova, na na in to se u postupku
obra ivanja isprava otklanjaju pravni nedostaci, to doprinosti formalnoj
validnosti obra enih pravnih dokumenata. Notar je neutralan prema
strankama, tj. duan je da pou ava, objanjava i savjetuje sve stranke u
postupku, i ne zauzima stranu u tim postupcima. Notar sastavlja pravni
posao u formi javne isprave, to osigurava njenu valjanost ali i pravnu
sigurnost. Takve notarski obra ene isprave imaju ve u dokaznu snagu. Te
isprave su i efikasne, jer imaju snagu sudske presude.

8. IZAZOVI

Prethodno je spomenuto da je provedena opsena reforma pravosu a u

Bosni i Hercegovini u zadnjih 6 godina. Ipak, nekoliko problema jo postoji.
Ovdje e se iznijetii tri glavna problema: (i) nepovezanost pravosudnog
sistema, (ii) problem procesuiranja me unarodnih zlo ina i (iii) veliki broj
nerijeenih problema.
Nepovezanost pravosudnog sistema. Uzimaju i u obzir ustavnu strukturu
BiH kao i odnedavno uspostavljene pravosudne organe na dravnom nivou,
postavlja se pitanje hijerarhije institucija. Pokazuje se problem postojanja
dva dosta samostalna sistema: u entitetima postoji samostalan zaokruen
pravosudni sistem od op inskih (osnovnih) sudova do entitetskih vrhovnih i
ustavnih sudova. Sud Bosne i Hercegovine kao dravni sud nije ni u kom
smislu nadre en entitetskim sudovima, ve se javlja kao sud koji ima u
krivi noj, upravnoj i apelacionoj nadlenosti rjeavanje sporova kada su u
pitanju zakoni drave Bosne i Hercegovine i zakoni entiteta u ograni enom
dijelu. Treba napomenuti da Sud BiH moe preuzeti predmet od entitetskih
sudova, i da u tom dijelu postoji odre eni stepen subordinacije entitetskih
sudova. Ipak, Sud BiH je redovni dravni sud sa organi enim djelovanjem
na entitetske sudove. Drugi problem je pitanje primjene i tuma enja zakona
i sudske prakse jednako i istovjetno na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Postoje situacije, prvenstveno u pitanju me unarodnih zlo ina,
neujedna ene primjene i tuma enja primjenjivih zakona, i razli iti sudovi na
pojedinim nivoima su zauzeli razli ite stavove. Tako, na primjer, sudovi u
Federaciji BiH procesuiraju predmete me unarodnih zlo ina koji su
po injeni u periodu od 1992. do 1995. godine po tri krivi na zakona:
pravnim pravilima Krivi nog zakona SFRJ, Krivi nom zakonu Federacije
BiH iz 1998. godine te Krivi nog zakona Bosne i Hercegovine. Ovakva
praksa je neprihvatljiva. U tom pravcu primje uje se neformalna inicijativa

260
u akademskim i stru nim krugovima o uspostavljanju Vrhovnog suda Bosne
i Hercegovine, najvieg dravnog albenog suda. Ovo je i preporuka
Parlamentarne skuptine Vije a Evrope u rezoluciji 1564 (2007) pod
nazivom Vo enje krivi nog postupka za djela iz nadlenosti Me unarodnog
krivi nog tribunala za bivu Jugoslaviju. U toj rezoluciji se vlastima Bosne i
Hercegovine preporu uje da razmotre osnivanje dravnog vrhovnog suda ili
davanje nadlenosti vrhovnog suda postoje em sudu (tj. Sudu BiH) kako bi
se omogu ila pravna sigurnost. Ovaj sud bi donekle otklonio mnoge
probleme vezane za pravosudni sistem BiH.
Problem procesuiranja me unarodnih zlo ina. Strategija zavretka rada
Me unarodnog krivi nog tribunala za bivu Jugoslaviju podrazumijeva
prijenos predmeta na pravosudne instuticije zemalja bive Jugoslavije. S
tim u vezi u na dravnom nivou je, kao sto je prethodno spomenuto,
osnovan Sud BiH, koji, inter alia, ima nadlenost da vodi takve postupke ili
da ih proslje uje ostalim sudovima u BiH. Ipak, u vezi s tim postoji dosta
problema. Prvi od njih je potencijalno veliki broj predmeta koji se trebaju
istraiti i procesuirati. Prema statistikama, postoji negdje oko 19 000
potencijalnih predmeta koje tek treba istraiti i procesuirati. Bosna i
Hercegovina nema dovoljne kapacitete za obavljanje takvog sloenog
zadatka. U vremenu koje slijedi, mora e se ozbiljnije pozabaviti ovim
pitanjem. Ipak, treba napomenuti da bi rjeavanje ovog problema bilo dosta
lake kada bi postojala usaglaena koordinacija pravosudnih institucija u
Bosni i Hercegovini; odnosno koordinisani prenos predmeta sa dravnog
suda na druge sudove. Treba napomenuti da je krajem 2008. godine
usaglaena Strategija procesuiranja ratnih zlo ina u Vije u ministara BiH,
tako da ostaje da se vidi kako e se situacija razvijati u narednom periodu.
Veliki broj nerijeenih predmeta. Jedan je od ciljeva provedene reforme
pravosu a bio i da sudstvo Bosne i Hercegovine bude efikasno i brzo u
procesuiranju predmeta, i u vezi s tim poduzeti su odre eni koraci.
Me utim, sudski postupci i dalje traju dosta dugo, to uz postojanje ostalih
formalnih problema onemogu uje sudove da rjeavaju po zaostalim
predmetima. Apsolutni broj sudova pretrpan je nerijeenim predmetima, a
kao glavni argument u prilog tome navodi se nedostatak osoblja i sudija koji
bi bili u mogu nosti da se bave samo tim predmetima.

9. ZAKLJU AK

U ovom radu predstavljen je, na deskriptivan na in, pravosudni sistem

Bosne i Hercegovine kao tre a velika grana vlasti u okviru tripartitne
podjele na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Iz izlaganja se moe
primjetiti da se radi o veoma sloenom sistemu koji je opstao kao takav i
pored provedene pravosudne reforme. To je posljedica sloene ustavne
strukture drave Bosne i Hercegovine. Ipak, primjetno je nekoliko
pozitivnih koraka, a koji se prvenstveno ogledaju u osnovanim pravosudnim

261
institucijama na dravnom nivou (Sud BiH, Tuilastvo BiH) kao i unificiran
na in imenovanja nosilaca sudskih i tuila kih funkcija u Bosni i
Hercegovini putem uspostavljanja VSTV BiH. Upravo ova potonja
institucija predstavlja kamen me a nezavisnog pravosu a Bosne i
Hercegovine. Nadalje, sve do osnivanja ovih institucija, nije se ni moglo
govoriti o pravosudnom sistemu na dravnom nivou. Ipak, potrebno je da
ova institucija u budu nosti ima ulogu i u imenovanju sudija Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine. Time bi se izbjegla mogu nost politi kih imenovanja
na pozicije sudija u tom sudu. Nadalje, treba pospjeiti efikasnost sudstva
imenovanjem novih sudija koji bi radili isklju ivo na zaostalim predmetima.
U pogledu procesuiranja me unarodnih zlo ina, i pored velikog napretka
posljednjih godina, treba posti i koordinaciju pravosudnih institucija u
cijeloj dravi. S druge strane, u pogledu predstoje ih najavljenih ustavnih
promjena, ne bi trebalo bjeati ni od pojednostavljenja ustavne strukture
Bosne i Hercegovine, pa samim tim i pravosudnog sistema, s ciljem
osiguranja efikasnog i u slubi gra anima, na me unarodnim i evropskim
standardima reformisanog pravosudnog sistema drave Bosne i
Hercegovine.

262
LITERATURA
Beljanski, S. (2001): Me unarodni pravni standardi u krivi nom postupku. Beograd:
Beogradski centar za ljudska prava.
Dumbrava, H. et. al. (2007): Pressure Factors and Condlicts of Interest in Judiciary: Handbook
for Judges. Bucharest: Society for Justice and Konrad Adenauer Stiftung.
Harland, Ch. et. al. (2003): Komentar Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u
Bosni i Hercegovini i Strasbourgu. Sarajevo. Grafi ar promet.
Mole, N. et. al. (2005): Pravo na pravi no su enje. Vodi za primjenu lana 6. Evropske
konvencije o ljudskim pravima. Sarajevo: Vije e Evrope
Moving towards a Harmonized Application of the Law Applicable before Courts in War
Crimes Cases before Courts in Bosnia and Herzegovina. OSCE Report. Sarajevo: OSCE
Mission to Bosnia and Herzegovina, August 2008.
Odluka o izmjenama i dopunama Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni
glasnik BiH, 26/01, 6/02 i 1/04)
Pobri , N. (1999): Ustavno pravo. Mostar: Slovo.
Poslovnik Ustavnog suda Bosne Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, 2/97, 16/99 i 20/99)
Pravni leksikon. Zagreb: LZMK. 2007.
Sadikovi , . (2003): Evropsko pravo ljudskih prava. Sarajevo. Magistrat.
Studija kompatibilnosti zakona i prakse Bosne i Hercegovine za zahtjevima Evropske
konvencije o ljudskim pravima. Sarajevo: Vije e Evrope. 2006.
ar evi , E.: Pojam pravne drave. Arhiv za pravne i drutvene nauke. Beograd. Br. 4/89.
Sijer i - oli , H.(2006): Krivi no procesno pravo. Knjiga I: Krivi noprocesni subjekti i
krivi noprocesne radnje. Sarajevo: Pravni fakultet.
Viskovi , N. (1997): Drava i pravo. Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdnje. Zagreb:
Birotehnika CDO.
Ustav Bosne i Hercegovine
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, 1/94)
Ustav Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, 3/92)
Zakon o Federalnom tuilatvu Federacije BiH (Slubene novine FBiH, 19/03)
Zakon o javnom Tuilatvu Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, 33/02)
Zakon o krivi nom postupku Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH , 3/03, 32/03, 26/04,
13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58-08)
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (Sluzbeni glasnik BiH,
5/03)
Zakon o sudovima u FBiH (Slubene novine FBiH, 38/05)
4. Propisi RS:
Zakon o pravobranilatvu BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 8/02, 44/04)
3. Propisi FBiH:
Zakon o sudovima u Republici Srpskoj (Slubeni glasnik RS, 111/04 i 115/04)
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, . 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03,
42/03, 4/04, 9/04, 35/04, 61/04, 32/07).
Zakon o Tuilatvu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03,
9/04, 35/04, 61/04)
Zakon o Visokom sudskom i tuila kom vije u BiH (Slubeni glasnik BiH, 15/02)

263
POLITI KE STRANKE
Zvonimir Juki

Saetak
Prve politi ke stranke u naoj zemlji formirane su po etkom prolog
stolje a u vrijeme Austrougarske uprave u BiH i od tada moemo pratiti
razvoj viestrana ke demokracije u BiH. Prvo politi ko organiziranje u BiH
odvijalo se na etni ko-konfensionalnom principu. Ulaskom u Kraljevinu
Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon Prvoga svjetskoga rata, prekida se polit ki
subjektivitet BiH, te razvoj viestrana ja u tom razdoblju na podru ju nae
zemlje nemogu e je promatrati izvan tadanjeg op e-junoslavenskog
dravnog konteksta. Nakon Drugog svjetskoga rata obnavlja se dravnost
BiH, ali se i uspostavlja diktatura komunisti ke partije uz zabranu osnivanja
politi kih stranaka. Nakon pada komunizma, 1990. godine, obnavlja se
viestrana je u naoj zemlji, a zanimljivo je da su i tada ba kao i po etkom
XX. stolje a najja e politi ke stranke formirane na etni kom principu.
Razvoj viestrana ja prekida rat koji je u BiH trajao od 1992. do 1995.
godine. Nakon rata nastavlja se dominacija nacionalnih stranaka. Me utim,
unutar sva tri nacionalna korpusa, odnosno sve tri nacionalne stranke-
pokreta, ve od prvih poratnih godina zapo inje proces diferencijacije i
demokratizacije. Rascjepima u SDA, SDS-u i HDZ-u BiH nastaje niz novih
politi kih stranaka. Istodobno ja aju i multietni ke stranke kao i stranke
umjerenije orijentacije. Jednom zapo eti proces demokratizacije bio je
nezaustavljiv, a kao potporni stup tek ro enoj demokraciji u BiH ,
uspotavljeni su i zakonski mehanizmi za pravi no odvijanje izbornoga
procesa, nadzor financiranja politi kih stranaka te njihovu ovjeru za nastup
na izborima. Svoj doprinos dao je i OHR kroz Bonske ovlasti, kojima je
izravnim intervencionizmom u strukturu pojedinih politi kih stranaka
udaljio osobe koje su djelovale destruktivno na politi koj sceni, i tako ovim
strankama omogu io profiliranje u moderne politi ke opcije liene
nacionalisti kih ekstremizama.

1. POJAM POLITI KE STRANKE

Rije stranka ili partija dolazi od latinske rije i pars to zna i "dio,
pravac". Op enito kazano, stranka je udruenje ljudi koji imaju iste ili sli ne
politi ke, socijalne, gospodarske stavove, te sli an ili isti pogled na svijet, s
ciljem da u dravnom ivotu dobiju vie utjecaja. Glavni razlog formiranja
politi kih partija jeste osvajanje vlasti.

Politi ke partije se formiraju i izravno okre u ka politici u namjeri da koriste

prostor koji stoji izme u izoliranoga ovjeka-bira a, ije su mogu nosti
utjecaja na politiku gotovo zanemarljive, i drave koja je isklju ivo ustavno
ovlatena da stvara i realizira politi ke odluke. Politi ke partije stvaraju se

264
 radi posredovanja u jednoj situaciji gdje je takvo posredovanje neophodno,
bez obzira na pitanje da li je ono uvijek i saglasno s principima demokracije i
slobode ovjeka. (Sadikovi , 1998: 66)

Drutvene znanosti poznaju vie razli itih definicija politi kih stranaka.
Prema Dr. Sadikovi u (1998) politi ke partije su organizirane grupacije
stvorene radi osvajanja ili o uvanja vlasti, u uvjetima kompetitivne
demokracije, i prema kriterijima predstavni ke demokracije. (67)
U mnogim dravama politi ke stranke definirane su i u zakonskim
propisima. Tako Njema ki strana ki zakon (1967) stranke definira kao
saveze gra ana koji trajno ili dulje vremena (...) utje u na formiranje
politi ke volje te ele sudjelovati u zastupanju naroda". (Njema ki
strana ki zakon. 1967., 2 odlomak 1.)
I u naem zakondavstvu imamo definiciju politi ke stranke. Primjerice u
Zakonu o financiranju politi kih stranaka (2000), u lanu 2. koji nosi naziv
Definicija politi kih stranaka stoji:

Politi kim strankama u smislu ovog zakona smatraju se organizacije u koje

se gra ani slobodno i dragovoljno organiziraju te se u skladu sa zakonom
registriraju kod mjerodavnog suda u bilo kojem Entitetu, u svrhu ispoljavanja
politi kih aktivnosti i ostvarivanja politi kih ciljeva. (Sredinje izborno
povjerenstvo, www. izbori. ba, Zakon o financiranju politi kih stranaka
BiH)

2. TIPOVI POLITI KIH STRANAKA

Tipologije stranaka karakteristi ne za liberalnodemokartske sustave

mogu se primjeniti i u BiH. Tipologija stranaka zapadnim drutvima
podrazumjeva postojanje strana kog sistema s najmanje dvije partije, te
periodi ne slobodne izbore. Politi ke stranke moemo razlikovati po vie
kriterija. Uwe Backes i Eckhard Jesse (1996) razlikuju nekoliko na ina
razlikovanja politi kih stranaka (207).
Prema ideolokim pravcima razlikujemo:
Nacionalisti ke stranke: Nacionalisti ke stranke njeguju
nacionalisti ko razmiljanje koje se sa svojim shva anjem
nacionalnog karaktera i rasisti kim pretpostavkama esto kosi s
demokracijom.
Konzervativne stranke: One okuavaju odrati "tradicionalno",
odnosno ponovno ga uspostaviti. Zbog toga imaju prili no
skepti an stav prema novinama i promjenama, ali naglaavaju i da
se tradicionalni principi ne mogu provoditi trajno bez bitnih
reformi.
Liberalne stranke: One se pozivaju na prava individue na
sveukupnu slobodu i naglaavaju nepovredivost pravne drave.

265
 Socijaldemokratske stranke: One tee socijalnoj pravednosti i
politi kom redu koji po iva na izjedna avanju socijalnih razlika
me u ljudima. Posebno se zauzimaju za gospodarski slabe
kategorije stanovnitva
Komunisti ke stranke: Ove stranke propagiraju diktaturu
proleterijata.

Prema stupnju organiziranosti razlikujemo:

Stranke bira a: Kad su stranke nastajale, one su zasigurno imale
mali broj lanova. Danas se e e govori o stranki bira a. Pri tome
se misli na injenicu da je broj bira a jedne stranke mnogo ve i od
broja njenih lanova.
Stranke lanova: Stranka lanova - to je izraz koji se danas
uvrijeio - ukazuje na stranku iji je stupanj organiziranosti dosta
visok. Samim tim veliki dio izdataka stranke mogu e je pokriti
lanarinom.

Prema podru ju politi kog djelovanja razlikujemo:

Narodne stranke: One pokuavaju obratiti panju na interese i
potrebe svih skupina stanovnitva te se ne ograni avaju od
pojedinih slojeva drutva, ve u svoje redove integriraju to je
mogu e vie gra ana.
Interesne stranke: One se obavezuju interesima jedne posebne (npr.
socijalne, konfesionalne, regionalne) skupine, i ne pokazuje
pretenziju da budu jednako simpati ne svim dijelovima
stanovnitva.

Prema odnosu prema politi kom sustavu razlikujemo:

Sistemski konformne stranke: Te stranke odobravaju politi ki
sustav u kojem djeluju. Teite njihovog rada je ili stabilizirati
politi ko ure enje u kojem djeluju, ili ga poboljati.
Stranke neprijateljski nastrojene prema sustavu: Te stranke ne
prihva aju principe postoje eg sustava.

Prema funkciji u politi kom sustavu razlikujemo:

Vladaju e stranke: To je stranka ili stranke koje su pobjedile na
izborima i do slijede ih izbora postavljaju lanove vlade. Moe
postojati vie vladaju ih stranaka koje zajedno, kao koalicija,
predstavljaju vladu.
Oporbene stranke: To su stranka li stranke koje su na izborima
imale manji broj glasova i u parlamentu predstavljaju oporbu.
Moe postojati vie oporbenih stranaka iji je cilj da se, nude i
svoja alternativna rjeenja, svide bira u i da im se, na taj na in,
preporu e za sljede e izbore.

266
3. POVIJESNI RAZVOJ VIESTRANA JA U BiH

3.1. STRANKE U VRIJEME AUSTROUGARSKE

S dolaskom austro-ugarske vlasti i prodora europskih shva anja u

nekadanju tursku pokrajinu Bosnu i Hercegovinu dolazi do stvaranja
preduvjeta za formiranje prvih politi kih stranaka na tlu nae domovine.
Prve politi ke stranke u naoj zemlji formirane su po etkom prologa
stolje a, nakon smrti tadanjeg austrougarskoga upravitelja Bosnom i
Hercegovinom Benjamina Kalaja i poputanja apsolutisti koga
okupacionoga reima u naoj zemlji.
Najvanije politi ke stranke u BiH za vrijeme austrougarske vladavine
(Hadibegovi i Imamovi , 1998) bile su:
Muslimanska narodna organizacija (MNO) formirana je 3. prosinca
1906. godine. Strankom je upravljao Egzekutivni odbor na elu sa Ali-
begom Firdusom. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala
muslimansku vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, i politi ku, tj.
dravnopravnu autonomiju BiH pod sultanovim suverenitetom. MNO je
uivala potporu svih slojeva muslimanskog stanovnitva, premda su njezino
rukovodstvo inili uglavnom imu ni zemljoposjednici koji su svoje osobne
agrarne interese postavljali kao op e-muslimanske interese. MNO je
povremeno sura ivala sa Srpskom narodnom organizacijom. Na izborima
za Bosanski sabor je 1910. godine osvojila sve mandate predvi ene za
muslimane. (Hadibegovi i Imamovi , BiH od najstarijih vremena do
Drugog svjetskog rata, 1998. Bos. kulturni centar: 274)
Muslimanska napredna organizacija Nasuprot MNO postojala je i
heterogena skupina iji su pripadnici, kao pokreta i kulturnih, prosvjetnih i
privrednih akcija, sebe nazivali naprednim Muslimanima. Ova skupina
utemeljila je 26. kolovoza 1908. godine Muslimansku naprednu stranku. U
osnovnim drutvenim pitanjima njezin se program nije razlikovao od
programa MNO, ali je u nacionalnom pitanju MNS zastupala prohravtski
stav. (Hadibegovi i Imamovi , 1998: 275). Kasnije stranka odstupa od
prohrvatskih stavova i mijenja ime u Muslimansku samostalnu stranku, ali
na izborima 1910. godine ne uspijeva osvojiti niti jedan skuptinski mandat.
Srpska narodna organizacija (SNO) - Osnovana je krajem listopada
1907. godine, unijom tri skupine koje su okupljale srpsko stanovnitvo u
BiH. Stranku je predvodila srpska gra anska klasa koja u to vrijeme stasava
u BiH, posebno u urbanim podru jima. U dravno-pravnom smislu SNO je
smatrala da je BiH sastavni dio turske carevine, kojim upravlja Austro-
ugarska na osnovu mandata evropskih sila. Program je sadravao i dio u
kojem se trai potpuna autonomija BiH. Upravo sredinje mjesto u
programu SNO imaju nacionalno-politi ki zahtjevi koji vode u autonomiju
BiH u kojoj bi Srbi kao relativna ve ina bili dominantni politi ki faktor.
(Imamovi , 1997: 149)

267
 Stranka je uveliko sudjelovala u politi kom ivotu Bosne i Hercegovine u
ranom 20. stolje u, kada je BiH dobila Zemaljski statut (koji je fakti ki bio
Ustav BiH) i kada je osnovan Bosanski sabor. Stranka je na izborima 1910.
godine osvojila sve mandate predvi ene za Srbe u Bosanskom saboru.
Srpska narodna samostalna stranka - Osnovana je u svibnju 1907. u
Sarajevu, a zastupala je stav da Monarhija treba trajno biti prihva ena u
BiH. Poslije potpunoga izbornoga neuspjeha 1910. stranka je prestala s
radom.
Hrvatska narodna zajednica (HNZ) Stranka je djelovala u Hrvatskoj i
BiH. Osniva je bio dr. Ivo Pilar iz Tuzle. Osnovana je na inicijativu
Vrhbosanskog ordinarijata i kaptola". Stranka je bosanske muslimane
smatrala Hrvatima te ih je nastojala pridobiti. (Hadibegovi i Imamovi ,
1998 : 276). U HNZ-u 1908., tj. dvije godine poslije njezina osnutka, od oko
45.000 njezinih lanova bilo je i oko 1.000 muslimana.
Hrvatska katoli ka udruga - odnosno Hrvatska katoli ka zajednica je
bila kleriklana politi ka stranka. Vo a joj je bio rimokatoli ki nadbiskup
vrhbosanski dr. Josip Stadler, a okupljala je preteno katoli ko, odnosno
hrvatsko stanovnitvo. Stranka je uivala potporu austrijskih kr anskih
socijalista i slovenskih klerikalaca. Traila je trijalisti ko ure enje
Monarhije na austroslavisti kim na elima, i u kontekstu toga priklju enje
BiH Hrvatskoj (Hadibegovi i Imamovi , 1998: 277). Zanimljivo je da su
okosnicu stranke inili katolici doseljeni iz drugih dijelova Monarhije. Na
izborima za Bosanski sabor 1910. godine, Hrvatska katoli ka udruga
osvojila je manje hrvatskih mandata od Hrvatske narodne zajednice.
Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine Osnovana je u lipnju
1909. godine. Nastala je od predstavnika sindikata i radni kih skupina, a
ve inu lanstva su joj na po etku inili strani radnici dovedeni iz drugih
dijelova Austro-Ugarske. Zbog toga je uglavnom bila marginalizirana, a za
slubenu ideologiju uzela je austromarksizam.Nakon raspada Austro-
Ugarske i formiranja Kraljevine SHS dio njezinih lanova se priklju io
novostvorenoj Komunisti koj partiji Jugoslavije.

3.2. IZBORI U BiH 1910. GODINE

Nakon proglaenja Zemaljskoga statuta (ustava) BiH, 20. velja e,

pristupilo se organiziranju prvih izbora. Prema odredbama Statuta gra ani
su podijeljeni prema konfensionalnoj pripadnosti u tri kurije, tako da je
svakoj etni ko-konfensionlanoj kuriji pripao odre eni broj mandata u
Saboru BiH, srazmjerno njezinoj brojnosti odnosno ukupnom udjelu u
stanovnitvu. Unutar ovih kurija postojale su i posebne kurije utemeljene na
socijalnom principu: gradska, seoska, veleposjedni ka i kurija inteligencije.
U Sabor su birana 72 zastupnika, a od toga broja pravoslavcima je odre en
31 mandat, muslimanima 24, katolicima 16 mandata te jedan mandat
idovima. Aktivno bira ko pravo imali su svi bosansko-hercegova ki

268
gra ani koji su na dan izbora navrili 24 godine, samovlasni su i koji u
zemlji stanuju najmanje godinu dana. Pasivno bira ko pravo imali su
mukarci s navrenih 30 godina ukoliko uivaju sva gra anska prava.
Mandat zastupnika je trajao pet godina. Pored izabranih, u Sabor je ulazilo i
dvadeset lanova po poloaju tzv. Virilista, i to iz reda sve eni ke kaste sve
tri konfesije u BiH, te predstavnici pravosudnih i gospodarskih tijela, kao i
na elnik zemaljskoga glavnoga grada Sarajeva. Na izborima koji su odrani
od 18. do 28. svibnja sve pravoslavne mandate osvojila je SNO, dok je
MNO osvojila sva 24 mandata predvi ena za muslimane. Jedino su mandati
rezervirani za katolike podijeljeni izme u dviju stranaka HNZ-a, koja je
osvojila 12 mandata, i HKZ-a koji je na izborima dobio etiri saborska
zastupni ka mjesta. (Hadibegovi i Imamovi , BiH od najstarijih vremena
do Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, 1998: 284)

3.3. STRANKE U VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Prve korake formiranja viestrana ja u BiH kao sastavnom dijelu

Austrougarske monarhije prekida Prvi svjetski rat. Nakon zavretka rata u
Kraljevini SHS, Bosna i Hercegovina gubi svoj politi ki subjektivitet, te je u
tom razdoblju gotovo nemogu e pratiti djelovanje politi kih stranaka izvan
jugoslavenskoga okvira. Gra ani i politi ki predstavnici s podru ja BiH
uglavnom svoje mjesto u politi kom ivotu pronalaze kroz djelovanje
stranaka na itavom jugoslavenskom podru ju:
Radikalna stranka - Bila je vladaju a politi ka stranka koja je u djelo
provodila ideje velikosrpske buroazije, zalau i se za centralizam u
zajedni koj jugoslavenskoj dravi. Osnovana je u Srbiji prije stvaranja
Kraljevine SHS.
Demokratska stranka - Osnovana je 1919. godine u Sarajevu, a
utemeljili su je predstavnici dijelova srpske buroazije iz svih
jugoslavenskih zemalja.
Samostalna demokratska stranka Program ove stranke tako er je bio
centralisti ki. Okupljala je veliki dio srpskoga stanovnitva zapadno od
Drine. Kad je ova stranka izba ena iz vladaju e koalicije, ona mijenja
politiku i sklapa savez s Hrvatskom selja kom strankom i stvara Selja ko-
demokratsku koaliciju.
Jugoslavenska muslimanska organizacija Nastala je prije Prvoga
svjetskoga rata. Okupljala je muslimansko stanovnitvo s podru ja tadanje
Jugoslavije, uglavnom s prostora BiH. Stranka se nerijetko kolebala izme u
unitaristi kih i federalisti kih programa, ali je u principu ostajala privrena
unitarnom ure enju drave.
Hrvatska republikanska selja ka stranka - Nastupala je s pozicija
federalizma. Bila je snaan protivnik unitarizma i zalagala se za preure enje
Kraljevine SHS u federalnu dravu. Osnovana je jo 1905. godine.

269
 Hrvatska zajednica Istupala je protiv unitarizma, ali njezino zalaganje
za federalizam bilo je blie shvatanju decentralizacije drave nego
formiranju federalnih jedinica. Bila je bliska vlastima u Beogradu.
Hrvatska stranka prava Zastupala je ekstremne nacionalisti ke stavove
uklju uju i snanu srbofobiju. Stranka je imala velikohrvatski program koji
je pokuala i ostvariti u vrijeme Drugoga svjetskoga rata kada su najvii
zvani nici ove stranke bili osniva i kvislinke faisti ke tvorevine NDH.
Komunisti ka partija Jugoslavije Osnovana je na inicijativu srpske
socijaldemokratske partije i radni kih organizacija iz BiH, a okupila je i
veliki broj lanova socijaldemokratskih partija s podru ja cijele Jugoslavije.
Jugoslavenska nacionalna stranka Ovu je stranku karakterizirala
potpuna privrenost Monarhiji i unitarnom ure enju drave. Iako je isticala
svoje jugoslavensko opredjeljenje, ova je stranka okupila brojne politi are
koji su u ranijem razdoblju djelovali s velikosrpskih pozicija.
Jugoslavenska radikalna zajednica Ova stranka tako er je nastupala s
unitaristi kih pozicija zalau i se za interese Monarhije i kraljevog kabineta.
(Avdo Su eska1966: 317 334, 346 349)

3.4. JEDNOPARTISKI SUSTAV 1945-1990.

Nakon Drugoga svjetskoga rata, u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila

dio jugoslavenske drave, uspostavljena je komunisti ka diktatura i klasi ni
jednopartijski sustav. Sav strana ki politi ki ivot tada je sveden na
djelovanje Saveza komunista BiH, koji je dominirao svim drutveno-
politi kim segmentima u razdoblju od 1945. godine do 1990. godine,
odnosno ponovoga uvo enja politi koga pluralizma u Bosni i Hercegovini.
Da bi mogla ostvariti ovakav stupanj kontrole komunisti ka partija u Bosni i
Hercegovini, kao i u svim ostalim komunisti kim dravama, izgradila je
snaan i razgranat politi ki aparat s jasnom hijerarhijom i subordinacijom
niih i viih organa. Kada je u pitanju sam sastav, prema Sadikovi u (1998)
jednostavno u postoje i politi ki sistem parlamentarizma uklju ena je
samo jedna partija (163) to, kako Sadikovi zaklju uje zna i da je
sutina promjene u odnosu na politi ki sistem multipartizma, u tome da
odlu ni utjecaj nema pobjedni ka partija nego to permanentno ini jedna
partija kao jezgro politi kog sistema (Sadikovi 1998 : 163).

4. RAZVOJ MODERNOG VIESTRANA JA I

PRVI VIESTRANA KI IZBORI

4.1 PRILIKE U BiH UO I UVO ENJA PLURALIZMA

Nakon pada komunizma u cijeloj Evropi, a samim tim i u Bosni i

Hercegovini koja je u to vrijeme sastavni dio komunisti ke Jugoslavije,

270
stvaraju se uvjeti za razvoj viestrana ja u modernom smislu. Mnogi autori
smatraju kako je tada Bosna i Hercegovina nastavila tamo gdje je stala uo i
Prvoga svjetskoga rata, pronalaze i poveznicu u injenici da su i tada kao i
1990. godine najvie glasova dobile partije s etni kim predznakom.
Uo i prvih izbora u BiH formiraju se prve politi ke stranke u modernom
smislu. Bivi komunisti iz SK BiH osnivaju najprije Stranku demokratskih
promjena, koja uskoro mijenja ime u Socijaldemokratska partija BiH i
prihva a program uskla en s na elima modernih evropskih socijal-
demokratskih stranaka.
Uz reformu komunisti ke partije uo i prvih viestrana kih izbora u BiH
posebno je zna ajno formiranje triju nacionalnih stranaka. Nacionalne
stranke Bonjaka, Hrvata i Srba - Stranka demokratske akcije (SDA),
Hrvatska demokratka zajednica (HDZ) i Srpska demokratska stranka (SDS)
u to su vrijeme, ujedno, bile i svojevrsni nacionalni pokreti. Razdoblje s
po etka devedesetih obilovalo je promjenama na svjetskoj razini kroz pad
sovjetskoga komunisti koga carstva, zavretak hladnoga rata i razvoj
moderne demokracije zapadnoga tipa koju su bezuvjetno prihvatile sve
nekadanje komunisti ke drave. Ove su promjene imale snaan odjek i u
bivoj Jugoslaviji kao i u BiH, gdje je pad komunizma pratilo i bujanje
nacionalnih strasti.
Vrijeme u kojem su gra ani BiH bili stijenjeni izme u raspada
komunisti koga sustava i zajedni ke jugoslavenske drave s jedne, i s druge
strane agresivnih velikodravnih nacionalnih projekata, bilo je idealno za
formiranje spomenutih stranaka pokreta: SDS-a, SDA i HDZ-a. Svi ovi
pokreti unutar sebe su okupili heterogeno lanstvo od bivih rigidnih
komunista, preko nacionalnih romanti ara, istinskih boraca protiv
komunisti koga jednoumlja do, plasti no kazano, osoba otvorenih
faisti kih ideja.
Iako je bilo neminovno da se s vremenom ovi pokreti preorijentiraju u
vie modernih stranaka, ovaj je proces usporio rat koji je u BiH bjesnio od
1992. godine do 1995. godine.

4.2. NAJVANIJE STRANKE U BiH 1990.

U prikazu najvanijih politi kih stranaka koje su se pojavile uo i prvih

viestrana kih izbora u naoj zemlji, obuhva ene su one stranke koje su
ostvarile zna ajniji rezultat na izborima 1990. godine, kao i one ija je
tadanja pojava rezultirala odre enim demokratskim razvojem ili
raslojavanjem. Najvanije stranke u tom razdoblju su:
Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) - Bivi komunisti iz SK BiH
osnivaju najprije Stranku demokratskih promjena, koja uskoro mijenja ime u
Socijaldemokratska partija BiH i prihva a program uskla en s na elima
modernih evropskih socijal-demokratskih stranaka. Primanjem u
Socijalisti ku internacionalu ova je stranka dobila i formalno me unarodno

271
priznanje moderne socijaldemokratske partije koja je raskrstila s
komunizmom.
Stranka reformskih snaga Jugoslavije (SRSJ) Ova stranka je s
po etkom rata u BiH nestala s politi ke scene. Njezin utemeljitelj bio je
posljednji jugoslavenski premijer Ante Markovi koji je vjerovao da se
Jugoslavija moe transformirati u demokratsku politi ku zajednicu. Stranka
se, uz o uvanje Jugoslavije, zalagala i za politi ke ideje lijeve
provenijencije, te su nakon rata brojni njezini lanovi i politi ki uglednici
pristupili strankama socijaldemokratske orijentacije.
Stranka demokratske akcije (SDA) SDA je osnovana 26. svibnja 1990.
godine. Stranka je trebala biti organizacija gra ana muslimanskoga
povijesnoga kruga. Za predsjednika stranke izabran je Alija Izetbegovi , a
za dopredsjednika Adil Zulfikarpai . Osnivanje stranke snano je podrao
muslimanski sve eni ki red. Stranku su, s obzirom na njezinu pretenziju da
okupi muslimane iz cijele tadanje Jugoslavije, mnogi autori uspore ivali s
nekadanjom Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom iz razdoblja
Kraljevine SHS-a. U svom programu SDA je u prvi plan stavila brigu za
rjeavanje muslimanskoga nacionalnoga pitanja, o uvanje BiH u svojim
granicama i o uvanje zajedni ke drave Jugoslavije. S dolaskom ratne
prijetnje, SDA se sve vie okre e ideji nezavisnosti BiH, a nakon
proglaenja nezavisnosti sjevernih jugoslavenskih republika Slovenije i
Hrvatske, i ratnih sukoba u njima, i SDA u fokus svoga politi koga
programa stavlja proglaenje nezavisnosti BiH. (Ivan Markei , Kako smo
sa uvali BiH, HNV BiH/Synopsis, Sarajevo/Zagreb, 2004: 32)
Muslimansko-bonja ka organizacija (MBO) Premda ova stranka nije
ostvarila zna ajniji udjel u bira kom tijelu, ona je bitna iz vie razloga.
Njezinim osnivanjem dolazi do prvoga zna ajnijeg raskola u nekom od
nacionalnih pokreta bh naroda, a stranka je uo i rata uzela i aktivnu ulogu u
pregovorima s tadanjim reimom u Beogradu, zaklju uju i famozni
Istorijski sporazum Srba i Muslimana koji nikada nije zaivio u praksi, a
trebao je rijeiti povijesne odnose Srba i Muslimana u tadanjoj zajedni koj
dravi Jugoslaviji. MBO su 10. listopada 1990. godine osnovali dotadanji
potpresjednik SDA Adil Zulfikarpai te poznati bonja ki intelektualac,
akademik Muhamed Filipovi . Kao razlog za osnivanje MBO-a naveli su
koncepcijsko neslaganje s Izetebegovi em u pogledu rjeevanja
muslimanskoga nacionlanoga pitanja. (Ivan Markei , Kako smo sa uvali
BiH, HNV BiH/Synopsis, Sarajevo/Zagreb, 2004:32)
Srpska demokratska stranka (SDS) Osnovana je 12. srpnja 1990.
godine, a za njezinoga predsjednika izabran je Radovan Karadi .
Osniva koj skuptini SDS-a prisustvovali su brojni predstavnici Srpake
Pravoslavne Crkve (SPC). Temeljni program stranke bio je ostanak Bosne i
Hercegovine u zajedni koj dravi sa Srbijom. Pod vodstvom SDS-a, 1992.
godine je osnovana i skuptina srpskoga naroda u BiH koja uskoro na
podru jima BiH s ve inskim srpskim stanovnitvom, kao i onima koje su

272
vojno nadzirale srpske snage, proglasila Srpsku republiku BiH a potom i
Republiku Srpsku.
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) - Osnovana je 18. kolovoza
1990. Godine, a za njezinoga prvoga predsjednika izbaran je Davor
Perinovi . Osniva kom saboru HDZ-a BiH prisustvovali su brojni katoli ki
vjerski poglavari te predstavnici HDZ-a iz Zagreba. Zanimljvo je da je u
Predsjednitvo HDZ-a BiH tada izabrano i nekoliko osoba koje su se
nacionalno izjanjavale kao Hrvati, a vjerski kao muslimani. (Markei ,
2004: 33). Vrlo brzo nakon osniva koga sabora Perinovi je smijenjen s
pozicije strana koga predsjednika, a na njegovo je mjesto izabran Stjepan
Kljuji . HDZ BiH se slubeno zalagala za preure enje jugoslavenske
zajednice u konfederalnu dravu, a ako to ne bude mogu e, za nezavisnost
BiH.

4.3. PRVI VIESTRANA KI IZBORI

Na prvim viestrana kim izborima, odranim 1990. godine, nacionalne

stranke SDA, SDS i HDZ BiH ostvaruju uvjerljivu pobjedu i to na
isklju ivim i me usobno suprostavljenim nacionalnim programima. Ipak,
nakon izbora, ove stranke su formirale vladaju u koaliciju. Od 240
zastupnika, koliko se biralo u tadanju dvodomnu Skuptinu BiH ( Vije e
gra ana i Vije e op ina), ove su stranke osvojile 201. mjesto. SDA je
osvojila 86 zastupni kih mandata, SDS 70, a HDZ BiH 45, dok su sve ostale
stranke zajedno (SDP, SRSJ, SSO, MBO, SPO itd.) osvojile svega 38
zastupni kih pozicija.

5. DEZINTEGRACIJA NACIONALNIH POKRETA

POSLIJERATNI RAZVOJ VIESTRANA JA

Nakon zavretka rata postupno dolazi do dezintegracije nacionalnih

pokreta Srba, Bonjaka i Hrvata okupljenih oko stranaka SDA, SDS i HDZ
BiH, te se formiraju konture istinskoga demokratskoga sustava. Ujedno,
itavo poslijeratno razdoblje karakterizira i inflacija politi kih subjekata
koja je karakteristi na za sve tranzicijske zemlje pa tako i za Bosnu i
Hercegovinu. Na op im izborima 1996. godine sudjelovalo je 40 politi kih
subjekata (stranaka, koalicija, neovisnih kandidata). Dvije godine kasnije,
1998., (budu i su u BiH od 1996. do 2002. godine op i izbori odravani
svako dvije godine) u izbornoj se se utakmici natjecala ak 83 politi ka
subjekta. 2000. godine, 53 politi ka subjekta borila su se za naklonost
bira a, dok ih je na izborima 2002. godine bilo 69. Na posljednjim izborima
2006. godine natjecalo se 56 politi kih subjekata (Dmi i 2006: 75-76). Ova
inflacija politi kih stranaka, posebice onih u oporbi, s jedne je strane drala
snanim vladaju e nacionalne stranke, ali je s druge strane promovirala

273
slobodu politi koga natjecanja koja je u prvim postratnim godinama snano
guena od vojno-policijsko-politi kih vlasti SDA, SDS i HDZ-a BiH,
stasalih na podru ju BiH u vrijeme rata 1992-1995.
Zbog veliki politi ke snage tri nacionalne stranke, te njihovoga
apsolutnoga nadzora nad svim drutvenim tijekovima u podru jima pod
njihovim vojno-politi kim nadzorom, demokratizacija i politi ka
diferencijacija u Bosni i Hercegovini, u postratnom razdoblju, mogla se
odvijati samo unutar ovih velikih nacionlanih stranaka-pokreta.
Zahvaljuju i toj diferencijaciji postupno dolazi do demokratizacije
drave i drutva, i otvaranja mogu nosti da op i izbori ne budu puko
izjanjavanje po nacionlanoj osnovi za jednu od tri nacionlane stranke u
ovisnosti kojem narodu bira pripada.
Na izborima koji su slijedili nakon 1996. godine dominacija triju
vode ih nacionalnih stranaka postaje sve manje prepoznatljiva. Na izborima
2000. godine njihov je utjecaj i definitivno pao ispod magi ne brojke od 50
posto. (S. Kuki /M. utura 2006: 202).

5.1. SDA I DIFERENCIJACIJA SDA

Politi ka diferencijacija najprije je zahvatila glavnu bonja ku stranku

SDA, iz koje se izdvaja zna ajan broj lanova predvo enih dugogodinjim
visokim dunosnikom SDA i ratnim predsjednikom Vlade R BiH, Harisom
Silajdi em, i utemeljuje Stranku za BiH.
to se ti e SDA, ona je bez obzira na ovaj raskol ostala snanom
politi kom partijom koja i danas uiva potporu zna ajnoga broja bira a.
Nakon povla enja dugogodinjeg predsjednika ove Stranke Alije
Izetbegovi a, upravljanje sa SDA preuzeo je Sulejman Tihi . SDA se kroz
postratno razdoblje pomakla prema politi kome centru i usvojila program
europskih narodnja kih partija. Konzervativnih je stavova, a u pogledu
promjene politi ke strukture u BiH, zalae se za postupnost umjesto
radikalnih rezova. Premda je stoerna bonja ka nacionalna stranka,
posljednjih godina SDA se nastoji otvoriti i prema drugim narodima, te je
strana ko Predsjednitvo izabralo nekoliko osoba nebonja ke
nacionalnosti. SDA je trenutno vladaju a stranka u BiH na svim razinama
vlasti, a na posljednjim op inskim izborima osvojila je najvie glasova, te
tako zadrala status prve stranke po broju bira a u BiH.

5.2. SDS I DIFERENCIJACIJA SDS-a

Kada je u pitanju Srpska demokratska stranka, dezintegracija ove

stranke- pokreta doga a se nakon rata, to nije 1998. godine, kada se iz ove
stranke izdvaja zna ajna skupina istomiljenika s progresivnijim i
umjerenijim idejama u odnosu na dotada dominantnu politiku SDS-a, koja je

274
bila jedna od glavnih uzro nika rata. Ova skupina, predvo ena tadanjom
predsjednicom Republike Srpske i dugogodinjom visokom dunosnicom
SDS-a Biljanom Plavi , osniva Srpski narodni savez. Plavi eva uskoro uz
pomo iroke koalicije preuzima vlast u entitetu Republika Srpska. Ova
promjena je posebno poticajno utjecala na Savez nezavisnih
socijaldemokrata Milorada Dodika, koji je u to vrijeme bio stranka s tek dva
zastupni ka mandata u Vladi RS. Lider SNSD-a Milorad Dodik tada je
izabran za prvoga premijera na bilo kojoj razini vlasti u BiH (drava,
entiteti, kantoni) koji nije dolazio iz kruga triju nacionalnih stranaka.
Jednom otvoren proces demokratizacije u RS-u vrlo je brzo doveo do
formiranja jo nekih vanijih politi kih stranaka u manjem bh entitetu. to
se ti e SDS-a, ova stranka se tako er s vremenom pomi e prema centru. U
toj novoj profilaciji SDS-a snanu je ulogu odigrala i me unarodna
zajednica, koja je svojima odlukama zabranila djelovanje brojnim
dunosnicima SDS-a s ratnom hipotekom, kao i onima koji su zastupali
ekstremne stavove, te tako otvorila prostor za umjerenije strana ke
dunosnike. Predsjednik SDS-a je Mladen Bosi , a SDS je danas oporbena
stranka i na dravnoj i na entitetskoj razini.

5.3. HDZ BiH I DIFERENCIJACIJA HDZ-a BiH

Kada su u pitanju bh. Hrvati, njihov nacionalni pokret- stranka HDZ BiH
doivio je s jedne strane najvie raskola, a s druge strane, sve do posljednjeg
raskola 2006. godine, niti jedna novoformirana stranka nije ugrozila snagu
ove stranke me u bira ima hrvatske nacionalnosti. Da je HDZ BiH bio
najskloniji unutarstrana kim potresima, svjedo i i injenica da je ta stranka
promijenila najve i broj strana kih predsjednika. Predsjednici HDZ-a BiH u
predratnom i ratnom razdoblju bili su Davor Perinovi , Stjepan Kljuji ,
Milenko Brki , Mate Boban i Darijo Kordi . Za elnika stranke 1996.
godine izabran je Boo Raji . Na petom saboru HDZ-a BiH dolazi do prvog
zna ajnijeg unutarstrana koga raskola kada je general Ante Jelavi izabran
za predsjednika stranke, dok je Kreimir Zubak, nezadovoljan tim izborom,
sa skupinom svojih istomiljenika osnovao Novu hrvatsku inicijativu. Zbog
krenja Daytonskoga mirovnoga sporazuma Jelavi a je 2000. godine OHR
smijenio s mjesta predsjednika HDZ-a BiH, a na toj ga je poziciji naslijedio
Baria olak. Na posljednjem strana kom saboru za predsjednika HDZ-a
BiH izabran je Dragan ovi koji i sada obnaa tu poziciju. Na ovom saboru
dolazi do snanoga raskola u HDZ-u BiH, te ovi ev protukandidat u borbi
za predsjednika stranke, Boo Ljubi , naputa HDZ BiH i zajedno sa svojim
pristaama osniva HDZ 1990. Ovaj raskol na izborima 2006. godine snano
je utjecao na dotadanji rezultat HDZ-a BiH. Broj zastupnika ove stranke
nakon izbora 2006. godine pao je na tri u odnosu na pet koliko je stranka
imala u Zastupni kom domu nakon izbora 2002. godine. Za razliku od
ratnog i poratnog razdoblja, HDZ BiH je danas hrvatska nacionalna stranka

275
narodnja ke i demokr anske orijentacije koja zastupa umjerene stavove
kada je u pitanju BiH i njezina budu nost. Na posljednjim lokalnim
izborima, HDZ BiH je uspio popraviti rezultat. No, taj je rezultat minoran u
usporedbi s rezultatima koje je stranka imala do 2006. godine, kada je sama
na podru jima s ve inskim hrvatskim stanovnitvom osvajala vie od 50
posto glasova bira a.

5.4. PROFILIRANJE NACIONALNIH STRANAKA

Sve tri nacionalne stranke pokreti SDS, SDA, HDZ BiH s vremenom
su promijenile svoju politiku. U ratu i neposredno nakon njega, ove su
stranke doivljavane kao nacionalisti ke opcije protivne modernim
europskim tijekovima, a takvu su politiku uglavnom i vodile. No, kako su
ratna doga anja bila sve dalja, a sukladno op oj evropskoj tendenciji
pomicanja stranaka prema centru, i SDA i HDZ BiH i SDS doivjeli su
transformaciju i danas uglavnom figuriraju kao stranke desnoga centra.
Treba ipak re i da je u tom procesu najmanje uspjeha postigao SDS kojem
istinska preobrazba u modernu evropsku stranku desnoga centra tek
predstoji.

5.5. NAJVANIJE POLITI KE STRANKE U BiH OD 1996. DO 2006.

Uz spomenute tri nacionalne stranke koje su obra ene u prethodnim

poglavljima, ovdje su navedane i politi ke snage u BiH koje su u
spomenutom razdoblju osvajale zana ajan broj glasova i ostavile zna ajan
utjecaj na doma oj politi koj sceni. Posebno su apostrofirane i stranke koje
trenutno imaju manadate u dravnom parlamentu. Osnovni podaci o
strankama kao i njihova programska na ela uzeti su iz dokumenata
objavljenih na slubenih srana kim web-siteovima.
Stranka za BiH (S BiH) - Stranka za BiH je osnovana 1996. godine
izdavajanjem skupine nezadovoljnika iz Stranke demokratske akcije koje je
predvodio dugogodinji visoki dunosnik SDA i ratni predsjednik Vlade R
BiH Haris Silajdi . Od svoga formiranja Stranka za BiH privla i zna ajan
broj bira a iz bonja koga bira koga tijela. Ova stranka i danas je po broju
zastupnika u dravnom paralmentu tre a stranka po snazi u BiH. Ono to je
karakteristi no za Stranku za BiH jeste injenica da je ona od svoga
utemeljenja do danas stranka na vlasti. U razdoblju od 1996. godine do
danas Stranka za BiH je koaliraju i i s etni kim i s multietni kim partijama
bila dio svih poslijeratnih vlada Bosne i Hercegovine. Iako se eksplicitno ne
deklarira kao etni ka partija nego kao gra anska politi ka stranka, Stranka
za BiH se po sastavu svojih sredinjih tijela te stavovima koje zastupa
svrstava u red bonja kih nacionalnih stranaka. Predsjednik stranke je Haris
Slajdi . Stranka za BiH se zalae za ukidanje entitetske podjele u BiH te za

276
gra ansku dravu. Trenutno u dravnom parlamentu ima osam zastupnika i
dio je vladaju ih koalicija na svim razinama.
Demokratska narodna zajednica BiH (DNZ BiH) - Demokratska narodna
zajednica Bosne i Hercegovine (DNZ BiH) nastala je 1993. godine u
Velikoj Kladui kao rezultat neslaganja dijela lanova SDA s ovoga
podru ja s politikom Sredinjice SDA u Sarajevu. Osniva DNZ-a je Fikret
Abdi , koji je na prvim viestrana kim izborima kao lan SDA izabran u
Predsjednitvo R BiH. Stranka je za vrijeme rata rukovodila projektom
utemeljenja Republike Zapadna Bosna ije su formiranje me unarodno
priznate vlasti u Sarajevu ocijenile nelegalnim inom secesije. Od prvih
poslijeratnih izbora 1996. godine, DNZ BiH je regionalna politi ka injenica
u sjeverozapadnoj Bosni. Nakon potvrde presude za ratne zlo ine Fikretu
Abdi u, predsjedanje strankom preuzeo je Rifat Doli . Iako stranka po svom
programu ima pretenziju djelovati na podru ju cijele BiH, danas DNZ BiH
spada u red regionalnih stranaka koja svoju politi ku snagu crpi isklju ivo
od bira kog tijela sjeverozapadne Bosne. Na posljednjim izborima DNZ je
osvojla jedan zastupni ki mandat u Parlamentu BiH.
Bosansko-hercegova ka patriotska stranka (BPS) - Bosansko-hercego-
va ka patriotska stranka BPS- Sefer Halilovi je osnovana 1996. godine.
Njezin osniva je general i ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilovi .
Stranka uglavnom okuplja bora ku populaciju nekadanje Armije BiH, a
glavna joj je zna ajka programa zalaganje za vra anje Ustava Republike
Bosne i Hercegovine iz 1990. godine. Na posljednjim izborima odranim 1.
listopada 2006. godine, BPS je osvojila jedno zastupni ko mjesto u
dravnom Parlamentu.
Nova hrvatska inicijativa (NHI) - Osnivanje NHI-a, u ljeto 1998. godine,
ozna ilo je prekretnicu me u politi kim strankama s hrvatskim predznakom,
jer je ono zna ilo po etak diferencijacije unutar HDZ-a BiH. NHI je
osnovao Kreimir Zubak sa skupinom istomiljenika koji su istupili iz HDZ-
a BiH zbog neslaganja s njegovom destruktivnom politikom u pogledu
budu nosti BiH, te nezadovoljni injenicom da je na elo HDZ-a 1998.
godine izabran general - Ante Jelavi . Stranka je na izborima od 1998. do
2002. godine ostvarivala primjetnu potporu me u bira ima, a nakon izbora
2000. godine NHI je bila i dio vladaju e koalicije na dravnoj i federalnoj
razini poznatoj kao Alijansa za promjene. Prije dvije godine NHI se ujedinio
s HSS-om u jedinstvenu stranku.
Hrvatska selja ka stranka BiH (HSS BiH) - HSS BiH je osnovana 1993.
godine u Sarajevu. Od svog osnutka stranka se zalae za o uvanje BiH kao
zajedni ke drave te za kantonizaciju zemlje u desetak provincija utemljenih
na regionalnim i gospodarskim na elima. Predsjednik HSS-a BiH je Ivan
Krndelj. Stranka se nedavno ujedinila s Novom hrvatskom inicijativom
Kreimira Zubaka, i nakon posljednjih op ih, odnosno op inskih izbora,
zadrala izvjesnu potporu u hrvatskom bira kom tijelu na podru ju sredinje
Bosne i Posavine. HSS BiH spada u stranke centristi ke orijentacije. U

277
ovom momentu HSS BiH nije parlamentarna stranka na razini drave, ve
samo na razini Federacije BiH.
Hrvatska stranka prava api -dr. Jurii (HSP api -dr. Jurii )
Me u strankama s hrvatskim predznakom u BiH, od 1990. godine do 2004.
godine bilo je gotovo desetak njih koje su nosile pridjev pravakih stranaka i
uivale minornu potporu bira koga tijela. Pravake stranke od svoga
osnivanja su se zalagale za konzervativne i nacionalne vrijednosti, nerijetko
prelaze i u nacionalni ekstremizam. Me utim, 2004. godine, tendencija
profilacije Hrvatske stranke prava u susjednoj Hrvatskoj u modernu stranku
desnoga centra prenesena je i na podru je BiH i pravake stranke u naoj
zemlji. Dr. Zvonko Jurii 2004. godine uspio je ujediniti ve inu pravakih
stranaka u stranku koja je nazvana Hrvatska stranka prava api -dr. Jurii
( api u imenu stranke odnosi se na presdjednika HSP-a u R. Hrvatskoj
Antu api a). Istodobno s ujedinjenjem zapo eo je i proces profiliranja ove
stranke u politi ku snagu desnoga centra. Na lokalnim izborima 2004.
godine, HSP api -Dr. Jurii postaje druga po snazi stranka na podru ju
zapadne Hercegovine. HSP api -Jurii danas je parlamentarna stranka na
federalnoj razini, a dio je vladaju e koalicije u hercegova kim upanijama.
Na posljednjim op inskim izborima pravai su zadrali svoje pozicije
izborivi ulazak svojih vije nika u gotovo sva op inska vije a op ina s
ve inskim hrvatskim stanovnitvom.
Hrvatska narodna zajednica BiH (HNZ BiH) HNZ BiH je politi ka
stranka koja ima dugu tradiciju u BiH budu i da je svoju izvorinu osnovu
pronala u Hrvatskoj narodnoj zajednici osnovanoj 1908. godine. HNZ BiH
u modernom smislu utemeljena je 1996. godine kao prva stranka na
podru ju pod vla u HDZ-a BiH koja nije bezuvjetno podravala do tada
proklamiranu nacionalnu politku HDZ-a BiH. HNZ nikada nije zabiljeila
neki bitniji rezultat, ali je politikom koaliranja s HDZ-om BiH na izborima
2002. i 2006. godine u dva navrata osigurala za sebe parlamentarni status na
razini Federacije BiH.
Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ1990) HDZ 1990 nastala
je 2006. godine raskolom unutar HDZ-a BiH kada se ova stranka podijelila
na pristae Dragana ovi a i pristae Boe Ljubi a. Nakon izbora Dragana
ovi a za predsjednika stranke, Boo Ljubi zajedno sa svojim pristaama
naputa HDZ BiH i osniva HDZ 1990. Ova stranka zadrava osnovne
programske smjernice HDZ-a BiH. HDZ 1990 trai u svom programu
ujedna enost unutarnje teritorijalne organizacije BiH. HDZ 1990 smatra da
entitete u BiH treba ukinuti ili u suprotnom treba utemeljiti najmanje jo
jedan entitet s relativnom ve inom hrvatskoga naroda. Stranka samu sebe
smjeta u prostor centra i demokr anske i narodnja ke europske politi ke
tradicije. Predsjednik stranke je Boo Ljubi , a HDZ 1990 na prolim je
izborima osvojila dva zastupni ka mandata u dravnom parlamentu, a
ostvarila je i zapaen rezultat na izborima za Parlament i upanijske
skuptine. Dio je vladaju e koalicije na razini BiH, Federacije BiH te
hercegova kih upanija. Na posljednjim lokalnim izborima HDZ 1990 je

278
izgubila gotovo polovicu povjerenja koje je imala na op im izborima 2006.
godine.
Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) SNSD je formiran nakon
rata od strane nezavisnog zastupni kog kluba predvo enog Miloradom
Dodikom koji je itavo vrijeme rata djelovao u Narodnoj Skuptini
Republike Srpske. Osniva ki sabor SNSD-a odran je 10. oujka 1996.
godine, a za predsjednika je tada izabran Milorad Dodik koji je i danas na
elu stranke. U vrijeme raskola u SDS-u, kada je predsjednica RS i
dugogodinja visoka zvani nica te stranke Biljana Plavi otkazala potporu
paljanskom SDS-ovom rukovodstvu, SNSD je stao na njezinu stranu.
Izborom Vlade RS 1998. godine, koju je kao premijer predvodio lider
SNSD-a Milorad Dodik, otvorila je prostor za ja anje ove stranke. Nakon
raskola u Socijalisti koj partiji Republike Srpske, i stvaranja Demokratske
socijalisti ke partije (DSP), SNSD nailazi na pouzdanog koalicijskoga
partnera, te nakon izbora 2002. godine dolazi do ujedinjenja SNSD-a i DSP-
a. Rast SNSD-a najviu je to ku dosegao na proteklim op im izborima,
2006. godine, kada je stranka osvojila veliki broj glasova te je i danas dio
vladaju e koalicije na razini BiH, Federacije BiH i Republike Srpske. I na
posljednjim op inskim izborima, odranim 5. listopada 2006. godine,
stranka je zadrala status vode e politi ke partije na podru ju Republike
Srpske.
Srpski narodni savez (SNS) - Srpski narodni savez (SNS) stranka je koju
je osnovala Biljana Plavi zajedno sa skupinom istomiljenika koje su
1998. godine napustile SDS. Stranka na izborima 1998. i posebice 2000.
godine biljei zna ajan rezultat, a u razdoblju od 2000. do 2002. godine
parlamentarna je stranka na razini drave BiH. Nakon odlaska Biljane
Plavi u Haag i posebice nakon njezina priznanja odgovornosti za ratne
zlo ine, stranka polako gubi zna aj na doma oj politi koj sceni.
Demokratski narodni savez (DNS) - Demokratski narodni savez osnovan
je u Banja Luci 17. lipnja 2000. godine. Predsjednik DNS-a je dr. Dragan
Kosti . Stranka pripada centristi kim politi kim opcijama, a na prolim je
op im izborima osvojila jedno zastupni ko mjesto u Parlamentu BiH.
Socijalisti ka partija (SP RS) SP RS osnovana je 2. lipnja 1993.
godine. U svom se programu ova stranka deklarira kao autohtona partija
demokratske ljevice s najviim stupnjem nacionalne i dravotvorne
odgovornosti za Republiku Srpsku i BiH . SP RS isti e u svojoj programskoj
deklaraciji da batini sve pozitivne odrednice ljevi arske demokratske
politi ke tradicije, vrijednosti i ideje evropske socijaldemokracije iji su
temelji mir, sloboda, patriotizam, pravda, jednakost , solidarnost i
demokracija. Socijalisti ka partija RS je itavo poratno razdoblje lan
entitetskih , a u nekoliko navrata i dravnih parlamentarnih tijela. Od 1998.
do 2002. godine stranka je imala svoga lana Predsjednitva BiH ivka
Radii a. Trenutno je dio aktualne vladaju e koalicije u Republici Srpskoj.
Predsjednik SP RS je Petar oki .

279
 Partija demokratskoga progresa (PDP) Partija demokratskoga
progresa osnovana je potkraj devedesetih godina kao stranka izrazito
centristi ke orijentacije koja nastupa s umjerenijih pozicija u odnosu na
dotada vladaju u stranku u Republici Srpskoj i BiH - SDS. PDP je po
svojim politi kim rezultatima sli na Stranci za BiH budu i da je i PDP od
svoga osnivanja do danas dio vladaju ih koalicija u Republici Srpskoj i BiH
koaliraju i sa strankama svih profila. Predsjednik stranke je Mladen Ivani .
Srpska radikalna stranka RS (SRS RS) - Srpska radikalna stranka spada u
red desni arskih politi kih partija. Iako se formalno obvezala na potivanje
Daytonskoga mirovnoga sporazuma, SRS RS se zalae za ostvarenje
projekta Velike Srbije odnosno ujedinjenja Srbije i RS-a. Stranka je na svim
izborima dosada uspjela ostvariti parlamentarni status na razini RS-a, a u
dva navrata imala je svoje zastupnike i u sazivima dravnoga Parlamenta.
Predsjednik stranke je Milanko Mihajlica.
Narodna stranka Radom za boljitak Narodna stranka Radom za
boljitak osnovana je 2001. godine. Nastala je na temelju nezavisne liste
poduzetnika zapadne Hercegovine koja je na izborima u Zapadno-
hercegova koj upaniji sudjelovala 2000. godine.
Stranka je multietni ke, centristi ke orijentacije. Uz uvaavanje ljudskih
prava i sloboda Narodna stranka glavninu svoga programa temelji na
prioritetima gospodarskoga razvoja. Predsjednik Narodne stranke Radom za
boljitak je Mladen Ivankovi - Lijanovi . Stranka trenutno ima jednoga
zastupnika u dravnom parlamentu, a na posljednjim op inskim izborima
zabiljeila je velik rast popularnosti osvojivi zna ajan broj glasova na
podru ju Hercegovine, gdje je, sude i po rezultatim op inskih izbora
odranih 2008. godine, druga stranka po snazi.
Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) - SDP BiH u svom programu
sebe odre uje kao modernu politi ku organizaciju lijeve politi ke
orijentacije, stranku rada i stvaralatva, stranku radnika i radno ovisne
populacije. SDP BiH nastala je i razvijala se na temelju evropske i
bosansko-hercegova ke socijaldemokracije, radni kog i selja kog pokreta,
na poukama i porukama Narodnooslobodila kog antifaisti kog rata (1941.-
1945.), pozitivnim vrednotama socijalnog razvitka nakon Drugog svjetskog
rata, na osnovama reformisti ko-demokratskog iskoraka Saveza komunista i
Saveza reformskih snaga Bosne i Hercegovine, potkraj osamdesetih i
po etkom devedesetih godina prolog stolje a. SDP BiH svoje korijene
vezuje za Socijaldemokratsku stranku BiH, osnovanu 1909. godine, kao
"izraz politi kih potreba radni ke klase" i pokuaj da se prevlada
mononacionalni karakter politi kog organiziranja i me unacionalnog
polariziranja i konfrontiranja. SDP BiH je multietni ka partija koja djeluje i
ima svoje organizacije na podru ju cijele Bosne i Hercegovine. Prvi
predsjednik SDP-a bio je Nijaz Durakovi , a 1996. godine na elo stranke
dolazi Zlatko Lagumdija koji i danas obnaa dunost strana koga
predsjednika. SDP je u svim sazivima dravnoga Parlamenta imao svoje
zastupnike, a izbornu je pobjedu stranka ostvarila na izborima 2000. godine.

280
Godine 2002. SDP je doivio blai raskol, ali skupina koja je tada napustila
stranku i formirala Socijaldemokratku uniju (SDU) dobila je minornu
potporu bira kog tijela. SDP je trenutno na svim razinama oporbena stranka
i po broju zastupnika u parlamentranim tijelima drave i entiteta trenutno
najja a oporbena stranka u naoj zemlji. U dravnom Parlamentu SDP ima
pet zastupnika. SDP je na posljednjim op inskim izborima zabiljeila rast
popularnosti te je, po broju glasova na tim izborima, tre a stranka po snazi
na podru ju cijele BiH.
Naa stranka - Naa stranka relativno je nova pojava na bh politi kom
nebu. Stranka je osnovana u ljeto 2008. godine a njezin je predsjednik Bojan
Baji . Naa stranka njeguje multietni ki karakter i mulietni ku zastupljenost
u strana kim tijelima, a po programu se moe svrstati u lijevo-liberalne
politi ke opcije. U svom programu Naa stranka posebno apostrofira
zalaganje za otvoreno drutvo, gra anska prava, akademske slobode,
Zabranu diskriminacije, borbu protiv kriminala, korupcije i terorizma. Naa
stranka nastupila je dosada samo na lokalnim izborima, 2008. godine, ali je
zabiljeila zamjetan rezultat u pojedinim sredinama, a posebno u glavnom
gradu BiH Sarajevu, gdje je tre a stranka po snazi.

6. PODJELA BH. STRANAKA NA ETNI KE I MULTIETNI KE

Stranke u Bosni i Hercegovini moemo podijeliti na temelju onih

kriterija koji vae za podjele politi kih stranaka u modernim evropskim
demokracijama. No, za BiH je karakteristi na jo jedna podjela- na etni ke
stranke koje u prvom redu ele artikulirati interese pojedinih bh naroda, te
multietni ke stranke koje okupljaju pripadnike sva tri konstitutivna naroda
u BiH i nastoje posti i interese za sve gra ane bez obzira na nacionalnu
pripadnost. Kao kriterij za razlikovanje ovih stranaka uzete su njihove
statutarne odredbe, te sastav sredinjih strana kih tijela. Analiziraju i
temeljne strana ke dokumente moemo jasno prepoznati etni ke i
multietni ke stranke.
Da je SDA bonja ka stranka, osim injenice da apsolutna ve ina
lanova glavnih sredinjih tijela dolazi iz reda bonja koga naroda, svjedo e
i statutarne odredbe koje otkrivaju posebnu skrb ove stranke za pripadnike
bonja kog naroda izvan BiH. lan 1. Statuta SDA kae da je Stranka
demokratske akcije narodna stranka politi kog centra, otvorena za sve
gra ane Bosne i Hercegovine, ija su na ela, ciljevi i organizacija utvr eni
Programom i Statutom, dok u lanu 14. Statuta koji se bave ciljevima ove
stranke precizno stoji da e se SDA posebno zalagati za prava Bonjaka u
Sandaku i zemljama regiona.
Kada je u pitanju Stranka za BiH, ona u svom Statutu nema tih odredbi,
ali sastav njezinih sredinjih tijela u kojima dominiraju Bonjaci, kao i
djelovanje stranke na politi koj sceni, Stranku za BiH nedvojbeno
svrstavaju u red nacionalnih bonja kih stranaka centristi ke opcije.

281
 Kada su u pitanju hrvatske nacionalne stranke, one ve u svom prefiksu
hrvatski ozna avaju svoj etni ki karakter. I u statutima one se na taj na in
deklariraju. Primjera radi lan 2. Statuta HDZ-a BiH kae:

HDZ BiH je narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i
drugih gra ana BiH, iji se program temelji na na elima demokracije i
kr anske civilizacije te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskoga
naroda (Statut HDZ BiH, 2007., lan 2.)

Najvanije srpske etni ke stranke su Srpska demokratska stranka, Partija

demokratskoga progresa, Savez nezavisnih socijaldemokrata te Demokratski
narodni savez. Sve spomenute stranke se svojim nazivom, statutarnim
odredbama ili sastavom sredinjih strana kih tijela mogu svrstati u etni ke
stranke. Iako se SNSD deklarira kao socijaldemokratska partija, ona u
svojim statutarnim odredbama ne navodi da je stranka svih naroda ili
gra ana u BiH. U lanu 3. Statuta SNSD-a stoji:

Po svom karakteru SNSD je nezavisna i demokratska politi ka organizacija,

otvorena za sve gra ane koji prihvataju njen Program i Statut. (Statut
SNSD, 2008., lan 3.)

Istini za volju, SNSD se ne deklarira isklju ivo srspkom strankom, ali s

obzirom na injenicu da zastupni ki klubovi ove stranke u entitetima i
dravi BiH su sastavljeni isklju ivo od osoba srpske nacionalnosti jasno
govori o prakti noj etni koj orijentaciji SNSD-a.
Nasuprot etni kim politi kim partijama nalaze se multietni ke stranke
koje svoje djelovanje ne ograni avaju na interese samo svojih etni kih
skupina ve ele definirati i ostvariti interese svih gra ana BiH i svih bh
naroda. Najvanije multietni ke stranke u BiH su Socijaldemokratska partija
BiH i Narodna stranka Radom za boljitak, te odnedavno i Naa stranka. Ove
stranke imaju izbalansiran sastav sredinjih strana kih tijela u nacionalnom
smislu. Ujedno, one se statutarno odre uju kao multietni ke stranke. U
lanu 2. Statuta SDP-a BiH stoji:

SDP BiH je jedinstvena politi ka multietni ka organizacija koja djeluje na

teritoriji Bosne i Hercegovine na osnovama Programa SDP BiH (u daljem
tekstu: Program) i u skladu sa ovim Statutom. (Statut SDP, lan 2, 2006.)

Narodna stranka Radom za boljitak ve u lanu 1. isti e:

Narodna stranka "Radom za boljitak" je neovisna politi ka organizacija

koja okuplja sve narode i gra ane Bosne i Hercegovine istih politi kih
stavova i usmjerenja. Kroz svoje djelovanje stranka e zastupati interese svih
gra ana Bosne i Hercegovine te javni i politi ki ivot oblikovati na
demokratskim na elima sukladno zapadnoeuropskim standardima. (Statut
NS RZB, lan 2., 2004)

282
 I Naa stranka, kao i SDP u lan 2. koji nosi naslov Odre enje
stranke definira svoju multietni ku opredjeljenost:

Naa stranka (u daljnjem tekstu: Stranka) je jedinstvena, multietni ka politi ka

organizacija koja djeluje na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine na osnovu
Programa Stranke i u skladu s ovim Statutom i Zakonom. (Statut, lan 2. 2008)

Ove odrednice u statutima jasno pokazuju odrednice pojedinih politi kih

stranaka i demantiraju one koji tvrde da u BiH nema multietni kih stranaka,
i da sve one koje djeluju ili se tako deklarairaju artikulariju interese
pojedinih etni kih skupina, a nisu kadre artikulirati zajedni ke interese.

7. IZBORI I PRINCIPI KOLAIRANJA 1990-2006.

7.1. REZULTATI IZBORA 1990. i 1996. -

TRONACIONALNA KOALICIJA

Na prvim viestrana kim izborima 1990. godine pobijedile su tri

nacionalne stranke SDS, SDA i HDZ BiH osvojivi 84.2 posto zastupni kih
mjesta u tadanjoj Skuptini Socijalisti ke Republike BiH. Ove tri stranke
nakon izbora podijelile su vlast i pozicije po nacionalnom principu (Ivan
Markei 2004:34-35). Njihovu zajedni ku vladavinu okon ao je rat, a
nakon njega, na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine, ove tri stranke
su ponovile prijeratni rezultat osvojivi ovaj put 85.72 posto zastupni kih
mjesta u Parlamentu BiH (Sredinje izborno povjerenstvo, www.izbori.ba),
Rezultati izbora 1996, preuzeto 3. sije nja 2009. http://www.izbori.ba/
default.asp?col=Statistika&Path=1996). itava politi ka scena nakon izbora
1990. i 1996. godine svela se fakti ki na spomenute tri stranke, a politi ke
snage izvan triju stoernih partija bile su fakti ki minorne. Bez obzira na
rat i ratne strahote u kojem su klju nu ulogu imale tri nacionalne stranke te
novi daytonski Ustav BiH, matrica koaliranja SDS-a, SDA i HDZ-a BiH
nakon izbora 1996. godine nije se promijenila.

7.2. IZBORI 1998. I IZBORNO KOALIRANJE

Promjene u izbornom koaliranju i po etak demokratizacije doma e

politi ke scene najavili su izbori 1998. godine u kojima su se vidjele
promjene u sva tri naciona.

SDS-u po inje parirati koalicija Sloga (koju predvosi SNS Biljane Plavi ),
a dijelom i Srpska radikalna stranka. Promjene su se, i to zna ajne, dogodile i
na politi koj sceni koja je okupljala bonja ko bira ko tijelo. Pojava S BiH
za rezultat je imala novu izbornu koaliciju Koaliciju za cjelovitu i
demokratsku BiH (Koalicija CD BiH) koja je okupila SDA, S BiH te dvije

283
 manje politi ke stranke Gra ansku demokratsku stranku (GDS) i Liberalnu
stranku (LS). (Kuki i utura, 2006: 202).

Na izborima 1998. godine oja ao je i multietni ki SDP, a promjene unutar

hrvatskoga korpusa donosi osnivanje Nove hrvatske inicijative. Ilustracije
radi, na izborima 1998. godine, potpora nacionalnim strankama pala je na 65
posto mandata u Parlamentu BiH, to je za etvrtinu manje nego na izborima
dvije godine ranije. U Parlament BiH 1998. godine mandati su bili
raspodijeljeni na slijede i na in: Koalicija CD (SDA, S BiH) 17; HDZ
BiH 6; SDS; 4, Sloga 4; UBSD 2; SRS 2; Radikalna stranka RS 1; NHI 1;
DNZ 1; (Sredinje izborno povjerenstvo, www.izbori.ba, Rezultati izbora
1998, preuzeto 3. sije nja 2009. godine http://www.izbori.ba/default.
asp?col=Statistika&Path=1998)

7.3. IZBORI 2000. GODINE

PORAZ STOERNIH NACIONALNIH STRANAKA

Promjene koje su zapo ele 1998. godine svoju su kulminaciju doivjele

na izborima 2000. godine kada tri nacionalne stranke po prvi put osvajaju
manje od polovice mandata u Zastupni kom domu Parlamenta BiH.
Zahvaljuju i toj injenici vlast nacionalnih stranaka na razini BiH 2000.
godine zamijenjena je vla u Alijanse za promjene koju je predvodio SDP.
Ova je vlast u svom sastavu imala veliki broj politi kih stranaka uklju uju i
i one koje su izrasle iz ideoloke matrice triju nacionalnih stranaka - pokreta
i koje su do tada i koalirale s nacionalnim strankama (S BiH, PDP). Ipak,
pojava Alijanse pokazala je da je koaliranje u BiH mogu e uspostaviti na
druga ijim osnovama od onih koje je utemeljila tronacionalna koalicija uo i
rata i nakon njega. Prema izbornim rezultatima slijede e politi ke stranke
ule su u sastav Parlamenta BiH 2000. godine: SDS 6, SDP 1,8 SDA 1, 7,
PDP 2, SNS 1, S BiH 1,4, SNSD 1, SP RS 1, HDZ BiH 5, NHI 1,
Demokratska stranka penzionera 1, BPS 1, DNZ 1 (Sredinje izborno
povjerenstvo, www.izbori.ba, Rezultati izbora 2000., preuzeto 3. sije nja
2009. http://www.izbori.ba/default.asp?col=Statistika&Path=2000Gen)

7.4. IZBORI 2002. GODINE

POVRATAK KOALICIJE SDA-HDZ BiH-SDS

Ove izbore obiljeava povratak triju nacionlanih stranka na vlast u BiH.

Me utim, te stranke nakon ovih izbora nisu samostalno formirale vlast na
razini drave ve je sredinja vlast utemeljena kao koalicija pet stranaka. Uz
SDA, HDZ BiH i SDS u vladaju u su koaliciju ule i PDP te Stranka za
BiH. Boravak u oporbi nacionalne stranke prili no je reformirao te su se one

284
pomakle prema centru nastupaju i umjerenije nego prethodnih godina.
Ipak, nacionalni diskurs ove su stranke zadrale u itavom etverogodinjem
mandatnom razdoblju od 2002. godine do 2006. godine. Treba navesti da su
op i izbori 2002. godine bili prvi poslijeratni izbori koji su odrani bez
op inskih izbora u istoj godini i ujedno su prvi nakon kojih je vlast izabrana
na etverogodinji mandat. Nakon izbora 2002. godine mandati u
Zastupni kom domu dravnog parlamenta raspore eni su na slijede i na in.
SDA 10, S BiH 6, SDS 5, HDZ BiH 5, SDP 4, SNSD 3, PDP 2, BOSS 1,
Stranka penzionera 1, DNZ 1, NHI 1, NS RZB 1 (Sredinje izborno
povjerenstvo, www.izbori.ba, Rezultati izbora 2002, preuzeto 3.sije nja
2009. http://www.izbori.ba/default.asp?col=Statistika&Path=2002Kratki)

7.5. IZBORI 2006. - TRIJUMF SNSD i SBiH

Ove izbore snano je opteretila propast paketa ustavnih promjena koje je

podravao dio vladaju ih i oporbenih partija (SDA, HDZ BiH, SDS, SNSD,
SDP). Stranka za BiH bila je protiv predloenih promjena. Nakon pada
ustavnih promjena u dravnom parlamentu u BiH se ponovno uvla i
zapaljiva nacionalna retorika, ali ono to je zanimljivo jeste da njezini
klju ni protagonisti ovaj put nisu iz SDS, SDA i HDZ BiH, ve iz Stranke
za BiH i SNSD-a. Zahvaljuju i novom bujanju nacionalnih strasti i straha, u
RS od ukidanja entiteta, a u F BiH od otcjepljenja RS, SNSD i Stranka za
BiH biljee najbolji izborni rezultat od njihovoga utemeljenja. I sukladno
nepisanim pravilima, odmah nakon izbora stupaju u koalicijske odnose
ine i jezgro aktualne vlasti na dravnoj razini.
Nova koalicija, uspostavljena nakon izbora 2006. godine, okupila je est
stranaka, po dvije iz svakoga od konstitutivnih naroda, SDA i S BiH s jedne,
HDZ BiH i HDZ 1990 s druge strane i SNSD i PDP s tre e strane. Ove
stranke, premda u Parlamentu zajedno imaju 30 zastupnika, formirale su
izrazito nestabilnu vlast optere enu unutarkoalicijskim razmiricama. Nakon
izbora 2006. godine, u Zastupni kom domu Parlamenta BiH slijed e su
stranke osvojle mandate: SDA 9, S BiH 8, SNSD 7, SDP 5, HDZ BiH 3,
SDS 3, HDZ 90 2, PDP 1, BPS 1, DNS 1, DNZ 1, Narodna stranka Radom
za boljitak 1. (Sredinje izborno povjerenstvo, www.izbori.ba, Rezultati
izbora 2000., preuzeto 3.sije nja 2009. Godine http://www.izbori.ba/
rezultati/konacni/parlament_bih/slike/Parlament_BiH.gif)

7.6. LOKALNI IZBORI 2004. I 2008. GODINE I

TENDENCIJE KOJE SU ONI DONJELI

U doba kada su op inski izbori odravani iste godine kada i op i, oni su

uglavnom imali jednake pokazatelje u pogledu potpore politi kim
strankama. Op inski izbori 2004. godine prvi su put odrani u godini bez

285
op ih izbora i tada su pokazali tendenciju ja anja u to vrijeme oporbenih
stranaka (SDP i SNSD). Me utim, za dvije godine, taj rast oporbe na
op inski izborima uslijed komplikacije politi ke situacije djelomi no se za
neke stranke otopio (SDP) dok su druge stranke oporbe koje su prihvatile
ponovno populariziranu nacionalisti ku retoriku nastavile rast i ostvarile
pobjedu na op im izborima 2006. godine (SNSD). Ono to je karakteristi no
za op inske izbore 2006. godine jeste rast povjerenja bira a u tri najja e
multietni ke stranke u BiH (SDP, Narodna stranka RZB i Naa stranka).
SDP je nakon ovih izbora izbio na tre e mjesto po broju glasova u BiH (iza
SDA i SNSD-a) i drugo u Federcaiji BiH (iza SDA). Stranka za BIH
izgubila je gotovo dvije tre ine svojih glasa a u odnosu na izbore iz 2006.
godine. Izborni gubitnik je postao i HDZ 1990 koji je mjesto druge stranke,
na podru jima u kojima su Hrvati u ve ini, prepustio Narodnoj stranci
Radom za boljitak. HDZ BIH i dalje uiva stabilnu potporu bira a, ali ova
stranka je u Mostaru po broju glasova pala na tre e mjesto (iza SDA i
Narodne stranke) a broj glasova koje su HDZ BiH i Narodna stranka osvojili
u zapadnoj Hercegovini, koja je tradicionalno glasovala za HDZ BiH,
gotovo je istovjetan. Jedino je u Republici Srpskoj SNSD ponovio
pobjedni ki rezultat s izbora iz 2006. godine. Me utim, rast ove stranke koji
je zapo eo jo od 2000. godine, na ovim je izborima zaustavljen, jer SNSD
nije ostvario strateke ciljeve, a to je pobjeda u velikim gradovima RS-a -
Bijeljni i Doboju. Ipak, SNSD je zadrao status druge stranke po broju
bira a na podru ju BiH i prve na podru ju RS.

8. USTAVNA I ZAKONSKA REGULATIVA TE

UNUTARSTRANA KE ORGANIZACIJE

8.1. POLITI KE STRANKE U USTAVIMA BiH I ENTITETA

Ustav Bosne i Hercegovine kao dio Daytonskog mirovnoga sporazuma

nema eksplicitnih odredbi po pitanju politi kih stranaka. Me utim iz
njegova dijela koji nosi naziv Katalog prava, lako se moe izvesti zaklju ak
o slobodi formiranja politi kih stranaka u naoj zemlji. U ovom dijelu jasno
se navodi da je u BiH na snazi puna sloboda misli, savjesti, izraavanja i
udruivanja s drugima. Ove odredbe preciznije definicije imaju u ustavima
entiteta. Ustav Federacije BiH u odjeljku o ljudskim pravima i slobodama,
lan 2., navodi

Svi gra ani uivaju:

a) pravo na osnivanje i pripadanje politi kim partijama; i
b) politi ka prava: da u estvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup
javnim slubama; da biraju i da budu birani.
(Ustav Federacije BiH, lan 2.,1994.)

286
 Jednako kao i Ustav Federacije BiH, i Ustav Republike Srpske je
eksplicitan. lanom 25. Ustava RS zajam ena je sloboda misli i
opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izraavanja miljenja, dok
je lanom 31. Ustava RS zajam ena sloboda politi kog organizovanja i
djelovanja u skladu sa zakonom.

8.2. REGULACIJA I OVJERA POLITI KIH STRANAKA

Politi ke stranke registriraju se kod nadlenih entitetskih sudskih organa,

sudova, i prilikom registracije ovlateni zastupnici stranke moraju potpisati
izjavu kojom se obvezuju na potivanje Daytonskoga mirovnoga sporazuma.
Da bi sudjelovale na izborima, stranke moraju pro i i postupak ovjere od
strane Izbornoga povjerenstva BiH, odnosno moraju ispuniti sve uvjete koje
Izborni zakon name e strankama i ostalim politi kim subjektima koji se ele
natjecati na izborima. Najmanje 140 dana prije izbora stranke moraju
Izbornom povjerenstvu podnijeti zahtjev za ovjerom u kojem moraju, me u
ostalim, podnijeti dokaz o valjanoj registraciji te odre eni broj potpisa
gra ana s pravom glasa. (Sredinje izborno povjerenstvo, www.izbori.ba,
Izborni zakon BiH, 2002. http://www.izbori.ba/documents/
ZAKONI/POIZpw110508.pdf)

8.3. FINANCIRANJE POLOTI KIH STRANAKA U BiH

Financiranje politi kih stranaka i njihovih izbornih kampanja u svim je

modernim demokratskim drutvima bitno pitanje koje zahtjeva preciznu
pravnu regulaciju. Razlog za to je osiguranje transparentnosti politi koga
natjecanja te osiguranje jednakih standarda za sve politi ke subjekte.
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, u srpnju 2000. godine,
usvojila je Zakon o financiranju politi kih stranaka. Ve je prvim lanom
ovoga zakona istaknut njegov temeljni cilj:
Ovim zakonom se ure uju na ini i uslovi pod kojima politi ke stranke i
lanovi politi kih stranaka koji djeluju u njihovo ime obezbje uju sredstva
za rad. (Sredinje izborno povjerenstvo BiH, www.izbori.ba, Zakon o
financiranju politi kih stranaka, 2000 lan 2., preuzeto 3. sije nja 2009.
godine, http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/POZOFPP110508web-
HRV.pdf )
lan 4. ovoga Zakona precizira da stranke sredstva za rad osiguravaju:

a) putem lanarine
b) priloga pravnih i fizi kih lica Pravna i fizi ka lica mogu dati priloge
politi kim strankama ili lanovima stranaka koji djeluju u njihovo ime. Iznos
jednokratnoga priloga zakonski je limitiran i on ne smije premaiti osam
prosje nih pla a prema zvani nim podacima Agencije za statistiku Bosne i

287
 Hercegovine u jednoj kalendarskoj godini, i ne smije se dodjeljivati vie od
jednom godinje. Ako ukupni iznos priloga jednog lica premauje 100 KM,
ta uplata se mora unijeti u finansijski izvjetaj koji je politi ka stranka duna
sa initi u skladu sa zakonskim odredbama
c) prihoda od imovine i poduze a u vlasnitvu politi ke stranke
d) prora una BiH, entiteta, kantona i op ina - Financiranje parlamentarnih
grupa zastupljenih u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine
raspore uje se na na in da se 30% sredstava raspore uje jednako svim
parlamentarnim grupama, dok 70% od ukupnog iznosa se raspore uje
srazmjerno broju zastupni kih mjesta koje svaka parlamentarna grupa ima u
trenutku raspodjele.

Zakon o financiranju politi kih stranaka u lanovima 8 i 9 tretira i

zabranjene priloge:

Dravni, entitetski i kantonalni organi, organi op inskih i mjesnih

zajednica, javne institucije, javna preduze a, humanitarne organizacije,
preduze a koja su po samoj svojoj djelatnosti isklju ivo neprofitna, vjerske
zajednice, kao i privredna udruenja u kojima uloeni javni iznosi najmanje
25% ne mogu finansirati politi ke stranke. (Sredinje izborno povjerenstvo
BiH, www.izbori.ba, Zakon o financiranju politi kih stranaka, 2000 lan 2.,
preuzeto 3. Sije nja 2009. godine, http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI
/POZOFPP110508web-HRV.pdf )

I privatnim poduze ima koja obavljaju javne usluge na osnovu ugovora

sa vladom zabranjeno je pomaganje politi kih stranaka.
Zakon o financiranju politi kih stranaka u lanu 11. Strankama name e i
obvezu podnoenja financijskog izvjetaja. Stranke su, prema zakonskim
odredbama, obvezne voditi evidenciju o svojim prihodima i rashodima i taj
izvjetaj su obvezne podnijeti Izbornom povjerenstvu BiH za svaku
kalendarsku (ra unovodstvenu) godinu, i to u formi koju odobri Izborno
povjerenstvo. Stranke su obvezne podnositi i poseban financijski izvjetaj za
razdoblje izborne propagande, na na in utvr en Izbornim zakonom Bosne i
Hercegovine. U nadziranju financijskoga poslovanja politi kih stranaka,
najira ovlatenja ima Izborno povjerentsvo BiH koje je fakti ki
prvostupanjski organ u razmatranju poslovanja politi kih stranaka. Izborno
povjerenstvo BiH je nadleno za provo enje zakonskih odredbi o
financiranju politi kih stranaka u BiH, a ovlateno je i odlu iti jesu li
politi ka stranka ili drugo lice prekrili odredbe ovog zakona, kao i da
izrekne sankcije bilo kojoj politi koj stranci zbog nepridravanja navedenih
odredaba, ili da preduzme odgovaraju e administrativne mjere u okviru
svoje op e nadlenosti, u skladu sa ovim zakonom. Izborno povjerenstvo
BiH uspostavlja posebnu Slubu za reviziju financijskog poslovanja, koja
pregleda i kontrolira financijske izvjetaje koje podnesu politi ke stranke.
Revizija financijskih izvjetaja politi ke stranke uklju uje izvjetaje iz
dravnog i entitetskog sjedita (uklju uju i i Br ko Distrikt) i najmanje dva

288
regionalna ureda koje izabere sluba za reviziju financijskog poslovanja.
Ako nakon podnoenja stranci zavrnog pismenog izvjetaja o reviziji nema
prigovora, revizor slubeno potvr uje nalaze revizije. Ovom potvrdom se
dokazuje da je stanje financijskog poslovanja, nakon pravilno obavljene
revizije i na osnovu knjiga i dokumenata politi ke stranke i informacija i
dokaza koje su dostavili izvrni odbori, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Ako su uloeni prigovori, revizor mora da odbije slubeno potvrditi reviziju
ili mora je izmjeniti u skladu sa prigovorom. U potvrdi koju daje revizor
moraju se navesti imena regionalnih ureda u kojima je revizija izvrena.
Potvrda revizora mora se priloiti uz financijski izvjetaj koji se dostavlja i
objavljuje u Slubenom glasniku BiH. Posebno vanu ulogu, kao
drugostupanjski organ Izbornom povjerentsvu BiH u pogledu provedbe
Zakona o financiranju politi kih stranaka, ima albeno vije e Suda BiH.
Ono ima nadlenost razmotriti albe na odluke Izbornog povjerenstva Bosne
i Hercegovine. albeno vije e je ovlateno izre i nov ane kazne u skladu sa
Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.

8.4. UNUTRARNJA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA BH.

POLITI KIH STRANAKA

Kada je u pitanju unutarnja struktura politi kih stranaka, sve one,

uglavnom, imaju istovjetan na in unutarnje organizacije. Svojim sredinjim
tijelom stranke definiraju strana ku skuptinu odnosno sabor, koji se sastaje
u pravilu svake etiri godine i koji bira glavna strana ka tijela (glavni odbor,
predsjednitvo, predsjednika stranke). Glavni odbor je fakti ki zakonodavno
tijelo svake stranke koje postavlja i odlu uje o najkrupnijim politi kim
pitanjima. Izvrni organi stranaka u pravilu su Predsjednitvo, a najui
izvrne strana ke pozicije, u kojima je skoncentrirano i najvie mo i. Unutar
svake stranke su predsjednik i glavni tajnik stranke. U regionalnom smislu,
stranke slijede unutarnju organizaciju drave te imaju svoje organe na razini
op ina i upanija. Neke stranke na podru ju RS (poput SDA) imaju
regionalne odbore, iako RS ne pozanje unutarnju regionalnu organizaciju,
kao to je to slu aj s Federacijom BiH.

9. ZAKLJU AK

Razvoja pluralizma u BiH jo je u svojoj razvojnoj fazi. Politi ki ivot

karakterizira inflacija politi kih subjekata. Ipak, prepoznaju se konture
stvaranja modernih politi kih opcija, po uzoru na evropske politi ke stranke,
te treba o ekivati opadanje broja politi kih subjekata u naoj zemlji. Kada je
u pitanju politi ka scena, kroz donoenje novoga rajnoga ustava BiH, treba
o ekivati prestanak nacionalne retorike koja u dananjoj BiH ima plodno tlo
upravo zbog nedovrenosti ustavnog sustava BiH i njegove neuskla enosti s

289
evropskim standardima. I dalje u BiH treba o ekivati postojanje i
nacionalnih i multietni kih stranaka, ali i formiranje svojevrsnih politi kih
blokova srodnih stranaka koji e kao takvi u budu nosti predstavljati
mogu e opcije za bira e. U smislu zakonske regulative, ona predstavlja vrlo
dobru osnovu za demokratski razvoj BiH, a novi zahvati u izbornom zakonu
mogu i su tek nakon promjena Ustava BiH.

290
LITERATURA
Backes, Uwe/ Jesse, Eckhard (1996); Informacije o politi kom obrazovanju, Strana ka
demokracija, Bonn: BpB preuzeto 25. rujna 2008.
Dmi i , Mile (2006) Neki elementi stanja izbornoga sistema i izbornoga zakonodovstva i
izbornih koalicija u BiH, Zbornik radova: Izbori i izborne koalicije 63-91, Bijeljina: IDES.
Hadibegovi , Ilijas/Imamovi , Mustafa (1998). BiH od najstarijih vremena do Drugog
svjetskog rata, Sarajevo: Bosanski kulturni centar.
Imamovi , Mustafa (1997). Pravni poloaj i politi ki razvitak BiH od 1878-1914. Sarajevo:
Bosanski kulturni centar.
Kuki , Slavo/ utura, Marija (2006) Izborno i poslijeizborno koaliranje, Zbornik radova: Izbori
i izborne koalicije, 201-211, Bijeljina: IDES.
Malcolm, Noel (1995).Povijest Bosne: kratki pregled, Sarajevo-Zagreb: Novi Liber Dani.
Markei , Ivan (2004) Kako smo sa uvali BiH, Sarajevo-Zagreb: HNV-Synopsis.
Pobri , Nurko (2000). Ustavno pravo, Mostar: Pravni fakultet.
Su eska, Avdo (1966). Istorija drave i prava naroda SFRJ, Sarajevo.
Sadikovi , azim (1998). Politi ki sistemi, Sarajevo: Pravni fakultet.
www.izbori.ba Sredinje izborno povjerenstvo
www.sdp.ba Socijaldemokratska partija BiH
www.zabih.ba Stranka za BiH
www.hdzbih.org Hrvatska demokratska zajednica BiH
www.hdz1990.org Hrvatska demokratska zajednica 1990.
www.sda.ba Stranka demokratske akcije
www.dnzbih.ba Demokratska narodna zajednica BiH
www.bps-sh.com - Bosansko-hercegova ka patriotska stranka (BPS)
www.hss-nhi.ba - Hrvatska selja ka stranka - Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI)
www.hsp-bih.ba - Hrvatska stranka prava api - dr. Jurii (HSP api -dr. Jurii )
www.hnzbih.ba - Hrvatska narodna zajednica BiH (HNZ BiH)
www.snsd.org - Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)
www.dnsrs.org Demokratski narodni savez
www.socijalistickapartija.org Socijalisti ka partija RS
www.zaboljitak.ba Narodna stranka Radom za boljitak
www.nasastranka.ba Naa stranka
www.sdsrs.com Srpska demokratska stranka RS
www.pdpbl.com Partija demokratskog progresa Banja Luka

291
MEDIJI
Amer Dihana

Saetak
U poglavlju se opisuju osnovne karakteristike medijskog sistema Bosne i
Hercegovine. Neprestano se ukazuje na jaz izme u zakonskih odredbi, koje
u pravilu sublimiraju najnaprednija svjetska rjeenja, i stvarnosti u kojoj
mediji djeluju, a koja je snano odre ena post-konfliktnom i tranzicijskom
prirodom bosanskohercegova kog drutva. U prvom dijelu razmatra se op i
regulatorni okvir za elektronske i tampane medije, zatim se, u drugoj
sekciji, opisuje medijsko trite. U tre em se dijelu portretiraju osnovne
karakteristike medijskih sloboda kao i odgovornosti novinara i medija u
BiH. U zaklju nom razmatranju, snano se zagovara prevazilaenje
postoje e diskrepancije izme u idealnog zakonskog okvira i
nezadovoljavaju ih praksi implementacije.

Klju ne rije i: medijski sistem, regulacija, medijsko trite, sloboda medija,

odgovornost novinara

1. UVOD

Kraj rata Bosna i Hercegovina do ekala je s tri odvojena, me usobno

neprijateljski nastrojena, medijska sistema. Granice tih sistema uglavnom su
se poklapale s vojnim granicama, Tako su postojali medijski sistemi na
teritoriju pod kontrolom Armijie BiH, Vojske Republike Srpske i Hrvatskog
vije a obrane. Jedan od prioriteta me unarodnih organizacija zaduenih za
implemenatciju Dejtonskog mirovnog sporazuma u postratnoj Bosni i
Hercegovini, bio je normalizacija medijskog sektora snano podijeljenog po
etno-nacionalnim linijama. Me utim, uklanjanje ove komunikacijske
segregacije pokazat e se u narednim godinama kao vrlo zahtjevan zadatak.
Postignuti rezultati svjedo e o zna ajnom napretku u razli itim segmentima
medijskog sistema BiH, no isto tako jo uvijek je prerano opisati taj sistem
kao samoodriv i stabilan.
Post-ratna medijska situacija naj e e se opisuje kao haoti na. Prema
izvjetaju Me unarodne helsinke federacije za ljudska prava (1997) u julu
1996. godine djelovala su 272 medija u BiH, i to 140 tampanih medija, 92
radio stanice, 29 TV ku a i est novinskih agencija (Nadadin
Defterdarevi , 2004:107). U narednim godinama, broj se elektronskih
medija ak i pove ao, tako su u 2000. godini u BiH djelovala 130 tampana
medija, 210 radio-stanica i 71 televizijska stanica (Udovi i , Z., Halilovi ,
M, Jusi , T. i Udovi i , R, 2001). Iako su elektronski mediji doivjeli svoju
ekspanziju jo u toku rata, zahvaljuju i, izme u ostalog, i tome to su bili
djelotvornija propagandna sredstva od tampe, njihov bum se nastavlja i u

292
poslijeratnom periodu, jer nije postojala regulacija frekventnog spektra, a
zakonski, profesionalni i tehni ki standardi tek su trebali da se uspostave.
Pored toga, i me unarodna zajednica poticala je pojavljivanje novih
medijskih ku a potpomau i ih donatorskim sredstvima (Udovi i , Z.,
Halilovi , M, Jusi , T. i Udovi i , R, 2001).
Gledano iz dananje perspektive, moe se pouzdano zaklju iti da toliki
broj medija u BiH nije predstavljao odraz istinskog pluralizma ideja u bh.
drutvu, niti je odgovarao stvarnoj veli ini medijskog trita. Pogotovo
imaju i u vidu da je to trite ratom osiromaeno i podijeljeno po etni kim
linijama. Zapravo, naglo pove anje broja elektronskih medija moe se
shvatiti u kontekstu tranzicijskih procesa, jer je sli na situacija zadesila i
druge tranzicijske zemlje, s tim to je, kao posljedica rata, nivo podjeljenosti
i nesre enosti bh. drave i drutva bio toliko velik da je situacija u
medijskom sektoru u velikoj mjeri izmicala kontroli.

2. REGULACIJA MEDIJA

Sukladno Dejtonskom mirovnom sporazumu po kojem su nadlenosti

nad oblastima medija i javnog informiranja podjeljene me u entitetima,
odnosno kantonima u Federaciji BiH, dugo nisu postojali zakoni koji bi
definirali bilo koji segment iz ovih oblasti na nivou cijele drave. Tako je u
Republici Srpskoj 1997. usvojen Zakon o javnom informiranju, a do 1998.
godine est od deset kantona u Federaciji donijelo je zakone o ovoj oblasti, s
tim to su razlike me u ovim zakonima nadmaivale njihove sli nosti
(Nadadin Defterdarevi , 2004:98). No, ta se situacija kasnije promijenila.
Tako su, s jedne strane, u 2003. i 2005. godini doneseni zakoni o
komunikacijama i javnom RTV sistemu u Parlamentarnoj skuptini BiH,
kojima se jedinstveno regulira ova oblast na dravnom nivou, a, s druge
strane, entitetske su skuptine tokom 2001. i 2003. godine usvojile zakone o
pristupu javnim informacijama i kleveti u gotovo istovjetnom obliku, tako
da su i ove oblasti u velikoj mjeri jedinstveno regulirane u cijeloj BiH.
Pored ovoga, bitno je napomenuti da su novinarske i medijske slobode
generalno garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i ustavima oba
entiteta. U aneksu 4. ustava BiH, pominje se sloboda izraavanja ( lan II, 3)
i garantiraju fundamentalna ljudska prava u skladu s me unarodnim
standardima.

2.1. ELEKTRONSKI MEDIJI

2.1.1. REGULATORNA AGENCIJA ZA KOMUNIKACIJE

Regulatorna agencija za komunikacije je nezavisna dravna institucija,

jedina nadlena na cijeloj teritoriiji Bosne i Hercegovine za regulisanje polja

293
telekomunikacija i elektronskih medija, te ure enje radiofrekventnog
spektra. Uspostavljena je Odlukom visokog predstavnika iz 2001. godine
(OHR odluke, 2001), kojom su spojene nadlenosti dotadanje Nezavisne
komisije za medije (IMC) i Regulatorne agencije za telekomunikacije
(TRA). Nadlenosti, obaveze i odgovornosti RAK-a definirane su u Zakonu
o komunikacijama BiH (2003).
Osnovi principi regulacije koji definiu opseg djelovanja RAK-a i
aktivnosti Agencije u sektoru regulacije emitiranja su (Zakon o
komunikacijama, lan 4:1):
zatita slobode izraavanja i razli itosti miljenja, uz potovanje
osnovnih standarda pristojnosti, nediskriminacije, pravi nosti,
ta nosti i nepristrasnosti;
razvoj profesionalnih i odrivih komercijalnih i javnih emitera sa
namjerom uspostavljanja balansa izme u ove dvije vrste emitera;
princip prema kojim emiteri trebaju biti distancirani od politi ke
kontrole i manipulacije, tako da se osnae demokratski principi i
osnove trine ekonomije;
princip prema kojem se sve dozvole dodjeljuju na osnovu procesa u
kojem su osigurani odgovaraju i profesionalni standardi
programskog sadraja, tehni ke operacije i finansiranja;
princip prema kojem se oglaavanje u emitovanju regulira u skladu
sa najboljim evropskim praksama.

Sektor emitiranja RAK-a zaduen je za izdavanje dozvola za emitiranje

kao i za sveukupnu regulaciju sektora. Osnovni pravci djelovanja u ovom
pogledu ogledaju se u sljede im aktivnostima (Jusi , 2005:218):
donoenju propisa za emitere;
izdavanju dozvola za emitiranje;
reguliranju pitanja oglaavanja, programskog sadraja i vlasnitva;
primjeni i izvrenju pravila i propisa;
djelovanju na prevenciji ilegalnog emitiranja;
zatiti autorskih prava.

Vije e RAK-a obavlja i albenu funkciju na odluke koje donese

Agencija. Protiv prvostepenih izvrnih mjera generalnog direktora Agencije
korisnici RAK dozvola imaju mogu nost albe Vije u Agencije, kao
drugostepenom organu u upravnom postupku. Sudsko preispitivanje odluka
moe se pokrenuti pred Sudom BiH (Zakon o komunikacijama, lan 47:3).
Najzna ajnija podru ja medijske politike koja je RAK kodificirao
definirana su kroz pravila o medijskoj koncentraciji i pluralizumu, te
regulacije sadraja i obaveza emitera u koje spada (a) Kodeks oglaavanja i
sponzoriranja, izmijenjen u junu 2004. i januaru 2007. i (b) Kodeks o
ure ivanju radio i TV programa koji je Regulatorna agencija za

294
komunikacije usvojila 8. marta 2004. godine, a izmijenila u januaru 2008.
(RAK, 2008:76)
Uspostavljanje RAK-a kao kovergentnog regulatornog tijela slijedi
sli ne prakse u ostalim zemljama Evrope i reflektuje tehnoloku
konvergenciju izme u telekomunikacija i emitiranja, to je trenuta no
vode i pravac razvoja trita komunikacija irom svijeta (Sadi , 2005).
Razli iti autori kao najve i doprinos RAK-a normalizaciji medijskog
prostora u BiH, vide u otklanjanju otvorenog govora mrnje iz elektronskih
medija, to je RAK postigao primjenom razli itih sankcija. Intervencije
RAK-a u sektoru elektronskog emitiranja bile su intenzivne, a Agencija se
nije libila ni od primjene najotrijih sankcija kao to su ukidanje dozvole i
suspenzija emitiranja.
Tabela 1: Pregled sankcija koje je RAK izrekao u periodu 1998- 2007.
Godina Vrsta sankcije
Nov ana Upozorenje Suspenzija Ukidanje Ostalo
emitiranja aneksa
Dozvole
1998- 56 22 30 5
2001.
2002. 12 2 1 (na 30 dana)
2003. 6 4 1 4
2004. 34 4 0 7 3 ukidanje
(3 uslovno) dozvole;
2 naredbe
2005. 39 10 0 1 3 naredbe;
5 privremenih
mjera

2006. 30 28 0 1
2007. 20 66 0 1 1 oduzimanje
dozvole
Izvor:Tabela napravljena prema izvjetajima RAK-a

Me utim, razlozi intervencije Agencije promijenili su se u odnosu na

po etni period djelovanja. Dunja Mijatovi , direktorica sektora emitiranja,
navodi da su prigovori zbog govora mrnje uglavnom nestali.

Proteklih godina smo imali puno pritubi zbog govora mrnje u medijima
dok se sada ve ina albi odnosi na pristojnost u programima i fer i
nepristrasno izvjetavanje. Ve ina ovih prigovora uzrokovana je
neprimjerenim citatima tre ih osoba, u slu ajevima kada su mediji prikazali
samo jednu stranu pri e (MSI, 2007).

Rad Agencije uglavnom se percipira kao fer i apoliti an, posebno kada
se poredi s sli nim agencijama iz regiona. Mijatovi navodi da u periodu od
2003 do 2008. godine niti jedna od 60 odluka koje su se nale pred Sudom
BiH nisu bile opovrgnute (MSI, 2008). Tako er, imaju i u vidu druge

295
reformske projekte me unarodne zajednice u BiH, uspostava i
funkcioniranje Regulatorne agencije za komunikacije moe se smatrati vrlo
uspjenim projektom. S druge strane, kako primje uje Sadi , glavna
pretpostavka iza razvoja RAK-a bila je uspostava uvjeta za pravedno i
konkurentno medijsko trite, a to je zahtjevalo izmicanje medijskog
regulatornog tijela iz raspona od politi kih utjecaja, no, RAK nije mogao
sam stvoriti konkurentno trite u jednom od najdepresivnijih ekonomskih
okruenja u Evropi (2005:118).

2.1.2. SISTEM JAVNOG RTV EMITIRANJA

2.1.2.1. TRANSFORMACIJA DRAVNIH U JAVNE EMITERE

Tokom rata, u Republici Srpskoj uspostavljena je Srpska radio-televizija,

u dijelu Federacije BiH, na teritoriju nekadanje Herceg-Bosne, program je
emitirala Hrvatska RTV iz Zagreba, a u drugom dijelu Federacije, pod
kontrolom Armije BiH, djelovala je RTV Bosne i Hercegovine, nekadanja
RTV Sarajevo.
Tek tri godine nakon rata me unarodna zajednica u BiH fokusirala se na
transformaciju dravnih RTV stanica u javne RTV servise. Prve korake ka
kreiranju javnih RTV servisa inicirao je OHR u julu 1998. godine. U
narednim godinama Ured visokog predstavnika donio je nekoliko odluka
(juli 1999, oktobar 2001, maj 2002) kojima su uspostavljena tri javna
emitera u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme postojala su dva potpuno
dijametralna stava da ne ele nita zajedni ko jer imaju svoje nacionalne
televizije (srpske i hrvatske nacionalne stranke) i da BiH ve ima Radio-
televiziju BiH u kojoj nita ne treba mijenjati (bonja ke stranke), a to je
onemogu avalo bilo kakvu mogu nost za osnivanje zajedni ke radio-
televizije koja bi bila u duhu Dejtonskog sporazuma (Media Plan Institut,
2000). Stoga je cjelokupan proces reforme javnog RTV emitiranja pra en
odsustvom politi ke volje kod svih strana da se slijedi reformski put koji je
zacrtala me unarodna zajednica. Tako je, prakti no, sve odluke i zakone iz
ove oblasti na koncu nametao Ured visokog predstavnika.
Osnovni pravci reforme u pogledu Srpske RTV ogledali su se u njenom
preimenovanju u Radio-televiziju Republike Srpske (RTRS), ime se eljelo
naglasiti da ta televizija pripada svim gra anima RS-a, a ne predstavlja
nacionalni srpski TV-emiter, te u uvezivanju ove televizije u zajedni ki
sistem emitiranja BiH zajedno s ostala dva emitera, to je opet zna ilo
delegiranje odre enih nadlenosti na nivo Sistema kao i koordinaciju i
zajedni ki nastup s ostalim emiterima koji sa injavaju taj sistem (Dihana,
2008).
S druge strane, u pogledu reguliranja hrvatskih emitera koji su djelovali
u BiH, Ured visokog predstavnika u 1999. godini (OHR odluke, 1999)
donosi odluku o ukidanju emitiranja HRT iz Zagreba putem zemaljske

296
mree, kao i odluku o zatvaranju hrvatske TV-stanice Erotel u 2000. godini,
nakon to je ova ku a odbila da se povinuje odluci Nezavisne komisije za
medije o smanjenju opsega emitiranja sa 41 na 11 televizijskih predajnika
(Dihana, 2008).
RTV Bosne i Hercegovine prakti no je predstavljala polaznu osnovu za
izgradnju novog sistema javnog emitiranja. Tokom procesa transformacije,
ona je najprije ukinuta, a na njenim temeljima je osnovana Radio-televizija
Federacije BiH (RTVFBiH). Potom je uspostavljena nova Radio-televizija
Bosne i Hercegovine (BHRT) na na in da joj je pripala gotovo sva imovina
dotadanje RTVFBiH, dok istovremeno Radio-televizija Republike Srpske
nije unijela nikakvu imovinu u novoformiranu televiziju na dravnom nivou.
Pored toga, Plan rekonstrukcije sistema javnog emitiranja u BiH, koji je
izradio stru ni tim BBC-ja, predvi ao je prodaju zgrade televizije u
Sarajevu, za koju je ocijenjeno da je suvie skupa za odravanje, te gradnju
novih zgrada za javne televizije u Sarajevu, ali i u Banjoj Luci. Sve ovo je
uzrokovalo buru negodovanja kod zaposlenika nekadanje RTV BiH, tako
da su s negodovanjem gledali na reformske procese me unarodne zajednice
u sektoru javnog RTV emitiranja.

2.1.2.2. ZAKONI O JAVNOM RTV SISTEMU I SERVISIMA

Kompletan zakonski okvir kojim se regulira javno RTV emitiranje ini

set od etiri zakona: Zakona o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu Zakon o Sistemu) i Zakona o Javnom radio-
televizijskom servisu BiH (u daljem tekstu Zakon o BHRT-u) na nivou
Bosne i Hercegovine, te Zakona o Javnom radio-televizijskom servisu FBiH
(u daljem tekstu Zakon o RTVFBiH) i Zakona o Javnom radio-televizijskom
servisu RS (u daljem tekstu Zakon o RTRS-u) na entiteskom nivou. Uz
velika protivljenja predstavnika stranaka s hrvatskim predznakom, koji su
traili uspostavu posebnog kanala koji bi emitirao program na hrvatskom
jeziku, zakoni u parlamenitima BiH i RS FBiH doneseni su u 2005. i 2006.
godini, dok je Zakon o RTVFBiH-u objavljen u Slubenim novinama FBiH
tek u septembru 2008. godine.
Zakonom o Javnom RTV sistemu Bosne i Hercegovine iz 2005. godine,
uspostavljen je Javni radiotelevizijski sistem u BiH (u daljnjem tekstu: JRTS
Bosne i Hercegovine), kao i odnosi izme u pravnih subjekata koji ga ine, a
to su:
Radio-televizija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BHRT)
kao Javni RTV servis Bosne i Hercegovine;
Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: RTFBiH) kao Javni RTV servis Federacije Bosne i
Hercegovine;

297
 Radio-televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RTRS) kao
Javni RTV servis Republike Srpske;
Korporacija javnih RTV servisa BiH (u daljnjem tekstu :
Korporacija).

Javni RTV servisi samostalni su u svim bitnim aspektima uklju uju i

ure iva ku nezavisnost i institucionalnu autonomiju. lanom 6. Zakona o
Sistemu stavlja se u obavezu postoje im javnim emiterima da registriraju
Korporaciju kao zajedni ku upravlja ku strukturu na dravnom nivou, u iju
nadlenost spadaju prodaja, razvoj pravne regulative, koordinacija tehni kog
razvoja, zajedni ko koritenje resursa i arhive, komunikacije, nabavka
stranih programa i me unarodne veze, ispitivanje javnog mnijenja i trita,
koordinacija resursima za prikupljanje sadraja za informativne emisije,
usluge prijenosa za javne RTV servise, itd.
Osnovna upravlja ka struktura Javnog RTV sistema, kao i pojedinih
RTV servisa, sastavljena je od upravnog i poslovodnog odbora. Upravni
odbor RTV servisa ine etiri lana, po jedan iz konstitutivnih naroda i
jedan iz reda ostalih, dok se u slu aju BHRT-a mora voditi ra una da po
dva lana dolaze iz svakog od entiteta. Svi lanovi upravnih odbora javnih
RTV servisa, njih 12, ine Odbor javnog RTV sistema, i ujedno Upravni
odbor Korporacije. Poslovodne odbore emitera i Korporacije sa injavaju
generalni direktori s rukovoditeljima pojedinih sektora. Dok se zada a
upravnih odbora ogleda u nadgledanju cjelokupnog rada emitera i
Korporacije, te u zastupanju javnog interesa, dotle poslovodni odbori imaju
direktnu ulogu u svakodnevnom poslovanju i upravljanju (Jusi , Dihana,
2008)
Redovno se poslovanje javnih RTV emitera prvenstveno finansira iz
prihoda od RTV takse i oglaavanja. RTV taksa se u oba entiteta ubire
preko telekom-operatora, a svaki od entitetskih emitera taksu ubire i preko
vlastitih slubi. Taksa se prikuplja na jedan centralni ra un i djeli prema
omjeru 50 posto u korist BHRT-a, a po 25 posto entitetskim emiterima.
Prihodi od oglaavanja tretiraju se na isti na in kao i RTV taksa, to jest, svi
prihodi od oglaavanja nezavisno od toga ko ih je zaradio, trebaju se slivati
na jedno mjesto i dijeliti prema nazna enom obrascu.
Programski principi definirani su lanom 26 Zakona o sistemu. U prvom
stavku snano se naglaava sluenje interesu javnosti, kao i visoki
profesionalni standardi koji se o ekuju od javne radio-televizije.

Program javnih RTV servisa slui interesu javnosti i mora biti u skladu s
profesionalnim standardima, propisima i pravilima Regulatorne agencije.
Javni RTV servisi duni su osigurati raznovrstan i izbalansiran radijski i
televizijski program, koji ispunjava visoke eti ke standarde i standarde
kvaliteta, potivanja ljudskog ivota, dostojanstva i fizi kog integriteta
li nosti, te promoviranja demokratskih sloboda, drutvene pravde i
me unarodnog razumijevanja i mira. ( lan 26:1)

298
 Pored op ih programskih obaveza i zabrana, propisane su i posebne
obaveze u pogledu etni kih, regionalnih, tradicijskih, vjerskih i jezi kih
prava bh. narod i etni kih manjina. Tako se od emitera zahtijeva jednako
koritenje sva tri zvani na jezika kao i dva pisma, te ravnopravna
zastupljenost sadraja koji odgovaraju tradicijskoj batini Hrvata, Srba,
Bonjaka i ostalih ( lan 26:5). U pogledu zastupljenosti programa, emiteri
su obavezni ve inu vremena u eteru posvetiti evropskim sadrajima, 40
posto vremena za doma i program svih anrova, osim vijesti i sporta, te
najmanje 10 posto programa moraju naru iti od nezavisnih producenata.

2.1.2.3. NEZAVISNA BUDU NOST JAVNOG RTV

EMITIRANJA U BiH

Unato desetogodinjim nastojanjima me unarodne zajednice, sistem

javnog emitiranja u BiH jo uvijek nije u potpunosti uspostavljen i jo su
prisutne u ne debate na politi koj pozornici kojima se dovodi u pitanje
kompletno ustrojstvo sistema javnog emitiranja. Posljedi no, programe
javnih televizija jo uvijek ne prihvata dobar dio stanovnitva Bosne i
Hercegovine, a to je naro ito izraeno u slu aju hrvatskog naroda (Dihana,
2008). Korporacija javnog RTV sistema jo uvijek nije uspostavljena, a
javni RTV servisi su u nezavidnim finansijskim situacijama. Politi ke
strukture svakako nose najve i dio odgovornosti za teko stanje u kojem se
nalazi cijeli sistem emitiranja, kao i pojedina ni emiteri. Moe se sumirati
da se njihove opstrukcije prvenstveno ogledaju u:
takti kom odugovla enju pri donoenju zakonodavnog okvira;
politi kim pritiscima i otvorenim napadima na ure iva ku politiku
i ustrojstvo Sistema;
pozivanjima na bojkot pla anja takse.

S druge strane i rukovodstva emitera nisu u inila mnogo na popravljanju

situacije. Statisti ki podaci o zastupljenosti programa pokazuju da se niti
jedan od javnih RTV emitera ne pridrava postoje ih zakona i pravila RAK-
a (Jusi , Dihana, 2008), a nezadovoljavaju a je i praksa u pogledu
ravnopravnog ostvarivanja jezi kih i kulturnih prava konstitutivnih naroda,
to dodatno osnauje postoje e tenzije (Dihana, 2008).
Otuda je danas jo uvijek teko govoriti o odrivosti zamiljenog sistema
javnog RTV emitiranja u BiH, pogotovo imaju i u vidu da je on vie odraz
tekih politi kih kompromisa negoli interesa javnosti i profesionalnih
potreba. Pored toga, posebnu zabrinutost izaziva kompleksnost i tromost
cjelokupnog sistema, kao i nespremnost za promjene jer multikanalno,
konvergentno, digitalno doba koje nastupa zahtijeva sposobnost brzog
prilago avanja.

299
2.2. TAMPANI MEDIJI

Dok se djelovanje elektronskih medija nalazi pod izravnom kontrolom

Regulatorne agencije za komunikacije, dotle je rad tampanih medija
preputen samoregulaciji putem Vije a za tampu i profesionalnog kodeksa
novinarstva na osnovu kojeg Vije e djeluje. BiH je prva zemlja u regionu
koja je formirala samoregulaciono tijelo za tampu. Takva tijela ve postoje
u zemljama dugogodinje demokratske tradicije i u njima je koncept
samoregulacije tampanih medija etabliran kao princip i dobro funkcionira,
to zna i da se odluke tih tijela, bez obzira kako se zovu, potuju i sprovode
(Babi , 2004).
Sistem samoregulacije po iva na pretpostavci da nametanje
profesionalnih i eti kih standarda putem zakona rezultira u proizvoljnom
ograni avanju legitimnih novinarskih sloboda i zaprekama slobodnom
protoku informacija u drutvu, te da standarde treba kreirati novinarska
zajednica, a da im se novinari trebaju povinovati na osnovu savjesti, a ne po
sili zakona. Postoji uvjerenje da sistem samoregulacije (a) doprinosi
o uvanju uredni kih sloboda, (b) promovira kvalitetu i odgovornost medija,
(c) minimizira dravno mijeanje u poslove tampe i (d) olakava itateljski
pristup medijima (OSCE, 2008).

2.2.1. VIJE E ZA TAMPU

Vije e za tampu uspostavljeno je 22. septembra 2000. godine, a njegov

osnovni zadatak je razmatranje albi gra ana i javnosti na pisanja tampe.
Jedna od pretpostavki ovog Vije a je pojednostavljenje na ina na koji
gra ani i mediji rjeavaju te sporove, odnosno od Vije a se o ekuje da brzo
i besplatno rjeava prigovore. Vije e nema mandat da kanjava, suspendira,
zatvara novinare ili da oduzima dozvole novinama i publikacijama, ve
sporove izme u javnosti i tampe rjeava koriste i se isklju ivo novinarskim
sredstvima, kao to su: pravo na odgovor, objavljivanje ispravke, izvinjenje i
demanti.
Inicijatori osnivanja Vije a bile su me unarodne agencije u BiH, kao i
doma e novinarske organizacije i urednitva. Prvobitno je Vije e za tampu
bilo registrirano na nivou entiteta Federacije BiH s pravom djelovanja u
cijeloj zemlji, da bi tokom 2006. i 2007. godine bio okon an proces
registriranja novog Vije a za tampu pri Ministarstvu pravde Bosne i
Hercegovine. Osniva i ovog Vije a su deset najve ih novinskih izdava a iz
BiH i Udruenja novinara u Bosni i Hercegovini.
Vije e za tampu u Bosni i Hercegovini sastoji se od novinskih izdava a,
novinara i gra ana Bosne i Hercegovine. Njegovi osnovni organi su
skuptina, upravni odbor, albena komisija i izvrni direktor. Rad Vije a
prije svega se temelji na jedinstvenom Kodeksu za tampu BiH, koji su
usvojila novinarska Udruenja u BiH u aprilu 1999. godine.

300
 Ovaj Kodeks je izveden iz postoje ih evropskih standarda novinarske
prakse. Osnovni mu je cilj postavljanje osnova sistema samoregulacije u
tampi, i predvi eno je da bude prihva en kao moralno obavezuju i za
novinare, urednike, vlasnike i izdava e novina i periodi nih
izdanja (Udovi i , Z., Halilovi , M, Jusi , T. I Udovi i , R, 2001).
Kodeksom za tampu propisani su standardi (a) u pogledu potivanja
istine i prava javnosti da zna istinu, (b) obaveze medija da se ne ponaaju
huka ki i ne podsti u diskriminaciju i netoleranciju, (c) uspostavljena su
osnovna eti ka na ela ta nog i fer izvjetavanja, razlikovanja komentara i
izvjetaja, te (d) zatita djece i maloljetnika, osoba optuenih za krivi na
djela i prava gra ana na privatnost.

"Novinari i njihove publikacije imaju obavezu prema javnosti da odre

visoke eti ke standarde u bilo kojem trenutku i pod bilo kakvim okolnostima.
Dunost je novinara i izdava a da potuju potrebe gra ana za korisnim,
blagovremenim i relevantnim informacijama, kao i da brane na ela slobode
informisanja i pravo na pravedan komentar i kriti ko novinarstvo."(Kodeks
za tampu, lan 1, Op e odredbe)

U samoj implementaciji principa samoregulacije tampe u BiH nailo se

na brojne prepreke. Prije svega, novinari, urednici i vlasnici tampanih
medija nisu pokazali naro ito visoku svijest o drutvenoj odgovornosti
medija, te su u velikom broju slu ajeva otvoreno krili principe prihva ene u
Kodeksu za tampu. Prema Izvjetaju Vije a za tampu iz 2004. godine
(VZS, 2004) u toj godini postojali su brojni prekraji Kodeksa.

Tabela 2: Pregled naj e e krenih lanova Kodeksa za tampu

lan Opis Dnevne Sedmi ne Dvosedmi ne
lan 1. Op e odredbe o standardima 24 16
pristojnosti
lan 4. Diskriminacija 108
lan 5. Ta nost i fer izvjetavanje 60 30 5
lan 6. Mijeanje komentara, 64 52 9
injenica i pretpostavki
lan 9. Privatnost 136
lan 10. Osobe optuene za krivi na 15
djela
lan 13. Koritenje anonimnih izvora 51 55 6
Izvor: Izvjetaj br. 2 VZS iz 2004.

Broj albi pred Vije em za tampu porastao je sa 34 koliko je

zabiljeeno u 2007. na 58 u 2008. godini (VZS, 2008). Pored toga, ni samo
Vije e nije postalo op eprihva eno kod urednitva, tako da su nerijetko
odbijani zahtjevi Vije a da se njegove odluke objave u tampanim
medijima. Stoga je veoma upitno i povjerenje koje gra ani imaju u postoje i
sistem samoregulacije tampanih medija. Kao to primje uje Halilovi
(2004), ne moe se o ekivati od javnosti da ona vie od samih novinara

301
vjeruje u njihov sistem samoregulacije. Stoga i postoji nesrazmjer izme u
broja pritubi koje dobije Vije e (oko tridesetak na godinjem nivou) i broja
tubi za klevetu koji zavre u redovnom parni nom postupku pred sudovima
(blizu 200 tubi na godinjem nivou)

3. MEDIJSKO TRITE

3.1. TAMPA

Trite tampanih medija nedovoljno je razvijeno. To je, s jedne strane,

rezultat op e osiromaenosti bh. gra ana, a, s druge strane, i izuzetno
ograni enih prihoda od oglaavanja. Prema podacima iz 2002. godine, samo
est posto ukupnog oglasnog investiranja u BiH otpao je na tampu (Jusi ,
2003: 90). Otprilike jedna tre ina BiH gra ana uop e ne ita novine (GfK
BH, 2006).
Prema registru Vije a za tampu BiH, u Bosni i Hercegovini se izdaje 12
dnevnih novina, 97 magazina, te osam vjerskih asopisa. Tako er, na tritu
djeluje i est novinskih agencija. Ipak, podaci vezani za broj magazina i
vjerskih asopisa se moraju uzeti s rezervom jer nije poznat na in
prikupljanja informacija o njima, te je realno o ekivati da je njihov broj i
ve i. Pored ovoga, u Bosni i Hercegovini u zna ajnoj mjeri itaju se i novine
iz susjednih zemalja.
Sve dnevne novine su u privatnom vlasnitvu. Podaci o broju prodanih
primjeraka nisu dostupni jer ne postoji ni zakonska obaveza, niti su sami
vlasnici voljni iza i u javnost s ta nim podacima. Upravo ovakva situacija
spre ava normalan razvoj tampanih medija. Naime, oglaiva i prije
investiranja u medije ele imati uvid u nezavisne podatke o itanosti
pojedinih novina, a koji sada ne postoje. U 2008. godini pokrenuta je
inicijativa da se organizira udruenje tampane industrije po uzoru na ve
postoje e Udruenje medijske industrije BiH, no jo uvijek nije izvjesno da
li e se to i desiti.
Prema istraivanju GfK BH iz 2006. godine, Dnevni avaz ubjedljivo je
na itanija dnevna novina u BiH sa udjelom od 36 posto. Slijede EuroBlic sa
10 posto, te Glas Srpske, Ve ernje novosti (Beograd) i Ve ernji list sa po
etiri posto. Potrebno je napomenuti da Blic iz Beograda i Ve ernji list iz
Zagreba imaju posebna izdanja za Bosnu i Hercegovinu.

3.2. RADIO

Na bh. radijskom tritu postoje tri razli ite vrste sudionika: Javni servis,
javne stanice i privatne stanice. Trenutno u Bosni i Hercegovini djeluju 144
radio stanice: 3 javna servisa, 60 javnih stanica i 81 privatna stanica (RAK,
2008:113). Za razliku od javnih servisa koji su ustanovljeni posebnim

302
zakonima te se finansiraju prvenstveno putem RTV takse, javne stanice
djeluju na kantonalnim i op inskim nivoima i uglavnom se finansiraju iz
pripadaju ih budeta.
Radijsko trite od 2003. godine biljei trend rasta, s tim to se njegova
stopa kre e od 14,6 posto u 2006. do 2,8 posto u 2005. godini. Ukupni
prihodi na radio tritu u 2006. godini dostigli su gotovo 30 miliona KM
(RAK, 2008:114).
Glavni izvor prihoda predstavlja prodaja prostora za oglaavanje i ostale
marketinke aktivnosti (sponzorstvo, teleoping i druge aktivnosti, kao to
su emitovanje pozdravnih i SMS poruka, te ema raspodjele prihoda), koje
su 2006. godine inile 56 posto ukupne trine vrijednosti. Javno
finansiranje je drugi najrelevantniji prihodovni izvor, a tre i po veli ini
izvor prihoda ini programska prodaja (RAK, 2008:114).
Prihodi od oglaavanja i donacija pokazuju pozitivan trend rasta u
periodu od 2003-2006. godine, dok je prihod od pretplate uglavnom stabilan
(RAK, 2008:115). U ovom pogledu, radijsko je trite fragmentirano, jer
prvih 10 operatora ostvaruje manje od 40 posto ukupnih trinih prihoda,
dok je preostalih 60 posto raspodjeljeno izme u vie od 130 radio stanica sa
neznatnim udjelima na tritu. Tako er, ne postoji ni jedan operator koji
ostvaruje vie od 15 posto udjela na tritu (RAK, 2008:118).
U pogledu oglaavanja, trend koji je evidentan u 2006. i 2007. pokazuje
da su privatne stanice dostigle vii trini nivo negoli druge dvije vrste
stanica. To se moe objasniti potpunom orijentirano u ovih stanica ka
tritu, jer ne dobijaju novac od pretplate ili iz budeta. U nastojanjima da
steknu to ve i dio marketinkog kola a, privatne radio stanice streme ka
irenju radio signala na to ve i dio populacije, jer im na taj na in raste broj
potencijalnih sluatelja, odnosno pove ava im se vrijednost na oglaiva kom
tritu. S druge strane, javni servisi i javne stanice donekle su uljuljkane u
sigurnosti finansiranja putem pretplate i budeta, te ne pokazuju prevelik
interes za irenjem signala. Pored toga, javne stanice ponekad na tritu
djeluju kao faktor destabilizacije. Naime, budetska sredstva koja su im
zagarantirana stavljaju ih u poziciju da obaraju cijene oglaavanja,
ugroavaju i na taj na in pozicije privatnih stanica koje gotovo isklju ivo
zavise od te vrste prihoda. Zbog toga, Regulatorna agencija za komunikacije
predlae pra enje ponaanja javnih emitera i njihove prakse u prodaji
prostora za oglaavanje (RAK, 2008:129).
Prema rezultatima istraivanja GfK BH (2006a) oko 22 posto gra ana
BiH uop e ne slua radio. Na nivou BiH, prema ovom istraivanju,
najsluaniji je Radio BN iz Bijeljine sa 15 posto udjela u sluanosti, a zatim
javni radijski servis BH Radio 1 sa 13 posto i Radio Big iz Banjaluke sa 10
posto, dok je ak 48 posto gra ana izjavilo da slua neke druge stanice, to u
principu predstavlja male lokalne stanice.

303
3.3. ZEMALJSKA TELEVIZIJA

Na zemaljskom televizijskom emitiranju djeluje relativno veliki broj

stanica, imaju i u vidu veli inu trita. Kao i u radijskom sektoru, i ovdje se
pojavljuju javni servisi, te javne i privatne TV stanice. Ukupno program
emitiraju 44 TV ku e i to 3 javna emitera, 15 javnih i 29 privatnih stanica.
(RAK, 2008)
Me utim, vie od dvije tre ine stanica imaju pokrivenost manju od
500.000 stanovnika. Najve u pokrivenost ima javni RTV servis BiH- BHT
koji pokriva oko 93 posto bh. teritorije. Druga dva javna emitera uglavnom
pokrivaju entitetska podru ja, tako da FTV moe pratiti do 92 posto
stanovnitva Federacije, a RTRS do 78 posto stanovnitva RS-a. (Jusi ,
Dihana, 2008:87). Samo dvije privatne TV stanice imaju pokrivenost u oko
100 gradova BiH, odnosno preko 2 miliona potencijalnih gledatelja.
Ukupni prihodi na ovom tritu u 2006. godini iznosili su 118 miliona
KM, to je 40- postotni porast u odnosu na 2003. godinu kada su prihodi bili
oko 83 miliona KM. Najzna ajniju vrstu prihoda predstavlja oglaavanje s
udjelom od 45 posto, a zatim RTV taksa s jednom tre inom ukupnih
prihoda. Ostatak prihoda otpada na javna finansiranja, donacije i ostalo.
Najve i udio u ukupnim prihodima imaju stanice Sistema javnog RTV
emitiranja kao cjelina i na njih otpada dvije tre ine trinih prihoda iz 2006.
godine. Na tri glavna privatna emitera (Hayat, Pink BH i OBN) otpalo je
oko petine ukupnih prihoda, a ostalih 15 posto na preostale lokalne TV
stanice. Kako se primje uje u Izvjetaju RAK-a iz 2008, indikatori
koncentracije potvr uju fragmentirano stanje trita, bez prisustva jedne ili
vie kompanija sa znatnom trinom snagom kada je u pitanju trite
zemaljskog emitovanja u BiH, a finansijski podaci o zemaljskom TV
emitovanju ukazuje na to da se njihova finansijska pozicija polako popravlja
u protekle etiri godine. (2008:100). Pored javnih servisa koji se nalaze u
nekonsolidiranom stanju, na tritu je primjetan napredak kod tri vode e
komercijalne televizije, dok jo uvijek ostaje nepoznanica kako male
komercijalne stanice uspijevaju opstati na siromanom bh. tritu.

3.4. SATELITSKA I KABLOVSKA TELEVIZIJA

Prema postoje im istraivanjima satelitskih operatera, u BiH ima neto

oko 500 hiljada doma instava sa prijemom satelitskog programa. (RAK,
2008:138). S druge strane, broj pretplatnika kablovske televizijie porastao je
sa oko 100 hiljada u 2005. na 151 hiljadu u 2006. godini, to svjedo i o
zna ajnoj ekspanziji kablovske televizije posebno u urbanim sredinama.
Procjenjuje se da vie od 14 posto doma instava u zemlji koristi usluge
kablovskih operatera. Prema izvjetaju iz Regulatorne agencije za
komunikacije iz 2008, 51 kompanija ima dozvolu za distribuciju putem
kablovske televizije.

304
3.5. INTERNET

Prema procjenama Regulatorne agencije za komunikacije (2008a) u

Bosni i Hercegovini u 2007. godini bilo je 1.055.000 korisnika interneta.
Stepen penetracija procjenjen je na 27,25 posto. Porast broja korisnika
evidentan je svake godine, no posljednjih godina stopa rasta se smanjuje.

Grafikon 1: Dijagram penetracije Internet korisnika

Penetracija korisnika interneta

(%)
30
27,25
25
24,5
20
20,8
15
15,1
10

5 7
4
0
2002 2003 2004 2005 2006 2007

Izvor: RAK 2008a

Sli ni rezultati dobijeni su i u istraivanju agencije GfK (2007) koja je

sprovela istraivanje u 13 zemalja Srednje i Isto ne Evrope. Prema tom
istraivanju, prosjek penetracije interneta u ovim zemljama je 38 posto. Na
prvom mjestu nalazi se Slovenija sa 62 posto a na posljednjem Ukrajina sa
12 posto. Penetracija interneta u BiH procijenjena je na 29 posto. Bosna i
Hercegevina nalazi se na 10. mjestu iza Hrvatske koja ima 39 posto i Srbije
sa 37 posto.
Jo uvijek je dial-up pristup najdominantniji kod bh. internet korisnika sa
udjelom od 69 posto, dok preostalih 31 posto korisnika koriste usluge
irokopojasnog pristupa (RAK, 2008a). Internet najvie koristi populacija
izme u 15 i 24 godine, ak njih 72 posto. Federacija BiH (37 posto) ima
vie korisnika nego Republika Srpska (24 posto), dok se Internet znatno vie
koristi u urbanim (39 posto) nego u ruralnim krajevima (26 posto). Tako er,
ve i je procent koritenja me u mukarcima nego enama i to u omjeru 35
naspram 28 posto (GfK BH, 2008).

305
4. MEDIJSKE SLOBODE I ODGOVORNOSTI

4.1. ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA

Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI), na inicijativu

predstavnika me unarodne zajednice, donesen je u Skuptini BiH u
novembru 2000. godine, a do sredine 2001. godine i entitetska zakonodavna
tijela su donijela veoma sli ne zakone.
Definiraju i osnovne ciljeve ZOSPI-ja u BiH, zakonodavac polazi od
prepoznavanja zna aja informacija u posjedu javnih organa, te ih definira
kao "javno dobro" ija je dostupnost neophodna za demokratski proces. U
prvom lanu precizira se da svako fizi ko ili pravno lice ima pravo pristupa
ovim informacijama u najve oj mogu oj mjeri, u skladu s javnim interesom,
te da javni organi imaju odgovaraju u obavezu da saop e te informacije.
Osim toga, Zakon ima za cilj omogu iti fizi kim licima da trae izmjene i
daju komentar na li ne informacije kojima raspolau javni organi.
Prema postoje oj legislativi, u slu aju da javni organ ne odgovori na
zahtjev ili da odgovori ali da podnositelj zathjeva nije zadovoljan
ponu enim odgovorom, mogu e je podnijeti albu u upravnom postupku, i
to rukovoditelju javnog organa koji je donio odluku. U slu aju
nezadovoljstva odlukom ovog organa, podnositelj zahtjeva ima mogu nost
obra anja sudu. Pored toga, postoji i mogu nost obra anja ombudsmanu za
ljudska prava, koji ima odre ene nadlenosti u pogledu Zakona o slobodi
pristupa informacijama, ali odluke ove institucije nisu obavezuju e za
organe javne vlasti. (Dihana, 2007)
Kako to naglaava Halilovi (2005), ovaj zakon nije specijalni zakon za
novinare, ve se odnosi na sve gra ane. No, on ima izuzetnu vanost za sam
novinarski rad, pogotovo ako se radi o istraiva kim pri ama koje nisu
vezane za dnevni tempo novinarskog rada.
Iako je Zakon napravljen po takozvanom skandinavskom modelu, to jest
pri njegovom pisanju koritena su najbolja svjetska rjeenja u domenu
zakonodavstva koje regulira pristup informacijama u posjedu javne vlasti,
ZOSPI u Bosni i Hercegovini i nije donio tako spektakularne rezultate. To
potvr uju sva istraivanja koja su imala za cilj da odrede razinu
implementacije ovoga zakona. (Dihana, 2007). Prema nalazima istraivanja
koje je sproveo Mediacentar u 2005. godini, na uzorku od 240 javnih organa
pokazalo se da ak njih 137 (57,1 posto) ni na koji na in nije odgovorilo
podnositeljima zahtjeva (mute response), dok je pristiglo 42,9 posto
odgovora. Nakon to je upit ponovljen, ukupni se broj odgovora popeo na
68,7 posto. (Dihana, 2006:7)
Evidentno je, dakle, da bosanskohercegova ki model drutva zahtjeva
preciznije definirane mehanizme implementacije zakona, kako bi on polu io
eljene rezultate. Dihana (2007) navodi da je potrebno u tom smislu
izmijeniti postoje u legislativu te uvesti instituciju Povjerenika za
informacije umjesto dosadanjeg ombudsmana, koja bi bila drugostepeno

306
tijelo odlu ivanja o albama protiv rjeenja svih javnih organa o pristupu
informacijama. Povjerenik za informacije bi trebao imati i ingerencije da
donosi odluke koje su obavezuju e za javne organe, kao i da vri nadzor nad
implementacijom Zakona o slobodi pristupa informacijama. Pored toga,
Dihana (2007) ukazuje i na neophodnost striktnog navo enja kaznenih
odredbi za javne organe koji onemogu avaju ili ograni avaju prava na
pristup informacijama.

4.2. ZAKON O ZATITI OD KLEVETE

Oba entiteta Bosne i Hercegovine su 2002. godine usvojili odvojene,

iako u sutini istovjetne, zakone o zatiti od klevete koji su ovu oblast
definitivno dekriminalizirali i zakonski je izmjestili iz krivi nog
zakonodavstva u domen gra anskog prava, a eventualna su enja iz
krivi nog - u parni ni postupak. Izmjenama Zakona o zatiti od klevete
nadlenost prelazi s kantonalnih/okrunih sudova na op inske/osnovne
sudove u FBiH i RS-u. Na ovaj na in Bosna i Hercegovina postala je jedna
od rijetkih zemalja u svijetu koje su u cjelini prihvatili najvie me unarodne
demokratske standarde u ovoj oblasti.
Zakonom se podsti e sloboda izraavanja do te mjere, da su zati ena i
izraavanja koja mogu uvrijediti, ogor iti ili uznemiriti. S druge strane,
zahtjeva se profesionalno ponaanje novinara, uskla eno s novinarskim
kodeksom i lieno zlih namjera. To podrazumijeva da su novinari "namjerno
ili iz nepanje iznijeli ili pronijeli izraavanje neistinite injenice"( lan
6:3). Tako er, novi zakon sprije ava dravne institucije da pokre u parni ni
postupak protiv novinara, no lanovi tih institucija mogu pokrenuti postupke
u vlastito ime.
Mehmed Halilovi (2005a), zamjenik Ombudsmena za medije u
Federaciji BiH, tvrdi da je najvanija ta ka u zakonu da "tueni vie ne
dokazuje da nije kriv, nego tuitelj dokazuje da li je tueni zaista kriv. Dakle
kona no dolazimo u poziciju da primjerice novinar postaje kriv tek onda
kada se njegova krivica dokae, a ne ve samim tim to je doao na sud!"
U samim po ecima primjene Zakona postojali su odre eni nagovjetaji
da bi Zakon mogao biti koriten kao sredstvo spre avanja novinarskog
izvjetavanja, a ne njegovog promoviranja. Naime, koriste i se mogu no u
koju im daje Zakon, podnosioci tubi su redovno traili na po etku su enja
izricanje privremenih mjera zabrane pisanja (o sebi) - dok traje postupak. Ta
je mogu nost u Zakonu zaista predvi ena, ali kao izuzetak. No, kako je sud
u Sarajevu od est zahtjeva ve u startu prihvatio i donio etiri takve odluke,
izgledalo je da bi vrlo restriktivni izuzetak mogao postati op eprihva eno
pravilo, me utim ta se praksa nije nastavila u narednim godinama
(Halilovi , 2005a).
Ve ina odtetnih zathjeva po osnovu ovog zakona kretala se izme u
10.000 do 20.000 KM. Me utim, postojali su i zahtjevi za odtetom u iznosu

307
2 miliona KM (Halilovi , 2005a). U toku 2007. godine broj parni nih
postupaka pokrenutih pred op inskim i osnovnim sudovima u Bosni i
Hercegovini kretao se izme u 170 i 190, a najviu nov anu kaznu
punomo nom presudom dosudio je osnovni sud iz Sokoca na 5.000 KM
(Dihana, 2008a). Zanimljivo je, tako er, da je uvo enjem novog
zakonodavsta o kleveti nastao i novi fenomen koji se ogleda u tome da se
novinari esto me usobno tue, to u velikoj mjeri svjedo i o nedovoljnoj
primjeni sistema samoregulacije tampe u BiH.

4.3. SLOBODA GOVORA/MEDIJA U BiH

Prema godinjem izvjetaju Reportera bez granica za 2008. godinu,

Bosna i Hercegovina se nalazila na 36. mjestu na listi na kojoj se nalazi 146
zemalja u pogledu slobode tampe. BiH je pozicionirana bolje od svih
ostalih bivih jugoslovenskih republika, izuzev Slovenije. Istovremeno,
zabiljeen je i zna ajan pad u odnosu na 2006. godinu, kada se BiH nalazila
na 19. Mjestu (RWB, 2008). Tako er, Bosna i Hercegovina bolje je
pozicionirana od svih zemalja regiona u pogledu slobode govora, prema
rezultatima istraivanja prezentiranim u Indeksu odrivosti medija koju
sprovodi ameri ka organizacija Irex. Na tabeli su prikazane razlike me u
zemljama regiona

Grafikon 2: Sloboda govora u dravama nastalim na tlu bive Jugoslavije

Izvor: Grafikon napravljen prema podacima iz izvjetaja MSI 2008

1 = Zemlja minimalno zadovoljava aspekte indikatora;

2 = Zemlja je po ela da prihvata mnoge aspekte indikatora;
3 = Ve ina aspekata indikatora prihva ena je u zemlji;
4 = Da, u zemlji se primenjuju svi aspekti indikatora.

Prezentirani podaci naravno ne zna e da u Bosni i Hercegovini ne

postoje pritisci na novinare kao i otvoreni napadi na njih. Prema izvjetaju
MSI (2008), tokom 2006. i na po etku 2007. godine, desilo se nekoliko

308
ozbiljnih ataka na slobodu govora, a otvorena Linija za pomo novinarima
zaprimila je veliki broj novinarskih albi. U periodu od maja 2006. do maja
2007. godine, zaprimljene su 43 albe povezane s povredama novinarskih
prava i slobodom govora. Tokom 2008. godine broj ovih albi dodatno je
porastao.
Jedan od ekstremnijih slu ajeva je prijetnja novinaru Federalne televizije
u oktobru 2007. godine, kada mu je re eno da on i njegov urednik
zasluuju metak u elo. Ovo je posebno ozbiljno jer je prijetnju izrekao
Vitomir Popovi , tadanji bosanskohercegova ki ombudsman za ljudska
prava koji je smatrao da su kriti ka izvjetavanja o njegovom radu
doprinjela injenici da nije ponovo izabran na tu poziciju. Tako er, tokom
2007. i 2008. godine dolo je do intenziviranja politi kih pritisaka na
novinare i medije, a to je posebno izraeno u politi kim pritiscima na
BHRT koje je naro ito intenzivno sprovodila Vlada Republike Srpske (MSI
2007 i MSI 2008).
Iako Bosna i Hercegovina ima zakonske principe uskla ene s visokim
me unarodnim standardima, ne treba zaboraviti da se veliki stepen sloboda
koje su novinari osvojili u poslijeratnom bosanskohercegova kom drutvu u
velikoj mjeri oslanjao i jo uvijek oslanja na prisustvo me unarodne
zajednice u BiH koja ima instrumente da umanji ili u potpunosti eliminira
politi ke pritiske. Za o ekivati je da bi pritisci, koji ni sada nisu bezna ajni i
rijetki, mogli i porasti u budu nosti ako sadanje prisustvo me unarodne
zajednice u BiH ne bude zamijenjeno adekvatnim integracijama u Evropsku
uniju.

4.4. ODGOVORNISTI MEDIJA I NOVINARA

Privrenost profesionalnim standardima zavisi od na ina na koji je

izvrena regulacija medija. to je ve a regulacija medija (kao u slu aju
elektronskih medija) to je manje otvorenih krenja profesionalnih kodeksa i
pravila. Nasuprot tome, izostanak dravne regulacije u tampanim medijima
zasada nije doveo do eliminiranja govora mrnje u novinama. Ovo, ustvari,
zna i da ne postoji dovoljno razvijena svijest kod samih novinara o potrebi
potivanja eti kih normi profesionalnog novinarstva.
No, u pore enju s ratnim diskursom koji je vladao na prostorima BiH,
dolo je do zna ajnog napretka u medijskim izvjetavanjima. Tako se u
svim novinama pojavljuju glasovi razli itih naroda i razli itih politi kih
opcija, i u velikom broju slu ajeva sami autori novinskih lanaka dolaze iz
razli itih etni kih skupina, a to nije bio slu aj u ratnom periodu (Slada ek i
Dihana, 2008). Pored toga, prisutna su i korektna oslovljavanja razli itih
aktera politi kog ivota, bilo da oni dolaze iz druge nacije ili druge politi ke
opcije. Dakle, koriste se korektni slubeni nazivi (predsjedavaju i
predsjednitva BiH, predsjednik stranke, zamjenik premijera, itd.), a to je u
prolosti bilo podru je velike manipulacije. Tako su, naprimjer, u pojedinim

309
medijima, bh. zvani nici isklju ivo oslovljavani kao predstavnici
muslimanske Vlade iz Sarajeva, a termin za naciju Musliman je pisan
isklju ivo malim po etnim slovom. Tako er, bosanski Srbi su nazivani
Karadi evim Srbima. No, u novije vrijeme te me u-etni ke trzavice
dobile su sofisticiraniji oblik.

U listovima u periodu 2006. godine nema eksplicitnog diskursa ksenofobije i

etni ke netolerancije, bez obzira na to da politi ki diskurs zadrava jasnu
polarizaciju na nas i njih. Druga strana se vie ne karakterie kao
zlo ina ka, ali joj se pripisuje odgovornost za po injene zlo ine i politi ku
krizu, kao i opstrukcija promena i elja za dominacijom.
(Slada ek&Dihana, 2008:187)

S druge strane, vrije anje kao sastavni dio diskursa tampanih medija,
nastavilo je da ivi u drugoj formi. Ozren Kebo, sarajevski novinar i pisac, u
analizi situacije u sarajevskim tampanim medijima iz 2005. godine, navodi
da je najve i problem redovno koritenje uvreda kao vrste govora mrnje.
Kebo primje uje da je ovdanjim novinarima najvanije da njihovo
vrije anje ne dobije (me u)etni ki karakter, te da se posebna panja
posve uje izbjegavanju pripadnika druge etni ke skupine, dok se na ostale
konotacije koje uvreda sa sobom nosi, ne obra a panja. Tako se uvreda
ovdje etablirala kao dio personalnog, strana kog, esnafskog, ak i estetskog
obra una i neslaganja.

Sarajevski mediji danas 2005. godine ogrezli su u vrije anju i

poniavanju neistomiljenika, politi kih protivnika ili pripadnika
protivni kih ekonomsko- interesnih sfera. Uvreda je u ovdanjim novinama
evoluirala u najpopularnije sredstvo obra una. Ona je u me uvremenu tako
hipertrofirala da je izrasla u klasi no krenje ljudskih prava. Predvodnici
sarajevskog urnalisti kog vrije anja, nesposobni da dostignu standarde koje
je razvilo savremeno novinarstvo - prepustili su se vrije anju kao jedinom
segmentu u kojem njihova kreativnost ispoljava kakve-takve rezultate.
(Kebo, 2005)

I u Izvjetaju o odrivosti medija u BiH iz 2008. (MSI, 2008) godine

potvr uju se, u manjoj ili ve oj mjeri, Kebine tvrdnje. U izvjetaju je
naglaeno da se profesionalni standardi novinarstva u velikoj mjeri
zanemaruju. Eti ki standardi se svakodnevno kre, a naro ito esta je praksa
koritenja selektivnih izvora informacija bez predstavljanja suprotstavljenih
miljenja u relevantnim slu ajevima. U izvjetaju se navodi da
izvjetavanje ne pati samo od loih izvora, ve tako er, esto uzima formu
personalne komunikacije izme u novinara i drugih protagonista, bez
davanja informacija i pojanjenja koja su potrebna publici da razumije
pitanje o kojem se raspravlja.

310
5. ZAKLJU NA RAZMATRANJA

Bosanskohercegova ki medijski regulatorni okvir uglavnom je nastao

inicijativom predstavnika me unarodne zajednice u BiH, uz gotovo potpuno
odsustvo doma ih nastojanja, i kao takav u najve em broju slu ajeva donio
je rjeenja istovjetna onima iz zemalja dugogodinje demokratske tradicije.
Me utim, nedostatak volje i kod doma ih i kod me unarodnih aktera za
punom primjenom takvih rjeenja, rezultirao je dosta paradoksalnom
sitaucijom prema kojoj se Bosna i Hercegovina esto navodi kao primjer ne
samo zemljama u regionu ve i ire u pogledu kvalitetnog zakonskog okvira,
a istovremeno mediji koji djeluju unutar sistema jedva pronalaze na ine da
preive, a publika se sve vie okre e medijima iz regiona u potrazi za
kvalitetnijim programskim sadrajima. No, u posljednje vrijeme postaje
o igledno da Bosni i Hercegovini prije svega treba efikasan regulatorni
okvir, primjenjiv u praksi, a ne zamiljeni idealni model za ijom
implementacijom niko ne e mariti. Duga je lista prioritetnih pitanja koja bi
trebalo rijeiti da bi se osigurala odrivost dijelova medijskog sistema te
kona no dolo u fazu u kojoj e se razgovarati o razvoju a ne o opstanku.
Potrebno je ne samo u teoriji ve i u praksi (a) postaviti javne i privatne
emitere u istu poziciju; (b) osigurati podrku doma im emiterima u borbi s
nelojalnom konkurencijom iz regiona; (c) potpomo i konsolidiranje javnih
RTV servisa i kona nu uspostavu zajedni ke Korporacije; (d) osigurati
redovnu naplatu RTV takse; (e) suzbiti rastu e politi ke pritiske; (f) otvoriti
pitanje odgovornosti javnih organa koji ometaju ili onemogu avaju pristup
informacijma od javnog zna aja; (g) zatititi javnost od neodgovornih i
zlonamjernih medijskih sadraja; (h) ukloniti otvorene i prikrivene oblike
govora mrnje iz javnog diskursa, itd.
No, u postoje em zamrenom drutveno-politi kom kontekstu teko je
o ekivati ovakav zaokret u medijskoj politici. iroko rasprostranjeno
uvjerenje o velikoj mo i medija i njihovoj vanosti za ostvarenje etno-
nacionalnih projekata, svakoj od suprotstavljenih strana daje za pravo da
ustraje u svojim vizijama medija kao vlastitih propagandnih strojeva, kao i u
takti kim usporavanjima svih onih inicijativa koje bi dovele do ve e
ure enosti i efikasnosti medijskog sistema.

311
LITERATURA
Babi , D. (2004). Samoregulacija medija na iskuenju. Dostupno na:
http://www.anem.org.yu/cms/item/medscena/sr/Region?articleId=7508&type=region&vie
w=view )
Dihana, A. (2006) Monitoring demokratskog razvoja u Bosni i Hercegovini: Indeks
otvorenosti javnih institucija, organizacija i agencija. Sarajevo: Mediacentar. Dostupno
na: http://www.media.ba/mediacentar/documents/Monitoring%20Bos%20170306%2Epdf.
Dihana, A. (2007). Izmjene zakona o slobodi pristupa informacijama u BIH. Dostupno na:
http://www.netnovinar.org/netnovinar/dsp_page.cfm?pageid=437&articleid=8889&urlsecti
onid=782&specialsection=ART_FULL.
Dihana, A. (2008) Javni RTV sistem u BiH- Izme u etni ke ekskluzivnosti i dugoro ne
stabilnosti. Sarajevo: Fondacija Otvoreno drutvo BiH. Dostupno na:
http://soros.org.ba/images_vijesti/stipendisti_2008/amer_dzihana_final_policy_study_bh.p
df.
GfK (2007). Internet u zemljama Srednje i Isto ne Evrope, Dostupno na:
www.gfk.hr/press1/internet07hr.pps.
GfK BH (2006). Dnevne novine u BiH. Dostupno na:
http://gfk.ba/PR/2006/GfK%20PR%2002-2006%20-%20dnevne%20novine.pdf
GfK BH (2006a). Elektronski mediji u BiH- koji se naj e e gledaju i sluaju? Dostupno na:
http://gfk.ba/PR/2006/GfK%20PR%2002-2006%20-%20TV%20i%20radio.pdf
GfK BH (2008). Internetom se u BiH slui svaki tre i gra anin, Online magazin
Investitor.ba, dostupno na:
http://investitor.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=660&Itemid=26 .
Halilovi , M. (2004), Kako se u BiH primjenjuje novi zakon o zatiti od klevete: Novinare
tue politi ari ali i novinari!. Dostupno na: http://www.mediaonline.ba/ba/?ID=324)
Halilovi , M. (2005), Zablude o Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Dostupno na:
http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/zablude-o-zakonu-o-slobodi-pristupa-
informacijama
Halilovi , M. (2005a), Primjena novog zakona o zatiti od klevete u BiH: novinari nisu
previe profitirali. Dostupno na: http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/primjena-
novog-zakona-o-zastiti-od-klevete-u-bih-novinari-nisu-previse-profitirali
Jusi , T (2005). Televizija u Evropi: regulative, politika i nezavisnost Bosna i Hercegovina u
EUMAP (2005). Televizija u Evropi: regulative, politika i nezavisnost. Budapest: Open
Society Institute.
Jusi , T i Dihana, A. (2008) Bosna i Hercegovina u Bai -Hrvatin, S., Tompson, M., i Jusi ,
T. Razjedinjeni propadaju: Javni radio-televizijski servisi u multietni kim dravama.
Sarajevo: Mediacentar. Dostupno na:
http://www.media.ba/mcsonline/files/shared/BiH_razjedinjeni_propadaju.pdf
Jusi , T. (2004). Vlasnitvo nad medijima i njegov utjecaj na nezavisnost i pluralizam medija
u Bosni i Hercegovini u Bai -Hrvatin, S, Petkovi , B. i Jusi , T (2004) Vlasnitvo nad
medijima i njegov utjecaj na nezavisnost i pluralizam medija. Sarajevo: Mediacentar.
Kebo, O. (2005). Govor mrnje u medijima: Politi ko-urnalisti ki ki . Dostupno na:
http://www.mediaonline.ba/ba/print.asp?ID=405
Kodeks za tampu Bosne I Hercegovine (1999, 29 april). Dostupno na: http://vzs.ba/ba/?ID=2
Media Plan institut (2000) Novosti o medijima. Serija I, br. 66. 31. August 2000. Dostupno
na: http://www.mediaonline.ba/ba/arhiva/arhiva/pdf/2000/mnbr66bh.pdf
MSI (2007), Media Sustainability Index Europe and Euroasia 2006/7. Washington:
International Research & Exchanges Board (IREX) . Dostupno na:
http://www.irex.org/programs/MSI_EUR/2006/bh.asp)
MSI (2008), Media Sustainability Index Europe and Euroasia 2006/7. Washington:
International Research & Exchanges Board (IREX) . Dostupno na:
http://www.irex.org/programs/msi_eur/2008/bih.asp
Nadedin Deftedarevi , M. (2004). Pravo na informisanje u drutvima u tranziciji s posebnim
osvrtom na drave nastale na prostoru bive Jugoslavije. Mostar: Pravni fakultet
Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru.

312
OHR odluke (1999). Odluke Visokog predstavnika o restrukturiranju Javnog RTV sistema u
BiH i o slobodi informiranja i ukidanju krivi nih kazni za uvredu i klevetu, 30. juli 1999.
Dostupno na: http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=31174
OHR odluke (2000).Druga odluka Visokog predstavnika o restrukturiranju javnog RTV
sistema u BiH. 23. oktobar 2000. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=91
OHR odluke (2001). Odluka o spajanju nadlenosti Nezavisne komisije za medije i
Regulatorne agencije za telekomunikacije,. 3. mart 2001. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=76
OHR odluke (2002).Odluka Visokog predstavnika kojom se proglaava Zakon o osnovama
Javnog radio-televizijskog sistema i o Javnom radio-televizijskom servisu Bosne i
Hercegovine. 23. maj 2002. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8359
OHR odluke (2002a).Odluka kojom se proglaava Zakon o Radio-televiziji Republike
Srpske. 24. Maj 2002. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8361
OHR odluke (2002b). Odluka kojom se proglaava Zakon o Radio-televiziji Federacije Bosne
i Hercegovine. 24. Maj 2002. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8360
OHR odluke (2002c).Odluka o postupku likvidacije koja e se primijeniti pri prestanku rada
Javnog preduze a Radiotelevizija Bosne i Hercegovine. 24. Maj 2002. Dostupno na:
http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8362
OSCE (2007). The Media Self-Regulation Guidebook. Vienna: Office of the Representative
on Freedom of the Media OSCE.
RAK (2008). Pregled sektora komunikacija u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Regulatorna
agencija za komunikacije. Dostupno na: http://rak.ba/bs/public-affairs/?cid=4256
RAK (2008a). Godinja anketa korisnika RAK dozvola za pruanje internet usluga u Bosni i
Hercegovini za 2007. godinu. Sarajevo: Regulatorna agencija za komunikacije. Dostupno
na: http://rak.ba/bs/depts/observ/default.aspx?cid=4848
RWB (2008). Press Freedom Index 2008. Reporters without Borders. Dostupno na:
http://www.rsf.org/article.php3?id_article=29031
Sadi , A. (2005) Povijest i razvoj Regulatorne agencije za komunikacije u Bosni i Hercegovini
1998 2005.. Magistarska disertacija. Dostupno na:
http://www.tcomschool.ohiou.edu/its/pdf/adin.pdf
Slada ek M. i Dihana, A. (2008) Od etni kih identiteta do politi kih entiteta: medijski
diskurs u BiH u eri , G. (2008) Intima javnosti. Beograd: Fabrika knjiga.
Udovi i , Z., Halilovi , M, Jusi , T. I Udovi i , R. (2001). Mediji na prekretnici: medijska
slika BiH. Mediaonline. Dostupno na: http://mediaonline.ba/ba/print.asp?ID=30
VZS (2004) Izvjetaj broj 2. Sarajevo: Vije e za tampu BiH. Dostupno na:
http://vzs.ba/ba/?ID=93
VZS (2008) Hronologija: Sjednice albene komisije. Sarajevo: Vije e za tampu BiH.
Dostupno na: http://vzs.ba/ba/?ID=219
Zakon o javnom RTV servisu BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 92/05). Dostupno na:
http://www.pbsbih.ba/onama/zakon_o_servisu.html
Zakon o javnom RTV servisu Federacije BiH (Slubene novine FBiH, broj 32/01). Dostupno
na: http://www.fbihvlada.gov.ba/hrvatski/zakoni/index.php
Zakon o javnom RTV servisu Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj 49/06). Dostupno
na: http://rtrs.tv/kompanija/zakon_rtrs.php
Zakon o javnom RTV sistemu BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 78/05). Dostupno na: :
http://www.bhrt.ba
Zakon o komunikacijama BiH, (Slubeni glasnik BiH, broj 31/03). Dostupno na:
http://rak.ba/bs/legal/?cid=2428
Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH (Slubeni list BiH, broj 28/00). Dostupno na:
http://www.parlament.ba/files/user/docs/ostalo/ZOSPI_-_B.pdf
Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH (Slubene novine FBiH, broj 32/01). Dostupno
na: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2001/zakoni/11%20bos.htm

313
Zakon o slobodi pristupa informacijama RS (Slubeni glasnik RS, broj 20/01) Dostupno na:
http://www.ombudsmen.rs.ba/ZOSPI/ZOSPI-RS.pdf
Zakon o zatiti od klevete Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj 19/03).
Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2003/zakoni/13bos.htm
Zakon o zatiti od klevete Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj 37/01). Dostupno na:
http://www.parlament.ba/files/user/docs/press_kutak/Zakon_o_zastiti_od_klevete_RS_H.p
df

314
IZBORI I IZBORNI SISTEM
Tatjana Ljubi , Davor Marko

Saetak
Rad predstavlja razvoj izbornog sistema BiH od prvih poslijeratnih
izbora 1996. godine do onih na lokalnoj razini, 5. oktobra 2008. godine.
Izborni sistem u dananjoj Bosni i Hercegovini kompleksan je, a tome
doprinosi i sloena interna struktura same drave, podjela na entitete i
kantone, sa Distriktom Br ko kao posebnom cjelinom. Uz istorijski pregled,
i definicije klju nih termina, rad sadri i pregled izbornih postupaka na
razli itim nivoima vlasti, te u svom posljednjem dijelu ukazuje na
specifi nosti bosanskohercegova kog izbornog sistema.

Klju ni termini: izbori, izborni sistem, izborni proces, Izborni zakon BiH

1. ISTORIJSKI PREGLED

1.1. PO ECI STRANA KOG ORGANIZOVANJA

Komunisti ki sistem, iako je pri kraju dozvoljavao nestrana ki

pluralizam, izri ito je zabranjivao politi ko organiziranje na nacionalnom
osnovu, to je bilo jasno definirano Izbornim zakonom iz marta 1990.
godine. To je, ipak, Ustavni sud Bosne i Hercegovine osporio, a 31. jula
1990. doneseni su amandmani na tadanji Ustav koji su omogu ili
odravanje prvih viestrana kih izbora (Lu i , 2007: 189 190). Osnovane
su nove stranke, nacionalno orijentirane. U maju 1990. godine osnovana je
Stranka demokratske akcije (SDA), a Alija Izetbegovi imenovan
predsjednikom. Stranka je sebe definirala kao politi ki savez gra ana
Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i
drugih gra ana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve Stranke.
(www.sda.ba). Iste godine osnovana je i Srpska demokratska stranka (SDS),
kako su napisali, sa svije u da srpsko nacionalno pitanje jeste i
demokratsko pitanje, i kao takvo, pitanje opstanka Srba na ovom prostoru
(www.sdsrs.com). Osnovana je i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i
Hercegovine (HDZ BiH), kao narodna stranka koja okuplja sve slojeve
hrvatskoga naroda i drugih gra ana u BiH, iji se program temelji na
na elima demokracije i kr anske civilizacije, te drugim vrijednostima koje
su u tradiciji hrvatskog naroda (www.hdzbih.org).
Prvi viestrana ki izbori u Bosni i Hercegovini odrani su 18.11.1990.
godine. Uz novoformirane nacionalne stranke, sudjelovala je i stranka
ljevice, nasljednica Komunisti ke partije, Socijaldemokratska partija, te
Demokratski socijalisti ki savez, Savez reformskih snaga, Liberalna stranka

315
i Muslimanska bonja ka organizacija. Tri nacionalne stranke odnijele su
ubjedljivu pobedu, ukupno 84%, te na taj na in osnaile etni ku
homogenizaciju u zemlji (Pejanovi , 2006). One nisu oformile koaliciju, niti
koalicioni politi ki program, nego se oformila vladavina na partnerskoj
osnovi: Jedino programsko pitanje koje su etni ke stranke definisale u
punoj saglasnosti bilo je podjela mjesta u strukturi vlasti. Sva druga pitanja
politi ke naravi: promjena svojinskih odnosa, dravno-pravni status Bosne i
Hercegovine u procesu disolucije jugoslavenske federacije, socijalno-
ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, bila su potisnuta, kao to je bio
potisnut i princip definisanja politi kog programa za koaliciono vladanje
strana ke ve ine (Pejanovi , 2006).
U prvim mjesecima 1992. godine, ta nije 29. februara i 1. marta, u Bosni
i Hercegovini organiziran je referendum koji je omogu avao gra anima i
gra ankama ove, tada jo uvijek jugoslavenske republike, da odlu e ele li
nezavisnost i izlazak iz Jugoslavije. Na referendum je izalo 2,073,568,
odnosno 64 % gra ana. Za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu izjasnilo se 99,7
% gra ana. Me utim, referendumu nije pristupila ve ina bosanskih Srba. U
svom akademskom lanku Mirjana Kasapovi , profesorica na Fakultetu
politi kih znanosti iz Zagreba, navodi razloge zbog ega su predstavnici
srpskog naroda bojkotirali referendum. Citiraju i srpskog akademika
Neboju Popova, i knjigu Biljane Plavi , bive predsjednice Republike
Srpske, Kasapovi pie kako su ak i prije referenduma Srbi bili protiv
njihovog ivota u BiH, vojno i politi ki de facto su odsjekli dijelove BiH
u kojima su ivjeli. Srbi su referendum vidjeli primarno kao demonstraciju
potpore vojnoj opciji, odnosno, u podrci koju su nezavisnoj BiH dali
pripadnici hrvatskog i muslimanskog naroda vidjeli su otvorenu objavu rata
(Kasapovi , 2005: 10).

1.2. IZBORNI SISTEM U POST-DEJTONSKOJ BiH

Op i okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao

Dejtonski mirovni sporazum, potpisan u Parizu 14. decembra 1995.,
okon ao je krvavi etvorogodinji rat u Bosni i Hercegovini. Sporazum je
ujedno i definirao Ustav BiH (Aneks IV), te u Aneksu III, naslovljenom
Sporazum o izborima regulisao sprovo enje izbora. Tako su se izbori u
periodu nakon 1995. godine odvijali pod nadzorom OSCE-a i Privremene
izborne komisije na svake dvije godine, do 2002. Kroz est lanova i jedan
prilog ovom Aneksu, definirane su obaveze strana potpisnica, kao i OSCE-a.
Kako je tada definirano, Izbori e se odrati na datum est mjeseci nakon
stupanja na snagu ovog sporazuma ("dan izbora") ili, ako OSCE utvrdi da je
odga anje potrebno, ne kasnije od devet mjeseci nakon njegova stupanja na
snagu (Op i okvirni sporazum, 1995). OSCE je u skladu sa Dejtonskim
mirovnim sporazumom osnovao Privremenu izbornu komisiju, koja je,
izme u ostalog, imala zadatak da nadgleda sve vidove izbornog postupka

316
kako bi se osigurala uspostava struktura i institucijskog okvira za slobodne i
potene izbore; da utvr uje odredbe o registraciji bira a; osigura potovanje
izbornih pravila i propisa ustanovljenih ovim sporazumom; osigura mjere za
ispravljanje krenja bilo koje odredbe ovog sporazuma ili izbornih pravila i
propisa ustanovljenih na osnovu ovog sporazuma, uklju uju i nametanje
kazni protiv svake osobe ili organa koje kri takve odredbe; i akredituje
promatra e, uklju uju i osoblje me unarodnih organizacija te stranih i
doma ih nevladinih organizacija i osigura nesmetan pristup i kretanja
promatra ima koje su stranke akreditirale (Op i okvirni sporazum, 1995).
Pod ovim uvjetima, prvi post-dejtonski op i izbori odrani su 14.
septembra 1996. godine, i na njima su pobjedile Stranka demokratske akcije
(SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Srpska demokratska
stranka (SDS) sa osvojenih 96% svih glasova. Parlament je teko
funkcionirao, jer partije na vlasti nisu uspjele oformiti koaliciju, stoga su sve
zna ajnije odluke donoene od strane Visokog predstavnika. Za
predsjedavaju eg Predsjednitva BiH izabran je Alija Izetbegovi iz SDA,
koji je dobio 80 % glasova bira kog tijela Bonjaka, Kreimir Zubak iz
HDZ osvojio je 88% glasova Hrvata, a Mom ilo Krajinik iz SDS-a dobio je
68% glasova iz svog bira kog korpusa (Pejanovi , 2006). Sljede i izbori
odrani su 1998. godine, kada ponovo pobjedu odnose nacionalne stranke, a
vlast po iva na partnerskim odnosima, jer se koalicioni politi ki program
nije uspio usaglasiti (Pejanovi , 2006). Izbori 2000. godine, op i i lokalni,
donijeli su preokret; pobjedu je formirala Alijansa predvo ena
Socijaldemokratskom partijom BiH (SDP).
Sve do 2002. izbori su se odravali svake dvije godine. Me unarodna
zajednica je imala iluziju da u estalim izbornim ciklusima za organe vlasti
moe ubrzati demokratsku konsolidaciju, oslabiti etni ke stranke, a oja ati
blok gra anskih multietni kih stranaka (Pejanovi , 2006). Taj ritam
odravanja izbora u BiH, na svake dvije godine (naizmjeni no: lokalni
op i), smatrao se nunim, budu i da demokratski i tranzicijski procesi u BiH
jo uvijek traju, tako da su izbori svojevrstan korektiv vladaju ih i
provjera raspoloenja bira kog tijela. Ovakva periodi na ritmika odravanja
izbora u BiH ima svoje zagovornike, ali i one koji se ovakvoj u estalosti
izbora protive. Oni koji smatraju da je ovakva vrsta kontrole i korektiva
nuna, dodaju i da lokalni izbori na posredan na in slue kao mehanizam
ispitivanja miljenja gra ana o vladaju im strankama na viim nivoima
vlasti, pa kao i svojevrstan korektiv poziciji, to bi zna ilo da su oni i neka
vrsta indikatora kvalitete rada za svaku stranku na vlasti, i pored injenice
da izme u nadlenosti na lokalnom, kantonalnim, entitetskim i dravnom
nivou postoje velike razlike. No, gledaju i racionalno i ekonomi no, ovakav
tempo odravanja izbora je preskup za dravu poput BiH ovogodinji
lokalni izbori kotali su oko 11 miliona KM (od ega su 7 miliona KM
snosile op ine i gradovi, dok je ostatak od 4 miliona pokrila drava), dok su
posljednji op i izbori iz 2006. godine kotali oko 9 miliona KM.
Racionaliziranjem izbornog procesa, koja bi rezultirala objedinjavanjem

317
lokalnih i op ih izbora, drava BiH bi za organiziranje troila znatno manje
novca iz budeta. Prilika za realizaciju ove ideje bi e predstoje i razgovori o
ustavnim promjenama i one bi bile izvodive ve od izbora 2010. godine
(Dnevni list, 13. jul 2008: 12).

1.3. DEFINICIJE OSNOVNIH POJMOVA

Za razumijevanje izbornog sistema i pra enje izbornog procesa, ne samo

u Bosni i Hercegovini, neophodno je poznavanje osnovne terminologije i
pojmova. Izborni zakon Bosne i Hercegovine u svojim uvodnim dijelovima
definira osnovnu terminologiju.
Tako su bira , odnosno bira ica svi punoljetni dravljani/ dravljanke
Bosne i Hercegovine, koji su uo i izbora registrirani u Centralni bira ki
spisak. Po zakonima BiH punoljetne su osobe sve one imaju navrenih 18
godina.
Politi ki subjekt se odnosi na aktivne subjekte u esnike izbora, i
podrazumijeva politi ku stranku, nezavisnog kandidata / kandidatkinju,
koaliciju nezavisnih kandidata, koji su ispunili potrebne kriterije i ije je
u e e na izborima ovjereno u skladu sa Izbornim zakonom BiH.
Prema Zakonu, izborna jedinica podrazumijeva op inu, grad, Br ko
Distrikt BiH, gradsku izbornu jedinicu Grada Mostara i izborne jedinice
gradskog podru ja Grada Mostara, kantonalnu izbornu jedinicu i entitetsku
izbornu jedinicu. Izborne jedinice su mjesta na kojima registrirani bira i /
bira ice ostvaruju svoje izborno pravo, a veza izme u njih i mjesta izbora
ostvaruje se na osnovu adrese stanovanja. Vie lana izborna jedinica
podrazumijeva izbornu jedinicu u kojoj se bira vie od jednog a manje od
ukupnog broja predstavnika za odre eni nivo vlasti.
Mandatni period koji se odnosi na odre eni nivo vlasti zakon definira
kao izborni ciklus, on u Bosni i Hercegovini uglavnom traje etiri godine,
dok izborni prag podrazumijeva odre en procenat osvojenih glasova
(vae ih glasa kih listi a) koji mora osvojiti politi ki subjekt da bi stekao
pravo u e a u raspodjeli mandata. Izborni prag se uglavnom primjenjuje
radi potrebe da se ve inska volja bira a i bira ica jasnije artikulie, i
prednost daje onim politi kim subjektima koji su dobili najvie glasova.
Zbog velikog broja kandidata, to je posebno neka vrsta trenda na izborima
u Bosni i Hercegovini, definiranje praga omogu uje onima sa najvie
glasova da kreiraju vlast, dok oni koji taj prag nisu preli ne u estvuju u
vlasti, ali mogu biti konstruktivna opozicija.
Izborna kampanja ozna ena je kao period utvr en Izbornim zakonom u
kojem politi ki subjekt na zakonom utvr en na in upoznaje bira e i javnost
sa svojim programom i kandidatima/kandidatkinjama za predstoje e izbore.
Kompenzacijski mandati se raspodjeljuju na liste politi kih stranaka ili
koalicija prema broju dobivenih vae ih glasova i slue da kompenziraju

318
nedovoljnu proporcionalnost na nivou entiteta, a koja nastaje sabiranjem
rezultata za pojedine vie lane izborne jedinice u entitetu.
Pripadnik nacionalne manjine je dravljanin/dravljanka Bosne i
Hercegovine koji ne pripada ni jednom od tri konstitutivna naroda.
Nacionalnu manjinu ine ljudi istog ili sli nog etni kog porijekla, iste ili
sli ne tradicije, obi aja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili
srodne historije i drugih obiljeja (Izborni zakon BiH, lan 1.1a).

2. IZBORNI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI

Izborni sistem predstavlja skup na ela, prava i organizaciono-tehni kih

postupaka na temelju kojih se utvr uje i realizira u e e gra ana na
izborima. To je i skup mjera i postupaka koje se ti u izbora, odnosno
organizacije izbora, kao i postupaka tehnike biranja. On je neophodan dio
ustavnog i politi kog sistema svake razvijene demokracije, on je ujedno i
oblik vrenja vlasti, realiziranja narodnog suvereniteta (Arnautovi , 1996:
16). Posredstvom izbornog sistema, u drutvima predstavni ke demokratije,
formiraju se najvii predstavni ki organi u zemlji. Osnove izbornog sistema
postavljeni su, po pravilu, u Ustavu. Oni se potom razra uju u posebnom
izbornom zakonodavstvu. Ovo je tuma enje izbornog sistema, u njegovom
irem smislu. U uem smislu, izborni sistem je na in raspodjele mandata. Tu
postoje dva osnovna sistema: ve inski i proporcionalni, sa nizom
podvarijanti.
Rijetko je gdje u primjeni izborni sistem u istom obliku i ve ina
savremenih demokracija koristi neku vrstu mjeovitog izbornog sistema.
Tako izborni sistem u Bosni i Hercegovini sadri kombinaciju gotovo svih
poznatih rjeenja: ve inski princip i jedno lane izborne jedinice za
Predsjednitvo, proporcionalni princip i vie lane izborne jedinice za
parlamente, izborni prag od 3%, preferencijalno glasanje, kompenzacijski
mandati, a od 2008. godine i princip pozitivne diskriminacije za
predstavnike nacionalnih manjina prilikom izbora za lokalne parlamente.
Ovo sistem ini izuzetno sloenim, ali sloenost ne garantira da je sistem
dobar i da omogu ava sve ono to izborni sistem treba omogu iti (Mijan,
2006).

2.1. UVJETI ZA ODRAVANJE IZBORA

Ustav Bosne i Hercegovine u samom svom uvodnom dijelu pretpostavlja

da je ova drava demokratska drava koja funkcionira u skladu sa zakonom
i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora (Ustav BiH, lan 1, paragraf 2).
Prema Suadu Arnautovi u, autoru prve knjige o izborima u BiH i
trenuta nom predsjedniku Centralne izborne komisije, tri su na ela vana za
odravanje izbora, a to su: na elo op osti, na elo jednakosti, na elo

319
neposrednosti i na elo tajnosti. Na elo op osti podrazumijeva da svi
punoljetni gra ani i gra anke, bez obzira na etni ke, klasne, spolne,
politi ke, vjerske i druge razlike, uivaju bira ko pravo pod jednakim
uvjetima. Bira ko pravo se dijeli na aktivno i na pasivno. Aktivno
podrazumijeva pravo gra anina i gra anke da glasa, a pasivno se odnosi na
pravo gra anina i gra anke da bude kandidovan/a, odnosno biran/a. Na elo
jednakosti polazi od pretpostavke da svaki glas bira a i bira ica ima jednaku
vrijednost, po osnovu principa jedan ovjek jedan glas. Na elo
neposrednosti se ogleda u pravu bira a i bira ica da neposredno, odnosno
direktno, biraju svoje predstavnike i predstavnice. Za razliku od ovoga
na ina biranja postoji i tzv. delegatski sistem u kojem bira i i bira ice
glasaju za neke organe, koji naknadno, u njihovo ime, biraju predstavnike i
predstavnice koji e njihove glasove zastupati. I, posljednje, na elo tajnosti.
Ono predstavlja neku vrstu sigurnosti za bira e i bira ice, kako se na njih ne
bi vrio pritisak, bilo od predstavnika i predstavnica vlasti, bilo od
pojedinaca ili raznih socijalnih grupa (Arnautovi , 1996: 17 18).
Izborni zakon BiH, tako er, predvi a uvjete za odranje izbora, i u svom
lanu 1.3, ovaj Zakon predvi a kako se izbor lanova svih organa vlasti
vri na osnovu slobodnih izbora, op eg i jednakog bira kog prava direktno
od bira a tajnim glasanjem, osim ako ovim Zakonom nije druga ije
odre eno. Dalje, kako je navedeno u lanu 1.14, paragraf 1, izbori na
svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini odravaju se prve nedjelje u
oktobru, osim ako se ovaj datum ne podudara s obiljeavanjem vjerskog
praznika jednog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. U tom
slu aju, navodi dalje Zakon, Centralna izborna komisija (CIK) BiH zakazuje
izbore za nedjelju nakon prve nedjelje u oktobru koja se ne podudara sa
vjerskim praznikom. U paragrafu 2 lana 1.14, stoji kako izbore raspisuje
CIK BiH u skladu s ovim Zakonom, kako ovaj organ obavjetava sve
nadlene organe na svim nivoima vlasti i javnost o datumu odravanja
izbora najmanje 150 dana prije odravanja izbora, osim ako odredbama
Poglavlja 14. ovog Zakona nije druga ije odre eno, i na kraju, u paragrafu
3, kako isti organ, CIK BiH, objavljuje datume izbora za sve nivoe vlasti u
Slubenom glasniku BiH, u slubenim glasilima entiteta i Slubenom
glasniku Br ko Distrikta BiH i sredstvima javnog informiranja (Izborni
zakon BiH, 2008).

2.2. FAZE IZBORNOG POSTUPKA

Izborni postupak/proces predstavlja niz radnji koje provode tijela

izbornoga postupka tijela koja raspisuju odgovaraju e izbore, odre ena
dravna tijela, tijela za provo enje izbora, Centralna izborna komisija BiH,
op inska i gradske izborne komisije, bira ki odbori, te Ustavni sud BiH
svako od ovih tijela u domenu svoje nadlenosti. To je normativno prezicno
propisan i institucionalnim pravilima ure en dio izborno-politi kog procesa,

320
i on se sastoji iz tri osnovne faze nominiranje kandidata i kandidatkinja,
glasanje i utvr ivanje rezultata glasanja. U neto iroj, i razra enijoj podjeli
izbornog procesa po fazama, njegovi dijelovi su i sam in raspisivanja
izbora, demokrati nost i potivanje procedura kandidiranja, utvr ivanje
bira kih mjesta / izbornih jedinica, utvr ivanje na ina glasanja, preciziranje
na ina utvr ivanja izbornih rezultata i prebrojavanja glasa kih listi a,
odre ivanje principa i pravila izborne kampanje, izrada trokovnika izborne
kampanje, ograni enje izborne utnje, zatita izbornog prava, osiguranje
reda i mira tokom izbora, nadzor izborne kampanje, itd (Arnautovi , 1996:
15 22; Dravno izborno povjerenstvo R Hrvatske: Izborna
enciklopedija).
Pod nominacijom se podrazumijeva legalni proces podnoenja
kandidatura mjerodavnim tijelima, u slu aju BiH to je Centralna izborna
komisija, zatim provjera valjanosti tih kandidatura u skladu sa zakonskim
uvjetima i administrativnim propisima, te njihovo prihvatanje ili odbijanje.
Od ovogodinjih lokalnih izbora (oktobar 2008. godine), usvojenim
izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH propisano je da po prvi put
kandidat ili kandidatkinja uz obrazac o prihvatanju kandidature i
imovinskom stanju dostavi i izjavu da nije pravosnano lien/a poslovne
sposobnosti. Ovakva je izjava, koja se mora ovjeriti u op ini stanovanja
kandidata, jedan vid garancije da je osoba koja se prijavljuje na izborima
sposobna (psihi ki i fizi ki) obnaati funkciju na koju e eventualno biti
izabrana (Oslobo enje, 7. maj 2008: 5). Nominacijski proces ne bi smjeli
mjeati sa kandidatskim postupkom koji je stvar politi kih partija i ima
unutarpartijski karakter. Kandidati i kandidatkinje istaknuti pojedina no ili
na izbornim listama u politi kim strankama postaju slubeni kandidati i
kandidatkinje u izborima tek kad njihovu kandidaturu potvrdi i prihvati
Centralna izborna komisija (CIK).
Izborna kampanja, utvr ena Pravilnikom o medijskom predstavljanju
Centralne izborne komisije, je period od trideset dana uo i izbora u kojem
politi ki subjekt na zakonom utvr eni na in upoznaje bira e, bira ice i
javnost sa svojim programom i kandidatima te kandidatkinjama za
predstoje e izbore. (Pravilnik, 2008: lan 2). U svom lanu 2, ovaj Pravilnik
definira pojmove poput politi kog oglaavanja koje podrazumjeva
emitiranje i objavljivanje oglasa, javnih poziva, spotova i bilo kojeg drugog
vida javnog oglaavanja politi kog subjekta, kao i javno oglaavanje koje
se definira kao oglaavanje putem medija, plakata, postera, interneta, letaka,
pokretnih reklama i svaki drugi vid javnog oglaavanja dostupan bira ima i
javnosti. U periodu od dana raspisivanja izbora do dana slubenog po etka
izborne kampanje, politi kim subjektima je prema ovom Pravilniku
zabranjeno pla eno politi ko oglaavanje putem medija ili bilo kojeg oblika
pla enog javnog oglaavanja, osim pla enog politi kog oglaavanja o
odravanju internih skupova organa i statutarnih tijela politi kih subjekata
(Pravilnik, 2008: lan 3). Javni elektronski mediji e duinu trajanja
neposrednog obra anja utvrditi na osnovu dosadanje prakse, broja

321
politi kih subjekata i drugih relevantnih okolnosti, ali tako da se omogu i
svakom politi kom subjektu najmanje 3 (tri) minute neposrednog obra anja
u izbornoj kampanji, i ovi su mediji duni da besplatno i u potpunosti
objavljuju radio i TV spot, saop enja i informacije Centralne izborne
komisije BiH kako bi bira i bili informirani o svim aspektima izbornog
procesa (Pravilnik, 2008: lan 7). Na posljednjim, lokalnim, izborima u BiH,
u estvovalo je 280 politi kih subjekata, 29.043 ovjerenih kandidata i
kandidatkinja, 566 kandidata za na elnike i na elnice op ina, i oni su se
nadmetali za potencijalnih 3.024.127 glasova bira a i bira ica, na ukupno
4.985 bira kih mjesta. lanovi CIK-a u esnike u izbornoj trci posebno su
upozorili na jednu od zakonskih novina u izbornoj kampanji koja se odnosi
na koritenje jezika koji bi nekoga mogao navesti ili podsta i na nasilje i
irenje mrnje. U takvim slu ajevima CIK ima ovlatenje da izrekne
nov anu kaznu do 10.000 KM, da izbrie ime kandidata sa liste ako bude
utvr eno da je po inio ovakav prekraj ili, ak, da poniti ovjeru politi ke
stranke. No, i ovdje postoji problem gdje kandidate ili nosioce lista, koji
obavljaju politi ke funkcije, titi imunitet, i oni se u ovakvim situacijima
ne e mo i sankcionisati (Dnevni avaz, 4. septembar 2008: 8).
Glasanje je formalni postupak davanja glasova bira a i bira ica na sam
dan izbora, a koji mora biti sproveden tako da se zbog proceduralnih i
tehni kih razloga ne dovedu u pitanje legalnost i legitimnost tog ina. U
okruenju koje je demokratsko i politi ki zrelo, glasanje je neposredni,
slobodni i tajni postupak. Utvr ivanje rezultata glasanja po inje nakon to
se zatvore bira ka mjesta i posljednji bira napusti biralite. Bira ki odbori
utvr uju rezultate glasanja samo na svojemu bira kome mjestu, i to tako to
najprije utvrde koliko je bira a glasovalo, potom odvoje vae e od
nevae ih glasa kih listi a i, naposljetku, ustanove koliko je glasova dobio
svaki kandidat i kandidatkinja ili svaka lista.

2.3. CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA (CIK)

Usvajanjem Izbornog zakona BiH, 2001. godine, na sjednici oba doma

Parlamentarne skuptine BiH, formirana je Izborna komisija BiH (od aprila
2006. godine naziv je promijenjen u Centralna izborna komisija CIK),
koja je zamjenila dotadanju Privremenu izbornu komisiju (PIK). Prvobitni
sastav novoformirane Izborne komisije, koje je imenovao u novembru 2001.
godine Visoki predstavnik, inili su Branko Peri , predstavnik srpskog
naroda, Lidija Kora , predstavnica hrvatskog naroda, Hilmo Pai ,
predstavnik bonja kog naroda, Vehid ehi , predstavnik ostalih, kao i
predstavnici me unarodne zajednice - Ambasador Robert Beecroft,
Ambasador Dr. Gerhard Enver Schrnbergs i Ambasador Victor A.
Tkachenko, neto kasnije, na jednoj od sjednica, za prvu predsjednicu
Komisije izabrana je Lidija Kora , tako er je donijeta i odluka o osnivanju
Sekretarijata Izborne komisije Bosne i Hercegovine, koji je obavljao stru ne

322
i administrativno-tehni ke poslove. Prema lanu 2.6 Izbornog zakona BiH
Predsjednik Izborne komisije BiH imenuje se iz reda njenih lanova. Po
jedan lan ili lanica Izborne komisije Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata,
Bonjaka, Srba, i lan ili lanica iz reda ostalih obavljat e funkciju
predsjednika Izborne komisije Bosne i Hercegovine po principu rotacije, i to
jedanput u pet (5) godina u trajanju od petnaest (15) mjeseci. Trenutno tu
dunost obavlja dr. Suad Arnautovi .
Prema Izbornom zakonu BiH, CIK je najodgovorniji organ za provedbu
izbora u BiH. Izborna komisija i njeni odbori, predvi a Zakon, nezavisni su
i nepristrasni u svom radu. lan ili lanica izborne komisije ili bira kog
odbora ne e u estvovati u donoenju odluke kada taj lan/ica ili lan/ica
njegove ue porodice ima li ni ili finansijski interes, ili ako postoji drugi
sukob interesa, koji moe dovesti u sumnju njegovu sposobnost da djeluje
nepristrasno (Izborni zakon; 2, lan 2.1). lanom 2.9 ovog Zakona
regulirane su dunosti i obaveze CIK BiH. Me u najvanijima, izdvoji emo
kako ovaj organ ima obavezu da koordinira, nadgleda i regulira zakonitost
rada svih izbornih komisija i bira kih odbora u skladu sa Zakonom, da
donosi administrativne propise za provedbu ovog Zakona; da donosi odluku
o odravanju neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini, propisanih ovim
Zakonom; da predlae budet za Centralnu izbornu komisiju BiH, i podnosi
izvjetaj o izvrenju budeta. Izborna komisija odgovorna je za ta nost,
aurnost i ukupni integritet Centralnog bira kog spiska za teritoriju Bosne i
Hercegovine; za osiguravanje statisti ke evidencije razvrstane po polu,
starosti, razvrstani po izbornim jedinicama za svaki dio izbornog procesa;
ovjeravanje politi ke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i
nezavisne kandidate za u e e na svim nivoima neposrednih izbora u Bosni
i Hercegovini; kao i za njihovo potvr ivanje.
CIK utvr uje sadraj i formu glasa kih listi a za sve nivoe neposrednih
izbora u Bosni i Hercegovini; utvr uje i potvr uje rezultate svih
neposrednih i posrednih izbora obuhva enih ovim Zakonom, ovjerava da su
ti izbori provedeni u skladu sa ovim Zakonom i objavljuje rezultate svih
neposrednih i posrednih izbora obuhva enih ovim Zakonom; objavljuje u
slubenim glasilima i sredstvima javnog informisanja u Bosni i Hercegovini
i van nje, poslovnike, propise i izborne rezultate neposrednih i posrednih
izbora u Bosni i Hercegovini obuhva enih ovim Zakonom, informacije za
bira e, te ostale informacije neophodne za provedbu ovog zakona i svih
izbornih zakona.

2.4. IZBORNO ZAKONODAVSTVO U BiH

Najvaniji zakonski akti koji u Bosni Hercegovini reguliraju izborni

proces su Izborni zakon BiH, Zakon o sukobu interesa, Zakon o finansiranju
politi kih partija, kao i Zakon o Vije u ministara BiH.

323
 Izborni Zakon BiH, kako stoji u njegovom uvodnom lanu, ure uje
izbor lanova i delegata Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i
lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine, te utvr uje principe koji vae
za izbore na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Izborni zakon
Bosne i Hercegovine u svom inicijalnom obliku stupio je na snagu 27.
septembra 2001. godine. Tokom godina uslijedile su mnogobrojne izmjene i
dopune, a svoj kona an izgled ovaj Zakon dobija po etkom maja 2008.
godine, kada je u Slubenom glasniku BiH objavljen Zakon o izmjenama i
dopunama Izbornog zakona BiH (www.izbori.ba). Ovo je osnovni pravni
dokument u BiH koji regulira izbore i izborni proces, koji definira osnovne
pojmove izbornog sistema, predvi a uslove i osnovne principe izbora na
razli itim nivoima vlasti u BiH, i za njegovo je sprovo enje odgovorna
Centralna izborna komisija (CIK), tako i druge relevantne institucije drave
BiH, u zavisnosti od karaktera i nivoa izbora.
Zakon o sukobu interesa ure uje posebne obaveze izabranih dunosnika,
nosilaca izvrnih dunosti i savjetnika u institucijama vlasti BiH u
obnaanju dunosti. On predvi a da se izabrani dunosnici, nosioci
izvrnih dunosti i savjetnici koji obnaaju javne dunosti trebaju ponaati
savjesno i odgovorno, da ne ugroavaju povjerenje i pouzdanje gra ana, te
da potuju kako zakonske tako i druge propise kojima se odre uju prava,
obveze i odgovornosti u obnaanju javnih dunosti i pri tome izabrani
dunosnici, nosioci izvrnih dunosti i savjetnici ne smiju svoj privatni
interes staviti iznad javnog interesa. Sukob interesa, ovaj Zakon smatra,
postoji u onim situacijama u kojima izabrani dunosnici, nosioci izvrnih
dunosti i savjetnici imaju privatni interes koji utje e ili moe utjecati na
zakonitost, otvorenost, objektivnost i nepristranost u obnaanju javnih
dunost (Zakon, 2008: uvodne napomene).
Zakon o finansiranju politi kih partija ure uje na in i uvjete pod kojima
politi ke stranke i lanovi politi kih stranaka, koji djeluju u njihovo ime,
obezbje uju sredstva za rad (Zakon, 2000: lan 1). Prema ovom Zakonu,
politi ka stranka, tj. organizacija u koju se gra ani slobodno i dobrovoljno
organizuju u svrhu ispoljavanja politi kih aktivnosti i ostvarivanja politi kih
ciljeva, finansijska sredstva moe obezbjediti iz:
lanarina,
priloga pravnih i fizi kih lica,
prihoda od imovine u vlasnitvu politi ke stranke,
budeta BiH za finansiranje parlamentarnih grupa u skladu sa
lanom 10. ovog Zakona, kao i iz entitetskih budeta i svih
njihovih niih jedinica u skladu sa entitetskim zakonima,
dobiti od prihoda preduze a u vlasnitvu politi ke stranke (koje
moe da se bavi samo djelatno u vezanom za kulturu ili
izdava kom djelatno u).

324
 Prema lanu 10. ovog Zakona finansiranje parlamentarnih grupa
zastupljenih u Parlamentarnoj skuptini BiH raspore uje se tako da se 30
posto sredstava raspore uje jednako svim parlamentarnim grupama, dok se
70 posto raspore uje srazmerno broju poslani kih mjesta. Tokom jula 2008.
godine pred poslanicima Parlamentarne skuptine BiH naao se prijedlog
izmjena i dopuna ovoga Zakona koji im omogu uje da dobijaju duplo ve e
dotacije i donacije pravnih i fizi kih osoba, tako je dotadanji limit od osam
prosje nih pla a u BiH (Zakon, 2000: lan 5) pove an na petnaest.
Pretvoreno u novac to zna i da e od jedne osobe umjesto dosadanjih 4.700
KM (to su podaci za 2006. godinu), politi ka stranka zakonski mo i ra unati
na 9.000 KM.
Zakon o Vije u ministara BiH ure uje, u skladu sa Ustavom BiH, prava,
dunosti i odgovornosti Vije a ministara BiH, njegovo ustrojstvo, na in rada
i odlu ivanja, prava i dunosti predsjedavaju eg, zamjenika
predsjedavaju eg i lanova Vije a ministara, kao i odnos ovog tijela u
vrenju funkcija prema drugim institucijama vlasti u BiH (Zakon, 2007: lan
1). Zbog specifi nosti i sloenosti odnosa unutar drave BiH i njenih
konstitutivnih elemenata, i radi boljeg funkcionisanja izvrne vlasti drave i
ravnopravne zastupljenosti ustavnih kategorija, ovaj je Zakon izdvojen kao
zaseban i regulira sve one dijelove vezane za izbor lanova / -ica Vije a
ministara BiH koje Izborni zakon samo nagovjetava, ali ne razra uje.

2.5. NA INI BIRANJA NA RAZLI ITIM NIVOIMA VLASTI U BiH

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri lana: Bonjaka i

Hrvata, koji se svaki biraju neposredno na teritoriji Federacije, i Srbina, koji
se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske (Ustav BiH, lan 5.1).
lanove Predsjednitva koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije
BiH bonja kog i hrvatskog, biraju oni koji su upisani u Centralni bira ki
spisak u F BiH i oni mogu glasati samo za jednog kandidata. Izabran je onaj
bonja ki i hrvatski kandidat koji dobije najve i broj glasova iz istog
konstitutivnog naroda. lana Predsjednitva BiH, koji se neposredno bira sa
teritorije Republike Srpske - Srbina, biraju bira i upisani u Centralni bira ki
spisak da glasaju u Republici Srpskoj, izabran je kandidat koji dobije
najve i broj glasova. Mandat lanova Predsjednitva BiH traje etiri godine.
Predsjedavaju i Predsjednitva BiH mijenja se svakih osam mjeseci po
na elu rotacije (Izborni zakon BiH, Poglavlje 8, lan 8.1).
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je dvodomni parlament
koji se sastoji iz Predstavni kog doma i Doma naroda. Za Predstavni ki
dom PSBiH poslanici se biraju direktno na izborima, a za Dom naroda
indirektno, on se sastavlja iz delegata tri konstitutivna naroda BiH.
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine broji 42
lana, od kojih, kako je navedeno u Izbornom zakonu BiH, 28 neposredno
biraju bira i upisani u Centralni bira ki spisak za glasanje za teritoriju

325
Federacije Bosne i Hercegovine, a 14 neposredno biraju bira i upisani u
Centralni bira ki spisak za glasanje za teritoriju Republike Srpske. Mandat
lanova Predstavni kog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
traje etiri godine. Od 28 lanova, koje neposredno biraju bira i iz
Federacije Bosne i Hercegovine, 21 bira se iz vie lanih izbornih jedinica
prema formuli proporcionalne zastupljenosti 82, a sedam su kompenzacijski
mandati izabrani sa teritorije Federacije 83. Od 14 lanova, koje neposredno
biraju bira i sa teritorije Republike Srpske, devet se bira iz vie lanih
izbornih jedinica prema formuli proporcionalne zastupljenosti 84, a pet su
kompenzacijski mandati izabranih sa teritorije Republike Srpske kao cjeline.
85
Dom naroda Parlamentarne skuptine BiH sastoji se od 15 delegata, dvije
tre ine su iz FBiH (pet Hrvata i pet Bonjaka) i tre ina iz Republike Srpske
(pet Srba). Bonja ke, odnosno hrvatske delegate u Dom naroda
Parlamentarne skuptine BiH, iz Federacije Bosne i Hercegovine, bira
bonja ki odnosno hrvatski klub delegata u Domu naroda Parlamenta
Federacije BiH, dok delegati iz reda srpskog naroda i iz reda ostalih u Domu
naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ne u estvuju u postupku
izbora bonja kih odnosno hrvatskih delegata za Dom naroda Parlamentarne
skuptine BiH iz Federacije Bosne i Hercegovine. Delegate u Dom naroda

82
U skladu sa lanom 9.5 ovog Izbornog zakona BiH:
(1) U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljede i na in: za svaku politi ku
stranku i koaliciju, ukupan broj vae ih glasova koje je politi ka stranka ili koalicija osvojila
dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata.
Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su koli nici. Broj glasova za nezavisnog
kandidata je koli nik tog kandidata.
(2) Koli nici se redaju od najve eg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, po ev od najve eg
koli nika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za odre eni organ.
(3) Politi ka stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat ne moe
sudjelovati u raspodjeli mandata ako ne osvoji vie od 3% od ukupnog broja vae ih glasa kih
listi a u izbornoj jedinici.
83
Ovo je regulirano lanom 9.6 Izbornog zakona BiH:
Kompenzacijski mandati dodjeljuju se na sljede i na in:
a) U raspodjeli kompenzacijskih mandata mogu u estvovati samo politi ke stranke i koalicije
koje su osvojile vie od 3% od ukupnog broja vae ih glasa kih listi a za podru je entiteta za
koji je sa injena kompenzacijska lista. Prvo se, prema formuli utvr enoj u lanu 9.5 ovog
Zakona, raspodjeljuje ukupan broj mandata za zakonodavni organ koji se dodjeljuju za
teritoriju odre enog entiteta, umanjen za broj mandata koje su osvojili nezavisni kandidati.
b) Od broja mandata koje je dobila lista politi ke stranke ili koalicije, primjenom ovog
postupka, oduzima se broj mandata koje je ta politi ka stranka ili koalicija osvojila, prema
postupku utvr enom u lanu 9.5 ovog Zakona. Preostali broj je broj kompenzacijskih mandata
koji lista dobija.
c) Ako politi ka stranka ili koalicija dobije negativan broj mandata primjenom postupka iz
ta ke
b) ovog lana, ta politi ka stranka ili koalicija zadrat e mandate dobijene u izbornim
jedinicama, ali ne e dobiti nijedan kompenzacijski mandat. U slu aju da jedna ili vie listi
dobiju negativan broj mandata, u skladu s tim se smanjuje broj mandata koji se raspodjeljuju
prema postupku iz ovog lana, kako bi se sa uvao ta an broj mandata u Predstavni kom domu
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine izabranih sa teritorije odre enog entiteta.
84
Tako er lan 9.5
85
lan 9.6

326
Parlamentarne skuptine BiH (pet Srba) iz Republike Srpske bira Narodna
skuptina Republike Srpske, uz u e e poslanika iz reda bonja kog i
hrvatskog naroda i iz reda ostalih. Prema lanu 9.12 Izbornog zakona BiH,
svaki politi ki subjekt koji je zastupljen u jednom od poslani kih klubova
(bonja ki i hrvatski u Parlamentu F BiH i srpski u NS RS) ima pravo da
nominuje jednog ili vie kandidata na listi za izbor bonja kih, hrvatskih
odnosno srpskih delegata u Dom naroda. Te liste mogu sadravati vie
kandidata od broja delegata koji se biraju u Dom naroda Parlamentarne
skuptine BiH. Svaki delegat, odnosno poslanik, u procesu glasanja, koji je
tajan, daje jedan glas za listu kandidata za izbor delegata u Dom naroda.
Izborni materijal i rezultati glasanja dostavljaju se Centralnoj izbornoj
komisiji BiH na potvr ivanje i ovaj organ na osnovu zakonskih odbredbi
vri kona nu raspodjelu mandata. Mandati se raspodjeljuju jedan po jedan
po listama, u skladu sa lanom 9.5 Izbornog zakona, i to prema redoslijedu
na listi. Ako prilikom raspodjele budu dobijeni identi ni koli nici, mandat
se dodjeljuje rijebanjem. lan 1.9. Izbornog zakona BiH propisuje da
mandat pripada izabranom nosiocu mandata, a ne politi koj stranci,
koaliciji ili listi nezavisnih kandidata koja ga je predloila na kandidatskoj
listi (Izborni zakon BiH, 2008: lan 1.9).
Izborima u Br ko Distriktu, koji obuhvata cjelokupnu teritoriju Op ine
Br ko u granicama od 1. januara 1991, biraju se vije nici u Skuptini
Distrikta i Gradona elnik. Skuptina se sastoji od dvadeset i devet poslanika
koji se biraju na op im, slobodnim, otvorenim i neposrednim izborima
(Statut Distrikta Br ko; B.1, lan 24). Vladu Br ko Distrikta ine
Gradona elnik i efovi Odjela. Gradona elnika bira Skuptina i on obavlja
svoje dunosti za vrijeme mandata Skuptine i ostaje na funkciji do izbora
novog Gradona elnika (Statut Br ko Distrikta; C.1, lan 47).
Parlament Federacije BiH sastoji se iz Predstavni kog doma i Doma
naroda. Predstavni ki dom ini 98 poslanika, koji se biraju demokratskim
putem na neposrednim izborima, tajnim glasanjem, na teritoriji Federacije
BiH, u skladu sa Ustavom Federacije BiH i Izbornim zakonom BiH. Izborni
zakon BiH nalae da najmanje etiri lana svakog konstitutivnog naroda
bude zastupljeno u Predstavni kom domu Federacije. Poslanici u ovom
domu federalnog Parlamenta biraju se u vie lanim izbornim jedinicama,
prema utvr enoj formuli proporcionalne zastupljenosti. Ukoliko politi ka
stranka ili koalicija na svojoj kompenzacijskoj listi nema dovoljno
kvalificiranih kandidata iz reda relevantnog konstitutivnog naroda da popuni
mjesta koja su joj dodijeljena, navodi se u Izbornom zakonu BiH, mandat se
prenosi na listu stranke ili koalicije koja je osvojila najve i broj glasova i
koja ima jo takvih kandidata na svojoj kompenzacijskoj listi. Nakon
provedenih izbora, Predstavni ki dom saziva se prvi put najkasnije 20 dana
nakon objavljivanja rezultata glasanja, a sazivanje prve sjednice vri
predsjedavaju i prethodnog saziva i predsjedava sjednicom do izbora novog

327
predsjedavaju eg. 86 Poslanici imaju mandat od etiri godine. Ustav FBiH
propisuje u lanu 3 da Prije svakih izbora, svaka registrirana stranka
objavljuje izbornu listu kandidata. Izabrani poslanici u Predstavni kom
domu iz svake stranke osobe su sa vrha liste te stranke, prema broju
dobijenih glasova. Zamjene za poslanike vre se od osoba koje slijede na
ostatku liste. 87 Dom naroda se sastoji od 58 poslanika, po 17 iz reda
svakog od konstitutivnih naroda, i sedam izaslanika iz reda ostalih koji se
biraju indirektno, odnosno delegiraju ih skuptine kantona. Njihov mandat je
etiri godine.
Zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vre Narodna skuptina
Republike Srpske i Vije e naroda RS. Narodna skuptina RS broji 83
narodna poslanika, koji se biraju neposredno i tajnim glasanjem, a
izbornim zakonima utvr uju se izborne jedinice i sistem podjele mandata u
kojima se obezbe uje da sve op ine budu na odgovaraju i na in zastupljene
u Narodnoj skuptini (Ustav RS; V.I, lan 71). Poslanike NSRS biraju
gra ani koji ive na teritoriji Republike Srpske i najmanje etiri lana
jednog konstitutivnog naroda moraju biti zastupljena u Skuptini Radi
zatite interesa konstitutivnih naroda na teritoriji RS formirano je posebno
tijelo, Vije e naroda RS, i njegovo je osnivanje i funkcioniranje omogu eno
Amandmanom LXXVI na Ustav Republike Srpske. Ovaj specijalni organ
vlasti ne u estvuje direktno u postupku donoenja legislativnih akata, ali vri
njihovu kontrolu sa ciljem da utvrdi da li izglasani zakonski akti, ili propis,
na bilo koji na in ugroava nacionalni vitalni interes konstitutivnih naroda.
Vije e naroda ini 28 delegata, po osam iz reda svakog od konstitutivnih
naroda i etvoro iz reda ostalih (Poslovnik Vije a Naroda Republike
Srpske).
U izboru Predsjednika Federacije BiH u estvuju klubovi bonja kih,
hrvatskih i srpskih poslanika u Domu naroda Parlamenta F BiH, koji
kandidiraju po jednu osobu. Izbor za Predsjednika i Potpredsjednika
Federacije zahtjeva prihvatanje sviha kandidata zajedni ki, ve inom glasova
u Predstavni kom domu, a zatim ve inom glasova u Domu naroda,
uklju uju i ve inu glasova bonja kih, hrvatskih i srpskih delegata. Izabrane
osobe e naizmjeni no po jednu godinu biti Predsjednici Federacije, a zatim
Potpredsjednici Federacije, u periodu od etiri godine. Predsjednici
Federacije, jedan za drugim, ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda
(Ustav FbiH: B.1, lan 1,2). Predsjednik Republike Srpske i potpredsjednici
RS biraju se sa liste kandidata za predsjednika RS, na neposrednim
izborima, tako to je za predjsednika izabran kandidat koji dobije najve i
broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva
konstitutivna naroda koji imaju najve i broj glasova iza izabranog
predjednika RS. Ovakav na in glasanja je zasnovan na Odluci Visokog
predstavnika, broj 150/02.

86
http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/predstavnicki_dom/index.html
87
Ustav Federacije BiH, lan 3.2

328
 Kantonalne skuptine su jednodomna predstavni ka tijela sa tolikim
brojem poslanika koliko je to predvi eno ustavima kantona. Tako, Skuptina
Kantona Tuzla, kao najve eg u BiH, vri zakonodavnu vlast, jednodomna je,
i broji 35 poslanika. Poslanike biraju bira i na demokratskim i neposrednim
izborima tajnim glasanjem na cijeloj teritoriji Kantona, u skladu sa
zakonskim propisima. Mandat im traje etiri godine (Ustav Tuzlanskog
kantona; IV.A.1., lanovi 15, 16, 17 i 18). Prilikom izbora poslanika
obezbje uje se odgovaraju a zastupljenost predstavnika Bonjaka, Hrvata i
Srba proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovnitva na podru ju
Kantona. 88
Prema Statutu Grada Banja Luke, osnovni organi vlasti su Skuptina
Grada i Gradona elnik (Statut Grada Banja Luka; III, lan 32). Banjalu ka
Skuptina broji 31 vije nika, koji se prema Izbornom zakonu biraju na
neposrednim tajnim izborima, na period od 4 godine. Gradona elnik je
nosilac izvrne vlasti u Gradu, zastupa ga i predstavlja, bira se na period od
4 godine, neposrednim i tajnim izborima (Statu Grada Banja Luka; III,
lanovi 50 i 51). Organi Grada obezbje uju proporcionalnu zastupljenost
konstitutivnih naroda i grupa ostalih u organima Grada, na osnovu
posljednjeg popisa stanovnitva. Za razliku od Banja Luke, vije nici za
Gradsko vije e u Sarajevu, delegiraju se u vije ima etiri op ineosniva a
Grada Sarajeva, a to su Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad.
Prema lanu 21. Statuta Grada Sarajeva, Gradsko vije e sastoji se od 28
vije nika i svako op insko vije e op ina koje ine Grad Sarajevo bira po
sedam delegata u Gradsko vije e iz reda op inskih vije nika, uz obavezu
da Bonjacima, Hrvatima i Srbima bude pojedina no garantiran minimum
od 20% mjesta u Gradskom vije u, bez obzira na izborne rezultate. U
aktualnom Statutu Grada, mjesto Srbi stoji ostali, no nakon odluke
Visokog predstavnika o konstitutivnosti svih naroda na teritoriji cijele BiH,
nju su morale uvaiti i federalne institucije te u svoje akte, naj e e
poslovnike, i dopune statuta, uklju iti ravnopravnu participaciju
predstavnika srpskog naroda u vrenju vlasti. Grad Isto no Sarajevo (raniji
naziv Srpsko) je teritorijalno-administrativna jedinica Republike Srpske i
BiH, i obuhvata 6 op ina. Skuptinu Grada ini 31 poslanik iz 6 op ina koje
se nalaze u sastavu Grada. U trenutnom sastavu Skuptine Grada najvie
poslanika, 8, daje SO Pale, est ih je delegirano iz SO Sokolac i SO Isto na
Ilida, 5 iz SO Isto no Novo Sarajevo, i po tri iz SO Trnovo i Isto ni Stari
Grad. 89 O sastavu Gradskog vije a Mostara, koje broji 35 vije nika,
odlu uju bira i na slobodnim, demokratskim i neposrednim izborima, u

88
Na primjer, ovu klauzulu poznaje i Ustav Tuzlanskog kantona, u ijem dijelu I, lanu 3 stoji:
Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit e proporcionalno zastupljeni u Vladi,
ministarstvima Kantona, kantonalnim i op inskim sudovima, u kantonalnim i op inskim
organima vlasti i upravi.Takva zastupljenost e odraavati popis stanovnitva iz 1991. godine
do potpune provedbe Aneksa 7. Op eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
89
Web stranica Grada Isto no Sarajevo navodi imena poslanika u Skuptini Grada, i spisak je
dostupan na linku http://www.gradisarajevo.net/odbornici.htm

329
skladu sa Izbornim zakonom BiH (Statut Grada Mostara; I, lan 14), i pri
tome se mora voditi ra una o proporcionalnoj zastupljenosti, koju predvi a
Statut u kojem stoji kako e najmanje etiri predstavnika iz reda svakog
konstitutivnog naroda i jedan iz reda ostalih biti zastupljeni u Gradskom
vije u. Pri tome, nijedan od konstitutivnih naroda ne moe imati vie od
petnaest vije nika (Statut Grada Mostara; I, lan 16). Izbor gradona elnika
u Mostaru nije neposredan ve se obavlja putem Gradskog vije a. Za
Gradona elnika mogu biti predloeni izabrani vije nici u Gradsko vije e, i
svaki vije nik ima pravo da nominira kandidate iz reda izabranih vije nika.
Za izbor Gradona elnika potrebna je dvotre inska ve ina glasova izabranih
gradskih vije nika, i ukoliko nijedan od kandidata ne dobije dovoljan broj
glasova u prvom krugu, vri se drugi krug izbora izme u dva kandidata koji
su dobili najve i broj glasova u prvom krugu. Ukoliko je, uslijed
neodlu nog ishoda izbora me u kandidatima u prvom krugu, nemogu e
ustanoviti koja su dva kandidata dobila najve i broj glasova, organizirat e
se poseban krug za ove kandidate kako bi se izvrio odabir kandidata ili
kandidata koji e se kvalificirati za drugi krug. Ukoliko nijedan od preostala
dva kandidata ne dobije dvotre insku ve inu glasova u drugom krugu, vri
se tre i krug izbora. U tre em krugu, prosta ve ina glasova izabranih
gradskih vije nika je potrebna za izbor gradona elnika od dva preostala
kandidata. Ukoliko preostala dva kandidata dobiju isti broj glasova u tre em
krugu, mla i od ta dva kandidata biti e izabran za gradona elnika (Statut
Grada Mostara; I, lan 44).
Bosna i Hercegovina sastavljena je od 97 op ina u F BiH i 62 u
Republici Srpskoj. Vije nici za op inska vije a biraju se neposrednim
putem, na tajnim izborima, svake etiri godine na lokalnim izborima. Kod
izbora za vije nike u op inskim vije ima, bira i glasaju za liste, ali
zaokruuju i kandidate na njima (sistem otvorenih lista), to im
omogu uje da izaberu one kandidate koje poznaju, bilo personalno, bilo
kroz njihov dotadanji rad, i to daje jo jednu ozbiljnu dimenziju procesu
demokratskih izbora. Na elnici op ina biraju se, tako er, neposredno.

3. SPECIFI NOSTI IZBORNOG SISTEMA U BiH

3.1. IZLAZNOST NA IZBORE

Prema podacima CIK-a na posljednjim lokalnim izborima, 5. oktobra

2008. godine, glasati je moglo ukupno 3,024,127 registrovanih bira a, a
55,3 posto je iskoristilo to svoje pravo. Najvia izlaznost bila je u Trnovu,
ak 92 posto, te Oraju, 86 posto. Na op im izborima u BiH 2006. godine,

330
prema podacima Centralne izborne komisije, izlaznost je bila 55,31 posto 90.
Izlaznost na lokalnim izborima 2004. godine bila je 46,8 posto.
Univerzitetski profesor dr. Slavo Kuki smatra da je, ukoliko govorimo o
apstinenciji, ona najvie izraena kod onih koji po svojoj profilaciji
pripadaju politi kom centru ili politi kim orijentacijama lijevo od centra.
Dakle onaj dio politi ke scene koji se odnosi na politi ku poziciju desno od
centra je naprosto veoma discipliniran. Taj dio se moe razumijeti. Taj dio
politi ke scene popunjen je od 90-te godine i taj dio politi ke scene je
odredio dravne slube (Kuki , dubinski intervju, 2008).

3.2. PREDIZBORNE PORUKE

Predizborne poruke politi ara i politi arki tijekom kampanje za lokalne

izbore 2008. u najve oj mjeri odnosile su se na teme koje su nerelevantne za
ivot u lokalnim zajednicama. To su rezultati istraivanja koje je sprovela
nevladina organizacija ACIPS (www.acips.ba), kroz pra enje pet TV
stanica, est dnevnih novina, tri news portala, i slubene portale devet
analiziranih stranaka (SNSD, SDA, SBiH, SDP, NSRZB, NS, SDS, HDZ
BiH, HDZ 1990).
U 34% istupa politi ari i politi arke govorili su o temama koje su
relevantne za lokalne izbore. To zna i da se ve ina njihovih istupa, 65%,
nije odnosila na uvjete ivota u lokalnim zajednicama, a odnosila se na teme
poput popisa stanovnitva, ustavnih promjena, me usobnog optuivanja...
ACIPS je analizirao ukupno 8268 izjava u periodu od 05.09. do
25.09.2008. kroz deset tema: radna mjesta, mladi, obrazovanje, lokalna
samouprava, zdravstvo, selo/ruralni razvoj, socijalne
politike/siromatvo/penzije, lokalna infrastruktura i zatita okolia.
Konkretno poboljanje u ovim oblastima ponu eno je ukupno u samo 1%
slu ajeva. Na osnovu toga moe se pretpostaviti da konkretni programi
poboljanja ivota u lokalnim zajednicama nisu bili presudni za glasa ku
odluku svakog bira a i bira ice. Generalno se moe zaklju iti, iz podataka
dobivenih analizom, da se u ovoj predizbornoj kampanji najvie pri alo o
lokalnoj infrastrukturi i zaposlenju, a najmanje o okoliu.
U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena institucija koja se bavi
nadgledanjem predizbornih kampanja, niti isklju ivo izbora, izuzev
Centralne izborne komisije. Monitoring izbora i predizbornih kampanja jesu
sporadi na aktivnost pojedinih nevladinih organizacija, te samim time
provedba monitoringa ili nadgledanja izbora je ograni ena i radi se na ad
hoc osnovama.

90
Najve a je izlaznost bila u Goradanskom kantonu (63,13 %) i Tuzlanskom kantonu (59,24
%), dok je najmanje ljudi izalo da glasa u Unsko-sanskom (49,86 %) i Livanjskom kantonu
(49,44 %).

331
3.3. NACIONALNE MANJINE

Dva zakona reguliraju u e e nacionalnih manjina na izborima u Bosni i

Hercegovini. Zakon o zatiti pripadnika nacionalnih manjina iz 2003. godine
prepoznaje 17 razli itih nacionalnih i etni kih grupa koje ispunjavaju uslove
za status nacionalne manjine, i to su Albanci, Crnogorci, esi, Italijani,
Jevreji, Ma ari, Makedonci, Njemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini,
Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci ( lan 3 Zakona). U svom lanu 19 ovaj
Zakon predvi a da pripadnici nacionalnih manjina iz lana 3. ovog zakona
imaju pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim slubama na
svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog u e a u stanovnitvu prema
posljednjem popisu u BiH. Tek je odlukom CIK-a omogu ena realizacija
ovog prava, i to na lokalnim izborima 5. oktobra 2008. godine. Obavezu da
svoje statute usklade sa izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH imale
su one optine koje su prema popisu stanovnitva iz 1991. godine imale
registrovane vie od 3 posto nacionalnih manjina u odnosu na ukupan broj
stanovnika. Do kraja maja, kada je i bio predvi en rok, se predaju ovjere
u e a politi kih subjekata na izborima, svoje statute su izmjenile i dopunile
41 jedinice lokalne samouprave/uprave u BiH. Po dva mandata u svojim
lokalnim parlamentima osigurali su Donji Vakuf i Derventa, a po jedan, na
teritoriji Federacije BiH, Srebrenik, Tuzla, Kalesija, Breza, Jablanica, Klju ,
Lukavac, Pale (F BiH), Sanski Most, Varo, Grada ac, Ilija, Bosanski
Petrovac, Novo Sarajevo, Usora, Teo ak i Kakanj. U Republici Srpskoj, po
jedno skuptinsko mjesto za predstavnike nacionalnih manjina predvi eno je
u Bosanskoj Dubici, Mili ima, Sokocu, Isto noj Ilidi, Ljubinju, Viegradu,
Prijedoru, Palama (RS), Trebinju, Gradiki, Trnovu (RS), Zvorniku,
Osmancima, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Doboju, Modri i,
Kalinoviku, Jezeru, Rudom, Prnjavoru i Laktaima, te u Skuptini Grada
Banja Luka. CIK-u su 32 op ine dostavile podatke kako nemaju obavezu da
mijenjaju svoje statute. Odlukom supervizora u Distriktu Br kom, Raffija
Gregorijana, za nacionalne manjine predvi ena su dva mjesta. Gregorijan je
je izmjenio Statut Distrikta te donio novi Poslovnik o radu Skuptine i novi
Izborni zakon BD-a, koji je uskla en sa Statutom i Izbornim zakonom na
dravnom nivou. Izmjene predvi aju da e ubudu e za skuptinsku odluku
morati glasati barem tre ina poslanika iz svakog konstitutivnog naroda, a da
bi promovirao efikasnije procedure skuptinskog odlu ivanja Gregorijan je
propisao da e u ve ini slu ajeva odluke biti doneene glasovima poslanika
koji su doli na sjednicu i glasaju (Oslobo enje, 13. maj 2008: 7).

3.4. POSEBAN STATUS SREBRENICE

Izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, uo i lokalnih izbora 2008.

godine, specijalan status je dobila Op ina Srebrenica, i prema novim
odredbama svi nekadanji stanovnici ove Op ine imaju pravo glasa na

332
izborima, bez obzira na mjesto prebivalita, pod uslovom da se registriraju
na odgovaraju i bira ki spisak za Srebrenicu. Prilikom izglasanja ove
odluke u oba doma Parlamenta BiH u obzir je uzeta ljudska tragedija u tom
mjestu. Do te odluke u Srebrenici su mogli li no ili u odsustvu glasati samo
osobe koje su imale zvani an status raseljene osobe, a kako je naglasila
glasnogovornica CIK-a Maksida Bajramovi , takvih je osoba malo jer je
ve ina prijavljena u Federaciji BiH, neki zbog penzija, drugi zbog lije enja,
ili ve nekih drugih razloga i potreba. Jo jedan od negativnih trendova,
uo enih u Srebrenici, jeste i svojevrstan trend pada broja onih koji mogu da
glasaju. Tako je 2004. u ovoj Op ini za izbore bilo prijavljeno 20.000
bira a, a 2006. na op im izborima svega 12.000, da bi na lokalnim izborima
2008. godine broj onih koji su imali pravo glasa bio 15.492.

3.5. DIJASPORA

Dravljani Bosne i Hercegovine, koji ive izvan BiH, mogu na izborima

za predstavnike u bh institucijama glasati jedino ako im je mjesto
prebivalita u ovoj zemlji. To jasno regulira Izborni zakon, prema kojem
bira ko pravo imaju sve osobe koje imaju navrenih 18 godina do dana
izbora, koji su dravljani BiH, te imaju ovdje prebivalite (Izborni zakon
BiH, 1.4, 1.5).
Dravljani BiH koji ive u inozemstvu duni su se prijaviti i biti upisani
u Centralni bira ki spisak za glasanje izvan BiH, a to ine popunjavanjem
Obrasca prijave za glasanje izvan BiH Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Ukoliko se radi o osobama koje su izbjegle iz BiH, tada je potrebno da
navedu adresu i op inu u kojoj su imali prebivalite u vrijeme popisa
stanovnitva 1991. godine ili u periodu od popisa do sticanja statusa
izbjeglog lica. Ukoliko osoba privremeno ivi u inozemstvu, potrebno je
navesti adresu prebivalita prije odlaska u inozemstvo ako u toj op ini ima
prijavljeno prebivalite i u trenutku podnoenja prijave za glasanje izvan
BiH. Podnosilac prijave koji se prijavljuje u svojstvu izbjeglog lica iz BiH je
obavezan da dostavi dokaz o prebivalitu iz vremena popisa 1991. godine.
(Izborni zakon BiH, 20.8, 20.9).
Dravljani Bosne i Hercegovine, koji imaju i dravljanstvo Hrvatske a
prebivalite u Bosni i Hercegovini, imaju pravo glasati i na izborima te
drave. Prema Zakonu o izborima zastupnika u hrvatski Sabor, bira i koji
nemaju prebivalite u RH, a hrvatski su dravljani, imaju pravo na
zastupljenost u Saboru. Oni biraju zastupnike na temelju liste sa po 14
kandidata u posebnoj izbornoj jedinici. Broj zastupnika koji e se na taj na i
birati odre uje se spomenutim Zakonom (Zakon, lanovi 8, 40, 41, 42).
Srbija nema izbornu listu za dijasporu, prema Zakonu o izboru narodnih
poslanika, bira ko pravo odre uje se, izme u ostalih kriterija, i
prebivalitem u Srbiji (Zakon, lan 10). Na proteklim predsjedni kim i
parlamentarnim izborima bilo je otvoreno biralite u Banja Luci, gdje su,

333
prema odluci Republi ke izborne komisije Srbije, imali pravo glasati
dravljani Srbije koji imaju boravite u Republici Srpskoj, a li ne
dokumente sa prebivalitem u Srbiji.

4. ZAKLJU AK

Razvoj izbornog sistema u Bosni i Hercegovini, od poslijeratnih godina

do danas bio je kompliciran, zbog sloene strukture drave, izbornog
sistema koji kombinuje razli ite izborne formule u zavisnosti od nivoa vlasti
koja se bira, te u kona nici Ustava BiH koji diskriminira i isklju uje
pojedine grupe po pitanju u e a u izborima. To se odnosi prvenstveno na
pripadnike ostalih, a nekoliko tubi predato je zbog toga Me unarodnom
sudu za ljudska prava. Bosna i Hercegovina prela je put iz jednostrana ja,
preko post-konfliktnog i kontrolisanog politi ko-drutvenog sistema, do
demokracije. Me utim, demokratsko funkcioniranje institucija bio je
nametnut proces, a me unarodna zajednica koju je predstavljao Ured
visokog predstavnika bila je stvarna vlast. Tako je i izborni sistem bio
uvezen od strane me unarodne zajednice, a gra ani gurnuti u
demokratske procese, pa tako i u proces izbora svojih politi kih
predstavnika i predstavnica. Rigidni politi ki sistem koji promovie
podjeljenost ogledava se i u procesu izbora, a nedostatak politi ke kulture,
zainteresiranosti obi nih gra ana i gra anki, obesmislio je djelimi no izbore
kao nuan preduvjet funkcionalne demokracije.
Sa druge strane, u Bosni i Hercegovini jo uvijek ne postoji tijelo, osim
Centralne izborne komisije, koje bi stalno nadgledalo provo enje izbora,
kao to je to u Srbiji CeSid, a u Hrvatskoj GONG. Takvo tijelo neophodno
je uspostaviti kako bi se gra ani i gra anke potakli na izlazak na izbore, ali i
educirali za zna aj njihovog glasa. Ve ina predizbornih poruka politi ara i
politi arki, to se vidjelo u istraivanju ACIPS-a 2008., nije bila relevantna
za stvarne uvjete ivota ljudi u BiH u lokalnim zajednicama. Za naredne
izbore, 2010. godine potrebno je uz pra enje samih izbora, izbornih poruka,
te educiranje potencijalnih bira a i bira ica, ali i kandidata te kandidatkinja,
za zna aj izbora, jer oni nisu stvar drave i njenih institucija, ve samih
gra ana i gra anki Bosne i Hercegovine. Ovakva je percepcija, bar do sada,
bila vrlo malo rasprostranjena uo i i tokom izbornog procesa.

334
LITERATURA
Alumni Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, zvani na web prezentacija,
www.acips.ba
Arnautovi , Suad (1996). Izbori u Bosni i Hercegovini 90: Analiza izbornog procesa.
Sarajevo: PROMOCULT.
Centralna izborna komisija BiH, zvani na web prezentacija, www.izbori.ba
Editorial board (2006). Democracy Assestment in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo: Open
Society Fun B-H, 127 - 147
Hrvatska demokratska zajednica BiH, zvani na web prezentacija, www.hdzbih.org
Izborna enciklopedija, 2008. Dravno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske. Preuzeto 19.
avgusta 2008. godine sahttp://www.izbori.hr/izbori/ip.nsf/WPDS/5B79A43B63431
DCBC12574270034F73D?open&1
Izborni zakon BiH, 2008, http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/POIZpw110508.pdf
Kasapovi , Mirjana (2005). Bosnia and Herzegovina: Consociational or Liberal Democracy?
Zagreb: Politi ka misao, Vol. XLII, No. 5, pp. 330. Preuzeto 25. septembra 2008. godine
sa http://fakultet.fpzg.hr/politicka-misao/DataStorage/Articles/40.pdf
Kukan, M. (2008, 4. septembar). Govor mrnje bit e rigorozno kanjavan, Dnevni avaz, 8
Lu i , Ivo (2007). Bosna i Hercegovina od prvih izbora do me unarodnog priznanja. Mostar:
Status, broj 12. Preuzeto 10. septembra 2008. godine sa
http://www.status.ba/novi_broj/Lucic_BiH%20od%20prvih%20izbora.pdf
Misija Evropske organizacije za sigurnost i saradnju u BiH, zvani na web stranica
www.oscebih.org
Mijan, Zvonko (2006). Volja bira a ili algebra bez granica: Kakav izborni sistem treba BiH?
Preuzeto 20. avgusta 2008. godine sa http://www.pulsdemokratije.net/index.php?a=pdf
&l=bs&id=304
O., A. (2008, 5. maj 2008). Dodik pristao na poseban status Srberenice, Oslobo enje, 2 3
O., A. (2008, 5. maj 2008). Dva skuptinska mjesta za manjine, Oslobo enje, 3
Op i okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovinu, Aneks 3 - Sporazum o izborima,
http://www.oscebih.org/overview/gfap/bos/annex3.asp
Pejanovi , Mirko (2006). Geneza razvoja politi kog pluralizma u Bosni i Hercegovini sa
osvrtom na mogu nost formiranja parlamentarne ve ine poslije izbora 2006. godine.
Preuzeto 12. septembra 2008. godine prisupljeno sa
http://www.orbus.be/aktua/arhiva/aktua1306.htm
Poslovnik Vije a Naroda Republike Srpske, http://www.vijecenarodars.net/lat/poslovnik/
poslovnik.php
Pravilnik o medijskom predstavljanju Centralne izborne komisije. Dostupno na
http://www.izbori.ba/documents/2008/11-06-
08/Pravilnik%20o%20medijskom%20predstavljanju%20usvojena-BOS.pdfUred Visokog
predstavnika, zvani na prezentacija www.ohr.int
Pui , Dario (2008, 13. jul). Izbori u BiH jedu milijune maraka, Dnevni list, 12
Srpska demokratska stranka, zvani na web prezentacija, www.sdsrs.com
Statut Br ko Distrikta, http://www.skupstinabd.ba/ba/index.php?option=com_content&task=
view&id=46&Itemid=79
Statut Grada Banja Luka,http://www.banjaluka.rs.ba/_l/default.aspx?pg=skupstina/
statut.html&newsCat=51&forumCat=&type=plain
Statut Grada Mostara, http://www.mostar.ba/statut.htm
Statut Grada Sarajeva, http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=62
Statut Op ine Centar, Sarajevo, http://www.centar.ba/?jezik=bos&x=4&y=19&z=209
Stranka demokratske akcije, zvani na web prezentacija, www.sda.ba
Terzi . A (2008, 13. maj 2008). Izbor manjina u oktobru siguran u 41 op ini, Oslobo enje,
Terzi , A (2008, 7. maj). Srebrenica za dvije godine izgubila 8.000 bira a, Oslobo enje, 5
Zakon o finansiranju politi kih partija BiH,http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/
POZOFPP110508web-BOS.pdf
Zakon o izboru narodnih poslanika, Republika Srbija, http://www.cesid.org/zakoni/sr/
poslanici.jsp

335
Zakonu o izborima zastupnika u hrvatski Sabor, http://www.izbori.hr/izbori/izbori07.nsf/WPD/
76865AA7024A5746C125737600405688/$File/izborZast.pdf
Zakon o sukobu interesa BiH, http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/POZSI110508.pdf
Zakon o Vije u ministara BiH, http://www.izbori.ba/documents/ZAKONI/POZVM110508.pdf
Ustav Federacije BiH, www.parlamentfbih.gov.ba/hrv/parlament/o_parlamentu/ustavfbih.html
Ustav Hercegova ko-neretvanskog kantona/upanije, http://www.vlada-hnz-
k.ba/home.php?mod=ustav
Ustav Kantona Sarajevo, www.ks.gov.ba/ministarstva/pravda/propisi/ustavKantona.pdf
Ustav Tuzlanskog kantona, http://www.vladatk.kim.ba/Ustav/ustav.htm
Ustav Republike Srpske, www.ustavnisud.org/html/pravno%20utemeljenje/ustav_hrvatski.pdf

336
III TERITORIJALNO-POLITI KA ORGANIZACIJA
BOSNE I HERCEGOVINE

BR KO DISTRIKT
Lejla Lili

Saetak
Aneksom 2. Dejtonskog sporazuma Br ko Distrikt je definiran kao
jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom Bosne i
Hercegovine. Nedvojbeno je Br ko Distrikt jo jedna u nizu posebnosti
Bosne i Hercegovine, po ev od njegovog nastanka pa do pitanja ustavnog
statusa. Stoga e fokus ove teme biti poloaj Br ko Distrikta u BiH, njegovo
ustavno odre enje i uop e analiza termina teritorij sa posebnim statusom u
sklopu BiH. Poseban osvrt se moe dati sada, osam godina od nastanka
Distrikta, o ustrojstvu, funkcioniranju i budu nosti ovog nimalo obi nog
modela lokalne samouprave. Ipak je Br ko Distrikt najbolja sredina u BiH
jer nijedna nacionalna ili politi ka grupacija nema prevlast, ve su upu ene
na zajedni ki rad i saradnju (Dr. Raffi Gregorian, supervizor za Br ko
Distrikt).

Klju ne rije i: Arbitrani Tribunal za Br ko, Kona na odluka, condominij,

me unarona supervizija, teritorijalna organizacija BiH, ustavni poloaj
Br ko Distrikta, Statut Br ko Distrikta, lokalna samouprava, Zakon o Br ko
Distriktu

1. NASTANAK BR KO DISTRIKTA

Br ko Distrikt se prostire na povrini od 493 etvorna kilometra, u

blizini trome a Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Prema lanu 2.
Statuta Distrikta, sjedite Br ko Distrikta jeste grad Br ko. Prema zadnjim
procjenama u Br ko Distriktu ivi oko 100.000 stanovnika. Br ko Distrikt
po iva na principima multietni nosti, multikulturalnosti i multireligioznosti.
Arbitranom odlukom Tribunala uspostavlja se jedinica Br ko Distrikt,
kao nova jedinica u dravnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Od niza
specifi nosti BiH moda je upravo Br ko Distrikt najupe atljivija. Razlog
tome je ne samo na in nastanka Distrikta, ve i njegovo definiranje u
teritorijalnom ustrojstvu BiH, kao i kontradiktornosti u ovlastima i praksi
ovog dijela BiH.
Posebnost nastanka Br ko Distrikta je bila uvjetovana interesima obje
strane u sporu (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) da
teritorij nekadanje (prijeratne) Op ine Br ko pripadne njihovom dijelu
zemlje. Upravo zbog toga pitanje Br kog nije moglo biti rijeeno

337
Dejtonskim sporazumom, ve se ugovara da e biti rijeeno arbitraom.
Nastoje i prona i najbolje rjeenje, Tribunal odlu uje uspostaviti i tre u
teritorijalnu jedinicu koja nije entitet niti kanton, ali je svrstava i definira
jedinicom lokalne samouprave i naziva Br ko Distrikt.

1.1. ARBITRAA I KONA NA ODLUKA TRIBUNALA ZA BR KO

Izostanak sporazuma o pripadnosti oblasti Br ko jednom od enititeta je

predstavljalo jedini nerjeeni teritorijalni spor u vrijeme zaklju enja
Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nastoje i izbje i mogu nost da do
potpisivanja mirovnog sporazuma 1995. godine ne do e, strane (Republika
BiH, Federacija BiH i Republika Srpska) su se ipak uspjele saglasiti oko
jedne stvari: odluku o budu em upravljanju oblasti Br ko e donijeti
Me unarodni arbitrani tribunal. Do donoenja ove odluke, Br ko je
privremeno stavljeno pod kontrolu Republike Srpske (dalje: RS). lanom V
Aneksa 2. Dejtonskog sporazuma je predvi ena arbitraa o me uentitetskoj
grani noj crti u podru ju Br kog koja je predmet spora.
Kao to je i poznato u me unarodnom pravu, arbitrane odluke su
kona ne i obvezuju e. Isti princip je vrijedio i u slu aju arbitranog
odlu ivanja o oblasti Br kog arbitrana odluka e biti kona na i
obvezuju a, te e je strane primijeniti bez odlaganja. Stoga je Aneksom 2.
dejtonskog mirovnog sporazuma ovaj region stavljen pod me unarodnu
superviziju te je ustanovljen Arbitrani tribunal za Br ko. Sve ostalo je
preputeno me unarodnoj arbitrai koja je Kona nom odlukom zapravo
formirala Br ko Distrikt. Arbitri su trebali biti imenovani na sljede i na in:
Federacija BiH (dalje: FBiH) je trebala imenovati jednog arbitra, RS
drugog, a u roku od est mjeseci nakon stupanja na snagu sporazuma o
arbitrai. Tre i arbitar, ujedno i predsjedavaju i Arbitranog tribunala, je
trebao biti odabran sporazumom dva entiteski naimenovana arbitra. U
slu aju izostanka dogovora o tre em arbitru, istog imenuje predsjednik
Me unarodnog suda pravde, to se i desilo. lanovi arbitrae za Br ko su
bili Roberts B. Owen, predsjedavaju i arbitar, azim Sadikovi (imenovan
od strane Federacije Bosne i Hercegovine) i Vitomir Popovi (imenovan od
strane Republike Srpske).
Rok za donoenje arbitrane odluke je bio godinu dana (14.12.1996.
godine). Kako ovaj rok nije ispotovan (u tadanjim okolnostima i politi koj
klimi ispostavilo se da je nemogu e ispotovati ovaj rok), produen je do
15.02.2008. godine, naravno sporazumom stranaka i uz pristanak Tribunala.
Tribunal je u me uvremenu usvojio niz prijelaznih mjera.
Kada se govori o samom procesu arbitrae, nezaobilazno je spomenuti i
mogu nosti koje su razmatrane kao potencijalna rjeenja za oblast Br kog.
Svaka od njih se prvenstveno bavila razlozima zbog kojih bi ova oblast
pripala jednom od entiteta, odnosno nudila argumentaciju za priklju enje.
Op e je stajalite da su postojale tri mogu nosti (paraf 3. Kona ne odluke):

338
 Dodjela Br kog Federaciji ova mogu nost se zasnivala na
nekoliko razloga: da je istorijski op ina Br ko bila uglavnom
naseljena Bonjacima i Hrvatima; da je bila vitalni sjeverni prolaz
iz centralne Bosne ka Evropi; da bi bilo beskrupulozno da RS
zadri isklju ivu kontrolu nad gradom koji je bio predmet etni kog
i enja od strane Srba tokom rata.
Trajno upravljanje RS-a obla u Br ko glavni argument ove
mogu nosti je bio da koridor u oblasti Br ko du rijeke Save
predstavlja vitalnu strateku vezu izme u dva dijela RS-a. Jo jedan
od argumenata je bio princip pravi nosti, odnosno naglaeno je da
bi odluka suprotna ovom prijedlogu zapravo predstavljala krenje
navodnog principa o teritorijalnom kontinuitetu, kao i dejtonskog
cilja da RS ima kontrolu nad 49% teritorije BiH.
Izuzimanje Br kog iz isklju ive kontrole entiteta ovu su
mogu nost nagovijestile prethodne odluke Tribunala. Prema ovom
konceptu, niti jedan entitet ne bi imao isklju ivu kontrolu nad
oblasti Br ko, ve bi oblast bila stavljena pod upravu nezavisne
Vlade Distrikta ali pod ekskluzivnim suverenitetom BiH.

Pored suprotstavljenih razloga i interesa, arbitrau o Br ko Distriktu je

obiljeilo i neslaganje strana o samom predmetu arbitrae. Naime, FBiH je
smatrala da predmetom arbitrae treba biti pitanje da li e podru je op ine
Br ko biti uklju eno u teritorij FBiH ili RS-a. S druge strane, RS je
podrazumijevao da Tribunal treba donijeti odluku samo o me uentitetskom
razgrani enju u oblasti Br kog.
Arbitrane rasprave o statusu oblasti Br ko su vo ene 1997. i 1998.
godine. Na njima se dolo do zaklju ka, koji je vjerovatno u velikoj mjeri i
utjecao na krajnju odluku o Br kom, da je RS za vrijeme svoje kontrole nad
oblasti Br ko sistematski odbijala da sprovede (zapravo, krila) Dejtonski
sporazum u oblasti Br ko (Kona na odluka, stav 4.). Prva odluka koju je
donio Tribunal (potpisao je samo predsjedavaju i arbitar) dana 15.02.1997.
godine, sadri namjeru uvo enja me unarodnog prijelaznog nadzora nad
implementacijom Dejtonskog sporazuma. Rukovodstvo tog me unarodnog
nadzora je utjelovljeno u zamjeniku Visokog predstavnika za BiH, nazvanog
Supervizor za Br ko kojeg pak imenuje Ured Visokog predstavnika za BiH.
Supervizoru je odre en posebni mandat iji su glavni ciljevi bili: olakati
postepeni i metodi an povratak izbjeglica i raseljenih lica u predratne
domove i pomo i u obezbje ivanju smjetaja starim i novim stanovnicima;
oja ati demokratsku vladu i multietni ku administraciju u gradu Br ko;
osigurati slobodu kretanja i uspostavu uobi ajenih demokratskih funkcija
policije; sara ivati sa me unarodnim ustanovama za kontrolu carina na
uspostavi efikasnih carinskih postupaka i kontrola; stimulisati ekonomski
oporavak. Prvi supervizor za Br ko je bio Robert W. Farrand. Supervizori

339
za Br ko su bili: Gary L. Matthews (2000. godine), Henry L. Clarke (2001.
godine), Susan R. Johnson (2004. godine), te sadanji supervizor Dr. Raffi
Gregorian koji je dunost preuzeo 16. septembra 2006. godine.
Dopunska odluka je donesena 15.03.1998. godine i njom se RS izri ito
upozorava da e morati dokazati (aktivnim djelovanjem) da potuje i
provodi Dejtonski sporazum (Kona na odluka paragraf 4.), posebice u
pogledu povratka bivih stanovnika Br kog, te podrke multietni kim
vladinim ustanovama. Upravo je ovom odlukom potvr en status supervizora
za Br ko kao zamjenika Visokog predstavnika. Ovom potvrdom supervizor
je dobio i sva ovlatenja koja ima i Visoki predstavnik za BiH (Bonske
ovlasti), te je na ovaj na in potvr en dalji kontinuitet me unarodnog
nadzora u Br kom.
Me utim, 1999. godine ustanovljeno je da RS nije ispunila zahtjeve
Dopunske odluke, to je i naglaeno u paragrafu 6. Kona ne odluke. Kao
dokazi su iznesene injenice o opstrukciji ciljeva (od strane anti-dejtonski
orijentisanih stranaka poput SDS i SRS) Dejtonskog sporazuma i
Tribunala, posebice po pitanjima povratka raseljenih lica, razvoja
demokratskih multietni kih ustanova i saradnji sa me unarodnim reimom
nadzora (Kona na odluka, lan 6.).
Pod tako stvorenom atmosferom, uz inzistiranje oba entiteta, Tribunal
donosi Kona nu odluku o oblasti Br ko. Ovom odlukom od 05.03.1999.
godine, sa dvije i po godine zakanjenja, je rijeen ustavni status oblasti
Br ko uspostavljen je Br ko Distrikt pod me unarodnom supervizijom.
Burne reakcije na odluku su dole od strane Republike Srpske. Kako je
Kona na odluka zahtijevala uspostavu posebnog reima uprave, to je
izraeno i u samom tekstu odluke, Visoki predstavnik za BiH donosi Odluku
o uspostavi Br ko Distrikta BiH (Slubeni glasnik BiH br.9-2000) kojom se
navodi da je Br ko Distrikt proglaen 08.03.2000. godine, donoenjem
Naloga o uspostavljanju Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine i Naloga o
imenovanju lanova prelazne Vlade Br ko Distrikta od strane Visokog
predstavnika i supervizora za Br ko Distrikt, a koji su stupili na snagu
odmah. Pozvavi se na lan 9. Kona ne arbitrane odluke, supervizor je, u
konsultaciji sa Visokim predstavnikom, proglasio i Statut Br ko Distrikta, te
se ovaj datum uzima kao zvani ni datum kada je Br ko Distrikt dobilo svoj
temeljni pravni akt i prvu Vladu.
lanovima 13. i 67. Kona ne odluke je utvr eno da Arbitrani tribunal
zadrava ovlatenje da, u slu aju zna ajnog nepridravanja od strane jednog
od entiteta, izmijeni Kona nu odluku ako to bude potrebno.
Arbitrana Kona na odluka o Br kom predstavlja svojevrstan temelj
ure enja ovog dijela Bosne i Hercegovine. Naime, njome Br ko nije
stavljeno isklju ivo jednom entitetu na upravljanje, ve i FBiH i RS imaju
izvjesno pravo na Br ko Distrikt dok je me unarodni nadzor uspostavljen
na neograni eni period, a to sve pod ekskluzivnim suverenitetom BiH. Iako
je Kona nom odlukom dosta detaljno i konkretno postavljen sistem vlasti u
Br ko Distriktu, njegove ovlasti i poloaj, postavlja se neizbjeno pitanje o

340
poloaju Br ko Distrikta u politi ko-teritorijlnom ustrojstvu BiH i realnim
mogu nostima njegove egzistencije onako kako je to odre eno samom
odlukom Tribunala. Sada, nakon osam godina od proglaenja Br ko
Distrikta, teorija i praksa, analiza i rad institucija i supervizora, bi e sasvim
relevantni izvori za odgovore na ova pitanja u poglavljima koja slijede.

1.2. POZICIJA BR KO DISTRIKTA U

POLITI KO-TERITORIJLNOJ STRUKTURI BiH

Dejtonski mirovni sporazum je formirao strukturu BiH ine je dva

entiteta i naknadno rijeeno pitanje Br ko Distrikta definirano kao podru je
sa posebnim statusom (koje zapravo predstavlja 1% ukupne povrine BiH).
Dakle, po Kona noj odluci i Ustavu BiH, zemlja se sastoji od Federacije
BiH, Republike Srpske i Distrikta Br ko koji je zajedni ko vlasnitvo
(condominij) oba entiteta (Kona na odluka paragraf 11.). Pitanje
federalizma u BiH jeste uvijek aktuelno, posebice kada u strukturi postoji
teritorij sa posebnim statusom. Br ko Distrikt je definiran kao jedinstvena
administrativna jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom
BiH (Statut Br ko Distrikta, lan 1.). Me utim, upravo je ovakva definicija
potakla brojna pitanja i sumnje o mogu nosti uklju enja Br ko Distrikta u
federalna/ kvazifederalna poimanja BiH i njene ionako kontraverzne
strukturalne stvarnosti.
Ukoliko se krene od same ustavnosti odluke o Distriktu, moe se vidjeti
da je Tribunal nastojao potovati osnovne principe uspostavljene
Dejtonskim sporazumom. Tako se u odluci navodi da je plan o Distriktu
ispotovao ustavni zahtjev da se BiH sastoji od dva i ne vie entiteta. Kako
sav teritorij BiH mora pripadati jednom od entiteta, ili i jednom i drugom,
tako Br ko Distrikt kao zajedni ko vlasnitvo oba entiteta ne naruava
ustavnu strukturu BiH (koja i dalje ima samo dva entiteta). Kona nom
odlukom je naglaeno da se ne e dozvoliti nikakva podjela Distrikta po
etni koj osnovi.
Iako je u samoj Kona noj odluci, u dijelu VII, Zakonitost plana o
Distriktu, istaknuto da je plan za Br ko iznesen u odluci u skladu sa
Ustavom BiH iz Dejtona, te da ne naruava njegovu primjenu, postoje i
suprotna miljenja. Naime, postoje miljenja (Miljko, 2004: 200) koja
dovode u pitanje ustavnopravnu poziciju Br ko Distrikta u postoje em
ure enju BiH. Tako prof. Miljko isti e da je arbitrani Tribunal Kona nom
odlukom zapravo prekrio sam Dejtonski sporazum, a time i Ustav BiH. U
korist ovom stavu navode se sljede i argumenti: produavanje egzistencije
me unarodnog Tribunala u Distriktu uvo enjem supervizora kao Visokog
predstavnika za Br ko (zamjenik Visokog predstavnika za BiH) kao
najvie vlasti, te uspostavivi Br ko Distrikt mimo Dejtonskog sporazuma
i Ustava BiH (obzirom da je Kona na odluka uslijedila etiri godine kasnije
i Ustav nije mogao definirati Distrikt jer ga nije ni bilo), kao i injenicu da

341
Tribunal nije rijeio osnovni predmet arbitrae koji se ticao jedino
unutarnjih granica izme u entiteta i me uentitetske crte u podru ju Br kog.
S druge strane, Tribunal je u lanu 12. zaklju io da e plan za Br ko Distrikt
(sadran u odluci) adekvatno zatititi legitimne interese oba entiteta i
me unarodne zajednice.
Jo je jedna injenica vana za poziciju Br ko Distrikta: me unarodni
nadzor. Kona nom odlukom je utvr ena potreba ( lan 8.) neograni enog
ostanka me unarodnog nadzora u Distriktu. ta to zapravo zna i? Zna i da
se nastavlja reim nadzora (supervizor) sve dok ga ne obustavi Upravni
odbor Savjeta za implementaciju mira (PIC).
Aktuelno pitanje ustavnih promjena nezaobilazno se ti e i Br ko
Distrikta. ta e ustavne promjene zna iti za Distrikt? Vije e za
implementaciju mira ve je naloilo da Kona na arbitrana odluka za
br ansku oblast treba dobiti svoj kona ni epilog. Prema miljenju zamjenika
Visokog predstavnika za BiH, Raffi Gregoriana, prvi korak je usvajanje
Zakona o Br ko Distriktu u Parlamentarnoj skuptini BiH
(http://www.radio-
brcko.co.ba/data_details.asp?cat=txt&subcat=745&id=1918). Taj zakon ne
bi nita strukturalno mijenjao ve samo omogu io pravni osnov za
definiranje odnosa izme u institucija drave i Distrikta. Naime, osnovna
potreba je uspostavljanje vrstog pravnog osnova izme u drave, entiteta i
Distrikta. Zakon o Br ko Distriktu, stvaranje pravnog osnova izme u
drave, entiteta i Distrikta, kao i tehni ke promjene u Ustavu bi zapravo
mogli biti put ka okon anju me unarodne supervizije u Br kom. Svakako je
krajnji cilj uspostavljanje vrstog pravnog osnova u me usobnim odnosima
drave, entiteta i Distrikta, a da se pri tome ni na koji na in se ne ugroava i
ne mijenja ustavna struktura entiteta i drave. Stav je supervizora da
Predsjednitvo BiH bude predlaga ovih amandmana i Zakona.
Dakle, Br ko Distrikt e u politi ko-teritorijalnoj strukturi BiH imati
svoj kontinuitet kao neutralno podru je, odnosno kao condominij koji pak
omogu uje teritorijalni kontinuitet oba entiteta. Stvarna neminovnost jeste
puna integracija Distrikta u dravu Bosnu i Hercegovinu.

2. USTROJSTVO BR KO DISTRIKTA

Plan za Br ko Distrikt u Kona noj odluci je ve nagovijestio kako treba

da izgleda ustrojstvo vlasti u Distriktu. Akcenat je ovdje stavljen na
nekoliko stvari: ovlasti Distrikta, nadlenosti institucija, uspostava
multietni kih ustanova te izrada Statuta kao temeljnog pravnog akta.
Nemogu e je zanemariti i poteko e koje su se javile u sprovedbi Kona ne
odluke (dvosmjerni povratak raseljenih lica, uspostava multietni kih
ustanova, na to je posebice ukazala Kona na odluka u paragrafima 18.-
33.), kao i rezultate koji su ostvareni u proteklih osam godina u Distriktu.

342
 Kako je Br ko Distrikt uistinu specifi na jedinica lokalne samouprave
(gledano kako iz teorijske perspektive, tako i iz komparativnih primjera
lokalnih samouprava), tako i njegovo ustrojstvo ima dosta specifi nih
elemenata. Upravo ti specifi ni elementi ine ustrojstvo vlasti posebno
zanimljivim za analiziranje, uz analizu odnosa sa Ustavom BiH. Postoji
miljenje, koje e biti obra eno kroz naredna poglavlja, po kojem Statut ima
obiljeja samog Ustava, ime Distrikt pretvara iz jedinice lokalne
samouprave u federalnu jedinicu.

2.1. STATUT BR KO DISTRIKTA

Kako je ve ranije navedeno, stupanje na snagu Statuta Br ko Distrikta

je proglaeno na sam dan proglaenja Distrikta, 08.03.2008. godine i
predstavlja njegov temeljni pravni akt. Statut je do danas imao nekoliko
promjena, ve inom po nalozima supervizora. Hronoloki slijed izmjena
Statuta je: Ispravka teksta Statuta - 23. avgust 2000. godine, Nalog
supervizora o izmjenama Statuta - 26. mart 2004. godine, Odluka o
izmjenama i dopunama teksta Statuta - 7. juli 2005. godine, Nalog
supervizora o izmjenama Statuta - 12. septembar 2005. godine, Nalog o
izmjenama i dopunama Statuta Br ko Distrikta BiH 02. februar 2007.
godine i Nalog supervizora kojim se donose izmjene Statuta Br ko
Disrtrikta, Izborni zakon, Poslovnik o radu Skuptine Br ko Distrikta i
izmjene odgovaraju ih propisa Br ko Distrikta 06. maj 2008.godine.
Izmjenjeni i pro i eni tekst Statuta Br ko Distrikta je objavljen u
Slubenom glasniku Br ko Distrikta BiH br.17/08.
Sve izmjene izvrene putem Naloga supervizora su se temeljile na
potrebama za korekcijama koje su se javile tokom implementacije Kona ne
odluke, te svoj pravni temelj imaju upravo u Kona noj odluci (stavovi 8, 10,
11, 13, 36, 37 i 38).
Revidirani Statut Br ko Distrikta BiH je stupio na snagu 06.05.2008.
godine i sastoji se od est Glava (i Zavrne glave). Struktura Statuta po
Glavama je slijede a:
Glava I Op e odredbe
Glava II Prebivalite, dravljanstvo i gra anska prava
Glava III Organizacija i funkcije Distrikta;
Glava IV Policija Br ko Distrikta;
Glava V Sudovi, pravobranilatvo i tuilatvo;
Glava VI Prelazne odredbe
Zavrna glava

Glavom I se reguliraju osnovna obiljeja Br ko Distrikta. Tako lan 1.

daje osnovne principe te u stavu 1. stoji definicija Distrikta kao jedinstvene
administrativne jedinice lokalne samouprave koja je pod suverenitetom

343
BiH. U istom lanu, u stavu 2. se odre uju ovlatenja Distrikta po pitanju
lokalne samouprave ovlatenja proizilaze iz delegiranja istih od oba
entiteta Vladi Distrikta (o ovlatenjima Distrikta u zasebnom podnaslovu).
Nadalje se navodi i da Ustav Bosne i Hercegovine, kao i vae i zakoni i
odluke institucija BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Distrikta.
Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu s vae im
zakonima i odlukama institucija BiH ( lan 1. stav 4.). Pored ovog principa,
stoji i obveza institucija Distrikta da se pridravaju svih odluka Tibunala i
naloga supervizora te je naglaeno da ovi dokumenti imaju ve u pravnu
snagu u odnosu na sve druge pravne akte sa kojima su u suprotnosti.
Posljednji stav 7. lana 1. utvr uje da ovaj lan nije podloan nikakvim
izmjenama.
Ostali lanovi prve glave se bave pitanjima naziva i sjedita, zastave i
grba, pe ata i zakletve, pravne sposobnosti, pisma i sjedita, vojnih snaga,
vrenja javne nadlenosti, saradnje sa entitetima i stranim diplomatskim i
konzularnim predstavnitvima. Ukoliko rezimiramo navedenu glavu i
pitanja kojima se bavi, dobijemo sliku Br ko Distrikta kao administrativne
jedinice BiH. Dakle, naziv Distrikta je Br ko Distrikt sa sjeditem u gradu
Br ko. Distrikt obuhvata cjelokupnu teritoriju op ine Br ko u granicama od
01. januara 1991. godine, i nema drugu zastavu ili grb osim zastave i grba
BiH. Jedine vojne snage ije je prisustvo dozvoljeno na teritoriji Distrikta su
oruane snage BiH, me unarodne i druge oruane snage koje su prisutne
shodno sporazumu sa BiH. Distrikt je pravno lice i ima pravnu sposobnost
neophodnu da obavlja svoje funkcije (sposobnost sticanja prava i obveza,
sposobnost da tui i bude tuen), a predstavlja ga gradona elnik. Bosanski,
hrvatski i sprski jezik, kao i latini no i irili no pismo, su u ravnopravnoj
upotrebi (pojedina ne odluke institucija Distrikta se izdaju na jednom od
navedenih jezika, prema zahtjevu zainteresirane strane). Javne nadlenosti
vre javni organi vlasti (institucije navedene u Statutu) i u njihovoj se
nadlenosti nalaze sljede e oblasti: privreda, finansije, javna imovina, javne
usluge/infrastruktura, kultura, obrazovanje, zdravstvena zatita, zatita
ivotne sredine, socijalna zatita, pravosu e i pravne usluge, policija,
stambena pitanja, urbanizam i prostorno planiranje, ostale nadlenosti
neophodne za funkcioniranje Distrikta kao jedinice lokalne samouprave.
Distrikt moe zaklju iti sporazume o saradnji sa entitetima u cilju olakanja
ostvarivanja svojih funkcija i ovlasti, pod uslovom da su takvi sporazumi od
jednake koristi svim stanovnicima Distrikta. Distrikt tako er moe pristupiti
postoje im ili zaklju iti nove sporazume sa doma im ili me unarodnim
udruenjima gradova i op ina, a u cilju zadovoljavanja zajedni kih potreba i
ciljeva. Prema Statutu, strana diplomatska i konzularna predstavnitva mogu
biti uspostavljena na treitoriji Distrikta u skladu sa vae im zakonima i
propisima BiH i vae im me unarodnim konvencijama.
Glava II se osnosi na stanovnitvo Distrikta i u skladu s tim definira
osnovne pojmove. Stanovnici Distrikta su lica koja su dravljani BiH, lica
koja zakonito borave u BiH i koja imaju prebivalite na teritoriju Distrikta

344
( lan 11.) te kao stanovnici Distrikta mogu biti dravljani jednog od entiteta
i BiH ( lan 12.). Nadalje se Statut bavi pitanjima osnovnih sloboda (zabrane
diskriminacije, ravnopravnosti u vrenju javnih poslova Distrikta, mirno i
neometano uivanje privatne imovine, li na sloboda i sigurnost, potivanje
privatnog i porodi nog ivota, doma i prepiske), slobode udruivanja,
obrazovanja, pravnog zastupanja, javnog informiranja, zahtijeva gra ana.
Ovdje je vano ista i da se u lanu 13. stav 4. garantiraju sva prava i slobode
iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja
imaju ve u pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u suprotnosti sa
Konvencijom (obaveza potivanja Konvencije se odnosi na sve institucije
Distrikta).
U glavi III se regulira organizacija i funkcije Br ko Distrikta. lanom
19. je propisano da se Distrikt zasniva na podjeli vlasti, odnosno vlast se
obnaa kroz zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Zakonodavnu vlast vri
Skuptina Distrikta, izvrnu Vlada Distrikta a sudsku vre sudovi Distrikta.
Nadlenosti i sastavi pojedinih institucija su u Statutu regulisani kroz
Poglavlja (Poglavlje B Skuptina Distrikta, Poglavlje C Vlada Distrikta i
javna uprava). Kako e organizacija i podjela vlasti biti obra ena u
zasebnom naslovu, ovdje se navedene institucije ne e detaljnije obra ivati.
Glava IV se bavi policijom Distrikta, gdje u lanu 62. stoji da Distrikt
ima svoju Policiju. Policija Distrikta ima efa Policije (kojeg imenuje
gradona elnik) i jednog zamjenika.
Sudstvo, pravobranilatvo i tuilatvo Distrikta su predmet regulacije
glave V. Ova je glava podijeljena na poglavlja: Poglavlje A Sudovi,
Poglavlje B Tuilatvo, Poglavlje C Pravobranilatvo, Poglavlje D
Kancelarija za pravnu pomo , Poglavlje E Imenovanje i nezavisnost.
Detaljnije o navedenim poglavljima u naslovu Organizacija i podjela vlasti.
Prelazne odredbe su predzadnja (VI) glava Statuta, i bave se
kontinuitetom zakona i pravnim sljedbenikom. Tako u lanu 76. stoji da
entitetski zakoni i propisi imaju pravno dejstvo na teritoriji Distrikta u
skladu sa Nalogom supervizora kojim se ukidaju entitetski zakoni na ovom
podru ju. to se pak ti e pravnog sljedbenika ( lan 77.), sve op inske
uprave koje su postojale na teritoriji Distrikta na dan 06.03.2000. godine su
prestale da postoje, i Br ko Distrikt BiH je pravni sljedbenik dijela Op ine
Br ko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aranmana Brka i Ravne-
Br ko.
Zavrnom glavom se odre uje da Statut stupa na snagu objavljivanjem u
Slubenom glasniku Br ko Distrikta, te ure uje njegovo sprovo enje
(sudovi Distrikta su nadleni u slu aju krenja Statuta, predvi ene su
krivi ne i gra anske sankcije u slu aju krenja, dok je pravobranilac taj koji
pokre e adekvatne radnje ukoliko Statut kre institucije ili javni zvani nici
Distrikta).
Ono to je potrebno ovdje naglasiti jeste injenica da se insistira (jo od
Kona ne odluke) na principu multietni nosti u Br ko Distriktu. Me utim, u
samom Statutu gotovo da ne postoji nikakvo formalno ili eksplicitno pravilo

345
o power-sharingu izme u razli itih etni kih grupa, ve se poti e na
stvaranje i odravanje konsenzusa (Mujki , 2008: par.12). Funkcioniranje
ovakvog Statuta (njegova primjena), koji ne institucionalizira etni nost, u
stvarnosti Br ko Distrikta zapravo predstavlja 1% bosanskohercegova ke
teritorije koji uistinu jeste multietni ka politi ka zajednica.

2.2. ODNOS USTAV BIH - STATUT

Osnovna stavka kod razmatranja odnosa Ustav BiH Br ko Distrikt

Statut jeste upravo sam odnos Ustav - Distrikt prije nego to bi se uop e
moglo govoriti o odnosu Ustav Statut. Postoji sasvim dovoljan razlog za
to: ustavnopravno regulisanje statusa Br ko Distrikta. Naime, ova jedinica
lokalne samouprave jo uvijek nakon donoenja Kona ne arbitrane odluke
nije putem zakona ili ustavnog amandmana na adekvatan na in
inkorporirana u pravni sistem drave BiH (Mujki : 2008: par. 25 ). ta to
zapravo zna i? Zna i da stajalite supervizora za Br ko Distrikt Raffi
Gregoriana o nunosti donoenja zakona o Br ko Distriktu u Parlamentarnoj
skuptini Bosne i Hercegovine (http://www.radio-
brcko.co.ba/data_details.asp?cat=txt&subcat=745&id=1918) jeste hitno,
jednako kao to zna i i da mora do i do pravne integracije Distrikta u
dravu BiH. U skladu s tim prof. Asim Mujki je razmatrao na in regulacije
statusa Br ko Distrikta na sljede i na in:

Status Distrikta treba regulirati dravnim zakonom ili ustavnim

amandmanom jer je rije o dravnoj instituciji koja se na osnovu l. III/5
Ustava moe pridodati nadlenostima institucija BiH iz l. III/1, i to na
osnovi saglasnosti entiteta, ali i kao mjera potrebna za o uvanje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi ke neovisnosti i me unarodnog
subjektiviteta BiH. U slu aju njegovog reguliranja ustavnim amandmanom,
Distrikt moe biti unesen u l. I/3 Ustava BiH, pored nabrojanih entiteta, s
naznakom da se nalazi pod ekskluzivnim suverenitetom drave BiH. lan I/3
Ustava BiH mogao bi biti dopunjen definicijom iz lana 1. stav 1. Statuta
Br ko Distrikta BiH, koji utvr uje da je Distrikt jedinstvena administrativna
jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom BiH (Mujki , 2008:
par. 27).

Prof. Mujki smatra da bi na navedeni na in bila postignuta viestruka

korist: otklonile bi se nedoumice o statusu Distrikta (obzirom da bi i u
Ustavu stajalo da se radi o jedinici lokalne samouprave), rijeio bi se
problem implementacije na podru ju Distrikta dravnih zakona koji
proisti u iz ovlasti koje Ustavom nisu dodijeljene institucijama drave (ve
naknadno prenesene na dravni nivo), entiteti bi imali priliku potvrditi svoju
punu kooperativnost u implementaciji Kona ne odluke (Mujki , 2008:
par.29).

346
 U svakom slu aju, pravna integracija Distrikta u dravu BiH je
neminovnost. Posmatraju i sadanju situaciju i stavove me unarodne
zajednice (kroz stavove supervizora), integracija e biti izvrena
donoenjem Zakona o Br ko Distriku te dva ustavna amandmana koja bi se
odnosila na Br ko Distrikt. Prvi amandman bi injeni no opisivao Distrikt
onako kako ga je definirala Kona na odluka, te uspostavio osnovu za
donoenje Zakona o Distriktu, dok bi drugi amandman stavio Br ko Distrikt
na listu institucija koje se mogu direktno obratiti Ustavnom sudu. Ho e li to
biti dovoljno i efikasno, obzirom da sam Zakon o Br ko Distriktu ve dvije
godine eka na usvajanje u Parlamentarnoj skuptini, ostaje da vidimo i
sami.
to se pak ti e odnosa Ustav BiH Statut Br ko Distrikta, ve se u prvoj
glavi Statuta navodi da su Ustav BiH (kao i vae i zakoni i odluke
institucija BiH) direktno primjenjivi na teritoriji Br ko Distrikta. lanom
40. Stav 1. Statuta, koji je naslovljen sa Ustavnost i zakonitost, je
propisano da: Ovaj statut i zakoni Distrikta moraju biti uskla eni s
odlukama Arbitranog Tribunala za spor oko me uentitetske linije
razgrani enja u oblasti Br kog i nalozima supervizora koji su doneseni u
skladu sa istim, Ustavom Bosne i Hercegovine i zakonima Bosne i
Hercegovine. Ovime je naglaen princip ustavnosti i zakonitosti. U
nadlenosti je sudova Br ko Distrikta da cijene da li je bilo koja odredba
bilo kojeg zakona, podzakonskog akta ili pravilnika Distrikta u skladu sa
Ustavom BiH. Na taj na in sudovi Distrikta dobijaju ulogu ustavnog
pravosu a, to se pak smatra nepojmljivim i nedopustivim presedanom
teorijske i prakti ne naravi u bilo kojoj dravi u svijetu (Miljko, 2004: 203)
zbog definiranja Distrikta kao jedinice lokalne samouprave.
Izuzmemo li nadlenosti sudova Br ko Disrikta, Statut se sasvim
korektno, pravno-teorijski gledano, poziva na Ustav BiH. Jer, koliko god
diskusija o statusu Br ko Distrikta postoji, njegova zvani na pozicija jeste
jedinica lokalne samouprave i njegov osnovni pravni akt (u ovom slu aju
Statut) mora biti u saglasnosti sa Ustavom zemlje. Ipak, postoje gledita
(Miljko: 2004: 204 ) o tome da Statut Br ko Distrikta poprima obiljeja
samog ustava (zbog de facto dodijeljene funkcije kontrole pravnih normi, tj.
sudovi imaju ulogu ustavnog pravosu a) a Distrikt obiljeja entiteta, a ne
jedinice lokalne samouprave. Pri tome ne smijemo zaboraviti specifi nost
nastanka Br ko Distrikta, gore navedenu problematiku pravnog i ustavnog
inkorporiranja u samu dravu, nadlenosti Supervizora, i druge nuspojave
u primjeni modela Br ko Distrikta onakvog kakav je zamiljen Kona nom
odlukom. Stoga se moe o ekivati rjeenje i ove kontradikcije u odnosu
Statut Ustav, nadajmo se u svjetlu postoje ih teorija i uspjenih praksi
lokalne samouprave.

347
2.3. OVLASTI BR KO DISTRIKTA

Ovlasti koje ima Br ko Distrikt su prvenstveno odre ene Kona nom

odlukom. Naime, u stavu 9. Kona ne odluke stoji da e se smatrati da su
entiteti delegirali sva svoja ovlatenja vezana za upravljanje u predratnoj
op ini Br ko, novoj ustanovi multietni koj demokratskoj vladi poznatoj
kao Br ko Distrikt Bosne i Hercegovine. To zna i da su ovlasti Distrikta po
pitanju lokalne samouprave rezultat delegiranja Vladi Distrikta od strane
oba entiteta i to svih onih ovlasti koje su predhodno vrili entiteti i tri
prijanje op inske vlade. Statut ovlasti Distrikta regulira na istovjetan na in
u lanu 1. stav 2. te u sljede em stavu propisuje da entiteti u okviru Distrikta
izvravaju samo one funkcije i ovlatenja koji su im povjereni tekstom
Statuta, i da ni jednom od entiteta vlasti Distrikta ne e dodijeliti ili povjeriti
bilo koju od funkcija upravljanja ili ovlatenja koje nije posebno dodijeljeno
ili povjereno odredbama Statuta.
Kona na odluka u stavu 34. izri ito navodi da e Distrikt postojati kao
ustanova pod suverenitetom BiH u onim oblastima koje spadaju u
nadlenost zajedni kih ustanova BiH, dok u pogledu ostalih pitanja Vlada
Distrikta e funkcionirati po principu samouprave.
Posebnu vanost ima ovdje i stav 11. Kona ne odluke kojom cjelokupan
teritorij Br kog postaje zajedni ka svojina entiteta condominium, i kao
takva pripada i jednom i drugom entitetu (i RS i FBiH obuhvataju cijelu
teritoriju Distrikta). Kako stoji u ovom stavu, to nikako ne zna i da entiteti
imaju izvjesna ovlatenja na teritoriji Distrikta naprotiv entiteti ne e
imati nikakvih ovla enja unutar granica Distrikta, kojim e upravljati
unitarna vlada. Ovime se nastojala o uvati ideja lokalne samouprave u
Distriktu, bez mogu nosti uplitanja entiteta. A kako je pravo na lokalnu
samoupravu zapravo pravo odlu ivanja o potrebama i interesima gra ana
lokalnog zna aja, neke od ovlasti dane Distriktu u lanu 8. Statuta
(pravosu e, policija, obrazovanje) ustvari nisu lokalnog karaktera ve
pripadaju sredinjim tijelima dravne vlasti (Miljko, 2004: 203). Prvi tekst
Statuta iz 2000.godine je ubrajao u ovlasti Distrikta i carinske mjere, koje su
naknadno izuzete iz njegove nadlenosti.
Ovlasti koje ima Distrikt, kao i na in na koji su odre ene, daju jedno od
osnovnih uporita za raspravu o fakti kom poloaju i statusu Br ko Distrikta
u BiH (federalizam lokalna samouprava), ime e se baviti 3. poglavlje.

2.4. ORGANIZACIJA I PODJELA VLASTI

Br ko Distrikt je uspostavljen na principu podjele vlasti ( lan 19.

Statuta). U dijelu III Kona ne odluke je predstavljena struktura Distrika
osnovni koncept je bio uspostavljanje jedinstvene, unitarne, multietni ke
demokratske vlade koja e imati ovlasti koje su imali entiteti. Ta vlada se
sastoji od zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. U skladu sa principom

348
podjele vlasti i strukturom predstavljenom u Kona noj odluci, Statutom su
odre ene institucije vlasti:
Zakonodavnu vlast vri Skuptina Distrikta
Izvrnu vlast vri Vlada Distrikta i
Sudsku vlast vre sudovi Distrikta

Skuptina Br ko Distrikta je zakonodavno tijelo Distrikta. Nadlenost i

sastav, te organizacija i funkcije Skuptine su regulirani Poglavljem B
Statuta.
Mandat Skuptine je etiri godine i ona odre uje op u politiku Distrikta.
Skuptina se sastoji od 31 lana, od kojih su dva zastupnici nacionalnih
manjina ( lan 23. Statuta). Zastupnici se biraju na op im, slobodnim,
otvorenim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem. Skuptina se sastaje
najmanje dva puta mjese no, a Skuptinu moe sazvati Predsjednik
Skuptine na vlastitu inicijativu ili na osnovu pismenog zahtjeva najmanje
pet zastupnika.
U nadlenosti Skutine ( lan 22. Stav 2.) se ubrajaju: usvajanje Statuta
Distrikta i poslovnika Skuptine, te njihove izmjene i dopune; usvajanje
budeta Distrikta; usvajanje zakona Distrikta; usvajanje odluka i rezolucija u
skladu sa Statutom i Pravilnikom o radu Skuptine; odlu ivanje, na prijedlog
gradona elnika, o javnim zajmovima i zaduivanjima Distrikta a u skladu sa
pravilima Centralne banke BiH; izbor i razrjeavanje predsjednika i
potpredsjednika Skuptine, te davanje saglasnosti na imenovanje
gradona elnika; nadgledanje rada Vlade Disrikta i cjelokupne uprave
Distrikta (naro ito povodom upravljanja prihodima i rashodima) i
obrazovanje komisije od svojih lanova koja bi ispitala rad bilo koje javne
institucije Distrikta; zvani na procjena rada (najmanje jednom godinje)
gradona elnika, direktora Direkcije za finansije Distrikta, direktora Trezora,
direktora Porezne uprave, efa Policije, direktora Kancelarije za upravljanje
javnom imovinom, glavnog revizora Ureda za reviziju i zvani nika koji se
imenuju uz saglasnost Skuptine; razmatranje godinjih finansijskih
izvjetaja institucija za finansijsku kontrolu; obavljanje drugih nadlenosti u
skladu sa Statutom i zakonom.
Statut propisuje ( lanovi 25.-27.) uslove i kriterije o obavljanju funkcije
zastupnika, te navodi obavezu obavljanja dunosti savjesno i isklju ivo u
korist Distrkta, zabranu sukoba interesa i odre uje imunitet za izraena
miljenja i glasove date tokom vrenja slube.
Predsjednitvo Skuptine se sastoji od predsjednika i potpredsjednika
Skuptine, koji se biraju iz reda zastupnika na prvoj sjednici svakog novog
mandata. Svaki zastupnik moe nominovati kandidata za predsjednika
predsjednik postaje kandidat koji dobije tropetinsku ve inu glasova od
ukupnog broja izabranih zastupnika (ukoliko u prvom krugu nijedan
kandidat ne dobije potrebnu ve inu, odrava se drugi krug u kojem kandidat
sa prostom ve inom glasova postaje predsjednik). Potpredsjednik je onaj

349
kandidat koji, u bilo kojem krugu, bude drugi po broju osvojenih glasova i
njegova je funkcija da pomae predsjedniku u vrenju njegovih dunosti i
mijenja predsjednika u odsustvu. I predsjednik i potpredsjednik mogu dati
ostavku ili biti razrijeeni s dunosti prije isteka mandata (prijedlog za
razrjeenje mora podnijeti najmanje 5 zastupnika). Statut regulira poziciju
predsjednitva Skuptine kroz lanove 28.-31.
to se ti e usvajanja odluka u Skuptini ( lanovi 32. - 35. Statuta),
zahtijeva se prisustvo vie od polovine ukupnog broja izabranih zastupnika,
te se odluke usvajaju javnim glasanjem i to prostom ve inom. Izuzetak od
usvajanja odluka prostom ve inom je u slu aju usvajanja odluka za koje se
trai tropetinska ve ina glasova zastupnika koji su prisutni i glasaju (odluke
koje se ti u Poslovnika o radu Skuptine, budeta, usvajanja i izmjene
zakona, izbora i razrjeavanja osoba koje bira Skuptina, saglasnosti koje
daje Skuptina na imenovanje ili razrjeenje zvani nika, prava veta
Skuptine na imenovanja ili razrjeenja zvani nika, odluka o razrjeenju
lanova upravnih odbora javnih preduze a, odluka o formiranju posebnih
komisija) i odluka za koje se trai tropetinska ve ina glasova ukupnog broja
izabranih zastupnika (odluke koje se ti u razrjeenja sa dunosti
predsjednika ili potpredsjednika Skuptine, razrjeenja sa dunosti
gradona elnika, prava veta Skuptine na imenovanje i razrjeenje
gradona elnika, glavnog koordinatora Vlade efova odjeljenja od
gradona elnika, pravo veta Skuptine na imenovanje savjetnika
gradona elnika). Supervizor za Br ko Raffi Gregorian je Nalogom od 06.
05. 2008. godine (Nalog supervizora kojim se donose izmjene Statuta Br ko
Distrikta, Izborni zakon Br ko Distrikta, Poslovnik o radu Skuptine Br ko
Distrikta i izmjene odgovaraju ih propisa Br ko Distrikta -
http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/bc-so/default.asp?content_id=41657)
izvrio izmjene Statuta Distrikta u cilju poboljanja i funkcionalnosti
Skuptine Distrikta. Navedenim Nalogom je ustanovljen mehanizam
preglasavanja ( lan 33. a Statuta) kojim se nastoji poticati princip
multieti nosti. Spre avanje preglasavanja nekog konstitutivnog naroda u
Skuptini zapravo omogu uje efikasniji sistem glasovanja i zastupljenost
nacionalnih manjina (uvedena su jo dva zastupni ka mjesta za predstavnike
manjina). Mehanizam spre avanja preglasavanja zna i sljede e: afirmativni
glas najmanje jedne tre ine poslanika svakog konstitutivnog naroda koji su
prisutni i glasaju bi e neophodan za odluke o pojedinim konkretnim
pitanjima kako bi se sprije ilo preglasavanje konstitutivnog naroda u
Skuptini (pitanja religije, kulture, obrazovanja, jezika, budeta, prostornog
planiranja, nacionalnih praznika i spomenika). Glasanje o mnogim pitanjima
se odre uje na osnovu broja zastupnika koji su prisutni i glasaju, npr. u
lanu 33. a stav 4. Statuta stoji da ukoliko na sjednici Skuptine nema vie
od dva zastupnika iz reda jednog konstitutivnog naroda, a kada se odlu uje o
jednom od pitanja iz stava 1., razmatranje i glasanje o predmetnim
odlukama se odga a dok najmanje tri zastupnika doti nog konstitutivnog
naroda ne budu prisutna na sjednici.

350
 Kako je ranije spomenuto, Statut je lanom 34. utvrdio da Skuptina iz
svog lanstva (zastupnika) formira komisije ija je osnovna funkcija da
pripremaju nacrte zakona za Skuptinu i obavljaju druge dunosti u skladu
sa Statutom. U e e u komisijama je srazmjerno u e u politi kih stranaka i
nezavisnih zastupnika u Skuptini, s tim da Skuptina moe imenovati i
odre eni broj stru njaka koji bi pomogli u radu komisije (bez prava glasa).
Statutom su zasebno predvi ene dvije komisije: zakonodavna komisija (daje
miljenje o nacrtima zakona ili izmjeni zakona) i komisija za budet (daje
miljenje o predloenom budetu).
Statut u dijelu 5. (koji obuhvata lanove 36. 40.) regulira postupak
usvajanja zakona u Distriktu. U postupku usvajanja zakona u Br ko
Distriktu, svaki zastupnik i gradona elnik (u ime Vlade) imaju pravo da
predlau zakone Skuptini. Nacrti zakona se proslje uju nadlenim
komisijama, koje daju izvjetaj o nacrtu te isti ide na raspravu. Zakoni
Distrikta, odluke i rezolucije Skuptine se objavljuju u Slubenom glasniku
Br ko Distrikta.
Vlada Br ko Distrikta i javna uprava sa injavaju izvrnu vlast Br ko
Distrikta. Osnovne odrednice o izvrnoj vlasti su ure ene Poglavljem C
Statuta. Svi zvani nici i javni zaposlenici bilo koje institucije Distrikta
moraju svoje funkcije obavljati profesionalno i u interesu svih gra ana
Distrikta.
Vlada Br ko Distrikta je sastavljena od gradona elnika, zamjenika
gradona elnika, glavnog koordinatora Vlade i efova odjeljenja ( l. 45. stav
1.) i sastaje se jedanput sedmi no (na redovnoj sjednici). Gradona elnika
( l. 46. Statuta) bira Skuptina i njegov je mandat isti kao i mandat
Skuptine koja ga je izabrala. Samo zastupnik moe nominirati kandidata za
gradona elnika (koji mora biti iz reda lanova Skuptine). Gradona elnik je
ef Vlade, predsjedava Vladom i osigurava suradnju izme u pojedinih
odjela Vlade Distrikta, nadzire pruanje usluga javnosti i osigurava efikasan
rad Vlade i drugih organa Distrikta. Gradona elnik moe imati savjetnike
(ne vie od est) u sklopu Kancelarije gradona elnika koji nemaju izvrna
ovlatenja i koje sam bira (uz mogu nost da Skuptina stavi veto na
gradona elnikov izbor). Organizacioni dijelovi Kancelarije gradona elnika
su : Kabinet gradona elnika, Sekretarijat Vlade, Sluba za albe i pritube
gra ana, Inspektorat, Apelaciona komisija, Odbor za zapoljavanje, Upravna
inspekcija i Slubenik za etiku.
U odgovornosti gradona elnika ( l. 52. Statuta) se ubrajaju
predsjedavanje Vladom Distrikta, zakazivanje i vo enje sjednica Vlade,
sprovo enje zakona BiH i Distrikta, odgovornosti prema Skuptini za
pravilno rukovo enje i upravljanje Distriktom, te imenovanja, unapre enja i
razrjeenja svih uposlenika. Gradona elnik u ime Vlade podnosi nacrte
zakona i daje prijedloge Skuptini, predlae budet Distrikta i podnosi
finansijske izvjetaje Distrikta, i obavlja ostale zakonom predvi ene
dunosti. Vano je ista i da gradona elnik moe donijeti odre ene odluke u
okviru svoje odgovornosti samo ako je to predvi eno odre enim zakonom

351
Distrikta i samo nakon odobrenja koje izglasaju lanovi Vlade Distrikta.
Gradona elnik ima i izvrna ovlatenja (povjerena zakonima Distrikta).
Zamjenika gradona elnika, glavnog koordinatora i efove odjeljenja bira
ili smjenjuje gradona elnik u skladu sa sastavom stanovnitva, a na osnovu
profesionalnih kriterija. Kao i kod izbora savjetnika, Skuptina ima pravo
staviti veto na izbor ili smjenu navedenih lica. Funkcija zamjenika
gradona elnika (ima izvrne ovlasti; pomae gradona elniku u obavljanju
njegovih dunosti, predstavlja gradona elnika u odsustvu, postupa umjesto
gradona elnika ako je isti onemogu en) i glavnog koordinatora (moe imati
izvrne ovlasti; koordinira aktivnosti u okviru saradnje odjeljenja Vlade,
koordinira ativnosti izme u Vlade, javne uprave i drugih institucija
Distrikta) je inkompatibilna sa funkcijom efa odjeljenja, drugog radnog
mjesta u upravi ili savjetnika gradona elnika, dok dunost zamjenika i
koordinatora moe obavljati ista osoba ukoliko to gradona elnik odlu i.
efova odjeljenja ne moe biti vie od dvanaest i imaju izvrna ovlatenja
predvi ena zakonima Distrikta. Odredbe o zamjeniku gradona elnika,
glavnom koordinatoru i efovima odjeljenja su sadrane u lanu 47. Statuta.
Javna uprava Br ko Distrikta se sastoji od odjeljenja Vlade Distrikta,
Kancelarije gradona elnika, Direkcije za finansije Distrikta, Kancelarija za
upravljanje javnom imovinom, Kancelarija koordinatora za Distrikt pri
Vije u ministara BiH, te ostali organi uprave kada je to propisano zakonom.
Odjeljenja koja ine Vladu Distrikta su sljede i: odjeljenje za stru ne i
administrativne poslove, odjeljenje za javne poslove, odjeljenje za zdravstvo
i ostale usluge, odjeljenje za poljoprivredu, umarstvo i vodoprivredu,
odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove, odjeljenje za
privredni razvoj, sporet i kulturu, odjeljenje za javne poslove, odjeljenje za
obrazovanje, odjeljenje za komunalne poslove, odjeljenje za raseljena lica,
izbjeglice i stambena pitanja, odjeljenje za javnu sigurnost. Obzirom da je
ve navedeno koje su ovlasti i sastav odjeljenja Vlade i Kancelarije
gradona elnika, ukratko e biti rije i samo o ostalim institucijama javne
uprave u Distriktu.
Direkcija za finansije Distrikta ( l. 48. Statuta) je odgovorna za ubiranje
svih prihoda Distrikta, investiranje finansijskih sredstava, pripremu
prijedloga godinjeg budeta (u skladu sa instrukcijama gradona elnika),
podnoenje izvjetaja Skuptini o raspoloivosti prihoda za godinji budet,
predvi anje prihoda i finansijsko stanje Distrikta. Direkcija za finansije se
sastoji iz Porezne uprave (odgovorna za prikupljanje prihoda) i Trezora
(odgovoran za budet i trokove).
Kancelarija za upravljanje javnom imovinom ( l. 49. Statuta) je
isklju ivo odgovorna za upravljanje javnom imovinom (sprovodi postupak
raspolaganja javnom imovinom) te svoje izvjetaje podnosi i odgovara
gradona elniku. Njome rukovodi direktor koji ima izvrna ovlatenja da
upravlja javnom imovinom.
Kancelarija koordinatora za Distrikt pri Vije u ministara BiH ( l.50.
Statuta) je odgovorna za zastupanje interesa institucija Distrikta pred

352
institucijama BiH, a izvjetaje podnosi i odgovorna je gradona elniku.
Koordinator je lice koje rukovodi uz pomo jednog ili vie zamjenika.
Odnosi Vlade i Skuptine Distrikta su precizirani poglavljem 3. Statuta
( lanovi 55. 59.), i te odnose karakterizira odgovornost Vlade Skuptini,
koja se prvenstveno o ituje kroz obavezu Vlade da izvjetava Skuptinu o
svim pitanjima od javnog interesa koja prozilaze iz rada Vlade, kao i o svim
drugim pitanjima o kojima Skuptina zatrai izvjetaj. Vlada mora bez
odlaganja dati Skuptini sve traene informacije o upravljanu Distriktom.
lanovi Vlade mogu prisustvovati sjednicama Skuptine, ali nemaju pravo
glasa. Na kraju svake kalendarske godine gradona elnik podnosi Skuptini
izvjetaj o radu Vlade Distrikta i program Vlade Distrikta za narednu
godinu.
Sudsku vlast u Br ko Distriktu obavljaju sudovi Distrikta. Kako su
sudovi, pravobranilatvo i javno tuilatvo Distrikta obra eni u glavi V
Statuta, to e i ovdje biti predstavljeni na isti na in.
Sudstvo je nepristrasno i nezavisno, a ine ga Osnovni sud i Apelacioni
sud ( l. 66. Statuta). Osnovni i Apelacioni sud imaju sekretara suda, koji je
odgovoran za administraciju i vrenje poslova u Osnovnom i Apelacionom
sudu, a radi pod upravom predsjednika Apelacionog suda. Osnovni sud
Br ko Distrikta BiH ima 15 sudija i predsjednika suda, uz napomenu da je
administrativno-tehni ko osoblje zajedni ko i za Osnovni i Apelacioni sud
Br ko Distrikta BiH. Osnovni sud ima univerzalnu nadlenost, odnosno
pored krivice, parnice, izvrenja, vanparnice, rjeava radne i upravne
sporove, vodi prekrajne postupke, zatim vodi poslove registra privrednih
subjekata i samostalnih preduzetnika, te odlu uje o ste ajnim i
likvidacionim postupcima (u slu aju krivi nog postupka, uvaavaju i
univerzalnu nadlenost, procesuira i najtea krivi na djela u prvom stepenu).
Sud je u rangu Kantonalnog ili Okrunog suda.
Apelacioni sud Br ko Distrikta BiH ima est sudija i predsjednika suda.
Ovaj Sud je nadlean da odlu uje o redovnim pravnim lijekovima na odluke
Osnovnog suda Br ko distrikta BiH (u vije u sastavljenom od trojice sudija)
i vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na pravosnane sudske odluke
( l. 22. Aneksa V Naloga supervizora od 26. lipnja 2007.godine, Zakon o
sudovima Br ko Distrikta BiH). Rad sudova je javan ( l. 9. Zakona o
sudovima Br ko Distrikta BiH).
Svako imenovanje sudija u Distriktu je doivotno, odnosno do
obaveznog penzionisanja (sa navrenih 70 godina ivota) ili ostavke/smjene
sa dunosti ( l. 73. Statuta). U nadlenosti je Visokog sudskog i tuila kog
vije a BiH imenovanje i razrjeenje sudija i tuilaca Distrikta, a u skladu sa
zakonima i Statutom Distrikta.
Sudovi Distrikta imaju op u nadlenost, i sude u skladu sa odlukama
Arbitranog tribunala i nalozima supervizora, Ustavom i zakonima BiH, te
Statutom i zakonima Distrikta. Vlada Distrikta je obavezna da pomae
sudovima u njihovom radu, te bez odlaganja izvrava sve odluke i naloge
sudova ( l. 66. Stav 4. Statuta).

353
 Tuilatvo Br ko Distrikta ( l. 67. Statuta) je nezavisno od sudstva i
policije Distrikta, i njegova funkcija je da goni po inioce krivi nih djela
(kao i ostale funkcije u skladu sa Ustavom i zakonima BiH, Stautom i
zakonima Distrikta). Javno tuilatvo Br ko Distrikta je pravosudna
institucija sudske vlasti Br ko Distrikta, koju jo ine Pravosudna komisija
Br ko Distrikta, Apelacioni sud Br ko Distrikta, Osnovni sud Br ko
Distrikta i Kancelarija za pravnu pomo Br ko Distrikta BiH. Kada je rije o
nadlenostima, pomenuti Zakon o Javnom tuilatvu propisuje da Javni
tuilac goni po inioce krivi nih djela, odre enih prekraja i privrednih
prestupa kao to je predvi eno zakonom ( lan 7.) odnosno Javni tuilac, u
procesu istrage krivi nih djela i u postupku gonjenja po inilaca krivi nih
djela rukovodi, nadgleda i ako je neophodno vri istragu krivi nih djela
( lan 8.). Javno tuilatvo je osnovano kako bi postupalo na cjelokupnom
teritoriju Br ko Distrikta BiH gdje ostvaruje potpunu i nepodijeljenu
nadlenost. To zna i preduzimanje svih radnji iz djelokruga rada ove
institucije pred oba suda Br ko Distrikta BiH, u prvostepenom i
drugostepenom postupku kao i u postupku po vanrednim pravnim
lijekovima.
Pravosudna komisija ( l. 71. Statuta) ima odgovornosti da obezbje uje
nezavisnost sudstva, Kancelarije za pravnu pomo , Pravobranilatva i
Tuilatva; obezbje uje stru no usavravanje lica zaposlenih u navedenim
institucijama; donoenje i provo enje eti kih kodeksa; imenovanje i
razrjeavanje pravobranioca i njegovih zamjenika; imenovanje notara i
regulisanje njihovog rada; itd.
Pravobranilatvo je uspostavljeno zakonom Distrikta i nezavisno je od
zakonodavnih, izvrnih i sudskih vlasti i policije ( l. 68. Statuta).
Nadlenosti pravobranilatva su da osigura da se imovina Distrikta koristi u
skladu sa zakonom, da radnje i poslovi koje Distrikt poduzima budu u
skladu sa zakonom. U skladu s tim pravobranilatvo je nadleno da daje
savjetodavna miljenja u vezi sa uskla eno u postupaka institucija
Distrikta, moe pokrenuti parnicu i zastupati u parnici pred sudovima
(Distrikta i drugim sudovima), pokrenuti postupke i zastupati u postupcima
u ime Distrikta, ili pokretati postupke protiv Distrikta i lica odgovornih za
krenje zakonskih obaveza Distrikta.
U Poglavlju D glave V Statuta Br ko Distrikta se navodi jo jedna
institucija Kancelarija za pravnu pomo Br ko Distrikta ( l. 69.).
Kancelarija za pravnu pomo ini dio pravosu a Br ko Distrikta. Osnovana
je sa ciljem pruanja pravne pomo i gra anima Br ko Distrikta loeg
imovnog stanja, tako to ih zastupa pred sudovima i tuilatvom Br ko
Distrikta i prua usmene savjete. Kancelarija je nezavisna institucija koja
preduzima radnje pred Osnovnim sudom Distrikta i Apelacionim sudom
Distrikta i u estvuje u svim fazama postupka u skladu sa zakonom.
Uposlenike Kancelarije imenuje Pravosudna komisija, a ine ih direktor
Kancelarije (upravlja Kancelarijom) i advokati.

354
3. FEDERALIZAM VS. LOKALNA SAMOUPRAVA U
BR KO DISTRIKTU

Nemogu e je govoriti o Br ko Distriktu a ne pomenuti problem

federalizma i lokalne samouprave u BiH. Nemogu e je jer se upravo Br ko
Distrikt javlja kao svojevrsna prelomna ta ka, ili pak izvrstan primjer,
su eljavanja bosanskohercegova kog kvazi-federalizma i sveprisutnog
problema lokalne samouprave u BiH.
Kona nom arbitranom odlukom i Statutom Br ko Distrikta ova
teritorijlna cjelina je definirana kao jedinica lokalne samouprave.
Me utim, u nizu posebnosti Distrikta moda se izgubila ideja o ure enju
Distrikta kao jedinice lokalne samouprave te se nastojanje za ispravnim i
funkcionalnim rjeenjima odmaklo od teorijske i zbiljske slike lokalne
samouprave. Zbog toga se name u brojna pitanja o ure enju BiH, njenom
federalizmu i poziciji Br ko Distrikta u itavoj toj konstelaciji egzistencije
koegzistencije centralizma.
Pravni poloaj Br ko Distrikta, jedinstvene administrativne jedinice
lokalne samouprave koja je pod suverenitetom BiH, fakti ki ima vie
elemenata federalizma nego lokalne samouprave. Nerijetko ga se naziva
teritorijem sa posebnim statusom, odnosno tre im entitetom (Miljko, 2004:
204). Mnogo je razloga za ovakva razmiljanja a ovaj dio e se baviti
upravo njima.
U Statutu Br ko Distrikta ( lan 8.) se navode ovlasti Distrikta, me u
kojim su i one koje se de facto ubrajaju u ovlasti sredinjih tijela dravne
vlasti, a ne jedinici lokalne samouprave. Zbunjuju e je da isti lan odre uje i
one ovlasti koje uistinu jesu karakteristi ne za lokalnu samoupravu,
istovremeno daju i javnim organima Distrikta i ovlasti karakteristi ne za
federalnu jedinicu. Pored toga, izvrena podjela vlasti nosi obiljeja (tri
temeljne funkcije zakonodavna, izvrna i sudska) jedinstvene dravne
vlasti potpuno nekarakteristi ne za jedinicu lokalne samouprave. Naime,
jedinica lokalne samouprave ne moe donositi zakone niti imati
zakonodavnu funkciju dravne vlasti (Miljko, 2004: 203), a Br ko Distrikt
ima i zakonodavnu vlast koja donosi zakone u skladu sa zakonodavnim
postupkom (tako er propisanim u Statutu) i principom ustavnosti i
zakonitosti. Zapravo, cjelokupna struktura Distrikta upu uje na federalizam,
ali istovremeno Distrikt ima i klasi ne poslove lokalnog karaktera (poslovi
vezani za javnu imovinu, infrastrukturu, javne usluge, itd.).
Od posebne je vanosti i pitanje samog Statuta. Postoje miljenja da je
Statut Distrikta poprimio obiljeja samog ustava i kao takav pretvara
Distrikt u tre i entitet/ federalnu jedinicu (Miljko, 2004: 203). Ukoliko
ozbiljno, sa aspekta bosanskohercegova ke ustavnosti, razmotrimo ovo
vi enje, dobit emo pravi za arani krug kako inkorporirati u ustav (npr.
ustavnim amandmanom) jedinicu lokalne samouprave koja fakti ki prelazi
okvire lokalne samouprave i iji temeljni pravni akt ima obiljeja ustava
federalnih jedinica? Odnosno, kako formulirati odnose i ovlasti entiteta

355
(federalnih jedinica) sa Distriktom (jedinicom lokalne samouprave)?
Potrebno je jo jednom ovdje ista i i nadlenost sudova Distrikta po pitanju
ustavnosti i zakonitosti Statuta i zakona Distrikta, koji imaju nadlenost
apstraktne kontrole pravnih normi, tj. poziciju ustavnog pravosu a, pa da
slika o statusu Distrikta dobije jo federalno-konfuznog kolorita.
Nastoje i rijeiti dvojbe o stvarnoj poziciji Distrikta, sagledani su i
odnosi Distrikt kantoni drava. Kako je ve ranije naglaeno, Br ko
Distrikt jo uvijek nema zvani no mjesto u Ustavu BiH. Sve to se moe
re i o odnosu drave BiH i Distrikta se nalazi u Kona noj odluci gdje je
definirano da se Distrikt nalazi pod isklju ivim suverenitetom BiH. Ovakav
na in raspodjele nadlenosti i direktna veza Distrikta i savezne vlade se
neosporno ubrajaju u sferu federalnog (ne lokalne samouprave). Me utim,
zanimljiva je opservacija odnosa Distrikt - entiteti. U Kona noj odluci stoji
da je Br ko Distrikt u zajedni kom vlasnitvu oba entiteta, odnosno pripada
i jednom i drugom entitetu podjednako. Condominij (lat. Condominium -
zajedni ka vlast) za Br ko Distrikt zna i da cjelokupni njegov teritorij jeste
zajedni ko vlasnitvo i RSa i FBiH, me utim niti jedan od entiteta nema
nikakva ovlatenja unutar granica Distrikta (jer u njima upravlja unitarna
vlada). Ovdje nalazimo potpunu kontradikciju u me unarodnoj praksi i
pravnoj teoriji termin condominij ozna ava zajedni ko upravljanje, odnosno
zajedni ku upravu dvije ili vie drava nad nekim teritorijem do kojeg je
dolazilo politi kim kompromisom izme u drava. Ovdje to nije slu aj. Jer
Distrikt jeste (per definionem) zajedni ko vlasnitvo entiteta ali isti ti
entiteti nemaju nikakva ovlatenja u Distriktu. Kako je prof. Miljko (2004)
izvrsno zapazio da je tako Distrikt Br ko, kao i cijela BiH, stavljen pod
kona nu vlast Visokog predstavnika (BiH) i njegova zamjenika (Br ko); u
nekoj vrsti protektorata ili semiprotektorata.
Iako Kona na odluka ne obezbje uje institucionalne mehanizme
suradnje sa entitetima, sve je ve i broj pitanja od zajedni kog interesa, te je
OHR taj koji podsti e intenzivniju saradnju izme u klju nih zvani nika
organa Br ko Distrikta i entitetskih rukovodnih struktura.
Bez obzira na neusaglaenosti oko statusa Br ko Distrikta, smatra se da
je ovaj model autonomne samouprave uspjeno realiziran. International
Crisis Group (ICG) vidi poloaj Br ko Distrikta upravo kao autonomne
samouprave u bosanskohercegova kom federalizmu a glavni razlog
opstojnosti specifi nog statusa Distrkta vee za entitete.
I sada se name e pitanje: da li je Br ko Distrikt uistinu jedinica lokalne
samouprave, tre i entitet ili teritorij sa posebnim statusom u sklopu BiH? Ili
je pak neto izme u? Na osnovu gore iznesenih injenica, moemo biti
sigurni samo u jedno: Distrikt Br ko ima vie obiljeja tre e federalne
jedinice (entiteta) ili jednim dijelom federalnog teritorija pod izravnom
federalnom vlasti Bosne i Hercegovine, samo nije jedinica lokalne
samouprave (Miljko, 2004: 204). Odnosno, primjenjuju i normativne i
komparativne metode, ako zavirimo u rasko uporednih zakonodavstava,
teko da emo mo i Distrikt svrstati i objasniti kao jedinicu lokalne

356
samouprave. Ali moramo tako er imati u vidu i na in nastanka ne samo
Distrikta ve i BiH, kao i uistinu specifi nu strukturu odnosa u dravi BiH. I
tada je teko objasniti jedinicu lokalne samouprave sa federalnim
obiljejima, ali je lake shvatiti da takav model funkcionira. Jo uvijek pod
izgovorom da je trenutno ustavnopravno ure enje prelazno rjeenje, ostaje
nam da ekamo pravo rjeenje i nadamo se da e u njemu Br ko Distrikt
mo i biti ili federalna ili lokalna jedinica, po mogu nosti bez posebnog
statusa.

4. STATUS QUO ILI PROMJENE U BUDU NOSTI

ZA BR KO DISTRIKT?

Iz dosadanjeg teksta se moglo vidjeti da, i pored brojnih teko a i

nelogi nosti, Br ko Distrikt ipak funkcionira. Da li je to dovoljno, ili pak
treba unositi izmjene i poboljanja u poloaju Distrikta? Pri tome se misli na
sam status i poloaj Distrikta, uz prihvatanje obveznim i neizostavnim
inkorporiranje Distrikta u ustavno ustrojstvo BiH.
Perspektiva iz koje se gleda na pitanje Br ko Distrikta u budu nosti ima
nekoliko elemenata: situacija i politi ka atmosfera u cijeloj BiH,
neograni eni me unarodni nadzor u Distriktu i ustavna reforma.
Neizostavno se mora sagledati i napredak Br ko Distrikta od
uspostavljanja do danas. Mnogi smatraju da su napravljeni izuzetni pomaci,
naro ito u izgradnji multietni kih institucija vlasti, te navode upravo Distrikt
kao uspjean model funkcioniranja multietni ke politi ke zajednice (Mujki ,
2008: par.1). Pored toga, Skuptina kontinuirano radi na svojoj
konstruktivnoj ulozi u realizaciji Kona ne odluke, napori na ja anju
nezavisnog i kompetentnog pravosu a u Br ko Distriktu su se nastavili,
Vladina Kancelarija za privatizaciju je uspjeno privatizirala dosta
preduze a ime su privu eni i doma i i strani investitori, itd.
Distrikt Br ko ima iroku autonomiju u reguliranju svojih poslova -
donosi zakone, prikuplja prihode, snosi odgovornost za policiju,
obrazovanje, zdravstvo i ve i dio ekonomske politike. Me unarodni
zvani nici esto su hvalili injenicu da je Br kom autonomija dopustila da
sprovede odlu ne reforme irokog spektra. U sistemu dva entiteta, Br ko je
anomalija. I ta sa tim?
Postoji nekoliko razli itih teorija i prijedloga o budu em mogu em
ure enju BiH. Ve ina istih se bazira na promjeni postoje e federalne
strukture/federalnih jedinica i to na na in da se izvri pojednostavljenje
postoje e strukture (trostepenu federaciju pretvoriti u dvostepenu). Posebno
zanimljivu koncepciju je ponudio plan Evropske inicijative za stabilnost
(http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=156&document_ID=49).
Vrijednost ovog prijedloga je u tome da moe biti postignut korak po korak,
zapo inju i odmah.

357
 Plan Evropske inicijative za stabilnost donosi ideju o novom dravno-
pravnom ure enju BiH koji pak polazi od mape suvremene BiH odnosno od
postoje ih autonomnih oblasti Bosne deset kantona, RS i Distrikt Br ko
od kojih svaki ima svoju zastavu i ustav, skuptinu i birokraciju, prihode i
odgovornosti. Nova BiH bi izgledala kako slijedi: progresivno se ukida
Federacija (smatraju je historijskom nezgodom) i ustavna kategorija entiteta,
postojalo bi dvanaest autonomnih jedinica deset federalnih kantona,
Republika Srpska i Distrikt Br ko. Ovime bi se stvorio evropski federalni
sistem sa centralnim, regionalnim i op inskim vladama (troslojna federalna
drava). Da bi dokazali da je ovo rjeenje za uspostavu evropskog
federalnog modela, napravljena je usporedba tri cjeline BiH: Distrikt Br ko,
Republika Srpska i Tuzlanski kanton. Prema napravljenoj usporedbi Br ko
Distrikt bi se mogao nazvati prvim kantonom, RS ima sve autonomne
ovlasti kao i Distrikt te bi bila drugi kanton, a Tuzlanski kanton je
najvaniji nivo vlasti za narod tuzlanske oblasti. Uprkos razli itim ustavnim
etiketama Distrikt, Entitet i Kanton Br ko, RS i Tuzla igraju vrlo sli ne
uloge u ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine - radi se o funkcionalno
ekvivalentnim federalnim jedinicama (http://www.esiweb.org/index.
php?lang=en&id=156&document_ID=49). Ovo se odnosi i na ostalih devet
kantona.
Planom je predvi eno da BiH mora posti i sutinski napredak u
vertikalnoj izgradnji drave, ukoliko se misli nositi sa izazovima efikasnog
pregovaranja sa Evropskom Komisijom. Pojednostavljena federalna
struktura omogu ava dravi da se izvu e iz sjene entiteta i ima direktan
odnos sa svojim regijama. Pojednostavljena federalna struktura bi stvorila
politi ki prostor u kojem bi Tuzla, Zenica, RS i ostali dijelovi drave mogli
zajedni ki lobirati za stvaranje jednakopravnijeg saveznog sistema, po
njema kom ili vicarskom modelu.
Koliko bi ovaj plan mogao ispuniti o ekivanja, nije sigurno (moda
emo imati priliku i da se li no uvjerimo). Me utim, ono po emu je
zna ajan za Distrikt jeste injenica da Br ko Distrikt stavlja u istu ravan,
odnosno tretira ga ravnopravno sa kantonima i na taj na in uspostavlja
federalnu dravu sa 12 ravnopravnih federalnih jedinica (Distrikt, Republika
Srpska i deset kantona).
Bez obzira na potencijalnu izmjenu ustrojstva Bosne i Hercegovine,
Br ko Distrikt uistinu moe posluiti kao izvrstan primjer uspjenosti
multietni ke zajednice, kojoj je multietni nost bila jedini na in za
preivljavanje. Ne govori se ovdje samo o pukom preivljavanju nimalo
sretnog perioda i uspostave posebnog statusa ove teritorije poenta je u
uspjehu modela ure enja koji se ne moe na i niti u pravnoj teoriji niti u
uporednom pravu.
Ironi no jeste, a istinito tako er, ali u Bosni i Hercegovini zaista ima 1%
multietni ke demokratske teritorije.

358
LITERATURA
Aneks Kona ne odluke, preuzeto 25.05.2008. godine sa http://www.ohr.int/ohr-
offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=5365
Brcko Implementation Conference, Chairman's Conclusions, preuzeto 21.05.2008. sa
http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=5328
Federalizam Koji Funkcionira Radikalni Prijedlog Za Prakti nu Reformu. (2004). Preuzeto
24. 09. 2008. sa http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=156&documentn_ID=49
Ispravka teksta Statuta Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine broj 9/00
Istorijat i mandat OHR-a Sjever/Br ko. Preuzeto 17.09.2008. sa http://www.ohr.int/ohr-
offices/brcko/history/default.asp?content_id=30599
Izvjetaj Supervizora za Br ko Upravnom odboru Vije a za implementaciju mira. (2004,
18.03.). Preuzeto 17. 09. 2008. sa http://www.ohr.int/ohr-
offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=33101
Izvjetaj Supervizora za Br ko Upravnom odboru Vije a za implementaciju mira, preuzeto 20.
06. 2008. sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=33101
Kona na odluka, preuzeto 20.05.2008.godine sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/
arbitration/default.asp?content_id=5357
Memorandum o implementaciji obaveza Kona ne arbitrane odluke za Br ko, preuzeto 28. 08.
2008. sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=5300
Miljko, Zvonko. (2004). Ustavni poredak i Br ko Distrikt Bosne i Hercegovine, Zbornik radova
XVII Pravnog fakulteta Sveu ilita u Mostaru, 199 207
Mujki , Asim. (2008). Pravni i politi ki status Distrikta Br ko u predstoje im ustavnim
promjenama. Preuzeto 20. 05. 2008. sa
http://www.pulsdemokratije.net/index.php?id=824&l=bs
Mustajbegovi , Saida Komi : Ozakoniti Br ko distrikt to prije. Preuzeto 16.09.2008.godine
sa http://www.seebiz.eu/si/politika/komsic-ozakoniti-brcko-disktrikt-sto-prije,10852.html
Mustajbegovi , Saida: Raffi Gregorian izmijenio Statut Br ko Distrikta. Preuzeto 19.09.2008.
sa http://www.seebiz.eu/bih/politika/raffi-gregorian-izmijenio-statut-brcko-
distrikta,14703.html
Mustajbegovi , Saida: Raffi Gregorian izmijenio Statut Br ko Distrikta. Preuzeto 19.09.2008.
sa http://www.seebiz.eu/bih/politika/raffi-gregorian-izmijenio-statut-brcko-
distrikta,14703.html
Odluka Visokog predstavnika o uspostavi Br ko Distrikta Bosne i Hercegovine, preuzeto 25.
05. 2008. godine sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?
content_id=5274
Sporazum o implementaciji obaveza entiteta iz Kona ne arbitrane odluke za Br ko o povratku,
rekonstrukciji i problemima raseljenih osoba, preuzeto 28.09.2008. sa
http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=5304
Statement by Roberts B. Owen, Presiding Arbitrator for the Brcko Arbitral Tribunal, preuzeto
29. 05. 2008. godine sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?
content_id=5353
Statut Br ko Distrikta BiH, preuzeto sa http://www.ohr.int/ohroffices/brcko/arbitration/
default.asp?content_id=39070
Tanasi , Novak: (2008, 19.05.). Supervizor Gregorian: Ukoliko bude politi kih partija koje e
pozivati na ukidanje distrikt, s njima e se postupiti u skladu sa ovla enjima, Nezavisne
novine, preuzeto 20.08.2008. sa http://www.radio-brcko.co.ba/data_details.asp?cat
=txt&subcat=745&id=1918
Ustav Bosne i Hercegovine, preuzeto 20.05.2008. sa
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, preuzeto 20.05.2008. sa http://www.ads.gov.ba/
javniispit/doc/ustav_federacije_bosne_i_hercegovine.pdf
Zakon o izvrnoj vlasti Br ko Distrikta BiH, preuzeto 01.08.2008. sa
http://skupstinabd.ba/zakoni/3/b/1.Zakon%20o%20izvrsnoj%20vlasti%20Brcko%20distrik
ta%2 0BiH-Sl.glasnik%20Brcko%20DC,br.2-00.pdf

359
Zakon o javnom tuilatvu Br ko Distrikta BiH, preuzeto 23.09.2008. sa
http://skupstinabd.ba/zakoni/8/b/1.Zakon%20o%20Javnom%20tuzilastvu%20Brcko%20D
C-Sl.%20glasnik%20Brcko%20DC,br.4-00.pdf
Zakon o javnom tuilatvu Br ko Distrikta BiH, Aneks VI, preuzeto 23. 09. 2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/Aneks%20VI%20Zakon%20o%20tuzilastvu%20-
%20lokalna%20verzija-B.pdf
Zakon o kancelariji za pravnu pomo , preuzeto 24.09.2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/27.Zakon%20o%20Kancelariji%20za%20pravnu%20po
moc%20Brcko%20distrikta/b/1.Zakon%20o%20Kancelariji%20za%20pravnu%20pomo%
e6.pdf
Zakon o kancelariji za pravnu pomo , Aneks VIII, preuzeto 26.09.2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/Aneks%20VIII%20Zakon%20o%20k.p.p.-
%20lokalna%20verzija%20-B.pdf
Zakon o Pravosudnoj komisiji Br ko Distrikta BiH, Aneks VII, preuzeto 25.07.2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/Aneks%20VII%20Zakon%20o%20pravosudnoj%2
0komisiji%20Brcko%20distrikta-%20lokalna%20verzija-B.pdf
Zakon o Pravosudnoj komisiji Br ko Distrikta BiH, preuzeto 01.08.2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/151/b/zakon%20o%20izmjenama%20zakona%20o%20
pravosudnoj%20komisiji%20-%20lokalna%20ve.pdf
Zakon o sudovima Br ko Distrikta BiH, preuzeto 24.07.2008. sa
http://skupstinabd.ba/zakoni/7/b/1.Zakon%20o%20sudovima%20Brcko%20DC-
Sl.glasnik%20Brcko%20DC,br.4-00.pdf
Zakon o sudovima Br ko Distrikta BiH, Aneks V, preuzeto 24.07.2008. sa
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/Aneks%20V%20Zakon%20o%20sudovima%20BD
-lokalna%20verzija-B.pdf

360
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Enis Omerovi

Saetak
Rad daje strukturalni prikaz jednog entiteta u Bosni i Hercegovini
Federacije BiH. Dat je kratak historijski put nastanka ovog
bosanskohercegova kog entiteta uz teorijsko obrazlaganje i
Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Kroz Ustav Federacije BiH
prikazana je puno a i jedinstvo odnosa izme u zakonodavne, izvrne i
sudske vlasti, te prikazani njeni glavni nositelji. Kroz ustavno rjeenje koje
predstavlja temeljni pravni akt kojim se uspostavlja pravni i drutveno-
ekonomski poredak, deskriptivno je elaboriran i ustavni poloaj, ustavno
ure enje i organizacija vlasti. Nadlenost Federacije BiH i kantona kao
federalnih jedinica je tako er iscrpno prikazana. Uz opisivanje postoje eg
stanja, utvr eni su i glavni problemi koji spre avaju efikasno funkcioniranje
Federacije BiH. Primjetno je da ovaj entitet ima vrlo sloenu unutranju
strukturu koja se, s obzirom na veli inu teritorije, rijetko susre e u
komparativnome ustavnome pravu. Tako er je primjetno da je na Ustav
Federacije BiH usvojeno preko stotinu amandmana od 1994. godine, to je
posebno postalo aktualno nakon donoenja Odluke Ustavnoga suda Bosne i
Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i
Hercegovine iz 2000. godine. Na kraju su date osnovne informacije
ustavnog i institucionalnog odnosa Federacije BiH i drave Bosne i
Hercegovine, te su prikazana rjeenja koja bi doprinijela eventualnom
poboljavanju i unutranjeg i vanjskog funkcioniranja cijele Bosne i
Hercegovine.

Lista klju nih termina: Federacija BiH, Ustav Federacije BiH, Daytonski
mirovni sporazum, zakonodavna vlast, izvrna vlast, sudska vlast, kantoni

1. UVOD

Od Kutiljerovoga plana, preko Vance-Owenovog i Owen-Stoltenbergovog

plana, sve do Osnovnog plana Kontakt grupe, postojali su pokuaji
unutranje organizacije i reorganizacije Bosne i Hercegovine. Federacija
BiH je nastala Washingtonskim sporazumom iz 18. marta 1994. godine,
ime je polovica zemlje dobila novu drutvenopravnu organizaciju i nove
pravne temelje za unutranje ure enje odnosa izme u prvobitnih
konstitutivnih naroda Bonjaka i Hrvata. Godine 1995., potpisivanjem
Daytonskoga mirovnoga sporazuma, zavreno je ustavno prekrajanje cijele
Bosne i Hercegovine, ime je Federacija BiH jo jedanput potvr ena i u
Ustavu Bosne i Hercegovine. Federacija BiH nastavlja svoj pravni razvoj

361
donoenjem amandmana na Ustav koji se danas broje u trocifrenim
znamenkama. Cijeli taj proces je postao mnogo dinami niji nakon etiri
djelimi ne odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti
naroda na cijelom podru ju drave. U Federaciji BiH od 2000. godine
konstitutivni su Bonjaci, Hrvati, i Srbi, koji na djelimi no ravnopravan
na in ostvaruju svoja prava i izvravaju svoje obaveze. Od 2000. godine,
mnoga ustavnopravna rjeenja su postala upitna, primjerice, posebni status
za Hercegova ko-neretvanski i Srednjebosanski kanton, osnivanje Vije a
kantona sa bonja kom i hrvatskom ve inom, te ostala ustavna rjeenja koja
su prvobitno bila predvi ena 1994. godine.
Federacija BiH ima status entiteta koja je podijeljena na deset
ravnopravnih kantona. Kantoni su podijeljeni na gradove i op ine kao
jedinice lokalne samouprave. U poglavljima ovoga rada se opisuje podjela
vlasti na razini Federacije BiH kao i na razini kantona. Isklju ive i
konkurentne nadlenosti Federacije BiH i kantona su tako er deskriptivno
prikazane, sa naglaskom na problem nesaglasnosti oko utvr ivanja politike i
donoenja zakona u oblasti konkurentne nadlenosti. Kod ispitavanja
kvalitete odnosa izme u Federacije BiH i drave Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske, u velikoj mjeri su u razmatranje uzeta rjeenja iz Ustava
Bosne i Hercegovine. Moe se re i da Federacija BiH, slijede i ustavnu
organizaciju, ima znatno kompliciranije unutranje ure enje od Republike
Srpske koja predstavlja klasi nu unitarnu federalnu jedinicu unutar Bosne i
Hercegovine, dok entitet kojeg ovdje prikazujemo ima dodatnu razinu vlasti
u odnosu na Republiku Srpsku. To ovaj entitet ini znatno skupljim za
'odravanje', to u krajnjoj konsekvenci pokazuju i brojni finansijski
problemi koji su prisutni u vrijeme pisanja ovoga rada.

2. WASHINGTONSKI SPORAZUM

Washingtonskom sporazumu prethodilo je nekoliko neuspjelih

me unarodnih planova za rjeenje bosanskohercegova ke krize, a time i za
uspostavljanje navodnog funkcionalnog i efektivnog unutranjeg dravnog
ure enja. Od Kutiljerovog plana91 marta 1992. godine, preko Vance-
Owenovog92 i Owen-Stoltenbergovog plana93 iz 1993. godine, sve do plana

91
Kutiljerov plan je predvi ao ustavno preure enje Bosne i Hercegovine sa tri konstitutivne
jedinice koje bi sa injavale Saveznu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Plan je nazvan po Joseu
Cutilieru, portugalskom diplomati koji je predvodio pregovore u ime Evropske zajednice o
ustavnom preure enju Bosne i Hercegovine, vo ene u Sarajevu, Lisabonu i Briselu od 13.
februara do 27. maja 1992. godine.
92
Vance-Owenov plan je bio plan za zavretak rata u Bosni i Hercegovini kojeg su po etkom
1993. godine napravili specijalni izaslanici Cyrus Vance i lord David Owen. Plan je predvi ao
decentraliziranu Bosnu i Hercegovinu podijeljenu u 10 provincija koje bi bile pod kontrolom
Bonjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Bilo je predvi eno da oblast Sarajeva bude pod
zajedni kom upravom. Me utim, lord David Owen je 18. juna saop io da je plan zvani no
mrtav.

362
Kontakt-grupe94 iz jula 1994. godine ija je osnova bila 49:51 posto podjele
teritorije Bosne i Hercegovine izme u bosanskih Srba s jedne strane, i
bosanskih Hrvata i Bonjaka, s druge strane. Entitetska podjela Bosne i
Hercegovine, odnosno formalnopravno stvaranje Federacije Bosne i
Hercegovine, zajednice Bonjaka i bosanskih Hrvata, je uprili ena
potpisivanjem Washingtonskog sporazuma izme u ova dva naroda u
Washingtonu 1994. godine. Sporazum su potpisali tadanji premijer
Republike Bosne i Hercegovine Haris Silajdi , hrvatski ministar vanjskih
poslova Mate Grani i predsjednik tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosna
Kreimir Zubak, u prisustvu Predsjednika Sjedinjenih Ameri kih Drava.
Ovo predstavlja jo jedno historijsko nastojanje da se putem primjene
sloenoga federativnoga sistema rijee sukobi interesa dva konstitutivna
naroda, u ovome slu aju Bonjaka i Hrvata, te da se prijanja unitarna
drava preobrazi u ivotno sposobnu federaciju. (Sokol i Smerdel, 1995:
269). Donoenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava
Republike Bosne i Hercegovine (30. marta 1994.) omogu eno je da se u
Republici Bosni i Hercegovini na teritoriji koju su u to vrijeme ve inski
naseljavali Hrvati i Bonjaci obrazuje Federacija Bosne i Hercegovine.
Federacija kantona otpo ela je svoje postojanje donoenjem Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine, koji je usvojen na konstituiraju oj sjednici
Ustavotvorne skuptine Federacije Bosne i Hercegovine dana 30. marta
1994. godine. Na sjednici su u estvovali poslanici izabrani u Skuptinu
Republike Bosne i Hercegovine na prvim viestrana kim izborima 1990.
godine. Ustavotvorna skuptina je prestala sa radom 1996. godine nakon
prvih poslijeratnih izbora za Parlament Federacije BiH. Prema izvornome
tekstu Ustava Federacije BiH Bonjaci i Hrvati su konstitutivni narodi, dok
su Srbi inili ostale.
Washingtonski sporazum iz osnova mijenja koncept rjeavanja krize u
Bosni i Hercegovini. Ovaj je sporazum udario temelje potpisivanju
Daytonskoga mirovnoga sporazuma. Washingtonskim sporazumom
uspostavljena je Ustavotvorna skuptina Federacije BiH koja je usvojila i
proglasila Ustav Federacije BiH, koji predstavlja ujedno i najvaniji dio
ovoga sporazuma. Washingtonski sporazum se sastoji iz etiri glavna dijela:
(1) Prijedlog Ustava Federacije BiH, (2) Preliminarni sporazum o
uspostavljanju konfederacije izme u Republike Hrvatske i Federacije BiH,
(3) Sporazum kojim se Federaciji BiH osigurava pristup Jadranskom moru
kroz teritoriju Hrvatske i (4) Sporazum kojim se Republici Hrvatskoj
osigurava slobodan prolaz preko teritorije Bosne i Hercegovine u Neumu.
Struktura, organizacija i kompetencije Federacije BiH postavljeni su tako da

93
Owen-Stoltenbergov plan je predvi ao Ustavni sporazum koji je definirao Bosnu i
Hercegovinu kao Uniju tri konstitutivne Republike i tri konstitutivna naroda.
94
Osnova plana Kontakt-grupe je bila 49:51 posto podjela teritorije Bosne i Hercegovine
izme u bosanskih Srba s jedne strane, i bosanskih Bonjaka i Hrvata, s druge strane.

363
se mogu odnositi na cijelu zemlju pod uvjetom da ovaj projekat prihvati i
tre i konstitutivni narod. (Trnka, 2000: 119)
Federacija BiH, na na in na koji je konstituirana, organizirana i
uspostavljena da funkcionira Washingtonskim sporazumom, u cijelosti je
prihva ena u Daytonskom mirovnom sporazumu, u entitetskoj organizaciji
drave. Tako er, uspostavljanje Federacije BiH je polazilo od suvereniteta i
teritorijalnoga integriteta Republike Bosne i Hercegovine i njenoga
ustavnog i pravnog poretka, te je sa uspostavljanjem Federacije BiH bio
predvi en i postupak fakti kog ukidanja tzv. Hrvatske Republike Herceg
Bosne i, naposljetku, izgradnja legalnoga pravnoga poretka.
Daytonskim mirovnim sporazumom naputena je ideja o uspostavljanju
konfederalnih odnosa95 izme u Federacije BiH i Republike Hrvatske.
Umjesto toga, uspostavljeno je pravo entiteta da, u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnim integritetom BiH, uspostavljaju posebne paralelne odnose sa
susjednim dravama.96
Sporazumima o pristupu Jadranu i o prolazu kroz Neum, na recipro noj
osnovi, omogu en je nesmetan prolaz kroz dravne teritorije radi lakeg
kretanja ljudi i roba od interesa za obje zemlje. (Trnka, 2000: 120). Naime,
prvim Sporazumom Republika Hrvatska se obavezala da e Bosni i
Hercegovini dati na dugoro ni zakup, na 99 godina, dio zemljita u luci
Plo e, uklju uju i dokove i lu ke instalacije. (Trnka, 2000: 120). Ovaj bi dio
luke tako imao status slobodne zone, to podrazumijeva prolaz i poslovanje
bez poreza i carina za robe iz Bosne i Hercegovine i one koje su
namijenjene Bosni i Hercegovini. Slijedom navedenoga, Ugovor o provedbi
Sporazuma izme u Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine
kojim se osigurava prolaz Hrvatskoj kroz teritorij Federacije Bosne i
Hercegovine, te Ugovor o provedbi Sporazuma kojim se osigurava
Federaciji Bosne i Hercegovine pristup Jadranu kroz teritorij Republike
Hrvatske, potpisani su u Zagrebu 11. maja 1996. godine. Me utim, dvije i
pol godine kasnije, dana 22. novembra 1998. godine, u Zagrebu je potpisan
Sporazum o luci Plo e i Neumu97, gdje se u lanu 12. navodi da e se gore
navedeni ugovori privremeno prestati primjenjivati. Sporazum o slobodnom
prolazu kroz hrvatsko dravno podru je u luku Plo e i iz nje, koji je trebao
omogu iti naoj dravi ekonomski izlazak na more, te potaknuti bri
oporavak ratom unitene ekonomije, kao i o slobodnom prolazu kroz Neum,

95
Osnovne zna ajke konfederacije jesu da ona nema status subjekta u me unarodnome pravu,
tako da lanice konfederacije samostalno istupaju. Nadalje, u konfederaciji nema pravnog
odnosa izme u tijela konfederacije i gra ana, ve se gra ani nalaze u pravnome odnosu samo
sa tijelima drave ije dravljanstvo posjeduju. I na kraju, temeljni akt konfederacije jeste
ugovor me unarodnog prava (sporazum), dok je temeljni akt svake federacije ustav.
96
O ustavnom pravu entiteta na uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa sa susjednim
dravama e vie biti rije i u tre em dijelu ovoga rada.
97
Cjelovit tekst Sporazuma o slobodnom prolasku kroz teritorij Republike Hrvatske u luku
Plo e i iz nje, te kroz teritorij Bosne i Hercegovine u Neumu, moe se prona i na internetskoj
stranici: http://www.hrt.hr/arhiv/98/11/22/HRT0024.html, [27. septembar 2008.]

364
potpisali su tadanji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tu man i lan
Predsjednitva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi . Me utim, ovaj
Sporazum je Bosna i Hercegovina ratificirala, dok hrvatski Sabor to nije
u inio zbog predvi enoga statusa luke Plo e kao, navodnog, me unarodnog
protektorata.

3. USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavom Federacije BiH dolazi do uspostavljanja klasi ne federacije

unutar tadanje teritorije Republike Bosne i Hercegovine (jedan dio zemlje
se organizira na federativnom principu) koju sa injavaju gra ani i federalne
jedinice kantoni. Ovim Ustavom su osigurana sva prava i puna
ravnopravnost konstitutivnih naroda Bonjaka98 i Hrvata, kao i pripadnika
ostalih naroda.99

Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i gra ani

Republike Bosne i Hercegovine, ostvaruju i svoja suverena prava,
preoblikuju unutranju strukturu teritorija sa ve inskim bonja kim i
hrvatskim stanovnitvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju
Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih jedinica sa jednakim
pravima i odgovornostima. ( lan I-1. Ustava Federacije BiH).100

Ustav Federacije BiH se sastoji iz Preambule i devet odjeljaka te

Aneksa101 Ustava Federacije BiH u kojemu su navedeni me unarodni
instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih
odredaba. Odjeljci Ustava Federacije BiH su raspodijeljeni kako slijedi: I
Uspostavljanje Federacije, II Ljudska prava i osnovne slobode, III Podjela
nadlenosti izme u federalne i kantonalne vlasti, IV Struktura federalne
vlasti, V Kantonalne vlasti (Op e odredbe, Zakonodavna tijela kantona,
Izvrna vlast kantona, Kantonalno sudstvo), VI Op inske vlasti, VII
Me unarodni odnosi, VIII Amandman na Ustav, i IX Usvajanje i stupanje
na snagu Ustava i prijelazna rjeenja. Drugi odjeljak Ustava je podijeljen na:
A Op e odredbe i na B Prava imenovanja i funkcije ombudsmena (Op e
odredbe, Nadlenosti i ovlatenja ombudsmena, Izvjetaj ombudsmena,
Propisi ombudsmena). etvrti odjeljak Ustava se sastoji iz: A Zakonodavna
vlast Federacije Parlament Federacije (Predstavni ki dom, Dom naroda,
Op e odredbe, Odlu ivanje u domovima, Nadlenosti Parlamenta

98
Ovim Sporazumom nacionalni naziv Bonjak je priznat kako u doma em tako i u
me unarodnome pravu.
99
U Ustavu Federacije BiH iz 1994. godine Srbi su bili u kategoriji ostalih. Nisu bili
konstitutivan narod na prostoru Federacije BiH.
100
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine objavljen je u Slubenim novinama Federacije
BiH, broj 1/94.
101
Aneks Ustava Federacije BiH je tako er objavljen u Slubenim novinama Federacije BiH,
broj 1/94.

365
Federacije), B Izvrna vlast Federacije (Predsjednik i potpredsjednik
Federacije, Vlada Federacije, Podjela izvrnih nadlenosti, Imunitet) i C
Sudska vlast Federacije (Op e odredbe o sudovima, Op e odredbe o
sudovima Federacije, Ustavni sud, Vrhovni sud, Sud za ljudska prava).
Kao to je re eno, Aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine navodi
ukupno 21 me unarodni instrument za zatitu ljudskih prava koji imaju
pravnu snagu ustavnih odredaba. Oni su taksativno navedeni kako slijedi:

1. Konvencija o spre avanju i kanjavanju zlo ina genocida, 1948.

2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, 1948.
3. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata, 1949. i enevski
dopunski protokoli I-II. 1977.
4. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, i
dopunski protokoli, 1950.
5. Konvencija o pravnom statusu izbjeglica, 1951. i dopunski
protokol, 1966.
6. Konvencija o nacionalnosti udatih ena, 1957.
7. Konvencija o smanjenju broja apatrida, 1961.
8. Evropska socijalna povelja, 1961. i Dopunski protokol I.
9. Me unarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne
diskriminacije, 1965.
10. Me unarodni ugovor o gra anskim i politi kim pravima, 1966. i
pripadaju i mu dopunski Opcionalni protokoli, 1989.
11. Me unarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima, 1966.
12. Me unarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta diskriminacije
ena, 1979.
13. Deklaracija Ujedinjenih naroda o eliminiranju svih vrsta
netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere ili vjeroispovjesti,
1981.
14. Konvencija protiv mu enja i drugih vrsta okrutnog, nehumanog ili
poniavaju eg postupanja ili kanjavanja, 1984.
15. Evropska konvencija o spre avanju mu enja, nehumanog ili
poniavaju eg postupanja ili kanjavanja, 1987.
16. Konvencija o pravima djeteta, 1989.
17. Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inozemstvu i
lanova njihovih porodica, 1990.
18. Dokument sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj
dimenziji KESS-a, Poglavlje IV, 1990.
19. Preporuke parlamentarne skuptine Evropskog vije a o pravima
manjina, paragrafi 10-13, 1990.
20. Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju
nacionalnim ili etni kim, vjerskim ili jezi kim manjinama, 1990.
21. Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina, 1992.

366
 Amandmani na Ustav Federacije BiH su usvajani i proglaavani ve od
23. juna 1994. godine kada je Ustavotvorna skuptina Federacije BiH
donijela Odluku o proglaenju Amandmana I na Ustav Federacije BiH.
Nadalje, na 14. sjednici Ustavotvorne skuptine Federacije BiH, odranoj 5.
juna 1996. godine, donijeta je Odluka o proglaenju Amandmana II
XXIV. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Doma naroda
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odranoj 29. aprila 1997.
godine, i na sjednici Predstavni kog doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine odranoj 6. maja 1997. godine, donio je Odluku o proglaenju
Amandmana XXV i XXVI na Ustav Federacije BiH. Slijede i Odluku
Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine iz 2000. godine u predmetu broj U.5/98, dana
19. aprila 2002. godine Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i
Hercegovini, Wolfgang Petritsch, donosi Odluku o izmjenama i dopunama
Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojom su donijeti Amandmani
XXVII LIV. Zatim, 23. maja 2002. godine, isti Visoki predstavnik donosi
Odluku o Amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kojom
donosi ukupno 8 Amandmana (Amandmani LVI LXIII). Bez detaljnog
obrazlaganja svih izmjena i dopuna Ustava, navesti emo da su se posljednje
izmjene Ustava Federacije BiH desile kada je Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine na sjednici Predstavni koga doma, odranoj 12. decembra
2005. godine, i na sjednici Doma naroda, odranoj 14. decembra 2005.
godine, usvojio Amandmane CVI CVIII na Ustav Federacije BiH. Tako
moemo re i da sada ukupno postoji 108 Amandmana na Ustav Federacije
BiH.

3.1. USKLA IVANJE ENTITETSKIH USTAVA SA USTAVOM

BOSNE I HERCEGOVINE

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti su bili duni da do 15. marta

1996. godine usklade svoje ustave sa Ustavom Bosne i Hercegovine. lan
XII stav 2 navodi: U toku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog ustava,
entiteti e amandmanski izmijeniti svoje ustave da bi se osigurala saglasnost
sa ovim ustavom u skladu sa lanom III (3) (b). A tekst lana III (3) (b) u
cjelosti glasi:

Entiteti i bilo koje njihove subdivizije e se u potpunosti pridravati ovog

ustava, koji je nadre en svim nekonzistentnim odredbama zakona Bosne i
Hercegovine i ustavima i zakonu entiteta i sa odlukama zajedni kih
institucija Bosne i Hercegovine. Op i principi me unarodnoga prava e biti
dio integralnog zakona Bosne i Hercegovine i entiteta.

Kao to se iz navedenoga vidi, Federacija Bosne i Hercegovine i

Republika Srpska imaju obavezu uskladiti svoje ustave i cjelokupan pravni

367
poredak sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u ostavljenome vremenskom
periodu. Me utim, poto se takvo neto nije desilo ni nakon dvije godine od
proteka roka, marta 1998. godine pokrenut je postupak pred Ustavnim
sudom Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti niza odredaba entitetskih
ustava, te je zatraeno da Sud poniti ili ukine sve odredbe entitetskih ustava
koje nisu u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH je
u etiri djelimi ne odluke, donesene tokom 2000. godine, odlu io o
ustavnosti osporenih odredaba. (Trnka, 2005: 37-43). Za pitanje
konstitutivnosti naroda je najzna ajnija Tre a djelimi na odluka donesena
30. juna i 1. jula 2000. godine.102 Ovom Odlukom je potvr eno da Bonjaci,
Srbi i Hrvati svoja prava konstitutivnog naroda moraju ostvarivati ne samo u
institucijama drave, nego i u oba entiteta, odnosno na prostoru cijele
zemlje.
Nakon donoenja Odluke Ustavnoga suda BiH, tadanje vladaju e
politi ke stranke nisu imale potrebnu volju i konsenzus kako bi pristupili
izradi i usvajanju amandmana i na Ustav Federacije BiH i na Ustav
Republike Srpske. Kao rezultat demokratskoga pritiska u najve oj mjeri
nevladinih organizacija, tadanji Visoki predstavnik me unarodne zajednice
u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch donosi Odluku kojom formira
Komisiju u Federaciji BiH i Komisiju u Republici Srpskoj sa zadatkom da
pripreme amandmane na entitetske ustave o primjeni Odluke Ustavnoga
suda BiH o konstitutivnosti naroda. (Pejanovi , 2005: 12). Na ovaj na in
Visoki predstavnik preuzima inicijativu i odgovornost za sprovo enje ove
sudske Odluke. Tokom 2001. i 2002. godine pripremljeni su amandmani o
konstitutivnosti naroda na oba entitetska ustava. Problemi su nastali kada je
trebalo osigurati parlamentarnu ve inu za usvajanje amandmana u
Parlamentu Federacije BiH te u Narodnoj skuptini Republike Srpske.
(Pejanovi , 2005: 13). U nedostatku konsenzusa vladaju ih politi kih
subjekata, uslijedila je Odluka Visokoga predstavnika o proglaenju
amandmana o konstitutivnosti naroda i u Federaciji BiH i Republici Srpskoj,
a na temelju ovlatenja koja su mu data lanom V Aneksa 10 (Sporazum o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Op eg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.103 Primjena ovih amandmana na
ustave entiteta je zapo ela nakon parlamentarnih izbora 2002. godine.
Prvim ustavnim amandmanima na Ustav Federacije BiH definiran je
pojam vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda, te sama
procedura i mehanizmi zatite navedenoga interesa. U oba
bosanskohercegova ka entiteta primijenjene su odredbe iz amandmana o

102
Odluka je objavljena u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 23/04 od 14.
septembra 2000. godine.
103
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini gdin. Wolfgang Petritsch,
Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, broj 149/02,
Sarajevo, 19. april 2002. godine. Prema ovoj odredbi, Visoki predstavnik me unarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini predstavlja kona ni autoritet u zemlji u vezi sa tuma enjem
Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnoga ugovora.

368
konstitutivnosti naroda koje se odnose na izbor potpredsjednika entiteta,
lanova entitetskih vlada i imenovanje sudija ustavnih i vrhovnih sudova
entiteta. U Federaciji BiH funkciju predsjednika i potpredsjednika obavljaju
izabrani kadrovi iz bonja kog, hrvatskog i srpskog naroda. Vlada
Federacije BiH tako er u svome sastavu ima pripadnike svih konstitutivnih
naroda. Priblino identi na situacija je i na kantonalnome nivou vlasti.
Me utim, promatrano u cijelosti, primjena principa ustavne ravnopravnosti
naroda u dravnoj strukturi Federacije BiH jeste prisutna u praksi, ali sa
razli itim stanjem u pojedina nim strukturama vlasti. (Pejanovi , 2005: 15).
Na primjer, Vlada Federacije BiH i vlade kantona imaju, recimo, srazmjernu
zastupljenost i bonja kog i hrvatskog i srpskog naroda. Nadalje,
vienacionalnu strukturu op inskih i kantonalnih sudova, te Vrhovnog i
Ustavnog suda Federacije BiH osiguralo je Visoko sudsko i tuila ko vije e
Bosne i Hercegovine. Sa druge strane, sve druge strukture vlasti, posebno
dravna uprava na federalnome i kantonalnome nivou su dijelom ostale
izvan primjene ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda. Me utim,
navedeni ustavni amandmani se ne odnose samo na poluge zakonodavne,
izvrne i sudske vlasti. Oni se, po mome poimanju, odnose i na kulturnu i
obrazovnu ravnopravnost, ravnopravnost na radnome mjestu, ravnopravnost
u izbornome procesu, ravnopravnost upotrebe jezika naroda, te na
ravnopravni poloaj svih vjerskih zajednica u zemlji. injenica da su narodi
bili nekonstitutivni na cijelom podru ju Bosne i Hercegovine nije zadirala
samo u pitanje ustavnosti, nego se zapravo radilo o grubom krenju
osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda svakoga pojedinca u ovoj
zemlji.

4. USTAVNI STATUS FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Federacija Bosne i Hercegovine kao i Republika Srpska imaju status

entiteta u dravi Bosni i Hercegovini. Rije entitet potje e iz latinske rije i
ens, entis koja zna i koji jeste, koji postoji. Ovakav se prijevod moe
upotrijebiti u naim jezicima kako bi se ozna ila posebnost, odnosno
prepoznatljivost odre ene drutvene tvorevine, subjekta ili konstitucije.
Bosanskohercegova ki entiteti imaju status ili poloaj federalnih jedinica u
okviru nae drave. (Trnka, 2000: 340-341). Kao to je ranije navedeno,
struktura i organizacija Federacije BiH su utemeljene Washingtonskim
sporazumom 1994. godine. Federacija BiH kao takva je u cijelosti
prihva ena u Daytonskom mirovnom sporazumu, u entitetskoj organizaciji
drave.
Federacija BiH kao ravnopravan entitet ima svoj Ustav, a time i pravo na
samoorganiziranje. Proces samoorganiziranja je takav da se moraju potivati
osnovni principi Ustava Bosne i Hercegovine, te je sam proces ograni en
obavezom da Ustav i ukupan pravni poredak Federacije BiH moraju biti u
skladu sa dravnim Ustavom.

369
 Ure enje Federacije BiH se mora zasnivati na demokratskim na elima,
time to se osiguravaju vladavina prava i legitimitet svih institucija. Izbor
gra ana se vri na slobodnim i demokratskim izborima koji se organiziraju u
isto vrijeme u oba bosanskohercegova ka entiteta. Sve me unarodne
konvencije o zatiti ljudskih prava koje su nabrojane u Aneksu 1 na Ustav
Bosne i Hercegovine neposredno se primijenjuju u entitetima. Entiteti su, sa
druge strane, obavezni osigurati punu sprovedbu osnovnih ljudskih prava i
temeljnih sloboda, te su duni zatititi sve osobe koje se nalaze u njihovoj
nadlenosti. Slijede i lan III (2) (c) Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti su
obavezni formirati civilne institucije, prvenstveno nezavisno sudstvo, koje
e biti organizirane i koje e funkcionirati u skladu sa me unarodno
priznatim standardima. Na osnovu lana III (2) (b) svaki e entitet pruiti
svoju neophodnu pomo vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj omogu io da
ispotuje svoje me unarodne obaveze.

4.1. PRAVO ENTITETA DA USPOSTAVLJAJU POSEBNE

PARALELNE ODNOSE SA SUSJEDNIM ZEMLJAMA

Entiteti su pravni subjekti u unutranjem pravu Bosne i Hercegovine i,

na elno govore i, nemaju priznat status subjekata u me unarodnom pravu i
me unarodnim odnosima. Me utim, i Federacija BiH i Republika Srpska
ipak mogu zaklju ivati me unarodne ugovore (sporazume) sa drugim
dravama i me unarodnim organizacijama samo uz saglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. ( lan III (2) (d) Ustava
Bosne i Hercegovine). Podrazumijeva se da pri tome moraju potivati
suverenitet, teritorijalni integritet i politi ka neovisnost Bosne i
Hercegovine, njen Ustav i pravni poredak, kao i sve me unarodne obaveze
koje je preuzela Bosna i Hercegovina. (Trnka, 2000: 340). Tako er postoji
mogu nost da Parlamentarna skuptina BiH kroz zakonski propis odredi koji
me unarodni sporazumi u kojima se kao jedna strana potpisnica pojavljuje
jedan od entiteta, ne podlijeu davanju saglasnosti dravnog parlamenta, a
sve s ciljem pove anja efektivnosti i efikasnosti me unarodne saradnje i
poslovanja.
Ustav Bosne i Hercegovine predvi a jedan institut koji je relativno
nepoznat u komparativnome pravu. Radi se o pravu entiteta na
uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa sa susjednim dravama. Ova
ustavna odredba doslovno kae: Entiteti e imati pravo da uspostave
posebne paralelne odnose sa susjednim zemljama u skladu sa suverenitetom
i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine. ( lan III (2) (a)).
Neki teoreti ari smatraju da ovaj institut vu e svoje korijenje jo iz
Washingtonskog sporazuma gdje je bila izraena namjera uspostavljanja
konfederalnih odnosa izme u Federacije BiH i Republike Hrvatske. Poto
ideja o konfederalizmu nije nikada zaivjela, ostavljena je mogu nost
entitetima da sklapaju posebne paralelne odnose sa susjednim dravama,

370
koja apsolutno nema niti jedan element konfederacije. Opravdanje za
ovakvu mogu nost je traeno u injenici da u Bosni i Hercegovini ivi dio
nacionalnog srpskog, odnosno hrvatskog korpusa, i da je potrebno osigurati
nesmetano povezivanje i saradnju u pitanjima koja su od interesa za
o uvanje nacionalnog identiteta. (Trnka, 2000: 342). Ustav BiH uop e ne
predvi a o kojim se to susjednim dravama radi, me utim, moemo
pretpostaviti da je rije o Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji. Gaenjem
dravne zajednice Srbije i Crne Gore i stvaranjem Republike Crne Gore kao
neovisne i me unarodno priznate drave, javila se mogu nost sklapanja
posebnih paralelnih odnosa i sa ovom dravom. Osnovne karakteristike
ovog rijeenja su:
Radi se o pravu a ne o obavezi uspostavljanja posebnih paralelnih
odnosa;
Da bi se mogao uspostaviti posebni odnos, potrebno je najprije
uspostaviti op i odnos izme u drave Bosne i Hercegovine i
susjedne drave sa kojom jedan entitet nastoji utemeljiti posebne
odnose;
Entiteti mogu uspostaviti posebne paralelne odnose samo u okviru
svojih nadlenosti;
Posebni odnosi moraju biti, kako Ustav BiH predvi a, u skladu sa
suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine;
Za zaklju ivanje ovakvih sporazuma, kako pojedini teoreti ari
smatraju, potrebna je saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine. Me utim, postoji miljenje Venecijanske komisije
Vije a Evrope iz 1998. godine koja smatra da sporazumi o
posebnim paralelnim odnosima ne zahtijevaju saglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine jer se Ustavnom
sudu BiH daje posebna nadlenost da kontrolira, po zahtjevu
dravnih institucija, ustavnost ovakvih sporazuma. (Vije e Evrope,
Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Miljenje o
ustavnosti me unarodnih sporazuma koje je zaklju ila Bosna i
Hercegovina i/ili entiteti, 37. plenarno zasjedanje, Venecija, 11. i
12. decembar 1998. godine).
Nema nikakvih zapreka da, prema vae im ustavnim rjeenjima,
Federacija BiH uspostavi posebne paralelne odnose sa Republikom
Srbijom i obratno, da Republika Srpska uspostavi posebne
paralelne odnose sa Republikom Hrvatskom.

Dana 22. novembra 1998. godine u Zagrebu je sve ano potpisan

Sporazum o posebnim odnosima izme u Federacije BiH i Republike
Hrvatske, koji u lanu 2 predvi a sljede a podru ja saradnje: 1. ekonomska
saradnja i trgovina, poticanje zajedni kih ulaganja, naro ito u podru jima
prometne infrastrukture, komunikacija i telekomunikacija, izgradnje i
saradnje u koritenju industrijskih, energetskih, poljoprivrednih i drugih

371
potencijala i kapaciteta; 2. poticanje i saradnja u podru ju planiranja i
ekonomske politike te saradnja u razvoju i obnovi; 3. saradnja u podru ju
zakonodavstva; 4. saradnja u provo enju privatizacije i denacionalizacije; 5.
saradnja u podru ju nauke i tehnologije, odgoja i obrazovanja, kulture i
sporta; 6. saradnja u podru ju socijalne politike i zdravstva; 7. saradnja u
podru ju turizma, zatite okolia i koritenja prirodnih izvora; 8. saradnja u
podru ju informiranja; 9. saradnja u razvoju regionalne i lokalne uprave i
samouprave; 10. saradnja u rjeavanju imovinskopravnih pitanja; 11.
saradnja u podru ju unutranjih poslova; 12. saradnja u podru ju odbrane
(kolovanje, opremanje, zajedni ka proizvodnja i dr.) u mjeri u kojoj je u
skladu s teritorijalnim integritetom i suverenitetom Bosne i Hercegovine i
Mirovnim sporazumom; 13. poticanje saradnje nevladinih organizacija;104 i
drugo.
Ovim je Sporazumom tako er bilo predvi eno osnivanje Zajedni koga
vije a za saradnju Republike Hrvatske i Federacije BiH kao izvrnoga
sprovedbenoga tijela. Slijede i ovaj Sporazum, Parlament Federacije BiH,
na sjednici Predstavni koga doma, odranoj 19. oktobra 1999. godine i na
sjednici Doma naroda odranoj 21. marta 2000. godine, donio je Odluku o
odobravanju Aneksa za sprovo enje saradnje u podru ju nauke, tehnologije
i visokog obrazovanja uz ovaj Sporazum.105 Me utim, op epoznato je da je
dolo do odustajanja od primjene ovoga Sporazuma. Do odustajanja od
posebnih paralelnih odnosa izme u Federacije BiH i Republike Hrvatske
dolo je 'nakon prve izborne promjene vlasti' (epi , 2005: 26) u Republici
Hrvatskoj, zbog, kako je navedeno, novih oblika razvoja me usobnih
odnosa, odnosno, zbog novog konteksta samih drutvenih zbivanja. Prioritet
je bio uspostaviti op e odnose izme u drave Bosne i Hercegovine i
Republike Hrvatske, tako da su posebni paralelni odnosi Republike
Hrvatske sa samo jednim entitetom preba eni u drugu dimenziju.

5. USTAVNO URE ENJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Federacija BiH je entitet odnosno jedan od dva entiteta od kojih se

sastoji drava Bosna i Hercegovina (Amandman III.2. na Ustav Federacije
BiH) - koja ima sloenu strukturu. Sastoji se od deset federalnih jedinica
kantona koja imaju jednaka prava i odgovornosti. Rije kanton je preuzeta iz
vicarske pravne terminologije i ozna ava jedinicu koja ima zna ajne
nadlenosti i visok stepen autonomije, i ne predstavlja oblik ostvarivanja
centralne vlasti, odnosno jedinicu lokalne samouprave. Zanimljivo je ovdje

104
lan 2. Sporazuma o posebnim odnosima Republike Hrvatske i Federacije BiH, potpisanog
u Zagrebu, 22. novembra 1998. godine.
105
Tekst ove Odluke se moe prona i na internetskoj stranici:
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2000/odluke/27%20b%20svasta%20nesta.htm,
[28.septembar 2008.]

372
spomenuti i Odluku Ustavnoga suda Federacije BiH u predmetu U-12/97 iz
1997. godine u kojem je sud inter alia odlu ivao i o ustavnosti termina
upan i upanija u Ustavu upanije Posavske.106 Naime, kod ocjenjivanja
ustavnosti nekog propisa, strogo se vodi ra una koji su termini upotrijebljeni
u tekstovima Ustava Federacije BiH koji su objavljeni u Slubenim
novinama. Verzija Ustava na hrvatskom jeziku koja je objavljena u
Slubenim novinama broj 1 iz 1994. godine umjesto kanton nema naziv
upa, upanija ili umjesto predsjednik kantona nema naziv upan. Upravo
zbog ovih razloga, a sve u cilju postizanja prijeke objektivnosti, suci
Ustavnoga suda Federacije BiH nisu mogli glasati druk ije nego kako pie u
Ustavu, jer u Ustavu nema naziva upan i nema naziva upanija.107
Ustav Federacije BiH izri ito propisuje da e kantoni imati nazive
odre ene isklju ivo prema gradovima koji su sjedite odgovaraju ih
kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.
( lan I.2.). Ova odredba naglaava injenicu da kantoni ne predstavljaju
nacionalne teritorije, nego da se radi o federaciji kantona a ne o federaciji
naroda. (Trnka, 2000: 344). Nadalje, Federacija BiH ima svu vlast,
ovlatenja i odgovornosti koje Ustavom BiH nisu izri ito u nadlenosti
institucija Bosne i Hercegovine.
Legitimitet dravnih organa u ovom entitetu se temelji na suverenitetu
gra ana, konstitutivnosti Bonjaka, Hrvata i Srba, te ravnopravnosti ostalih
naroda. Na ovim osnovama se grade osnovne poluge vlasti u Federaciji BiH.
Gra ani su predstavljeni u Predstavni kome domu Parlamenta Federacije
BiH, dok su u Domu naroda zastupljeni predstavnici konstitutivnih naroda i
u manjem broju pripadnici ostalih naroda.
Teritorija Federacije BiH je u izvornome tekstu njenog Ustava bila
odre ena kao dio teritorije na kojem Bonjaci i Hrvati ine ve insko
stanovnitvo. Me utim, prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, to bi
iznosilo priblino 56 procenata teritorije Bosne i Hercegovine. Me utim,
Aneksom 2 Daytonskog mirovnog sporazuma utvr ena je linija
razgrani enja, to jest, demarkaciona linija izme u entiteta. Federaciji BiH je,
temeljem ovog Sporazuma, pripao 51 procenat teritorije Bosne i
Hercegovine, dakle, za 5 procenata manje teritorije nego to je predvi eno
Ustavom Federacije BiH.

106
Sud je ovdje odlu io: Isto tako, odredba lana 30. Ustava upanije Posavske nije u skladu s
odredbama lana V. 3. i 8. Ustava Federacije BiH, prema kojoj svaki kanton ima
"predsjednika", a ne "upana", kako je navedeno u osporenoj odredbi.
107
No, i pored Odluke Ustavnoga suda Federacije BiH, i dalje se primje uje nepravilna
upotreba rije i upanija kod ozna avanja federalnih jedinica. U dravno-pravnoj tradiciji,
pojam upanija se vie koristio da bi se ozna io oblik decentralizacije, odnosno detairanoga
organa centralne vlasti. I danas, prema Ustavu Republike Hrvatske naprimjer, upanije su
istovremeno oblik ostvarivanja centralne vlasti i oblik lokalne samouprave.

373
 Entiteti, kako je ranije navedeno, ne predstavljaju drave, niti se imaju
smatrati subjektima me unarodnoga prava. Oni su, naime, unutranje
kategorije koji, me utim, imaju, odre eni stepen dravnosti koji je i
uobi ajen za federalne jedinice u svijetu. I Federacija BiH, pored Ustava
posjeduje i entitetsko dravljanstvo i simbole.
Potrebno je na ovome mjestu napomenuti da u vrijeme pisanja ovoga
rada Federacija BiH jo uvijek nema svoje entitetske simbole, odnosno svoj
grb i svoju zastavu, temeljem djelimi ne Odluke o meritumu Ustavnoga
suda BiH od 31. marta 2006. godine kojom su lanovi 1. i 2. Zakona o grbu
i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije
BiH, broj 21/96 i 26/96) proglaeni neustavnim, odnosno da nisu u skladu
sa lanom II.4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa lanovima 1.1. i 2.a) i
c) Me unarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz
Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Kako se navodi u ovoj Odluci,
ukinute odredbe prestaju vaiti narednog dana od dana objavljivanja ove
Odluke u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, te se nalae
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od est mjeseci od
dana objave ove odluke u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine
usaglasi lanove 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i
Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (Pogledati vie: Djelimi na
Odluka o meritumu Ustavnoga suda BiH, broj U 4/04, Sarajevo, 31. mart
2006. godine). Me utim, Parlament Federacije BiH to jo uvijek nije u inio,
odnosno, nije odlu eno o novom grbu i zastavi ovog entiteta.

5.1. DRAVLJANSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

U sloenim dravama postoji dravljanstvo savezne drave i, naj e e, i

dravljanstvo federalne jedinice. Ustav Bosne i Hercegovine sadri tako er
odredbe o dravljanstvu. Najprije utvr uje da postoji dravljanstvo Bosne i
Hercegovine i da e ga zakonom urediti Parlamentarna skuptina BiH. Ustav
BiH predvi a i odredbe o entitetskome dravljanstvu koji nema nikakvo
zna enje u me unarodnim odnosima. Svi dravljani BiH, bez obzira na
svoje entitetsko dravljanstvo, uivaju potpuno jednaka prava i zatitu na
cijelome podru ju Bosne i Hercegovine. Sa druge strane, Ustav Federacije
BiH, u lanu II.A.5. propisuje da se sticanje i prestanak dravljanstva
Federacije Bosne i Hercegovine utvr uje federalnim zakonom kojega e
donijeti Parlament Federacije BiH, s tim to zakoni o dravljanstvu koje
donose entiteti moraju biti u skladu sa Ustavom BiH i Zakonom o
dravljanstvu BiH. Svaki dravljanin Federacije BiH istovremeno je i
dravljanin Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije BiH tako er je u svome
izvornome tekstu sadravao odredbu o dvojnome dravljanstvu koja je
glasila: 'Svi gra ani imaju pravo zadrati i dravljanstvo druge drave' ( lan
II.A.5.b.), koja je Amandmanom VII na Ustav Federacije BiH izmijenjena i
glasi: '...imaju pravo i na dravljanstvo druge drave.' Primijetno je, da su

374
navedene pravne odredbe u neskladu sa Ustavom BiH, jer su pitanja
dvojnoga dravljanstva vezana isklju ivo za dravljanstvo Bosne i
Hercegovine, i ne moe se dopustiti da ovu materiju reguliraju entiteti kroz
svoje ustave, imaju i, dakako, na umu injenicu da je svaki gra anin ove
drave prema vani isklju ivo dravljanin Bosne i Hercegovine. Isto tako,
svaka promjena dravljanstva jednog entiteta u dravljanstvo drugog entiteta
nema nikakvog utjecaja na dravljanstvo Bosne i Hercegovine. ( lan 2 stav
2 Zakona o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine, broj 4/97, 13/97, 41/02, 6/03, 14/03).
Ustav Federacije BiH zabranjuje da se bilo koja osoba proizvoljno lii
dravljanstva. Posebno se naglaava da se niko ne moe liiti dravljanstva
diskriminacijom po bilo kojem osnovu.

6. USTAVNO URE ENJE KANTONA

Kantoni u oviru Federacije BiH imaju, kako smo naveli, veliki stepen
autonomije, te su po svojim pravima i obavezama jednaki. Kantoni kroz
svoje skuptine samostalno donose svoje ustave, to predstavlja zna ajan
nivo samoorganiziranja kantona. Ustav kantona mora biti u saglasnosti i sa
Ustavom Federacije BiH i sa Ustavom BiH. Razgrani enje kantona izvreno
je federalnim zakonom. Postoji ukupno deset kantona kao federalnih
jedinica unutar Federacije BiH i to: Posavski (Oraje), Tuzlanski (Tuzla),
Zeni ko-dobojski (Zenica), Sarajevski (Sarajevo), Bosansko-podrinjski
(Gorade), Srednjebosanski (Travnik), Hercegova ko-neretvanski (Mostar),
Zapadnohercegova ki (iroki Brijeg), Unsko-sanski (Biha ) i Livanjski
kanton (Livno). U pet kantona ve insko stanovnitvo ine Bonjaci
(Tuzlanski, Zeni ko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Unsko-sanski i Kanton
Sarajevo), tri kantona su sa hrvatskom ve inom (Livanjski, Posavski i
Zapadnohercegova ki) dok dva kantona imaju donekle izjedna en
nacionalni sastav kod kojih je utvr en poseban reim organizacije i
funkcioniranja vlasti Hercegova ko-neretvanski i Srednjebosanski kanton.
Cilj posebnog reima za ova dva kantona je u sprje avanju svakog oblika i
mogu nosti majorizacije bilo kojeg konstitutivnog naroda. Ovakvo rjeenje
je utvr eno u Amandmanu I na Ustav Federacije BiH koji je usvojen 23.
juna 1994. godine i koji inter alia predvi a:
Kantoni e delegirati svoje nadlenosti ukoliko to op ina zahtjeva;
Odluke koje se ti u vitalnih interesa bilo kog od konstitutivnih
naroda u kantonu zahtijevaju saglasnost ve ine poslanika u
zakonodavnom tijelu kantona, uklju uju i ve inu bonja kih
poslanika i ve inu hrvatskih poslanika.
Vlada kantona je organizirana po posebnom reimu

375
 U ustavu kantona sa posebnim reimom bit e sadrane odredbe
kojima e se otkloniti blokada u odlu ivanju zakonodavnog tijela
kantona prilikom donoenja prijeko potrebnih zakona.

Prema ovome reimu, u skuptine ovih kantona uveden je princip

konsenzusa, to zna i da bi se jedna odluka donijela potrebno je da za nju
glasa ve ina poslanika Bonjaka i ve ina poslanika Hrvata kada se radi o
pitanjima o vitalnim nacionalnim interesima. Me utim, nije odre eno koja
se to pitanja smatraju vitalnim nacionalnim interesom. Ovakvo neto je
preputeno poslanicima. Ako se odluka koja predstavlja vitalni nacionalni
interes po jedan narod ne moe usvojiti, formira se zajedni ka komisija u
skuptini. Ako se ni tada ne postigne traeni konsenzus, tada ovo pitanje
rjeava kantonalni sud. Odluka kantonalnoga suda je kona na, ako se radi o
isklju ivoj nadlenosti kantona, a ako se radi o zajedni koj nadlenosti
Federacije i kantona, o albi na odluku kantonalnoga suda kona no odlu uje
Ustavni sud FBiH.
Me utim, nakon Odluke Ustavnoga suda BiH o konstitutivnosti naroda
iz 2000. godine, posebni reimi Hercegova ko-neretvanskog i
Srednjebosanskoga kantona ostaju upitni. Postavlja se, dakako, pitanje da li
bi odredbe Prvog amandmana na Ustav Federacije BiH, koji se de facto vie
ne primjenjuje, u dananjem kontekstu odnosa zaista bile sprovodive jer
ovaj amandman nikada nije de jure ukinut.
Sli na je situacija i sa ustavnim rjeenjem koje omogu ava
uspostavljanje vije a kantona sa bonja kom, odnosno hrvatskom ve inom
( lan V.1.3. Ustava Federacije BiH). Ovim se rjeenjem dozvoljava
mogu nost da se po nacionalnoj osnovi povezuju kantoni koji ne bi
predstavljali nikakav novi nivo ili organ vlasti. Oni ne bi mogli donositi
obavezuju e odluke, ve bi osnovni cilj bio zajedni ko djelovanje kantona
preko ovog vije a u ostvarivanju unutranje regionalne saradnje i
jedinstveno djelovanje prema zakonodavnom i izvrnom tijelu Federacije
BiH. Za koordinaciju aktivnosti u njihovom zajedni kom djelovanju, vije a
kantona mogu formirati razna tijela, kao to su komisije, radne grupe i
sli no. Me utim, ovakvo rjeenje nije nikada zaivjelo jer bi, kako se
vjeruje, ova odredba danas bila protuustavna zato to bi pripadala kategoriji
odredbi koje se moraju uskladiti sa pravnim normama o konstitutivnosti
naroda u Bosni i Hercegovini, te bi povezivanje kantona po nacionalnoj
osnovi bilo nekonzistentno sa Odlukom Ustavnoga suda. Bilo bi, naime,
apsurdno i protuustavno odrediti da je, primjerice, Kanton Sarajevo
bonja ki, ili ozna iti Livanjski kanton hrvatskim. Naravno, istina je, da je
na ovome primjeru, de facto i de jure situacija potpuno razli ita. Ovdje
svakako moramo spomenuti i nedavnu inicijativu koja je potekla od
pojedinih predstavnika hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini za
formiranje me ukantonalnoga vije a Hercegova ko-neretvanskog,
Zapadnohercegova koga i Livanjskog kantona.

376
 Me utim, sa druge strane, tako er vrijedi napomenuti da kada i ne bi
postojala ustavna odredba o saradnji kantona, ne bi bilo nikakve realne
zapreke da kantoni u Federaciji BiH me usobno sara uju i u estvuju u
ostvarivanju svojih zajedni kih ciljeva, potivaju i, pri tome, ustavne
odredbe i osnovna na ela o podjeli nadlenosti i interese svojih gra ana.108
Kantoni su obavezni osigurati u potpunosti potivanje ljudskih prava
zajam enih Ustavom Federacije BiH, uklju uju i ona koja su predvi ena
me unarodnim konvencijama navedenima u Aneksu Ustava.
Kantoni mogu sklapati me unarodne ugovore o saradnji iz one oblasti u
kojoj su oni nadleni jedino ukoliko dobiju saglasnost kako Parlamentarne
skuptine BiH tako i Parlamenta FBiH, to bi zna ilo da su kantoni izloeni
dvostrukoj provjeri kada stupaju u me unarodne odnose. I u
me unarodnome pravu je sveprisutna tendencija decentralizacije i
intenziviranja saradnje, posebno me u susjednim regijama (na primjer,
saradnja u euroregijama Alpe-Dunav-Jadran i Dunav-Drava-Sava109). U
osnivanju euroregije Dunav-Drava-Sava su 1998. godine iz Bosne i
Hercegovine u estvovali Op ina Tuzla, tadanji Tuzlansko-podrinjski
kanton i Privredna komora Tuzlansko-podrinjskog kantona, da bi 2001.
godine ovoj euroregiji pristupili Br ko Distrikt BiH i Posavski kanton.
Euroregija ima svoj statut i osnovni joj je cilj poticanje i pospjeivanje
ostvarivanja me udravnih i regionalnih projekata.

7. ORGANIZACIJA VLASTI U
FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

7.1. ZAKONODAVNA VLAST

U Federaciji BiH vlast je organizirana na temelju trodiobe vlasti.

Parlament Federacije BiH vri ustavotvornu, zakonodavnu, budetsku i
druge funkcije predstavni koga tijela u skladu sa Ustavom Federacije BiH.
U Parlamentu su predstavljeni interesi gra ana, konstitutivnih naroda te
pripadnika ostalih naroda. Parlament Federacije BiH ine Predstavni ki dom
i Dom naroda, to zna i da je prihva ena dvodomna organizacija

108
lan 62 Ustava Tuzlanskog kantona predvi a da kanton moe zajedno sa drugim kantonima
osnivati vije a kantona u cilju koordiniranja politike i aktivnosti u vezi sa pitanjima od
zajedni kog interesa, te u sklopu vije a osnivati koordinaciona tijela, komisije i radne grupe
radi razmjene informacija i uskla ivanja aktivnosti kantona u izvravanju njihove nadlenosti,
ali ne mogu obuhvatati vojne ili politi ke dogovore.
109
Euroregionalna saradnja "Dunav-Drava-Sava" me unarodna je organizacija jedinica
regionalne samouprave (upanija, kantona), gradova, te regionalnih industrijskih, trgovinskih ili
privrednih komora odnosno srodnih udruenja ekonomskih subjekata s podru ja Republike
Ma arske, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te drugih podru ja koja prostorno
gravitiraju rijekama Dunavu, Dravi i Savi odnosno koja s podru jem Euroregije ine prostornu
cjelinu.

377
zakonodavne vlasti u Federaciji BiH. 'Predstavni ki dom se sastoji od 98
poslanika, koji se biraju demokratskim putem na neposrednim izborima,
tajnim glasanjem, na teritoriji cijele Federacije, u skladu sa Ustavom
Federacije BiH i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.' ( lan 7
Poslovnika Predstavni kog doma Parlamenta Federacije BiH, Slubene
novine FBiH, broj 69/07). Mandat poslanika traje etiri godine, ukoliko
Predstavni ki dom ne bude rasputen, u skladu sa Ustavom Federacije.
( lan 8). Predstavni ki dom ima predsjedavaju eg i dva potpredsjedavaju a
Predstavni kog doma, koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda ili iz
reda ostalih. Predsjedavaju i i dva potpredsjedavaju a Predstavni kog doma
biraju se iz reda poslanika na sjednici Predstavni kog doma poslije izvrene
verifikacije mandata poslanika u Predstavni kom domu. Prijedlog za izbor
predsjedavaju eg i dva potpredsjedavaju a Predstavni kog doma podnose
klubovi poslanika. ( lan 38).
U radu Predstavni koga doma, zna ajnu ulogu imaju i radna tijela, koja
mogu biti stalna i povremena, a koja se osnivaju za razmatranje pitanja koja
su u nadlenosti Predstavni kog doma, za razmatranje nacrta i prijedloga
zakona i drugih op ih akata Predstavni kog doma i za pripremanje i
obavljanje drugih poslova za Predstavni ki dom. Ovaj dom ima slijede a
radna tijela: 1. Ustavnu komisiju; 2. Zakonodavno-pravnu komisiju;
3. Administrativnu komisiju; 4. Komisiju za zatitu ljudskih prava i sloboda;
5. Komisiju za sigurnost; 6. Komisiju za izbor i imenovanje; 7. Komisiju za
informiranje; 8. Komisiju za jezi ka pitanja; 9. Mandatno-imunitetsku
komisiju; 10. Komisiju za jednakopravnost spolova; 11. Komisiju za lokalnu
samoupravu; 12. Komisiju za pitanja mladih; 13. Odbor za ekonomsku i
finansijsku politiku; 14. Odbor za energetiku, rudarstvo i industriju;
15. Odbor za promet i komunikacije; 16. Odbor za denacionalizaciju i
privatizaciju; 17. Odbor za pravdu i op u upravu; 18. Odbor za povratak
izbjeglih i raseljenih osoba; 19. Odbor za obrazovanje, nauku, kulturu i
sport; 20. Odbor za bora ka i invalidska pitanja; 21. Odbor za rad i socijalnu
zatitu; 22. Odbor za zdravstvo; 23. Odbor za poljoprivredu, vodoprivredu i
umarstvo; i 24. Odbor za prostorno ure enje, stambeno-komunalnu politiku
i ekologiju. ( lan 56).
Kvorum za sjednicu ini ve ina poslanika u Predstavni kom domu, osim
ako za odlu ivanje o odre enim pitanjima Ustavom Federacije i
poslovnikom nije druga ije utvr eno. ( lan 104 stav 2).
Skuptine kantona delegiraju svoje izabrane delegate u Dom naroda.
Dom naroda Parlamenta FBiH sastoji se od 58 izaslanika od kojih po 17
izaslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam izaslanika iz reda
ostalih.Dom naroda Parlamenta FBiH iz reda svojih lanova bira
predsjedavaju eg i dva potpredsjednika, koji ne mogu biti iz istog
konstitutivnog naroda. Kolegij Doma naroda Parlamenta FBiH sa injavaju:
predsjedavaju i, dva potpredsjednika, predsjednici klubova i sekretar Doma.
U Domu naroda su utemeljeni klubovi izaslanika i to: Klub izaslanika
bonja kog naroda, Klub izaslanika hrvatskog naroda i Klub izaslanika

378
srpskog naroda. Dom naroda ima 19 radnih tijela koja svoje sjednice
odravaju u slubi rada Doma i doprinose njegovom u inkovitijem radu.110
U vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, kako navodi lan
115 Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, spada:
ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno
zastupljeni u zakonodavnim, izvrnim i pravosudnim organima
vlasti;
identitet jednog konstitutivnog naroda;
ustavni amandmani;
organizacija organa javne vlasti;
jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donoenja odluka;
obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i
kulturno naslije e;
teritorijalna organizacija;
sistem javnog informiranja i druga pitanja koja bi se tretirala kao
pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3
jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

Kako je navedeno, zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu
Predstavni kome domu Parlamenta Federacije BiH, tako er se usvajaju u
Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, te ukoliko se smatra da odre eni
zakon spada u pitanja od vitalnoga nacionalnoga interesa, zakon e biti
uvrten u dnevni red Doma naroda kao pitanje od vitalnoga interesa i
podlijega e posebnoj proceduri donoenja i usvajanja kona noga teksta.111
U postupku donoenja zakona, kako se moe i primijetiti, osigurana je
ravnopravnost domova to nije identi no sa situacijom u Republici Srpskoj,
gdje gornji dom ima zakonodavnu funkciju, dok Vije e naroda, kao donji
dom, nema pravo donositi zakone, ve samo postaviti pitanje vitalnog
nacionalnog interesa. Vije e naroda Republike Srpske se, dakle, pojavljuje
samo kao organ koji intervenira tzv. Intervencijski dom.
Domovi samostalno donose svoj poslovnik, deklaracije ili rezolucije
kojima izraavaju svoje stavove o pojedinim pitanjima, te biraju svoje
dunosnike i lanove radnih tijela. (Trnka, 2000: 386). Odluke u oba doma
se donose prostom ve inom svih lanova doma, naravno ukoliko u
odre enim situacijama Ustavom ili poslovnikom nije druk ije odre eno.
Ako oba doma ne usvoje zakon ili drugu odluku u istovjetnom tekstu,
pristupa se postupku usaglaavanja koji podrazumijeva formiranje

110
Vie o Domu naroda Parlamenta Federacije BiH pogledati na internetskoj stranici
Parlamenta Federacije BiH: http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/dom_naroda/index.html
111
O osnovnim zna ajkama glede vitalnoga nacionalnoga interesa pogledati vie i u Sporazumu
iz 2002. godine o provedbi Odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti
naroda. Ovaj dokument se moe prona i na stranici: http://www.ohr.int/ohr-
dept/legal/const/default.asp?content_id=7275 [10. januar 2009.]

379
zajedni ke komisije sa zadatkom da predloi obostrano prihvatljivo rjeenje.
(Trnka, 2000: 386).
Institutom imuniteta Ustav Federacije BiH titi lanove Parlamenta u
obavljanju njihove funkcije, te obuhvata i neodgovornost i nepovredivost.
Naime, svaki poslanik uiva imunitet od dana verifikacije do prestanka
mandata. Poslanik ne moe biti krivi no gonjen niti odgovoran u
gra anskom postupku za bilo koju radnju u injenu u vrenju svoje funkcije.

7.2. IZVRNA VLAST

Izvrnu vlast u Federaciji BiH vri predsjednik i potpredsjednici

Federacije BiH zajedno sa Vladom Federacije BiH. Predsjednik Federacije
BiH je ef izvrne vlasti i u tom svojstvu vri funkciju predstavljanja
Federacije BiH. U kreiranju institucije Predsjednika Federacije kombinirani
su elementi i parlamentarnog i predsjedni kog sistema. Predsjednika i
potpredsjednike Federacije BiH ne biraju gra ani neposredno, ve ih bira
Parlament na mandat od etiri godine. Izabrane osobe naizmjeni no
obavljaju dunost predsjednika, odnosno potpredsjednika. Bitno je
napomenuti da predsjednik i dva potpredsjednika Federacije BiH ne mogu
biti iz reda istog konstitutivnog naroda.112 Za vrijeme pisanja ovoga rada,
aktuelna predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine je Borjana Krito iz
reda hrvatskog naroda, a potpredsjednici su Spomenka Mi i iz reda srpskog
naroda i Mirsad Kebo iz reda bonja kog naroda. Aktuelni premijer
Federacije Bosne i Hercegovine je Nedad Brankovi .
Kada predsjednik Federacije utvrdi da domovi nisu u mogu nosti
donijeti potrebne zakone, on moe, uz saglasnost sa potpredsjednicima
Federacije, raspustiti jedan ili oba doma, s tim da nijedan dom ne moe biti
rasputen u periodu od godinu dana od njegovog prvog sazivanja.
Predsjednik Federacije tako er rasputa oba doma kada oni ne uspiju
donijeti budet Federacije prije po etka budetske godine. ( lan 229 stavovi
1 i 2 Poslovnika Predstavni kog doma Parlamenta Federacije BiH).
Me utim, navedena situacija se rijetko deavala u praksi. Predsjednik
Federacije BiH, nadalje, potpisuje zakone i me unarodne ugovore, te daje
pomilovanja.
Sa druge strane, Parlament Federacije BiH moe tako er smijeniti
predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH ukoliko su nedostojni
funkcije koju obavljaju ili ako prekre poloenu zakletvu.
Klju nu ulogu u ostvarivanju funkcija Vlade ima njen premijer koji ima
odlu uju u ulogu u procesu provo enja politike i izvravanja zakona.
Naime, Vlada Federacije BiH se sastoji od premijera i odre enog broja
ministara. Vladu imenuje predsjednik Federacije BiH uz saglasnost sa

112
O detaljima izbora i razrjeenja predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH vidjeti
lanove 132. i 133. Poslovnika Predstavni kog doma Parlamenta Federacije BiH.

380
potpredsjednicima, a uz konsultaciju sa premijerom, odnosno kandidatom za
tu funkciju. Imenovanje Vlade potvr uje Predstavni ki dom Parlamenta
FBiH. Saglasnom odlukom predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH,
Vlada moe biti smijenjena te za takav akt nije potrebna saglasnost niti
jednog doma Parlamenta FBiH. Sa druge strane, Vlada je odgovorna i
Parlamentu FBiH. Odlukom oba doma Vladi se moe izglasati nepovjerenje.
Smjenu pojedinog ministra moe izvriti sam predsjednik FBiH ali na
prijedlog premijera. (Trnka, 2000: 410)
Iz ustavnoga poloaja premijera proizilazi da je on nosilac najvanijih
izvrnih funkcija. Tako premijer predlae Parlamentu FBiH donoenje
zakona i budeta, provodi politiku i izvrava zakone, daje zadatke
ministrima, pokre e postupak za smjenu predsjednika ili potpredsjednika
Federacije BiH, predsjedava sjednicama Vlade i vri niz drugih poslova.
(Trnka, 2000: 411). Ministri113, osim to su lanovi Vlade, rukovode radom
pojedinog ministarstva kojih u Vladi Federacije BiH, u vrijeme pisanja
ovoga rada, ima ukupno 16. To su: Ministarstvo unutranjih poslova
(sjedite: Sarajevo), Ministarstvo pravde (sjedite: Sarajevo), Ministarstvo
finansija (sjedite: Sarajevo), Ministarstvo zdravstva (sjedite: Sarajevo),
Ministarstvo energije, rudarstva i industrije (sjedite: Mostar), Ministarstvo
prometa i komunikacija (sjedite: Mostar), Ministarstvo rada i socijalne
politike (sjedite: Sarajevo), Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica
(sjedite: Sarajevo), Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-
oslobodila kog rata (sjedite: Sarajevo), Ministarstvo obrazovanja i nauke
(sjedite: Mostar), Ministarstvo kulture i sporta (sjedite: Sarajevo),
Ministarstvo trgovine (sjedite: Mostar), Ministarstvo prostornoga ure enja
(sjedite: Sarajevo), Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva
(sjedite: Sarajevo), Ministarstvo razvoja, poduzetnitva i obrta (sjedite:
Mostar), Ministarstvo okolia i turizma (sjedite: Sarajevo).
U okviru svoga resora, ministri su odgovorni za sprovo enje politike i
izvravanje zakona, rukovode radom, koordiniraju i nadziru aktivnosti
ministarstva, pripremaju prijedloge propisa, izdaju uputstva, instrukcije i
naredbe u cilju omogu avanja izvravanja zakona iz nadlenosti njihovog
ministarstva, pomau premijeru, i vre i druge poslove u skladu sa svojim
ustavnim poloajem. ( lan IV.B.3.7.f Ustava Federacije BiH).

7.3. SUDSKA VLAST

Sudsku vlast u Federaciji BiH vre Ustavni sud i Vrhovni sud Federacije
BiH. Sudsku vlast u kantonima vre kantonalni, a u op inama op inski
sudovi. Teite nadlenosti ustavnih sudova nije na vrenju klasi ne sudske

113
Vlada Federacije BiH (premijer Vlade i 16 ministara) sastoji se od 8 ministara iz reda
bonja kog, 5 iz reda hrvatskog i 3 iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda Ostalih
moe imenovati premijer Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.

381
funkcije rjeavanja konkretnih sporova. Ustavni sudovi su organi kontrole
ustavnosti i zakonitosti op ih akata. Me utim, Ustavni sud Federacije BiH
nije nadlean za zatitu zakonitosti jer ne ocjenjuje saglasnost podzakonskih
akata ni sa federalnim ni sa kantonalnim zakonima. Ustav Federacije BiH
predvi a da se Ustavni sud Federacije BiH ima smatrati sastavnim dijelom
pravosudnog sistema. Tako se sve op e materijalne odredbe o sudovima kao
i sudski postupak reguliraju federalnim zakonima, dok Ustavni sud FBiH
moe donositi samo dopunska pravila. Sporovi koji se rjeavaju pred ovim
sudovima jesu apstraktni i ne ti u se konkretnih predmeta. Odluke
Ustavnoga suda Federacije BiH su kona ne i obavezuju e, te su svi organi
vlasti duni izvravati i pomagati u izvravanju odluka ovog suda.
Vrhovni sud Federacije BiH je, u najve em dijelu svoje nadlenosti,
drugostepeni sud. On odlu uje po albama na prvostepene presude
kantonalnih sudova. Vrhovni sud Federacije BiH pojavljuje se i kao sud u
prvome stepenu u slu aju rjeavanja upravnih sporova.
O kantonalnim i op inskim sudovima e biti vie rije i u narednome
poglavlju. Federacija BiH je imala nadlenost da kroz Zakon o sudijskoj i
tuila koj funkciji utemelji Federalnu komisiju za izbor i imenovanje sudija,
Federalnu komisiju za imenovanje tuilaca i odgovaraju e kantonalne
komisije. Komisije su predstavljale neovisna tijela sastavljena isklju ivo od
predstavnika iz pravosu a i imale su vanu ulogu u izboru i razrjeenju
sudija i tuilaca. Danas postoji institucija na razini Bosne i Hercegovine
koja ima u svojoj nadlenosti sprovo enje izbora i imenovanja sudija,
tuilaca i stru nih saradnika na cijelome podru ju drave, na svim nivoima
dravne vlasti, uz, dakako, odre ena ograni enja kada je rije o ustavnim
sudovima. Radi se o Visokom sudskom i tuila kom vije u Bosne i
Hercegovine koje je uspostavljeno kao neovisno i samostalno tijelo 2004.
godine, osnovano Zakonom o Visokom sudskom i tuila kom vije u na
dravnome nivou114, nakon prijenosa ovlatenja sa entiteta u skladu sa
njihovim ustavnim ovlatenjima, a iji je osnovni mandat uspostavljanje i
o uvanje neovisnog, efikasnog i odgovornog pravosu a u Bosni i
Hercegovini.115

8. ORGANIZACIJA VLASTI U KANTONIMA

Ustav Federacije BiH je utvrdio podjelu i organizaciju vlasti u

kantonima. Zakonodavnu vlast ostvaruje skuptina kantona, izvrnu
kantonalna vlada na elu sa kantonalnim premijerom, a sudsku kantonalni
sud.

114
Zakon o Visokom sudskom i tuila kom vije u Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine, broj 25/04, 93/05 i 15/08.
115
Vie o Visokom sudskom i tuila kom vije u Bosne i Hercegovine moete pogledati na
internetskoj stranici: www.hjpc.ba

382
8.1. ZAKONODAVNA VLAST

Skuptina kantona je jednodomna. U zavisnosti od broja stanovnika,

skuptina moe imati izme u 30 i 50 poslanika. Skuptina Tuzlanskog
kantona, na primjer, kao najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji BiH ima,
prema svome Ustavu, ukupno 35 poslanika. (Prema lanu 16 Ustava
Tuzlanskog kantona). Poslanicima skuptine kantona mandat traje etiri
godine. Oni se biraju na demokratskim i neposrednim izborima tajnim
glasanjem na cijeloj teritoriji jednog kantona. Skuptina kantona ima svoga
predsjednika i zamjenike predsjednika koji tako er imaju mandat od etiri
godine. U skuptini kantona se formiraju klubovi poslanika konstitutivnih
naroda pod uvjetom da postoji najmanje jedan poslanik tog konstitutivnog
naroda u skuptini kantona. ( lan 19a Ustava Tuzlanskog kantona).
Poslanici imaju imunitet, to zna i da ne mogu podlijegati ni krivi no-
pravnoj a ni gra ansko-pravnoj odgovornosti zbog izre enoga miljenja,
stava, ili datoga glasa prilikom obavljanja svojih dunosti u skuptini
kantona.
Skuptina kantona dvotre inskom ve inom ukupnog broja poslanika
donosi Ustav kantona i amandmane na Ustav kantona, te donosi zakon o
prenoenju ili delegiranju kantonalne nadlenosti na federalnu, op insku ili
gradsku vlast. Skuptina kantona ostale odluke donosi natpolovi nom
ve inom ukupnog broja poslanika u skuptini kantona.

8.2. IZVRNA VLAST

Premijer kantona ef je kantonalne izvrne vlasti, on predstavlja i

zastupa kanton, i nadlean je za: (1) potpisivanje i ratificiranje
me unarodnih sporazuma u ime kantona koje odobrava skuptina kantona,
uz prethodnu saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za
koje, po zakonu, nije potrebna saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine; (2) provo enje politike i izvravanje kantonalnih propisa
uklju uju i osiguranje izvravanja odluka sudova; (3) podnoenje zahtjeva
Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvr ivanja da li je
Ustav kantona i amandman na Ustav kantona, predloeni zakon ili zakon
kojega je usvojila skuptina kantona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i
Hercegovine; (4) podnoenje zahtjeva Ustavnom sudu Federacije Bosne i
Hercegovine radi utvr ivanja da li je predloeni ili usvojeni propis kojeg
donosi organ kantonalne ili op inske odnosno gradske vlasti u skladu sa
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; (5) staranje o ostvarivanju
saradnje sa organima izvrne vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i
Hercegovine, drugih kantona i op inama; (6) druga pitanja utvr ena
ustavom i drugim propisima kantona; i (7) izvravanje i drugih poslova koje
mu povjeri skuptina kantona. ( lan 33 Ustava Tuzlanskog kantona).

383
 Svaki kanton ima vladu kantona kao izvrnog organa vlasti. Vladu
kantona ini premijer kantona i ministri iji se broj utvr uje zakonom o
vladi kantona.116 Vladu kantona potvr uje skuptina kantona ve inom
glasova na mandatni period od etiri godine. Kandidata za mjesto premijera
kantona imenuje predsjednik skuptine kantona u konsultaciji sa
zamjenicima predsjednika. Kandidat za mjesto premijera predlae ministre u
svojoj vladi koji nemaju vie svojih zamjenika. Danas postoje samo
pomo nici ministara koji imaju ulogu efova pojedinih resora kojima se
jedno ministarstvo bavi. Sastav vlade mora odraavati nacionalnu strukturu
kantona, te u svakome slu aju, svi konstitutivni narodi moraju biti
zastupljeni u kantonalnim vladama. Odluke vlade se donose prostom
ve inom glasova prisutnih koji glasaju. Vlada kantona je odgovorna ne
samo za sprovo enje odluka kantonalnih nego i federalnih tijela vlasti.
Vlada kantona ima i uobi ajene nadlenosti predlaganja propisa kantonalnoj
skuptini, kao i koordinaciju i kontrolu rada kantonalne uprave. Ona donosi
prijedlog kantonalnoga budeta, izvrava odluke sudova, vri nadzor nad
kantonalnom policijom, imenuje kantonalnog pravobranioca i njegove
zamjenike, osigurava da nacionalni sastav policije odgovara nacionalnom
sastavu stanovnitva, te se stara o ostvarivanju saradnje sa izvrnim
organima na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.
Premijer kantona je odgovoran za svoj rad skuptini kantona, dok
ministri kantonalne vlade imaju dvostruku odgovornost. Za svoj rad
odgovaraju i premijeru i skuptini kantona. Ministri su potpuno odgovorni
za rad svojih ministarstava. Vlada kantona mora podnijeti ostavku kada joj
skuptina kantona izglasa svoje nepovjerenje. Isto tako, skuptina kantona
moe smijeniti i premijera i pojedine ministre. Premijer kantona i njegovi
ministri imaju nii stepen imuniteta od kantonalnih poslanika. Naime,
premijer i ministri kantona ne e imati samo gra ansko-pravnu odgovornost
za bilo koji postupak izvren u okvirima njihovog slubovanja.

8.3. SUDSKA VLAST

Sudsku vlast u kantonima vre kantonalni i op inski sudovi. Sudovi u

kantonima se osnivaju kantonalnim zakonima i finansiraju se iz budeta
kantona. Najvii sud svakog kantona je kantonalni sud. Sudska vlast u
kantonima je samostalna i nezavisna od izvrne i zakonodavne vlasti. Danas
sudije kantonalnih i op inskih sudova, uklju uju i i predsjednike sudova,

116
Naprimjer, prema lanu 7 Zakona o vladi Tuzlanskog kantona (Slubene novine
Tuzlanskog kantona, broj 17/00, 1/05 i 11/06) kantonalna vlada ima 13 lanova, a ine je:
predsjednik Vlade, ministar unutranjih poslova, ministar pravosu a i uprave, ministar
obrazovanja, nauke, kulture i sporta, ministar prostornog ure enja i zatite okolice, ministar
finansija, ministar industrije, energetike i rudarstva, ministar trgovine, turizma i saobra aja,
ministar poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede, ministar zdravstva, ministar za rad i socijalnu
politiku, ministar za obnovu, razvoj i povratak, i ministar za bora ka pitanja.

384
odabira, imenuje, provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje Visoko
sudsko i tuila ko vije e Bosne i Hercegovine, dok su ranije sudije
kantonalnih sudova birale skuptine kantona ve inom svojih glasova.
Kantonalni sud ima albenu nadlenost u odnosu na op inske sudove u
kantonu i prvostepenu nadlenost u stvarima koje ne spadaju u nadlenost
tih sudova, te druge nadlenosti utvr ene zakonom.
Op inski sudovi se osnivaju tako er temeljem zakona i finansiraju se iz
kantonalnog budeta. Op inski se sudovi osnivaju za podru je jedne ili vie
op ina. Nakon sprovedene reforme pravosu a u Bosni i Hercegovini,
op inski se sudovi u Federaciji BiH uglavnom organiziraju za podru je
dvije ili vie susjednih op ina s ciljem postizanja racionalizacije i
pove avanja njihove efikasnosti.

9. GRADOVI U FEDERACIJI BiH

Treba, na kraju, ista i eventualni problem koji se pojavljuje nakon

donoenja Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine a koji je usvojen 2006. godine. (Slubene novine Federacije
BiH, broj 51/06). Poto je ovaj Zakon donijet na principima osnova lokalne
samouprave koji su sadrani u Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi,
postavlja se pitanje da li je potrebno putem amandmana mijenjati Ustav
Federacije BiH jer, postoji mogu nost da pojedine odredbe navedenog
Zakona ne budu konzistentne sa Ustavom Federacije BiH u dijelu u kojemu
su kao gradovi u Federaciji BiH predvi eni samo grad Mostar i grad
Sarajevo. Naime, ovim se Zakonom, u lanu 5 predvi a da se grad, osim
ustavom, uspostavlja federalnim zakonom na osnovu sporazuma o
udruivanju dviju ili vie op ina, odnosno odluke op inskog vije a op ine
koja ispunjava propisane kriterije stava 1. ovog lana, a koja ima najmanje
30.000 stanovnika, odnosno u ijem gradskom sreditu kao zaokruenom
urbanom podru ju ivi najmanje 10.000 stanovnika. Grad u smislu ovog
zakona predstavlja sjedite kantona, i u slu aju neispunjavanja uvjeta iz
stava 2. ovog lana. Izuzetno od uvjeta iz stavova 1. i 2. ovog lana, gradom
se moe proglasiti op ina od posebnog historijskog i kulturnog zna aja.117
Iako status grada, prema Ustavu Federacije BiH, imaju samo Sarajevo i
Mostar, u Federaciji BiH, do momenta pisanja ovoga rada, postoji ukupno
pet gradova. Tu su, pored Sarajeva i Mostara, i Zenica, Jajce i Biha .
Op insko vije e Tuzla je donijelo Odluku o proglaenju Tuzle gradom dana
30. januara 2007. godine, me utim, poto se gradovi, prema navedenome
Zakonu, mogu osnivati samo federalnim zakonom, pokrenuta je i Inicijativa
za izradu Zakona o uspostavljanju Grada Tuzle. Zanimljivo je primjetiti da
su svi gradovi u Federaciji BiH organizirani na teritoriji jedne op ine izuzev

117
Pogledati ire odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj 51/06).

385
grada Sarajeva koji se sastoji iz etiri op ine: Stari Grad, Centar, Novo
Sarajevo i Novi Grad.

10. NADLENOST FEDERACIJE I KANTONA

Ustav Federacije BiH je utvrdio isklju ive nadlenosti i Federacije BiH i

kantona, kao i njihovu zajedni ku nadlenost. Isklju iva nadlenost
Federacije BiH kao entiteta se znatno promijenila od 1994. godine i od
prvog teksta Ustava Federacije BiH. Tada je u lanu III.1. pisalo da u
isklju ivu nadlenost Federacije BiH spada vo enje vanjskih poslova,
organiziranje i vo enje odbrane Federacije BiH, utvr ivanje ekonomske
politike, uspostavljanje carina i me unarodne trgovine, ure ivanje finansija
uklju uju i uspostavljanje i kontrolu monete Federacije BiH, utvr ivanje
monetarne politike, suzbijanje me unarodnog kriminala, posebno terorizma,
dodjela elektronskih frekvencija za radio i televiziju. Me utim, danas nita
od navedenoga nije u nadlenosti Federacije BiH nego u isklju ivoj
nadlenosti drave Bosne i Hercegovine poput uspostavljanja monetarne i
carinske politike, vanjske trgovine, vanjskih poslova, odbrane, etc. U
isklju ivoj nadlenosti Federacije BiH nije puno toga ostalo. Moe se re i
da je Federacija BiH danas nadlena za pitanje entitetskoga dravljanstva,
utvr ivanje energetske politike i finansiranje djelatnosti federalnih vlasti,
ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju.
U isklju ivu nadlenost kantona spadaju: donoenje i provo enje
propisa, u okviru utvr ene ekonomske politike za podsticanje privrednog i
drutvenog razvoja; uspostavljanje i nadziranje kantonalnih policijskih
snaga, koje imaju jedinstvene federalne uniforme sa oznakama kantona;
utvr ivanje i provo enje politike obrazovanja i vaspitanja; utvr ivanje i
provo enje politike u oblasti nauke, kulture i sporta; utvr ivanje i
provo enje stambene politike, uklju uju i donoenje propisa koji se odnose
na ure ivanje i izgradnju stambenih objekata; donoenje i provo enje
propisa o koritenju zemljita, uklju uju i zoniranje; donoenje i provo enje
propisa o postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove
dostupnosti; provo enje socijalne politike i uspostavljanje slubi socijalne
zatite; donoenje i provo enje propisa o unaprije enju lokalnog poslovanja
i humanitarnih aktivnosti; utvr ivanje i provo enje politike u vezi sa
reguliranjem i osiguranjem javnih slubi; utvr ivanje i provo enje politike u
vezi sa osnivanjem i radom radija, televizije i drugih sredstava informiranja;
finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili djelatnosti pod nadleno u
kantonalne vlasti oporezivanjem, zaduivanjem ili drugim sredstvima;
utvr ivanje i provo enje politike kantonalnog turizma, razvoj turisti kih
resursa; donoenje propisa o lokalnoj samoupravi u op inama i lokalnoj
upravi i samoupravi u gradu, uz odgovaraju u konsultaciju sa op inskim
odnosno gradskim vlastima.

386
 U konkurentnu nadlenost Federacije BiH i kantona spadaju:
ostvarivanje i zatita ljudskih prava; zdravstvo; zatita ovjekove okoline;
transport i komunikacije (osim dakako me uentitetskih i me unarodnih, to
je nadlenost drave Bosne i Hercegovine; socijalna politika; turizam;
koritenje prirodnih bogatstava.
Konkurentne nadlenosti mogu biti ostvarivane zajedni ki ili potpuno
odvojeno (u kojem slu aju Federacija BiH sama vri konkurentnu
nadlenost bez uklju ivanja kantona), ili pak od strane kantona uz
koordinaciju sa federalnom vla u, dogovaraju i se na trajnoj osnovi, u
skladu sa potrebama. Pored prava Federacije BiH da utvr uje politiku i da
donosi zakone, identi no pravo je dato i kantonima. (Trnka, 2000: 347).
Ovakvo rjeenje, naime, otvara mnoga pitanja. Jedna je situacija ako postoji
spremnost za dogovaranje i ako na osnovu usaglaenih interesa Federacija
BiH utvrdi politiku i donese zakone. Federacija BiH tako er moe samo
utvrditi politiku a kantonima ostaviti u obavezi da na osnovu utvr ene
politike donesu zakone kao provedbene propise. Sa druge strane je mogu a i
situacija da Federacija BiH, i svi ili samo pojedini kantoni utvrde razli ite
politike djelovanja u odre enim pitanjima iz domena njihove konkurentne
nadlenosti. Ovakve nesaglasnosti mogu biti uklonjene samo kada se
razli ite politike pretvore u zakone i kada Ustavni sud Federacije BiH
donese odluku o utvr ivanju postojanja neujedna enosti izme u federalne i
kantonalnih politika i razli itih interesa kod konkurentnih nadlenosti. Po
mome miljenju, ovakva ustavna rjeenja ne mogu pridonijeti efikasnom
funkcioniranju ustavnoga sistema Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj
problem, dakle, odnos izme u Federacije BiH i kantona u pogledu njihovih
konkurentnih nadlenosti je danas jedan od najzna ajnijih problema kojeg
Federacija BiH ima. U komparativnome ustavnome pravu se uglavnom
predvi a da jedan nivo vlasti utvr uje politiku, dok drugi, obi no nii nivo
vlasti, donosi provedbene propise.
Kantoni su ovlateni da neke svoje nadlenosti mogu prenijeti bilo na
op ine ili gradove na svojoj teritoriji, bilo na organe Federacije BiH, dakako
na osnovu me usobnog dogovora i prihvatanja. Kantoni mogu na op ine i
gradove na svojoj teritoriji prenijeti slijede e nadlenosti: obrazovanje,
kultura, turizam, lokalno poslovanje, humanitarne aktivnosti. Me utim, kada
je u pojedinim op inama, odnosno gradovima, ve insko ono stanovnitvo
koje nije ve insko u cijelome kantonu, onda je kanton obavezan da ove
nadlenosti prenese na takvu op inu ili grad. (Amandman XV na Ustav
Federacije BiH).

11. ODNOS FEDERACIJE BIH PREMA DRAVI

BOSNI I HERCEGOVINI

Govore i o odnosu izme u entiteta Federacija BiH i drave Bosne i

Hercegovine moramo navesti pravnu normu iz lana III.1. Ustava Bosne i

387
Hercegovine koja predvi a isklju ivu nadlenost institucija Bosne i
Hercegovine gdje se vidi da je drava nadlena u deset podru ja (vanjska
politika, vanjskotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika,
imigracije, izbjeglice i azil, kontrola zra nog prometa, reguliranje
me uentitetskog transporta, finansiranje institucija BiH, etc.) Bosna i
Hercegovina e preuzeti nadlenost o pitanjima o kojima se entiteti sloe;
koja su u skladu sa Aneksima od 5 do 8 Daytonskoga mirovnoga sporazuma
(pitanje arbitrae, ljudskih prava, izbjeglica i raseljenih lica, te komisije za
o uvanje nacionalnih spomenika); ili koja su potrebna da se o uva
suverenitet, teritorijalni integritet, politi ka neovisnost i me unarodni
subjektivitet Bosne i Hercegovine. Sve dodatne institucije na nivou drave
mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi vrile ove dodatne
nadlenosti, donosile politiku i usvajale sprovedbene propise.
Ustav Bosne i Hercegovine je nadre en ustavima entiteta, zakonima
Bosne i Hercegovine i entiteta kao i svim drugim pravnim propisima.
Zakoni Bosne i Hercegovine provode se na cijeloj teritoriji zemlje i
nadre eni su zakonima i drugim pravnim propisima entiteta. Ustav Bosne i
Hercegovine insistira na razvijanju saradnje izme u entiteta i institucija
Bosne i Hercegovine i u pitanjima iz njihove odvojene nadlenosti. (Trnka,
2000: 356). Predsjednitvo BiH ima zadatak preuzeti ulogu koordinacije
izme u entiteta u pitanjima iz njihove nadlenosti. ( lan III.4. Ustava Bosne
i Hercegovine). Ova je koordinacija od velikog zna aja, posebno u pogledu
harmonizacije propisa, u osiguravanju jedinstvenoga ekonomskoga
podru ja, u ostvarivanju i zatiti ljudskih prava, u poduzimanju zna ajnijih
infrastrukturnih projekata i etc. Zajedni ki interesi u izgradnji zemlje i
pribliavanju evroatlantskim integracijama trebali bi biti vodilja ka
me uentitetskoj saradnji koja e pomo i unutranjoj stabilizaciji zemlje i
ja anju vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina na svome putu ka evroatlantskim integracijama
mora otko iti svoje mehanizme koji blokiraju rad dravnih tijela vlasti.
Naime, entitetima je dato veliko zna enje u parlamentarnome odlu ivanju,
to je slu aj koji se rijetko susre e u mnogim federalnim dravama.
Predstavni ki dom Parlamentarne skuptine BiH, kako navode pojedini
teoreti ari, treba vratiti gra anima, a Dom naroda vratiti narodima.
(Ibrahimagi , 2003).
Gra ani Bosne i Hercegovine mogu u redovnoj demokratskoj proceduri
mijenjati i prilago avati Ustav Bosne i Hercegovine novim drutvenim
tokovima i potrebama, na na in propisan lanom X Ustava. Mogu e su
dakle amandmanske promjene, ne Daytonskog sporazuma u cijelosti, ve
samo Ustava Bosne i Hercegovine, pod uvjetom da se o tome postigne
saglasnost politi kih predstavnika sva tri konstitutivna naroda u ovoj zemlji.

388
12. ZAKLJU NA RAZMATRANJA

Federacija Bosne i Hercegovine na svome putu ka budu nosti treba

rijeiti mnogobrojne probleme koji su prisutni od samog konstituiranja ovog
bosanskohercegova kog entiteta. Federacija BiH kao izrazito skupa
drutveno-politi ka tvorevina unutar Bosne i Hercegovine, koja djeluje i
ostvaruje svoje funkcioniranje na vrlo malom podru ju, esto predstavlja
specifi an odraz zamrenih drutvenih, a nerijetko i nacionalnih odnosa
izme u naroda koji ovdje ive. Trina ekonomija zahtijeva prisutnost ne
toliko tromih dravnih mehanizama koji e u svakome trenutku biti jaki i
spremni da pomognu posrnulu ekonomiju, te da u vrlo kratkom vremenskom
periodu, zalije e mnoge devijantne finansijske posljedice. Federacija BiH
treba biti federalna jedinica u Bosni i Hercegovini koja e na vrlo efikasan,
ekonomi an i organizacijski funkcionalan na in rjeavati institucionalne
probleme, te koja e svesrdno pomo i u ja anju dravnih institucija vlasti i
pomo i Bosni i Hercegovini na njenome putu ka evroatlantskim
integracijama. Me unarodno pravo danas trai funkcionalnu i fleksibilnu
unutranju dravnu strukturu. Evropska unija poti e regionalni razvoj, te
kvalitetnu regionalnu saradnju izme u susjednih drava. Evropska unija
slijedi put ujedinjenosti ekonomskih regija s jedne strane, i fleksibilnih, ali
institucionalno jakih drava s druge strane. Bosna i Hercegovina ne moe
ostvariti dovoljnu brzinu prema Briselu ukoliko se ne poradi na takvim
ustavnim rjeenjima koje e ovu zemlju u initi mnogo stabilnijom,
istovremeno doprinose i i razvoju stabilnosti u ovom dijelu Evrope.
Federacija BiH treba ostvarivati mnogo kvalitetniju i zna ajniju saradnju
prevashodno sa Republikom Srpskom i Distriktom Br ko. Sa navedenim
jedinicima Federacija BiH zajedni ki treba u estvovati u pove anju
efikasnosti i autoriteta dravnih institucija jer jedino sa jakom dravom,
Federacija BiH e dobiti svoj puni smisao funkcioniranja kao kvalitetna
federalna jedinica. Sa druge strane, trai se i pove ana koordinacija me u
kantonima kako bi se unificirale njihove isklju ive nadlenosti, te
me usobno harmonizirali pravni propisi. Me ukantonalna koordinacija u
Federaciji BiH je tako er od prijeke vanosti ne samo da bi se
pravovremeno ispunjavale obaveze, nego da bi se, isto tako, pove ala
pravna sigurnost svih gra ana na cijeloj teritoriji ovog
bosanskohercegova kog entiteta.

389
LITERATURA
Dejtonski mirovni sporazum (1999) JP NIO Slubeni list BiH, Sarajevo.
Djelimi na Odluka o meritumu Ustavnoga suda BiH, broj U 4/04, 31. mart 2006. godine,
Sarajevo.
Durakovi , Nijaz (2007) Uporedni politi ki sistemi, Sarajevo: Pravni fakultet.
Evropska unija i Bosna i Hercegovina: izme u upravljanja krizom i izgradnje drave (2005)
Zbornik radova i izbor iz diskusije s konferencije odrane u Sarajevu 9. septembra 2004.
godine, Sarajevo: Fondacija Heinrich Bll.
He imovi , Esad (2001, 20. juli) Cutilierov plan za Bosnu, Povratak u budu nost, broj 215,
Sarajevo: Dani.
Ibrahimagi , Omer (1998) Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine = Constitutional
Development of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo: VKBI.
Ibrahimagi , Omer (2001) Dejton = Bosna u Evropi: pravna sutina Dejtona, Sarajevo: VKBI.
Ibrahimagi , Omer (2003) Dejtonski put Bosne u Evropu, broj 1-2, Sarajevo: Pregled.
Lapenda, Stjepan (1999) Berlinski kongres i Dejtonski sporazum = Traite de Berlin et Accords
de Dayton, Sarajevo: VKBI.
Muhi , Fuad (1998) Teorija drave i prava, tre e izdanje, Sarajevo: Magistrat.
Najetovi , Demal (2007) Geopoliti ki poloaj Bosne i Hercegovine u evroatlantskim
integracijama Zapadnog Balkana, Sarajevo: DES.
Okrugli stol odran u Sarajevu 16. septembra 2004. godine, Dravnost Bosne i Hercegovine u
kontekstu provo enja amandmana o konstitutivnosti naroda u Federaciji BiH i Republici
Srpskoj, Sarajevo (2005): SGV-PR U BIH, VKBI, HNV i ANI Krug 99.
Pejanovi , Mirko (2005) Politi ki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu,
Sarajevo: ahinpai .
Poslovnik Predstavni kog doma Parlamenta Federacije BiH, Slubene novine Federacije BiH,
broj 69/07.
Sadikovi , azim (2000) Politi ki sistem, Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Sokol, Smiljko & Smerdel, Branko (1995) Ustavno pravo, Zagreb: Informator.
Sporazum o posebnim odnosima Republike Hrvatske i Federacije BiH, tekst preuzet 27.
septembra 2008. godine sa http://www.hrt.hr/arhiv/98/11/22/HRT0017.html
Sporazum Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o luci Plo e i Neumu, tekst preuzet 27.
septembra 2008. godine sa http://www.hrt.hr/arhiv/98/11/22/HRT0024.html
Sporazum o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda iz
2002. godine, tekst preuzet 10. januara 2009. godine sa http://www.ohr.int/ohr-
dept/legal/const/default.asp?content_id=7275#3
Statut Grada Sarajeva, Slubene novine Kantona Sarajevo, broj 12/98, Sarajevo.
Statut Op ine ep e iz 2002. godine.
Tre a djelimi na odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda
donesena 30. juna i 1. jula 2000. godine, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 23/04
od 14. septembra 2000. godine, Sarajevo.
Trnka, Kasim (2000) Ustavno pravo, Sarajevo: Univerzitetska knjiga.
Trnka, Kasim (2006) Ustavno pravo, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo: Fakultet
za javnu upravu.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (1999) JP NIO Slubeni list BiH, Sarajevo.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sa amandmanima, preuzeto sa internetske stranice
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine 27. septembra 2008. godine -
http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/ustavfbih.html
Ustavi Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Kantona
Federacije BiH sa amandmanima (1998) Sarajevo: Federalno ministarstvo pravde.
Ustavni sud Federacije BiH, Odluka u predmetu U-12/97 iz 1997. godine (ispitivanje pojedinih
odredaba Ustava upanije Posavske).
Vije e Evrope, Evropska komisija za demokratiju putem zakona, Miljenje o ustavnosti
me unarodnih sporazuma koje je zaklju ila Bosna i Hercegovina i/ili entiteti, preuzeto 26.
septembra 2008. godine sa internetske stranice http://www.venice.coe.int/docs/1998/CDL-
INF(1998)020-bos.asp
Viskovi , Nikola (1997) Drava i pravo, Zagreb, Sarajevo.

390
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown, Odluka o
izmjenama i dopunama Statuta Op ine ep e, Sarajevo, 4. novembar 2004.
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown, Odluka
kojom se proglaava Statut Grada Mostara, Sarajevo, 28. januar 2004. godina. Tekst
preuzet 26. septembra 2008. godine sa www.ohr.int/print/?content_id=31708
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch, Odluka
o integraciji Op ine ep e, Sarajevo, 6. oktobar 2000. godine. Tekst preuzet 26. septembra
2008. sa http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2000/odluke/114b.htm
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch, Odluka
o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, broj 149/02, Sarajevo,
19. april 2002. godine.
Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 4/97,
13/97, 41/02, 6/03, 14/03.
Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, Slubene novine
Federacije BiH, broj 51/06.
Zakon o Visokom sudskom i tuila kom vije u Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine, broj 25/04, 93/05 i 15/08.
Zakon o Vladi Tuzlanskog kantona, Slubene novine Tuzlanskog kantona, broj 17/00, 1/05 i
11/06.
epi , Boo (2005) Prijedlozi i planovi me unarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu,
asopis Nacionalna sigurnost i budu nost, broj 3-4(6).

391
REPUBLIKA SRPSKA
Sanja Golijanin

Saetak
Bosna i Hercegovina je po mnogo emu specifi na drava koja se sastoji
od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Bosna i
Hercegovina se zasniva na principu ravnopravnosti dva entiteta i tri
konstitutivna naroda. Entitet Republika Srpska ima sve dravne funkcije i
nadlenosti osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine izri ito date
njenim institucijama. Prihva en je princip podjele vlasti na zakonodavnu,
izvrnu i sudsku. Zakonodavnu vlast vri Narodna skuptina i Vije e naroda
Republike Srpske, izvrnu Vlada Republike Srpske i sudsku osnovni,
okruni i Vrhovni sud. Predsjednik Republike Srpske predstavlja Republiku
i izraava njeno jedinstvo. Zatitu ustavnosti i zakonitosti obezbje uje
Ustavni sud Republike Srpske. Prihva eni sistem podjele vlasti ima
elemenata parlamentarnog i predsjedni kog sistema. Konstitutivnost Srba,
Bonjaka i Hrvata predstavlja temelj bosanskohercegova kog drutva.
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti triju naroda
na teritoriji Bosne i Hercegovine predstavlja klju nu odluku za itavo
dananje ustavno ure enje kako Bosne i Hercegovine tako i njenih entiteta.

Klju ne rije i: Republika Srpska, Ustav Republike Srpske, Narodna

skuptina Republike Srpske, Vlada Republike Srpske, sudovi, princip
konstitutivnosti, prenos nadlenosti.

1. USTAV REPUBLIKE SRPSKE

Ustav Republike Srpske predstavlja temelj itavog pravnog poretka i

pravni osnov i garant postojanja i funkcionisanja projektovanog ustavnog i
politi kog sistema.
Ustav Republike Srpske ine dva dijela: preambula i normativni dio.
Preambula Ustava je relativno kratka i ima za cilj da istakne osnovne
vrijednosti na kojima po iva ustavno ure enje Republike Srpske.
Normativni dio ustava sadri 140 lanova dopunjenih sa 121 amandmanom.
Normativni dio je podijeljen na dvanaest poglavlja: Osnovne odredbe,
Ljudska prava i slobode, Ekonomsko i socijalno ure enje, Prava i dunosti
Republike, Organizacija Republike, Teritorijalna organizacija, Odbrana,
Ustavnost i zakonitost, Ustavni sud, Sudovi i javna tuilatva, Promjene
ustava i Zavrne odredbe.
Osnovni principi i instituti na kojima se temelji ustavno ure enje
Republike Srpske su: garantovanje i zatita ljudskih prava i sloboda u skladu
sa me unarodnim standardima, koje Ustav garantuje odre enim pravnim
sredstvima; obezbje enje konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i zatite

392
vitalnog interesa konstitutivnih naroda; socijalna pravda; vladavina prava
koja predstavlja osnovni princip svakog demokratskog drutva; trina
privreda; parlamentarna demokratija; viestrana ki sistem, slobodni izbori,
lokalna samouprava; zatita prava etni kih grupa i drugih manjina ( lan 5.
Ustava).
Ustav Republike Srpske predvi a irok spektar ljudskih prava i sloboda
( l. 10-49. Ustava) Ljudska prava i slobode predstavljaju granicu koju
dravna vlast ne smije da prekora i. Demokratski karakter ustavnog
ure enja cijeni se po stepenu ostvarivanja i garantovanja ljudskih prava i
sloboda. Jer, iako se demokratija ne svodi na ljudska prava, demokratije
nema bez ljudskih prava. (Markovi , 2002: 555).
Ustavom Bosne i Hercegovine ( lan II ta ka 1 i 2 Ustava)
zagarantovano je da e Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta osigurati
najvii nivo me unarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Tako e je predvi eno da e se prava i slobode garantovane Evropskom
konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim
protokolima direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet
nad zakonima. Me utim, kako Ustav Bosne i Hercegovine jo uvijek nije
usaglaen sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda tako ni Ustav Republike Srpske nije mogao biti usaglaen po tom
pitanju.
Svi gra ani Republike Srpske su ravnopravni u slobodama, pravima i
dunostima, jednaki su pred zakonom i uivaju istu pravnu zatitu. Organi
pravosu a posebno tite ljudska prava i slobode zajam ene Ustavom Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, te obezbje uju ustavnost i zakonitost.
Ustavom Republike Srpske predvi ena je zatita li nih, politi kih,
ekonomskih, socijalnih i drugih prava i sloboda ( l. 10-44. Ustava).
Garantovana su, izme u ostalog, sljede a li na prava: pravo na ivot,
slobodu i li nu bezbjednost, nepovredivost integriteta ovjeka,
nepovredivost stana, nepovredivost tajne pisma, sloboda kretanja i
nastanjivanja, sloboda vjeroispovijesti i druga. Ustavom su zajam ena i
politi ka prava poput bira kog prava, slobode tampe i drugih sredstava
javnog informisanja, slobode misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i
javnog izraavanja miljenja, sloboda zbora, sloboda politi kog
organizovanja itd. Ekonomska i socijalna prava i slobode su iroko utvr ena
i zajam ena. Od ekonomskih prava izdvajamo pravo svojine,118 pravo
nasle ivanja, pravo na rad, na ograni eno radno vrijeme, pravo na zatitu na
radu, na zdravstveno i socijalno osiguranje, pravo na trajk i druga prava, a
od socijalnih prava pravo na zatitu zdravlja, pravo na zatitu porodice,
majke i djeteta, pravo na zatitu invalida i materijalno obezbje enje, pravo
na kolovanje.
Korelativi tim pravima su posebne dunosti gra ana predvi ene
lanovima 45, 46. i 63. Ustava kao to je dunost pokoravanja Ustavu i

118
Svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zatitu.

393
zakonima Republike Srpske, obaveza pla anja poreza, pruanja pomo i u
nevolji.
Amandmanima LVII na Ustav Republike Srpske predvi eno je da se u
slu aju razli itosti, ili u slu aju da neka prava nisu nikako ili nisu dovoljno
utvr ena Ustavom Republike Srpske, primjenjuju odredbe o ljudskim
pravima i slobodama Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije o
zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i njeni protokoli.
Analizom ustavnih odredaba zapaamo da se prava i slobode ostvaruju, a
dunosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, uz svo enje na
minimum zakonske i druge regulative. Prava i slobode zajam ene Ustavom
Republike Srpske ne mogu se oduzeti niti ograni iti. Obezbije ena je
njihova zatita od strane redovnih sudova i Ustavnog suda kao i drugih
organa i organizacija.
Drutveno-ekonomski odnosi su tako e bitna osnova svake drave.
Ustavom Bosne i Hercegovine utvr eni su osnovni principi ekonomsko-
socijalnog ure enja, a potpunije osnove ekonomsko-socijalnog ure enja
razra ene su entitetskim ustavima, a konkretno normirane brojnim
imovinskim zakonima.
Prema Ustavu Republike Srpske (poglavlje III), ekonomsko-socijalno
ure enje Republike Srpske zasniva se na: ravnopravnosti svih oblika svojine
i slobodnom privre ivanju, samostalnosti privrednih subjekata u sticanju i
raspodjeli dobiti, slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao
jedinstvenom privrednom prostoru, zabrani monopola svih vrsta, zatiti
prirodnih bogatstava, nekretnina i stvari od privrednog, kulturnog i
istorijskog zna aja.

2. NADLENOSTI REPUBLIKE SRPSKE

Ustav Bosne i Hercegovine u lanu III ta ka 1. odre uje nadlenosti

institucija Bosne i Hercegovine sistemom pozitivne enumeracije. Tako se u
nadlenosti zajedni kih institucija nalaze: spoljna politika,
spoljnotrgovinska politika, carinska i monetarna politika, finansiranje
institucija i me unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, politika i
regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil, sprovo enje me unarodnih i
me uentitetskih krivi nopravnih propisa, uklju uju i i odnose sa
Interpolom, zatim uspostavljanje i funkcionisanje zajedni kih i
me unarodnih komunikacija, regulisanje saobra aja izme u entiteta i
kontrola vazdunog saobra aja.
Nadlenosti Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine nisu
eksplicitno nabrojane, nego su funkcije i ovla enja entiteta utvr eni
generalnom klauzulom prema kojoj sve vladine funkcije i ovlatenja koja
nisu ovim Ustavom izri ito data institucijama Bosne i Hercegovine
pripadaju entitetima ( lan III ta ka 3a Ustava BiH), to upu uje na

394
zaklju ak da je Ustav Bosne i Hercegovine prihvatio rjeenje po kome je
pretpostavka nadlenosti utvr ena u korist entiteta.
Republika Srpska (kao uostalom i Federacija Bosne i Hercegovine) ima
pravo da uspostavlja specijalne paralelne odnose sa susjednim dravama, pri
tom potuju i suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Tako
je 2006. godine u Banja Luci potpisan Sporazum o uspostavljanju
specijalnih i paralelnih odnosa izme u Republike Srpske i Republike Srbije,
ijim je potpisivanjem prestao da vai istoimeni Sporazum iz 2001. godine
izme u Republike Srpske i tadanje Savezne Republike Jugoslavije.
Sporazum o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa izme u
Republike Srpske i Republike Srbije naglaava potovanje suvereniteta,
teritorijalnog integriteta i politi ke nazavisnosti Bosne i Hercegovine i
uvaava ustavnu podjelu nadlenosti drave Bosne i Hercegovine i njenih
entiteta. Tako e se izraava uvjerenje da e uspostavljanje specijalnih i
paralelnih odnosa doprinjeti demokratskom, drutvenom i privrednom
razvoju Srbije i Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i regiona u cjelini.
Cilj pomenutog Sporazuma jeste razvoj institucionalnih i drugih oblika
saradnje izme u Republike Srpske i Republike Srbije u okviru optih
politi kih i privrednih uslova kao i unapre enje saradnje izvrnih,
zakonodavnih i drugih institucija Republike Srpske i Srbije. lan 2.
Sporazuma o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa izme u
Republike Srpske i Republike Srbije predvi a da Republika Srpska i Srbija
unapre uju saradnju u oblasti privrede i kori enja privrednih resursa,
planiranja, privatizacije i denacionalizacije, zakonodavstva, nauke i
tehnologije, obrazovanja, kulture i sporta, zdravstva i socijalne politike,
turizma i zatite okoline, informisanja, zatite sloboda i prava gra ana, te
suzbijanja kriminala, a sve u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i
ustavima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. U cilju uspjenog
sprovo enja Sporazuma osnovano je Vije e za saradnju Republike Srpske i
Republike Srbije koje ine predsjednici i premijeri Republike Srpske i
Republike Srbije.119
Pored mogu nosti da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa
susjednim dravama, Republika Srpska i Federacija BiH mogu da
zaklju uju sporazume sa dravama i me unarodnim organizacijama, ali uz
saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, s tim da
Parlamentarna skuptina moe zakonom predvidjeti odre ene vidove
sporazuma za koje nije potrebna saglasnost ( lan III ta ka 2. Ustava Bosne i
Hercegovine).
Republika Srpska slobodno organizuje svoju entitetsku strukturu i
pravni poredak. Ima svoj ustav, zakonodavstvo, upravu i sudstvo. Prava i
dunosti Republike Srpske ostvaruju se preko republi kih institucija, organa
i organizacija (Narodne skuptine, Vlade, predsjednika Republike, redovnih

119
Tekst ovog sporazuma moe se prona i na internetskoj stranici: http://www.voanews.
com/serbian/archive/2006-09/voa2.cfm

395
sudova, Ustavnog suda, republi kih uprava, upravnih organizacija, pa
djelimi no i lokalne samouprave).
Nadlenosti Republike Srpske utvr ene su u lanu 68. Ustava:
obezbje enje integriteta, ustavnog poretka i teritorijalne cjelokupnosti
Republike; bezbjednost; preduzimanje mjera iz svoje nadlenosti za slu aj
ratnog i vanrednog stanja koje proglase institucije Bosne i Hercegovine, kao
i mjera u slu aju vanrednog stanja koje proglase institucije Republike
Srpske (s tim da se to ne odnosi na upotrebu vojske i drugih mjera koje su u
nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine); ostvarivanje ustavnosti i
zakonitosti, kao i ostvarivanje i zatita ljudskih prava i sloboda. Nadalje,
ure uje i obezbje uje svojinske i obligacione odnose, pravni poloaj
preduze a i drugih organizacija; ekonomske odnose sa inostranstvom, koji
nisu preneseni na institucije Bosne i Hercegovine, trite i planiranje;
bankarski i poreski sistem; osnovne ciljeve i pravce privrednog, nau nog,
tehnolokog, demografskog i socijalnog razvoja i druge oblasti od zna aja
za razvoj entiteta; organizaciju, nadlenost i rad dravnih organa; sistem
javnih slubi; radne odnose, zapoljavanje, zdravstvenu i socijalnu zatitu,
bora ku i invalidsku zatitu, obrazovanje, nauku, kulturu; zatitu ivotne
sredine; sistem javnog informisanja; me unarodnu saradnju, osim one koja
je prenesena na institucije Bosne i Hercegovine, finansiranje ostvarivanja
prava i dunosti Republike kao i druge odnose od interesa za Republiku
Srpsku, u skladu sa Ustavom. Sve nadlenosti, prava i dunosti moraju se
izvravati tako da ne budu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a
posebno da ne naruavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i
Hercegovine'' (Kuzmanovi , 2002: 338).

3. ORGANIZACIJA VLASTI U REPUBLICI SRPSKOJ

Organizacija vlasti u Republici Srpskoj zasniva se na na elu podjele

vlasti. Podjela vlasti se javlja kao organizaciono na elo i na in ure enja
odnosa izme u zakonodavne, izvrne i sudske vlasti.120 Ustavotvornu i
zakonodavnu vlast vri Narodna skuptina Republike Srpske, izvrnu vlast
vri Vlada Republike Srpske i sudsku vlast sudovi. Amandmanima LXXVI-
LXXIX na Ustav Republike Srpske kojima je, na osnovu odluke Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda, izvreno usaglaavanje
ovog Ustava sa Ustavom Bosne i Hercegovine, predvi eno je da
zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vre Narodna skuptina i Vije e
naroda Republike Srpske. Pri tom Vije e naroda Republike Srpske ne

120
Pored toga to su u sistemu podjele vlasti zakonodavna, izvrna i sudska vlast me usobno
odvojene, treba ista i da u savremenim uslovima nije objektivno o ekivati da me usobno
podijeljene vlasti nemaju ba nikakvog uticaja jedna na drugu, jer bi to spre avalo ostvarivanje
unutranjeg jedinstva, pa se u praksi esto odstupa od stroge primjene tog principa, u smislu
me usobne interakcije zakonodavne, izvrne i sudske vlasti s ciljem uspostavljanja me usobne
ravnotee.

396
u estvuje u postupku donoenja zakona, propisa i drugih akata sa Narodnom
skuptinom, nego vri kontrolu izglasanih zakona, propisa i akata u
Skuptini, radi utvr ivanja da li se izglasanim zakonom, propisom ili aktom
ugroavaju vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda. Tek ako Vije e
naroda, u skladu sa odredbama Ustava, utvrdi da su vitalni interesi
konstitutivnih naroda ugroeni, u estvuje u zakonodavnom postupku
ravnopravno sa Narodnom skuptinom Republike Srpske. U strukturi
vrhovne vlasti je i predsjednik Republike Srpske, koji predstavlja Republiku
Srpsku i izraava njeno jedinstvo. Zatitu ustavnosti i zakonitosti
obezbje uje Ustavni sud Republike Srpske.121
Da bi se osiguralo potovanje na ela ravnopravnosti sva tri konstitutivna
naroda, najvie dvije od est Ustavom utvr enih funkcija u zakonodavnoj,
izvrnoj i sudskoj vlasti Republike Srpske mogle bi se popuniti iz reda istog
konstitutivnog naroda ili iz reda Ostalih: predsjednik Vlade, predsjedavaju i
Narodne skuptine, predsjedavaju i Vije a naroda, predsjednik Vrhovnog
suda, predsjednik Ustavnog suda i republi ki javni tuilac.

3.1. NARODNA SKUPTINA I VIJE E NARODA

REPUBLIKE SRPSKE

U sistemu podjele vlasti koji je prihva en u Republici Srpskoj, Narodna

skuptina se javlja kao najvia ustavotvorna i zakonodavna vlast.
Usvajanjem Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske propisano je
da e zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj vriti i Vije e naroda
Republike Srpske. Vije e naroda Republike Srpske svoju zakonodavnu vlast
vri u cilju zatite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda.
Poslovnikom o radu Narodne skuptine Republike Srpske (Slubeni
glasnik Republike Srpske, br. 99/06, 63/07) detaljno su razra ene ustavne
norme o organizaciji, nadlenostima i na inu rada ovog organa (ure uje se
njena unutranja organizacija, odnosno poloaj narodnih poslanika,
zasjedanje i sjednice Narodne skuptine Republike Srpske, radna tijela
Skuptine (komisije i odbori), kao i na in ostvarivanja prava i dunosti
narodnih poslanika, akti i postupak za njihovo donoenje, postupak izbora,
imenovanja i razrjeenja i niz drugih pitanja).
Narodna skuptina Republike Srpske je jednodomna i ima 83 narodna
poslanika koji se biraju neposredno na period od etiri godine ( lan 71. i
Amandman LII Ustava). Narodni poslanici se biraju u izbornim jedinicama
prema proporcionalnom principu kojim se obezbje uje da sve optine budu

121
Ustav jasno diferencira dravne funkcije od funkcija lokalne samouprave. Dravne funkcije
vri Republika preko svojih organa, a poslove lokalne samouprave optina, odnosno grad.

397
na odgovaraju i na in zastupljene u Narodnoj skuptini Republike Srpske
(Amandman XXXVI).122
Shodno lanu 79. Ustava, Narodna skuptina Republike Srpske ima
predsjednika i dva potpredsjednika koje bira na period od etiri godine.
Trenutni predsjednik Narodne skuptine je gosp. Igor Radoji i . Usvajanjem
Amandmana LXXVIII na Ustav Republike Srpske predvi eno je da u
Narodnoj skuptini Republike Srpske mora biti zastupljeno najmanje po
etiri pripadnika svakog konstitutivnog naroda. Tako e je predvi ena
nespojivost funkcije narodnog poslanika sa funkcijom delegata u Vije u
naroda.
Vije e naroda Republike Srpske sastavljeno je na principu paritetnog
predstavljanja konstitutivnih naroda i na odgovaraju oj zastupljenosti
pripadnika ostalih naroda (Amandman LXXVIII na Ustav). Vije e naroda
ima 28 lanova (po osam lanova iz reda svakog konstitutivnog naroda i
etiri lana iz reda Ostalih) i njihov mandat traje etiri godine, pod uslovom
da taj mandat ne istekne ranije kao rezultat skra ivanja mandata Narodne
skuptine ili njenog rasputanja kada prestaje mandat i Vije a naroda. Vije e
naroda Republike Srpske ima jednog predsjedavaju eg i tri
potpredsjedavaju a tako da je po jedna funkcija pripala svakom
konstitutivnom narodu i Ostalim. Trenutni predsjedavaju i Vije a naroda
Republike Srpske je gosp. Devad Osman evi iz reda bonja kog naroda,
dok su potpredsjedavaju i iz reda hrvatskog, srpskog odnosno jevrejskog
naroda (http:// www.narodnaskupstinars.net/cir/vijece/vijece.php).
lan 71. Ustava Republike Srpske dopunjen Amandmanom LXXVIII
predvi a da delegate u Vije u naroda biraju odgovaraju i klubovi poslanika
u Narodnoj skuptini Republike Srpske. Dakle, za razliku od Narodne
skuptine, Vije e naroda Republike Srpske bira se posrednim putem. U
slu aju da broj lanova jednog kluba delegata u Vije u naroda bude ve i od
broja predstavnika u odgovaraju em klubu Narodne skuptine, dodatni broj
delegata bira klub koji se formira u tu svrhu iz reda odbornika pripadnika
odgovaraju eg konstitutivnog naroda u skuptinama optina u Republici
Srpskoj ( lan 71. Ustava dopunjen Amandmanom LXXVIII).
Postoji mogu nost produenja mandata Narodne skuptine Republike
Srpske u slu aju ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, sve dok to stanje
traje. Ustav u lanu 72. predvi a i mogu nost samorasputanja Skuptine, tj.
donoenje odluke u Narodnoj skuptini o kra em trajanju mandata od
predvi enog etvorogodinjeg mandata. Tako Narodna skuptina Republike
Srpske moe na predlog najmanje trideset narodnih poslanika skratiti svoj
mandat, a uslovi za to su najmanje dvotre inska ve ina glasova od ukupnog
broja poslanika i da nije proglaeno ratno stanje ili neposredna ratna

122
U proporcionalnom izbornom sistemu mandati se dodjeljuju politi kim strankama
srazmjerno broju osvojenih glasova na izborima. Kao takav, ovaj sistem obezbje uje da se u
Narodnoj skuptini izraavaju interesi razli itih drutvenih grupacija, zastupljenost manjina i sl.
to Narodnoj skuptini Republike Srpske daje puniji legitimitet.

398
opasnost. U tom slu aju predsjednik Republike Srpske raspisuje izbore za
novu Narodnu skuptinu koji se moraju odrati u roku od 60 dana.
Skra ivanjem mandata Narodne skuptine prestaje i mandat Vlade.
Jedan od na ina prijevremenog prestanka mandata Narodne skuptine
Republike Srpske predvi en je Amandmanom LX i podrazumijeva
mogu nost rasputanja Skuptine od strane predsjednika Republike Srpske
koji moe odlu iti da raspusti Narodnu skuptinu, ali je prethodno obavezan
da saslua miljenje predsjednika Vlade i predsjednika Narodne skuptine.
Amandmanom XCIX na Ustav Republike Srpske predvi eno je da
poslanici u Narodnoj skuptini i lanovi Vije a naroda uivaju imunitet, to
zna i da ne mogu biti krivi no ili gra ansko odgovorni za radnje izvrene u
okviru njihovih dunosti u Skuptini odnosno Vije u naroda Republike
Srpske.
Narodna skuptina Republike Srpske radi u stalnom zasjedanju i po
pravilu odlu uje ve inom glasova svojih poslanika, ukoliko nije propisana
posebna ve ina. Poslovnikom Skuptine se odre uje ko moe sazvati
sjednicu, vrijeme njenog po etka i zavretka, te ostala pitanja.
Prva od nadlenosti Narodne skuptine navedena u Ustavu Republike
Srpske jeste odlu ivanje o promjeni Ustava ( lan 70. Ustava). Prijedlog
ustavnih promjena moe inicirati predsjednik Republike Srpske, Vlada i
najmanje trideset narodnih poslanika. Skuptina ve inom glasova narodnih
poslanika odlu uje o prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava, a zatim
utvr uje nacrt akta o promjeni Ustava i stavlja ga na javnu raspravu. Nakon
odrane javne rasprave o nacrtu, Komisija za ustavna pitanja Narodne
skuptine utvr uje prijedlog ustavnih amandmana o kojem odlu uju
Narodna skuptina i Vije e naroda Republike Srpske. Promjena ustava je
usvojena ako za nju glasa najmanje dvije tre ine od ukupnog broja narodnih
poslanika i ve ina lanova Vije a naroda iz svakog konstitutivnog naroda i
Ostalih. Akt o promjeni Ustava (amandmana) proglaava Narodna skuptina
Republike Srpske. U slu aju da Narodna skuptina ne usvoji predloene
amandmane, o istom pitanju se ne moe raspravljati u Skuptini prije isteka
tri mjeseca. Iz navedenog se primje uje da se ustavne promjene vre po
oteanom postupku u odnosu na obi ni zakonodavni postupak, to je
garancija o uvanja osnovnih principa ustavnog poretka Republike Srpske.
Zakonodavna djelatnost Narodne skuptine Republike Srpske predstavlja
okosnicu njenog cjelokupnog rada. Pravo predlaganja zakona, drugih
propisa i optih akata pored narodnih poslanika ima i predsjednik Republike
Srpske, Vlada ili najmanje 3.000 bira a.123 U svijetu je poznato na elo
parlamentarne suprematije u smislu da zakone moe donositi jedino

123
Ustav predvi a dva oblika neposredne demokratije: narodnu inicijativu za donoenje zakona
i referendum. Fakultativni referendum predvi en je lanom 2. Ustava prema kojem se
sporazum o promjeni me uentitetske linije razgrani enja izme u Republike Srpske i Federacije
BiH moe iznijeti na potvrdu putem referenduma i u lanu 77. koji predvi a da Narodna
skuptina moe odlu iti da o pojedinim pitanjima iz svoje nadlenosti donese odluku nakon
prethodnog izjanjavanja gra ana na referendumu.

399
parlament. Tako je i u nadlenosti Narodne skuptine Republike Srpske
donoenje zakona, ali i drugih propisa i optih akata (deklaracije, rezolucije,
preporuke, odluke, zaklju ke). Poslovnik Narodne skuptine lanovima 191-
228. detaljno regulie zakonodavni postupak.
Pravo Narodne skuptine da donosi budet za sve dravne organe je
neprikosnoveno. U njenoj nadlenosti je i donoenje prostornog plana i
plana razvoja ( lan 70. ta ka 3 Ustava). Narodna skuptina utvr uje
teritorijalnu organizaciju Republike Srpske124, raspisuje republi ki
referendum, odlu uje o zaduenju Republike, raspisuje izbore za narodne
poslanike i za predsjednika Republike Srpske, bira delegate iz Republike
Srpske u Vije e naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Poto
je Ustav Republike Srpske usvojio parlamentarni sistem vlasti, to je u
nadlenosti Skuptine i izbor i razrjeenje vlade i kontrola nad njenim
radom. Narodna skuptina razmatra izvjetaje o radu Vlade (ministara), a
kontrola se ostvaruje i drugim oblicima djelovanja, kao to su poslani ka
pitanja, interpelacije, anketni odbori, komisije itd. Skuptina daje amnestiju,
ratifikuje sporazume koje Republika Srpska, uz pristanak Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine, zaklju i sa drugim dravama i
me unarodnim organizacijama, proglaava vanredno stanje na teritoriji
entiteta ili jednom njegovom dijelu u slu aju ugroavanja bezbjednosti,
elementarnih nepogoda, prirodnih katastrofa, povreda ljudskih prava i
sloboda kao i normalnog funkcionisanja ustavnih organa Republike Srpske,
s tim da se to ne odnosi na upotrebu vojske i druge mjere koje su u
nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine ( lan 70. Ustava dopunjen
Amandmanom LIX i Amandmanom CVII).
Nadlenost Vije a naroda Republike Srpske jeste da odlu uje da li je
nekim zakonom, drugim propisom ili optim aktom koji donese Narodna
skuptina povrije en vitalni nacionalni interes nekog od konstitutivnih
naroda.125 Poslovnikom Vije a naroda Republike Srpske (Slubeni glasnik
Republike Srpske, br. 89/03 i 12/04) ure ena je unutranja organizacija
Vije a, na in ostvarivanja prava i dunosti delegata i druga pitanja od
zna aja za Vije e naroda. Radna tijela Vije a naroda su Administrativna
komisija i Ustavna i zakonodavnopravna komisija Vije a naroda.
Predsjednitvo Vije a naroda Republike Srpske ine predsjedavaju i i tri

124
Predsjednik Republike Srpske ima mogu nost da svojim aktima mijenja teritorijalnu
organizaciju Republike, ukoliko Narodna skuptina ne moe da se sastane, za vrijeme ratnog
stanja i vanrednog stanja, dok to stanje traje.
125
Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda definisani su Amandmanom LXXVII na
slede i na in: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u svim
organima vlasti (zakonodavnim, izvrnim, sudskim); identitet jednog konstitutivnog naroda;
ustavni amandmani; organizacija organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u
procesu odlu ivanja; obrazovanje, vjeroispovjest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno
nasle e; teritorijalna organizacija; sistem javnog informisanja i druga pitanja koja se mogu
tretirati kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra dvije tre ine jednog
od klubova delegata konstitutivnih naroda u Vije u naroda.

400
potpredsjedavaju a. Kolegijum ine predsjedavaju i Vije a naroda,
potpredsjedavaju i, generalni sekretar i predsjednici klubova delegata.
Svi zakoni, drugi propisi ili akti koje usvoji Narodna skuptina
Republike Srpske, a koji se odnose na pitanja od vitalnog interesa definisana
u Amandmanu LXXVII, duna je dostaviti na razmatranje Vije u naroda.
Pri tome se razlikuju procedure za razmatranje zakona u vezi sa vitalnim
interesima nekog od konstitutivnih naroda.
Naime, saglasno amandmanima LXXXII usvojenim 2002. godine ako
vie od jednog predsjedavaju eg ili potpredsjedavaju eg Vije a naroda
smatra da zakon spada u pitanja od vitalnog interesa zakon e biti razmatran
od strane Vije a naroda. Predsjedavaju i i potpredsjedavaju i donose odluku
u roku od sedam dana, te zaklju kom obavjetavaju generalnog sekretara
Vije a naroda koji je duan o odluci bez odlaganja obavijestiti Narodnu
skuptinu Republike Srpske. Zakon se smatra usvojenim ako ve ina svakog
kluba koji ima delegate u Vije u naroda glasa za takve zakone, druge
propise ili opte akte. Ako se u Vije u naroda Republike Srpske postigne
saglasnost o amandmanima na takav zakon, propis se ponovo podnosi
Narodnoj skuptini na usvajanje. Ukoliko se u Vije u naroda ne postigne
saglasnost o pokrenutom pitanju u vezi sa vitalnim interesom, Narodna
skuptina i Vije e naroda Republike Srpske formiraju zajedni ku komisiju
sastavljenu na paritetnom osnovu od predstavnika Narodne skuptine i
Vije a naroda.126 Odluke se donose konsenzusom. Zadatak zajedni ke
komisije jeste da usaglasi tekst zakona, u kom slu aju se zakon smatra
usvojenim. Ako se saglasnost ne postigne, zakon ne e biti usvojen, nego se
vra a predlaga u na novi postupak, s tim da predlaga ne moe ponovo
podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta ( lan 70. Ustava dopunjen
Amandmanom LXXXII).
Amandman LXXXII na Ustav Republike Srpske predvi a i da u slu aju
da samo jedan predsjedavaju i ili potpredsjedavaju i Vije a naroda smatra
da zakon izglasan u Narodnoj skuptini spada u pitanja od vitalnog interesa,
smatra e se da je u pitanju vitalni interes ako tako odlu i dvotre inska
ve ina jednog od klubova konstitutivnih naroda u Vije u naroda. U tom
slu aju zakon e razmatrati Vije e naroda Republike Srpske i ukoliko
ve ina svakog kluba zastupljenog u Vije u naroda glasa za taj zakon, propis
ili akt, isti se smatra usvojenim. Ako Vije e naroda postigne saglasnost o
amandmanima na zakon, zakon se ponovo vra a na odobrenje Narodnoj
skuptini Republike Srpske. Me utim, ako se zajedni ka komisija, koja se
formira ukoliko nije mogu e posti i saglasnost u Vije u naroda, ne usaglasi,
pitanje se prosle uje Ustavnom sudu Republike Srpske da odlu i da li se
predmetni zakon odnosi na vitalni interes nekog od konstitutivnih naroda u
Bosni i Hercegovini.

126
Dio zajedni ke komisije koju formira Vije e naroda ima pet lanova (predsjedavaju i Vije a
naroda i po jedan delegat iz klubova delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih koji se
biraju za svaki slu aj posebno lan 78. Poslovnika).

401
 O prihvatljivosti takvih slu ajeva odlu uje Vije e za zatitu vitalnog
interesa pri Ustavnom sudu Republike Srpske dvotre inskom ve inom u
roku od sedam dana, odnosno odlu uje o meritumu u roku od mjesec dana
od dana kada im je prijedlog dostavljen. Ako je postupak pokrenula
dvotre inska ve ina jednog od klubova, da bi Sud odlu io da se radi o
vitalnom interesu potrebna je saglasnost najmanje dvojice sudija tog suda.
Ukoliko Ustavni sud Republike Srpske donese odluku da neki zakon,
propis ili akt naruava vitalni interes nekog od konstitutivnih naroda u
Republici Srpskoj, isti se ne e smatrati usvojenim, nego se vra a
predlaga u na novu proceduru, s tim da predlaga ne moe ponovo dostaviti
isti tekst zakona, propisa ili akta. U suprotnom, ako je sud odlu io da se
predmetni zakon ne odnosi na vitalni interes zakon se smatra usvojenim,
odnosno za njegovo usvajanje je dovoljna prosta ve ina (Amandman
LXXXII na Ustav Republike Srpske).

3.2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE SRPSKE

Prema Ustavu Republike Srpske predsjednika i potpredsjednike

Republike Srpske biraju gra ani neposrednim izborima na period od etiri
godine, s tim to isto lice moe biti birano najvie dva puta uzastopno
(Amandman XL i XCII). Svaka kandidatska lista sadri kandidate za
predsjednika Republike Srpske i za oba potpredsjednika, s tim da je za
predsjednika izabran kandidat koji osvoji najve i broj glasova, a za
potpredsjednike kandidati iz reda druga dva konstitutivna naroda koji imaju
najve i broj glasova iza izabranog predsjednika Republike Srpske.
Potpredsjednici, dakle, moraju biti iz razli itih konstitutivnih naroda.
Trenutni predsjednik Republike Srpske je dr Rajko Kuzmanovi , dok su
potpredsjednici iz reda hrvatskog naroda gosp. Davor orda i iz reda
bonja kog naroda gosp. Adil Osmanovi (http://
www.predsjednikrs.net/sr_c/pages.php?id=16).
Ovla enja i nadlenosti predsjednika Republike Srpske sadrana su u
lanu 80. Ustava i Amandmanima XCIII, XL, CVIII, L. Predsjednik
Republike Srpske predstavlja Republiku Srpsku; predlae Narodnoj
skuptini kandidata za predsjednika Vlade, kandidate za predsjednika i
sudije Ustavnog suda na prijedlog Visokog sudskog i tuila kog savjeta
Bosne i Hercegovine; ukazom proglaava zakon u roku od sedam dana od
dana njegovog usvajanja u Skuptini. U tom periodu, predsjednik Republike
Srpske moe zahtijevati od Narodne skuptine da ponovo odlu uje o zakonu
(Amandman XL). Dakle, ima pravo suspenzivnog veta, tj. moe odbiti da
potpie proglaenje zakona i da ga vrati Skuptini na ponovno razmatranje, s
tim da je duan da proglasi zakon koji je Narodna skuptina ponovo
izglasala. Predsjednik Republike Srpske shodno lanu 80. Ustava Republike
Srpske daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja utvr ena
zakonom. Tako e obavlja, u skladu sa Ustavom Republike Srpske, Ustavom

402
Bosne i Hercegovine i zakonom poslove iz oblasti bezbjednosti i odnosa
Republike sa drugim dravama i me unarodnim organizacijama. Na
prijedlog Vlade Republike Srpske, ukazom postavlja i opoziva efove
predstavnitava Republike Srpske u inostranstvu i predlae ambasadore i
druge me unarodne predstavnike iz Republike Srpske.
Predvi ena je mogu nost produenja mandata predsjednika Republike
Srpske u slu aju neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, sve dok takvo
stanje traje i dok se ne steknu uslovi za izbor predsjednika. S druge strane, u
slu aju ostavke ili opoziva, mandat predsjednika prestaje prije isteka
vremena na koje je izabran. Kako je predsjednik Republike Srpske
odgovoran gra anima, oni ga mogu opozvati istim postupkom kojim su ga i
izabrali ( lan 88. Ustava).
Predsjednik Republike Srpske dobija znatna ovla enja iz nadlenosti
Narodne skuptine i Vlade u vrijeme ratnog i vanrednog stanja, kojeg
proglase institucije Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavom je utvr eno ( lan
81. Ustava) da u slu aju da se Narodna skuptina Republike Srpske ne moe
sastati, na prijedlog Vlade ili prema miljenju predsjednika Narodne
skuptine ili na sopstvenu inicijativu, predsjednik Republike Srpske moe
donositi uredbe sa zakonskom snagom, te imenovati i razrijeiti funkcionere
koje bira odnosno imenuje i razrjeava Narodna skuptina. Te akte (uredbe,
odnosno odluke o imenovanju i razrjeenju) podnosi na verifikaciju
Narodnoj skuptini im ona bude u mogu nosti da se sastane. Aktima
predsjednika Republike Srpske mogu se, u slu aju ratnog stanja koje
proglase institucije Bosne i Hercegovine i vanrednog stanja, ako Narodna
skuptina nije u mogu nosti da se sastane, izuzetno, dok to stanje traje,
obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se odnose na donoenje zakona,
drugih propisa i optih akata i preduzimanja mjera republi kih organa, kao i
na pojedine ljudske slobode i prava. Tako e moe da mijenja organizaciju i
ovla enja izvrnih, upravnih i pravosudnih organa i njihov personalni
sastav, kao i teritorijalnu organizaciju ( lan 81. Ustava i Amandman XXXV
i CIX).127 Ima pravo da raspusti Narodnu skuptinu nakon to saslua
miljenje predsjednika Vlade i predsjednika Narodne skuptine, to nije
esta mjera koju poduzima ef drave, ali se koristi (Kuzmanovi , 1996:
15).
Navedena ovla enja predsjednika Republike Srpske znatno su velika i
zalaze u sferu kako zakonodavne tako i izvrne vlasti. I neke druge ustavne
odredbe, poput one o neposrednom izboru predsjednika Republike, upu uju
na to da postoje i sistem podjele vlasti u Republici Srpskoj sadri elemente
predsjedni kog sistema.

127
Na ovom mjestu moemo ukazati na specifi an poloaj Vlade koja u ratnom, odnosno
vanrednom stanju (kada Skuptina nije u mogu nosti da se sastane) postaje u osnovi izvrni
organ predsjednika Republike Srpske, to jasno proizilazi iz amandmana XXXV ta ka 3. koji
utvr uje ovla enje predsjednika da svojim aktima moe obustaviti pojedine odredbe Ustava,
koje se, izme u ostalog, odnose na donoenje zakona, drugih propisa i optih akata, te na
mijenjanje organizacije i ovla enja izvrnih i upravnih organa.

403
3.3. VLADA REPUBLIKE SRPSKE

Shodno lanu 91. Ustava Republike Srpske Vlada Republike Srpske se

bira na period od etiri godine, poslije svakog konstituisanja novoizabrane
Narodne skuptine. Vladu sa injavaju predsjednik, potpredsjednici i
odre eni broj ministara. Zakonom o ministarstvima (Slubeni glasnik
Republike Srpske'', br. 70/02, 33/04, 118/05 i 33/06) osnovano je 16
ministarstava tako da u sastav Vlade Republike Srpske ulazi esnaest
ministara, iz ijih se redova biraju potpredsjednici Vlade.
Vladu bira Narodna skuptina Republike Srpske, ali odre enu ulogu u
formiranju Vlade ima i predsjednik Republike Srpske koji predlae
Skuptini kandidata za predsjednika Vlade. Kandidat za predsjednika Vlade
podnosi Skuptini program Vlade i predlae njen sastav koji mora
odraavati strukturu stanovnitva.
Predsjednik i potpredsjednici Vlade ne mogu biti iz reda istog
konstitutivnog naroda ( lan 92. Ustava dopunjen Amandmanom LXXXIV).
Funkciju predsjednika Vlade Republike Srpske trenutno vri gosp. Milorad
Dodik iz reda srpskog naroda, dok su potpredsjednici Vlade (gospo a Jasna
Brki i gosp. Anton Kasipovi ) birani iz reda ostala dva konstitutivna
naroda (http://www.vladars.net/sr-sp-Cyrl/Vlada/Pages/Splash.aspx).
Ministri se tako e biraju iz sva tri konstitutivna naroda. Osam ministara se
bira iz reda srpskog, pet iz reda bonja kog i tri iz reda hrvatskog naroda.
Predsjednik Vlade moe imenovati jednog ministra iz reda Ostalih iz kvote
najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Iz reda ministara biraju se dva
potpredsjednika Vlade iz razli itih konstitutivnih naroda. Potpredsjednike
bira Narodna skuptina na prijedlog predsjednika Vlade ( lan 92. Ustava
dopunjen Amandmanom LXXXIV).
Jedno od osnovnih obiljeja parlamentarnog sistema vlasti jeste politi ka
odgovornost Vlade pred parlamentom. Vlada Republike Srpske odgovara
Narodnoj skuptini Republike Srpske, koja joj moe izglasati nepovjerenje.
Prijedlog moe podnijeti najmanje 20 narodnih poslanika ( lan 94. Ustava).
S druge strane, Vlada moe postaviti pitanje svog povjerenja u Narodnoj
skuptini128. Ukoliko Narodna skuptina Republike Srpske izglasa
nepovjerenje Vladi, donosi odluku o razrjeenju Vlade i o tome obavjetava
predsjednika Republike Srpske ( lan 308. Poslovnika Narodne skuptine
Republike Srpske).
Saglasno lanu 94. Ustava Republike Srpske predsjednik i lanovi Vlade
Republike Srpske mogu i sami podnijeti ostavke. Ostavku predsjednika
Vlade moe zatraiti i predsjednik Republike Srpske na inicijativu najmanje

128
Vlada moe postaviti pitanje svog povjerenja u Narodnoj skuptini ako smatra da nije u
stanju da obezbje uje sprovo enje utvr ene politike i izvrenje akata Narodne skuptine ili da
ne moe preuzeti odgovornost za obavljanje svoje funkcije ako se ne donese zakon, drugi
propis ili opti akt, ije donoenje ona predlae ( l. 65. Poslovnika Vlade Republike Srpske,
Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 14/01 i 23/05).

404
20 poslanika i poto saslua miljenje predsjednika Narodne skuptine i
Vlade, ukoliko smatra da je dolo do krize u funkcionisanju Vlade. Ukoliko
se desi da predsjednik Vlade odbije da podnese ostavku, predsjednik
Republike Srpske ga moe razrijeiti ( lan 94. Ustava dopunjen
Amandmanom XLI). Ostavka ili razrjeenje predsjednika Vlade povla i
ostavku cijele Vlade.
Predsjednik Vlade Republike Srpske moe vriti promjene u sastavu
Vlade, na osnovu miljenja predsjednika Republike i predsjednika Narodne
skuptine, o emu je duan obavijestiti Skuptinu ( lan 94. Ustava dopunjen
Amandmanom XLI).
Ne postoji institut inkompatibilnosti, tako da lanovi Vlade mogu biti i
narodni poslanici, s tim da ne mogu glasati ako se radi o izglasavanju
nepovjerenja Vladi, o njihovom razrjeenju ili o ministarstvu kojim
rukovode.
Prema Ustavu ( lan 90.), u nadlenost Vlade Republike Srpske spada
predlaganje zakona, drugih propisa i optih akata Narodnoj skuptini,
predlaganje plana razvoja, prostornog plana, budeta i zavrnog ra una, kao
i davanje miljenja o prijedlozima zakona, drugih propisa i optih akata koje
Narodnoj skuptini Republike Srpske podnose drugi predlaga i. Dakle,
Vlada je kvalifikovani nosilac zakonodavne inicijative u Skuptini. Kao
izvrni organ, ona izvrava zakone, druge propise i opte akte Skuptine
tako to donosi uredbe, odluke i druga akta za izvravanje zakona.
U oblasti usmjeravanja i uskla ivanja republi ke uprave, Vlada
Republike Srpske ima sljede a ovla enja: utvr uje na ela za unutranju
organizaciju ministarstava i drugih republi kih organa i upravnih
organizacija, postavlja i razrjeava njihove funkcionere, usmjerava i
uskla uje njihov rad, vri nadzor nad njihovim radom i ima ovla enje da
ponitava njihove akte koji nisu u saglasnosti sa zakonom ili propisom
Vlade kao i da obavlja druge poslove u skladu sa Ustavom i zakonom ( lan
90. Ustava i ta ka 1. Amandmana LXI na Ustav).
Na osnovu izloenog moemo uo iti da Vlada Republike Srpske ima
dosta suen djelokrug nadlenosti u korist predsjednika Republike Srpske i
Narodne skuptine.
Zakonom o Vladi Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike
Srpske, br. 3/97, 3/98, i 29/00) detaljnije se reguliu poslovi Vlade, sastav,
prava i dunosti lanova Vlade, kao i akti koje Vlada donosi, dok su
Poslovnikom Vlade Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike
Srpske, br. 14/01, 23/05) razra ena pitanja organizacije Vlade, na in
njenog rada i njenih radnih tijela (odbora i komisija) i druga pitanja od
zna aja za rad Vlade. Tako je Poslovnikom Vlade ( lan 4.) predvi eno
formiranje odbora i komisija kao stalnih radnih tijela Vlade. Vlada
Republike Srpske ima Odbor za unutranju politiku, Odbor za privredu i
finansije i Odbor za drutvene djelatnosti iji su lanovi ministri odre enih
resora koji razmatraju zakonske i druge prijedloge propisa i materijale iz
svojih resornih oblasti. Vlada moe obrazovati i druga radna tijela.

405
 Vlada donosi program rada kojim se utvr uju osnovni zadaci Vlade i
rokovi, a sastoji se od tematskog i zakonodavnog dijela. Poslovnikom su
detaljno regulisane i sjednice Vlade, odnosno sazivanje, tok sjednice,
odlu ivanje na sjednici itd.
Odre uju i organizaciju Republike Srpske, Ustav Republike Srpske ne
pominje upravu, nego kada utvr uje poloaj Vlade regulie istovremeno i
republi ku upravu. Republi ku upravu ine ministarstva i drugi republi ki
organi uprave. Tu materiju pravno regulie Zakon o ministarstvima i Zakon
o administrativnoj slubi u upravi Republike Srpske (Slubeni glasnik
Republike Srpske, br. 16/02, sa kasnijim izmjenama i dopunama).
Zakonom o ministarstvima osnivaju se ministarstva, drugi republi ki
organi uprave i republi ke upravne organizacije, ure uje njihova
organizacija, prava i obaveze ministara, rukovodioca republi kih uprava i
upravnih organizacija i utvr uje njihov djelokrug rada. U Republici Srpskoj,
pomenutim zakonom je osnovano 16 ministarstava129, pet republi kih
uprava i preko dvadeset republi kih upravnih organizacija koje se osnivaju s
ciljem obavljanja stru nih i sa njima povezanih upravnih poslova. Naj e i
oblici upravnih organizacija su zavodi, direkcije, sekretarijati i agencije koje
imaju svojstvo pravnog lica.
Radom ministarstva rukovodi ministar koji predstavlja ministarstvo i
odgovoran je za svoj rad i rad ministarstva. Ministar ima pomo nike
ministra. Radom republi ke uprave i upravne organizacije rukovodi
direktor, sa poloajem pomo nika ministra, a imenuje ga i razrjeava Vlada
Republike Srpske u skladu sa zakonom. Ima jednog zamjenika i pomo nike
( lan 65. i 66. Zakona o ministarstvima).
Zadaci republi ke uprave okvirno su formulisani lanom 97. Ustava
Republike Srpske prema kojem ministarstva i drugi republi ki organi uprave
provode zakone, druge propise i opte akte Narodne skuptine, Vlade i akte
predsjednika Republike; rjeavaju u upravnim stvarima; vre upravni nadzor
i obavljaju druge upravne poslove utvr ene zakonom, dok su preciznije
razra eni Zakonom o administrativnoj slubi u upravi Republike Srpske.
Pomenutim zakonom regulie se i poloaj i organizacija organa dravne
uprave, postavljanje i zapoljavanje, finansiranje organa uprave i njihov
odnos prema drugim dravnim organima i ostalim subjektima. Ustanovljena
je i Agencija za dravnu upravu koju osniva Vlada Republike Srpske i koja
obezbje uje sprovo enje procesa zapoljavanja dravnih slubenika, prua

129
To su slede a ministarstva: Ministarstvo privrede, energetike i razvoja, Ministarstvo
finansija, Ministarstvo prosvjete i kulture, Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutranjih
poslova, Ministarstvo uprave i lokalne samouprave, Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite,
Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede, Ministarstvo saobra aja i veza,
Ministarstvo trgovine i turizma, Ministarstvo za prostorno ure enje, gra evinarstvo i ekologiju,
Ministarstvo rada i bora ko-invalidske zatite, Ministarstvo za ekonomske odnose i
koordinaciju, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, Ministarstvo nauke i tehnologije i
Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport.

406
pomo organima uprave u realizaciji njihove kadrovske politike i vri druge
poslove u skladu sa zakonom ( lan 5-8. Zakona).

4. TERITORIJALNA ORGANIZACIJA

Prema lanu 100. Ustava Republike Srpske, teritorijalna organizacija

Republike Srpske ure uje se zakonom. Iako Ustav proglaava lokalnu
samoupravu jednim od temeljnih na ela itavog ustavnog poretka, on ne
sadri konzistentnu koncepciju lokalne samouprave. Sistem lokalne
samouprave ure en je Zakonom o lokalnoj samoupravi (Slubeni glasnik
Republike Srpske, br. 101/04, sa kasnijim izmjenama i dopunama). Iako se
lokalna samouprava ostvaruje u optinama, Ustav u lanu 102. daje
mogu nost da se zakonom povjeri vrenje poslova lokalne samouprave i
gradu. Tako je Zakonom o lokalnoj samoupravi predvi eno da se lokalna
samouprava ostvaruje u optinama i gradovima, a izvravaju je gra ani i
organi jedinica lokalne samouprave ( lan 2. stav 2 Zakona).
lan 3. pomenutog zakona predvi a proporcionalnu zastupljenost
konstitutivnih naroda i Ostalih u organima jedinice lokalne samouprave,
uklju uju i i funkcionere koji se ne biraju direktno kao to su zamjenik
na elnika jedinice lokalne samouprave, predsjednik skuptine i
potpredsjednik skuptine jedinice lokalne samouprave, kao i da predsjednik
skuptine jedinice lokalne samouprave i na elnik jedinice lokalne
samouprave ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda i Ostalih, osim
ako jedan konstitutivni narod ima natpolovi nu ve inu prema poslednjem
popisu stanovnitva.
Lokalna samouprava u Republici Srpskoj organizovana je kao
jednostepena. Uz to je i monotipska, jer je pravni status svih optina kao
osnovnih jedinica lokalne samouprave identi an, bez obzira na njihovu
veli inu, broj stanovnika, ekonomsku snagu i druga obiljeja. Jedinica
lokalne samouprave ima svojstvo pravnog lica, ima svoju imovinu s kojom
upravlja i raspolae preko svojih organa i svoju finansijsku autonomiju.
Republika Srpska je teritorijalno organizovana u 63 optine. U optini se
obavljaju poslovi od neposrednog interesa za gra ane i takvi poslovi
predstavljaju izvorne poslove optine. Ustav Republike Srpske u lanu 102.
sistemom pozitivne enumeracije utvr uje nadlenosti optine koje ona
ostvaruje preko svojih organa u skladu sa zakonom. U pitanju su
mnogobrojne nadlenosti optina u oblastima: urbanisti kog planiranja i
gra enja, stambeno-komunalnih djelatnosti, kulture, socijalne zatite, sporta
i fizi ke kulture, turizma, ugostiteljstva, zanatstva i trgovine i dr. Republika
Srpska moe zakonom povjeriti vrenje pojedinih svojih poslova optini, pa
su takvi poslovi preneseni poslovi (izvravanje zakona, drugih propisa i
optih akata Republike Srpske).
Organi optine su: skuptina optine kao organ odlu ivanja i kreiranja
politike optine i na elnik optine kao izvrni organ. Skuptinu optine ine

407
optinski odbornici koji se biraju na period od etiri godine i iji broj se
utvr uje statutom optine u skladu sa Izbornim zakonom. U lanu 30.
Zakona o lokalnoj samoupravi taksativno su navedene najvanije
nadlenosti skuptine optine.130 Na elnika optine biraju neposredno
gra ani na optim izborima na period od etiri godine ( lan 42. Zakona).
Nadlenosti na elnika optine regulisane su lanom 43. Zakona o lokalnoj
samoupravi. Na elnik optine rukovodi optinskom administrativnom
slubom i odgovoran je za njen rad.
Funkcioneri optine u smislu Zakona o lokalnoj samoupravi su: na elnik
optine, zamjenik na elnika optine, predsjednik i potpredsjednik skuptine
optine.
Pitanje gradova kao jedinica lokalne samouprave u Ustavu Republike
Srpske nije uopte definisano, te se stoga pokazuje opravdanim da se isto
regulie. To je predvi eno Amandmanima CXXII-CL na Ustav Republike
Srpske koji jo uvijek nisu usvojeni.131 Zakon o lokalnoj samoupravi u lanu
55. predvi a da se grad moe uspostaviti na podru ju koje ini koherentnu
geografsku, socijalnu, ekonomsku, istorijsku i teritorijalnu cjelinu sa
odgovaraju im nivoom razvoja. U Republici Srpskoj, status gradova imaju
Banja Luka i Isto no Sarajevo to je regulisano odgovaraju im zakonima.

5. SUDSKA VLAST

Prema Ustavu ( lan 121.) sudsku vlast u Republici Srpskoj vre sudovi.
Oni su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvrne vlasti i u svom radu
postupaju nepristrasno, blagovremeno i efikasno. Osnovna funkcija sudova
jeste da tite prava i slobode zajam ene ustavima Bosne i Hercegovine i
Republike Srpske i obezbje uju ustavnost i zakonitost.
Ustav utvr uje niz na ela organizacije, funkcionisanja i rada sudova, dok
je istoimena materija preciznije razra ena Zakonom o sudovima Republike
Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 111/04, sa kasnijim
izmjenama i dopunama).
Na elo samostalnosti i nezavisnosti sudova podrazumijeva da su sudovi
posebna vrsta dravnih organa, organizaciono odvojeni od drugih dravnih
organa, kao i da su slobodni od svakog uticaja sa strane. Na elo stalnosti
sudijske funkcije ogleda se u tome to se sudije biraju na neodre eno

130
Skuptina optine, izme u ostalog, donosi statut optine, budet i zavrni ra un budeta,
ekonomski plan, plan razvoja i investicione programe, donosi program ure enja gra evinskog
zemljita, donosi odluke i druga opta akta o obavljanju funkcija iz oblasti kulture, obrazovanja,
sporta, zdravstva, socijalne zatite, informacija, zanatstva, turizma, ugostiteljstva i zatite
okoline, odluke o upravljanju i raspodjeli imovinom optine, o upotrebi simbola optine,
proglaenju praznika optine, odlu uje o zaduenju optine i vri druge poslove predvi ene
zakonom i statutom optine.
131
Pomenutim amandmanima predvi eno je detaljno ustavno regulisanje lokalne samouprave u
skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi.

408
vrijeme. Jednom izabrane sudije su nepokretne i funkcija im moe prestati
samo ako nastupe neki od razloga predvi enih Ustavom. Na elo sudskog
imuniteta omogu ava zatitu sudija u njihovom radu. Prema lanu 126.
Ustava Republike Srpske, niko ko u estvuje u su enju ne moe biti pozvan
na odgovornost u krivi nom ili gra anskon postupku za miljenje izraeno
prilikom donoenja sudske odluke. Ukoliko se protiv sudije pokrene
postupak zbog krivi nog djela u injenog u vrenju sudijske funkcije, ne
moe biti pritvoren bez odobrenja Visokog sudskog i tuila kog savjeta.
Na elo inkompatibilnosti podrazumijeva nespojivost sudijske funkcije sa
drugim dravnim ili javnim poslovima. Na elo javnosti su enja je tako e
jedno od osnovnih na ela predvi enih lanom 124. Ustava. Javnost se moe
isklju iti samo u slu ajevima predvi enim zakonom radi zatite posebnih
interesa Republike Srpske, uvanja tajne, zatite morala, interesa
maloljetnika, privatnog ivota i drugih optih interesa. Na elo zbornosti
su enja Ustav izraava odredbom po kojoj sud sudi u vije u, s tim da se u
pojedinim stvarima predvi enim zakonom javlja sudija pojedinac. Vije e
moe biti sastavljeno samo od sudija ili od sudija i sudija porotnika to se
regulie posebnim zakonima ( lan 125. Ustava). Dakle, u naem pravosu u
pored profesionalnih sudija u su enju mogu u estvovati i sudije porotnici.
Samostalnost, nezavisnost, stru nost, efikasnost i nepristrasnost sudstva i
tuila ke funkcije obezbje uje Visoki sudski i tuila ki savjet Bosne i
Hercegovine u ijoj je nadlenosti, izme u ostalog i imenovanje sudija,
provo enje disciplinskog postupka i razrjeenje sudija osnovnih, okrunih i
Vrhovnog suda ( lan 121. Ustava i Amandman XCIV).
U Republici Srpskoj sudovi se organizuju kao redovni sudovi. Osnovni
sudovi se osnivaju za podru je jedne ili vie optina i u Republici Srpskoj
ukupno ima 19 osnovnih sudova. Osnovni sud ima samo prvostepenu
nadlenost i to u krivi nim, gra anskim, prekrajnim, privrednim i drugim
predmetima ( lan 26. Zakona o sudovima Republike Srpske). Okruni
sudovi se osnivaju za podru je dva ili vie osnovnih sudova. Zakonom o
sudovima Republike Srpske osnovano je pet okrunih sudova u Republici
Srpskoj.132 Okruni sud ima prvostepenu i drugostepenu nadlenost u
krivi nopravnim, upravnopravnim i drugim oblastima utvr enim lanom 27.
Zakona o sudovima Republike Srpske.
Vrhovni sud kao najvii sud u Republici Srpskoj obezbje uje
jedinstvenu primjenu zakona. Prema lanu 28. Zakona o sudovima
Republike Srpske, Vrhovni sud je nadlean da odlu uje o redovnim pravnim
lijekovima protiv odluka okrunih sudova, ako je to predvi eno zakonom,
da odlu uje o vanrednim pravnim sredstvima protiv pravosnanih odluka
sudova, o pravnim sredstvima protiv odluka svojih vije a, ako nije druga ije
odre eno, da rjeava sukobe nadlenosti izme u sudova i odlu uje o
prenoenju mjesne nadlenosti sa jednog na drugi sud, kada je to predvi eno

132
U Banja Luci, Doboju, Bijeljini, Trebinju i Sokocu.

409
zakonom kao i da obavlja druge poslove u skladu sa zakonom. Posljednjim
izmjenama Zakona iz 2008. godine Vrhovni sud Republike Srpske moe
zauzimati na elne stavove o pitanjima za koje ocjeni da su zna ajni za
jedinstvenu primjenu zakona u Republici Srpskoj.
Zakon o sudovima Republike Srpske u lanu 35. predvi a da se u
sudovima mogu osnivati sudska odjeljenja radi odlu ivanja u stvarima iz
iste pravne oblasti, a u svim osnovnim sudovima osnivaju se prekrajna
odjeljenja. Sudovi podnose godinje izvjetaje o svom radu Ministarstvu
pravde koje ima odre ena ovla enja u odnosu na sudove i Visokom
sudskom i tuila kom savjetu Bosne i Hercegovine. Zakon regulie i
finansiranje sudova i sudski budet, kao i niz drugih pitanja.

6. USTAVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE

U elji da obavee ne samo na potovanje Ustava nego i zakona, Ustav

Republike Srpske usvaja i na elo ustavnosti i na elo zakonitosti.
Ustanovljen je Ustavni sud Republike Srpske kao samostalna ustavna
institucija iji je osnovni zadatak kontrola i zatita ustavnosti i zakonitosti.
Osnov cjelokupnog sistema zatite ustavnosti i zakonitosti jeste odredba
alineje 4. lana 5. Ustava Republike Srpske kojom je utvr eno da se ustavno
ure enje Republike Srpske, pored ostalog, temelji i na vladavini prava.
Odredbama Ustava utvr ena je nadlenost, sastav i izbor sudija
Ustavnog suda, nespojivost funkcije sudije sa drugom javnom funkcijom,
prestanak funkcije sudije i razrjeenje od dunosti kao i karakter i izvrenje
odluka Ustavnog suda. Tako e, Ustav u lanu 120. propisuje da se postupak
pred Ustavnim sudom i druga pitanja njegove organizacije i rada ure uju
zakonom. Dakle, preciznije normiranje predvi eno je Zakonom o
Ustavnom sudu Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br.
54/05). Sud ima i Poslovnik o radu (Slubeni glasnik Republike Srpske,
br. 29/05) kojim se regulie procesni dio vo enja postupka i unutranja
organizacija suda.
Amandmanima LXXXVIII na Ustav Republike Srpske predvi eno je da
Ustavni sud Republike Srpske ima devet lanova koje bira Narodna
skuptina i Vije e naroda Republike Srpske. Predsjednik Republike Srpske
predlae Narodnoj skuptini kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog
suda na prijedlog Visokog sudskog i tuila kog savjeta Bosne i Hercegovine
( lan 80. Ustava Republike Srpske i lan 24. Zakona o visokom sudskom i
tuila kom savjetu Bosne i Hercegovine). Mandat predsjednika suda traje
etiri godine i ne moe uzastopno dva puta biti biran. Sud ima i dva
potpredsjednika koji se tako e biraju na period od etiri godine iz reda
drugih naroda u odnosu na predsjednika suda.
U skladu sa lanom 117. Ustava Republike Srpske sudija Ustavnog suda
ne moe vriti drugu javnu funkciju. Ne moe biti narodni poslanik,
odbornik, lan politi ke stranke, obavljati politi ke ili upravne funkcije, niti

410
vriti drugu slubu ili dunost koja bi mogla uticati na njegovu samostalnost
i nezavisnost. Sudije Ustavnog suda imaju imunitet kao i narodni poslanici.
U slu aju kori enja ili oduzimanja imuniteta odlu uje Ustavni sud
Republike Srpske. Prema Ustavu Republike Srpske ( lan 118. Ustava
dopunjen Amandmanom XLII) sudiji prestaje funkcija kada to sam zatrai,
dok se razrjeava dunosti kada bude osu en za krivi no djelo koje ga ini
nedostojnim za obavljanje funkcije, ili trajno izgubi sposobnost da obavlja
funkciju ili pak iz drugih razloga utvr enih Ustavom i zakonom.
U okviru Ustavnog suda Republike Srpske djeluje Vije e za zatitu
vitalnog interesa koje odlu uje o pitanjima koja su od vitalnog interesa
konstitutivnih naroda ( lan 116. Ustava dopunjen Amandmanom
LXXXVIII). Ima sedam lanova, po dva iz reda svakog konstitutivnog
naroda i jedan lan iz reda Ostalih. lanove Vije a imenuje Ustavni sud i
njihov mandat prestaje sa prestankom dunosti sudije Ustavnog suda.
Organizacija i na in rada Vije a za zatitu vitalnog interesa ure uje se
Poslovnikom o radu Ustavnog suda Republike Srpske. Vije em predsjedava
predsjedavaju i Vije a kojeg biraju lanovi Vije a iz svog sastava, tako da
je u svakom novom predmetu odlu ivanja predsjedavaju i Vije a iz drugog
konstitutivnog naroda ili iz reda Ostalih ( lan 9. Zakona o Ustavnom sudu
Republike Srpske).
Nadlenost i ovla enja Ustavnog suda Republike Srpske su dvojake.
One bi se mogle ozna iti kao 1. optenadzorne, usmjeravaju e i preventivne
i 2. odlu uju e i normativne nadlenosti (Kuzmanovi , 2002: 506). Prve se
ogledaju u obavezi suda da prati pojave od interesa za ostvarivanje
ustavnosti i zakonitosti, da obavjetava najvie organe Republike Srpske o
stanju i problemima u toj oblasti i daje im miljenja i predloge za donoenje
zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbje enja ustavnosti i
zakonitosti i zatite sloboda i prava gra ana, organizacija i zajednica ( lan
115. Ustava dopunjen Amandmanom XLII). Odlu uju e i normativne
nadlenosti Ustavnog suda odnose se na odlu ivanje o saglasnosti zakona,
drugih propisa i optih akata sa Ustavom Republike Srpske, odlu ivanje o
saglasnosti propisa i optih akata (pravilnika, statuta, uredbi i dr.) sa
zakonom, odlu ivanje o saglasnosti zakona, drugih propisa i optih akata
Narodne skuptine sa odredbama Ustava o zatiti vitalnog interesa
konstitutivnih naroda kao i o saglasnosti programa, statuta i drugih optih
akata politi kih organizacija sa Ustavom i zakonom. Sud rijeava o sukobu
nadlenosti izme u organa zakonodavne, izvrne i sudske vlasti kao i o
sukobu nadlenosti izme u organa Republike, grada i optine. Tako e
odlu uje i o pitanjima imuniteta koja proisti u iz zakona kojima se ure uje
imunitet u Republici Srpskoj ( lan 115. Ustava dopunjen Amandmanom
CIII).
Aktivnu ulogu Ustavnog suda u ostvarivanju njegove funkcije isti e i
njegovo pravo da moe ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost
propisa i optih akata koji su prestali da vae, pod uslovom da od prestanka

411
vaenja do pokretanja postupka nije prolo vie od jedne godine (Ta ka 2
Amandmana XLII).
Ustav Republike Srpske i Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske
prave razliku izme u davanja inicijative za pokretanje postupka i prava na
pokretanje postupka. Dok inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje
ustavnosti i zakonitosti nekog akta moe dati svako, postupak pred sudom
mogu pokrenuti samo odre eni organi: predsjednik Republike Srpske,
Narodna skuptina i Vlada Republike Srpske.133 Postupak moe pokrenuti i
sam Ustavni sud, ako se pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u postupku
pred sudom, dok ostali organi, organizacije i zajednice mogu pod uslovima
utvr enim zakonom. Tako Zakon o Ustavnom sudu u lanu 4. predvi a da
postupak mogu pokrenuti, pored navedenih, republi ki tuilac, ako se
pitanje ustavnosti i zakonitosti postavi u radu tuilatva; optina, grad,
preduze e, politi ka organizacija, odnosno udruenje gra ana i druga
organizacija, ako je povrije eno neko njihovo pravo utvr eno Ustavom ili
zakonom i organ koji je po Ustavu i zakonu ovla en da obustavi izvrenje
propisa i drugog opteg akta zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom
Republike Srpske.
Nakon podnoenja inicijative ili prijedloga za pokretanje postupka, sud
pristupa radu. Prethodno se sprovodi prethodni postupak u kojem se
utvr uje da li postoje osnovne procesne pretpostavke za vo enje postupka i
odlu ivanje. Ako su ispunjeni ti uslovi sud e sprovesti redovni postupak i
po pravilu odrati javnu raspravu. Sud odlu uje ve inom glasova od
ukupnog broja sudija. Jedino kada se radi o pitanjima zatite vitalnih
nacionalnih interesa odlu uje Vije e za zatitu vitalnog interesa Ustavnog
suda dvotre inskom ve inom ( lan 21. Zakona).
Ako Ustavni sud nakon sprovedenog postupka utvrdi da predmetni
zakon nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske ili da drugi propis ili
opti akt nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, taj zakon, propis ili
opti akt prestaje da vai objavljivanjem odluke Ustavnog suda. Dakle, sud
ne moe donijeti odluku da protivustavan ili protivzakonit akt ponitava ili
ukida, nego odluku da takav akt prestaje da vai, tj. uklanja se iz pravnog
poretka. Odluke se objavljuju u Slubenom glasniku Republike Srpske i
one su opteobavezne i izvrne na teritoriji Republike Srpske ( lan 119.
Ustava dopunjen Amandmanom LXIV). Izvrenje obezbje uje Vlada
Republike Srpske jer se tek izvrenjem odluka Ustavnog suda uklanjaju
neustavni i nezakoniti akti iz pravnog sistema.134

133
Vladi, kao izvrnom organu, daje se pravo da moe obustaviti od izvrenja propis, opti ili
pojedina ni akt ako smatra da je protivustavan ili protivzakonit, s tim da je duna da o
obustavljenom propisu odmah zatrai miljenje, odnosno donoenje odluke Ustavnog suda.
134
Krivi nim zakonodavstvom Republike Srpske propisano je krivi no djelo neizvravanja
sudske odluke pod kojim se podrazumijeva i odluka Ustavnog suda. Zaprije ena kazna je
nov ana ili zatvor do tri godine, a za tei oblik zatvor od jedne do pet godina ( lan 371 stav 1
Krivi nog zakona Republike Srpske).

412
7. USKLA IVANJE USTAVA REPUBLIKE SRPSKE SA
USTAVOM BOSNE I HERCEGOVINE

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine ( lan I ta ka 2. Ustava) Bosna i

Hercegovina je demokratska drava koja funkcionie na principu vladavine
prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Sastoji se od dva
entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine ( lan I ta ka 3).
Mirovnim sporazumom za Bosnu i Hercegovinu koji je postignut 21.
novembra 1995. godine u Dejtonu (SAD), a potpisan 14. decembra iste
godine u Parizu, potvr en je i garantovan suverenitet, teritorijalni integritet,
politi ka nezavisnost i me unarodnopravni kontinuitet Bosne i Hercegovine.
Jedino Bosna i Hercegovina ima karakter drave sa unutranjim i
me unarodnim kapacitetom, dok su entiteti jedinice unutranjeg ure enja
drave.
Ustav Republike Srpske u lanu 1. definie Republiku Srpsku kao
jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet. Republika Srpska samostalno
obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvrne i sudske funkcije. Ona je
jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini u kojem Srbi,
Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi i manjinske grupe ravnopravno i
bez diskriminacije u estvuju u vrenju vlasti. Prema lanu 3. Ustava,
Republici Srpskoj su date sve dravne funkcije i nadlenosti osim onih koje
su Ustavom Bosne i Hercegovine izri ito prenesene na njene institucije.
Odredbom Ustava Bosne i Hercegovine ( lan III ta ka 3b), prema kojoj
su entiteti i sve nie jedinice duni potovati Ustav kojim se stavljaju van
snage odredbe ustava i zakona entiteta, izraen je jasan stav o hijerarhiji
ustavnih akata u Bosni i Hercegovini. Suprematijom Ustava Bosne i
Hercegovine zajam eno je jedinstvo pravnog poretka zemlje. Entiteti su bili
duni da usklade svoje ustave sa Ustavom Bosne i Hercegovine do 15. marta
1996. godine. Obzirom da to nije realizovano u predvi enom roku, marta
mjeseca 1998. godine pokrenut je postupak pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine za ocjenu ustavnosti brojnih odredaba entitetskih ustava za
koje je utvr eno da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Tako
je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u etiri djelimi ne odluke donesene
tokom 2000. godine odlu io o ustavnosti osporenih odredaba. U pogledu
konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini posebno je zna ajna Tre a
djelimi na odluka Ustavnog suda od 30. juna i 1. jula 2000. godine u kojoj
je Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlu io da je isklju enje bilo kojeg
konstitutivnog naroda iz uivanja ne samo gra anskih nego i prava naroda u
cijeloj Bosni i Hercegovini u suprotnosti sa pravilima o nediskriminaciji
koja su sadrana u Ustavu Bosne i Hercegovine, a koja su utvr ena u cilju
ponovne uspostave multietni kog drutva koje se zasniva na jednakim
pravima Bonjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih gra ana.
Usljed nedostatka potrebne volje tadanje politi ke elite za usvajanje
amandmana na Ustav Republike Srpske i Ustav Federacije BiH, tadanji
Visoki predstavnik me unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Wolfgang

413
Petritsch formirao je komisije na nivou entiteta koje su imale zadatak da
pripreme amandmane na Ustav Republike Srpske, odnosno Ustav Federacije
Bosne i Hercegovine u cilju sprovo enja Odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine o konstitutivnosti naroda. Me utim, usljed nedostatka
politi kog konsenzusa, Visoki predstavnik je donio Odluku o usvajanju
Amandmana LXVI-XCII na Ustav Republike Srpske kojima je uvedeno
na elo konstitutivnosti naroda a ne ve insko na elo. Tako je pomenutim
amandmanima na Ustav Republike Srpske osnovano Vije e naroda
Republike Srpske iji je zadatak zatita vitalnog nacionalnog interesa
konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, te regulisana procedura i
mehanizmi zatite navedenog interesa. Obzirom na injenicu da Vije e
naroda Republike Srpske nije izjedna eno u svojim ovla enjima sa
Narodnom skuptinom, time Narodna skuptina Republike Srpske nije
postala dvodoma, za razliku od zakonodavnih tijela Bosne i Hercegovine i
Federacije Bosne i Hercegovine. Amandmanima LXVI-XCII predvi eno je i
da predsjednik Republike Srpske ima dva potpredsjednika iz reda razli itih
konstitutivnih naroda, da predsjednik i potpredsjednici Vlade ne mogu biti iz
reda istog konstitutivnog naroda, te da najmanje etiri poslanika u Narodnoj
skuptini Republike Srpske budu iz reda jednog konstitutivnog naroda.
Princip konstitutivnosti naroda primjenjen je i prilikom imenovanja sudija
Ustavnog i Vrhovnog suda Republike Srpske.
Amandmanskim putem, vremenom su iz Ustava Republike Srpske
brisane i sve odredbe koje su imale isto dravni karakter, kao i one
nadlenosti koje su, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, u isklju ivoj
nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine. Kao to je prethodno re eno, u
cilju uskla ivanja sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustav Republike Srpske
je mijenjan i dopunjavan sa 121 amandmanom.
Ustav Republike Srpske ne moe sadrati nita suprotno odredbama
Ustava Bosne i Hercegovine. Iako samostalno vri svoju ustavotvornu i
zakonodavnu vlast, donosi svoj ustav i svoje zakone, Republika Srpska u
vrenju tih svojih nadlenosti mora dati prednost Ustavu i zakonima Bosne i
Hercegovine.

8. PRENOS NADLENOSTI REPUBLIKE SRPSKE NA

INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Obzirom da je Ustavom Bosne i Hercegovine nadlenost Bosne i

Hercegovine utvr ena sistemom pozitivne enumeracije, predvi eno je da
sve ostale dravne funkcije i ovla enja koja nisu izri ito data institucijama
Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima ( lan III ta ka 3). Me utim, Ustav
u lanu III ta ka 5a predvi a mogu nost uspostavljanja dodatnih nadlenosti
pod odre enim uslovima i okolnostima. Drava ima mogu nost da preuzme
nadlenosti entiteta u stvarima o kojima se postigne saglasnost entiteta,
zatim u stvarima koje su predvi ene Aneksima 5-8 Opteg okvirnog

414
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i u stvarima koje su potrebne za
o uvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi ke nezavisnosti i
me unarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.
Tako je u periodu od 2003. do 2006. godine zna ajan dio nadlenosti
prenijet sa entiteta na zajedni ke institucije. U pitanju su obavjetajno-
bezbjednosni poslovi i slube, oblast odbrane i vojske kao i oblasti carina i
indirektnog oporezivanja, to je uslovilo i osnivanje novih institucija Bosne i
Hercegovine za obavljanje preuzetih nadlenosti (Ministarstvo odbrane,
Obavjetajno-bezbjednosna agencija, Uprava za indirektno oporezivanje
itd.), a istovremeno su ukinute institucije Republike Srpske koje su obavljale
poslove iz tih nadlenosti.
Me utim, Ustav Bosne i Hercegovine ne predvi a proceduru za prenos
dodatnih nadlenosti na institucije Bosne i Hercegovine. Tako je Narodna
skuptina Republike Srpske, kori enjem formalnog osnova u Ustavu
Republike Srpske ( lan 70. stav 1 ta ka 2) i mogu nost prenosa nadlenosti
predvi enu lanom III ta ka 5a Ustava Bosne i Hercegovine135 donosila
odluke kojima je davala saglasnost za prenos nadlenosti na dravni nivo ili
je dala ovla enje Vladi Republike Srpske da regulie pitanje prenosa
nadlenosti. Nove nadlenosti su uspostavljane i nove institucije osnivane
ne samo odlukama Narodne skuptine Republike Srpske nego i zakonima
Parlamentarne skuptine, odnosno odlukama Savjeta ministara Bosne i
Hercegovine donesenih na osnovu tih zakona, kao i aktima, odnosno
odlukama Visokog predstavnika.
Tako je u okviru sistema poreske politike, saglasno u Narodne
skuptine Republike Srpske prenijeta nadlenost iz oblasti indirektnog
oporezivanja na institucije Bosne i Hercegovine, a da pri tome nije mijenjan
lan 68. stav 1. ta ka 7 Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika
Srpska ure uje i obezbje uje bankarski i poreski sistem. Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine je usvajanjem odgovaraju eg zakona 2003.
godine osnovala Upravu za indirektno oporezivanje.
U oblasti odbrane, ukinute su oruane snage entiteta. Narodna skuptina
Republike Srpske je 2005. godine donijela Odluku kojom prihvata da se
nadlenosti iz oblasti odbrane Republike Srpske prenesu na institucije Bosne
i Hercegovine (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 82/05), kako bi se
omogu ilo sprovo enje procedure u vezi sa Zakonom o odbrani Bosne i
Hercegovine i Zakona o slubi u oruanim snagama Bosne i Hercegovine.
Prije stupanja na snagu navedenih zakona Narodna skuptina Republike
Srpske usvojila je amandmane CXV-CXXI na Ustav Republike Srpske
kojim su brisane odredbe koje su se odnosile na vojsku Republike Srpske,

135
Pojedini autori smatraju da je kao mogu i specifi ni osnov za prenos nadlenosti sa
entitetskog na dravni nivo i formulacija Ustava Bosne i Hercegovine sadrana u lanu III ta ka
4 prema kojoj Predsjednitvo Bosne i Hercegovine moe odlu iti da olaka saradnju izme u
entiteta u poslovima koji prema Ustavu ne spadaju u nadlenosti Bosne i Hercegovine, ukoliko
se Republika Srpska ili Federacija BiH u konkretnom slu aju ne protive tome.

415
kao i ovla enja predsjednika Republike Srpske u oblasti odbrane i sl.
Narodna skuptina je donijela Zakon o prestanku vaenja Zakona o odbrani
Republike Srpske i Zakon o prestanku vaenja Zakona o vojsci Republike
Srpske. Skuptina je donijela Odluku kojom je ovlastila predsjednika Vlade
Republike Srpske da u skladu sa lanom III 5a Ustava Bosne i Hercegovine,
potpie Sporazum o prenosu nadlenosti iz oblasti odbrane na institucije
Bosne i Hercegovine sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine.136
Pomenuti Sporazum o prenosu nadlenosti iz oblasti odbrane potpisan je 30.
decembra 2005. godine. Osnovano je Ministarstvo odbrane Bosne i
Hercegovine.
Istovremeno sa reformom odbrane sprovodila se i reforma obavjetajno-
bezbjednosnog sektora koja je imala za rezultat osnivanje Obavjetajno-
bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine, uz istovremeno ukidanje
entitetskih slubi bezbjednosti. Od dvije suprotstavljene obavjetajno-
bezbjednosne slube stvorena je dravna obavjetajna sluba.
U oblasti pravosudnog sistema, donoenjem Zakona o Visokom
sudskom i tuila kom savjetu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine, broj 25/04, 93/05 i 15/08) od strane Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine osnovan je Visoki sudski i tuila ki savjet
Bosne i Hercegovine (koji imenuje i razrjeava sudije i tuioce, to je bilo u
nadlenosti entitetskih parlamenata), dok su ukinuti do tada postoje i
entitetski savjeti (Internet prezentacija Visokog sudskog i tuila kog savjeta
Bosne i Hercegovine www.hipc.ba )
2005. godine potpisan je Sporazum o restrukturisanju policijskih
struktura u Bosni i Hercegovini koji predstavlja osnov za reformu policije.
Uspostavljena su tri principa: 1. budet i zakonodavno regulisanje na
dravnom nivou, 2. politi ko nemjeanje u rad policije i 3. stvaranje
funkcionalnih lokalnih podru ja koja ne e prelaziti entitetske linije
razgrani enja. Narodna skuptina Republike Srpske dala je saglasnost da
zajedni ko tijelo na nivou Bosne i Hercegovine pripremi plan sprovo enja
policijske reforme i da se odluke donose konsenzusom. (Dmi i , 2007:
164).137
Tako je u cilju sprovo enja neophodnih reformi dolazilo do prenoenja
nadlenosti sa entitetskih na dravni nivo, to je rezultiralo i osnivanjem

136
Amandmani CXV-CXXI na Ustav Republike Srpske, Zakon o prestanku vaenja Zakona o
odbrani RS i Zakon o prestanku vaenja Zakona o vojsci RS kao i Odluka o davanju ovla enja
objavljeni su u Slubenom glasniku Republike Srpske, br. 117/05 od 29.12.2005. godine.
137
Prenoenje nadlenosti na institucije Bosne i Hercegovine je , izme u ostalog, izvreno i u
oblasti javnih nabavki donoenjem Zakona o javnim nabavkama, u oblasti spre avanja pranja
novca donoenjem odgovaraju eg zakona, to je sve pra eno osnivanjem novih institucija na
nivou Bosne i Hercegovine. Narodna skuptina Republike Srpske je usvojila odgovaraju e
zakone o prestanku vaenja dotadanjih zakona. U oblasti telekomunikacija, Zakonom o
telekomunikacijama BiH (Slubeni glasnik BiH br. 71/02) koji je donio Visoki predstavnik,
Republika Srpska je izgubila svoje nadlenosti u ovoj oblasti jer je cjelokupnu regulativu i
nadlenost preuzela Regulatorna agencija za komunikacije na dravnom nivou.

416
velikog broja organa i institucija Bosne i Hercegovine. Iako je do prenosa
nadlenosti sa Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine na
dravni nivo dolazilo saglasno u naih vlasti, ipak treba ukazati i na
zna ajnu ulogu koju je imao Visoki predstavnik kao i Savjet za
implementaciju mira, koji su od doma ih vlasti zahtijevali da sprovedu
reformu u mnogim oblastima to je uslovilo prenoenje niza poslova na
dravni nivo i osnivanje mnogobrojnih institucija Bosne i Hercegovine.
Smatramo da je promjene postoje ih nadlenosti entiteta mogu e vriti
isklju ivo promjenom Ustava, a ne odlukama Visokog predstavnika,
parlamenta ili drugih organa.

9. ZAKLJU AK

Bosna i Hercegovina je sloena i specifi na drava koja se sastoji od dva

entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Jedino Bosna i
Hercegovina ima karakter drave sa unutranjim i me unarodnim
kapacitetom, dok su entiteti jedinice unutranjeg ure enja drave. Republika
Srpska predstavlja ravnopravan entitet u Bosni i Hercegovini u kojem Srbi,
Bonjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, Ostali i gra ani, ravnopravno i
bez diskriminacije u estvuju u vrenju vlasti u Republici Srpskoj.
Princip konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bonjaka u Bosni i Hercegovini
predstavlja temelj naeg drutva. Provo enje pomenutog principa
podrazumijevalo je usvajanje amandmana na Ustav Republike Srpske i
reorganizaciju vlasti u Republici Srpskoj to je rezultiralo uvo enjem
institucije Vije a naroda Republike Srpske u strukturu zakonodavne vlasti.
Odredbe iz amandmana o konstitutivnosti naroda primjenjene su i prilikom
izbora potpredsjednika Republike Srpske, lanova Vlade i imenovanja
sudija Ustavnog i Vrhovnog suda Republike Srpske. Me utim, iako je
princip ravnopravnosti sva tri naroda u Bosni i Hercegovini primjenjen u
praksi, situacija se razlikuje u pojedinim strukturama vlasti.
U cilju uspjenog sprovo enja neophodnih reformi u Bosni i
Hercegovini potrebno je uspostaviti bolju i kvalitetniju me uentitetsku
saradnju, a sve u cilju pove anja efikasnosti institucija na nivou Bosne i
Hercegovine i ja anja same drave, jer samo jaka Bosna i Hercegovina
podrazumijeva i jaku Republiku Srpsku .

417
LITERATURA
Amandmani CVI-CXIII na Ustav Republike Srpske. Preuzeto 17. septembra 2008. sa http://
www.narodnaskupstinars. net/lat/pas/amandmani_CVI_CXIII.htm
Amandmani CXV-CXXI. Preuzeto 17. septembra 2008. sa http://
www.narodnaskupstinars.net/lat/pas/amandmani_CXV_CXXI.htm
Amandmani LXVI-XCI. Preuzeto 17. septembra 2008. sa http://
www.narodnaskupstinars.net/lat/pas/amandmani_LXVII_XCI.htm
Dmi i , Mile (2007). Ustavnopravni aspekti prenosa nadlenosti, efekata prenosa i mogu nost
njihovog povrata, Godinjak Pravnog fakulteta u Banja Luci, Banja Luka, 164.
Kuzmanovi , Rajko (2002). Ustavno pravo. Banja Luka: Pravni fakultet.
Kuzmanovi , Rajko (1996-1997). Ustavne mogu nosti rasputanja parlamenta, Godinjak
Pravnog fakulteta u Banja Luci, Banja Luka, 15.
Markovi , Ratko (2001). Ustavno pravo. Beograd: Slubeni glasnik.
Poslovnik Narodne skuptine Republike Srpske. Internet prezentacija Narodne skuptine
Republike Srpske, preuzeto 17. septembra 2008. sa http:// www.narodnaskupstinars.
net/lat/pas/poslovnik.htm
Poslovnik Vlade Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 14/01 i 23/05)
Poslovnik Vije a naroda Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 89/03 ,
12/04 i 32/08)
Poslovnik Ustavnog suda Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 29/05)
Trnka, Kasim (2006). Ustavno pravo. Sarajevo: Fakultet za javnu upravu.
Ustav Bosne i Hercegovine. Preuzeto 16. 09. 2008. sa htpp://
www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
Ustav Republike Srpske. Preuzeto 17. septembra 2008. sa http:// www.narodnaskupstinars.
net/lat/pas/ustav.htm
Zakon o Vladi Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 3/97, 3/98 i 29/00)
Zakon o ministarstvima (Slubeni glasnik Republike Srpske, br.70/02, sa kasnijim
izmjenama i dopunama)
Zakon o administrativnoj slubi u upravi Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike
Srpske, br. 16/02, sa kasnijim izmjenama i dopunama)
Zakon o lokalnoj samoupravi (Slubeni glasnik Republike Srpske, br.101/04, sa kasnijim
izmjenama i dopunama)
Zakon o sudovima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 111/04, sa
kasnijim izmjenama i dopunama)
Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 54/05)
Zakon o tuilatvima Republike Srpske (Slubeni glasnik Republike Srpske, br.55/02, sa
kasnijim izmjenama i dopunama )

418
LOKALNA SAMOUPRAVA
Muhamed I. Mujaki

Saetak
Namjera autora ovog rada je da predstavi normativna rjeenja i prakti na
iskustva lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. Cilj autora je
predstaviti zakonske aspekte i strukturu lokalne samouprave kako na nivou
Bosne i Hercegovine, tako i na entitetskim nivoima u Bosni i Hercegovini,
te na nivou Br ko distrikta. Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i
osposobljenost jedinica lokalne samouprave da, u granicama zakona,
reguliraju i upravljaju odre enim javnim poslovima na osnovu vlastite
odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitva. Za razliku od dravne
uprave, za koju je karakteristi an hijerarhijski odnos, podre enost niih
organa viim i centralizacija u djelovanju, primarna obiljeja lokalne
samouprave su autonomija i samostalnost, decentralizacija i
demokratizacija. Iza djelovanja dravne uprave preteno stoji prinuda, a iza
lokalne samouprave dobrovoljnost. Lokalna samouprava u Bosni i
Hercegovini razli ito je ure ena, postoje zakoni na entitetskom ali ne i na
dravnom nivou.

Klju ne rije i: lokalna samouprava, ustav, zakon, Evropska povelja o

lokalnoj samoupravi, dekoncentracija i decentralizacija.

1. LOKALNA SAMOUPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

DE LEGE LATA

Za razumjevanje stanja lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini

potrebno je imati u vidu da je Bosna i Hercegovina sloena drava, izrazito
sloene organizacione i funkcionalne strukture u kojoj postoje dva entiteta
sa visokim stepenom samostalnosti i nadlenosti u vrenju funkcija dravne
vlasti. Centralni organi dravne vlasti Bosne i Hercegovine imaju vrlo
ograni en obim funkcija i nadlenosti. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri
nijednu izri itu odredbu o lokalnoj samoupravi. Samo se na jednom mjestu
govori o teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine i to u odredbi kojom
se utvr uju obaveza entiteta i svih njihovih administrativnih jedinica da su
duni pridravati se ovog ustava i op ih na ela me unarodnoga javnog
prava ( lan III 3 b) Ustava BiH).
Interesantno je da Ustav BiH ima ovakav ambivalentan odnos prema
lokalnoj samoupravi, za razliku od ve ine danas vae ih ustava u razvijenim
i modernim dravama u kojima se lokalna samouprava tretira kao pravo
gra ana. Ustav ne sadri ni jednu op u normu kojom bi se garantovalo
pravo ovjeka na lokalnu samoupravu. S obzirom na prethodno moemo
zaklju iti da Ustav BiH ne regulie lokalnu samoupravu. Me utim, s

419
obzirom da je BiH potpisala Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi 1994.
godine, Povelja je postala sastavni dio pravnog sistema BiH, mada sva
ustavna i zakonska rjeenja u BiH jo nisu u potpunosti uskla ena sa
Poveljom. Trenutno u Bosni i Hercegovini egzistiraju dva razli ita sistema
lokalne samouprave, jer su entitetskim ustavima i zakonima uspostavljena
razli ita i opre na rjeenja u brojnim pitanjima poloaja, nadlenosti i
funkcionisanja op ina, gradova i drugih oblika lokalne samouprave. u
Federaciji BiH ima ukupno 80 op ina a u Republici Srpskoj 63.

2. LOKALNA SAMOUPRAVA U FEDERACIJI

BOSNE I HERCEGOVINE

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine prvobitno je predvi ao samo

op inu kao oblik ostvarivanja lokalne samouprave. Amandmanskim
dopunama Ustava iz juna 1996. godine definisan je i drugi stepen/oblik
lokalne samouprave grad. Kasnije 1997. godine ustavno je posebno
definisan poloaj Sarajeva kao glavnog grada i poloaj Grada Mostara.
Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH (Slubene
novine FBiH, br. 51/06 od 06. 09. 2006. godine) razra ena su rjeenja o
lokalnoj samoupravi sadrana u Evropskoj povelji i Ustavu Federacije BiH
(Trnka K. Ustavno pravo, Sarajevo 2006, str. 386.). Ustavom Federacije
Bosne i Hercegovine propisano je da se u op ini ostvaruje lokalna
samouprava ( lan VI 2 (1). Ustava Federacije BiH, neslubeni pre i eni
tekst Ustava Federacije BiH).
U Federaciji nije prihva en model monotipske op ine. Poloaj i
nadlenosti op ina zavise od velikog broja faktora kao to su broj
stanovnika, veli ina teritorije, stepen razvijenosti, da li je u sastavu grada,
od nacionalne strukture i brojnih drugih uslova. Granice, odnosno veli inu i
broj op ina utvr uje Federacija zakonom. Pri tome se mora osigurati i
konzultiranje lokalnog stanovnitva (Trnka K. 2006, str. 386.). Lokalna
samouprava u Federaciji BiH je organizirana i ostvaruje se u op inama i
gradovima kao jedinicama lokalne samouprave, a izvravaju je organi
jedinica lokalne samouprave i gra ani, u skladu sa Ustavom, zakonima i
statutom jedinice lokalne samouprave ( lan 3. Zakona o principima lokalne
samouprave u Federaciji BiH, Slubene novine F BiH, br. 51/06.). Op ina
je jedinica lokalne samouprave koja je na osnovu ispunjavanja propisanih
kriterija uspostavljena zakonom. Grad je jedinica lokalne samouprave koja
predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu povezanu svakodnevnim
potrebama stanovnitva. Grad se, osim ustavom, uspostavlja federalnim
zakonom na osnovu sporazuma o udruivanju dviju ili vie op ina, odnosno
odluke op inskog vije a op ine koja ispunjava propisane kriterije iz Zakona,
a koja ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno u ijem gradskom sreditu
kao zaokruenom urbanom podru ju ivi najmanje 10.000 stanovnika. Grad
u smislu ovog zakona predstavlja sjedite kantona i u slu aju neispunjavanja

420
drugih uvjeta iz Zakona. Mjesna zajednica je pojam koji uklju uje odre enu
teritorijalnu cjelinu, u kojoj gra ani, posredstvom vlastitih i zajedni kih
resursa, zadovoljavaju najve i dio svojih ivotnih potreba i rjeavaju svoje
ivotne probleme. Mjesna zajednica uklju uje i odgovaraju e institucije i
mreu institucija koje, u vezi sa stanovnitvom, ine manje ili vie vrstu i
trajnu vezu me usobnih odnosa, uzajamnosti i raznolikosti oblika ivota.
Vie mjesnih zajednica ini op inu. Federacija BiH administrativno je
podijeljena na deset kantona, i to: Unsko-sanski, Posavski, Tuzlanski,
Zeni ko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski, Hercegova ko-
neretvanski, Zapadnohercegova ki, Kanton Sarajevo i Kanton br. 10.
Kantoni pored administrativne uloge igraju zna ajnu politi ku ulogu izme u
bonjaka i hrvata u Federaciji BiH.

2.1. VLASTITE NADLENOSTI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE

U FEDERACIJI BIH

Pitanje nadlenosti, uz pitanje finansiranja jedinica lokalne samouprave,

predstavlja klju no pitanje odre enja pozicije jedinica lokalne samouprave.
Vlastite, odnosno izvorne nadlenosti jedinice lokalne samouprave u
Federaciji BiH propisane su Zakonom, odnosno taksativno su nabrojane.
One su:
osiguranje i zatita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa
Ustavom;
donoenje budeta jedinice lokalne samouprave;
donoenje programa i planova razvoja jedinice lokalne samouprave
i stvaranje uvjeta za privredni razvoj i zapoljavanje;
utvr ivanje i provo enje politike ure enja prostora i zatite
ovjekove okoline;
donoenje prostornih, urbanisti kih i provedbenih planova,
uklju uju i zoniranje;
utvr ivanje i provo enje stambene politike i donoenje programa
stambene i druge izgradnje;
utvr ivanje politike koritenja i utvr ivanje visine naknada za
koritenje javnih dobara;
utvr ivanje i vo enje politike raspolaganja, koritenja i upravljanja
gra evinskim zemljitem;
utvr ivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice
lokalne samouprave;
utvr ivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice
lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu
njihovog koritenja;
upravljanje, finansiranje i unapre enje djelatnosti i objekata lokalne
komunalne infrastrukture: vodosnabdijevanje, odvo enje i prerada

421
otpadnih voda, prikupljanje i odlaganje vrstog otpada, odravanje
javne isto e, gradska groblja, lokalni putevi i mostovi, uli na
rasvjeta, javna parkiralita, parkovi;
organiziranje i unapre enje lokalnog javnog prijevoza;
utvr ivanje politike predkolskog obrazovanja, unapre enje mree
ustanova, te upravljanje i finansiranje javnih ustanova predkolskog
obrazovanja;
osnivanje, upravljanje, finansiranje i unapre enje ustanova
osnovnog obrazovanja;
osnivanje, upravljanje, unapre enje i finansiranje ustanova i
izgradnja objekata za zadovoljavanje potreba stanovnitva u oblasti
kulture i sporta;
ocjenjivanje rada ustanova i kvaliteta usluga u djelatnosti
zdravstva, socijalne zatite, obrazovanja, kulture i sporta, te
osiguranje finansijskih sredstava za unapre enje njihovog rada i
kvaliteta usluga u skladu sa potrebama stanovnitva i
mogu nostima jedinice lokalne samouprave;
analiza stanja javnog reda i mira, sigurnosti ljudi i imovine, te
predlaganje mjera prema nadlenim organima za ova pitanja;
organiziranje, provo enje i odgovornost za mjere zatite i
spasavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i
prirodnih katastrofa;
uspostavljanje i vrenje inspekcijskog nadzora nad izvravanjem
propisa iz vlastitih nadlenosti jedinice lokalne samouprave;
donoenje propisa o porezima, naknadama, doprinosima i taksama
iz nadlenosti jedinice lokalne samouprave;
raspisivanje referenduma za podru je jedinice lokalne samouprave;
raspisivanje javnog zajma i odlu ivanje o zaduenju jedinica
lokalne samouprave;
preduzimanje mjera za osiguranje higijene i zdravlja;
osiguravanje uvjeta rada lokalnih radio i TV stanica u skladu sa
zakonom;
osiguravanje i vo enje evidencija o li nim stanjima gra ana i
bira kih spiskova;
poslovi iz oblasti premjera i katastra zemljita i evidencija o
nekretninama;
organiziranje efikasne lokalne uprave prilago ene lokalnim
potrebama;
uspostavljanje organizacije mjesne samouprave;
zatita ivotinja ( lan 8. Zakona o principima lokalne samouprave u
Federaciji BiH, Slubene novine FBiH, br. 51/06.).

422
2.2. ORGANI JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE FEDERACIJE BiH

Organi jedinice lokalne samouprave u Federaciji BiH su vije e i

na elnik. U op ini je op insko vije e, a u gradu je gradsko vije e, odnosno,
u op ini je op inski na elnik, a u gradu gradona elnik. Vije e u okviru
svojih nadlenosti:
priprema i dvotre inskom ve inom glasova usvaja statut jedinice
lokalne samouprave;
usvaja budet i izvjetaj o izvrenju budeta jedinice lokalne
samouprave;
donosi razvojne, prostorne i urbanisti ke planove i programe, te
provedbene planove, uklju uju i zoniranje;
donosi propise o porezima, taksama, naknadama i doprinosima
jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom;
donosi odluke o upravljanju i raspolaganju imovinom jedinice
lokalne samouprave;
donosi odluke o zaduivanju;
donosi programe ure enja gra evinskog zemljita;
donosi plan koritenja javnih povrina;
donosi odluke o organizaciji mjesne samouprave i nazivima ulica,
trgova i dijelova naseljenih mjesta;
donosi odluke o udruivanju jedinica lokalne samouprave u savez i
druge oblike organiziranja;
donosi odluke o proglaenju praznika jedinice lokalne samouprave;
donosi odluke o nagradama i priznanjima jedinica lokalne
samouprave;
bira i razrjeava predsjedavaju eg i zamjenika predsjedavaju eg
vije a;
donosi odluke o raspisivanju referenduma;
razmatra godinje izvjetaje o provo enju politike jedinice lokalne
samouprave i aktivnostima na elnika/ce;
osniva preduze a i ustanove za obavljanje poslova od interesa za
jedinicu lokalne samouprave;
donosi poslovnik o svom radu;
obavlja i druge poslove utvr ene zakonom i statutom ( lan 13.
Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH,
Slubene novine FBiH, br. 51/06.).

U lokalnoj samoupravi Federacije BiH postoji op inski na elnik kao

glavni i jedini izvrni organ. Na elnik u okviru svoje nadlenosti:
predstavlja i zastupa jedinicu lokalne samouprave;
donosi akte iz svoje nadlenosti;

423
 izra uje i vije u na usvajanje podnosi nacrt i prijedlog budeta,
ekonomske planove, razvojne planove, investicione programe,
prostorne i urbanisti ke planove i ostale planske i regulatorne
dokumente koji se odnose na koritenje i upravljanje zemljitem,
uklju uju i zoniranje i koritenje javnog zemljita;
predlae odluke i druge op e akte vije u;
provodi politiku jedinice lokalne samouprave u skladu sa odlukama
vije a, izvrava budet jedinice lokalne samouprave i osigurava
primjenu odluka i drugih akata vije a;
izvrava zakone i druge propise ije je izvrenje povjereno jedinici
lokalne samouprave;
utvr uje organizaciju slubi za upravu i drugih slubi jedinice
lokalne samouprave;
donosi pravilnik o unutranjoj organizaciji slubi jedinice lokalne
samouprave;
realizira saradnju jedinice lokalne samouprave s drugim op inama,
gradovima, me unarodnim i drugim organizacijama u skladu sa
odlukama i zaklju cima vije a i njegovih radnih tijela;
podnosi izvjetaj vije u o ostvarivanju politike jedinice lokalne
samouprave i svojim aktivnostima.

Me usobni odnosi vije a i na elnika zasnivaju se na principima

me usobnog uvaavanja i saradnje, uz pojedina nu odgovornost za
ostvarivanje vlastitih nadlenosti i zajedni ku odgovornost za funkcioniranje
jedinica lokalne samouprave. Na elnik je duan redovno informirati vije e o
ostvarivanju politike jedinice lokalne samouprave, odgovarati na
zastupni ka pitanja i inicijative, na na in i u rokovima utvr enim statutom.

2.3. FINANSIRANJE I IMOVINA JEDINICA LOKALNE SAMOUPAVE

FEDERACIJE BiH

Problematiku financiranja lokalne samouprave, odnosno, izu avanje

modela prikupljanja i troenja sredstava kojima se podmiruju lokalni
rashodi, treba smjestiti u iri kontekst decentralizacije funkcija drave kao i
op enito oblikovanja i preoblikovanja odnosa drave i lokalne samouprave
(Boidar Jel i Financiranje lokalne samouprave u Zbornik radova
Savjetovanja Jedinice lokalne samouprave u poreznom sustavu Republike
Hrvatske str. 29. Osijek 1999. godina). Zakonom o principima lokalne
samouprave u Federaciji BiH propisano je da jedinice lokalne samouprave
imaju pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu i na odgovaraju e izvore
finansiranja kojima slobodno raspolau u okviru svojih ovlasti, kao i na
sredstva za obavljanje delegiranih ili prenesenih poslova iz okvira prava i
dunosti viih tijela vlasti. ( lan 33. Zakona o principima lokalne

424
samouprave u Federaciji BiH, Slubene novine FBiH, br. 51/06.). Jedinice
lokalne samouprave imaju pravo na odgovaraju e sopstvene finansijske
izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje
nadlenosti u skladu sa zakonom. Jedan dio finansijskih izvora jedinica
lokalne samouprave ostvarivat e se od lokalnih taksi i naknada iju stopu
jedinica lokalne samouprave utvr uje u okviru zakona. Finansijska sredstva
jedinica lokalne samouprave bit e srazmjerna njihovim nadlenostima koje
su im dodijeljene zakonom. Svaki prijenos novih funkcija bit e pra en
finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo efikasno izvravanje.
Imovinom u vlasnitvu op ine mora se upravljati u skladu sa zakonom i
drugim propisima, te u interesu lokalnog stanovnitva i s panjom dobrog
doma ina. Postupak utvr ivanja i prijenosa vlasnitva i rjeavanje
me usobnih potraivanja u vezi s prijenosom vlasnitva, kao i druga
imovinska potraivanja, ure uju se zakonom. Vije e odlu uje o
pribavljanju, koritenju, upravljanju i raspolaganju imovinom jedinice
lokalne samouprave.
Jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi:
vlastiti prihodi:
porezi za koje jedinice lokalne samouprave samostalno odre uju
stopu u skladu sa zakonom,
lokalne takse i naknade ije iznose utvr uje vije e u skladu sa
zakonom,
kazne i kamate u skladu sa zakonom,
prihod od upotrebe i prodaje imovine,
prihod od preduze a i drugih pravnih lica u vlasnitvu jedinice
lokalne samouprave, kao i prihod od koncesija u skladu sa
zakonskim propisima,
darovi, nasljedstva, pomo i i donacije,
prihodi od samodoprinosa,
prihodi od budetskih korisnika,
drugi prihodi utvr eni zakonom ili odlukom vije a;
drugi prihodi:
prihodi od dijeljenih poreza, definirani zakonom,
transferi i grantovi od viih razina vlasti,
dug u skladu sa zakonom ( lan 37. Zakona o principima lokalne
samouprave u Federaciji BiH, Slubene novine FBiH, br. 51/06).

Zaduivanje op ina putem dizanja kredita kod komercijalnih banaka kao

praksa bila je nepoznata u bivoj Jugoslaviji, a za vrijeme vaenja Zakona o
osnovama lokalne samouprave u FBIH, zaduivanje je bilo ograni eno po
dva osnova: da je nuno zbog otklanjanja poreme aja u nov anim tokovima,
ili da se radi o zaduivanju zbog realizacije investicionih projekata. Zakon o
lokalnoj samoupravi ne postavlja ovakva ograni enja to je, nema sumnje,
rezultat brojnih preporuka stranih eksperata angairanih na konsultacijama

425
prilikom reforme sustava lokalne samouprave u BIH (u tom smislu v. Jokay
C. Local Government in Bosnia and Herzegovina, u Kandeva E.
Stabilization of Local Governments, Budapest, 2001., str. 124-126.).

2.4. NEPOSREDNO U ESTVOVANJE GRA ANA U ODLU IVANJU

U JEDINICAMA LOKALNE SAMOUPRAVE FEDERACIJE BiH

Gra ani neposredno odlu uju o pitanjima iz nadlenosti organa jedinica

lokalne samouprave putem referenduma, mjesnog zbora gra ana i drugih
oblika neposrednog izjanjavanja. Postupak i procedure neposrednog
odlu ivanja gra ana iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne
samouprave ure uju se zakonom i statutom. Svoje prijedloge gra ani
podnose putem gra anske inicijative, udruenja gra ana, nevladinih
organizacija, kao i na drugi na in utvr en statutom.

2.5. PRAKSA USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BiH

S obzirom da je lokalna samouprava u Federaciji Bosne i Hercegovine

garantovana Ustavom Federacije BiH, proizilazi da Ustavni sud FBIH treba
da titi/garantuje prava na lokalnu samoupravu. Kod nas jo nije zaivjela
praksa u punom kapacitetu, ali ve postoji nekoliko interesantnih predmeta,
odnosno presuda Ustavnog suda FBIH koje daju zatitu na pravo lokalnoj
samoupravi. S obzirom na njihove specifi nosti mi emo izloiti jedan
primjer sudske prakse Ustavnog suda Federacije BiH u vezi zatite prava
lokalne samouprave u Federaciji BiH.

Predmet I
Pravo na lokalnu samoupravu op ine (u pogledu imovine)
(Presuda broj: U-21/06 od 13. 02. 2007. godine)

1. Utvr uje se da je Zakonom o dravnoj imovini na Unsko-sanskom kantonu (Slubeni

glasnik Unsko-sanskog kantona, broj 5/97) povrije eno pravo op ine na lokalnu
samoupravu.
2. U skladu s lanom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i lanom 37. stav
5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine broj 39/04), daje se, kao prelazno rjeenje, mogu nost
Skuptini Unsko-sanskog kantona da, u roku od est mjeseci od dana objavljivanja ove
presude u Slubenim novinama Federacije BiH, usaglasi odredbe Zakona iz ta ke 1. ove
presude s lanom 4. ta ka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (Slubeni list R
BiH, broj 31/94), postupaju i pri tome u skladu s lanom 56. stav 2. Zakona o principima
lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH,
broj 49/06), do kada se ovaj zakon moe primjenjivati.

426
3. LOKALNA SAMOUPRAVA U REPUBLICI SRPSKOJ

Ustav Republike Srpske u lanu 5. kao jedan od elemenata na kojima se

temelji ustavno ure enje, navodi i lokalnu samoupravu. U Republici Srpskoj
op ine vie djeluju kao decentraliziran organ entitetske vlasti nego kao
organ lokalne samouprave (Trnka K. 2006, str. 388.). Ustavom RS utvr ene
su slijede e izvorne nadlenosti prema kojima op ina: 1. donosi program
razvoja, urbanisti ki plan i budet, 2. ure uje i obezbje uje obavljanje
komunalnih djelatnosti, 3. ure uje i obezbje uje koritenje gradskog
gra evinskog zemljita i poslovnog prostora, 4. obrazuje organe,
organizacije i slube za potrebe op ine i ure uje njihovu organizaciju i
poslovanje ( lan 102. Ustava RS, neslubeni pre i eni tekst).
Zakonom o lokalnoj samoupravi Republike Srpske (Slubeni glasnik
RS br. 101/04, 42/05 i 118/05) detaljnije se ure uje lokalna samouprava u
ovom bosanskohercegova kom entitetu. Lokalna samouprava u entitetu
Republika Srpska, tako er se ostvaruje u op inama i gradovima, a
izvravaju je gra ani i organi jedinica lokalne samouprave ( lan 2. stav 2.
Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske). Op ina je osnovna
teritorijalna jedinica lokalne samouprave, koja se obrazuje za dio naseljenog
mjesta, za jedno naseljeno mjesto ili vie od jednog naseljenog mjesta. Za
razliku od Federacije BiH, u RS je prihva en monotipski model op ine, to
zna i da sve op ine imaju iste nadlenosti i ovlatenja, odnosno da je pravni
status svih op ina jednak bez obzira na veli inu, broj stanovnitva, razina
razvijenosti i druge posebnosti. Na ovaj na in organizacija lokalne
samouprave u RS je sli na kao i u republikama bive SFRJ (Dimitrijevi P. i
Jovi i B., Komentar Zakona o lokalnoj samoupravi RS, Br ko 2005.
godina, str. 3-4.). Grad se moe uspostaviti zakonom na urbanom podru ju
koje ini koherentnu geografsku, socijalnu, ekonomsku, historijsku i
teritorijalnu cjelinu sa odgovaraju im nivoom razvoja. Grad koji u svom
sastavu nema vie op ina (dvije ili vie), ima nadlenosti koje se dodjeljuju,
odnosno odnose na op inu. Op ine u sastavu grada imaju pravo da
obavljaju sve nadlenosti op ine koje zakonom ili statutom nisu dodijeljene
gradu.

3.1. NADLENOSTI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE U

REPUBLICI SRPSKOJ

Op ina kao jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj ima svoje

nadlenosti, a ostvaruje ih u skladu sa Ustavom, zakonom i statutom. U
Republici Srpskoj su Zakonom detaljnije definisane nadlenosti op ine kao
jedinice lokalne samouprave nego u Federaciji BiH. Op ina u Republici
Srpskoj ima samostalne i prenesene poslove.

427
 Samostalne nadlenosti op ina obuhvataju sljede e:
na planu regulatornih radnji i upravljanja op inom:
usvajanje programa razvoja op ine,
usvajanje razvojnih, prostornih, urbanisti kih i provedbenih
planova,
donoenje budeta i zavrnog ra una budeta,
ure enje i obezbje enje koritenja gra evinskog zemljita i
poslovnog prostora,
organiziranje komunalne policije,
poslove inspekcijskog nadzora, u skladu sa zakonom,
upravljanje i raspolaganje imovinom op ine,
obrazovanje op inskih organa, organizacija i slubi i ure enje
njihove organizacije,
vrenje katastarskih, geodetskih i imovinsko-pravnih poslova, u
skladu sa zakonom,
naplatu, kontrolu naplate i prinudnu naplatu izvornih prihoda
op ine,
poslove pravnog zastupanja op ine i
obezbje ivanje izvravanja zakona i drugih propisa.
na planu pruanja usluga:
obavljanje specifi nih funkcija u oblasti kulture, obrazovanja,
sporta, zdravstva i socijalne zatite, civilne zatite, informacija,
zanatstva, turizma, ugostiteljstva i zatite okoline,
ure enje i obezbje enje obavljanja komunalnih djelatnosti:
proizvodnja i isporuka vode, gasa, toplotne energije, javni prevoz
putnika, odravanje isto e, pre i avanje i odvodnja otpadnih
voda, odravanje groblja i pruanje pogrebnih usluga, odravanje
ulica, saobra ajnica, parkova, zelenih, rekreacionih i drugih javnih
povrina, odvo enje atmosferskih voda i drugih padavina i i enje
javnih povrina,
osnivanje preduze a, ustanova i drugih organizacija radi pruanja
usluga iz njihove nadlenosti, ure enje njihove organizacije i
upravljanje i
ure ivanje i obezbje ivanje izgradnje, odravanja i koritenja
javnih objekata i komunalne infrastrukture za obavljanje funkcija
op ine ( lan 12. Zakona).

3.2. ORGANI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE (OP INE) U

REPUBLICI SPRSKOJ

Organi jedinica lokalne samouprave (op ine) u Republici Srpskoj su:

skuptina op ine i na elnik op ine. Skuptina op ine je organ odlu ivanja i

428
kreiranja politike op ine. Skuptinu op ine ine op inski odbornici. Njene
najvanije nadlenosti su sljede e:
donosi statut op ine,
donosi odluke i druga op a akta i daje njihovo autenti no
tuma enje,
donosi budet i zavrni ra un budeta,
donosi ekonomski plan, plan razvoja i investicione programe,
donosi razvojne, prostorne i urbanisti ke planove i programe,
donosi program ure enja gra evinskog zemljita,
donosi provedbene planove,
donosi odluke i druga op a akta o obavljanju funkcija iz oblasti
kulture, obrazovanja, sporta, zdravstva, socijalne zatite,
informacija, zanatstva, turizma, ugostiteljstva i zatite okoline,
donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima,
kada je ovla ena zakonom,
donosi odluke i druga op a akta u oblasti civilne zatite u skladu sa
zakonom i preduzima mjere za funkcionisanje civilne zatite,
donosi odluke o pribavljanju, upravljanju i raspolaganju imovinom
op ine,
donosi odluku o odre ivanju naziva ulica, trgova i dijelova
naseljenih mjesta,
donosi odluku o proglaenju praznika op ine,
donosi odluku o upotrebi simbola op ine,
donosi odluku o lanstvu op ine u savezu op ine i gradova i o
udruivanju u druge saveze i organizacije,
donosi plan koritenja javnih povrina,
donosi odluku o proglaenju po asnih gra ana i ure uje prava i
obaveze iz te odluke,
donosi odluku o nagradama i priznanjima,
bira i razrjeava predsjednika skuptine op ine, potpredsjednika
skuptine op ine, zamjenika na elnika op ine, sekretara skuptine
op ine i lanove stalnih i povremenih radnih tijela skuptine
op ine,
obrazuje stru nu slubu za potrebe skuptine i njenih radnih tijela,
odlu uje o zaduenju op ine,
usvaja poslovnik,
razmatra godinji izvjetaj o radu na elnika op ine i o istom
zauzima svoj stav,
odlu uje o pokretanju inicijative za opoziv na elnika op ine, u
skladu sa zakonom kojim se ure uje izbor na elnika op ine,
osniva preduze a i ustanove komunalnih i drugih djelatnosti za
obavljanje poslova od interesa za op inu i upravlja istim u skladu
sa zakonom,

429
 raspisuje javni zajam i samodoprinos,
raspisuje referendum,
daje miljenje o metodologiji za utvr ivanje naknade za vrenje
povjerenih poslova,
vri i druge poslove utvr ene zakonom i statutom ( lan 30.
Zakona).

Nadlenosti na elnika op ine u Republici Srpskoj su sljede e:

predlae statut op ine,
predlae odluke i druga op a akta skuptini,
izra uje nacrt i podnosi skuptini na usvajanje godinji budet,
godinji bilans stanja, ekonomski plan, razvojni plan, investicioni
program, prostorni i urbanisti ki plan i ostale planske i regulatorne
dokumente koji se odnose na koritenje i upravljanje zemljitem,
uklju uju i i koritenje javnog zemljita,
obavjetava skuptinu o svim pitanjima iz nadlenosti op ine,
njenih prava i obaveza,
provodi lokalnu politiku u skladu sa odlukama skuptine, izvrava
lokalni budet i obezbje uje primjenu odluka i drugih akata
skuptine,
izvrava zakone i druge propise republike i grada ije je izvrenje
povjereno op ini,
donosi odluku o osnivanju op inske administrativne slube,
donosi pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta
op inske administrativne slube,
donosi plan civilne zatite op ine i obezbje uje njegovu realizaciju,
realizuje saradnju op ine sa drugim op inama, gradovima,
me unarodnim i drugim organizacijama, u skladu sa odlukama i
zaklju cima skuptine op ine i njenih odgovaraju ih radnih tijela,
daje saglasnost na statute i druga op a akta preduze a i ustanova
iji je osniva op ina,
podnosi izvjetaj skuptini o svom radu i radu op inske
administrativne slube,
pokre e inicijativu da se do odluke nadlenog suda obustavi od
izvrenja propis skuptine op ine, op i ili pojedina ni akt, ako
smatra da je suprotan Ustavu i zakonu,
zaklju uje ugovore u ime op ine, u skladu sa aktima skuptine
op ine,
rjeava u drugom stepenu po albi na prvostepena rjeenja op inske
administrativne slube, ukoliko za rjeavanje nisu nadleni
republi ki organi,
odgovoran je za zakonitost svih akata koje predlae skuptini
op ine,

430
 donosi odluke o raspolaganju nov anim sredstvima na na in
utvr en statutom i
obavlja druge poslove utvr ene zakonom i statutom op ine ( lan
43. Zakona).

3.3. FINANSIRANJE I IMOVINA JEDINICA LOKALNE

SAMOUPRAVE U REPUBLICI SRPSKOJ

Sva pokretna i nepokretna imovina potrebna za izvravanje obaveznih

funkcija jedinica lokalne samouprave, dodjeljuje se jedinicama lokalne
samouprave u vlasnitvo, a nju izme u ostalog ine objekti komunalne
infrastrukture, poslovni i drugi objekti javnih komunalnih preduze a, iji je
osniva jedinica lokalne samouprave, odnosno objekti koji su finansirani iz
budeta jedinice lokalne samouprave ili putem samodoprinosa gra ana,
druga imovina koju je jedinica lokalne samouprave stekla kao pravni
sljednik ustanova i institucija koje su prestale da postoje. Finansijski resursi
jedinica lokalne samouprave su srazmjerni njihovim nadlenostima koje su
im dodijeljene zakonom.
Prihodi lokalne samouprave uklju uju:
Lokalne poreze:
porez na nekretnine,
porez na prihod od poljoprivrede i umarstva,
porez na dobit od igara na sre u i
ostali lokalni porezi utvr eni zakonom.
Lokalne takse:
op inske administrativne takse,
takse za komunalije i
ostale lokalne takse utvr ene zakonom.
Lokalne naknade:
naknadu za ure enje gra evinskog zemljita,
naknade za koritenje prirodnih i drugih dobara od op eg interesa,
naknada za prostorno i urbanisti ko planiranje i
ostale lokalne naknade.
Prihode od imovine:
prihodi od najma,
prihodi od kamata,
prihodi od prodaje imovine koja ne ugroava javne funkcije i
nadlenosti op ine.
Prihode od samodoprinosa.
Prihode od nov anih kazni izre enih u prekrajnom postupku, utvr enih
aktima op ine.
Ostale zakonom utvr ene prihode ( lan 65. Zakona).

431
3.4. NEPOSREDNO U ESTVOVANJE GRA ANA U ODLU IVANJU
U JEDINICAMA LOKALNE SAMOUPRAVE U REPUBLICI SRPSKOJ

U interesu lokalnog stanovnitva, jedinice lokalne samouprave razvijaju

odgovaraju e oblike direktnog u e a gra ana koji nisu izri ito zabranjeni
zakonom. Oblici neposrednog u e a gra ana u lokalnoj samoupravi su:
referendum, zbor gra ana, gra anska inicijativa, mjesna zajednica, paneli
gra ana, eme prijedloga, sati gra ana u skuptinama op ine i drugi oblici
koji nisu zabranjeni zakonom.
Gra ani neposredno u estvuju i u lokalnoj samoupravi i odlu uju o:
izgradnji komunalnih objekata, na inu obezbje ivanja finansijskih
sredstava za izgradnju tih objekata, kao i o na inu koritenja i
upravljanja tim objektima,
pokretanju inicijative za donoenje i izmjenu propisa i op ih akata
iz nadlenosti lokalne zajednice,
upu ivanju preporuka i prigovora na rad organa lokalne
samouprave,
pokretanju inicijative za izdvajanje i pripajanje naseljenih mjesta iz
sastava op ine,
kao i o drugim pitanjima utvr enim statutom lokalne zajednice.

4. LOKALNA SAMOUPRAVA U BR KO DISTRIKTU

Ure enje Br kog i okoline ure ena je na poseban na in unutar Bosne i

Hercegovine. Arbitrana komisija za Br ko distrikt odlu ila je da teritorija
Br kog ne pripada ni Republici Srpskoj a ni Federaciji BiH, ve su Br ko
uredili kao posebnu teritorijalnu i lokalnu administrativnu jedinicu-distrikt.
Br ko distrikt Bosne i Hercegovine je jedinstvena administrativna jedinica
lokalne samouprave koja je pod suverenitetom Bosne i Hercegovine ( lan 1.
Statuta Br ko distrikta Bosne i Hercegovine). Ovlasti Distrikta po pitanju
lokalne samouprave proizilaze iz toga to je svaki od entiteta delegirao
Vladi Distrikta sve svoje ovlasti u vezi s upravom koje su prethodno vrili
dva entiteta i tri op inske vlasti na teritoriju predratne op ine Br ko. Sve
op inske uprave koje su na teritoriju Distrikta postojale na dan 8. 03. 2000.
godine prestale su postojati od tog datuma. Br ko distrikt Bosne i
Hercegovine je pravni sljednik dijela op ine Br ko u Republici Srpskoj, kao
i administrativnih aranmana Brka i Ravne-Br ko u Federaciji BiH ( lan 77.
Statuta Br ko distrikta Bosne i Hercegovine).
Nadlenosti Br ko distrikta propisane su Statutom. One su date vrlo
jasno i precizno tako da Br ko distrikt moe funkcionisati u potpunosti.
Br ko ima veoma irok spektar nadlenosti koje nemaju druge
administrativne i ostale jedinice lokalne samouprave (op ine ili grada u
Bosni i Hercegovini). Nadlenosti Br ko distrikta su: privreda Distrikta;

432
financije Distrikta; javna imovina; javne usluge/infrastruktura; kultura;
obrazovanje; zdravstvena zatita; zatita ivotnog okolia; socijalna politika;
pravosu e i pravne usluge; policija; stambena pitanja; urbanizam i prostorno
planiranje; ostale nadlenosti potrebne za funkcioniranje Distrikta kao
jedinstvene administrativne jedinice lokalne samouprave ( lan 8. Statuta
Br ko distrikta Bosne i Hercegovine).

5. SAVEZI OP INA I GRADOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

5.1. HISTORIJA SAVEZA

Savez op ina i gradova Republike Bosne i Hercegovine konstituisan je

1973. godine sa ciljem da unapre uje i razvija sistem lokalne samouprave i
titi interese lokalnih zajednica. Zajednica op ina i gradova SR BiH je
konstituisana 1973. godine, a na osnovu Amandmana XLII to ka 9. na
Ustav SR BiH 1989. godine uspostavljena je kao samoupravna institucija
politi kog sistema u BiH. U Zajednici su do izbijanja ratnih sukoba bile
udruene sve op ine sa podru ja BiH. Zajednica je konstituisana radi
razvoja i unapre enja komunalnog sistema (sistema lokalne samouprave)
me ugradske i me unarodne saradnje i radi zatite interesa koja su od
zajedni kog interesa za op ine i gradove (ire vidjeti web site:
http://www.sogfbih.ba).
Kako lokalne demokracije predstavljaju krupno pitanje za prijem u
evropske kulturne i privredne integracije, Zajednica je u proteklom
desetogodinjem periodu bila angaovana na me unarodnom priznanju,
odnosno prijemu u lanstvo Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Evrope.
Zajednica je predloila Predsjednitvu RBiH, a zatim zatraila od Vlade
RBiH da se ratifikuje evropski dokument - Evropsku povelju o lokalnoj
samoupravi po kojoj se osigurava i garantuje lokalna samouprava u Bosni i
Hercegovini. Vlada RBiH ratifikovala je Evropsku povelju o lokalnoj
samoupravi oktobra 1994. godine (Slubeni list Republike Bosne i
Hercegovine br. 31/94 od 03. 11. 1994. godine), a u isto vrijeme novembra
1994. godine Zajednica op ina i gradova RBiH je primljena u Kongres
lokalnih i regionalnih vlasti Evrope - CLRAE sa poloajem specijalnog
gosta. Trenutno dravno politi ko ure enje i teritorijalni koncept Bosne i
Hercegovine sa njena dva entiteta zahtijevalo je konstituisanje dva entitetska
saveza (Savez op ina i gradova Federacije BiH i Savez op ina i gradova
Republike Srpske).

433
5.2. SAVEZ OP INA I GRADOVA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE

Sadanji Savez op ina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine

konstituisan je na osniva koj skuptini 29. 05. 2002. godine kao pravni
sljedbenik gore pomenutog Saveza. Tom prilikom je Savezu pristupilo 56
op ina. Savez op ina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine je
samostalna organizacija dobrovoljno udruenih op ina i gradova u
Federaciji Bosne i Hercegovine koja ima za cilj razvoj lokalne samouprave,
unapre enje rada i zatitu interesa jedinica lokalne samouprave. Danas
Savez broji 78 jedinica lokalne samouprave od 80 postoje ih u Federaciji
BiH.
S me unarodno-pravnog aspekta, 3 su klju na doga aja trasirala nove
perspektive Saveza i to:
Ratifikacija Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, oktobar 1994.
godine (vlada RBiH),
Prijem zajednice op ina i gradova BiH u Kongres lokalnih i
regionalnih vlasti Evrope (CLRAE) u poziciji specijalnog gosta
(novembar 1994. godine),
Prijem Bosne i Hercegovine u Vije e Evrope (april 2002. godine).

U okviru Saveza ostvaruju se slobodna razmjena iskustava i miljenja,

promocija zajedni kih interesa, u e e u konsultacijama za donoenje
propisa, zatita zajedni kih interesa, te saradnja sa nacionalnim
me unarodnim asocijacjama. Misija Saveza je da promovie demokratsku i
efikasnu lokalnu vlast ( u skladu sa principima Evropske Povelje o lokalnoj
samoupravi), putem:
zastupanja zajedni kih interesa svojih lanica na nivou Bosne i
Hercegovine, Federacije BiH kao i na internacionalnon planu
pruanja profesionalnih usluga lanicama.
stvaranja platforme za razmjenu znanja i informacija.

Po Zakonu o principima lokalne samouprave FBIH Savez na nivou

Federacije ima pravo:
djelovati kao zakonski zastupnik svojih lanica pred vlastima u
Federaciji BiH;
pripremati prijedloge zakona i amandmane na prijedloge zakona u
cilju poboljanja zakona i propisa koji reguliraju rad jedinica
lokalne samouprave;
davati miljenja i prijedloge u vezi s raspodjelom javnih prihoda u
dijelu koji se odnosi na finansiranje jedinica lokalne samouprave;
uspostavljati kontakte i saradnju sa sli nim organizacijama u zemlji
i inozemstvu, te postati lan me unarodnih asocijacija;

434
 obavljati druge funkcije u skladu sa statutom Saveza ( lan 51.
Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine, br. 51/06.).

5.3. SAVEZ OP INA I GRADOVA REPUBLIKE SRPSKE

Savez op ina i gradova Republike Srpske je osnovan 1998. godine u

Br kom i ine ga udruene op ine zbog me usobne saradnje te zbog
pruanja servisa svim lanicama, razmjene iskustava, zajedni kog nastupa i
djelovanja. Savez op ina i gradova Republike Srpske je nacionalna
asocijacija jedinica lokalne samouprave, koja zastupa njihove interese pred
centralnim vlastima i predstavlja centar za pruanje usluga iz oblasti lokalne
samouprave. Strategija Saveza se ogleda u kreiranju i obezbje ivanju
visokih poslovnih standarda u svim klju nim elementima organizacije
(ciljevima, sredstvima, strukturi, kadrovima, informacijama) i vitalnim
elementima upravljanja (planiranja, odlu ivanja, organiziranja,
koordiniranja, kontrolisanja) svih lanica Saveza.
Djelatnost Saveza odvija se u svim oblastima ivota i rada od zna aja za
lokalne zajednice, a naro ito da
organizuje razmjenu iskustava i druge oblike me usobne saradnje
lanica nae asocijacije, utvr uje i zauzima stavove o pitanjima od
zajedni kog interesa, sara uje sa organima i organizacijama koje se
zalau za iste ciljeve,
organizuje rasprave o aktuelnim pitanjima zatite, razvoja i
unapre ivanja lokalne samouprave,
unapre uje i razvija aktivnost javnih slubi u komunalno-
stambenoj oblasti, urbanizmu, zdravstvu, socijalnoj zatiti,
obrazovanju, kulturi i zatiti ovjekove okoline,
utvr uje program rada i preduzima mjere za njihovo ostvarivanje,
predlae izmjene ili donoenje propisa i mjera RS u oblasti lokalne
samouprave,
informie o praksi u RS i inostranstvu u oblastima od zna aja za
lokalnu samoupravu,
sara uje sa me unarodnim i nacionalnim asocijacijama lokalnih
vlasti i sa inostranim gradovima i op inama.
Misija Saveza op ina i gradova RS kao samostalne, nestrana ke,
nepoliti ke asocijacije lokalnih vlasti usmjerena je na:
afirmaciju principa i vrijednosti lokalne samouprave, zatitu i
razvoj lokalne samouprave na osnovu principa demokracije i
decentralizacije vlasti,
podsticanje, organiziranje i usaglaavnje me usobne saradnje
jedinica lokalne samouprave,

435
 utvr ivanje zajedni kih stavova svojih lanica i pokretanje
inicijative pred nadlenim dravnim organima putem
uspostavljanja dijaloga izme u predstavnika lokalne i dravne
vlasti,
ostvarivanje saradnje sa nacionalnim i me unarodnim
asocijacijama lokalnih vlasti (ire vidjeti web site:
http://www.alvrs.com).

Apsurdno je da na nivou Bosne i Hercegovine nemamo ujedinjen Savez

op ina i Gradova BiH to na neki na in potvr uje nedovoljnu saradnju me u
pojedinim op inama u Bosni i Hercegovini. Apsurdno je da imamo razna
udruenja i asocijacije na dravnoj razini a da ni nakon 13 godina poslije
zavretka rata u BiH ne postoji Savez op ina i gradova BIH.

6. KRITI KI OSVRT NA NORMATIVNA RJEENJA LOKALNE

SAMOUPRAVE U BOSNI I HERCEGOVINI

Ustav Bosne i Hercegovine, kako smo ve naglasili, ne regulie lokalnu

samoupravu. Tako er, oblast i pitanja lokalne samouprave u Bosni i
Hercegovini nije regulisana, na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji zakon
o lokalnoj samoupravi.
Me utim, s obzirom da je Bosna i Hercegovina ratifikovala Evropsku
povelju o lokalnoj samoupravi, te da je ona na taj na in postala dio pravnog
sistema BiH to ublaava, ako se tako moe re i, nedostatke, odnosno pravne
praznine i nepostojanje propisa o lokalnoj samoupravni na nivou BiH.
Entiteti Bosne i Hercegovine, Federacija BiH i Republika Srpska imaju
svoje zakone o lokalnoj samoupravi koji nisu uskla eni. Radi se o na elima
Evropske povelje koja trebaju biti interpolirana u zakonodavstvo Bosne i
Hercegovine. Dolazimo do zaklju ka da normativna rjeenja u vezi sa
lokalnom samoupravom nisu adekvatno uskla ena, iako se radi o teritoriji i
pravnom poretku jedne drave. Dakle, prakti na iskustva na terenu u vezi s
lokalnom samoupravom nisu adekvatno normativno rjeena.
Zakon o lokalnoj samoupravi Republike Srpske je usvojen 2004. godine
(mada je i prije njega bilo odgovaraju ih propisa iz ove oblasti). Ovaj
entitetski zakon propisuje, na primjer, da se u organima op ine i gradova,
kao i u izboru njihovih funkcionera, mora osigurati proporcionalna
zastupljenost pripadnika konstitutivnih naroda i iz reda ostalih prema
posljednjem popisu stanovnitva. Manje upu eni bi rekli ovo je u redu jer
se trai proporcionalna zastupljenost i mislili bi da se odnosi na posljednji
prijeratni popis stanovnitva iz 1991. godine. Me utim, nigdje se ne
propisuje u zakonu da je to popis iz 1991. godine ve posljednji popis, a
koji politi ari iz manjeg bosanskohercegova kog entiteta zagovaraju i
uporno trae, a sve u cilju legalizacije situacije koja je proizvod etni kog

436
 i enja stanovnitva bonja ke i hrvatske nacionalnosti iz ovog entiteta.
Ovakva normativna rjeenja impliciraju odraz politi ke volje onih politi kih
struktura koje upravo stoje iza etni kog i enja, genocida, i ratnih zlo ina u
pojedinim gradovima u Bosni i Hercegovini (npr. Srebrenica, Prijedor i dr.),
a o emu svjedo e presude Me unarodnog krivi nog tribunala za bivu
Jugoslaviju MKSJ/ICTY (Zelenovi (IT-96-23/2) Fo a, Vasiljevi (IT-98-
32) Viegrad, Todorovi (IT-95-9/1) Bosanski amac, Talic (IT-99-36/1)
Krajina, Tadi (IT-94-1) Prijedor, Staki (IT-97-24) Prijedor, Simi (IT-95-
9) Bosanski amac, Plavi (IT-00-39 i 40/1), Obrenovi (IT-02-60/2)
Srebrenica, Momir Nikoli (IT-02-60/1) Srebrenica, Kunarac i drugi (IT-96-
23 i 23/1) Fo a, Krsti (IT-98-33) Srebrenica, Krnojelac (IT-97-25) Fo a,
Jelisi (IT-95-10) Br ko, Gali (IT-98-29), Erdemovi (IT-96-22) Pilica
Farm, Br anin (IT-99-36) Krajina i dr., ire pogledati: http://www.icty.org
te svakako i presuda Me unarodnog suda pravde ICJ u predmetu Bosne i
Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za krenje Konvencije o spre avanju
i kanjavanju zlo ina genocida, ire pogledati: http://www.icj-
cij.org/docket/files/91/13685.pdf .
Me utim, Zakon o lokalnoj samoupravi RS je u odnosu na Zakon o
principima o lokalnoj samoupravi FBiH mnogo detaljnije i preciznije
definisao nadlenosti jedinica lokalne samouprave gdje se taksativno navode
sve nadlenosti i podnadlenosti.
Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH je usvojen
2005. godine, a 2006. godine stupio na snagu, i do danas nije imao nikakvih
izmjena i dopuna. Ovaj Zakon je vrlo pozitivno ocijenjen od stru njaka
Vije a Evrope, ija su miljenja pomogla sa uskla ivanjem sa Evropskom
poveljom o lokalnoj samoupravi (Komentar Zakona o principima lokalne
samouprave FBIH, Sarajevo, 2007. godina, str. 7). Zakon je donio niz
pozitivnih promjena u odnosu na prava i odgovornosti jedinica lokalne
samouprave, te izvore finansiranja. Njime je regulirano niz vanih pitanja,
kao to je prijenos nadlenosti sa viih nivoa vlasti, odnos na elnika i
op inskog vije a, procedura usvajanja budeta, status mjesnih zajednica,
u e e gra ana u odlu ivanju i dr. (Komentar Zakona o principima lokalne
samouprave FBIH, Sarajevo, 2007. godina, str. 7). Usvajanjem ovog
zakona, svi kantoni su morali uskladiti svoje propise sa ovim Zakonom, a
jedinice lokalne samouprave su tako er dune uskladiti svoje statute sa
Zakonom.
Zakonom o lokalnoj samoupravi RS i dalje zadrava jednostepenu
lokalnu samoupravu, ostavlja monotipski model op ine kakav je bio i ranije
ure en, ali me utim, umjesto dotadanjeg izvrnog odbora koji je do tada
postojao i obavljao izvrnu vlast u jedinici lokalne samouprave, sada se
uvodi funkcija na elnika op ine kao osnovnog izvrnog organa sa veoma
zna ajnim nadlenostima (P. Dimitrijevi i B. Jovi i , Komentar Zakona o
lokalnoj samoupravi RS, Br ko 2005. godina, str. 4.). Zakon o lokalnoj
samoupravi RS od usvajanja 2004. godine do danas imao je dvije izmjene i
dopune (Slubeni glasnik RS br. 42/05 i 118/05).

437
 Nadalje, u Bosni i Hercegovini postoji ve i broj nefunkcionalnih op ina
koje su osnovane vie iz politi kih i nacionalnih razloga nego iz razloga
funkcionalnosti i zadovoljavanja potreba lokalnog stanovnitva.

7. ZAKLJU NA RAZMATRANJA I
PRIJEDLOZI DE LEGE FERENDA

U ovom lanku izloili smo, odnosno prestavili normativna rjeenja

lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini, odnosno u oba njena entiteta i
Br ko distriktu. Tako er, dali smo pregled zakona i propisa koji ure uju ovu
veoma vanu materiju. U radu smo prezentovali i ponudili nekoliko primjera
zatite prava na lokalnu samoupravu putem ustavnog suda (dva predmeta,
odnosno presude Ustavnog suda Federacije BiH). Svjesni smo injenice da
kod nas jo nema adekvatne zatite prava i sudske prakse u vezi lokalne
samouprave, te da je taj proces u za etku. Bosna i Hercegovina je kao
potpisnica Evropske povelje o lokalnoj samoupravi prihvatila obavezu da
pitanje lokalne samouprave regulira na nivou drave putem ustava ili zakona
na dravnom nivou. Poto ovu obavezu drava Bosna i Hercegovina jo
uvijek nije izvrila, onda postoje dva razli ita sistema lokalne samouprave,
to je neodrivo stanje s gledita kako demokratskog ure enja drave Bosne
i Hercegovine, tako i s gledita pristupanja drave BiH Evropskoj uniji. U
radu smo ponudili kriti ki osvrt, kako na normativna rjeenja tako i na
prakti na iskustva lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. Predstavili
smo Saveze op ina i gradova u entitetima BiH koji na neki na in
koordiniraju jedinice lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. Doli smo
do zaklju ka da su rjeenja pitanja lokalne samouprave u BiH veoma
raznolika.
U pogledu de lege ferenda trebalo bi prije svega:
cijeli sistem lokalne samouprave u BiH treba u potpunosti, a ne
samo formalno-pravno (ustavom i zakonima) ve i prakti no
uskladiti s Evropskom poveljom u svim njenim aspektima,
injenica jeste da je u BiH potpuno dijametralno ure en sistem
lokalne samouprave i to treba mjenjati,
lokalna samouprava mora biti bar spomenuta u Ustavu BiH,
oba entitetska zakona o lokalnoj samoupravi u potpunosti
harmonizirati sa Evropskom konvencijom o lokalnoj samoupravi,
jer trenutno Zakon o lokalnoj samoupravi RS nije uskla en sa
osnovnim principima ove konvencije, ali i sa drugim dokumentima
i propisima Vije a Evrope i Evropske unije, a u pogledu evropskih
integracija Bosne i Hercegovine;
teiti usvajanju okvirnog zakona o lokalnoj samoupravi na
dravnom nivou u Parlamentarnoj skuptini BiH;

438
objediniti dva entitetska Saveza op ina i gradova u dravni Savez
op ina i gradova;
nadalje op ine u Federaciji BiH nisu monotipske a u RS su jesu
monotipske, pa u tom kontekstu harmonizirati status op ina u
Bosni i Hercegovini,
u Federaciji postoje vije a (op ine i grada) a u RS postoji skuptina
op ine kao predstavni ka tijela gra ana, odnosno kao organi
jedinica lokalne samouprave, to tako er treba uskladiti, odnosno
uvesti jedinstven predstavni ki organ jedinica lokalne samouprave.

439
LITERATURA
asopis za teoriju i praksu javne uprave Hrvatska javna uprava br. 1./2006, Zagreb 2006;
Dimitrijevi P./Jovi i B., Komentar Zakona o lokalnoj samoupravi RS, Br ko 2005;
Evropska povelja o lokalnoj samoupravi;
Horvat L. Neka pitanja finansiranja lokalne samouprave, Zakonotost br. 11-12/90 Zagreb
1990.;
Hrenjak J. Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2004.;
GAP (Governance Accountability Project-Projekat upravne odgovornosti)
http://www.bihgap.ba.
Grupa autora Komentar Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH, Savez op ina i
gradova FBIH, Sarajevo, 2007.;
Jel i Boidar Financiranje lokalne samouprave u Zbornik radova Savjetovanja Jedinice
lokalne samouprave u poreznom sustavu Republike Hrvatske, Osijek 1999. godina;
Jokay C. Local Goverment in Bosnia and Herzegovina u Kandeva E. Stabilization of Local
Goverments, Open Society Insittute, Budapest 2001.;
Lauc Z. Lokalna samouprava i na elo supsidijarnosti, Zbornik radova Pravnog fakulteta
Sveu ilita u Mostaru br. XI, Mostar 1998. godina;
Legislative Frameworks for Decentralisation in Croatia (editor Kopri I.), Zagreb, 2003.;
Mili evi N. et.al. Lokalna i regionalna samouprava u BiH, Sarajevo 2001.;
Miljko Z. Lokalna samouprava u BiH, Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveu ilita u Mostaru
br. XVIII, Mostar 2005. godina;
Musabegovi N., Vo ki -Avdagi J. Lokalna samouprava-traganja i iskustva, Sarajevo 1999.;
Trnka K. Ustavno pravo, Sarajevo 2006.;
Trnka K. et.al. Ustav FBIH, Ustav RS i Evropska povelja o lokalnoj samoupravi-komentar,
Sarajevo 2004.;
Savez op ina i gradova FBIH http://www.sogfbih.ba,
Savez op ina i gradova RS http:// www.alvrs.com,
Sokol S.i Smerdel B.Ustavno pravo Zagreb 1998.;
Statut Br ko distrikta Bosne i Hercegovine;
Statut Grada Sarajeva;
Statut Grada Mostara;
Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2007.;
Pehar S. Lokalna samouprava i uprava u Federaciji BiH, Zbornik radova Pravnog fakulteta
Sveu ilita u Mostaru br. XV, Mostar 2002. godina;
Procjena lokalne uprave u Bosni i Hercegovini i preporuke, USAID, Sarajevo, 2003. godina.
Pusi E. Lokalna samouprava, u Zakonitost br. 11-12, Zagreb, 1990. godina;
imovi J. Finansiranje lokalne samouprave, Zakonotost br. 11-12/90 Zagreb 1990. godina;
Ustav BiH;
Ustav FBIH;
Ustav RS;
Zakon o principima lokalne samouprave FBIH, Slubene novine FBiH, br. 51/06;
Zakon o lokalnoj samoupravi RS, Slubeni glasnik RS, br. 101/04, 42/05 i 118/05;

440
IV BOSNA I HERCEGOVINA U
ME UNARODNOM KONTEKSTU

BOSNA I HERCEGOVINA I
PROCES EVROPSKIH INTEGRACIJA
Amela alo

Saetak
Proces evropske integracije Bosne i Hercegovine u svojoj sutini je
proces izgradnje bh institucija i osposobljavanje za provo enje vlastitih
zadataka. U BiH postoji potpuni politi ki konsenzus da je lanstvo u EU
najve i mogu i prioritet. Me utim, postoji li jasna vizija zajedni ke
budu nosti? ini se kako je bh drutvu jasno da je zajedni ka budu nost
unutar evropskih integracija, ali nedostaje politi ke snage i odgovornosti za
provo enje vizione strategije pozicioniranja BiH u EU. Put BiH ka EU je
sloen i trnovit proces, me utim, ako EU prepozna u BiH evropskog
partnera, isti taj proces moe biti puno laki. Dosadanje procese provedenih
reformi ozna ila je sporost. EU od BiH kao evropskog partnera trai stalan
angaman, privrenost i odlu nost. Smisao evropskih integracija je u
prevazilaenju podjele Evrope i doprinosu jedinstvu kontinenta u smislu
demokratije, ljudskih prava i stabilnosti, kako politi koj tako i ekonomskoj.
Proirena EU u ekonomskom smislu i ja anju konkurentnosti lake
odgovara izazovima globalizacije. Institucije Bosne i Hercegovine trebaju
osnaiti kako bi se odredbe iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju to
uspjenije provele, dogradnja ustava je prijeko potrebna za odrivost drave
bez ega nema evropske perspektive Bosne i Hercegovine. Podrka pomo i
koju BiH dobija od Evropske unije ide u pravcu ostvarenja ciljeva i
provo enja potrebnih reformi.

Klju ne rije i:
Institucije vlasti, proces evropskih integracija, Sporazum o stabilizaciji i
pridruivanju, Pretpristupni fondovi EU, harmonizacija pravnog sistema.

1. BH INSTITUCIJE: DIREKCIJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE

Cilj borbe za identitetom Bosne i Hercegovine je funkcioniranje drave

kao odrive, stabilne, demokratske, odgovorne i funkcionalne. U tom smislu
u prvi plan dolaze bh institucije sa vlastitom strategijom i nadlenostima
(obim poslova i zadataka iz djelokruga rada) koje e odgovoriti potrebi za
hitnim reformama.
Izgradnja i ja anje institucija vlasti i civilnog drutva od odre uju eg su
zna aja za procese u BiH. Izgradnja pravne drave i modernog drutva

441
trebaju biti shva eni kao dvodimenzionalni procesi sa nosiocima autonomne
vlasti i institucijama u interakciji sa evropskim okruenjem.
Me utim, bh institucije nemaju dovoljno kapaciteta za provo enje
planirane dinamike reformskih aktivnosti, to ostavlja slab dojam i
nepovjerenje o njihovoj snazi na vlastite gra ane138. Slabost bh institucija
usporava dinamiku integracijskih procesa, a kao primjer navodimo kanjenje
prijema u Partnerstvo za mir ili potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i
pridruivanju sa EU.
Sutina i vanost demokratskih institucija kakve elimo vidjeti u BiH je
preuzimanje uloge odgovornih partnera sposobnih za standardizaciju BiH u
cilju lanstva u EU. BiH nije na najbolji na in uspjela iskoristiti protekli
period za organizacionu i funkcionalnu pripremu vlastitih institucija, kako
za preuzimanje ovlasti od me unarodne zajednice, tako i za ozbiljniju
pripremu lanstva u EU139. Unutarnje prilike pokazuju svu zamornu teinu
politi kih dogovora za uspostavu i funkcioniranje zajedni kih institucija na
nivou drave, nakon ega logi no nedostaje energije za popunu kapaciteta
koji e biti nosioci prave odgovornosti. Od BiH se o ekuje da uskladi svoje
zakonodavstvo sa acquis-om, da izgradi institucije, a to uklju uje i
uspostavljanje novih institucija. Vano je imati na umu da EU ne propisuje
model, ali podrazumijeva postojanje osnova za dobro upravljanje.
Naalost, puno energije troi se jo uvijek na i oko zajedni ke prolosti,
a malo se ulae u viziju zajedni ke budu nosti. Slijedom istog imamo
hroni no nezrelu politi ku elitu za donoenje odluka, imamo slabe bh
institucije, koje kako stvari sada stoje ne e biti u stanju preuzeti acquis
communautaire u doma e zakonodavstvo sadanjim na inom rada i
organizacijom institucija, a toliko pominjana ustavna reforma ne odaje
utisak presudnosti za funkcionalnu i odrivu BiH140. Nakon postizanja mira
trebala je da uslijedi faza izgradnje drave sa evolucijom Ustava koja bi
pruila nedostaju i pravni okvir i efikasne javne institucije. Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine je po etkom 2006. godine odbila paket
predloenih ustavnih amandmana i nije bilo daljnjih pokuaja da se izmjeni
Ustav. Kao to je poznato, postoji veliko neslaganje me u politi kim
partijama o obimu budu e ustavne reforme141. Sadanji ustav prepreka je
Bosni i Hercegovini na putu lanstva u EU, jer isti kri niz evropskih
konvencija i odredbi.

Jedan od funkcionera Evropskog parlamenta isti e da je u BiH jo uvijek

dosta neravnotee i nerijeenih pitanja. Prvobitno je Republika Srpska bila
regija sa akutnim teko ama zbog ekonomske i socijalne zaostalosti, sada je

138
Bosna i Hercegovina, Strategija reforme javne uprave na: parco.gov.ba/?Id=70
139
Dosti , Goran, Apsorpcija pretpristupnih fondova u BiH, ACIPS istraivanja na:
www.acips.ba/documents/Apsorpcija%20pretpristupnih%20fondova%20u%20BiH.doc
140
Radna grupa, Politi ka analiza, Aritmetika neodgovornosti (2005). Sarajevo
141
Izvjetaj sa stru nog skupa Ustavne promjene i lokalna samouprava u BiH, na
www.hrc.unsa.ba/projekti/izvjetaj%20stru ni%20skup%2010%201-doc.

442
 taj poloaj preuzela bonja ko-hrvatska Federacija. Samo snanija i
jedinstvenija Federacija moe "prisiliti" Republiku Srpsku da oja a
zajedni ku dravu. (Swoboda, 2008: 3).

Institucije sposobne za preuzimanje obaveza iz lanstva u EU trebaju biti

stabilne, demokratske, trebaju obezbijediti vladavinu zakona, potivanje
ljudskih i manjinskih prava, obezbijediti funkcioniranje trine ekonomije,
trebaju se boriti sa konkurencijom unutar EU. Ukupno politi ko okruenje i
nedostatak konsenzusa o osnovnim ekonomskim politikama dovode do
usporavanja reformi na svim nivoima vlasti. Pitanje koje se postavlja samo
je koliko su bh institucije blizu ovih op ih kriterija? Djelotvorna drava
zahtijeva odgovaraju e kapacitete javne uprave to osigurava gra anima
pruanje usluga, doprinosi kreiranju konkurentne ekonomije za privla enje
ulaganja. Jedan od prioriteta EU za Bosnu i Hercegovinu je izgradnja
gra anskog drutva, to u naem primjeru zna i demokraciju umjesto
diskriminacije, ljudska i gra anska prava umjesto etni kih pripadnosti. Ovi
zahtjevi dio su kriterija iz Kopenhagena koji se trae za pristupanje u
lanstvo EU. Svakako, klju ni su i aktivan privatni sektor dogradnja
zakonskog okvira za uskla ivanje sa pravilima jedinstvenog trita EU.
Oblast pravosu a i unutarnjih poslova sutinski su vani za EU i dio su
predpristupnih zahtjeva za zemlje koje ele pristupiti Uniji.
Direkcija za evropske integracije je stalno tijelo Vije a ministara BiH,
ija je uloga regulirana Zakonom o Vije u ministara, te Zakonom o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH. U skladu s tim zakonima i
drugim aktima, Direkcija za evropske integracije je glavno koordinaciono
tijelo i vode a institucija u sprovo enju aktivnosti u okviru procesa
evropskih integracija. Saradnja Direkcije i bh institucija treba omogu iti
daljnji razvoj kapaciteta i osposobljavanje bh institucija uz pomo
mehanizama horizontalne i vertikalne koordinacije u procesu integracije
Bosne i Hercegovine u EU.
U politi ko-pravnom smislu, Direkcija rukovodi procesom evropskih
integracija i organizaciona struktura njezinih sektora prati oblast planiranja,
komunikacije i pregovaranja. Istovremeno, Direkcija je glavni operativni
partner Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridruivanja. Najvanije
nadlenosti i odgovornosti Direkcije su: koordiniranje poslova na
uskla ivanju pravnog sistema BiH sa acquis communautaire-om, provjera
uskla enosti svih nacrta zakona i propisa koje Vije u ministara dostavljaju
ministarstva i upravne organizacije sa acquis communautaire, koordinacija
provo enja odluka koje donose nadleni organi i institucije BiH, entiteta i
Br ko Distrikta BiH u odnosu na sve aktivnosti potrebne za evropske
integracije, u e e u aktivnostima ili izrada nacrta zakona, propisa i
smjernica koji se odnose na izvravanje poslova koje je BiH duna
poduzimati u procesu uklju ivanja u evropske integracije, djelovanje kao
glavni operativni partner institucija EU u procesu stabilizacije i
pridruivanja, uspostava funkcionalnog odnosa sa ministarstvima, upravnim

443
organizacijama i entitetskim vladama povodom pitanja koja se odnose na
evropsku integracionu strategiju i politike, uskla ivanje zakona i
koordinacija pomo i. Unutar Direkcije kao organizaciona jedinica
odgovorna za poslove uskla ivanja pravnog sistema BiH djeluje Sektor za
harmonizaciju pravnog sistema sa irokim djelokrugom aktivnosti142.

2. PROCES INTEGRACIJE: FAZE

Odnosi Bosne i Hercegovine i EU po inju se razvijati me unarodnim

priznanjem RBiH kao nezavisne i suverene drave143. U procesima
integracije naro it zna aj dobija regionalni pristup 1997. godine. Vije e
ministara EU postavlja politi ke i ekonomske uslove za razvoj bilateralnih
odnosa. Nakon toga, 1998. godinu obiljeila je uspostava EU/BiH
Konsultativne radne grupe za tehni ku i stru nu pomo u podru ju
administracije, regulatornog okvira i politike.
Proces stabilizacije i pridruivanja u 1999. godini nudi jasnu mogu nost
integracije za BiH i druge etiri zemlje regiona u EU. Nakon toga, dolazi do
usaglaavanja Pakta stabilnosti sa stratekim ciljem, stabilizacijom
Jugoisto ne Evrope putem pribliavanja zemalja regije evroatlanskim
integracijama i ja anjem regionalne saradnje.
U 2000. godini objavljena je EU Mapa puta, sa 18 klju nih uslova koje
Bosna i Hercegovina treba ispuniti da bi se pristupilo izradi Studije
izvodljivosti za otpo injanje pregovora o Stabilizaciji i pridruivanju. U
2001. godini je uveden novi CARDS program posebno za zemlje u procesu
stabilizacije i pridruivanja. Do kraja 2002. godine prema izvjetaju
Evropske komisije smjernice Mape puta o pribliavanju EU uglavnom su
ispunjene. Slijedila je izrada Studije izvodljivosti kao uobi ajene procedure
za ispitivanje sposobnosti drave za ugovorne odnose sa EU. Pitanja su se
odnosila na privredni i politi ki sistem i ostale oblasti bitne za proces
stabilizacije i pridruivanja. U Studiji izvodljivosti procjenjeni su kapaciteti
BiH da provede Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju.
Krajem 2003. godine, od strane Evropske komisije usvojen je prijedlog
Izvjetaja o spremnosti Bosne i Hercegovine za otpo injanje pregovora sa
EU o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju, uz ocjenu da je potrebno
ispuniti uslove u 16 prioritetnih oblasti kako bi BiH bila spremna za
otpo injanje pregovora o Sporazumu.
Po etkom 2004. godine Evropska komisija je prezentirala svoje prvo
Evropsko partnerstvo sa BiH. Cilj Partnerstva je priprema zemalja za iru
integraciju sa EU. Evropsko partnerstvo za BiH prilago eno je specifi nim

142
Program informiranja javnosti o procesu evropskih integracija, Direkcija za evropske
integracije, Vije e ministara BiH na Program_informiranja_javnosti_546.doc
143
Kalendar razvoja odnosa EU i BiH na: http://www.dw-world.de/dw/article/
0,,3287665,00.html

444
potrebama BiH. Komisija je to prvo partnerstvo upotpunila na osnovu njenih
nalaza iz Izvjetaja o napretku BiH za 2005. godinu i dalje. lanovi
Evropskog parlamenta sa parlamentarcima Bosne i Hercegovine odrali su
redovni sastanak i uspostavili Ministarsku trojku EU/BiH sa zadatkom
raspravljanja o klju nim politi kim pitanjima. Krajem 2006. godine
uslijedilo je pridruivanje BiH Partnerstvu za mir i Evroatlanskom vije u,
kao rezultat napretka u reformi odbrane.
Daljnje integriranje zemlje u EU zahtjevalo je u toj fazi opsene
pripreme sa kratkoro nim i srednjoro nim prioritetima i vremenskim
rasporedom, te specifi nim mjerama koje je Komisija redovno pratila u vidu
godinjih Izvjetaja o napretku i putem struktura u okviru procesa
stabilizacije i pridruivanja.
Poloaj Bosne i Hercegovine bio je razli it u odnosu na ostale drave
Zapadnog Balkana u smislu da su pregovori najsporije tekli. Kona no,
po etkom 2006. godine EU je otpo ela pregovore sa Bosnom i
Hercegovinom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju, prezentiraju i se
kao pouzdan partner. Pregovori su ozna ili daljnji pritisak u smislu
institucionalne reforme, stvaranja stabilnih dravnih institucija sposobnih za
donoenje odluka, posebno usvajanje i provedba standarda i vrijednosti EU
u doma em zakonodavstvu. Krajem 2007. godine parafiran je Sporazum o
stabilizaciji i pridruivanju sa Bosnom i Hercegovinom.

3. TRENUTNI POLOAJ BIH U OVOM PROCESU

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju valorizirane su

dosadanje aktivnosti Bosne i Hercegovine u procesima integracije,
pregovori, reforme i standardi u Evropskom partnerstvu BiH sa EU
planiranje srednjoro nih prioriteta. Cilj EU bio je produbljivanje odnosa
drava u procesu stabilizacije i pridruivanja. Referiramo se na Samit
Evropskog vije a i Samit EU i drava Zapadnog Balkana u Solunu 2003.
godine, kada je dravama u regionu ponu eno Evropsko partnerstvo,
inspirirano Pristupnim partnerstvom za drave Centralne i Isto ne Evrope.
Instrument je posluio za definiranje prioriteta pribliavanja EU, ali i
kao osnova za ocjenu napretka za svaku dravu u regionu.
Kada je rije o Bosni i Hercegovini razra eni su obimni srednjoro ni
prioriteti, te plan zakonodavnih aktivnosti do 2007. godine. to se ti e
predpristupne financijske pomo i, viegodinji indikativni planski dokument
za 2007. 2009. godinu (MIPD) usvojen je za BiH polovinom 2007.
godine. Uskla ivanje zakona na osnovu Evropskog partnerstva obavljalo se
u skladu sa Odlukom o procedurama u procesu harmonizacije
zakonodavstva BiH sa pravnom ste evinom EU. Postoje i institucionalni
okvir ini i Odluka o formiranju radnih grupa za uskla ivanje
zakonodavstva sa pravnom ste evinom EU.

445
 Generalno, institucije vlasti BiH nisu bile sposobne prevladati unutarnje
sukobe zbog etni ke ili entitetske pripadnosti, to je dovodilo do estih
zastoja i kanjenja u provo enju reformi. Ono to je sporno je dosadanja
brzina sprovo enja ovih aktivnosti. Izvjestan napredak postoji u prioritetnim
oblastima iz Studije izvodljivosti, slijedom toga usvojeni su novi zakoni i
osnovane institucije na nivou Bosne i Hercegovine poput Konkurencijskog
vije a, koje nude izvjesnu dozu optimizma. Reforma pravosu a koja
uklju uje uspostavu i djelovanje Suda BiH, Ureda javnog tuioca, te Visoko
sudsko i tuila ko vije e je jo jedan dobar primjer realiziranih reformskih
prioriteta, uz provo enje fiskalne reforme i uvo enje PDV-a. Nije postignut
nikakav napredak u pogledu kreiranja socijalnih politika prema evropskim
standardima, u pogledu sektorskih politika, dok je malo napretka postignuto
u smislu osiguranja stvarnog unutarnjeg trita BiH, kao klju nog prioriteta
Evropskog partnerstva144.
Ispunjavanje obaveza i nastavak reformi potrebni su radi napredovanja
prema narednim fazama, naro ito statusu kandidata. Plan Vije a ministara je
da Bosna i Hercegovina dobije status zemlje kandidata 2010. godine.
Me utim, za to je potreban puno ve i angaman svih institucija u zemlji, ali
i napredak u koordinaciji izme u drave i entiteta145.
Politike EU za region Zapadnog Balkana usmjerene su na odriv
ekonomski razvoj, na proirenje koristi od ekonomskog rasta, na ugroene
zajednice, na suzbijanje nezaposlenosti, socijalne isklju enosti,
diskriminacije, uz stalnu promociju socijalnog dijaloga.
Integracioni regionalni procesi su odre uju i za Bosnu i Hercegovinu i
stvoreni su temelji za njihovo razumijevanje. Treba preuzimati evropske
modele, treba sara ivati sa zajedni kim institucijama EU kako bi se
moderniziralo bh drutvo i uklju ilo u "jezgru" evropskih drava.
Potpisivanjem financijskih sporazuma izme u BiH i predstavnika Evropske
Komisije omogu uje se koritenje predpristupnih fondova146 namijenjenih
zemljama potencijalnim kandidatima za prijem u EU147. Konkretno, rije je
o 50 miliona eura za financiranje 46 projekata u oblasti tranzicije i izgradnje
institucija. Od strane Vije a ministara BiH usvojen je Akcioni plan
provedbe odredbi Privremenog sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i
pridruivanju Bosne i Hercegovine sa EU.

144
Komparativni prikaz nalaza i preporuka iz Izvjetaja o napretku BiH iz 06', 07' i 08' na
http://www.dei.gov.ba/ba/?ID=1029
145
BiH do 2010. u statusu kandidata za lanstvo u EU, na http://www.sarajevo-
x.com/clanak/080708045 od 08.07.2008.godine
146
ISPA-predpristupni instrument za prilago avanje strukturne politike, PHARE-pomo za
reformu ekonomija u Poljskoj i Ma arskoj, SAPARD-predpristupni program za poljoprivredu i
ruralni razvoj, CARDS-pomo Zajednice za rekonstrukciju, razvoj i stabilnost na Balkanu,
IPA-instrument za pretpristupnu pomo
147
Predstavljanje predpristupnih programa Evropske unije, Tomislav Belovari, (2006). Zagreb

446
4. SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUIVANJU
(SADRAJ, ULOGA I ZNA AJ)

Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju SSP je nova, tre a generacija

evropskih sporazuma ponu ena isklju ivo zemljama Zapadnog Balkana, u
sklopu Procesa stabilizacije i pridruivanja. Sporazum se potpisuje na
neodre eno vrijeme s ciljem doprinosa ekonomskoj i politi koj stabilnosti
BiH.
Drave koje su postale lanice petim proirenjem EU su potpisale
Sporazume o pridruivanju tzv. Evropske sporazume. Osnovna razlika
izme u dva spomenuta sporazuma je u sadraju "evolutivne klauzule" u
SSP-u i naglaavanju regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu. Bosna i
Hercegovina zahvaljuju i "evolutivnoj klauzuli" potvr uje status zemlje
potencijalnog kandidata.
Kada je rije o regionalnoj saradnji, zemlja potpisnica se obavezuje da e
potpisati bilateralne Sporazume sa zemljama u Procesu stabilizacije i
pridruivanja i zemljama kandidatima.
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju je "mjeovitog" karaktera, to
zna i da su za podru ja saradnje dijelom odgovorne zemlje lanice, a
dijelom EU. SSP na odgovaraju i na in ure uje odnose BiH sa EU u sva tri
stuba Unije Evropska zajednica, ekonomske politike, zajedni ko trite,
zatim Zajedni ka vanjska i sigurnosna politika, te Unutarnji poslovi i
pravosu e.
Mjeoviti karakter SSP-a za stupanje na snagu zahtijeva ratifikaciju u
svim parlamentima zemalja lanica, Evropskom parlamentu i
Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Potpisivanjem SSP-a, stupa
na snagu Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima izme u
Evropske Zajednice i Bosne i Hercegovine. Kao to je prethodno bilo rije i,
cilj SSP je uspostavljanje bliskog i trajnog odnosa uz uzajamni interes
ugovornih strana, me utim, neophodno je osigurati i razvoj trgovinskih veza
ja anjem prethodno uspostavljenih odnosa. Stoga i jeste neophodno
provesti, kroz primjenu Privremenog sporazuma, odredbe SSP-a o trgovini i
trgovinskim pitanjima148. Evropska komisija podrava stupanje na snagu
Privremenog sporazuma sa BiH putem kojeg se postepenim otvaranjem bh
trita efektivno stvara zona slobodne trgovine i postepeno olakava
ekonomski i socijalni razvoj.
U smislu sadraja Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju ima deset
poglavlja i to: op a na ela, politi ki dijalog, regionalna saradnja, slobodno
kretanje roba, kretanje radnika, poslovni planovi, pruanje usluga, kapital,
uskla ivanje prava, provo enje pravila slobodnog trita, unutarnji poslovi i
pravosu e, oblici saradnje, financijska saradnja, institucionalne odredbe.

148
Osnovni prikaz Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, Prire iva : Direkcija za evropske
integracije BiH (2008). Sarajevo, Glava IV. Slobodno kretanje robe str. 12.

447
 Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju je dijelom i trgovinski sporazum,
i u tom smislu su trgovinske odredbe vane za Bosnu i Hercegovinu u
pogledu proizvoda na koje e BiH u periodu od est godina davati carinske
ustupke do potpune liberalizacije sa tritem EU. Potpisivanjem SSP-a BiH
otvara svoje trite, smanjuje i ukida carine na dogovorene grupe proizvoda.
Ukidanje carina u najkra em vremenskom roku predvi eno je za sirovine iz
EU za kojima postoji potreba u BiH. Najve i stepen zatite zadravaju
odre eni poljoprivredni proizvodi, neki sa zatitom i nakon isteka prelaznog
perioda od est godina.
Potpisivanjem SSP-a Bosna i Hercegovina je stupila u prvi ugovorni
odnos sa EU. Zadatak BiH je da provede dogovorene odredbe iz Sporazuma
i da nastavi aktivnosti na ispunjavanju kriterija za punopravno lanstvo.
Nakon potpisivanja Sporazuma slijedi sticanje statusa zemlje kandidata za
lanstvo u EU.
Bosna i Hercegovina ima zadatak da pripremi plan provo enja SSP-a,
koji e zajedno sa prioritetima iz Evropskog partnerstva u okviru Strategije
integriranja BiH u EU initi program integriranja BiH u EU. Vrijedi
istaknuti kako se svaki SSP modelira prema individualnim potrebama
drave potpisnice, uvaavaju i odre ene specifi nosti u pravnom i
institucionalnom smislu. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju predvi a
osnivanje Vije a za stabilizaciju i pridruivanje na ministarskom nivou,
Odbora za stabilizaciju i pridruivanje na nivou visokih zvani nika,
Pododbora za stabilizaciju i pridruivanje na tehni kom nivou, te
Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruivanje na nivou
interparlamentarne saradnje.
Izuzetno je vana uloga Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine u
fazi potvr ivanja SSP. Implementacija je nastavak zapo etih i provo enje
novih reformi koje najve im dijelom provode parlamentarne komisije i to:
Komisija za evropske integracije, te Komisija za vanjske poslove. Presudno
je u e e Parlamentarne skuptine BiH u nadgledanju procesa ispunjenja
obaveza BiH koje proizlaze iz SSP-a, a zatim i uskla ivanje zakonodavstva.

448
 Slika 1. Struktura Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju

Ciljevi SSP
Politi ka, ekonomska, drutvena stabilizacija i
ekonomski rast

Politi ki Pristup tritu Politike

dijalog Kretanje Kretanje Kretanje Usluge saradnje
robe kapitala radne
snage
SSP Vije e Ekonomska,
Komitet Regionalna saradnja Financijske,
Parlamentarni usluge
komitet Bilateralni sporazumi o regionalnoj saradnji Ulaganja,
Industrijska
Demokratija, Harmonizacija prava SME,
Stabilnost, Carine,
Regionalna Acquis o unutranjem tritu i trgovini Socijalna,
(pravo konkurencije, intelektualna i industrijska svojina, javne
stabilnost nabavke, standardizacija, mjeriteljstvo, ocjena uskla enosti, Kultura,
Saradnja u zatita potroa a, saradnja u podru ju sudstva i unutranjih Obrazovanje...
ZVSP poslova...)

Izvor: Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine 2005: 63.

5. PREDPRISTUPNI FONDOVI EU

Proces pridruivanja EU je podran specijalnim fondovima Evropske

unije. Raniji predpristupni instrumenti bili su: PHARE, CARDS, ISPA i
SAPARD.
Program PHARE je bio usmjeren na tehni ku pomo za uskla ivanje
propisa u procesu ulaska u lanstvo. CARDS je program tehni ke pomo i
Evropske unije za obnovu, institucionalni i zakonodavni razvoj, odriv
ekonomski i socijalni razvoj i stabilizaciju sa osnovnom namjerom pomo i u
izgradnji institucionalnog, zakonodavnog, privrednog i socijalnog sistema
uz promociju regionalne saradnje po uzoru na Evropsku uniju. Uslovi za
primanje sredstava iz ovog programa bili su da zemlja primalac pomo i
potuje demokratske principe, pravnu dravu, prava manjina, te osnovne
slobode i principe me unarodnog prava. Programom CARDS u periodu
izme u 2000. i 2006. godine osigurano je 4,6 milijardi eura za region. ISPA
i SAPARD su specijalizovani za one dijelove sistema drava kandidata gdje
treba najvie sredstava da se investira to su najskuplji dijelovi tj. sektori
kad se radi o procesu ulaska u lanstvo EU. Investicije su traene i u oblasti
zatite okolia, transportne infrastrukture, zatim sektora poljoprivrede sa
fondom SAPARD. U podru ju obrazovanja i istraiva kog rada na
raspolaganju su bili programi: TEMPUS, ERASMUS MUNDUS, nakon
ega se nastavlja Sedmi okvirni program od 2007. 2013. godine.

449
 Za drave lanice EU postoje razni regionalni, poljoprivredni, razvojni
fondovi, koji mogu da koriste i drave lanice direktno i regioni drava
lanica. Od 2007. godine do 2013. godine Komisija je predvidjela novu
seriju fondova za sadanje i budu e zemlje kandidate koji e promovirati
modernizaciju, reformu i uskla ivanje sa acquis-em. Instrument
predpristupne pomo i IPA e u cjelosti zamjeniti prethodne instrumente
pomo i PHARE, CARDS, ISPA i SAPARD i na ovaj na in IPA ujedinjuje
predpristupnu podrku pod jedinstvenu pravnu osnovu. Glavni cilj IPA je
pojednostaviti svu predpristupnu podrku u jedinstven okvir i za kandidate i
za potencijalne drave kandidate, olakavaju i tako prelazak iz jednog
statusa u drugi.
Program IPA ima slijede e komponente: podrka u tranziciji i
institucionalnoj izgradnji, regionalna i prekograni na saradnja, koje su
predvi ene za zemlje potencijalne kandidate i zemlje kandidate, zatim
komponenta regionalnog razvoja, razvoja ljudskih resursa i razvoja ruralnih
podru ja to se odnosi samo na zemlje kandidate. Svi korisnici imaju pristup
mjerama sli ne prirode sa prilago enim zahtjevima u skladu sa njihovom
politi kom, ekonomskom i administrativnom situacijom. U slu aju zemalja
kandidata, mjere koje se odnose na regionalni i razvoj ljudskih resursa i
ruralnih podru ja bi e dostupne pod komponentama koje su priprema za
provo enje EU kohezione i poljoprivredne politike poslije ulaska u EU. Za
to je neophodno da zemlja ima administrativne kapacitete i strukture za
preuzimanje odgovornosti. U slu aju zemalja potencijalnih kandidata mjere
ostaju u rukama Evropske komisije i provode se kroz prvu komponentu
podrke tranziciji i institucionalnoj izgradnji.
Program IPA stavlja na raspolaganje 11.468 miliona eura za period
2007. 2013. godina. Evropska komisija godinje informira Evropski
parlament i Vije e o namjerama raspore ivanja godinjeg budeta.
Napravljen je trogodinji financijski okvir za svaku dravu i komponentu.
Jednom godinje provodi se revizija financijske konstrukcije i priklju uje se
godinjem paketu za proirenje koje Evropska komisija predstavlja Vije u i
Evropskom parlamentu.
Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju sa EU,
Bosna i Hercegovina je stekla mogu nost da pod odre enim uslovima
koristi bespovratna sredstva grantove iz predpristupnih fondova EU.
Sredstva su namjenjena za podsticaj lokalnog, regionalnog i ruralnog
razvoja, razvoja ljudskih potencijala, te dogradnju dravnih institucija.
Ugovorni odnosi izme u Evropske komisije i zemlje korisnice, u naem
slu aju Bosne i Hercegovine ure uju se Okvirnim IPA Sporazumom
potpisanim u februaru 2008. godine, kao i potpisanim Financijskim
sporazumom izme u BiH i Evropske komisije o koritenju sredstava u
okviru programa IPA 2007. od 31. jula 2008. godine.
Prijedlog Evropske komisije je novi predpristupni instrument IPA u
iznosu od 440 miliona eura u naredne tri godine, te dodatni programi
podrke poput Evropskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo ENPI u

450
okviru kojih se prati naro ito kvalitet i konkurentnost projekta. Integrisani
instrument pomo i odnosi se na zemlje kandidate i to Hrvatsku, Makedoniju
i Tursku, te potencijalne kandidate Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju
i Albaniju. Pravni osnov ovog predpristupnog instrumenta je IPA Okvirna
direktiva broj 1085/06 i IPA Regulativa za Implementaciju broj 718/07.
Programi IPA za period 2007. 2013. godina su: Jadranski program
prekograni ne saradnje, programi Hrvatska BiH, Srbija BiH, BiH Crna
Gora, Mediteranski transnacionalni program, te South east European
Space transnacionalni program.
Korisnici sredstava su subjekti na lokalnom i regionalnom nivou koji se
uklju uju u program prekograni ne saradnje tzv. IPA Jadran 2007. - 2013.
Program zahtjeva subjekte iz zemalja kandidata i potencijalnih kandidata za
lanstvo u EU i to: Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija + Srbija na
institucionalnoj osnovi u prelaznom periodu od 2 godine i obavezno u e e
subjekata iz reda zemalja lanica EU, i to Italije, Slovenije ili Gr ke. Kada
je rije o Bosni i Hercegovini, geografski su prihvatljivi Hercegovina i 3
regije: Sjeverozapad, Centralna i Sarajevska regija kao pridruene 20 %.
Program IPA Jadran je podijeljen na etiri prioriteta: ekonomska,
socijalna i institucionalna saradnja, prirodni i kulturni izvori i prevencija od
rizika, pristup i mree, i na kraju, tehni ka asistencija.
Op i cilj prvog prioriteta je ja anje istraivanja i inovacija kao doprinos
porastu konkurencije i razvoja jadranske zone putem ekonomske, socijalne i
institucionalne saradnje poduzetnika, institucija, akademskih istraiva kih i
obrazovnih institucija. Stvaranje novih i ja anje ve postoje ih mrea u
oblasti radne, socijalne i zdravstvene politike. Promocija novih usluga za
gra ane putem razmjene tehni kih ekspertiza, tako er i najbolje prakse
me u vladinim sektorom, javnim i lokalnim vlastima.
Drugi prioritet ti e se odnosa kvantitet kvalitet u podru ju koje je
posebno bogato izvorima u prirodnom i kulturolokom smislu te u zatiti
okolia. Drugi prioritet ima za cilj promociju, valorizaciju i zatitu prirodnih
i kulturolokih izvora putem upravljanja tehnolokim rizicima s ciljem
maksimizacije koritenja izvora i poboljanjem upravljanja. U tom smislu
misli se na zatitu morskog okolia, obale, razvoj obnovljivih izvora
energije i energetske tednje.
Tre i prioritet ima za cilj ja anje i integraciju postoje e infrastrukturne
mree, promociju i razvoj transportnih usluga i komunikacije.
etvrti prioritet ima op i cilj da garantira upravljanje, provo enje,
monitoring, kontrolu i procjenu samog programa upravo iz razloga
geografske razu enosti odabrane zone, broja zemalja u esnika programa i
broja autoriteta i organizama uklju enih u upravljanje i kontrolu.
U e e aplikanata kre e se od 10 15 %, a preostalih 85 % su sredstva
iz grantova. Od svakog pojedinog projekta trai se da definira op e uslove,
cilj, aktivnosti sa rezultatima, izvore, pretpostavke i trokove. Navedeni
pokazatelji su vani iz razloga to se priznaju isklju ivo dokazivi elementi
projekta. Aplikacija i projekt nakon objavljivanja javnog poziva sa

451
predvi enim kriterijima upu uju se Evropskoj komisiji putem Direkcije za
evropske integracije.
Osim predpristupne pomo i, osigurana sredstva Zajednice, kada je rije
o Bosni i Hercegovini, upu uju se kao podrka uredima policijske misije
EU, Visokog predstavnika odnosno Specijalnog predstavnika EU i EU
Misije za monitoring.

6. EU U BIH: DELEGACIJA EVROPSKE KOMISIJE, SPECIJALNI

PREDSTAVNIK EU, EUFOR, EUPM

Evropska komisija predstavlja Zajednicu/Uniju u pravnim odnosima sa

dravama lanicama, odnosno u odnosima sa tre im dravama. Generalno,
Komisija u estvuje u oblikovanju i realizaciji komunitarne trgovinske
politike, u me unarodnim trgovinskim pregovorima, u procesu
kandidovanja i prijema novih lanica EU. Komisija predstavlja EU u
razli itim me unarodnim organizacijama, Komisija angaira svoje
slubenike u zvani na predstavnitva EU u tre im zemljama.
Delegacije Evropske komisije igraju vanu ulogu u provo enju
zajedni ke vanjske i sigurnosne politike putem redovnih politi kih analiza i
procjena sa ambasadama drava lanica. Kao takve, Delegacije Evropske
komisije dio su strukture i slue interesima EU kao cjeline u 123 zemlje i u
5 sjedita me unarodnih organizacija, uklju uju i UN, OSCE, WTO.
Delegacija Evropske komisije u BiH djeluje od sredine 1996. godine u
provedbi sutinske vanjske podrke Bosni i Hercegovini. Delegacija
Evropske komisije ima etiri glavne oblasti djelovanja: Diplomaciju iji je
ef Delegacije ambasador Komisije i koja u estvuje u pregovorima o SSP,
provodi analizu i izvjetavanje, Operacije provedbe projekata koje financira
EU uz konsultacije sa dravnim dunosnicima, zatim Ugovori i financije
koji osiguravaju provo enje projekata u skladu sa trenutnim financijskim
propisima, te na kraju Administracija, kao logisti ka podrka za sve gore
navedene odjele.

Tabela 1. Delegacija Evropske komisije u Bosni i Hercegovini, ef delegacije

Administracija Politi ki / ekonomski odjel
Ured u Banja Luci Odjel za odnose s javno u
Saradnja Ugovori, finansije i pla anje
Operacija 1
- Pravosu e i unutarnji poslovi
- Tim za reformu javne uprave
- Tim za ekonomsku reformu
Operacija 2
- Tim za ekonomski razvoj
- Tim za socijalnu politiku
Izvor: www.europa.ba

452
 Od po etka 2002. godine Evropska komisija je redovno izvjetavala
Vije e i Evropski parlament o napretku Bosne i Hercegovine kroz redovne
izvjetaje opisuju i odnose BiH i EU, analiziraju i politi ke i ekonomske
kriterije za lanstvo, strategiju proirenja i glavne izazove. Evropska
komisija upu uje svoje zaklju ke na osnovu tehni ke analize u Izvjetaju.
Radni dokument Izvjetaja sadri detaljnu analizu stanja zakonodavnih,
izvrnih i sudskih institucija, stanje u oblasti gra anskih i politi kih prava,
organizacije civilnog drutva, ekonomskih i socijalnih prava, radnih prava,
manjinskih prava, regionalnih pitanja i me unarodnih obaveza. U dijelu
radnog dokumenta isti e se sutinski dio integracionih procesa koje ini
regionalna saradnja, sa istovremenim proirenjem i modernizacijom
Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi CEFTA, to je osnov
za dublju ekonomsku integraciju u Jugoisto noj Evropi, a zatim i slobodno
djelovanje trinih snaga. Isti u se dobri rezultati, ali i potreba za znatno
vie napretka u oblastima standardizacije i certifikacije, mjeriteljstva,
nadzora trita, te provo enja prava intelektualnog vlasnitva.
Kada je rije o dravama kandidatima i dravama Zapadnog Balkana,
Evropska komisija putem Op e uprave za proirenje prua zna ajnu
tehni ku pomo i razmjenu informacija - TAIEX u uskla ivanju
zakonodavstva, u oblasti pribliavanja, primjene i provo enja legislative
EU. Dravama korisnicama se osigurava baza podataka legislative EU sa
ciljem olakavanja procesa uskla ivanja i monitoringa. Radi se o korisnom
instrumentu i za Komisiju i za drave korisnice. Komisija ima uvid u
ostvareni progres u procesu uskla ivanja propisa, institucijama BiH se
omogu ava jednostavan pristup legislativi Unije, pregled legislative EU
klasificirane prema pregovara kim ili screening poglavljima i sl.
Nastavit e se i sa provedbom Programa carinske i fiskalne pomo i
CAFAO, to e oja ati odgovornost za te programe samih lokalnih
administracija.
Evropska komisija podrava transparentnost, u tom smislu su izvjetaji o
screening-u, polazita za poglavlja kojima se otvaraju pregovori, te
pregovara ke pozicije EU-a javno dostupne putem web-a. Komisija
podrava i dijalog civilnog drutva, razmjenu u oblasti kulture, istraivanja i
obrazovanja. Predstavnitva Evropske komisije u zemljama lanicama i
delegacije u zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima imaju op i
cilj informiranja gra ana o politici proirenja. Evropska komisija je
po etkom 2008. godine usvojila Saop enje ukupnog razvoja i odredila
pravac koji treba slijediti u ispunjavanju Solunske agende o napredovanju
zemalja Zapadnog Balkana ka EU.
Pored Delegacije Evropske komisije postoje i druge institucije koje su
dio evropskog prisustva u BiH i to: Specijalni predstavnik EU, Snage EU
EUFOR, Policijska misija EU EUPM. Specijalni predstavnik EU za BiH
promovira politi ku koordinaciju EU u BiH, a ujedno je i Visoki
predstavnik me unarodne zajednice u BiH. Nadgleda cijeli niz aktivnosti u
polju vladavine zakona, savjetuje Generalnog sekretara Vije a EU i Visokog

453
predstavnika za zajedni ku vanjsku i sigurnosnu politiku, kao i Evropsku
komisiju po potrebi. Ima i ovlasti da daje upute efu Policijske misije EU
EUPM.
Krajem 2004. godine EU je otpo ela vojnu mirovnu operaciju u BiH
tako to je zamijenila NATO-vu SFOR Misiju sa EUFOR-om. Klju ni
ciljevi koji su postavljeni su: podrka Me unarodnom krivi nom sudu za
ratne zlo ine po injene na tlu bive Jugoslavije - ICTY, zatim obezbje enje
sigurnosnog okruenja za djelovanje policijskih snaga protiv organiziranog
kriminala.
Policijska misija EU EUPM osnovana je po etkom 2003. godine kao
zamjena za UN-ove me unarodne policijske snage IPTF. Cilj EUPM-a je
formiranje odrivih, profesionalnih, multietni nih policijskih snaga u BiH u
skladu sa evropskim standardima i putem mentorstva, monitoringa i
inspekcijskih aktivnosti. Ove obaveze dio su procesa stabilizacije i
pridruivanja Evropskoj uniji, borba protiv organiziranog kriminala i
policijske reforme.
Monitoring misija EU EUPM prikuplja informacije i analizira
aktivnosti doprinose i politici EU prema Zapadnom Balkanu. Osnovne
aktivnosti su monitoring politi kog razvoja, unaprije enje sigurnosti uz
monitoring granice i u krajnjem izgradnja povjerenja.

7. ZAKLJU AK

Punopravno lanstvo u EU i lanstvo u evroatlanskim integracijama

jedan je od najvanijih ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Postavljeni cilj potvrdili su Vije e ministara BiH svojom Odlukom o
pokretanju inicijative za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji te
Parlamentarna skuptina BiH Rezolucijom o evropskim integracijama i
Paktu stabilnosti za Jugoisto nu Evropu.
Veliki je zna aj u tom smislu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju
koji ima primarni cilj da omogu i formalno pridruivanje Bosne i
Hercegovine Evropskoj uniji u odre enom tranzicijskom periodu od est
godina tokom kojeg e Bosna i Hercegovina postepeno prilago avati svoje
zakonodavstvo sa standardima i pravilima unutarnjeg trita EU. Isto je
olakano uvo enjem institucionalnog okvira za politi ki dijalog, stvaranjem
zone slobodne trgovine, uspostavom regulacionog okvira za kretanje
radnika, poslovnim nastanjivanjem, pruanjem usluga i kretanjem kapitala,
ugovornim formaliziranjem financijske i tehni ke pomo i.
Reforme i prilago avanja standardima EU zahtijevaju puni angaman
dravnih i entitetskih institucija, nevladinog sektora i drutva u cjelini.
Primjer je i uspostava institucionalne strukture za pra enje sprovo enja
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju: Vije e za stabilizaciju i
pridruivanje, Odbor za stabilizaciju i pridruivanje te Parlamentarni odbor
za stabilizaciju i pridruivanje.

454
 Pozitivno je postojanje perspektive za integraciju BiH u EU i postojanje
potencijala za ekonomski rast i institucionalni okvir. Perspektive nema bez
klju nih institucionalnih i ekonomskih reformi uz odravanje monetarne
stabilnosti. Ograni avaju i faktor i dalje ostaje sloen politi ko pravni
sistem, slabe institucije centralne vlasti, sloen okvir fiskalnog upravljanja,
brojan administrativni aparat sa velikim udjelom u dravnoj potronji to
iznosi oko 50 % bruto drutvenog proizvoda u 2008. godini prema
saop enju Centralne banke Bosne i Hercegovine.
Ono to zabrinjava jeste injenica da angaman institucija BiH u razvoju
vlastitih kapaciteta za upravljanje sredstvima putem fondova EU je jo
uvijek relativno slab. Bosna i Hercegovina bi se trebala voditi ciljevima
Evropske unije kada je rije o evropskim fondovima, odnosno teiti ka
promociji sveukupnog razvoja, razvoju i obavljanju poslova koji vode
ja anju ekonomske i socijalne kohezije, smanjenju razlika me u regionima,
smanjenju zaostalosti i ujedna avanju urbanih i ruralnih oblasti. Upravljanje
sistemom financijske pomo i EU i izgradnja korisni kih kapaciteta je sloen
proces koji trai profesionalni angaman administratvog kadra o emu treba
ozbiljno promiljati u narednom periodu.

455
 LITERATURA

Crastolla (2008). Programma di cooperazione transfrontaliera IPA ADRIATICO

2007/2013, www.crastolla.com
Direkcija za evropske integracije BiH (2005). Priru nik za uskla ivanje propisa BiH
sa propisima EU. Sarajevo.
Direkcija za evropske integracije BiH (2008). Osnovni prikaz Sporazuma o
stabilizaciji i pridruivanju. Sarajevo.
Dosti , Goran. Apsorpcija pretpristupnih fondova u BiH, Acips istraivanja,
www.acips.ba
EVROPSKI PARLAMENT (2006). Zajedni ki prijedlog rezolucije o izgledima za
budu nost BiH. Dokument sa sjednice od 13.02.2006.
Izvjetaj sa stru nog skupa. (2006) Ustavne promjene i lokalna samouprava u BiH,
www.hrc.unsa.ba
KOMISIJA EVROPSKIH ZAJEDNICA (2006). BiH Izvjetaj o napretku za 2006.
godinu. Brisel COM (2006) 649.
KOMISIJA EVROPSKIH ZAJEDNICA (2007). Izvjetaj o napretku Bosne i
Hercegovine u 2007. Brisel COM (2007) 663.
KOMISIJA EVROPSKE ZAJEDNICE (2005). O principima, prioritetima i uslovima
sadranim u Evropskom partnerstvu sa BiH. Brisel CUM (2005) 555.
KOMISIJA EVROPSKIH ZAJEDNICA (2006). Strategija proirenja i glavni
izazovi 2006. 2007. Brisel COM (2006) 649.
KOMISIJA EVROPSKIH ZAJEDNICA (2007). Strategija proirenja i klju ni
izazovi 2007. 2008. COM (2007) 663.
KOMISIJA EVROPSKE ZAJEDNICE (2006). Zapadni Balkan na putu ka EU:
ja anje stabilnosti i unapre enje prosperiteta. Brisel COM (2006) 27.
Misita, Nevenko (2007). Osnovi prava Evropske unije. Drugo izmijenjeno i
dopunjeno izdanje. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Radna grupa Politi ka analiza 01/05 (2005). Aritmetika neodgovornosti. Sarajevo.
Swoboda, Hannes (2008). Zapadni Balkan izme u irskog "ne" i slovenskog
predsjedavanja, IFIMES Me unarodni institut za bliskoisto ne i balkanske
studije Ljubljana, Slovenija, 29. 07. 2008.
Vukadinovi , Radovan (2006). Pravo Evropske unije. etvrto izmjenjeno i
dopunjeno izdanje. Banja Luka/Kragujevac, 2006.
www.europa.ba
www.dei.gov.ba
www.ads.gov.ba
www.oscebih.org
www.dw.de

456
BIOGRAFIJE AUTORA I UREDNIKA
Damir Banovi , dipl. pravnik, poha a postdiplomski studij na Katedri za
dravno i me unarodno javno pravo, asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu na
predmetu Filozofija prava; koordinator civilnog obrazovanja u Sarajevskom
otvorenom centru; urednik pravnog kutka u biltenu Ljekarske komore Kantona
Sarajevo pod nazivom Doktor; Izabrane publikacije i lanci: Prava i slobode
LGBTTIQ osoba u BiH Analiza relevantnih pravnih akata, koautorstvo sa
Svetlanom urkovi , Udruenje Q, Sarajevo, 2006; Eigenverantwortung
bernehmen? Wahlen und Regierungsbildung in Bosnien und Herzegowina u
nau nom asopisu: Sdosteuropa-Mitteilungen, No. 2/2007 i: Arbeitspapiere und
Materialien Forschungsstelle Osteuropa Bremen 85-Oktober 2007; Neki aspekti
utjecaja politike na pravo, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 2008. Jedan je
od urednika ove publikacije.

Biljana Bogdani , zavrila je osnovnu i srednju kolu u Tesli u. Osnovni studij

Komunikologije zavrila je 2004. godine. Magistrirala je 2007. godine na
Komunikolokom fakultetu u Banjaluci. Autorica je vie nau nih radova objavljenih
u periodici, a 2007. godine objavila je knjigu Traktat o politi koj viziji. Svoj
viegodinji interes za istraivanje komunikolokih i politolokih fenomena ispoljava
i kroz u e e u projektima, kao i u pripremi doktorata o ulozi medija u profilisanju
javnog mnjenja.

Katarina Crnjanski-Vlaj i diplomirala je 2004. na Fakultetu politi kih nauka

u Beogradu, smijer Me unarodni odnosi. S obzirom na akademska i profesionalna
interesovanja u oblasti zatite prava pripadnika nacionalnih manjina nakon
zavrenog Fakulteta po inje raditi u Evropskom centru za prava manjina u Beogradu,
a od 2005. godine prelazi da radi u Centru za istraivanje etniciteta, Beograd. 2007.
godine u Sarajevu upisuje Religijske poslijediplomske studije pri Centru za
interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Trenutno zaposlena
organizaciji Save the Children UK u Sarajevu. Radovi: Slovaci u Vojvodini. u
Poloaj nacionalnih manjina u Srbiji, zborniku radova, Centar za istraivanje
etniciteta: Beograd; Metodoloke i emprijske hipoteze za ustavnoljavanje
manjinskih samouprava. u Bai , Goran (ur.): Iskuenja demokratije u
multietni kom drutvu, Centar za istraivanje etniciteta: Beograd; Lokalna
demokratije i multikulturalizam. Izvetaj o rezultatima istraivanja na projektu
Sprovo enje prava nacionalnih manjina na lokalnom nivou. Centar za istraivanje
etniciteta: Beograd; Politi ka participacija i kulturna autonomija nacionalnih
manjina u Srbiji. Friedrich Ebert Stiftung: Beograd.

Amela alo, diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Biha u. Upisala je

poslijediplomski studij na Univerzitetu u Sarajevu u suradnji sa Univerzitetom u
Bologni, Centar za Interdisciplinarne postdiplomske studije Europske studije
aprila 2003. Magistrirala je na Univerzitetu u Sarajevu 26. 09. 2005. i stekla je
zvanje: magistra europskih studija. Doktorsku disertaciju pod naslovom Izazov
procesa globalizacije i erozija nacionalnog suvereniteta uspjeno je odbranila 04.
11. 2008. na Pravnom fakultetu Univerziteta u Biha u. Aktivno je sudjelovala na
me unarodnim seminarima Vije a Evrope i Glasgow School of Law, i drugih
evropskih univerziteta i instituta. Objavila je slijede e radove: "Beyond the

457
enlargement, The wider Europe and the new neighbourhood", X International
Summer School, september 2004. Cervia, Italy; "Pitanja ograni enja suvereniteta
nacionalnih drava za ra un Evropske Unije", Ljudska prava br. 1-2. god. 7 Sarajevo
2006; "Poloaj lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini prema predloenim
zakonskim rjeenjima", Pregled br. 1-2. 2006. Sarajevo.

Amer Dihana poha a doktorski studij na Fakultetu politi kih nauka u Sarajevu.
Na istom fakultetu stekao je zvanje magistra urnalisti kih nauka, a trenutno radi kao
analiti ar i voditelj istraiva kog programa u Mediacentru Sarajevo. Objavio je
nekolicinu lanaka o digitalizaciji televizije, Zakonu o slobodi pristupa
informacijama i javnoj radio-televiziji. Podru ja istraivanja su: javni RTV servisi,
mediji i konflikt, produkcija informativnih programa, odnos medijskih politika i
javnog ivota.

Saa Gavri , studirao je od 2003. do 2007. Politi ke i upravne nauke na

Univerzitetu u Konstanzu/Njema ka. 2005. po inje da radi u Goethe-Institutu,
zvani nom njema kom kulturnom centru u Sarajevu, i kao slobodni novinar za
njema ke print-medije. 2007. sa grupom ljudi osniva Sarajevski otvoreni centar, gdje
je od 2008. izvrni direktor. Na jesen 2008. se upisuje na postdiplomski studij iz
Me unarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu politi kih nauka u Sarajevu. U
raznima publikacija u Njema koj objavio je nekoliko radova o politi kom sistemu
BiH i kolskom sistemu Crne Gore. Urednik je zbornika Uvod u politi ke sisteme
Evrope, koji e biti objavljen tokom 2009. u BiH, te zbornika Einfhrung in das
politisch Systeme Bosnien und Herzegowinas, planiran za jesen 2009. u izdanju
izdava ke ku e VS Verlag fr Sozialwissenschaften/Njema ka. Jedan je od
inicijatora i urednik ove publikacije.

Sanja Golijanin 2003. godine diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u

Isto nom Sarajevu. 2008. godine zavrila akademske diplomske master studije,
Javnopravni modul, pod-modul Upravno pravo, na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Beogradu. Trenutno zaposlena na Pravnom fakultetu Univerziteta u Isto nom
Sarajevu u zvanju asistenta-saradnika na predmetima Upravno pravo i Uvod u pravo.
Objavljeni radovi: Golijanin, Sanja: Na elo obaveznosti sudskih presuda donesenih
u upravnom sporu, Zbornik Pravnog fakulteta Univerziteta u Isto nom Sarajevu,
broj 3, 2008; Specifi nosti pravne regulacije upravnog spora prema novom Zakonu o
upravnim sporovima Republike Srpske, asopis Pravni ivot, Beograd, 2006.

Thorsten Gromes, dr. phil., diplomirani politikolog, saradnik Instituta za

istraivanje mira u Frankfurtu (HSFK/PRIF), teita rada: mirovni procesi,
demokratizacija, etni ki konflikti, Jugoisto na Evropa. Izabrane publikacije: The
Prospect of European Integration and Conflict Transformation in Bosnia and
Herzegovina. U: Journal of European Integration, upravo izlazi. Dampening the
dangers of democratisation. Lessons from Bosnia and Herzegovina. U: Journal of
Intervention and Statebuilding, 3. godite, 1/2009, upravo izlazi. Demokratisierung
nach Brgerkriegen. Das Beispiel Bosnien und Herzegowina, Frankfurt am Main
und New York 2007. Der Souvern vor der Souvernitt? Die Wahlen in Bosnien
und Herzegowina im Oktober 2006. U: Sdosteuropa, 54. godite, 4/2006, str. 508-
539.

458
 Vanja Ibrahimbegovi , diplomirala je urnalistiku na Fakultetu politi kih
nauka, Univerzitet u Sarajevu. Magistrirala je Ljudska prava i demokratiju u
jugoisto noj Evropi (zajedni ki studijski program Univerziteta u Sarajevu i
Univerziteta u Bolonji); tema magistarske teze: Consociational Democracy: the
path toward substantial democracy after ethnic conflict in the countries of western
Balkan? Bosnia and Macedonia. Radila je kao reporterka u informativnom
programu BHRT-a dvije godine. Dvije i po godine radila je u ACIPS-u (Asocijacija
alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije), kao voditeljica odjela za
implementaciju i PR. Tako er, bila je glavna i odgovorna urednica magazina Novi
pogledi. Trenutno radi za Handicap International u BiH, kao koordinatorica za
istraivanja javnih politika i zagovaranje socijalnog uklju ivanja. Autorica je lanaka
i publikacija koji su se bavili temama kao to su: demokratija, politi ki sistem BiH,
izbori, Sud za ratne zlo ine u BiH. Objavljivala je lanke u magazinu Novi
pogledi, te on line magazinu Puls demokratije. Ko-autorica je dokumetarnog
filma o osnovnom obrazovanju u BiH. ivi i radi u Sarajevu.

Zvonimir Juki , osnovnu kolu je zavrio u Neumu, gimnaziju u Metkovi u, a

pravo u Mostaru. Trenutno je polaznik postdiplomskog studija na Fakultetu
politi kih nauka u Sarajevu. Od 1996. godine angairan je u brojnim nevladanim
organizacijama za zatitu ljudskih prava i promicanje dijaloga. Osniva je
novinarskoga udruenja BH. novinari, lan mostarskoga regionalnog odbora MF
Bosna, a dvije je godine proveo kao lan Vije a za tisak BiH. Objavljivao je radove
u asopisu "Status" 2002. i 2004.

Nermin Keranovi , osnovnu i srednju kolu zavrio u Cazinu. 2008. godine

diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu gdje je izvjesno vrijeme
radio kao demonstrator pri katedri za dravno i me unarodno pravo kod doc. dr Ive
Tomi a. U toku studija razvio poseban interes za me unarodno i me unarodno
humanitarno pravo. Studij je okon ao nagradom Univerziteta Sarajevo akademik
Edhem amo za nau no-istraiva ki rad a pravni ku karijeru po eo kao pripravnik u
Odjelu za podrku u Tuiteljstvu BiH, Ureda Registara BiH na predmetima ratnih
zlo ina. Stipendista Fondacije Konrad Adenauer u BiH.

Christina Catherine Krause, diplomirala je sa zvanjem Magistra Artium na

predmetu Politikologija na Univerzitetu u Kielu/Njema ka. Od 2000. do 2005. radila
je u kancelariji UNHCR-a u Berlinu, kao istraiva za UNHCR-ov lan njema ke
Nezavisne imigracione komisije (Sssmuth-Kommission) i bila je uklju ena u izradu
UNHCR-ovog izvjetaja o novom Imigracionom zakonu. 2004. stekla je akademsko
zvanje Doktora filozofije Univerziteta u Kielu, na temu: Neue
Zuwanderungspolitik? Entwicklungen in der 14. Legislaturperiode in Deutschland
(Nova imigraciona politika? Razvoj u 14. legislativnom periodu u Njema koj). Od
2005-2008. bila je direktorica bosansko-hercegova kog predstavnitva Fondacije
Konrad Adenauer, gdje je sa lokalnim partnerima radila na projektima u polju
demokatizacije, EU-integracije I pomirenja. Jedan je od urednika ove publikacije.

Lejla Lili , zavrila je osnovnu i srednju kolu u Biha u. Diplomirala je na

Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2005. Poslijediplomski studij na Pravnom
fakultetu Sveu ilita u Mostaru na Katedri dravnopravnih znanosti upisuje 2006. i
trenutno je u izradi magistarskog rada. Godine 2007. zavrava Akademiju za
politi ko usavravanje (Academy for Political Excellence - podrano od strane

459
Vije a Evrope i Fonda otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine). Zaposlena u
pravnom odjelu Agencije za zastupanje i zatitu autorskih prava Sine Qua Non
Sarajevo, u sklopu kojeg u estvuje u mnogobrojnim aktivnostima na promicanju
vrijednosti intelektualnog vlasnitva. Uvrtena na listu eksperata za 2008. za
me unarodno pravo Komisije za o uvanje nacionalnih spomenika BiH.

Tatjana Ljubi , diplomirala je novinarstvo na Fakultetu politi kih znanosti u

Zagrebu i zavrava magistarski program Religijske studije pri Centru za
interdisciplinarne postdiplomske studije (CIPS) u Sarajevu. ivi u Sarajevu i radi
kao koordinatorica za projekte i odnose s javno u u nevladinoj organizaciji ACIPS.
Na Media plan Institutu u Sarajevu specijalizirala je televizijsko novinarstvo i
autorica je nekoliko dokumentarnih filmova, od kojih posljednji tematizira osnovno
obrazovanje u Bosni i Hercegovini i problematizira razlike u udbenicima unutar
grupe nacionalnih predmeta. Bavila se medijskim analizama, a trenuta no je
angairana na nekoliko istraiva kih projekata pri CIPS-u i ACIPS-u. 2008. radila je
na projektu monitoringa predizbornih kampanja u Bosni i Hercegovini koji je
implementirao ACIPS.

Davor Marko, diplomirao na studijama novinarstva u Beogradu (Srbija),

magistrirao na programu Demokratija i ljudska prava u Sarajevu (BiH) i Bolonji
(Italija). Posljednjih pet godina ivi i radi u Sarajevu kao novinar, medijski analiti ar
i istraiva , koordinator projekata. Zaposlen je u Centru za interdisciplinarne
postdiplomske studije, Univerziteta u Sarajevu, kao akademski tutor. U okviru
istraiva kih aktivnosti sarajevskog Media Plan Instituta u estvovao je u desetinama
istraivanja i medijskih analiza, te se specijalizirao za medijsko izvjetavanje o
razli itostima. lan je ure iva kog kolegija akademskog magazina Novi pogledi
koji izdaje ACIPS, radio je kao novinar/saradnik nekoliko zna ajnih medija iz BiH i
regiona. Autor je knjige Zar na Zapadu postoji drugi Bog? koja se bavi
stereotipima i predrasudama prema islamu u medijima. Urednik je vodi a za
novinare PROMIcanje medijske odgovornosti u multikulturanim drutvima, u
izdanju Media plan instituta.

Goran Markovi , diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu

2001, prosje nom ocjenom 9,32 u toku studija. Postdiplomske studije upisao je
novembra 2001. godine, na smjeru Ustavno pravo i politi ki sistem. Magistrirao je
novembra 2005. godine, odbranom magistarske teze pod naslovom Participativna
demokratija u razvijenim gra anskim drutvima. Ideje i iskustva. Na istom fakultetu
trenutno priprema odbranu disertacije pod naslovom Federalizam u ustavnom
sistemu Bosne i Hercegovine. Objavio je monografiju Perspektive participativne
demokratije (Lijevi internacionalni forum, Stokholm, 2007) i osamnaest stru nih i
nau nih radova, te u estvovao na desetak doma ih i me unarodnih nau nih i
stru nih skupova. Zaposlen je kao vii asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Isto nom Sarajevu, na predmetima Ustavno pravo i Uvod u pravo. Jedan je od
urednika asopisa Novi Plamen.

Muhamed I. Mujaki , diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Sarajevu i

marketing na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Kao student prava bio je stipendista
Fondacije Konrad Adenauer. Zavrio je kolu za politi ke studije Vije a Evrope u
Strazburu. Nakon diplomiranja radio je u Uredu registrara Suda BiH, kao asistent na
Fakultetu za javnu upravu u Sarajevu, a trenutno radi u Slubi za poslove sa

460
strancima. Jedan je od osniva a strukovnog Udruenja Mladih pravnika u BiH i
predsjednik istog. Trenutno o ekuje odbranu magistarskog rada iz oblasti prava
lokalne samouprave na Pravnom fakultetu u Zenici. Bio je uklju en u
implementaciju vie projekata kao projekt menader ili lan projektnog tima. lan je
vie odbora, komisija i drugih tijela organa vlasti i nevladinog sektora. Objavio je
preko 20 stru nih radova u stru nim i nau nim asopisma kao to su Pravna misao,
Pregled, ZIPS, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Banja Luci, i dr.

Enis Omerovi , zavrio je Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu 2005. 2006.

magistrirao je iz Me unarodnog krivi nog prava na University of Glasgow, School
of Law/kotska. Godine 2007. zapoljava se kao pripravnik u Uredu za
zakonodavstvo Vlade Tuzlanskog kantona, te kao asistent na Me unarodnom
javnom pravu na Pravnom fakultetu u Tuzli. 2008. zapoljava se kao vii stru ni
saradnik na Institutu za istraivanje zlo ina protiv ovje nosti i me unarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu. Od oktobra 2008. radi i kao vii asistent na Katedri za
dravno i me unarodno javno pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici.
Objavio je vie stru nih i nau nih radova iz oblasti terorizma, ljudskih prava,
genocida, rada i djelovanja me unarodnih sudskih instanci, u recentnim asopisima u
Bosni i Hercegovini. Tako er je u estvovao na vie me unarodnih stru nih
konferencija. Trenutno radi na pripremi prijedloga doktorske teze iz oblasti
Me unarodnog javnog prava.

Zlatiborka Popov-Mom inovi , diplomirala je sociologiju na Filozofskom

fakultetu u Novom Sadu. Od 2004. angaovana je kao asistentkinja na Filozofskom
fakultetu Isto no Sarajevo, gde je magistrirala sa temom Politi ka kultura u periodu
tranzicije. Bavi se istraivanjima u oblasti sociologije politike i sociologije religije, a
me u objavljenim radovima su Civilno drutvo u periodu tranzicije- izme u
civilnosti i necivilnosti, Radovi Filozofskog fakulteta, Br. 9, str. 391- 405;
Religious education in Bosnia and Herzegovina (2006) in: Kuburi , Z. and Moe, C.
(eds.) Religion and Pluralism in Education, Kotor Network & Ceir, Novi Sad, p. 73-
106 (sa Anne Mette Ofstadt); The Serbian Orthodox Churchs Images of Religious
Others (2008), in: Christian Moe (ed.) Images of Religious Others. CEIR and Kotor
Network: Novi Sad, p.125-147. Objavila je u koautorstvu i knjigu Religijska
tolerancija u Bosni i Hercegovini (koautor dr Dragoljub Krneta).

Maja Sahadi , diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Biha u te je

magistrirala na Katedri za dravno i me unarodno javno pravo Pravnog fakulteta
Univerziteta u Zenici. Studirala je i na Utica College of Syracuse University u
Sjedinjenim Ameri kim Dravama na odsjeku Krim pravda te Me unarodno javno
pravo i Ljudska prava. Bila je zaposlena kao asistentica na Utica College of Syracuse
University. Trenutno je zaposlena na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici kao
asistentica na Katedri za krivi no pravo i Katedri za dravno i me unarodno javno
pravo, tehni ki sekretar je na Katedri za krivi no pravo i ECTS koordinator za
Pravni fakultet Univerziteta u Zenici. Do sada je objavila radove Early Warning
Challenges and Opportunities in European Union Diplomacy, Preventivna
diplomacija u me unarodnom pravu, Pojam, priroda i karakteristike komunitarnog
prava, Pozitivni i negativni aspekti globalizacije u odnosu na identitet pojedinca
i/li drave i tri prikaza.

461
 Nermina Sara evi , diplomirala je na Fakultetu ekonomskih i politi kih nauka,
na Kairskom Univerzitetu u Egiptu (2001). Magistrirala je na Univerzitetu u Bolonji,
Italija (2006) iz oblasti Razvojnih studija i me unarodne saradnje. Zaposlena je u
Direkciji za evropske integracije, u Sektoru za koordinaciju EU programa pomo i.
Bavi se istraiva kim radom u podru ju politi kog razvoja i pitanja legitimiteta
suvremenih politi kih sistema.

Nedad Smailagi , diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu

(Dekanova nagrada, Rektorova nagrada za nau no-istraiva ki rad studenata). Na
stru nim usavravanjima, izme u ostalih, boravio na Max-Planck Institutu za strano i
me unarodno krivi no pravo (Freiburg, SR Njema ka) i Institutu za krivi nopravne
studije (Siracusa, Italija). Oblasti interesa: me unarodno pravo; me unarodno,
evropsko i komparativno krivi no pravo.

Enida Turkui , diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu

2004. godine, a 2007. godine poloila je pravosudni ispit pred komisijom
Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine. Od aprila do oktobra 2004.
godine radila je kao pripravnica u Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu
Bosne i Hercegovine, a nakon toga, u periodu od oktobra 2004. do jula 2005. godine
kao pravnik-asistent. Od jula do novembra 2005. godine radila je kao pravnica u istoj
instituciji. Na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine radi od novembra 2005. godine
kao stru na saradnica. U aprilu 2007. godine upu ena je, od strane Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, na stru no usavravanje na Evropski sud za ljudska prava u
Strasbourgu na period od est mjeseci (do novembra 2007. godine). Oblasti prava
koje posebno istrauje na svom radnom mjestu su ljudska prava, ustavno pravo i
me unarodno javno pravo.

Amila dralovi , diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (Odsjek

filozofija i sociologija), a magistrirala na Fakultetu politi kih nauka u Sarajevu
(Odsjek sociologija) na temu Konstrukcija i dekonstrukcija roda unutar
sociokulturnih obrazaca savremenog drutva. Izme u ostalog, objavila je:
Komunakacijske vjetine (koautorica) u Razvoj osoblja, komunikacija,
finansiranje i demokratija u koli, Pedagoki zavod u Tuzli i CES program, 2005,
Vodi za obuku trenera (koautorica), Pedagoki zavod Tuzla i Ces-program, 2005.
i Simboli ko nasilje u Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 2008. Radi kao
via asistentica na Pravnom fakultetu u Sarajevu.

462
O PARTNERIMA PROJEKTA

Sarajevski otvoreni centar je nevladina organizacija iji je cilj podsticanje, vo enje,

razvijanje i organizovanje raznolikih oblika okupljanja i zajedni kog rada
stru njaka/inja, nau nika/ica i umjetnika/ca kroz seminare, okrugle stolove, debate,
konferencije, radionice, studijske programe i druge aktivnosti u razli itim poljima
drutvenih nauka, kulture i umjetnosti, te osposobljavanje istraiva a/ica u razli itim
poljima drutvenog ivota radi zasnivanja i vo enja istraiva kih i graditeljskih
projekata. Ua polja rada su: interreligijsko obrazovanje, civilno obrazovanje i
kultura.
Saznajte vie na www.soc.ba

Fonadacija Konrad Adenauer je njema ka politi ka fondacija iji osnovni ciljevi

djelovanja su: 1. funkcionalne politi ke stranke u parlamentarnoj demokratiji, 2.
integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, 3. savladavanje prolosti i
pomirenje. Ove ciljeve fondacija realizuje kroz organizovanje seminara, okruglih
stolova, konferencija, savjetovanja, politi kih dijalog-programa, stru nih i politi kih
razgovora, te posjeta zemljama u regiji, Njema koj i evropskim institucijama u
saradnji sa doma im i me unarodnim partnerima.
Saznajte vie na www.kas.de/sarajevo

vajcarska agencija za razvoj i saradnju je me unarodna agencija za saradnju

vajcarske Konfederacije u okviru Federalnog ministarstva/odjela za inostrane
odnose. Djeluju i sa ostalim federalnim uredima, odgovorna je za sveokupnu
koordinaciju razvojih aktivnosti i saradnju u Isto noj Evropi, kao i pitanja pruanja
humanitrane pomo i. Agencija preduzima direktne aktivnosti, podrava programe
multilateralnih organizacija, finansijski pomae programe pokrenute od strane
vajcarske i me unarodnih organizacija za pomo u slijede im oblastima: bilateralna
i multilateralna razvojna saradnja, humanitarna pomo i saradnja u Isto noj Evropi.
Saznajte vie na www.sdc-seco.ba

463