Dr.

Valent Vnuk

KUNI LIJENIK
DIJAGNOSTIAR
Poglavlja
iz neuropsihijatrije
napisao
prim. dr. MLADEN BERGHOFER

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007
 BOL

Bol je simptom bolesti. Praen osjeajem straha i ivotne opasnosti, za

ovjeka je nesumnjivo najneugodniji doivljaj. Zbog toga je ovjek po
jam bola proirio da bi oznaio teku alost i patnju. Dua me boli,
kae se u narodu.
Bol prati ovjeka itavoga ivota. Roenje je praeno bolom, smrti
esto prethodi bol, itav ivot ispunjen je razdobljima povremenoga bo
la. I rije bolest u naem jeziku potjee od rijei bol, koja je uvijek smat
rana osnovnim znakom bolesti.
Unato tome bol je saveznik ovjeka: upozorava na opasnosti koje
prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo oteti; na bol ovjek reagira
nehotino (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oteenje.
Na primjer: kad bismo sjeli na vrui predmet, bol bi nas prisilio da usta-
nemo. Ako bismo predugo leali samo u jednom poloaju tijela, bol bi
nas prisilio da se okrenemo, a promjenom poloaja tijela spreavamo
oteenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koi zbog dugot
rajnog pritiska.
Bol u unutranjosti tijela prisiljava bolesnika da trai lijeniku po
mo. Mnogi su ljudi ostali ivi samo zato to je bol pravovremeno naja
vio ozbiljnu bolest i tako omoguio hitnu lijeniku pomo.
Bol najee tjera bolesnika da trai lijeniku pomo. Jakost bola
ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja moe biti uzrok ne
podnoljivoga bola, dok rak na elucu u poetku bolesti uope ne boli i
izaziva neznatne smetnje. Lijenik, poznavajui vrste i putove irenja bo
la, moe postaviti dijagnozu bolesti ve na osnovi toga jedinog znaka
bolesti.
Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao to je zaseban npr. os
jet topline, hladnoe i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajua osjet
na tjeleca. To su vrlo osjetljivi zavreci ivaca smjeteni u koi i unut
ranjosti tijela. Podraaji se prenose ivanim vlaknima u dio mozga koji
se naziva (talamus), a vrlo je vano sredite ivanoga sustava. Tu se na
laze centri autonomnoga ivanoga sustava koji upravlja nehotinim ali
za ivot ovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, lijezda itd.
Pomou toga sustava nastaje niz promjena na povrini i u unutranjosti
tijela, koje redovito prate svaki jai bol. Tako nastaje irenje zjenica,
stiskanje krvnih ila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povienje eera u
krvi. U tom dijelu mozga odreuje se vrsta bola i smetanje bola (projek
cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podraaj. Sve to je u vezi s
bolom kod ivotinja zavrava ovdje, u meumozgu. Jedino u ovjeka
ivane niti odlaze u modanu koru, gdje je sijelo duevnoga ivota.
Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristine za ovjeka. Tu
se bolu ne daje osjetna nego osjeajna podloga patnje, strepnje, potite-
nosti, straha. Ta duevna, psihika, reakcija na bol svojstvena je samo
ovjeku. Budui da ovjek sve osjete osjea na svoj nain, tako svaki
ovjek na svoj nain doivljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim,
subjektivnim osjeajem.
To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike meu ljudima na na
inu kako doivljavaju bol i kako reagiraju na njega. Mukarci lake
podnose bol od ena, odrasli lake od djece. Starci ga tee podnose od
ljudi srednje dobi. Ameriki Indijanci lake podnose bol od drugih rasa.
Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme.
Umor, strah, uzbuenje pojaavaju osjet bola. Strah od injekcije poja
ava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja esto prati
bolest, poveava osjetljivost na bol. Kao to ovjek razliito reagira u
razliitim ivotnim prilikama, razliito reagira i na bol. Pojedinci koji su
strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u muilitima.
Ali ovjek moe osjeati bol u razliitim dijelovima tijela a da za to
ne postoje stvarni razlozi. To je umiljeni bol, ili bol na ivanoj bazi,
neurotski ili psihoneurotski bol. Lijenik e koji put upotrijebiti izraze
konverzivni bol ili psihogeni bol.
Za umiljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela
u kojima se osjea bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. Signali za bol
ne putuju ivcima u mozak jer ne postoji nikakav podraaj koji bi izaz
vao bol. U takvim osobama postoje samo psihike promjene. Slika bola
stvorena je u mozgu bez odgovarajuega podraaja za bol. Takav bol
ovjek doivljava kao stvaran, a popratne su reakcije sline, esto i jae
izraene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji
osjeaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plaem olakavaju te
gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalitu, i to ne samo svom lije
niku nego i prijateljima, susjedima, esto i potpuno nepoznatim ljudima.
Mjesto gdje smjetaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodbi koju imaju
u svom tijelu. Najee su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti
moe svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, kria, lice, unutarnji dijelovi,
pa ak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristino je za
umiljen bol da putuje tijelom s jednoga mjesta na drugo. as postoji
glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kimi, oima, srcu. Ne-
 tko bol osjea kao pritisak, stezanje, rafanje, drugi e ga opisivati kao
probadanje noem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina.
Bolesnici s umiljenim bolovima najei su posjetioci ambulanata.
Vrlo ih se teko moe uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov
jerljivi su i idu od lijenika do lijenika. Odlaze i nadrilijenicirna, trava-
rima i vraarama, traei pomo za svoj nepodnoljiv bol. Koji put iz
daju velike svote novca za preglede i lijekove, a to ih dovodi do mate
rijalnoga osiromaenja.
Psihogeni bol moe se javiti i u onih ljudi koji su psihiki i duevno
potpuno zdravi. Problemi na poslu, brani sukobi i slino izazivaju krat
kotrajne osjete bola najee u predjelu srca i glave. Rjeenjem proble
ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako
postoji niz nerjeivih problema, lijeenje takvih bolesnika moe trajati
due vrijeme.
Lijenik e najprije iskljuiti mogunost da bol ne potjee od boles
ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Mogu
nost da bol koji osjeaju moe potjecati i od opasnije bolesti samo je je
dan od razloga zbog ega je takve bolesnike vrlo teko uvjeriti da su tje
lesno zdravi, a da je njihov bol samo umiljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela

Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je

privienje, utvara).
Nakon operacije bolesnik jo dugo osjea kao da ima dio tijela koji
je operacijom odstranjen. Takav osjet najee je u amputiranim udovi
ma, rukama i nogama. Bolesnik osjea fantomski ud kao normalan,
osjea pojedine prste, pa ak i njihove pokrete, toplinu, hladnou, osje
a ga ili kao znatno povean, ili pak umanjen. Slini osjeti mogu se javiti
i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka
itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom
pojavom koja moe trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli ivot,
i ne zahtijeva lijeenje.
Lijeenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjea jak
bol. U veini sluajeva to su stalni bolovi, rjee se javljaju u napadima;
to su trganja, arenja, peenja, stezanja. Bolovi se ee javljaju na nozi
nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjaa sredstva protiv
bolova, ak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi
ari.
Uzroci bolova: neurom, tumor od ivanih vlakana koji je est na
okrajcima presjeenih ivaca, zatim koni oiljci i infekcije. Lijeenje
esto ne dovodi do poboljanja. ak i ponovljena amputacija (reamputa-
cija) ne dovodi do poboljanja.
Smatra se da je osjeaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga
to je u mozgu sauvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne
ki smatraju da su posrijedi psihiki razlozi, nesposobnost bolesnika da
se prilagodi gubitku dijela tijela.
Lijeenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada ivaca, psihotera
pija, u najteim sluajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija

Menstruacija je prirodna pojava i kod veine ena ne izaziva nikak

ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije moe se javiti
glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru
di, smetnje mokrenja, umor. Kod veeg broja ena jae su izraene psi
hike smetnje - praene loim raspoloenjem, razdraljivou, pretjera
nom osjetljivou - koje mogu biti uzrok branih razmirica.
Kod manjeg broja ena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu
trbuha i u kriima. Bolovi mogu biti razliite jaine, od neznatnih, koji
prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do estokih, nepodnoljivih,
zbog kojih se trai hitna lijenika intervencija. Takva je osoba onespo
sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana.
Bolovi su greviti i zahvaaju donji dio trbuha, ire se u stranu do
kria, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva
ki dodir. Uz bol se javlja i munina pa i povraanje. Bolovi obino poi
nju jedan do dva dana prije menstruacije i najee prestaju krvarenjem.
Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru
acije.
Bol se najee javlja ve s prvom menstruacijom, ali moe se javiti
i vie mjeseci pa i nekoliko godina kasnije.
U svakom je sluaju potreban ginekoloki pregled, i to to ranije.
Kako se bolovi poinju javljati ve kod djevojica od 14 godina, mnoge
majke nisu sklone da tako malo dijete vode ginekologu. No, lijenik
moe izvriti pregled preko debeloga crijeva ne oteujui djevinjak (hi-
men).
Najei su psihiki uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u
suvie osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe
zazlenijoj bolesti obraa suvie velika panja i esto se stvara nepotrebna
panika. Mnoge djevojice, mnogo prije nego to su dobile prvu menstru-
aciju, uju od starijih ena ili majki kako je menstruacija neugodna i
bolna. Stoga doive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj
prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponaaju. Budui da se svaka men-
struacija doivljava kao neugodna pojava, razumljivo je da e svaki
neugodni doivljaj, svaki neugodni osjeaj, pojaati bolove, dok e ih
veselje, radost i dobro raspoloenje ublaiti. Sretan brak, naroito roe
nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako
su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o teim psihikim poremeajima
jake neurotske linosti, takve ene svoju bol mogu prenijeti na drugi
dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.).
Osim bolova na ivanoj bazi, bolna menstruacija moe biti po
sljedica i drugih poremeaja u tijelu, nenormalnosti u grai zdjelice,
upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroudni i zlo
udni tumori takoer mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv poloaj, ob
lik i veliina maternice, poremeaj u luenju lijezda; popratna pojava
moe biti pothranjenost i slabokrvnost.
Lijeenje odreuje lijenik. Koji put je potreban manji operativni
zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se esto smiruje
spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublauju ili uklanjaju
greve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na
kou donjega trbuha moe se staviti topli termofor. Ako to ne pomae,
valja pozvati lijenika.

Bol prilikom spolnoga snoaja

Bol kod ene za vrijeme spolnoga snoaja naziva se dispareunija
(dyspareunia). Izraz dolazi od grke rijei dys, to znai neto to je po
vezano s tekoama, i rijei pareunos, to znai parenje, snoaj.
Bolovi prilikom snoaja najee su psihiki uzrokovani. Psihogeno
uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor ene spram seksu
alnoga snoaja. Uzroci toga otpora mogu biti razliiti: strah od trudno
e, strah od spolnih bolesti, ena ne eli seksualni odnos jer ne voli par
tnera, ne svia joj se, suvie je grub, nasilan, pijanica. I prva loa iskus
tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeanja, brutalnost, nespret
nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihike
posljedice i takav strah i gaenje spram seksualnoga snoaja da pred
stavljaju velik problem u lijeenju. Prvo loe seksualno iskustvo ena
moe plaati godinama.
Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje
pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal
nog uvjeravanja da je odvratno i greno sve to je seksualno. Takve oso
be veoma teko uspostavljaju normalne seksualne odnose.
Bolovi za vrijeme spolnoga snoaja nisu uvijek posljedica prvih sek
sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, esto poslije
prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog
 brane monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne
seksualne tehnike, branih sukoba, stalnih svaa koje dovode do antipa
tije i osjeaja gaenja prema branom partneru.
Prva ljubav i stvarna elja za fizikim dodirom iskljuuje psihogeno
uvjetovan bol.
Jakost bola moe biti razliita, moe postojati samo neznatan bol
izazvan suhoom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga luenja so
kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuenja. Ali bol
moe biti i mnogo jai. Uzrok jaih bolova je stezanje i grenje miia
rodnice. U najteim sluajevima javlja se tako jaki gr rodnice i okolnih
miia da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogui ulazak muko
ga uda (vaginizam). Tada spolni snoaj nije mogu. Gr moe zahvatiti i
miie nogu, koje se tada zgre, ena sva drhti, osjea uasan strah i na
stoji pobjei.
Tako jaki grevi nastaju uglavnom prije snoaja, a za vrijeme akta
vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe,
paljenje svjetla, iznenadni zvuni podraaji ili hvatanje in flagranti
moe izazvati tako jaki gr da se muki spolni organ ne moe izvaditi.
Ponekad tek lijenikom intervencijom i davanjem injekcija dolazi do
poputanja gra.
Bolovi pri snoaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro
mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogunost
izvrenja spolnoga ina moe biti posljedica tvrde neprobojne djevi
anske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga
nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu,
hemoroidi, bolesti koe u blizini spolnih organa, promjene na trtinoj
kosti, nenormalan poloaj maternice, promjene na jajnicima.
Stalan bol pri snoaju nije normalna pojava i takva osoba mora se
obavezno lijeniki pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li
ginekoloki sve u redu. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, lijee
nje kod ginekologa ili kirurga dovest e do znatnoga poboljanja ili po
tpunoga izljeenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna
je psihoterapija. Lijeenje moe potrajati godinama. Koji put rastava
braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rjeava sve probleme.

Bol u oku

Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjeati
i kod bolesti koje ne zahvaaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih i
la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjeaju se kao lagan pritisak,
bockanje, peenje, do nepodnoljivih i neizdrivih, kako ih opisuju
bolesnici.
 Nagao, akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku, poput
groma iz vedroga neba, najee je posljedica nagloga povienja onog
tlaka, bolesti koja se naziva glaukom; obino se pojavi u jednom oku,
najee iz ista mira, vrlo esto iz punoga zdravlja. Bolovi su vrlo
jaki, mnogi bolesnici kau da su uasni, nisu stalne jaine, nego sije
vaju, trgaju. U poetku su ogranieni samo na jedno oko, da bi se poslije
irili na elo, zahvaajui itavu polovinu glave, ak i potiljak. Javlja se
munina i povraanje. Oko je crveno, zjenica proirena a one vjee na
teene; oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. Lijenik pipanjem prsti
ma usporeuje tvrdou bolesnoga i zdravog oka. Vid postaje zamagljen,
a ako napad traje due vrijeme, moe doi do potpunoga gubitka vida.
Naroito jak napad moe za kratko vrijeme dovesti do sljepoe oka.
Napad jakih bolova ei je kod bolesnika koji znaju da boluju od
kroninoga glaukoma i koji se lijee. Neuzimanje lijekova, jako uzbue
nje, alkohol, nikotin, kofein i nagle promjene poloaja tijela mogu izaz
vati akutan napad.
Vrijednost onoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom.
Normalne vrijednosti onoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25
milimetara ive (mmHg). Vei porast tlaka od 3 mm/Hg moe izazvati
bolove. U najteim sluajevima tlak poraste vie od 80 mmHg. Takav
pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. Samo najhitnije lijeenje mo
e spasiti vid. Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit
niji prijevoz bolesnika na oni odjel. Ako se bolovi ponu javljati kod
bolesnika koji boluju od kroninoga glaukoma, tada oni sami sebi uka
paju u oko kapljice pilokarpina, ili lijeka slinoga djelovanja. Te lijeko
ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom.
Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. Jedan njihov
oblik prvi je opisao lijenik Horton, pa se po njemu naziva Hortonova
glavobolja; obino zahvaa samo polovinu glave i prati je vrtoglavica,
munina, i povraanje. Polovina lica se zacrveni i oznoji; dolazi do sue-
nja i otoka onih kapaka.
Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima du perifernih ivaca (ne-
uralgija). Poznata je neuralgija trigeminusa, trodijelnoga ivca koji ima
tri grane, od kojih jedna ide i na oko. Ovisno o tome koja je grana za
hvaena, popratni znakovi mogu biti suenje, slinjenje, crvenilo lica, bol
u licu. Bolovi su u napadima i po estini se ubrajaju meu najjae; napa
di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno.
Slabije bolove mogu izazvati upale: upala ronice (keratitis), bjelo
onice (skleritis), arenice (iritis).
Bol se najee osjea kao peenje, svrbe, bockanje, osjet stranoga
tijela; nastaju smetnje, strah od svjetla, suenje, gr vjea.
 Toan uvid u visinu onoga tlaka dobiva se mjere
njem pomou tonometra

Laganim pritiskom jagodicama prstiju lijenik

moe grubo ocijeniti visinu onoga tlaka

Strano tijelo izaziva tzv. crveno oko.

Bol u oku moe biti povezan sa zuboboljom, zaraznim bolestima,
gripom, malim boginjama, tifusom, malarijom; tada je bol u oku samo
propratna pojava bez znaenja za dijagnozu bolesti.
Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod lijenika za one bolesti.

Bolovi lica

Bolovi u licu odraeni su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj

upljini, nosu, oku te kotanim upljinama, tzv. sinusima.
Jedan od najeih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. Zubo
bolja se moe odraziti vrlo jakim bolovima na povrini lica. Bolove mo
e izazvati i zub kojem je izvaena zubna pulpa, kao i zubi koji jo nisu
probili iz eljusti. Zub mudrosti moe izazvati bol koji se iri prema
sljepoonici i u podruje iza oka.
Bol lica koji se iri prema sljepoonici i prema oku moe biti izaz
van i promjenama u eljusnom zglobu; esta su iaenja, tj. zglobna gla
vica donje eljusti pomakne se iz eljusnoga zgloba.
I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. Sinusi su zapravo uplji
ne u kostima oko nosa, zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi; uplji-
 ne se nalaze u gornjoj vilici, eonoj kosti, klinastoj kosti i u tzv. reetas-
toj kosti; upljine su obloene sluznicom i otvorima su povezane s nos
nom upljinom. Pritisak i bolovi u predjelu lica najee su posljedica
upale sinusa u gornjoj eljusti (maksilarni sinus). U upaljenom sinusu
nakuplja se upalna tekuina i vrlo esto gnoj, koji izlazi kroz nos, naro
ito u odreenom poloaju tijela. Takve upale lijee se antibioticima,
grijanjem, inhaliranjem, kratkim valovima; esto se injekcionom iglom
vadi gnojni sadraj iz sinusa (punkcija sinusa).
Izrazito jaki napadi bolova u licu, koji se javljaju redovito iznena
da, posljedica su nadraaja trodijelnoga ivca trigeminusa. Napadi ne
podnoljivih bolova u podruju toga ivca nazivaju se neuralgija trige
minusa. Bolovi se javljaju obino kod osoba iznad 35 godina ivota; bo
love prati crvenilo lica, suenje, slinjenje. Ako je zahvaena i ona grana
ivca, nastaju jaki bolovi i u oku. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo
lesti eljusti, zubi, mozga; u najveem broju sluajeva uzrok je nepoznat.
Upalu toga ivca mogu izazvati virusi; uzrok je virus koji kod djece
izaziva male boginje (variele). Bolest se naziva herpes zoster i moe se
pojaviti du svakoga ivca; na koi se pojavljuju vrlo sitni mjehurii.
Na licu mogu nastati upale i irevi. esta je upala poznata pod na
zivom crveni vjetar ili erizipel; lice postaje crveno, koa na upaljenom
mjestu napeta, glatka, sjajna, bolna i oteena, tjelesna temperatura se
povisi, ope osjeanje je loe. Antibioticima, uglavnom penicilinom, bo
lest se moe izlijeiti u kratkom vremenu. Ako se ne lijei, mogu nastati
teke pa i smrtonosne komplikacije.
Bolovi oka mogu se proiriti na lice. U napadu glaukoma, lice je
vrlo esto zahvaeno bolom.

Zubobolja

Zubobolja je samo jedan simptom najee bolesti ovjeka: bolesti

zubi. Od nje boluje vie od 90 posto stanovnitva u civiliziranim zemlja
ma.
vakanjem hrane zapoinje proces probave. Zubi trgaju, reu i me
lju uzetu hranu. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji, zubi moraju biti
dovoljno tvrdi i neosjetljivi. Zbog toga je njihova povrina pokrivena
vrlo otpornim slojem, zubnom caklinom. Zubna caklina je neosjetljiva
na bol i moe izdrati vrlo visok pritisak, izmeu kutnjaka i vie od 100
kg. Ispod cakline nalazi se dentin, koji ini najvei dio zuba i po grai je
slian kotanom tkivu. Dentin obavija zubnu upljinu u kojoj se nalazi
zubna sr ili zubna modina (pulpa). U zubnoj su sri brojne krvne ile i
ivci. Korijen zuba uvren je brojnim vlaknima u kotanim upljinama
gornje i donje eljusti.
 Najei uzrok zubobolje je tzv. kvarenje zubi, zubni karijes. Pravi
uzrok kvarenja jo uvijek nije poznat. Zna se da zube kvari nakupljanje
mljene kiseline u usnoj upljini; kiselina se stvara pod djelovanjem bak
terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po
vrini zuba i izmeu zubi; kiselina nagriza, otapa caklinu, koja je ujedno
i glavna zatita zuba. Oteenje se sve vie produbljuje. Kada je sloj cak
line probijen, javlja se bol zato to zubni dentin, iako nema ivanih vla
kana, ima sposobnost da bol prenosi. Bakterije kroz nastali otvor prodi
ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj sri izazivaju upalu (pulpitis). Obi
no se kae da je upaljen ivac. Bolovi se javljaju samo na naglu pro
mjenu temperature, na tople i hladne nadraaje. Jaa upala, naroito
ako je izazvana uzronicima gnojenja, moe izazvati jaki bol. Bolovi su
ei naveer i nou. To su tzv. kuckajui bolovi (pulsirajui); toplina ih
obino pogorava. U toj fazi bolesnici najee sami uzimaju razliite
tablete protiv bolova, ili pak koriste narodne lijekove: rakiju, enjak,
stavljaju tople obloge na lice. Manji broj bolesnika javlja se zubaru, vei
na nastoji da sama preboli zbog straha od zubara.
Nakon izvjesnoga vremena bolovi e prestati jer su bakterije u po
tpunosti unitile zubnu sr. Zub postaje neosjetljiv, nastaje prividan mir.
Ali razmnoavanje bakterija u usnoj upljini se nastavlja i one kroz otvor
na vrhu korijena mogu prijei na okolinu zuba, na dio eljusti u kojoj se
nalazi zub (periodontitis). U poetku takve upale postoji bolnost prili
kom stiskanja i dodirivanja zuba. Poslije se javlja trajan bol. Jaki bolovi
praeni su opim poremeajima u tijelu. Uz oteklinu u predjelu bolesno
ga zuba i okolnog tkiva javlja se poviena temperatura i opa klonulost.
Lijeenje je obavezno kod zubnog lijenika.
Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba; jav
lja se i odraen bol koji potjee iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od
zuba; javlja se zbog upale i nadraaja ogranka velikoga modanoga iv
ca. Kao zubobolja moe se odraziti i bol koji potjee od bolesti uha, oka,
sinusa. U rijetkim sluajevima u zubu se moe osjeati i sran bol. Zubo
bolja moe biti i umiljena, tj. bolovi se javljaju samo na ivanoj ba
zi a zubi su potpuno zdravi.

Bolovi u vratu

Vrat se nalazi izmeu glave i prsnoga koa: to je vaan i vrlo osjet

ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi putovi to povezuju organe glave s
ostalim dijelovima organizma. Kroz kimeni kanal prolazi vratni dio
kimene modine, tj. svi ivci koji povezuju mozak sa svim organima i
tkivima trupa i udova. S prednje strane vrata nalazi se donji dio drijela,
grkljan i dunik. Izmeu dunika i vratne kraljenice nalazi se jednjak.
Sa svake je strane dunika glavna krvna ila koja dovodi krv u mozak. U
blizini su i vani modani ivci. U vratu se nalazi titna lijezda, brojne
limfne lijezde te snani miii vrata koji pokreu glavu. Budui da su u
vratu smjeteni mnogi ivotno vani organi, razumljiva je uzreica koja
znai krajnju, smrtonosnu prijetnju: zakrenuti vratom.

Bol i lagana ukoenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne

postoje vidljivi uzroci. Bol je najei u predjelu potiljka, na stranjoj
strani vrata, a moe se proiriti i na dio ramena. Bol i koenje vrata po
sljedica su promjena u tzv. vezivnom tkivu vrata, u miiima, tetivama,
masnom tkivu, sluznim vreama. Miii zahvaenoga dijela vrata posta
ju kruti, napeti. Bol moe biti ogranien samo na neke bolne toke.
Na tim mjestima sam bolesnik moe napipati tvrde, sitne vorie i vo
rove koji na laganu masau nestaju (miogeloze). Miii se mogu ukoiti
tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. Kada je zahvaen veliki
vratni mii, glava se zbog njegova skraenja naginje na bolesnu stranu.
To je krivi vrat ili tortikolis.
Pravi uzrok tih promjena jo se ne zna, ali se zna da postoje brojni
povodi koji mogu dovesti do promjena. Bolni vrat moe se pojaviti
poslije izlaganja hladnoi, vlazi, vjetru, zbog naglih promjena tempera
ture, prekomjerne upotrebe miia, promjena na kraljenjicima, nakon
manjih ali uestalih povreda miia, jae i trajnije psihike napetosti,
preosjetljivosti tijela na bakterije. Takve bolove nazivaju reumatskim,
miinim reumatizmom, fibrozitisom, mialgijom.
Lijenik e nastojati pronai uzrok i odrediti nain lijeenja. Trenu
tano poboljanje mogue je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova
koji umanjuju napetost miia. Znatno olakanje nastaje primjenom top
line (termofor, topao crijep, elektina grijalica). Lijenik e primijeniti
injekcije direktno u oboljeli mii, zatim ultrazvuk ili neku drugu meto-
du fizikalne terapije. Mladi ljudi brzo ozdrave, esto bez lijeenja. Kod
starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani starakim (dege-
nerativnim) promjenama na kraljenjacima.
I promjene na kraljenici esto uzrokuju bolove u vratu; one mogu
biti posljedica bolesti i tada se obino razvijaju postepeno, npr. prilikom
upale zglobova kraljenjaka, starakih promjena na hrskavinoj ploi iz
meu kraljenjaka. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje
dica puknua hrskavine ploice, iaenja u zglobovima, prijeloma.
U gornjem dijelu vrata osjeaju se bolovi zbog bolesti drijela. Bu
dui da su u drijelu vrlo este upale, bol u vratu bit e samo jedan od
znakova upale.
Na koi vrata dolazi do gnojnih upala; na iji se mogu pojaviti veli
ki irevi (karbunkuli), koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na eernu
bolest. Obavezno je lijeenje kod lijenika.
Upale zahvaaju potkono tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu:
titnu lijezdu, dunik, grkljan.
Bol u potiljku, u stranjem gornjem dijelu vrata, mogu osjeati oso
be s povienim krvnim tlakom; to je onaj predio vrata gdje se najee
smjeta tzv. umiljeni bol, bol na ivanoj bazi.
U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih lijezda tijela; obino su u
grupama i smjetene u povrinskim i dubljim dijelovima vrata. Kod
mnogih bolesti dolazi do poveanja tih lijezda. Bolesnici ih sami napi
paju. lijezde uglavnom ne bole, ali izazivaju strah od zloudnih tumo
ra. Zato svako poveanje lijezda, svaku sumnjivu izraslinu u predjelu
vrata mora pregledati lijenik.

Bol u prsnom kou

U lijenikim ordinacijama sve je vie uplaenih pacijenata koji se

tue na bolove u prsnom kou. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki
bol u prsnom kou povezuju sa srcem, kao srani bol. A danas su bolesti
srca i krvnih ila najei uzrok smrti. Iako je taj strah najee bezrazlo
an, ljudi se ipak dre uzreice: Opreznost je majka mudrosti.
Bol u prsnom kou moe potjecati od organa smjetenih u prsnoj
upljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koa; bol se moe osjeati
na povrini, tj. u stijenci prsnoga koa, ili u dubini u unutranjosti prsne
upljine: moe biti kratkotrajan, povremen i u ponavljanim napadima,
kao i dugotrajan, te trajati satima, danima pa i mjesecima; bol moe biti
tup. mukao ili otar poput noa, ili se javlja kao paljenje, arenje, pe
enje, pritisak. Moe biti toliko karakteristian za pojedinu bolest da e
lijenik postaviti sigurnu dijagnozu ve na osnovi samo toga jedinog
znaka bolesti. Za postavljanje dijagnoze esto treba mnogo vie vreme
na, razliitih pretraga i konzultacija sa specijalistima.
POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD
PRSNE KOSTI najee je uzrokovan boleu srca. Ako se bol javi iz
nenada, obino nakon tjelesnoga ili duevnog optereenja, onda je tipi
an za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija.
BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri
jeme, od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. Taj bol nema otrinu
kao zubobolja, ve se osjea kao pritisak ili stezanje.Naziv angina dolazi
zbog toga to ta rije na grkom znai stezati. Bol opisuju kao da je te
ret stavljen na prsa, kao mukli bol, arenje, peenje iza prsne kosti. U
lakim sluajevima moe se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan gr
u jednjaku, koji nastaje nakon gutanja. Zbog osjeaja pritiska i teine
u prsima mnogi se vie ale na guenje nego na bol. U teim sluajevima
postoji osjeaj kao da eljezna ruka stie srce, da upa grkljan i jednjak.
Takav napad bolova praen je tjeskobom i osjeajem straha od bliske
smrti.
Bol se najee iri u lijevu polovinu prsnoga koa, naroito u lijevo
rame, moe se javiti i cijelom duinom ruke sve do maloga prsta, ali mo
e biti ogranien samo na jedan dio ruke, npr. na rame ili lakat. Bol se
iri u vrat, vilicu, iju, izmeu lopatica, u gornji dio trbuha, naroito li
icu, ponekad u desnu polovinu prsnoga koa.

Karakteristian izgled
osobe s napadom
angine pektoris

Napadi bolova najee su poslije tjelesnoga optereenja: tranja,

hodanja, noenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. U te
im sluajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad, npr. oblaenje,
brijanje, lagana etnja. Bol moe biti izazvan hladnoom, npr. zbog na
gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak, zbog ulaska u hladnu
 vodu, prostoriju, postelju, zbog pijenja hiadne tekuine, uzimanje slado
leda, zbog hladnoga vjetra. Napad bolova moe biti izazvan prejakim
emocijama, uzbuenjem, srdbom, bijesom i prejakom radou. Moe se
javiti i u potpunom mirovanju, ee nou, no i tada je uzrokovan du
evnom napetou, brigama. I prejako snienje krvnoga tlaka nou do
vodi do bolova.
Nakon mirovanja bol obino prolazi poslije nekoliko sekunda do
najvie nekoliko minuta; prestaje sam od sebe, ili nakon uzimanja lijeka.
Ako je naroito jak i traje due od 15 minuta, tada se ne radi o kratkot
rajnim i prolaznim smetnjama, nego o jaem oteenju sranoga miia,
o sranom infarktu.
Napad angine pektoris moe se prekinuti uzimanjem tablete nitrog-
licerina koja se stavlja pod jezik.
Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put, obavezno mora tra
iti lijeniku pomo. U mjestima gdje postoji sluba hitne medicinske
pomoi treba zvati hitnu pomo (telefon 94) iz kue, s radnoga mjesta ili
javne povrine, prema tome gdje se bolesnik nalazi. Zabranjeno je svako
kretanje. Pravovremeno izvrene pretrage mogu sprijeiti teke kompli
kacije.
Iznenadan, jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra
ni prsnoga koa moe biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto
ka u jednom dijelu sranoga miia. Posljedica je umrtvljenje (nekroza)
veega ili manjeg dijela sranog miia. Takvo stanje naziva se SRANI
INFARKT (infarkt miokarda). Bol je jedan od najvanijih znakova
sranoga infarkta; vrlo je slian boli kod angine pektoris, samo to traje

Najei put irenja bolova kod angine pektoris i

sranog infarkta
 due vrijeme, najmanje pola sata, esto i nekoliko sati. Nitroglicerin, ko
ji umiruje bol kod angine pektoris, kod infarkta uope ne djeluje.
U najteim sluajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik
uz vrisak srui, najee mrtav. U blaim sluajevima moe imati sve
znaajke bola prilikom napada angine pektoris. Bol se moe iriti u tr
buh, rame, leda, vilicu. Bolesnici su ustraeni, esto obliveni hladnim
znojem; koji put je glavna smetnja oteano disanje pa se bol gotovo za
nemaruje. Infarkt srca moe biti praen i povienom temperaturom, po
vraanjem, poremeenim ritmom rada srca i tekim stanjem oka. Ve i
sama sumnja na srani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u
bolnicu na nosilima.
Mnoge bolesti imitiraju bolove angine pektoris i sranoga infar
kta. To mogu biti bolesti kime, plua, porebrice, unoga mjehura, zida
prsnoga koa.
Lana stenokardija, ili lana angina pektoris, nesumnjivo je naje
a smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. Tegobe opisuju kao ste
zanje oko srca, ubod noem, rafanje, peckanje, probadanje. Najee
mjesto bola pokazuju oko mlijene bradavice na lijevoj strani. Velikom
vjerojatnou moe se iskljuiti srano porijeklo tih smetnji ako se javlja
ju u vrijeme mirovanja, a nestaju za vrijeme rada i fizikoga napora.
Srano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojaava dira
njem i pritiskom na povrini prsnoga koa gdje se osjea. Takve osobe
esto imaju i druge smetnje na ivanoj bazi: trnjenje ruku i glavobo
lje. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko
liko je vei broj razliitih simptoma bolesti.
Kod ena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama.
Vrlo est uzrok sranih smetnji je pojaano nakupljanje plinova u
elucu i debelom crijevu, koji tada pritiu na oit i preko njega na srce.
Bolesnici osjeaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. Takve osobe
smatraju da imaju poremeenu probavu. Meutim, nikada se ne smije
zaboraviti da je poremeena probava, koja se osjea u prsnom kou, uvi
jek sumnjiva i zahtijeva detaljan lijeniki pregled.
Bol u lijevom ramenu rjee je sranog porijekla i ee je uzrokova
na upalnim i drugim promjenama.
Na lijevoj strani prsnoga koa mogu se javiti bolovi kao posljedica
degenerativnih i upalnih promjena na kraljenici. Upale ivaca koji izla
ze iz kimene modine (spondiloza); uzrokuju bolove, ali oni nisu veza
ni uz tjelesni napor, ve se javljaju nakon duega leanja. Takvi reu-
matski bolovi esto su povezani s promjenom vremena.
esto se javlja bol u podruju meurebrenih ivaca, tzv. interkostal-
na neuralgija. Zahvati li lijevu stranu, moe izazvati zabrinutost i sum
nju na srani bol. Meutim, bol se ipak osjea na povrini prsnoga koa
i pojaava ga duboko disanje, kihanje, kaalj, nagli pokreti tijela; moe
biti trajan ili u napadima. Ako je uzronik virus herpesa, na koi du re
bara pojave se sitni mjehurii. Lijei se tabletama i injekcijama protiv
bolova, blokadama ivca i fizikalnom terapijom.
Bol u donjem dijelu prsnoga koa, tono iza prsne kosti, moe se ja
viti zbog kile (bruha, hernije), koja nastaje kada se kroz proiren otvor
na oitu, kroz koji normalno prolazi jednjak, provue dio eluca. Takve
kile dobiju ljudi preteno iznad srednje dobi. Bolovi su jai u leeem
poloaju, dok se u stojeem smanjuju.
Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koa, u predjelu gdje
se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti, moe biti udruen s ogranie
nom oteklinom na tom mjestu. Zahvaa jedno ili vie rebara. Jaki bol
moe se pojaviti iznenada, ili se razvija i pojaava postepeno. Mjesto je
osjetljivo na pritisak, a bol se pojaava dubokim disanjem, kaljem ili ki-
hanjem. Prema njemakom lijeniku koji ju je prvi opisao, bolest se nazi
va Tietzeov sindrom. Najee se javlja u treem i etvrtom desetljeu,
preteno kod ena. Uzrok se jo uvijek ne zna. Budui da su povrede
prsnoga koa este, smatra se da su znaajne u nastanku bolesti. Drugih
promjena u tijelu nema. Bolest nakon vie tjedana ili mjeseci spontano
nestane, ali moe se ponovo javiti. Lijei se lijekovima protiv bolova,
primjenom topline, davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu.
Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koa mie se pojaviti i
kod ljudi koji su preboljeli srani infarkt. Takvi bolesnici pomiljaju na
napade angine pektoris. Meutim, bol je trajniji, osjea se u samoj sti-
jenci prsnoga koa, tako da i sami bolesnici osjeaju da je to povrinski
bol. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuenja, nego prilikom na
glih pokreta tijela. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu
trajati mjesecima pa i godinama. Nitroglicerin ne pomae. Bolovi mogu
zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koa. Zbog straha koji izaziva
ju, psihike posljedice zapravo su najtea komplikacija toga stanja.
Jaki bol u prsnom kou moe biti udruen i s povienom tjelesnom
temperaturom. esti je uzronik virus. Bolest se javlja i u veim epidemi
jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija); bol potjee od po-
rebrice. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. Disanje
je bolno, kao i svaki pokret prsnoga koa; bol esto dolazi u pravim na
padima. Bolest traje 5 do 10 dana, a moe i nekoliko tjedana; ako je bez
poviene temperature, tee je postaviti dijagnozu; lijei se sredstvima za
ublaavanje bolova.
Iznenadan i jak bol, poput reza noem, moe se javiti na jednoj
strani prsnoga koa zbog nagloga prskanja poplunice i ulaska zraka u
prostor izmeu plua i unutarnje stijenke prsnoga koa (spontani pneu-
motoraks); bol je praena oteanim disanjem.
Bolove u prsnom kou mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti,
prijelomi rebara, zatim upale miia i porebrice, tumori.
 Postavljanje dijagnoze vrlo je teko. Bolesnici se moraju podvri
najrazliitijim bolnikim pretragama. Bila bi najvea greka kada bi po
jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam odreivao nain li
jeenja. Mnogi su takve pokuaje skupo platili.

Bol u dojkama

Dojke se poinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem en

skih spolnih hormona, luevina jajnika. Mlijene lijezde razvijaju se
postepeno, sastoje se od dvadesetak renjeva i brojnih odvodnih kanali-
a. Rastom lijezda u dojci se postepeno nakuplja sve vie masnoga tki
va. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoi, kada postane sposobna
stvarati mlijeko.

Mljene lijezde u dojci

Lagan bol, osjetljivost i pritisak u dojkama este su smetnje nepos

redno prije i za vrijeme menstruacije; smetnje nastaju zbog pojaanoga
luenja hormona, to uzrokuje pojaano nakupljanje tekuine u dojka
ma, koje lagano nabreknu. Poslije zavrene menstruacije tegobe presta
ju-
U trudnoi su tegobe mnogo jae izraene. Pritisak i bol u dojkama
javljaju se ve u prvim tjednima trudnoe.
Jae luenje hormona moe izazvati stvaranje manjih upljina u do
jkama; to su tvorbe poput mjehura, tzv. ciste, koje se mogu izvana pipati
kao sitni vorii: esto ih usporeuju sa zrnima same. Takve su do
jke poveane, bolne, a smetnje se pogoravaju neposredno prije i za vri
jeme menstruacije. Preteno se javljaju kod ena oko 40. godine ivota,
 ali i znatno ranije. Po zavretku klimakterija vorii se povuku i tegobe
prestaju. Naroito jake smetnje mogu imati gojazne ene pred klimakte
rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloudnoga tumora. Zbog
toga to i zloudni tumori izazivaju sline smetnje, ve prilikom prve po
jave voria valja postaviti tonu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi
vaju se cistini mastitis ili cistina dojka. Olakanje se moe postii noe
njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propie lijenik.
Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u ena izmeu 20. i 40. go
dine ivota; uzrokovani su nadraajima meurebrenih ivaca (interkos-
talna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budui da se
ee javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti sranim bolovima. Tak
vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci
povezan je i s jakom osjetljivou koe u predjelu dojke, tako da je i sam
dodir dojke jako bolan.
Sline smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naroito kod
histerinih ena, za vrijeme trudnoe, dojenja i seksualnih uzbuenja.
Bol u dojci moe se javiti i zbog jaega fizikog naprezanja, naroi
to fizikoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica
bolova u velikom prsnom miiu.
I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod
ena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve
bolnija, tjelesna temperatura je poveana. Potrebno je nastaviti izdaja-
njem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podii i na nju stavljati
hladne obloge. Ako je lijeenje zapoelo pravovremeno, napredak boles
ti moe se sprijeiti antibioticima. Stvori !i se vea nakupina gnoja, po
treban je kirurki zahvat.
Dojiljama se mogu zaepiti ljezdani kanali; tada se stvaraju velike
upljine (ciste), ak veliine ake. U tako promijenjenoj dojci takoer
moe doi do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju
razvoju upale.
U dojkama se javljaju dobroudni i zloudni tumori. Rak dojke, ko
jega se ene najvie boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz
log zbog ega se veina ena prekasno javlja lijeniku. Valja se drati
pravila da je ve sama sumnja na tumor dovoljan razlog za lijeniki
pregled. Dananja medicina moe u kratkom vremenu postaviti sigurnu
dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu

Trbuna upljina je prostor izmeu prsnoga koa i male zdjelice.

Miina ploa, nazvana oit ili dijafragma, koja inae slui za disanje;
odjeljuje prsnu upljinu od trbune. U trbunoj upljini nalaze se mnogi
organi. Ispod oita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa
unim vodovima i unim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu
ha i neto vie prema lijevoj strani: eludac. Na lijevoj strani, duboko is
pod rebra je slezena. Iz zavrnog dijela eluca odlazi dvanaestopalano
crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najvei dio
trbune upljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije
vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u popreno
debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo
crijevo. Od eluca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbunom mara
micom koja slui kao skladite masti i titi crijeva od ozljeda i upala.

I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh,

III. Donji trbuh

Ispod eluca nalazi se lijezda guteraa. Na stranjem zidu trbune

upljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad
bubrene lijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr
buna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka
aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar
terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraaju krv prema srcu. Na
donjem dijelu trbuha, vie sprijeda, nalazi se mokrani mjehur. Kod e
na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod.
Bol u trbuhu (abdomenu) najei je i najvaniji znak bolesti orga
na i tkiva smjetenih u trbunoj upljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed
nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo
neosjetljiva. To je jedan od razloga to bol u trbuhu moe biti razliite
jaine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao uasan i nepod
noljiv. Jaina bola ne odgovara uvijek teini i opasnostima koje prije
te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako e ak i jaa razaranja jetre ili
bubrega izazvati samo lagan osjeaj neugodnosti, dok e jedva vidljiv
kameni u mokraovodu izazvati neizdrljiv bol. Sifilis ivanoga susta-
 Organi u dubini trbune upljine:
1. Desni bubreg, 2. Nadbubrena lijezda, 3. Lije
vi bubreg, 4. Donja uplja vena, 5. Trbuna aorta,
6. Desni mokraovod, 7. Presjeen zavrni dio de
belog crijeva, 8. Mokrani mjehur

Organi na povrini trbune upljine:

1. Desni reanj jetre, 2. Lijevi reanj jetre, 3. u
ni mjehur, 4. eludac, 5. Oit, 6. Slezena, 7. Po
preno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo,
9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko
crijevo

va, kronino oboljenje koje moe trajati desecima godina, moe izazvati
vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje potpuno tihi dijelovi u
kojima i opsena razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti.
Bol u trbuhu moe biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jaine;
moe biti i grevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraeg ili dueg
vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon odreenoga vremena.
Takvi greviti bolovi uglavnom zahvaaju uplje organe: crijeva, elu
dac, uni mjehur, une vodove, mokrane putove.
Bol u trbuhu moe se javiti tono na mjestu gdje se nalazi bolestan
organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjeaju najjai bol.
Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjaeg bola,
lijenik e to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Meutim, postoji i tzv.
prenesen bol, tj. bol se ne osjea na mjestu gdje je bolestan organ, ne
go se iri i osjea na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz
unog mjehura moe osjeati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame
nu, bol zbog bubrenog kamenca moe se osjeati u mudu (testisu), elu
ana bol u predjelu srca, bol guterae u leima. Bol moe zahvatiti i ci
jeli trbuh, tada bolesnik ne moe odrediti mjesto gdje ga osjea; obino
kae da ga boli cijeli trbuh.
Bol u cijelom trbuhu nije tako est kao bol u pojedinim, ogranie
nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti:
UPALA POTRBUNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbuni-
ca je tanka opna koja oblae itavu unutarnju stranu zida trbune uplji
ne te potpuno ili djelomino sve organe u trbunoj upljini. Nadraaj
potrbunice izaziva jaki bol. Potrbunicu mogu nadraiti tekuine i ke
mijske tvari kao to su eluani sok, u, sok guterae; bakterije mogu
izazvati upalu potrbunice i jake bolove. Do nadraaja i upale potrbu
nice najee dolazi puknuem upljih organa u trbunoj upljini. Naj
ei je uzrok upala slijepoga crijeva, u vie od 40 posto svih sluajeva
upale potrbunice. Slijede upala unoga mjehura, guterae, puknue
ira na elucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope
racije, ginekoloke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbunice moe biti
ograniena na trbuh. Zbog puknua upljih organa odmah nastaje reak
cija cijele potrbunice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbuna stijenka
postaje napeta i tvrda >poput daske. Pojaan bol izaziva svaki pokret
tijela; bolesnik mora mirno leati sa savijenim nogama u koljenima. Op
e stanje bolesnika je loe.Takav nalaz lijenici oznauju imenom akut
ni abdomen; naziv nije dijagnoza bolesti, ve samo ukazuje na hitnost
sluaja, tj. da se u trbuhu zbiva neto naglo i opasno i da je potrebna hit
na i neodgodiva kirurka intervencija.
Do bola u cijelom trbuhu moe dovesti i jaa upala crijeva: gria,
otrovanje hranom. ak i poetak upale slijepoga crijeva moe u poetku
dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograniio na
mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi.
Zapletaj crijeva (ileus) takoer izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje
uvijek kada je sprijeen prolaz crijevnoga sadraja kroz crijeva. Uzrok
moe biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, zaepljenje crijeva stra
nim predmetom, pritisak na crijeva izvana.
Osjetljivost na hranu (alergija) moe izazvati uglavnom greviti bol
u trbuhu, praen povraanjem i proljevom; prate ga i promjene na koi
u obliku crvenih mrlja, svrbea, crvenila. U rijetkim sluajevima bolo
vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena.
Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu moe uzrokovati i jae nakup
ljanje plinova u crijevima (meteorizam).
Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, eerna bo
lest, razliite vrste slabokrvnosti, poveanje masnih tvari u krvi, sifilis
ivanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki sluaj bolova u trbuhu zahti
jeva lijeniki pregled. Pravovremeno zapoeto lijeenje moe sprijeiti
brojne komplikacije, esto smrtonosne.
Bol u gornjem dijelu trbuha najee je posljedica bolesnih promje
na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbune upljine.
U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva liica, najee se
osjea bol iz eluca i obino zahvaa podruje lijevo ispod rebara. Na
tom mjestu osjea se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i
piu.
ir na elucu i dvanaesniku takoer je est uzrok bolova. Bol je jai
na prazan eludac. Uzimanje manjeg obroka hrane obino ga stiava. Al-
koholna pia, crna kava i puenje pogoravaju stanje. Bol se kod ira na
dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane.
Rak na elucu moe ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U
poetku su to blage smetnje koje se obino opisuju kao smetnje proba
ve, osjeaj punoe u elucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki
i podsjeati na bolove kod eluanog ira.
Grevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjai
oko pupka, moe biti uzrokovan promjenama na krvnim ilama trbune
upljine. Suene krvne ile, najee zbog arterioskleroze, ne dovode do
voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije
pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo
lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po
jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na teini; s vremenom se
razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina
abdominalis.
Mnogi se tue na osjeaj pritiska i punoe u elucu, tj. u gornjem di
jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine,
bolovi nisu jaki, vie se osjea nadutost, tup pritisak, punoa. Uzroci
takvih smetnji mogu biti razliiti. eludac zdrave osobe uvijek se rairi
(relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijee odreenu
granicu. Kod bolesnika na ivanoj bazi eludac se ne iri; zato nasta
je osjeaj poveanoga pritiska i punoe. Sline smetnje imaju bolesnici
koji boluju od raka na elucu. Uzrok je i poveano nakupljanje plinova
u elucu i crijevima. Poveana koliina zraka u elucu moe nastati kod
osoba koje suvie brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojaa
noga gutanja zraka dovodi puenje i vakanje gume. Dio zraka iz eluca
izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, to se uje kao kruljenje
u elucu. Pojaano nakupljanje plinova u debelom crijevu takoer iza
ziva osjeaj punoe, pritiska i jaih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti
sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na oit moe izazvati smetnje
koje podsjeaju na bolove kod angine pektoris, a moe uzrokovati i dru
ge srane smetnje.
Normalan poloaj eluca (3) s obzirom na oit,
Crte 1 i 2 prikazuje oblike kile eluca

1 2 3
 est uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) oita (dijafragmalna
hernija). Oit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbunu upljinu
prolaze jednjak, velike krvne ile i ivci. Najznaajniji je otvor kroz koji
prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu dre jednjak mogu olabaviti,
zbog ega se otvor proiri. Kroz proireni otvor u prsnu se upljinu moe
uvui dio eluca ili cijeli eludac, pa ak i dijelovi crijeva. Najee pro
lazi samo gornji dio eluca, i to u odreenom poloaju tijela. Smetnje se
javljaju i pogoravaju u leeem poloaju, naroito nou, uglavnom ne
posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti
sak i bol u gornjem trbuhu, esto ispod prsne kosti, zatim smetnje guta-
nja, podrigivanje, garavica i bol prilikom sagibanja tijela ili noenja te
koga tereta.
Tupi bol u gornjem trbuhu moe se javiti kod bolesnika kojima je
operiran eludac, tj. kojima je djelomino ili potpuno odstranjen elu
dac. Bol s muninom i slabou javlja se nekoliko minuta poslije uzima
nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjea
jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se sprijeiti uzimanjem
eera i hrane koja zasiuje.
Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, moe
biti uzrokovan poveanom slezenom.
Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je ei i moe potje-
cati zbog bolesti unoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes
tu oblae oit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja izmeu oita i
gornje povrine jetre moe dovesti do zaahurivanja nakupine gnoja
tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre takoer uzrokuju bolove u desnom
gornjem dijelu trbuha.
Jaki bol, preteno u sredini trbuha, koji se esto iri u razne dijelove
tijela, moe potjecati od proirene glavne krvne ile (aorte). Takva mjes
timina proirenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili
se razvija postepeno, naroito nakon jaega tjelesnog optereenja, pre
teno u starijih ljudi. Bol se iri u noge, lea i vrlo esto u debelo meso.
Mnogi koji su se tuili na bol u stranjici imali su proirenu trbunu aor
tu.
Mlae osobe tue se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv.
pulsirajua trbuna aorta. Takava bol samo podsjea na spomenuti
bol, ali tu nema nikakvoga proirenja aorte, ne pipa se nikakav tu
mor ; takav se bol uglavnom javlja u neurotinih ena koje su mrave,
pa se aorta moe lijepo pipati prstima.
Nagao i vrlo jaki bol u podruju liice, koji nastaje iz ista mira,
estine poput uboda noem, esto poslije obilnijega obroka, poslije
pijenja tekuine i sagibanja tijela, karakteristian je za puknue ira na
elucu ili dvanaesniku (perforacija ira). Potrebna je najhitnija kirurka
intervencija.
 Nagao i jak grevit bol ispod desnoga rebranog luka, esto praen
povraanjem, a zatim i utom bojom koe, najvjerovatnije potjee od
unih kamenaca; ei je u gojaznih ena.
Nagao jak i grevit bol koji dolazi kao grom iz vedra neba, desno
ili lijevo u slabinama i iri se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu
da, najvjerojatnije potjee od bubrenih kamenaca. Bol je redovito pra
en povraanjem, blijedom i oznojenom koom; opisivan je kao neiz
drljiv.
Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha,
koji se ire poput pojasa po trbuhu, esto u lijevu lopaticu i lijevo rame,
mogu potjecati od nagle upale guterae.

Upala guterae (pankreatitis) est je uzrok jakih

bolova u trbuhu. Smjetena je ispod eluca i jed
nim dijelom nalazi se u prostoru koji okruuje
dvanaestopalano crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo.

Upala slijepoga crijeva nije samo est uzrok bolova u trbuhu nego je i
velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju
sliku tzv. akutnog abdomena, upala slijepoga crijeva ne samo to je
najea nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan e ovjek sigurno u
toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u poetku
najee ogranien u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra
en muninom i povraanjem. Kako se javljaju i grevi s proljevom,
mnogi smatraju da su pokvarili eludac. Tek se poslije bol ogranii na
desni donji dio trbuha. Ve i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za
htijeva najhitniji lijeniki pregled. Lijeenje: kirurko odstranjenje upa
ljenoga crvuljka slijepog crijeva.
Bol u tom podruju ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U
desnom donjem trbuhu bol moe uzrokovati ograniena upala tankoga i
debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, izmeu dvije menstruacije, poja
vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem
jajaca iz jajnika.
Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim
fnih lijezda; upale ivaca i mokranoga mjehura, tumori. Valja sporne-
 nuti nagao i estok bol u ena u donjem dijelu trbuha, esto u kriima,
praen blijedom bojom koe, koja postaje hladna i oroena hladnim
znojem (ok). U stojeem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi
jesti. U leeem stavu bolesnica se bolje osjea. To moe biti vanmateri-
na trudnoa i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to
me i najhitniji transport u leeem poloaju.
U trbuhu je est tzv. umiljen bol.
U trbuhu se mogu osjeati bolovi koji potjeu iz organa izvan trbu
ne upljine, npr. od srca. Bol srca uope se ne mora osjeati u prsima; u
nekim sluajevima osjea se iskljuivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di
jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju pore
meenu probavu, da imaju katar eluca, a sve njihove smetnje potje
u iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz eluca, u to su jo
vie uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje
smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo esto
dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se due vrijeme i
povremeno osjea u liici ili u prsnom kou - sumnjiva je na bolest
krvnih ila sranoga miia.

Bol u ramenu

Sve vie pacijenata tui se na bol u ramenu s oteanim ili onemogu

enim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe
no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, ter-
moforom i sl. Mnogo ee bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti
toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdrljive, naroito nou. Pod
ruje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru
ke je bolno, ogranieno, naroito podizanje ruke u stranu. Nekima je ra-
meni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koi nema. Ruka se
obino nalazi u karakteristinom prisilnom poloaju, tako da je nadlak
tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu
iriti u vrat i ruku, sve do ake.
Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Lijenik e postav
ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika,
da li je bolesnik voza. Danas je vrlo est uzrok bolova u ramenu vonja
automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko e koji voza sam na to
pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vonje, nego tek drugi dan, ili
kada doe u toplu prostoriju. Vonja sa zatvorenim prozorom i korite
nje ventilacije koju ima automobil, znatno e smanjiti broj bolesnika ko
ji se tue na bolove u ramenu.
Meutim, to je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz
loga. Koji su uzroci tako este pojave bolnog ramena?
 Rameni zglob je najvie upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela.
To je tzv. kuglasti, visei zglob, u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim
smjerovima. Tim pokretima ovjek se slui svakodnevno. U mnogim
zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo
ba. Neprekidna, esto pretjerana upotreba, kao i nenormalno opteree
nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istroenja (degeneracije)
tkiva. U promijenjenom tkivu moe doi do napuknua ili potpunoga
prekida tetiva i miia, do promjena u sluznim vreama koje podmazuju
zglobove, u zglobnoj ahuri i u samom kotanom tkivu; u okolnom tki
vu zgloba esto dolazi do taloenja vapna.

Bolno rame najee se javlja izmeu 40 i 50 godina; kod osoba ko

je jae optereuju rameni zglob moe se javiti znatno ranije, to su diri
genti, violinisti, tesari, liioci. Kako je naroito osjetljiva tetiva miia
koji podie ruku u stranu, promjene se mogu javiti i u osoba za koje se
smatra da ne rade tei fiziki posao (daktilografi). Bolno rame ee je
na desnoj strani.
Do slinih promjena ne dovodi samo prejako optereenje ramenoga
zgloba nego i dugotrajno mirovanje. Pojavljuje se nakon imobilizacije u
gipsanom zavoju.
Lijeenje ovisi o teini bolesti. Blai sluajevi uspjeno se lijee pro-
tuupalnim lijekovima, kao to su indocid, butazolidin, aspirin. Moe se
koristiti toplina u obliku termofora, zraenja, primjenom struje; u nekim
sluajevima pomau hladni oblozi. Zato se bolesnici ne smiju lijeiti bez
upute lijenika. Lijekovi se esto daju injekcijom direktno u bolesno
podruje; primjenjuje se i rendgensko zraenje i ultrazvuk; vana je i
medicinska gimnastika. Dolazi i do kirurkih postupaka da bi se ponovo
uspostavila pokretnost zgloba.
Bol ramena i ake moe se javiti istovremeno. Uz oteanu pokretlji
vost i bol u ramenu, dolazi i do promjena na aci. aka je u poetku la
gano oteena, topla i bolna. Naroito je oteano i bolno stiskanje ake.
Poslije otok splanjava i bolovi se smanjuju; moe doi do potpunoga
oporavka, ili se bolesne promjene razvijaju. aka postaje hladna, blije
da, koa tanka, prsti na rukama se koe.
Smatra se da bolest nastaje zbog ivanih podraaja (refleksa) koji
dolaze u rame iz bolesnih, esto udaljenih organa i tkiva. Takvi podraa
ji djeluju na krvne ile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti, a time i u
ishrani tkiva. To moe biti posljedica promjena na kraljenici, oteenja
mozga, sranih bolesti, npr. angine pektoris ili poslije infarkta srca, po
slije prijeloma kosti na ruci, gnojnih upala na ruci.
Lijeenje: prekida se prijenos tetnih ivanih podraaja, tj. prekida
se refleksni luk. To se najbolje postie blokadama ivca pomou lijeka
novokaina. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. Daju se lijeko
vi koji ublaavaju bol i spreavaju razvitak upalnih promjena.
Bolno, oteeno i toplo rame znak je akutne upale. Koa je oteena,
crvena i topla. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice,
ali tada su obino zahvaeni jo neki zglobovi. Ako upala zahvaa samo
rameni zglob, obino je rije o gnojnoj upali, koja moe biti posljedica
gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. Ope stanje organizma je
poremeeno i redovito praeno povienom temperaturom.
Rjei je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. U vie od 80 posto
sluajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. U sve
ga 15 posto sluajeva bol je odraen, refleksan iz drugih bolesnih orga
na. Bol u lijevom ramenu moe se javiti kod sranih bolesti, npr. angine
pektoris i sranoga infarkta. U desnom ramenu najee se odraava bol
iz unoga mjehura. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale
ivca, bolesti eluca, guterae, porebrice, vrlo rijetko upala slijepoga
crijeva.

Bol u laktu

Lakat obuhvaa podruje prijelaza nadlaktice u podlakticu. Nad

laktica i podlaktica vezane su zglobom koji ine tri kosti: jedna nadlak-
tina i dvije podlaktine.
 Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj blioj
okolini. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uoljivih znako
va, dok velik broj bolesti prate promjene kao to su oteknua, promjene
boje koe, deformacije i gubitak funkcije zgloba.
Bol u predjelu lakatnoga zgloba najee se javlja na vanjskoj strani
donjega dijela nadlaktice. Na tom mjestu zavravaju i veu se na kost te
tive miia koji opruaju podlakticu i aku. Zbog stalne, esto pretjerane
upotrebe tih miia, javljaju se manje, uestale i neprimjetne ozljede na
mjestu gdje se tetiva vee na kost. S vremenom na tom mjestu dolazi do
upala i taloenja vapna u tetivu (epikondilitis). Takvi su bolovi kod ljudi
koji u svom zvanju ee upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko
pai, mehaniari, zubari koji preteno vade zube. Promjene su karakte
ristine kod sportaa, pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz te-
nisaki lakat. Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se ee
upotrebljava, kod denjaka na desnoj, kod ljevaka na lijevoj ruci. Bol se
naroito pojaava gibanjem u laktu, a moe se iriti u podlakticu. Mjesto
je na pritisak bolno. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu
uju rad.
Osnovni cilj lijeenja: ublaiti bol, smanjiti upalu i vjebama odrati
pokretnost zgloba. Ako je bol vrlo jak, tada se u poetnoj, akutnoj fazi
zglob uini nepokretnim, tj. imobilizira se u gipsanom koritu. Poslije se
bol ublauje injekcijama koje se daju direktno u bolno podruje; daju se
i injekcije koje ublauju upalu. Kada bolovi popuste, normalna pokret
nost zgloba odrava se vjebama.
Bol koji je praen oteknuem zgloba, crvenom i toplom koom te
ogranienim kretanjima, znak je upale lakatnoga zgloba. Ako su takve
promjene ograniene samo na jedan lakatni zglob, to moe biti gnojna
upala zgloba ili okoline zgloba, npr. gnojna upala sluzne vree.
Bol i znakovi upale, koji osim lakatnoga zgloba zahvaaju i druge
zglobove, npr. koljeno ili zglob ake, najvjerojatnije su znaci akutne reu-
matske upale, reumatske groznice.
Bol praen elastinim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba
moe nastati zbog upale sluzne vree. Otok nastaje zbog nakupljanja te
kuine u sluznoj vrei. Sluzne vree svojom luevinom podmazuju zglob
i spreavaju trenje izmeu pojedinih sastavnih dijelova. Takve promjene
na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Obino nastaju nakon uzas
topnih ozljeda, udaraca u predjelu lakta. S obzirom na uestalost tih
promjena kod rudara, takav se lakat naziva i rudarski lakat.
Bolove u laktu esto izazivaju ozljede. Ovisno o jaini udaraca, u
predjelu zgloba i njegovoj blioj okolini mogu se pojaviti promjene: na
kupljanje krvi ili tekuine u zglobu, iaenje zgloba, prijelomi kostiju.
Bol ake i prstiju

Ako se iskljue povrede, upale su najei uzrok bolova u aci i

prstima.
Gnojne upale u aci i prstima esto su praene kucajuim bolovima.
Takva se upala naziva panaricij, a narod je naziva kukac. Najee na
staje poslije sitnih povreda, kao to su ubodi iglom, trnom, karicama. U
prstu se ubrzo osjeti bol koja tue i postaje sve jaa. Takva upala mo
e i danas dovesti do propasti prsta i ake, a ugroava i ivot. Prije neko
liko desetaka godina takve upale bile su est uzrok smrti jer su bakterije
prodirale u krv pa je nastalo otrovanje krvi (sepsa). Od mjesta bola
putuje crvena pruga du ruke. To su upaljeni limfni putovi. Na svu
sreu, kukac jako boli pa bolesnik dolazi lijeniku prije nego to nasta
nu komplikacije. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujui
antibioticima. Gnojno arite otvara se najee kirurki.
Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja
kih bolova u predjelu korijena nokta. Ako se ne sprijei dalje irenje, dio
nokta mora se odstraniti.
Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proiriti se na vei
dio ake te dovesti do opsenih razaranja tkiva. Takve upale nazivaju se
flegmone. Potrebno je mirovanje ake i hitno lijeenje.
Bol na hladnou moe biti vrlo jak. U blaim sluajevima javlja se
samo trnjenje, peenje, ili umrtvljenje prsta i ake. U teim sluajevi
ma dolazilo je do jakoga i nepodnoljivoga bola. Ve i neznatna ohlae-
nja koe mogu izazvati jaka, povremena stezanja krvnih ila (arterija),
tako da aka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. Prsti poblijede i postaju
hladni. Nakon nekoliko minuta krvne se ile naglo proire, aka i prsti
postaju crveni, a bol se pojaa. Prema francuskom lijeniku, naziva se
Raynaudova bolest. Ako napad traje due vrijeme, zbog nedovoljne pro-
krvljenosti moe doi do propadanja tkiva (gangrena), naroito na vrci-
ma prstiju. Promjene preteno zahvaaju ruke, premda se mogu javiti i
na nogama. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoa, ali mogu postojati i dru
gi uzroci, npr. duevna uzbuenja. Valja se uvati hladnoe, zimi nositi
tople rukavice, uvati se hladne vode, nepotrebnih uzbuenja i uzrujava-
nja. Treba prestati puiti. Postoje lijekovi koji ire krvne ile, ali uspjesi
nisu najbolji.
Kod mukaraca srednjih godina, a naroito kod ena izmeu 35 i 55
godina ivota, smetnje se oituju svrbeom koe, bockanjem, trnjenjem,
mravinjanjem i sl. to sve moe biti praeno drhtanjem ili ukoenou a
ke i prstiju. Bolovi uglavnom ne postoje, ili su tek neznatno izraeni.
Prsti su najee ukoeni ujutro. Na poslu smetnje obino prolaze, da bi
se ponovo javile nakon rada, naveer, pojaane u toplom krevetu. Pro
mjene nastaju na ivanoj bazi u osoba slabih ivaca. Poznati su
 mrtvi prsti poslije jaih duevnih uzbuenja. Smetnje mogu biti poja
ane alkoholnim piem, uzbuenjem, tjelesnim optereenjem, hladno
om.
Jutarnja zakoenost zglobova ake i prstiju, praena laganim bo
lom, moe biti jedan od prvih znakova kroninoga reumatizma. Bol koji
je u poetku neznatan, postepeno postaje jai naroito zbog promjene
vremena.
Nagao i jak bol, koji moe nastati iznenadno u potpuno zdrave oso
be i zahvaa vei dio ruke, koja je blijeda i hladna, znak je nagloga za
epljenja glavne dovodne krvne ile. Takva ruka mora mirovati (imobili-
zacija). Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i to hitnije ga
prevesti u bolnicu. O minutama ovisi da li e lijenik uspjeti spasiti po
goeni dio ruke.
Bol u prstu, naroito ispod nokta, moe se javiti bez znakova upale.
Uzrok je dobroudan tumor koji je graen od osjetljivih ivanih niti
(glomus tumor). Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir. Bol se moe izazvati
pritiskom na nokat. Tumor nikada nije velik, a bol je uglavnom jedini
znak da postoji. Lijeenje: tumor se odstranjuje kirurkim zahvatom.
Bol je est u sredini poetnoga dijela ake, u blizini runoga zgloba.
Uzroci mogu biti razliiti. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja
se javlja kod ljudi koji rade elektrinim builicama i kompresorima. Uz
rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga podruja. Bol se
osjea u sredini poetnoga dijela ake na suprotnoj strani dlaka. Na is
tom mjestu, ili u blizini, u podruju runoga zgloba, esto se stvaraju
mali tumori, zapravo upljine s vrstom ahurom veliine zrna graka
ili trenje (ganglion). Nekada su lijenici takve izrasline udarali eki
em. Danas se lijee davanjem lijekova direktno u sam tumor, ili, to je
ee, kirurkim zahvatom.
U predjelu runoga zgloba osjea se bol prilikom pokretanja ake.
Pokreti runoga zgloba praeni su kripanjem, koje se moe uti i na ve
u udaljenost. To je upala tetiva miia. Javlja se u fizikih radnika i uz
rokovana je prejakim naporom ake. Dolazi do gubitka snage i umora
ake. Stiskanje ake postaje bolno. Lako se lijei.

Bol u kriima

Broj osoba koje se tue na stalne ili povremene bolove u kriima ne

prestano raste. Po uestalosti kriobolja se nalazi na drugom mjestu, od
mah iza glavobolje. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po
vremeno imali bolove u kriima (krstima, donjem dijelu lea, lumbal-
nom predjelu).
 Sve osobe koje se tue na bol u kriima ne daju dojam bolesna ov
jeka. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da
pojedinci sami postavljaju dijagnozu. Zbog toga se izrazi imam bolove
u kriima, imam kriobolju, ee uju u razgovoru sa znacima nego
u lijenikoj ordinaciji. Ljudi bol tumae kao reumu, a ne znaju to je
to reuma. Za neke je to iijas, bolesni bubreg, prehlada. Mnogi
se sami lijee. Lijeniku se jave onda kada nastane pogoranje ili kada
izgube strpljenje lijeei se masaama, kupkama, narodnim lijekovima
ili tabletama koje im preporui susjed. Zbog toga se poetak ozbiljne bo
lesti otkriva kasno, esto onda kada nastanu nepopravljive posljedice.
Bol u kriima moe potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji lea:
miia, krvnih ila, ivaca, kostiju i organa smjetenih u blizini. Ali izvor
bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu, maloj zdjelici,
prsnom kou (odraen ili refleksan bol).

Kraljenica je glavna osovina i oslonac tijela

 Bol u kriima moe se ublaiti ili potpuno ukloniti lijekovima za
ublaavanje bola bez obzira na uzrok. Ali takvo lijeenje donosi samo
kratkotrajno poboljanje. Pravo je lijeenje nemogue bez dijagnoze bo
lesti, tj. pronalaenja pravoga uzroka. Samo uklanjanje bolova, bez usta
novljavanja uzroka, moe dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. Zbog
toga je lijeenje oteano ili ak onemogueno. S obzirom na mnogobroj
ne uzroke kriobolje, lijenik e zatraiti miljenje specijalista razliitih
grana medicine: ortopeda, reumatologa, urologa, ginekologa, neurolo
ga; bit e potrebne i rendgenoloke i druge laboratorijske pretrage.
Najei je uzrok bolova u kriima bol koji potjee iz kraljenice.
Gotovo 80 posto gradskoga stanovnitva od 25 do 40 godina ivota ima
promjene na kimi koje su uzrok bolova. Bolesna stanja nastaju zbog ne
normalnoga optereenja kraljenice.
Kraljenica je glavna osovina i oslonac tijela.Na nju se posredno i
neposredno veu sve kosti organizma. Kraljenica omoguuje uspravan
stav ovjeka. Zbog uspravnoga stava, slabinski (lumbalni dio) kraljeni
ce podvrgnut je velikom optereenju. Da se kraljenica ne bi suvie opte
retila, najvei dio tereta nose miii, prvenstveno jaki miii lea. Zbog
toga uspravan hod, stajanje i kretanje zahtijevaju vrste i snane miie
leda i trbuha. Neprirodan nain ivota, rada, oblaenja civilizirana ov
jeka, dugotrajno sjedenje, tjelesna neaktivnost, uzrokuju slabljenje mii
a lea. Stoga se na kraljenicu, naroito na njezin slabinski dio, prenosi
pretean dio optereenja: zato se na kraljenjacima, hrskavinim ploi
cama izmeu kraljeljaka, na miiima i vezivnom tkivu javljaju bolesne
promjene. Oslabljeni miii lea i trbuha ne mogu vie nadoknaditi po
remeaje na kraljenici. Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na
prezanja i fizikoga rada. Naprotiv, bol je ee uzrokom pretjeranim
mirovanjem i neradom. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizike po
slove. Kod fizikih radnika, treniranih osoba i sportaa, dobro razvijeni
miii lea i trbuha mogu preuzeti velik dio optereenja. Zbog toga se
kod sportaa bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i
kada se poinju debljati.
Bolove u kriima dobit e oni koji diu i nose teke terete u savije
nom poloaju. Dugotrajniji rad u savijenom poloaju, npr. kopanje, iza
ziva takve bolove i ukoenje miia da se ovjek jedva moe ispraviti.
Takva neprirodna i dugotrajna optereenja kraljenice samo ubrzavaju
bolesne promjene. Kod ovjeka prosjene teine pritisak na hrskavinu
plou izmeu kraljenjaka iznosi oko 80 kilograma. Savijanjem tijela pri
tisak se udvostruuje. Ako se u savinutom poloaju nosi tei teret ili
obavlja tei fiziki rad, pritisak u slabinskom dijelu kraljenice moe se
povisiti i na vie od 1000 kilograma. Takvo uestalo optereenje ubrzo
e dovesti do bolesnih promjena i bolova u kriima.
Bolovi se obino ponu javljati prilikom duega rada u pognutom
poloaju, naglih pokreta tijela, dizanja i noenja tereta na koje ovjek ni-
je naviknut, prilikom pisanja za pisaim strojem, na nepovoljnoj visini
stola i u neudobnoj stolici, zatim zbog kaljanja, kihanja, drmanja u voz
ilu na loim cestama, dugotrajnoga sjedenja u automobilu.

Neispravan nain noenja tereta izaziva bo

love u kriima

Ispravan nain noenja tereta jednakomjer

no rasporeuje pritisak na kraljenicu

Lijeenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. S ob

zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura, tjelesnim vjeba
ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublaiti nego i potpuno ukloni
ti. Koji put je dovoljno ee mijenjati stolac na kojem se sjedi, povreme
no ustajati, proetati se i spavati na tvrdoj podlozi.
Mnogi vozai, naroito poetnici, tue se na bolove u kriima posli
je dugotrajne vonje. Kod vozaa poetnika zamor i bolovi u kriima
javljaju se ve nakon kratke vonje zbog nepravilnoga dranja tijela za
vrijeme vonje. Voza poetnik suvie je nagnut naprijed, vrsto i grevi
to dri volan, sa irom otvorenim oima, a kraljenica je ukoena. Sje
dala su loe konstruirana. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi
jenjati poloaj tijela za vrijeme vonje.
Bolovi u kriima ei su u ena. Uzrok nije manja tjelesna aktiv
nost ena, nego razlika u gradi kotanoga sustava izmeu mukarca i e
ne. ene imaju veu trbunu upljinu, a manju prsnu upljinu od muka
raca. Zato ene imaju vie izraen tzv. prsni tip disanja. Zdjelica ene
znatno je ira od mukareve. Veze izmeu kostiju koje ine zdjelicu u
ena mnogo su slabije, nisu tako vrste kao kotane veze u mukarca. To
je normalna, prirodna pojava prilagoena noenju ploda i raanju. ene
ve u trudnoi osjeaju bolove u kriima. Bolovi su posljedica suvie us
pravnoga poloaja kojim ena nastoji odrati poremeenu ravnoteu na-
stalu trudnoom. Poslije poroda bolovi se mogu pojaati zato to oslab
ljena trbuna stijenka omoguuje sputanje trbunih organa. Ravnotea
je opet poremeena. Prejako naprezanje lenih miia izaziva bolove i
greve do te mjere da su miii potpuno ukoeni, naroito ujutro poslije
ustajanja, i takvi su sve dok ih se malo ne razgiba. Takve smetnje mo
gu se ukloniti tjelesnim vjebanjem. Trbuni miii mogu ponovo postii
napetost i snagu koju su imali prije trudnoe.
Poveanoj uestalosti bolova u kriima u ena doprinose i bolesti
unutarnjih spolnih organa. Neke bolesti maternice, jajovoda i jajnika re
dovito izazivaju jae ili slabije bolove u kriima. To mogu biti upale,
promijenjeni poloaj maternice, tumori.
Bol u kriima moe nastati naglo i vrlo je jak. Takav bol mnogi na
zivaju lumbago, premda taj naziv openito oznaava bolove u kriima.
Naglom i esto nepodnoljivom bolu obino prethodi nagli pokret tijela,
dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela, sagibanje, rjee pad ili
udarac. Koji put se potpuno zdrav ovjek sagne, pa se vie uope ne mo
e uspraviti, ili uspravljanje izazove neizdrljivu bol. Opisani pokreti do
vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavinu ploicu koja se nalazi izme-

I. Normalna hrskavina ploica s jezgrom, II. O

teena hrskavina ploica s pritiskom na ivac

Pritisak hrskavine ploice na lenu modinu i

korjenove ivaca najei je uzrok iijasa
1. Trnasti nastavak, 2. Lena modina, 3. Tijelo
kraljeka 4. Hrskavina ploica (diskus), 5. Jez
gra diskusa
u kraljenjaka; ona se istegne u jednom smjeru ili ak prsne; dio te plo
ice (diska) pritisne ivce koji su u neposrednoj blizini.
Bol moe biti ogranien samo na kria (lumbago, bolni lumbalni
sindrom), ili se iri du velikoga ivca koji odlazi u nogu. To je iijas
(pritisak je zahvatio korijene velikoga ivca koji se naziva ishijadikus).
Od 100 sluajeva iijasa, vie od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavine
ploice na poetku ivca. Bolovi su ogranieni na jednu polovinu tijela,
a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. Diza
nje tereta, ili neki drugi pokreti, samo su povod za nastanak tih bolesti,
dok su uzroci ve postojali u obliku bolesnih promjena na kraljenici.
Bolesne (degenerativne) promjene na kraljenici ee su u radnika koji
rade teke fizike poslove, a javljaju se i u osoba iji rad nije toliko te
ak, ali koji rade u neprirodnom, polusagnutom poloaju tijela.
Nagao i jak bol u kriima moe nastati i zbog upale u miiima toga
podruja. Uzrok moe biti izloenost toga dijela tijela hladnoi, vlazi,
vjetru. esto se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlanu i hladnu
zemlju, ili su izloene vjetru. Bolesnici obino kau da su se prehladi
li, to zapravo znai da su bili izloeni hladnoi.
Svaki jai nastup bolova u kriima zahtijeva mirovanje , tj. leanje u
krevetu s tvrdom podlogom, a ne na jastucima i blazinama. Lijenik mo
e propisati lijekove, koji se uzimaju kao tablete, epii, ili moe odredi
ti injekcije, tj. davanje lijeka u mii ili krvnu ilu. Tei sluajevi zahtije
vaju blokadu ivca, a to znai utrcati lijek injekcionom iglom direktno
u bolno mjesto. Postoje i metode fizikalne terapije. U najteim sluajevi
ma dolazi do operativnog zahvata. Svaki sluaj bolnih kria zahtijeva li
jeniki pregled. Nain lijeenja moe propisati samo lijenik. Topli ob
lozi, koje ljudi sami stavljaju na leda, dovode do pogoranja bolesti.
Toplina se primjenjuje u strogo odreenim sluajevima kada to odredi
lijenik. Lijeenje moe trajati od jednoga do tri mjeseca.
Bol u kriima moe biti jedan od prvih znakova sputenoga stopala.
Obino je praen bolovima u listovima i osjeajem teine u nogama.
To su tzv. statiki poremeaji koji su posljedica slabe lene musku
lature, iskrivljene kraljenice, promjena na kukovima i nogama; promje
ne nisu praene opim poremeajima tijela, npr. povienom temperatu
rom, ni ogranienim znakovima upale na povrini tijela.
Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u kriima. Nagao,
grevit bol, ogranien samo na jednu polovinu kria, najee je uzroko
van bubrenim kamencima. Bol moe biti vrlo jak i praen povraa
njem. Obino se iri u trbuh i prema spolnim organima. Mukli i tupi bol,
povremen ili stalan, takoer moe biti izazvan boleu bubrega, ali di
jagnoza bolesti ne moe se postaviti bez detaljnoga urolokog pregleda. I
upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u kriima.
 Bolovi u kriima prate mnoge zarazne bolesti. Najtipiniji su pri
mjer bolovi kod gripe. I druge zarazne bolesti praene su bolovima u mi
iima razliitih dijelova tijela, pa zahvaaju miie lea i kria: pjegavi
tifus, malarija, upala plua, djeja paraliza. Bolovi u kriima u svim tim
sluajevima samo su popratna pojava bolesti. Bolovi obino poinju u
prvim danima bolesti i nestaju prije nego to je potpuno izlijeena.
Bol u kriima moe biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teke bo
lesti koja obino zavrava tekom invalidnou: Behterevljeve bolesti;
razvija se polagano i podmuklo, javljaju se noni bolovi u kriima, koji
bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. Karakteristi
an je znak jutarnja zakoenost miia u kriima koja obino prolazi na
kon krae gimnastike i razgibavanja. Bolest se javlja u 90 posto sluajeva
kod mukaraca u dobi od 20 do 40 godina.

Bol u trtici

U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta
ju sami od sebe, ili su izazvani sjedenjem, hodanjem, nudom, prete
no u osoba srednje dobi, ee u ena. Bol se osjea kao probadanje ili
pritisak, a naroito se pojaava sjedenjem; moe se iriti u debelo meso i
kria. Bol u trtici naziva se kokcigodinija.
 Bol u trtici prati ozljede trtine kosti, koje najee nastaju padom
na stranjicu. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga
vremena. U velikom broju sluajeva, rendgenskim pregledom ne mogu
se nai nikakve promjene na trtinoj kosti. Jo se uvijek ne zna pravi uz
rok. Ameriki lijenici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima.
Dolazi do sumiranja pojedinanih, neznatnih i neuoljivih ozljeda trti
ne kosti nastalih sjedenjem. Smatra se da je u nastanku bolova vaan
psihiki faktor

Lijeenje: sredstva protiv bolova, injekcije direktno u bolno pod

ruje. Uspjeh takvoga lijeenja u veini je sluajeva dobar. Koji put je
potrebna pomo psihoterapeuta. Postoji i kirurko lijeenje: operacijom
se odstrani trtina kost. Meutim, bolovi esto ostaju i nakon odstranje
nja trtine kosti.

U rjeim sluajevima bol potjee od bolesnih spolnih i mokranih

organa.

Bol u koljenu

Koljeni je zglob bitan za uspravan poloaj ovjeka i njegovo kreta

nje. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u
zglobnom tkivu, koje su zapravo posljedica starenja, degeneracije zbog
dugotrajne preoptereenosti zgloba i naslijeenih sklonosti. Najizraeni
je promjene javljaju se na kotanom i hrskavinom tkivu. Bol je jedan
od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. Ar
troza koljenoga zgloba ujedno je i najei uzrok bolova u koljenu.
Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. godine ivota, ea je
u ena i zahvaa istovremeno oba koljena. Smetnje se javljaju postepeno,
esto jedva primjetno. Bol se u poetku javlja zbog produenoga napora
na koji bolesnik nije naviknut. Bol u koljenu prilikom silaenje niz stepe
nice prvi je nagovjetaj artrotinih promjena u zglobu. S vremenom ko
ljeni zglob postaje bolan i ukoen, naroito ujutro poslije ustajanja; to
stanje traje tako dugo dok se zglob malo ne razgiba. Pretjerano opte
reenje takoer izaziva bolove; bolovi mogu nastati i prilikom promjene
vremena, naroito zbog pada atmosferskoga tlaka. Lijeenjem valja sma
njiti tjelesnu teinu, time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. Lijekovi
koji ublauju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati
direktno u zglob. Lijek koji bi izlijeio tu bolest, koji bi koljenom zglobu
vratio njegovu mladost - ne postoji.

Upale su est uzrok bolnoga koljena. Upala je najee posljedica

akutne reumatske groznice, ali mogu je izazvati i uzronici gnojenja kao
 i druge vrste bakterija. Kod reumatske groznice i gnojne upale, koljeni je
zglob oteen, bolan, koa je u predjelu zgloba crvena i topla, a pokretlji
vost zgloba ograniena i vrlo bolna. Svaka upalna promjena zgloba za
htijeva potpuno mirovanje i hitno lijeenje. Tuberkulozna upala razvija
se podmuklo, bez promjena na koi; danas je vrlo rijetka.
Vrlo esto upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro
kovana je upalom sluzne vree (burze) koja svojim luevinama podma
zuje tkivo i spreava trenje. Na tom mjestu javlja se bol, otok i crvenilo.
Sluznih vree u tijelu ovjeka ima vie od 300. Burze koljena najee su
podlone upali; to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju
mnogo klee, npr. parketari. Upaljeno mjesto moe biti jako nateeno
zbog poveanoga nakupljanja tekuine u sluznoj vrei. Sadraj se moe
ognojiti; tada se javlja poviena temperatura i ope loe osjeanje. Boles
no koljeno mora mirovati; stavljaju se hladni oblozi. Ako se takve upale
ponavljaju esto, sluzna vrea moe se kirurkim putem odstraniti. Mo
gu nastati i dugotrajne, kronine smetnje, koje su posljedica nakupljanja
i taloenja vapna u sluznoj vrei.
Bol u koljenu moe nastati naglo. Najei su uzrok ozljede koljena.
Zbog pada ili udarca moe doi do iaenja i uganua zgloba, do prije
loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela)
Nagao, jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. meniska. U kolje
nom zglobu, izmeu dvije zglobne povrine, nalazi se polumjeseasta
tvorba graena od hrskavice i vrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk
(polumjesec). Menisk ima ulogu odbojnika, amortizera, ublaava pri
tisak na zglobne plohe i pojaava rubove lagano udubljene goljenine
kosti. Prekomjerna optereenja koljenoga zgloba postepeno dovode do
propadanja toga hrskavinog jastuia, slino kao to propadaju hrska
vini jastuii izmeu pojedinih kraljenjaka. Takve promjene dogaaju
se zbog dugotrajnoga optereenja u ueem poloaju; npr. kod rudara
je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oteenja i pucanja me-
niska). Ozljede meniska este su i kod sportaa. Nagli, nespretni pokreti
mogu dovesti do ukljetenja i pucanja meniska. To isto moe izazvati jak
direktan udarac u koljeno, ili pad na koljeno (kod nogometaa, skakaa,
bacaa diska i kugle). Ozljede meniska lijee se operativno.

Injekcija se moe davati direktno u ko-

ljeni zglob

U podruju koljena esto se javljaju dobroudni tumori graeni od

kotanoga tkiva (osteomi), naroito u mlaih osoba. Bol je uglavnom je
dini znak; postepeno se pojaava, naroito nou. Lijeenje je kirurko.
Zloudni tumori rijetko se javljaju u tom podruju.

Bolovi u potkoljenicama

Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenine kosti: debele i vrste

goljenine kosti, i tanke lisne kosti, te brojnih miia, krvnih ila i iva
ca. Manje miine skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i po-
stranino, dok je najjae razvijena stranja skupina miia, koja se nazi
va list. Miii potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa
la te pripadaju grupi najaktivnijih miia tijela. Budui da je najvei dio
aktivnosti ovjeka vezan za rad tih miia, jaa bol u potkoljenicama do
vest e do djelominoga ili ak potpunog onesposobljavanja oboljele
osobe da hoda i stoji. Bolovi u potkoljenicama preteno se osjeaju u lis
tovima.
Najei uzrok bolova je pretjeran napor miia potkoljenice s kret
njama na koje miii nisu naviknuti. Miii potkoljenice ne samo to
sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetou po-
tpomau odravanje normalnoga oblika stopala. Kod netrenirane osobe,
due e etnje, tranje, naporniji ples pa ak i dugotrajno stajanje doves
ti do bolova u miiima potkoljenice, koji mogu trajati i nekoliko dana.
No, bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve
ega napora ili optereenja. Uzroci su razliiti.

Ravno stopalo (platfus) esto je praeno bolovima u listovima. Bol

u listovima moe biti prvi i jedini znak da je poelo sputanje stopala.
Dugotrajno stajanje ili hodanje i noenje tereta dovodi do sputanja svo
da stopala. To dopunsko optereenje preuzimaju miii potkoljenice. Po
inje se javljati bol i prilikom optereenja koja ne prelaze uobiajene
granice.
Proirene vene takoer uzrokuju bolove u potkoljenicama. Prije ne
go to se pojave jai bolovi, postoji osjeaj napetosti i teine u nogama,
svrbe, osjeaj paljenja. Kod ena, kod kojih su proirene vene mnogo
ee bol, koja se inae javlja prilikom duega stajanja, esto se pojaava
nou, naroito za menstruacije. Povremeno se mogu javiti i jai greviti
bolovi. Olakanje nastaje podizanjem noge prilikom leanja i hodanjem,
za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogorava bol. Hodanjem se
ukljuuje u rad tzv. miina pumpa. Smetnje mogu izazvati neznatna
koji put jedva vidljiva proirenja vena.
Upale vena praene su jakim, esto iznenadnim bolovima u potko
ljenicama. Upale povrinskih vena redovito izazivaju upalne promjene
na koi. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima, ali nema upalnih
promjena na koi; postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo
vima, kao i bol u peti prilikom hodanja. U teim sluajevima moe doi
do opih poremeaja organizma s povienom temperaturom; tada se
mogu javiti i upalne promjene na koi.
Buergerova bolest uzrok je bolova u mlaih ljudi izmeu 20 i 40 go
dina ivota. Bolest se javlja uglavnom u mukaraca. U ena je vrlo rijet
ka; ako se javi, blagoga je toka; to su upalne promjene preteno u arteri
jama. Upala dovodi do sve jaega suenja arterija. Posljedica je pomanj
kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u miiima; zato se bolovi jav
ljaju poslije dueg kretanja. Bolest se moe razvijati vrlo polagano. Poi
nje osjeanjem hladnoe u nogama, zbog poveanoga napora javljaju se
bolovi, esto greviti, na koi nastaju tople crvene mrlje. Moe doi do
stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). Ako se bolest razvi
ja, oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati). Iako postoje
brojna miljenja o bolesti, danas je sigurno da moe biti uzrokovana pu
enjem, koje znatno ubrzava njezin razvoj. Zbog toga je prestanak pue
nja osnova lijeenja. Kod mnogih bolesnika, koji su amputirani po neko
liko puta, bolest se smirila poto su prestali puiti. Kod mnogih se stanje
pogoralo kada su nakon prestanka puenja i poboljanja ponovo poeli
puiti. Od lijekova daju se sredstva za proirenje krvnih ila i poboljanje
cirkulacije krvi u nogama. Uspjeno se provodi lijeenje visokom tempe
raturom s pomou namjerno izazvanih napada malarije. Operativnim li
jeenjem presijecaju se ivci koji djeluju u smislu suavanja krvnih ila.
Vrlo su est uzrok bolova i bolnih greva u listovima arteriosklero-
tine promjene na krvnim ilama. Za razliku od Buergerove bolesti, tak
ve promjene zahvaaju uglavnom starije ljude, iznad 50 godina ivota.
Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja, kod nekih i za vrijeme leanja,
te prilikom nagloga ustajanja.
Bol u nogama moe pratiti mnoge bolesti; npr. jaki trgajui i sijeva
jui bolovi: u napadima kod sifilisa ivanoga sustava. esto ovise o
promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. Uzrok
mogu biti upale ivaca i miia, gnojni procesi, tumori, upale kostiju. I
bolesti kraljenice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama, npr. kod
iijasa.
 Zarazne bolesti takoer dovode do bolova u miiima potkoljenice.
Bolovi u listovima javljaju se u sklopu opih bolova u miiima tijela
kod nekih zaraznih bolesti, npr. gripe. Kod zarazne leptospiroze, bol u
listovima karakteristian je za tu bolest, koja se na ovjeka prenosi s do
maih i divljih ivotinja.
Nagao, iznenadan bol, naroito u sportu, moe biti uzrokovan puk-
nuem miia. Opisani su sluajevi puknua miia u vozaa motornih
vozila nakon jakoga i naglog koenja.

Bolovi u stopalu

Ima istine u uzreici: Ako boli stopalo, boli cijelo tijelo. Bolesti
stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u kriima,
leima, vratu pa i u glavi; bolesna stopala oteavaju ili onemoguuju
jednu od osnovnih potreba ovjeka - kretanje.
Stopala nose itavu teinu tijela na svojoj maloj povrini. Zato su
posebno konstruirana i vrlo su komplicirane grae. Stopala se sastoje

Kosti stopala

1. Otisak zdravoga stopala, 2. Poetak

sputanja stopala, 3. Jako sputeno sto
palo

1 2 3
od 26 kostiju, mnotva miia i ligamenata, \ rstih veza koje meusob
no povezuju pojedine kosti i odravaju vrstou zglobova. Sve te kosti,
miii i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda, dva luka, ma
nji popreni i dui uzduni. Kada ovjek stoji, uzduni svod se sputa, a
popreni se proiruje zbog teine tijela koju stopalo nosi. Prestankom
pritiska, stopalo opet poprima prijanji izgled. Svodovi daju stopalu
elastinost, gipkost, snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav
noga tla. Sputanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremeaj koji se
naziva ravno stopalo, nesumljivo najei uzrok bolova u stopalu.
Ravno stopalo (pes planus) naziva se jo i sputeno stopalo, dusta-
ban. U nekim naim krajevima ee se upotrebljava izraz platfus.
Ravno stopalo je bolest civilizacije, posljedica jo uvijek nepotpune pri
lagoenosti uspravnom poloaju ovjeka, tj. hodanju na dvije noge, kao
i nainu suvremenoga ivota. U primitivnim zajednicama, kao i u siro
manim krajevima, gdje ljudi preteno hodaju bosi ili u laganoj konoj
obui, ravnog stopala nema. Kod takvih su ljudi svi miii i zglobovne
veze stalno aktivne zato to se stopalo hodanjem neprekidno prilagoa-
va uvjetima neravnoga tla. Poznato je da svoju zadau mogu izvravati
samo ona tkiva i organi koji stalno rade. Slabost miia, nenormalnosti
na kostima, prevelika tjelesna teina, naslijeena slabost potpornoga
tkiva, pretjeran napor, dugotrajno stajanje, loe navike prilikom stajanja
i hodanja, nepodesna obua - poremeuju kompliciranu grau (arhitek-
toniku) stopala, svod stopala poinje se sputati i tako nastaje ravno sto
palo.
Mnoge se majke uplae kada opaze da njihovo dojene ili malo di
jete, ima ravna stopala. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi
zbog toga to je ispunjen masnim tkivom. Tek kada dijete poinje hoda
ti, masno tkivo postepeno nestaje, a stopalo dobiva normalan izgled.
Pogreno je miljenje da bol kod ravnoga stopala poinje i ostaje sa
mo u stopalu. Kao prvi znak poputanja stopala javlja se bol u listovi
ma, kriima i gornjim dijelovima lea. Bol najprije potjee od istegnutih
zglobnih veza (ligamenata); postoji osjeaj teine u nogama i brzo uma
ranje prilikom hodanja. Poslije se mogu javiti greviti bolovi u nogama,
leima, pa ak u glavi; oni su posljedica optereenja, napinjanja broj
nih miia kojima tijelo nastoji promijeniti dranje ili hod u nesvjesnoj
namjeri da se smanje bolovi u stopalu. Na stopalu se koji put prve pro
mjene primjeuju na peti koja se okree prema vanjskoj strani. Poslije se
poinje sputati najprije uzduni, zatim popreni svod. Kada se svodovi
nepovratno spuste, stopalo postaje due, sprijeda ire, cipele postaju
preuske i prekratke. Hod je povezan s bolovima i umorom. U teim slu
ajevima, zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala, dolazi
do jake unakaenosti stopala, to je povezano s nepodnoljivim bolovi
ma prilikom kretanja i stajanja.
 Najbolji je nain da se sprijei razvoj ravnoga stopala: hodanje i
tranje bosonog po neravnom terenu. Meutim, takav nain vjebanja u
gradskoj sredini zapravo je nemogu. Ali postoji niz druhih vjebi stopa
la koje valja primijeniti im se opaze prve smetnje od ravnih stopala. To
su vjebe za predkolsku djecu, kolsku djecu i vjebe za omladinu

1 2 3 4 5
1. Neizmjenino hodanje na prstima i peti, 2. Hvatanje
predmeta nonim prstima, 3. Odravanje ravnotee na
tvrdoj lopti, 4. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred
meta, 5. Hodanje na peti

Cipele su veoma vane i u nastanku ravnoga stopala i u spreavanju

njegova razvoja. Naroito su opasne cipele s visokom i uskom petom,
koja neravnomjerno optereuje stopalo te izaziva bolove u miiima no
gu i leda zbog odravanja ravnotee u tako promijenjenim uvjetima op
tereenja. Cipele moraju biti prostrane, mekane i lagane. Valja ih kupo
vati poslijepodne, kada je noga lagano, esto neprimjetno oteena.
Mnogi ostaju zaueni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro
odjednom postaje preuska naveer.
Uloci za cipele omoguavaju stvaranje uzdunoga svoda stopala;
zbog toga moraju biti raeni po mjeri za svaku osobu; lo uloak samo
pogorava stanje.
Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o tekom obliku ravnoga
stopala i ako su zatajili svi ostali postupci lijeenja.
ulj ili kurje oko (klavus) takoer je est uzrok bolova stopala.
Preteno se stvara na tabanu, rjee izmeu prstiju. Pretijesne cipele naj
ei su uzrok nastanka uljeva. ulj je zapravo posljedica odbrane od
djelovanja pritiska i trenja. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj
mrtvih ronatih stanica. Tvrde nakupine ronatih stanica mogu prodira
ti u dubinu poput avla (clavus, lat, avao) i pritiskivati na ivane
zavretke izazivajui jak bol. uljevi izmeu prstiju uglavnom su meka
ni. Velike i tvrde uljeve najbolje e odstraniti strunjaci. Nestruno re
zanje dovodi do gnojnih upala. Lijenik ili pediker odstranjuju uljeve
otrim, specijalnim noiem. Postoje i kemijska sredstva za razmekava-
nje uljeva, npr. posebni flasteri. Upotrebljava se i razrijeena salicilna
kiselina i mnoge druge kiseline. Kiseline se mijeaju s vazelinom i dru
gim mastima. esto e samo promjena cipela biti dovoljna da se uljevi
ne stvaraju.
Na bazi palca moe se pojaviti jako kotano izboenje, a na koi iz
nad toga izboenja upala; koa postaje oteena, crvena i bolna; prsti
prelaze jedan preko drugoga, palac najee preko drugoga prsta, ili ob
ratno. U nekim sluajevima postoje posebni ortopedski uloci. Takvi de-
formiteti mogu se lijeiti i kirurki.
Sve ei uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivina
oboljenja. Ako se gljivice jako razmnoe, naroito izmeu prstiju, koa
postaje vlana, javljaju se mjehuri, koji pucaju, i stvaraju povrinske ra
nice koje peku i bole. Lijeenje je dugotrajno. Koriste se praci, mast i
tekuine koje sadravaju ljekovita sredstva to unitavaju gljivice. Na
tritu se stalno pojavljuju novi preparati za lijeenje gljivinih oboljenja.
U toku lijeenja koa mora biti suha; znojenje i vlana koa omoguava
ju bolje razmnoavanje gljivica.
Urasli nokti u meso uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja
noktiju. Nokti se ne smiju rezati preduboko. Urasli nokat esto izaziva
upalu. Na to mjesto moe se staviti antibiotska mast; kirurko odstranji
vanje nokta mogue je tek onda kada se upala smiri.
Osjeaj peenja u tabanima, hladno stopalo, hodanje mravaca is
pod koe, poremeaji su koji mogu biti na ivanoj bazi. I u takvim
sluajevima valja se obratiti lijeniku: takve smetnje mogu biti jedan od
prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih ila na donjim udovima.
Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale; zglo
bovi na stopalu su oteeni, bolni, a koa iznad njih crvena, topla i nape
ta.
U podruju glenja, na mjestu gdje se hvata debela i vrsta tetiva
(Ahilova tetiva), takoer se javljaju upale; tu ima dosta sluznih vrea,
koje takoer mogu biti zahvaene upalom (bursitis). Vano je pravovre
meno i ispravno lijeiti te upale, inae mogu postati dugotrajne, kroni
ne i izazvati znatne smetnje hodanja.
U rijetkim sluajevima javlja se napad vrlo jakih bolova, naroito u
zglobu na bazi palca. Napad bolova praen je otokom, toplom i crve
nom koom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima; to su napadi
bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht; u 95 posto sluajeva
zahvaa mukarce u dobi od 40. godine ivota. Inae su to zdravi ljudi
koji su poznati po tome to vole obilne masne obroke i alkoholna pia;
postoji naslijeena sklonost. Rije je o poremaaju mijene tvari u orga
nizmu (poremeaj mijene purina); u tijelu se nakuplja poveana koliina
mokrane kiseline. Kristali mokrane kiseline taloe se oko zgloba i u
jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajui akutnu upalu; zglob
postaje vrlo osjetljiv i ve na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol.
 1 2
1. Otok, topla i crvena koa prate napad bolova
kod podagre, 2. Normalno stopalo

Kristali mokrane kiseline

Najvanije je smanjiti koliinu mokrane kiseline u tijelu. Prije sve

ga treba se drati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokranu
kiselinu; znai valja izbjegavati bjelanevine, zatim kelj, breskve, gro
e, mozak, sardele, iznutrice. Postoje i lijekovi koji pojaavaju izluiva
nje mokrane kiseline iz tijela, kao i lijekovi koji spreavaju stvaranje
mokrane kiseline u tijelu. Lijeenje se mora provoditi itav ivot.
 DISANJE I POREMEAJI

Disanje je osnovna ivotna funkcija koja omoguava izmjenu plinova iz

meu organizma i njegove okoline. Disanjem se u tijelo unosi kisik, a iz
tijela se odstranjuje ugljini dioksid, kao konaan produkt mijene tvari u
stanicama tijela.
Zrak koji ovjek udie sastoji se od smjese razliitih plinova. Najvi
e ima duika (78 posto), kisika (21 posto), a svega 1 posto svih ostalih
plinova.
Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu upljinu. U dinim putovima
zrak se ugrijava, vlai i proiava. Preko drijela, grkljana, dunika i

Organi za disanje:
1.nosna upljina
2.drijelo
3.grkljan
4.dunik
5.dunice
6.plune alveleole
7.oit
- na lijevom pl. krilu vidi se ematski
prikaz dunice i pl.mjehuria (alveleola)
dunica dolazi do sitnih mjehuria plua (alveola). U plunim alveola
ma dolazi do izmjene plinova izmeu krvi i zraka u pluima. Na tom
mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobaa suvi
noga ugljinoga dioksida, koji se izdisajem odstranjuje iz organizma. Ki
sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela.
Vanjski zrak ulazi u plua zbog toga to postoji razlika tlaka zraka u
pluima i zraka u atmosferi. Udisanjem se iri prsni ko, a zajedno s
njim ire se i plua. U pluima zrak se razrjeuje, njegov tlak postaje ma
nji, a zrak iz atmosfere pod poveanim pritiskom ulazi u plua. Izdisa
jem nastaje obrnuta situacija. Stezanjem prsnoga koa poveava se priti
sak u pluima koji istjeruje plinove u atmosferu.
ovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. Svaki udisaj
traje oko 2 sekunde, dok je izdisaj neto dui, prosjeno 3 sekunde. Taj
stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno; oiti je dokaz ritmiko
disanje u snu. Ritmikim i nesvjesnim radom miia odgovornih za disa
nje upravlja centar za disanje u mozgu.
Ritam disanja moe se mijenjati svjesno i nesvjesno.
Dva su osnovna podraaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili
usporiti disanje. Centar za disanje je najosjetljiviji na poveanu koliinu
ugljinog dioksida u krvi. Ako koncentracija toga plina prijee odree
nu granicu, nadrai se centar i udisanje postane bre. To se najbolje vidi
kada ovjek svjesno prestane disati. Poznato je da nitko ne moe izvriti
samoubistvo na taj nain da prestane disati. Jedno je vrijeme centar za
disanje pod kontrolom ovjekove volje, i takva osoba ne die. Ali im se
u krvi nakupi vea koliina ugljinoga dioksida, on tako jako podrai
centar za disanje da se u trenutku iskljui utjecaj svijesti i ovjek ponov
no poinje disati nezavisno od svoje volje. Osim ugljinoga dioksida po
stoje i drugi utjecaji na centar za disanje, npr. manjak kisika u krvi, na
kupljanje kiselina u krvi.
Na disanje utjeu i ivani podraaji. Disanja prestaje za vrijeme
smijeha, straha i drugih jakih psihikih nadraaja. U narodu se kae:
Zastao mu dah od iznenaenja. Disanje se mijenja kad ovjek govori
ili naglo ue u hladnu vodu.
Poremeeno disanje moe biti posljedica bolesti plua i dinih puto
va, srca i krvnih ila, poremeaja u sastavu krvi, kemijskih i fizikalnih
nadraaja, povreda prsnoga koa i glave, promjena u trbunoj upljini.

Oteano disanje

Oteano disanje (dispneja) izraz je kojim se oznaava pomanjkanje

zraka, neugodnost u prsima, glad za zrakom, elja da se pojaano di
e; praeno je pojaanim naporom i naprezanjem miia za disanje. Ote-
ano disanje uvijek je svjesno; svoje tegobe bolesnik opisuje kao osje
aj da e se uguiti.
Takvo disanje nije uvijek znak teega oboljenja; moe se javiti i u
potpuno zdravih osoba nakon jaega duevnog uzbuenja, poslije pre
tjeranoga fizikog napora, zbog promjena u atmosferi, u debelih osoba,
trudnica. Oteano disanje ipak je samo jedan od mnogih vanih znakova
bolesti plua, srca, krvnih ila i dinih putova. Bolesti plua i dinih pu
tova najei su uzrok oteanoga disanja: upala plua (pneumonija), ko
ja zahvaa veu plunu povrinu, redovito je praena oteanim disa
njem; pluni mjehurii (alveole) ispunjeni su upalnom tekuinom, a taj
dio plua u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. Da bi se nadokna
dio manjak dine povrine, disanje postaje bre, u teim sluajevima i do
40 udisaja u minuti; mala djeca diu jo bre.
Upala dinih putova (bronhitis), a naroito upala najsitnijih dinih
cjevica, tzv. bronhiola (bronhiolitis), moe uzrokovati vrlo jake smetnje
disanja, jak osjeaj guenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom.
Pluna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno oteanim
disanjem, najee prilikom pojaanoga tjelesnog napora. Tekoe disa
nja ne ovise uvijek o veliini tuberkuloznoga procesa. Kod milijarne tu
berkuloze oteano je disanje izraenije i javlja se za vrijeme mirovanja.
Mjestimina proirenja dinih putova (bronhiektazije) posljedica su
bolesti plua i bronha. Rijetko su kada priroena pojava. Bolest prati
grevit kaalj, najee ujutro. U odreenom poloaju tijela takvi boles
nici iskaljavaju goleme koliine gnojnoga ispljuvka i esto obole od
upale plua.
Kronini emfizem plua dugotrajna je bolest kod koje je velik dio
plunoga tkiva (alveola) razoren. Pregrade izmeu pojedinih mjehuria
pucaju i mjehurii se spajaju tvorei vee upljine ispunjene zrakom.
Dina povrina je smanjena, a poveava se koliina zraka koja stalno os
taje u pluima. Prsni ko postaje irok, bavast. Disanje je oteano, naro
ito izdisaj koji je jako produen. Emfizem je gotovo redovna pojava u
starosti, ali ga uzrokuju i kronini bronhitis, bronhiolitis, tj. upala i za
epljenje najsitnijih dinih cjevica, zatim bronhalna astma. Kod nekih
zanimanja redovito se javlja znatno ranije, npr. u puhaa stakla, trubaa
i sl.
Upala porebrice dovodi ne samo do oteanoga disanja nego i do
vrlo bolnoga. Bolove naroito izaziva kaalj.
Iznenadni napadi oteanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as
tme, zbog ulaza stranoga tijela u dine organe, upale grkljana, pritisaka
na dine putove, nagloga odljepljenja poplunice od porebrice.
Oteano disanje moe biti i jedan od prvih znakova srane bolesti.
Oslabljeno srce ne moe zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije
zbog poveanoga tjelesnog napora; zbog toga se pojaano disanje u po-
etku javlja samo prilikom fizikog optereesa. S vremenom dolazi do
nakupljanja krvi u pluima, sluznica dinih putova nabrekne, sluz se po
jaano stvara te nastaje kaalj. Iznenadna srana slabost moe uzrokova
ti guenje zbog nakupljanja veih koliina krvi u plunim krvnim ilama
i tekuine u plunim mjehuriima. Nastaje pravi napad guenja, bolesno
stanje koje se naziva srana astma, ili jo tee stanje - pluni edem.
Neki oblici slabokrvnosti (anemije) takoer mogu uzrokovati otea
no disanje, naroito prilikom napora.
Oteano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaaju miie i
ivce odgovorne za disanje, zatim zbog povreda mozga i kimene mo
dine.
Nakupljanje tekuine u trbunoj upljini i veliki tumori u trbuhu
oteavaju disanje pritiskom na oit, na mii koji dijeli trbunu upljinu
od prsne.
Zbog oteanoga disanja valja se javiti lijeniku. Tek postavljanjem
dijagnoze bolesti moe se zapoeti lijeenjem. Bolesnik se prevozi u bol
nicu u sjedeem ili polusjedeem poloaju. Bolesnici koji u dinim puto
vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom poloaju. Oteano
disanje s naprezanjem miia moe se vidjeti i kod bolesnika koji su u
besvjesnom stanju: uzrok moe biti povreda glave, otrovanje, koma kod
eerne bolesti, koma zbog zatajivanja rada bubrega. Valja paziti da se
ne ugue vlastitim jezikom ili nekim sadrajem usne upljine.

Povremeni napadi oteanoga disanja

Povremeni napadi oteanoga disanja nazivaju se astma. Postoje dva

najea oblika astme: bronhalna astma, uzrokovana promjenama na
pluima, odnosno na dinim putovima, i srana astma, izazvana bolesti
ma srca. Napadi oteanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje
lesno potpuno zdrave. To su tzv. psihogene ili histerine astme.
Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima oteanoga disa
nja. Naroito je otean izdisaj. Bolesnik duboko udahne, ali ne moe iz-
dahnuti, zbog ega je izdisaj znatno produen. Napadaj je praen osje
ajem guenja i pritiska u prsima, suhim kaljem i piskutavim glasovima
prilikom disanja. Bolesnici u napadu obino sjede kraj otvorenoga pro
zora i jako se napreu da bi izdahnuli zrak iz plua. Miii koji slue pri
izdisanju napeti su, a lice postaje plave boje. Poto se zrak izbaci iz plu
a, bolesnik uglavnom lagano udahne, da bi se pri izdisanju tegobe po
novile. Napad se uglavnom smiri za jedan sat; postoje i sluajevi kada
napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Takvo stanje li
jenici nazivaju astmatini status.
 Bronhalna astma esta je u djejoj dobi, naroito u muke djece.
Ve se u maloga djeteta poinje javljati tzv. astrnatini bronhitis (upala
dinih putova), no pravi astrnatini napadi zapoinju tek poslije druge
godine ivota. U pubertetu, kod velikog broja takve djece, tegobe nesta
ju spontano. Kod svega 30 posto astmatine djece astma se javlja i u od
rasloj dobi.
Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dine putove do
laze udisanjem ili krvlju (alergija). To su praina, pelud, ivotinjske dla
ke, razliite vrste hrane: jaja, jagode, sirevi, rakovi, ribe itd. esto se ne
zna pravi uzrok. Pomou tzv. konoga testa moe se ustanoviti tvar s ko
jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Zbog pojaa
ne preosjetljivosti, pod utjecajem tih tvari, dolazi do povremenoga i op
senog suavanja dinih putova, koje moe biti razliite jaine i moe
potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka.
Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin, zatim efedrin
i slini lijekovi. Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer tetno djelu
je na srce, naroito ako je dugotrajnom boleu oteeno. Blai prepara
ti mogu se udisati u obliku spreja. Poboljanja nastaju vrlo brzo. No, du
gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oteuje srce. Nakon
masovne primjene tih sredstava poveao se broj smrtnih sluajeva zbog
oteenja srca.
Aminofilin je lijek koji astmatiari dobro poznaju; djeluje vrlo brzo
i ne oteuje srce.
Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao
tablete, praci, draeje, epii. Tzv. kortizonski preparati (hormonski
preparati) daju se u sluajevima teega astmatinog napada; daju se i
kao lijek za prevenciju, da bi se sprijeio napad. Ti lijekovi smanjuju os
jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu, ujedno ub-

Fukanje prilikom izdisaja moe ublaiti napadaj

guenja kod bronhalne astme. Fukanje produuje Snaan izdisaj moe postraninim pri
izdisaj i spreava prejako suavanje dinih cjevica tiskom potpuno zatvoriti dinu cijev i
(bronhiola) osjeaj guenja se pojaava
 lauju upalu i smanjuju otok sluznice dinih putova. U toku lijeenja as-
tmatinoga napada valja izlijeiti upalu dinih putova.
Due trajanje astmatinoga napada, kao i pogoranje bolesti, esto
je posljedica neznanja. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne
vjebe disanja. U toku napada nikada se ne smije suvie naprezati prili
kom izdisaja. To naroito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju
od bronhalne astme. Bolesnici obino smatraju da e prije isprazniti
plua ako e pritisak prilikom izdisaja biti vei. Naprotiv, stanje se po
gorava. Stari astmatiari koji boluju godinama obino fukaju pri izdi
saju za vrijeme napadaja. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje.
No, bolesnici znaju da im je lake kada fukaju prilikom izdisaja, tako
spreavaju da se sueni dini putovi jo vie ne suze. U kroninog astma
tiara s vremenom dolazi do pucanja pregrada izmeu pojedinih plu
nih mjehuria (alveola); tako nastaju vei mjehuri. Zbog suvie forsira
noga izdisaja, pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dine putove, koji
se jo vie suze, pa se stanje bolesnika pogora. Zbog toga izdisaj treba
da bude bez pretjeranoga napora.
Srana astma takoer nastupa u napadima koji su slini napadu
bronhalne astme. Oteano disanje javlja se uglavnom nou. Bolesnik se
esto budi iz sna s jakim osjeajem pomanjkanja zraka. Udisaj je tei od
izdisaja. U teim sluajevima bolesnici sjede drei se vrsto rukama za
krevet kako bi za pojaano disanje upotrijebili i pomone miie disanja,
tj. miie ramena i prsnoga koa. Koa bolesnika je blijeda i oznojena;
opim izgledom daju sliku teke bolesti.
Napade srane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce, koje
boluju od povienoga krvnog tlaka, koje imaju priroene i steene sra
ne greke, ili bolesne koronarne arterije. No, srana astma javlja se i u
bolesnika koji su do tada bili zdravi, normalno su obavljali svoj posao, i
koji teko povjeruju da je napad guenja bio uzrokovan slabou nji
hova srca. Neposredan povod moe biti npr. naglo poveanje krvnoga
tlaka ili srani infarkt. Guenje nastaje zbog nakupljanja poveane koli
ine krvi u krvnim ilama plua. S obzirom na to to je osnovna bolest
ve otetila srce do te mjere da ono nema vie nikakve rezervne snage, li
jeva klijetka vie nije sposobna da taj suviak krvi iz plua prebaci u aor
tu, glavnu krvnu ilu koja izlazi iz srca. Zbog toga se napad srane astme
javlja uglavnom nou, jer se zbog vodoravnoga poloaja tijela dio krvi,
koji je zaostao u donjim dijelovima tijela, prebacuje u plua.
U najteim sluajevima dolazi do pojaanoga nakupljanja krvi u
pluima. Tlak u krvnim ilama plua raste, a krvna plazma sve vie ispu
njava plune mjehurie. Iz krvnih ila prelaze u plune mjehurie i crve
na krvna zrnca, zbog ega je ispljuvak crvenkaste boje. Disanje se pogor
ava; opi izgled bolesnika takoer. Nastaje pluni edem. Zbog nakup
ljanja tekuine u pluima, krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Struja
zraka mijea tekuinu u dinim putovima i tako nastaje pjena koju bo-
lesnik iskaljava. Velika koliina tekuine i pjene uzrokuje jo vee po
manjkanje kisika u tijelu. Disanje je jako oteano, praeno mnogobroj
nim hropcima i hropiima. Bolesnici osjeaju smrtni strah. Koa posta
je blijeda, hladna i vlana zbog obilnoga znojenja. Ovisi o stanju srca ho
e li se pluni edem razviti iz srane astme, ili je njegov razvoj tako na-
gao da nastane u roku od nekoliko minuta.
Napad srane astme, naroito plunoga edema, zahtijeva najhitniju
lijeniku intervenciju. Do dolaska lijenika, bolesnika valja postaviti u
sjedei poloaj, umiriti ga i ne stvarati paniku. Pravovremeno lijeenje je
uspjeno. Lijenik e bolesniku davati kisik, morfij, lijekove za jaanje
srca, za pojaano luenje tekuine iz tijela.

Tipian izgled bolesnika sa sranom

astmom

Pluni edem najee je uzrokovan poputanjem sranoga rada, no

moe nastati zbog krvarenja u mozgu, upale i povrede mozga. Udisanje
jako nadraujuih plinova oteuje stijenku krvnih ila u pluima i plu
ni mjehurii ispunjavaju se tekuinom, npr. udisanjem klora, fozgena.
Moe se javiti ak i kao reakcija preosjetljivoga plunog tkiva na neke
tvari, tzv. alergini edem plua.
Psihogena astma uzrokovana je psihikim razlozima. Takve su oso
be tjelesno uglavnom zdrave. Njihov dini sustav i krvotok rade bespri
jekorno. Napad oteanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze,
pa mnogi tu pojavu nazivaju histerinom astmom. Histerina astma sa
mo je gruba manifestacija linoga problema bolesnika koji on ne moe
prikazati na drugi nain. ea je u ena. Napadu guenja obino pre
thodi sukob u obitelji, na radnom mjestu, neispunjavanje elje, nemogu
nost rjeenja problema.
Bolesnici se tue da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak, osje
aju kao da e se uguiti, u grlu imaju kuglu ili knedlu, nemirni su,
uzbueni i uplaeni; diu otvorenih usta, ubrzano, koji put i grevito,
pomaui disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. Takvo disanje prae
no je razliitim zvukovima, kretanjem, nerijetko i psovkama. Lijenik
postavlja dijagnozu ve na prvi pogled, esto na vratima, kako se to
kae. Pregledom plua i srca potvruje pretpostavku. Dugotrajno ubrza
no disanje moe dovesti do pretjeranoga gubitka ugljinog dioksida iz
krvi, pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi
ca, koenje prstiju, kratkotrajne nesvjestice i grevi tijela.

Oteano disanje u leeem poloaju tijela

Mnogi srani bolesnici moraju imati povieno uzglavlje kada spava

ju. Leanje u vodoravnom poloaju izaziva osjeaj guenja.
Kronini srani bolesnici imaju znatno oslabljen srani mii. Kada
takvi bolesnici stoje, pod djelovanjem sile tee manji dio krvi zaostaje u
donjim dijelovima tijela, naroito u nogama; zato se javljaju otoci na no
gama. Kada takav bolesnik legne u vodoravan poloaj, nagomilana te
kuina krvlju se pokrene prema srcu i pluima. Kako oslabljeno srce ne
ma nikakve radne rezerve, ono ne moe lijevom klijetkom izbaciti u
krvotok poveani dotok krvi. Krv zbog toga zaostaje u pluima, u koji
ma se moe nakupiti i pola litre krvi iznad onih koliina koje se normal
no nalaze u pluima. To je uzrok oteanoga disanja, koje obino prestaje
onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. Takva se pojava struno nazi
va ortopneja. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod
leima, zapravo u sjedeem poloaju. Inae bi se uguili.

Usporeno disanje

Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti.

Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom. Svi organi
imaju stanovitu rezervu potrebnu za izvanredne situacije. Npr., ov
jek moe ivjeti samo s jednom treinom jednoga bubrega, sa ezdesetim
dijelom jetre, samo s jednom polovinom jednoga plunoga krila. Prema
tome, moe ivjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti. Premda u jednoj mi
nuti ovjek udahne oko 6 litara zraka, preivjeti moe sa svega 1,5 litre
zraka u jednoj minuti. Razumljivo je da se minimalne koliine zraka od
nose samo na stanje mirovanja. U takvim uvjetima ne postoje rezerve
koje bi omoguile pojaan napor organizma, prema tome i poveanu
potrebu tijela za kisikom.
Stariji ljudi neto sporije diu od mladih. Pad tjelesne temperature
takoer je praen usporenim disanjem. Jae snienje temperature, npr.
prilikom smrzavanja, moe tako usporiti disanje da postoji svega 1-2
udisaja u minuti. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj
no kisika u tijelo (pri snienoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju
potrebe tijela za kisikom). Zato se namjerno izaziva snienje tjelesne
temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za
hvatu na srcu ili na nekom drugom organu.
Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po
veanoga pritiska u mozgu; to mogu biti povrede mozga, krvarenja u
mozak, tumori i upale mozga; javljaju se i drugi znakovi oteenja moz
ga: glavobolja, povraanje, promjene na zjenicama, gubitak svijesti,
grevi tijela.
Usporeno disanje moe se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje
dovode do gubitka svijesti, npr. dijabetike kome, tj. do gubitka svijesti
bolesnika koji boluje od eerne bolesti.
Jako usporeno disanje, ak i prestanak disanja, moe nastati kao
posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za
spavanje ili umirenje ivaca. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li
jekovi koji se dobivaju iz opijuma, naroito morfijum.
Tee otrovanje alkoholom takoer usporava disanje; u alkoholnoj
komi disanje moe potpuno prestati. Tada je umjetno disanje jedini na
in da se spasi ivot otrovane osobe.

Povremeno ili periodino disanje

Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i

dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja
(Cheyne-Stokesovo disanje).
Takvo disanje moe biti normalna pojava prilikom spavanja novo
roeneta i starijih osoba, zatim na velikim visinama gdje je koliina ki
sika u zraku znatno smanjena.
Takav nain disanja esto se susree kod nekih bolesti.
Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previe ugljinoga dioksida;
s obzirom na to to taj plin nadrauje centar za disanje u mozgu, njegov
manjak u krvi dovest e do prestanka disanja. Kroz to vrijeme u krvi se
nakuplja ugljini dioksid. Ponovo poveanje ugljinog dioksida, kao i
manjak kisika u tijelu, dovodi do pojaanoga disanja; i tako se opet sve
ponavlja. Pojedina faza moe trajati i vie od jedne minute.
Najei je uzrok takvoga disanja slabost sranoga rada. Oslabljen
rad srca usporuje cirkulaciju krvi od plua do mozga i ujedno oteava
opskrbljenost krvi kisikom u pluima. Takvo disanje moe se pojaviti
mjesecima prije nego to nastupi pravi napad guenja kovan sranom
slabou.
Takav nain disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu:
upala modanih opni, upala mozga, arterioskleroza krvnih ila mozga,
krvarenja u mozak, tumori mozga.
Takvo disanje moe se vidjeti i u komatoznom stanju, tj. stanju du
bokoga gubitka svijesti.

Glasno, kretavo disanje

Takav nain disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo

mina zapreka prolazu zraka u plua. Zbog suenja nastaje mjeavina
hrapavoga, piskajueg, zvidajueg i kretavog zvuka, neugodnog za slu
anje. Takvo disanje struno se naziva stridorozno disanje, a zvukovi se
uglavnom javljaju za vrijeme udisaja.
Najei je uzrok upala grkljana, koja zahvaa glasnice i poetni
dio dunika: nastaje otok i suenje dinoga otvora, a posljedica je otea
no i zvuno disanje, promukao glas i kaljanje koje podsjea na lave
psa; pojava je poznata pod nazivom krup, koji je naroito est u male
djece.
Svojevremeno je glavni uzronik krupa bila difterija, teka i esto
smrtonosna zarazna bolest. Nakon toga to je uvedeno cijepljenje protiv
difterije, bolest je postala prava rijetkost. Danas su najei uzronici
krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale.
U djece do 5 godina esto se javlja tzv. laan krup, uglavnom u ner
vozne djece, koji put ve u drugoj polovini prve godine ivota. Dijete se
naglo budi iz sna, uglavnom u prvim nonim satima, ustraeno je, kalje
poput lavea psa, disanje je zvuno, glasno i hrapavo, glas promukao;
temperatura tijela moe biti tek neto poveana. Unato alarmantnim
znakovima, bolest ima blagi tok. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli
ko noi, ali uvijek su sve blai. Pretjerana panika roditelja samo pojaa
va strah djeteta i stanje se pogorava; kaalj nastaje zbog laganoga otoka
sluznice neposredno ispod glasnica.
Histerija je najei uzrok kretavoga glasa. Smetnje disanja nastaju
samo na ivanoj osnovi. Bolesnici osjeaju da ih neto gui. Zvu-
kovi prilikom disanja neobino su jaki, esto neugodni za sluanje, a
mogu se uti i u udaljenim prostorijama. Ako se skrene panja bolesni
ka, disanje postaje normalno.
Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo
e nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija). Takav
alergini otok sluznice grkljana esto je uzrok smetnji disanja.
Prepreka ulazu zraka u dine putove moe nastati i zbog oiljaka
poslije povrede grkljana, upala, oteenja kiselinama, luinama, zbog
stranoga tijela.
Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet; u odraslih osoba
to je najee hrana; vei zalogaj moe se uklijetiti izmeu glasnica i po
tpuno zatvoriti prolaz zraka u dunik. Nastaje trenutana smrt koja se
naziva bolus smrt (bolus, zalogaj). Bilo je smrtnih sluajeva djece kojoj
se izmeu glasnica uklijetila tableta lijeka. Ako se strano tijelo nae u
duniku, ili jo nie, nastaje jak kaalj, esto i reflektorno suenje otvora
koji ine glasnice.
Mehanika prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dunik iz
vana: tumori, proirena aorta, poveani limfni vorovi.
Svako oteano disanje nastalo zbog mehanike zapreke moe biti
opasno i smrtonosno. im se pojave prve tekoe, bolesnika valja to
hitnije prevesti u bolnicu. esto je jedini spas hitna traheotomija, tj.
stvaranje novoga, umjetnog otvora za disanje na duniku.

Disanje praeno hrkanjem

Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. Manje je

poznato da iznenadno hrkanje osobe, koja je do tada imala bezvuan
san, moe biti znak bolesti.
Hrkanje nastaje zbog toga to za vrijeme sna omlohave miii usne
upljine i drijela. Veoma je vaan tanki miini rub nepanih lukova
koji titra - kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja - poput
nezategnutoga jedra na vjetru. to je san dublji, hrkanje je jae. U du
bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma), jezik pada prema stra
njem zidu drijela, suava prostor i struja zraka postaje bra. No, jaina
i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka
nego i o napetosti miia nepca i poloaja jezika. Iako se hrkanje naje
e javlja u poloaju na leima, pravi hrka hre u svim poloajima ti
jela, ak i onda kada die samo na nos.
Hrkanje se uje kao fukanje, piljenje, stenjanje. Zdvojni sluaoci
usporeuju te zvukove s radom buldodera, parne lokomotive, pneu
matskoga ekia. Prve brane razmirice esto su posljedica hrkanja jed
noga branog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). U nekim zemlja-
ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. Nada da e hrkanje s
vremenom postati slabije, ili e ak prestati, nema nikakvu osnovu. Na
protiv, pod starost se pojaava. Gubitak potkonoga tkiva uzrokuje mlo-
havost lica, a smanjuje se i napetost miia nepca.
Ljudi se vrlo rijetko obraaju lijeniku zbog hrkanja jer znaju da je
medicina nemona da ga sprijei.
Hrkanje i nije problem hrkaa. Nije problem u tome to milijuni lju
di hru, nego to milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Zato je s
pravom reeno: Hrkanje je bolest sluaa.
Hrkanje se moe iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne
nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. Uzrok je upala nosne
sluznice, koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz
nos. To se moe vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa diu
na usta i hru; uzrok mogu biti i nosni polipi, ili tzv. adenoidne vegetaci
je, zatim strana tijela u nosu.
Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. Svojevremeno je
najei uzrok takve paralize bila difterija.
I promjene u usnoj upljini mogu uzrokovati smetnje; najee su to
poveane mandule, nakupine gnoja u drijelu (apscesi).
Ne postoji lijek kojim se hrkanje moe sprijeiti. Prije nekoliko sto
tina godina pokuavali su pronai efikasno sredstvo kojim bi se ublailo
ili sprijeilo hrkanje. Patentirane su sprave i aparati, ali nijedna aparatu
ra nije se mogla ire primijeniti. Danas su konstruirani elektronski apa
rati koji prenose elektrini impuls na tijelo hrkaa. Elektrini udar nije
toliko jak da bi ga probudio, ali je dovoljno snaan da hrkanje neko vri
jeme prestane. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim
prostorijama. Ako to nije mogue, budite zaljubljeni u svoga branog
partnera. Tada se i najgrublje hrkanje moe doivjeti kao divna muzi
ka.

Nagao prestanak disanja

Prestanak disanja oituje se potpunim mirovanjem prsnoga koa i

trbune stijenke. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa, zvukom i dodi
rom ne moe se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka.
Disanje moe prestati naglo, iznenada i neoekivano, kod do tada
zdrave osobe. Uzrok moe biti vanjski utjecaj, npr.: udar elektrinom
strujom, otrovanje, ozljeda, utapljanje itd., ili naglo oboljenje, npr. krva
renje u mozgu, srani infarkt itd. Kod osoba u dubokoj starosti kao i
onih koji boluju od tekih bolesti, prestanak disanja je oekivan a esto i
prvi znak svretka ivota.
 Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti. Ne
ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: to prije zapoeti umjetnim disa
njem.
Iako je poznato mnogo naina umjetnoga disanja, najjednostavniji
i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeene ili naglo obo-
Glavu osobe koja je prestala disati valja paljivo
zabaciti unatrag. Zbog potpuno olabavljenih vrat
nih miica, grub postupak moe dovesti do iae-
nja vratnih kraljeaka

Umjetno disanje - usta na usta

Umjetno disanje - usta na nos

ljele osobe. Bolji je nain upuhivanja zraka kroz nos, tako je mnogo lak
e drati glavu u eljenom poloaju. Tom metodom, ak i pri snanijem
upuhivanju zrak ne dolazi u eludac, to se ee dogaa prilikom upu
hivanja zraka kroz usta. Ulazak zraka u eludac redovito izaziva povra
anje, a posljedica je ulazak povraenoga sadraja u plua.
Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda
na zato to izdahnuti zrak jo uvijek sadri oko 16% kisika, a ovjek mo
e ivjeti u atmosferi od svega 13% kisika.
Prestanak disanja esto prethodi prestanku rada srca. Umjetnim di
sanjem zrak se prisilno uvodi u plua osobe koja je spontano prestala di
sati. Kada se uz prestanak disanja ne moe ustanoviti rad srca, umjetno
disanje mora se povezati s masaom srca zato to e se samo na taj nain
omoguiti da prisilno dovedeni kisik u plua doe umjetno uspostavlje
nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srane smetnje).
Umjetno disanje izvodi se ovako:
- unesreenoga poloiti na lea,
- zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje eljusti postie se
prohodnost dinih putova,
- pruilac prve pomoi udahne zrak, svojim ustima obuhvati nos
ili usta ozlijeenoga, i zrak iz svojih plua upuhne u plua ozlijeeno
ga,
- ako se zrak upuhuje preko usta, potrebno je prstima zatvoriti
nos; ako se upuhuje kroz nos, treba zatvoriti usta ozlijeenoga,
- upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja, tj. 12 do
16 puta u jednoj minuti.
Uspjenost izvoenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra
njem prsnoga koa u trenutku upuhivanja. irenje prsnoga koa dokaz je
da je zrak uao u plua. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti
prejaka, tek neto snanija nego to je pri normalnom izdisaju.
Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeenoga, spasilac mo
e upuhivati zrak preko rupia ili tankoga sloja gaze.
Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras
lih, ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. to je dijete manje,
pritisak je slabiji a ritam disanja bri (kod novoroeneta oko 40, dojen
eta 30, a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti).
 DRHTANJE I TRZANJE

Drhtanje je doivio svaki ovjek. To je posebna bolest samo u iznimnim

sluajevima. Drhtimo zbog zime, uzbuenja, straha i napetosti, zbog ne
izvjesnosti i oekivanja. Ako nam dre ruka, prosut emo pie iz ae,
ako dre donja vilica, cvokotat emo zubima, ako se tresu noge, nesi
gurno emo hodati. Drhtanje, koje se medicinski zove tremor, zapravo je
podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili itavoga tijela. Miii se ritmi
ki steu i poputaju, a to uzrokuju ivani i drugi poremeaji. Drhtanje
moe nastati zbog tjelesnih i duevnih razloga, a esto se udruuju oba
uzroka. U narodnoj medicini drhtanje se zove trenja, strepnja i nemir.
Neki razlikuju drhtavicu, kada se stalno tresu ruke i noge, od drmavice,
kada se trzaju pojedini dijelovi tijela.
Drhtanje moe prestati kad prestane i njegov uzrok; na hladnoi
drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. Ali ono moe potrajati i dulje;
ako smo se vani uzbudili, drhtat emo i u toploj prostoriji. Na takvo
drhtanje moemo djelovati svojom voljom; ponekad se nikako ne moe
mo smiriti, iako nam je to vrlo neugodno.
Postoje vrlo razliiti oblici drhtanja. Prema opsegu kretnji razlikuje
mo fino i grubo drhtanje, prema brzini moemo odrediti brzo ili polaga
no stezanje miia; drhtanje razlikujemo prema obliku, mjestu tijela na
kome se javlja i prema uzrocima. Zato u lijenikom pregledu vanu ulo
gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. Poznato je da se,
npr., ruke starijih osoba ee tresu. Kod nekih bolesti, kao to je alko
holizam, tresu se i mnogo mladima. Kod jednih se drhtanje javlja samo
prilikom voljnih pokreta. To se dogaa kod ivane bolesti, tzv. multiple
skleroze. Kod drugih se ruke, noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova
nju.
Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoa), unutranji (bolest iv
anoga sustava), ili duevni (strah i neke duevne bolesti). Stvaran osje
aj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izraajem drhtanja. Poneko
osjea da sav treperi, uznemiren je i napet, a to se na njemu ne vidi. Dru
gi ima osjeaj da je miran, a okolina ipak primjeuje da mu pojedini di
jelovi tijela drhte.
 Drhtanje je toliko raznoliko da se ne moe govoriti o posebnoj bo
lesti, nego samo o simptomu.
Trzajevi su kratka grenja i poputanja jedne grupe miia, kao
drhtaj koji je naglo prestao. Od toga se razlikuje gr, kada se vrlo jako i
naglo ukrute miii, a dio tijela, najee ruka ili noga, ostane u nepri
rodnom poloaju koji boli. Sve to uzrokuje trenutano ili trajnije otee
nje suradnje ivaca i miia, pa je u mnogim sluajevima potrebna lije
nika pomo.

Parkinsonova bolest

Prije vie od stotinu godina engleski lijenik Parkinson tono je opi

sao tok bolesti od koje je sam bolovao. Tako se bolesti prozvala njego
vim imenom, iako je i prije bilo slinih bolesnika.
Kod Parkinsonove bolesti poinje se, prividno bez razloga, tresti
jedna ruka ili noga; to se poslije proiruje na drugi ud s iste ili druge
strane. Tresenje se postepeno pojaava, a bolesnik sve tee radi, hoda i
jede. Ako se uzbudi, tremor se pojaa; kada je smiren tremor je manji; u
snu potpuno prestaje. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. Na alost,
osim pojave tresenja, koja je svima vidljiva, javljaju se i drugi znakovi.
esto je vrlo napadna ukruenost miia (lijenici to zovu rigiditet). Mi
ii su tvrdi i stalno napeti, kao da ih bolesnik stie svojom voljom; za
to oteavaju kretnje, koje postaju nagle i mune. Na nagli podraaj takvi
se bolesnici poinju ubrzano kretati, a onda se teko zaustavljaju, pa mo
gu i pasti.
Bolesnici se sve tee koncentriraju, njihova je sposobnost reagiranja
usporena, sve tee misle, i toga su svjesni. To se odraava i na njihovu iz
gledu: bore na licu se oputaju, lice dobiva izgled maske.
Svi uzroci bolesti jo nisu poznati. Znamo da se moe javiti kao kas
na posljedica preboljele upale mozga. Stariji ljudi sjeaju se teke gripe
koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli.
Zvali su je panjolka. Vrlo esto bila je to upala modanoga tkiva.
Oni koji su preivjeli, nakon desetak godina poeli su pokazivati znako
ve Parkinsonove bolesti, a uzrok je bilo davno oteenje mozga. Simpto
mi se mogu pojaviti zbog zakreenja krvnih ila mozga i otrovanja.
Opisane promjene nisu smrtonosne. S tom boleu moe se ivjeti
vie desetaka godina. I lijenik Parkinson doivio je duboku starost.
Smrt nastupa najee zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi
zam.
Danas postoje dobri lijekovi, a ponekad se izvri i operacija na
mozgu, jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za veinu boles
nih pojava. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izljeenje, ipak se kom-
biniranjem razliitih lijekova bolest smiruje. Za bolesnike i njihovu oko
linu vano je da ne klonu duhom. Svi moraju biti svjesni da je lijeenje
dugotrajno i da je potrebna lijenika kontrola. Ako vjebaju, kreu se i
nastoje to vie raditi, izgledi za rehabilitaciju su bolji. Apatini i klonuli
oteavaju i posve onemoguuju lijeenje. Bolesnik mora imati povjerenje
u lijeenje, a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstie da ne zane
mari ono ime se bavio.

Trzanje pojedinih dijelova tijela

esto se trzaju pojedine grupe miia bez volje ovjeka. To je naro

ito napadno na licu. Ako se to dogaa u podruju oiju, ovjek treperi
onim kapcima ili namiguje; moe se dogoditi da trza nosom, kutovima
usnica, da nabire elo, odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. U me
dicini takve simptome zovemo tic ili tik; vjerojatno se zato u narodu ka
e: Tica ga spopala. U poetku roditelji to shvaaju kao nestaluk ili
nepristojnost, ali kad se kretnje uporno nastavljaju, onda im je jasno da
je rije o posebnom obliku ivanih smetnji.
Uzroci tikova mogu biti tjelesna oteenja, naroito upale ivaca i
njihovih centara; esto je rije o konverzionoj neurozi, a nikada o tumo
ru mozga. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece vanu ulogu
imaju navike oponaanja. Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu,
dijete ga moe imitirati, s vremenom to postaje navika koju nije lako uk
loniti. U tom je sluaju trzanje izraz neurotine reakcije. Ukorijenjene
navike teko je ispravljati, pogotovo ako su neurotine.
Lijeenje se provodi pomou lijekova, psihoterapijom i vjebanjem
po posebnim propisima. Opominjanje ne koristi, ak djeluje tetno jer
izaziva strah i predbacivanje. Nesvjesni razlozi trzanja lake e prestati
ako se njima previe ne bavimo. Ionako ih svjesnom voljom ne moemo
suzbiti.
Trzajevi miia mogu se mijenjati i seliti. Ako, npr., dijete, koje je
prestalo trzati onim kapcima, pone micati nosom ili glavom, to nije
nova bolest, nego nastavak iste bolesti. Zato je vano da se lijeenje ne
prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile.

Trzanje u snu

Ima ljudi koji se trzaju u snu. To se dogaa kada upadaju u san, a

trza se ruka, noga ili itavo tijelo. Zabrinuti trae savjet lijenika uvjere
ni da su ivano oboljeli. Meutim, pojedinana izbijanja ivanih pod-
 raaja najee nisu znak opasnosti. U stanju umora, nakon napetosti,
uzbuenja ili u raznim stanjima razvoja organizma, dolazi do takvih iv
anih i miinih reakcija. Ako netko vrlo ivo sanja da tri, onda e se i
njegove noge pokretati; ako sanja da neto radi rukama, moe se dogo
diti da u snu njima i mie. Pojedinani trzajevi, prekinuti i nedovreni
pokreti, pomicanje tijela, pa i nemir tijela, uklapaju se u obiaje sna, ko
ji su kod svakog ovjeka drugaiji. Moe se zatraiti savjet lijenika, ali
poznate bolesti ivanoga sustava rijetko se oituju takvim simptomima.
Poznato je da neki ljudi lako utonu u san, drugi tee. Nain spava
nja ovisi o linosti. Netko spava mirno itavu no, gotovo se i ne pomak
ne, drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. Trzanje u snu
neke probudi drugi o tome znaju samo iz prianja onih koji su ih vidjeli
kako spavaju. To se ee dogaa djeci i starijim ljudima. Ako znamo da
osjeaj odmora ne moemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava
nja, onda ni opisane pojave neemo tumaiti kao opasne znakove.

Nehotini pokreti

elimo li prikazati neku osobu, ponavljat emo rijei koje ona izgo
vara, ili emo imitirati neke njene pokrete. Netko je miran dok govori;
drugi mae rukama ili mie tijelom u uzbuenom stanju; neki ustaju, ho
daju i razmahuju se. Nehotini pokreti tako su esti da postaju izraajna
karakteristika linosti. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe miia,
sada je rije o kretnjama koje same po sebi nemaju odreenu namjeru ili
smisao. Poznato je da djeca oponaaju i usvajaju takve pokrete odraslih.
Iako je karakteristino za pojedine osobe, to jo nije bolesno.
Ali postoje i bolesna stanja koja, naroito u poetku dovode do
smetenosti pokreta, do neobinih kretnji ruku ili tijela. Kod djece se to
moe shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. Meutim, takva nagla ne
pristojnost moe biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. Dijete
ne moe zakopati dugme na kaputu; kad pie na ploi ili u teku, neo
bino mie prstima i rukom; kad neto hvata, ima smijene pokrete. Ako
se to shvati kao nestaluk i kanjava se, djeca postanu osjetljiva, plalji
va i razdraljiva. Lijenik e nas brzo uvjeriti da je to bolest.
Pokreti mlaih i starijih osoba nisu jednako brzi, vjeti i pravilni.
Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slini. Ali ako netko u sred
njoj dobi odjednom poinje zabacivati nogu u hodu, ako mu ispadaju
predmeti iz ruku, ako ne moe sigurno usmjeriti ispruenu ruku kako e
li, ako ne moe upravljati pokretima udova kako hoe - onda se neto
zbiva s njegovim ivanim sustavom i potrebna mu je lijenika pomo.
Trnci

Trnce ili marce neki opisuju kao mravinjanje, tj. osjeaj kao da na
jednom mjestu ili na veoj povrini tijela prolaze mravci. Svatko je doi
vio da mu zaspi ruka ili noga. U tom asu gubi se osjeaj dodira i bo
la, taj je dio kao odumro, a razdraujui ugodno-neugodni osjeaji po
put struje prolaze miiima.
Ova pojava moe poticati od reumatskih i ivanih smetnji. Zbog
prignjeenja, upale i oteenja dolazi do poremeaja rada ivca. Krive
informacije koje prenosi ine nam se kao da nas neto pika, ari poput
koprive, bode ili kaklja. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihikih razlo
ga, kada oekujemo neto ugodno ili neugodno. U tim je trenucima iv
ani sustav toliko napet da ne razlikujemo jainu pojedinih podraaja.
Trnci se naroito javljaju u premorenim miiima, pa mnogi ljudi
srednje dobi, naroito nou, osjeaju to vrlo intenzivno u rukama i no
gama. To se moe udruiti i s trzajevima i grevima i moe biti vrlo neu
godno. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova, taj se osjeaj moe
smanjiti. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji
lijek.
Javlja se i tzv. nemir noge. Kad legnu u krevet, u nogama osjeaju
trnce, mravinjanje, toplinu. Protivno njihovoj volji, noge se pomiu, po
kriva im je preteak, a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. Pri
siljeni su stalno mijenjati poloaj nogu, a to ih spreava da mirno spava
ju. Ovi znakovi uznemirenosti ivanoga sustava najee nisu izraz tee
bolesti.
 GLAVOBOLJA

Nema ovjeka koga nikad nije zaboljela glava. Uz reumatine bolove to

je danas najei povod da potraimo lijeniku pomo. U glavi je
smjeten najvei dio osjetila, a mozak je centralni organ koji upravlja ti
jelom i u kome je sjedite razumnoga ivota. Zato emo s manje straha
podnositi uestali bol u rukama, nogama ili drugdje, negoli u glavi.
Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u
drugim dijelovima tijela. Podraaj posebnih ivanih vlakana koja pre
nose bol ide preko medumodanih jezgara u modanu koru, gdje se na
laze centri za taj osjet. Jaka uzbuenja i druga duevna zbivanja povea
vaju osjetljivost ivanih osjetnih tjeleaca; ona mogu izazvati osjeaj
bola ak i bez direktnoga podraaja ivca. Bol je uvijek znak veega ili
manjeg tjelesnog ili duevnog poremeaja. U vezi s glavoboljom naroito
smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. Neki nam se bolovi ine ma
nje opasni, a za druge smo uvjereni da su vrlo vani. Medicinsko vred
novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s naim osje
ajem. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su
vrlo slabi, dok su neki napadi glavobolje dramatini, a ipak nisu teka
bolest.
Glavobolja nije dijagnoza, nego samo simptom. Da bismo mogli
odrediti njeno znaenje, moramo se podrobno upoznati s vie razliitih
podataka:
Prvo, mjesto na kome glava boli (lokalizacija).
Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava.
Bol se uvijek ba tu pojavljuje, a nekad se iri na jednu ili drugu stranu.
Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu, sad na drugom.
Podruje bola nije ogranieno i bolesnik ne moe odrediti gdje je poeo,
otuda osjeaj da boli itava glava.
Glavobolja se najee javlja u podruju sljepoonica, ela, korijena
nosa, u potiljku i na tjemenu. Po mjestu gdje se osjea bol, moemo po
sumnjati i na uzroke. No uzrona veza nije uvijek jednostavna. Mnogi
koje boli potiljak kau: Boli me mali mozak. Ali taj zakljuak nije to-
 an. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjeleaca za bol, a uzroci bol
nih osjeaja mogu biti u miiima i ivcima toga dijela glave.
Drugo, vrijeme i uestalost glavobolje.
Glavobolja se moe javljati u odreene sate i dane. Takvi bolesnici
ve unaprijed znaju to ih eka. ee se bol pojavljuje iznenada, bez
najave. Bol u glavi moe se oitovati na mahove, u napadajima koji tra
ju nekoliko minuta ili vie sati, a onda postepeno ili naglo prestaju; kod
drugih bolovi traju itav dan; neki zbog njih ne mogu spavati.
Poetak moe biti i u snu, pa se bolesnik probudi usred noi zbog
jakih bolova. Mnogo se ee to dogaa pred jutro, pa mnogima dan po
inje glavoboljom.
Ima ljudi koji kau da ih svaki dan boli glava, zato stalno uzimaju
tablete. To ine i kada nemaju bolova, iz straha da se ne bi pojavili. Kod
veine glavobolja se javlja samo povremeno, u manjim ili veim razmaci
ma; tada se obino zabrinu ako se bolovi poinju javljati ee nego to
su navikli. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno esto ne smije se
potcjenjivati. Ako je bol neprestana (u narodu kau razvila se ), oba
vezno se moraju izvriti pretrage da bi se otkrio uzrok.
Tree, karakter i jaina glavobolje.
Osjeaj glavobolje nije uvijek isti; moe se oitovati kao otar ili tup
bol, ili kao osjeaj pikanja, sjeenja, arenja, vruine, pritiska; nekada je
to samo neodreen, neugodan osjeaj. O pulsirajuem bolu govorimo
ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne ile. Ako se ima os
jeaj presijecanja, govori se i o meglovici, negdje se kae ci. Kod
iste osobe mogu se javljati razliite vrste glavobolje, jedan oblik moe
prelaziti u drugi. Tako se javlja najprije osjeaj nelagodnosti u glavi, na
kon toga tupi bol, a onda nastupa jak osjeaj bola na jednom mjestu. To
je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena.
Svaki od spomenutih oblika glavobolje moe se javiti kao slabiji ili
jai osjeaj. Nekada moemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove.
Ako je bol jai, tee emo se usredotoiti na posao, postat emo uznemi
reni i razdraljivi. S jakim bolovima ne moemo raditi, nastojimo se uk
loniti i lei.
Jainu bolova ne moemo objektivno mjeriti. Ljudi nejednako trpe
bol. Dok e nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panina reakcija,
drugi bez prigovora trpe jake bolove. Ponekad se na licu i ponaanju
ovjeka primjeuje da ga boli glava.
I oblik i jaina glavobolje otkrivaju uzrok, ali ni oni, sami za sebe,
nemaju apsolutnu vrijednost. Ako su znakovi stalno jednaki, to olaka
va obradu. Na alost, ee su hiroviti, promjenljivi i nesigurni.
etvrto, glavobolja i drugi simptomi.
Ljudi koje boli glava obino poblijede, oi im upadnu, dobiju pod
onjake, znoje se, poinju se tresti.
 Jake glavobolje prati osjeaj opega loeg stanja organizma. Uz gla
vobolju mogu se javiti i drugi simptomi. Najee su to smetnje vida, bo
lesniku titra ispred oiju, vidi iskrice, ne moe jasno gledati, ako pokua
itati, osjea bol u oima, nekad slova i predmete vidi dvostruko, smeta
ga svjetlo, buka, ak i glazba. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod
raaj moe pojaati glavobolju.
Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oteenja pojedinih
ivaca, postoji opravdana sumnja da je rije o zajednikom tetnom
uinku. Kod glavobolje u napadajima obino i drugi simptomi nestaju
kada se bol zaustavi. Nije dobar znak ako ostaju.
Nakon opirnih informacija o glavobolji, lijenik odreuje pretra
ge. Nikad se ne ispituje samo glava, nego i mnogobrojne tjelesne i du
evne funkcije. Izvre se snimanja glave pomou rendgentskih zraka;
kraniogram je snimka kostiju glave; u bolnici se ispunjavaju upljine u
mozgu sa zrakom, taj se postupak zove pneumoencefalografija; nekada
se snimaju i krvne ile mozga, to je arteriografija. Mogunosti za istrai
vanje mozga i ivanoga sustava sve su vee: ali jedan dio tih pretraga
nije bezazlen, one bole, a nisu ni sasvim bezopasne. Zato ih i odreuje
mo samo ako je to prijeko potrebno. Bolesnici esto trae slikanje glave i
razoarani su kad ih lijenik odbije. To nije zbog tednje, nego u njihovu
interesu. Pretragu emo primijeniti ako znamo to moemo oekivati.

Glavobolja i tumori mozga

Strah od tumora u mozgu esto je povod da se bolesnik s glavobo
ljom javi lijeniku. Ako je bol u podruju ela, slijepooica i tjemena,
skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga; ako je u potiljku, sum
njamo na mali mozak. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu, imamo
utisak da je taj dio unutranjosti glave bolestan. Sreom, ustraeni boles
nici najee se varaju. Glavobolja je prisutna samo kod jedne etvrtine
svih tumora mozga. Mozak nema osjetnih ivanih tjeleca za bol. Bol se
moe javiti samo zbog podraaja ivanih opni ili vlakana koja izlaze iz
mozga, ili se nalaze izvan njega. Znatno vie boli ako se upiknemo u
prst, nego ako prodremo u dubinu modane mase.
Tumor mozga koji raste poveava masu mozgovnoga tkiva. Budui
da je zatvoren u vrsti kotani oklop, mozak odrasla ovjeka nema mo
gunosti da se iri. Poveanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju,
ali to je samo kod svakoga etvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. Uz
glavobolju najee se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica, munina, po
vraanje, klijenuti pojedinih ivaca. Zbog razliitih odnosa dosta se es
to dogaa da tumori mozga poinju vie ili manje bezazlenim znakovi
ma, a prava se glavobolja razvija tek poslije, kada je ve jasno o emu je
rije.
 Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi lijeniku, naroito
ako je glavobolja nagla, praena muninom, povraanjem ili nekim dru
gim smetnjama; mnoge moemo umiriti nakon pregleda i pretraga.

Migrena

Migrena je najee nagao jak, presijecajui ili pulsirajui bol s jed

ne strane glave, posebno u podruju sljepoonica, potiljka ili jednoga di
jela ela. Bol moe ostati na jednom mjestu, a moe se iriti na jednu ili
vie strana. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima, a mnogi boles
nici imaju odreeni predosjeaj, slino kao epileptiari. Bol se postepe
no ili vrlo brzo razvija i izaziva muninu, povraanje ili druge ivane i
vegetativne smetnje. Tablete za glavobolju ne pomau. Bol postaje neiz
drljiv ako bolesnik ne legne u mirnu, zamraenu prostoriju; svako ga
svjetlo smeta. To nije bolest mozga, nego ivaca i krvnih ila koje se naj
ee nalaze blizu povrine. Bolesnici su otkrili da pulsirajuu bol mogu
zaustaviti pritiskanjem na odreeni dio glave. To mogu uiniti prstom ili
povezom. Stegnute krvne ile zaustavljaju bol i dovode do olakanja.
U mnotvu razliitih glavobolja, migrena nije tako esta bolest. Pri
je nekoliko desetljea, kada je otkrivena kao posebna bolest, ula je u
modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje, pa
su izigravali paenike. To je bilo zato to je migrena ea u osoba koje
se bave umnim radom. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste
bolova.
Neki oblici migrene, prema laboratorijskim nalazima, imaju vezu s
epilepsijom. Za takve sluajeve postoje dosta pouzdani lijekovi, koji se
moraju troiti stalno, a ne samo za vrijeme napadaja.
Migrena nije opasna bolest, nije ni uzrok ni posljedica tumora u
mozgu. Ako se javi u mlaim godinama, obino prolazi u klimakteriju.
Dananjim lijekovima ne moemo je uvijek potpuno izlijeiti, ali moe
mo postii zadovoljavajui uinak time to se glavobolje javljaju rjee i
napadi nisu tako jaki. Zato je vrlo vano da se pravovremeno dijagnosti
cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom lijenika.

Bol na tjemenu i u potiljku

Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivou na pritiskanje tje

mena ili na bol prilikom eljanja; ponekad smatraju da je rije o otee
nju mozga koje se proirilo na povrinu glave. Bez obzira kako bio jak i
neugodan, takav bol nema nikakve veze s mozgom.
 Slino je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. Mali mo
zak ne boli. Osjet bola proizlazi iz ivaca koji zbog miinih, ivanih i
kotanih okolnosti bolno reagiraju. To moe nastati i zbog neprirodnoga
dranja. Ako netko u toku rada mora drati glavu stalno u jednom polo
aju, moe doi do zamora miia i ivaca. Izazvan bol moe potrajati i
onda kad uzrok prestane.
Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro
avanja ivota, iako mogu biti vrlo uporne, teke i neugodne. Valja usta
noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kraljenici; o tome ovisi li
jeenje.

Glavobolja i vrtoglavica

Glavobolja je esto praena vrtoglavicom. Kao to bol u glavi nije

dijagnoza bolesti, tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova
bolesti; esto je prisutna samo kao subjektivni simptom. Bolesniku se i
ni da je nesiguran kada stoji ili hoda, vrti mu se u glavi i siguran je da bi
se sruio kada se ne bi pridravao za zid ili za osobu. Ali to se nikada ni
je dogodilo i nitko to ne opaa.
Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izraena kod nekih bolesti
srednjega uha gdje se nalaze ureaji za ravnoteu koji signaliziraju polo
aj u prostoru. Zbog poremeaja rada toga statinog aparata poinjemo
u hodu teturati, ne moemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli, imamo
osjeaj da se predmeti oko nas vrte. Sline smetnje javljaju se i prilikom
poremeaja u malom mozgu, u kome se odvijaju vana ivana prekap-
anja koja registriraju poloaj i pokrete tijela. Nesigurnost pokreta pove
zana je s vidom, pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati
otvorenim oima, dok zatvorenim oima to nije mogue; tu nam poma
e Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama, ispruenim rukama i
zatvorenim oima pokuava stajati na mjestu. Ako postoji centralni po
remeaj, poet e se ljuljati i uskoro e pasti.
Vrtoglavica ne mora biti znak tee bolesti; javlja se kod svih stanja
poviene temperature zbog oteenja nekih ivaca, ali i zbog psihikih
promjena; ea je u starijih ljudi i posljedica je zakreenja krvnih ila.

Neurotina glavobolja

Povremena nagla ili trajna uzbuenja, neraspoloenja i napetosti

mogu izazvati bol u glavi. Kaemo: Imam toliko briga da me boli gla
va. Duevne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo-
bolju. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i blii, a ponekad je rije o slo
enim duevnim sukobima. Dogodi se da bolesnik i sam uzrono pove
zuje neku situaciju sa svojim bolovima; ovu vezu esto ne vidi i ne pri
hvaa ak ni onda ako mu to lijenik pokua razjasniti; bolesnik je uvje
ren da je dolo do tjelesnoga oteenja i da bolovi nisu umiljeni. Duev
ni sukobi najee se ispoljavaju kao glavobolja.
Neurotina glavobolja nema karakteristinu sliku. Bol se moe jav
ljati na jednom mjestu, a moe putovati i iriti se u razliitim pravcima.
Ako je taj neugodni osjeaj u krugu oko itave glave, govorimo o neu-
rasteninoj kapi; naroito je est osjeaj pritiska, peenja i napetosti.
Bolesnici to stanje opisuju slino mamurluku, ne mogu bistro misliti, a
ako rade odgovoran posao, glavobolja se pojaava.
Glavobolju se moe simulirati. Ako uenik eli pobjei s neugodno
ga sata, kae da ga boli glava; mnogi na radnim mjestima pribjegavaju
tom izgovoru, a to ini i ena ako eli da je mu ostavi na miru s intim
nostima. Simulaciju je teko dokazati, pa moramo vjerovati. Kod neuro-
tiara koji svjesno ne simulira, glavobolja moe biti sredstvo da neto
postigne: potedu, potovanje drugih, opravdanje za neizvren rad.

Lijeenje glavobolje

Ljudi ni za koju drugu bolest ne troe toliko lijekova koliko za gla

vobolju.
Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. Bol je neu
godan simptom, ali je esto i saveznik jer upozorava na promjenu. Loe
je svaki bol suzbijati slabijim ili jaim analgeticima, lijekovima protiv
bola. Izljeenje se moe oekivati samo ako se uklone uzroci. Uzalud e
mo davati i najjaa sredstva protiv bolova, ako se ne promijeni ivotna
situacija koja je neposredan uzrok glavobolje.
Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. Migrenu valja
lijeiti trajno. Izmeu pojedinih napadaja glavobolje valja tono uzimati
lijek koji e spreavati da ne doe do napadaja, ili e ga ublaiti. Lijeko
vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. Mnogi su lijeili glavobolju, a po
stali su narkomani. Ne treba se plaiti pojedinane tablete, ali ako se po
ne stvarati navika, treba to prije prekinuti.
Kod neurotske glavobolje vaan je psihoterapijski pristup. Kad bis
mo uspjeli ukloniti sve duevne uzroke, glavobolja bi se rijetko kada po
javila. U kratkom vremenu moe se uiniti vrlo malo. Zato se psihotera-
pijsko lijeenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoi boles
niku.
Glavobolja nakon uzimanja pilula
protiv trudnoe

Nije prolo ni 20 godina otkako je ameriki ginekolog Pincus zapo

eo eksperimentima s pilulom, da bi je danas upotrebljavalo vie deseta
ka milijuna ena. Antibaby pilula, ili popularno pilula, postala je naj
sigurnije sredstvo za spreavanje neeljene trudnoe. Zbog industrijske
proizvodnje postala je pristupana najirim slojevima.
Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule ene ne podnose jed
nako. Smetnje su, na sreu, vrlo rijetke i u veini sluajeva nisu opasne
po zdravlje.
U nekih ena javljaju se tegobe koje se inae primjeuju u poetku
trudnoe: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama), munina, pa i po
vraanje, vrtoglavica i razdraljivost; neke ene poinju dobivati na tei
ni; unato pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja, ili
potpuni prestanak menstruacije; takve su smetnje obino u prvim mjese
cima uzimanja pilule i poslije prestaju.
Glavobolja je takoer jedna od popratnih pojava. Prema statisti
kim podacima, glavobolju dobiva prosjeno manje od 10 posto ena ko
je uzimaju pilulu; u nekih je ena glavobolja beznaajna i potpuno neo
pasna, javlja se na psihikoj osnovi, a ne zbog tetnog djelovanja pilule.
Takve su ene i prije uzimanja pilule imale smetnje na ivanoj bazi.
Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im
umjesto pilula davali tablete vitamine.
Razumije se, glavobolje nisu uvijek na ivanoj bazi. U rijetkim
sluajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule.
Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvorniki (sintetski)
proizvedena spolna hormona - progesterona i estrogena. To su enski
spolni hormoni koji se u tijelu ene stvaraju u jajniku. Estrogene lue
jajnici ene, a progesteron lui jajace desetak dana prije menstruacije.
Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar, Anacyclin 101,
Eugynon, Neoginon, sastoje se od kombinacija tih hormona. Smetnje,
pa tako i glavobolje, ovise o koliini i odnosu ta dva hormona. S obzi
rom na to da i preparati sadravaju razliite koliine pojedinih hormo
na, koji put je dovoljno da se promijeni preparat, i glavobolja prestaje.
Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon due
upotrebe pilule; one mogu biti posljedica ozbiljnih poremeaja, npr. po
veanoga krvnog pritiska, ili jo opasnije komplikacije gruanja krvi u
krvnim ilama mozga (cerebralna tromboza).
Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom lijenika. Postoje bo
lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoranja: tu-
mori na jajnicima, upala jetre, upale vena. Zbog toga svaka ena, prije
nego to se odlui na taj oblik kontracepcije (spreavanja trudnoe), mo
ra na lijeniki pogled.

Glavobolja uzrokovana alkoholnim piem

Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uivanja veih

koliina alkoholnih pia. Glava kao bava sastavni je dio opega po
remeaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blaega ili teeg stupnja
otrovanja alkoholom. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk
i, osim glavobolje, praeno je povraanjem, muninom, koji put prolje
vom, opim loim osjeanjem.
U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro
tiv glavobolje i mamurluka. Ljekovita svojstva koja se pripisuju soku
od zelja zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve
im koliinama.
Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro
va koji direktno nadrauje modane opne osjetljive na bol, a dijelom
zbog poveanog gubitka tekuine i smanjenoga tlaka likvora, tj. tekuine
koja pod odreenim pritiskom ispunjava upljine mozga (modane ko
more). ovjek koji mnogo pije, gubi mnogo tekuine mokrenjem. Po
znat je est odlazak na stranu u toku pijanke. Alkohol djeluje na bub
rege u smislu pojaanoga luenja mokrae. Budui da sol u tijelu zadra
va vodu, moe doi do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode.
 GOJAZNOST

Gojaznost, ugojenost, pretilost (obesitas, adipositas) stanje je poveane

tjelesne teine koja nastaje zbog nagomilavanja suvinoga masnog tkiva.
Neposredan je uzrok unoenje u tijelo vie hrane nego to je organizmu
potrebno.
Hrana je za sva iva bia, pa tako i za ovjeka, osnov postojanja.
Potreba da se utai glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago
na. ivot, tjelesni razvitak, tjelesno i duevno zdravlje, ovise o pravilnoj
ishrani. Hranom ovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast
organizma: bjelanevine, masti, ugljikohidrate, minerale, vitamine. Hra
na ovjeku daje i potrebno gorivo. Probavom u crijevima i mijenom
tvari u stanicama tijela, sastojci hrane izgaraju, tj. posredstvom kisika
razgrauju se u jednostavnije kemijske spojeve, pri emu se oslobaa
energija koja se ispoljava radom miia, ostaloga tkiva i organa te tjeles
nom temperaturom. Ta koliina hranom unijete i u tijelu osloboene
energije izraava se i mjeri jedinicom za koliinu topline koja se naziva
kalorija.
Broj kalorija koje sadrava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me
usobno je razliit. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelanevina, njiho
vom razgradnjom u organizmu oslobodit e se u prosjeku 4 kalorije. Isti
broj kalorija daju i ugljikohidrati dok e 1 gram masti izgaranjem oslo
boditi ak 9 kalorija. Iako masti sadre vie nego dvostruko koliinu
energije od ugljikohidrata i bjelanevina, ugljikohidrati su glavni izvor
kalorija u hrani. Oni daju 50 do 70 posto ukupne koliine kalorija. Taj je
postotak u siromanijim zemljama jo vei s obzirom na to to su uglji
kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir, kruh, tjestenina, grah. U
naoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol, koji u obliku alkoholnih
pia, negdje ak i redovito, predstavlja sastavni dio obroka.
Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreu
se u granicama od 2200 do vie od 5000 kalorija. Osobama koje u svom
zvanju preteno sjede ili obavljaju laki fiziki posao, potrebno je dnev
no 2300 do 2500 kalorija. Jaa tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka-
lorija, teak fiziki rad 4000 kalorija, dok se prilikom najteih fizikih
poslova (npr. rudari, drvosjee) utroi i 5000 kalorija.
Energija izraena kalorijama troi se neprekidno, ali ne i jednoliko.
Tako e lagan fiziki rad troiti svega oko 100 kalorija na sat, sjedenje 75
kalorija, dok e se spavanjem utroiti jo manje. Teak fiziki rad utroi
400 i vie kalorija u toku jednoga sata. Umni rad, unato tome to je vrlo
zamoran, troi malo kalorija. Lijenik je izvrio pokus na sebi i ustano
vio da jedan sat umnoga rada ne troi vie kalorija nego to ih ima u
polovini jednog kikirikija.
Zdrav ovjek potpuno nesvjesno odrava ravnoteu izmeu svojih
kalorijskih potreba te koliine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane. U
zdrava ovjeka koliina kalorija unijetih hranom odgovara koliini po
troene energije. Kada se u tijelo hranom i piem unosi vie kalorija ne
go to je organizmu potrebno, dolazi do gojaznosti. Sav viak pojedi
nih kalorija, bez obzira jesu li to masti, ugljikohidrati, bjelanevine ili
alkohol, pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. Na svakih
9 kalorija suvine energije organizam stvara 1 gram rezervne masti. To
znai, ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba,
kroz tjedan dana poveat e tjelesnu teinu za pola kilograma. Mogli
bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu
za mrave dane. Meutim, te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih
osoba. Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisua rezervnih
kalorija nataloenih u masnom tkivu. U dananjim uvjetima ivota tak
vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo to je nepotrebno i nesvrsishod-
no nego je i tetno po zdravlje.

Tjelesni i duevni poremeaji gojaznih osoba

Gojaznost je bolest. Osnovni je problem loa, pretjerana ishrana.

Po posljedicama za zdravlje i ivot, gojaznost je slina pothranjenosti ili
bolesti nedovoljne ishrane. Dokazano je da gojazne osobe ive krae od
osoba s normalnom tjelesnom teinom. to je stupanj gojaznosti vei, to
su pobol i smrtnost vei. Mukarci s tjelesnom teinom koja je vea za
20 posto imaju smrtnost ak do 50 posto veu od osoba koje imaju nor
malnu tjelesnu teinu. Kod ena posljedice nisu tako teke, premda su
mnogo ee gojazne od mukaraca.
Povean pobol i poveana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog
poremeaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne teine. Go
jaznost nepovoljno utjee na rad mnogih organa u tijelu, srca i krvoil
noga sustava, bubrega, jetre, plua, crijeva.
Gojaznost znatno optereuje srce naroito starijih ljudi. Masno tki
vo proima srani mii, srce postaje vee, ali ne i snanije. Srce gojazne
Portret najdebljega ovjeka u Americi u XIX stoljeu ( u XXI.st., da bi se takvo to vidjelo,
dovoljno je izii na ulicu... )

osobe mora podnijeti vei napor ne samo zbog poveane tjelesne teine,
toga dodatnog tereta, nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih
ila koje suvino masno tkivo opskrbljuju krvlju. Srce ugojene osobe na
roito se jako optereuje kretanjem i poveanim tjelesnim naporom. Za
to se gojazni ljudi brzo umaraju, pa je njihova radna sposobnost znatno
smanjena. Zbog oteanoga kretanja, takve osobe vie sjede, to uzrokuje
dalje smanjenje potronje kalorija u tijelu. Razumljivo je da e uz istu ko
liinu hrane, tjelesna teina i dalje rasti. Tako se stvara zatvoren krug iz
koga nema izlaza bez lijeenja.
U krvi gojaznih osoba poveane su masne tvari: holesterol, triglice-
ridi (hiperlipidemija), koje se taloe na stijenkama krvnih ila i ubrzava
ju razvoj arterioskleroze. Masne tvari taloe se na krvnim ilama srano
ga miia i mozga. Zbog toga se u gojaznih osoba ee javlja tzv. koro
narna skleroza. Posljedica su povremeni bolovi u srcu, a moe se razviti i
srani infarkt. Promijenjene krvne ile u mozgu dovode do krvarenja u
mozak.
Povien krvni tlak nekoliko je puta ei u gojaznih nego u osoba
koje imaju idealnu tjelesnu teinu.
Disanje gojazne osobe je oteano, naporno i povrno. Oklop mas
ti na prsnom kou oteava njegovo irenje. irenje prsnoga koa pogor
ano je i slabou meurebrenih miia, koji ire prsni ko, jer su jako
proeti masnim tkivom. Visok poloaj oita (dijafragme), miia koji ta
koer sudjeluju u disanju, jo vie oslabljuje disanje. Jako nakupljanje
masti u trbunoj upljini podie oit u prsni ko. Oit tada pritie na
srce i uzrokuje srane smetnje. Prilikom udisaja oit se ne moe dovoljno
spustiti u trbunu upljinu ispunjenu masnim tkivom, to znatno smanju
je udisaj. Ukupna koliina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma
njeni vitalni kapacitet). To je ujedno i razlog zbog ega su gojazne osobe
kratkog daha i zato se zapuu ve na najmanji napor. Smanjen dovod
zraka u plua oteava i punjenje srca krvlju, pa se s vremenom razvija
oteenje i kronina slabost srca. Oteana izmjena plinova u pluima do
vodi do nakupljanja ugljinoga dioksida u krvi, to dovodi do stalne po-
spanosti. Oslabljena pluna ventilacija takoer je razlog zbog ega se
u gojaznih ljudi mnogo ee javljaju upale plua nego u osoba s nor
malnom tjelesnom teinom.
Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: eernoj
bolesti, oteenju jetre, gruanju krvi u krvnim ilama (tromboza), iskriv
ljenosti kotanoga sustava, upalama zglobova, proirenim venama na
nogama, upali unoga mjehura, slijepoga crijeva, ee se stvaraju u
ni kamenci, postoje probavne smetnje kao napuhnutost, podrigivanje,
proljevi.
Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uope ne povezuju sa
svojom prekomjernom teinom. Mnogo ih vie zabrinjava tjelesni izgled
nego poremeeno zdravstveno stanje, naroito ako je rije o mlaim
osobama. Zabrinutost za svoj izgled, tjelesna nepokretnost, smanjena
radna sposobnost, sve to dovodi i do psihikih poremeaja: osjeaja ma
nje vrijednosti, potitenosti, povuenosti.

Uzroci gojaznosti

Budui da je neposredan uzrok gojaznosti viak kalorija unijetih

hranom, moe se rei da se ovjek deblja zato to previe jede. Nesum
njivo je da se u vezi s takvom kategorinom tvrdnjom moe postaviti niz
pitanja: zato neki ljudi previe jedu, zbog ega pojedinci mogu pojesti
goleme koliine hrane i ostati mravi, dok se drugi uz mnogo manju ko
liinu hrane debljaju zato netko ne moe smraviti unato tome to go
tovo nita ne jede?
Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu ovjeka.
Postoje tzv. centar za glad, iji nadraaj izaziva osjeaj gladi i potrebu
za uzimanjem hrane, te centar za sitost, iji nadraaj dovodi do toga
da ovjek prestaje jesti. Zdrav ovjek nesvjesno odrava ravnoteu izme
u ta dva centra, tako da koliina kalorija unijetih hranom odgovara ko
liini potroene energije.
Ako se ravnotea poremeti, posljedice mogu biti dvojake:
1. Nedovoljno unoenje hrane dovodi do gubitka tjelesne teine, s
vremenom se razvije stanje pothranjenosti.
 2. Prekomjerno unoenje hrane gomila vie kalorija nego to se troi
i dovodi do porasta tjelesne teine, do gojaznosti.
Postoje brojni poznati i nepoznati inioci koji djeluju na te mozgov
ne centre. Prolazan osjeaj gladi nastat e zbog snienja eera u krvi,
zbog grevitih i bolnih pokreta eluca, dok e, npr., rastezanje eluca
izazvati osjeaj sitosti. Smatra se da postoje tri osnovna poremeaja koji
trajno djeluju na centre: poremeaji u mozgu, nasljednost i psihiki po
remeaji. Svi ti inioci mogu naruiti ravnoteu i dovesti do gojaznosti.
Poremeaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu
mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. Nauci je poznato da se ti
centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. Eksperimenti
ma je dokazano da ivotinje prestaju jesti ako im je uniten centar za
glad. Ako je uniten centar za sitost, nastane suprotna reakcija, ivo
tinja ne prestaje jesti. I kod ovjeka se zbog oteenja toga dijela mozga
iznenada moe javiti pretjerana glad, uzimanje golemih koliina hrane i
gojaznost tekog stupnja, bez obzira na to to je takva osoba desetljei
ma imala normalnu tjelesnu teinu. Isto se tako moe iznenada pojaviti i
potpun gubitak apetita uz osjeaj stalne sitosti. Posljedica je nagli gubi
tak tjelesne teine. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga,
rijetko zbog tumora u mozgu.
U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako vana
kao to se svojevremeno smatralo. Iza tzv. nasljedne gojaznosti zapravo
se krije utjecaj sredine i obitelji. Mnoge gojazne osobe odgajane su u
obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino ivotno zadovoljstvo,
gdje je stvoren kult jela. Navike uzimanja velikih koliina hrane iz dje
tinjstva ostale su i poslije. Veliki obroci postepeno su uinili manje osjet
ljivim centar za sitost. Osim toga, prekomjerna ishrana u najranijoj mla
dosti uzrokovala je stvaranje veeg broja masnih stanica.
Osjeajni i drugi psihiki poremeaji mogu direktno utjecati na cen
tre za sitost i glad. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do
gaaja, ivotnoga neuspjeha, poslije nezadovoljstva, sukoba u obitelji ili
na radnom mjestu, nakon neuspjeha da se rijei vaan ivotni problem.
Uzimanje hrane smanjuje duevnu napetost takvih osoba, koje zapra
vo prekomjernom ishranom rjeavaju svoje unutarnje probleme i ivot
ne situacije za ije rjeenje nisu dorasle. Ako takvi psihiki poremeaji
traju due vrijeme, ili su postali trajni, uitak u jelu moe postati njihovo
jedino ivotno zadovoljstvo i glavna osobina linosti.
ovjekova potreba za hranom nije iskljuivo odreena osjeajem
gladi. Apetit, to je posebna elja za odreenom vrstom hrane, ovisi o iz
gledu hrane, osjetima mirisa i okusa. I sama pomisao na neku hranu mo
e izazvati pojaan apetit. Sveanosti, gozbe, slubeni i neslubeni ru-
kovi i veere, kada pun stol i atmosfera ugodnoga drutva pojaava ape
tit, dovode do pretjeravanja u jelu i pilu, a posljedica je nakupljanje su
vinih kilograma.
 Suvremen nain ivota u velikoj mjeri utjee na gojaznost. Porast
tjelesne teine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. U ne
razvijenim i siromanim podrujima ovjek veliki dio energije (kalorija)
troi na radnom mjestu, na putu do radnoga mjesta, na proizvodnju i
pripremu hrane. ivot ovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je
da troi sve manje kalorija. Tome pridonose moderna prometna sred
stva. ovjek se sve manje kree. Modernizacija tehnolokoga procesa u
proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve vie pritie
dugmad, a kod kue brojni kuanski aparati znatno smanjuju potro
nju ljudske energije. Nain prehrane postao je takav da se sve vie koristi
polugotova ili gotova hrana, uglavnom visoko kalorina, zbog veega
postotka masti. U bogatim se zemljama vie od 40 posto kalorijskih po
treba podmiruje mastima. Znai, s jedne strane postoji sve manji utroak
ljudske energije, a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve vie kalori
ja.

Gojaznost djece

Gojaznost odrasla ovjeka usko je povezana s gojaznou iz djetinj

stva. U vie od jedne treine sluajeva gojaznost odraslih samo je nasta
vak pretilosti djeje dobi. Takvi sluajevi ujedno su i najtei oblici gojaz-
nosti odraslih.
Nauka je otkrila injenice koje ukazuju kako i na koji nain naslje
ivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost.
Mast se kao rezervno gorivo nakuplja u posebnim masnim stani
cama koje se zovu adipociti. Sklonost debljanju kao i tjelesna teina ne
ovise samo o tome jesu li masne stanice vie ili manje napunjene mau
nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. Broj masnih stanica
ovjeka moe se odreivati kao to se moe odreivati i broj krvnih sta
nica, crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Ukupan broj masnih stanica u tijelu
ovjeka iznosi prosjeno oko 300 milijardi.
O tome da li e broj masnih stanica biti vei ili manji odluuju na
sljedni inioci, ali jo vie nain prehrane u prvim danima, mjesecima i
godinama ivota. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim
podsticajem porasta broja masnih stanica, naroito prekomjerno hranje
nje u prvim danima i prvim tjednima ivota. to je dijete starije, utjecaj
prehrane na broj masnih stanica sve je manji, tako da se oko 23. godine
ivota broj masnih stanica ustaljuje i vie se ne mijenja do kraja ivota.
Znai da gojaznost djeje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost, i
to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica.
Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene
mau, tada ukupna koliina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. To
je ujedno i krajnja granica vika tjelesne teine koja se moe postii na
kon dvadeset i tree godine ivota. Viak kalorija u tijelu nema se gdje
taloiti kao rezervna mast, pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane
odstranjuje iz tijela. Kod teih sluajeva gojaznosti broj masnih stanica
moe iznositi i 500 milijardi, u najteim sluajevima i vie od bilijun
masnih stanica, pa rezerva masnoga tkiva moe iznositi vie od 100 ki
lograma.
Masne stanice nisu jednako rasporeene po tijelu. Zato se jedni
debljaju vie straga, a drugi vie sprijeda. Netko se deblja vie u licu, kod
drugoga sve ide u trbuh. Na takav raspored utjeu hormoni i luevine
nekih lijezda.
Laki stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te
ina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne teine. O pravoj gojaznos
ti govori se kada tjelesna teina djeteta prelazi 20 posto iznad teine koja
se smatra normalnom za tu dob, spol i odreenu visinu tijela.
Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano
hrane. Tome pogoduju predrasude, a naroito je rasprostranjeno milje
nje da je dijete to zdravije to je deblje. Istina je suprotna: gojazno dijete
prije oboli nego dijete s normalnom teinom, pa ak i od djeteta koje se
smatra mravije. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajui da time
iskazuju pravu ljubav. Gojazna djeca postaju nespretna, nepokretna, ne
mogu ravnopravno sudjelovati u djejim igrama, postaju objekt izrugi
vanja i maltretiranja. Zbog toga izbjegavaju drutvo ostale djece, povla
e se u sebe, imaju osjeaj manje vrijednosti, a zatim im nita drugo ne
preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. Posljedica je: porast tjelesne te
ine.
Spreavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima ivota, spreava
nje gojaznosti u predkolskoj i kolskoj dobi omoguuje djeci sretnije
djetinjstvo, ujedno smanjuje gojaznost odraslih. Na taj nain uva se
zdravlje i smanjuje smrtnost.

Gojaznost trudnica

Tjelesna teina ene u toku trudnoe postepeno raste. Taj porast tje
lesne teine kod zdrave ene i normalne trudnoe u prosjeku iznosi 10
do 13 kg. Samo polovina dobivene tjelesne teine otpada na edo i ma
ternicu, ostatak je preteno masno tkivo koje se nakuplja da bi posluilo
kao skladite za potrebe dojeneta i dojenja. Svega 1 do 2 kg otpada
na nakupljenu tekuinu, koja se izlui mokrenjem. Porast tjelesne teine
u trudnoi ovisi o gradi tijela ene, nainu prehrane, bolestima trudnice
i eda. U nekih je ena porast tjelesne teine tek neto vei od teine e
da, kod drugih iznosi i vie od 20 kg.
Odreivanje normalne tjelesne teine
za djecu i odrasle

Postoje brojne i razliite tablice, grafikoni, krialjke i formule po

mou kojih se moe izraunati poeljna, normalna (idealna) tjelesna te
ina.
1. Kao gruba orijentacija o poeljnoj tjelesnoj teini moe posluiti
stara, jednostavna i praktina formula koja glasi: visina u cm minus 100.
Kod mukaraca se od dobivenoga rezultata odbije jo 5 posto, a kod e
na 10 posto.
Primjer: poeljna teina mukarca i ene visine od 180 cm:
Za mukarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72
kg.
Za enu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg.
Ova se formula ne moe primijeniti na djecu.
2. Za odreivanje poeljne tjelesne teine djece postoje posebne tab
lice s obzirom na to to dijete nije odrastao ovjek u malom. Za do-
jenad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol, zbog ega
tablice nemaju rubriku: muko i ensko. (Vidi tablicu: Preporuena tje
lesna teina za djecu prema visini).
3. Za veu djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po
eljne tjelesne teine u djevojica i djeaka. (Vidi: Preporuena tjelesna
teina za djeake i djevojice prema visini i spolu).
4. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u
obzir i gradnju tijela. Za svaku visinu i odgovarajuu konstiticiju tijela
dat je irok raspon izmeu donje i gornje granice poeljne tjelesne teine.
To su tablice amerikoga Osiguravajueg drutva (Metropolitan Li
fe Insurance Company). (Vidi tablice: Preporuena tjelesna teina za od
rasle osobe prema visini, spolu i grai tijela).
 PREPORUENA TJELESNA TEINA ZA
DJECU PREMA VISINI

Visina u Teina u Visina u Teina u

cm kg cm kg

52 3.8 82 11.4
54 4.3 84 11.8
56 4.8 86 12.2
58 5.2 88 12.6
60 5.7 90 13.1
62 6.3 92 13.6
64 6.9 94 14.0
66 7.5 96 14.5
68 8.1 98 15.0
70 8.7 100 15.6
72 9.2 102 16.1
74 9.7 104 16.7
76 10.2 106 17.3
78 10.6 108 18.0
80 11.0

PREPORUENA TJELESNA TEINA ZA DJEAKE I

DJEVOJICE PREMA VISINI I SPOLU

Djeaci Visina u Djevojice

Teina u kg cm Teina u kg

19.7 112 19.6

22.1 118 22.0
24.5 124 24.5
27.3 130 27.4
30.2 136 30.6
33.7 142 34.0
37.4 148 37.7
41.4 154 42.0
46.5 160 49.7
52.5 166 -
59.4 172 -
Lijeenje gojaznosti

Lijeenje gojaznosti teak je problem za lijenika, a jo vie za oso

bu koja se eli rijeiti suvinih kilograma. Unato tome to je lijeenje
vrlo jednostavno (jesti to manje), ono u biti predstavlja teko tjelesno i
duevno optereenje, napor koji veina gojaznih uope ne moe savlada
ti. Zato treina gojaznih odbija svako lijeenje. Druga treina pristaje na
lijeenje, ali izdri vrlo kratko vrijeme. Tek se jedna treina gojaznih sa
ma Odluuje na lijeenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu teinu
do normalnih granica. Ali i medu njima ima onih koji poinju ponovo
jesti na stari nain, esto i vie nego prije.

Redovna kontrola tjelesne teine sastavni

je dio lijeenja

Prije nego to se odlui da skine suvine kilograme, ovjek mora

raistiti za zabludama i predrasudama koje oteavaju ili onemoguava
ju lijeenje.
U veini sluajeva gojazne osobe izjavljuju da malo jedu, da ne
jedu vie od ostalih ljudi, da gotovo nita ne jedu, ili da nita ne
jedu. Bez obzira na to koliko malo jede, ugojena osoba jede previe.
Valja rei da se pod hranom razumijeva svako pie koje u tijelu daje ka
lorije: alkoholna pia, slatka pia i sl. Nepobitna je injenica da se rezer
vna mast ne moe stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije vea od
kalorijske potronje. Velika je istina sadrana u staroj narodnoj izreci da
se od zraka i vode ne moe ivjeti, a kamoli debljati. Tu injenicu sva
kodnevno potvruju sluajevi ljudi koji zbog neimatine ili bolesti ne
mogu uzimati hranu koja sadri potreban sastav i dovoljnu koliinu ka
lorija; to potvruju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim
zemljama. U nedavnoj prolosti to su dokazali i uasi koncentracionih
logora.
Nije tono vrlo proireno miljenje da se tjelesnim vjebanjem moe
smraviti. Mnogi smatraju da e pojaana tjelesna aktivnost dovesti do
pojaane potronje kalorije, a time do pada tjelesne teine. Poduzimaju
se dugotrajne etnje, provodi se redovna jutarnja gimnastika, povreme
no se tri ili igra neka sportska igra, nedjeljom i praznicima se planinari.
Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki
logrami ostali isti, ili su ih ak i neto poveali, postaju razoarane, ma-
lodune i naputaju svaku nadu da e ikada postati mravije. Evo u e
mu je zabluda: tjelesnom aktivnou troi se premalo kalorija da bi uz
nepromijenjen nain ishrane dolo do znatnijega pada tjelesne teine;
kretanjem, naroito etnjama, ne moe se smraviti. Ako bismo htjeli ski
nuti 1 kilogram masti, morali bismo etati od Zagreba do Ljubljane, uz
uvjet da za to vrijeme nita ne jedemo. Kalorije koje ovjek utroi za et
nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili krikom kru
ha. Tranje od punog sata potroi tek neto vie od 1000 kalorija. Kod
mnogih takav tjelesni napor samo pojaava osjeaj gladi. Posljedica je
viestruka naknada izgubljenih kalorija.
Zabluda je kada mnogi smatraju da se ovjek deblja zbog toga to
pije previe vode. Zbog toga u dijeti za mravljenje prije svega sma
njuju koliinu tekuine. Osoba koja eli smraviti mora shvatiti da se od
vode ne moe debljati zato to voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. Po
stoje bolesti kada bolesnik pije goleme koliine vode, i do 20 litara dnev
no, a da njegova tjelesna teina ostaje normalna.
Mnogi smatraju da e prije smraviti ako pojaaju gubitak vode
iz tijela. Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve, drugi tablete koje
poveavaju izluivanje mokrae. Danas je postalo moderno ii u sau
nu jer je mravljenje u sauni elegantnije od mravljenja proljevom.
Svi ti postupci dovode do pojaanoga gubitka tjelesne vode. U kratkom
vremenu ovjek moe izgubiti i vie od 1000 grama. Ali ubrzo poslije to
ga javlja se jaka e, tako da se sav gubitak tekuine nadoknadi. Osim
toga, takvi su postupci opasni po zdravlje. Sauna se ne preporuuje stari
jim ljudima ni osobama s bolesnim krvoilnim sustavom, jer visoka tem
peratura i vlanost zraka suvie optereuju ionako oslabljeno srce.
Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadra
vaju najvie kalorija, drugi pak da je bolje iskljuiti ugljikohidrate. U za
bludi su i jedni i drugi. Nije bitno to e se iz hrane iskljuiti, nego koli
ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani.
Pogreno je miljenje da je bolje jesti ee i u manjim obrocima ne
go dva ili tri puta dnevno. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima,
nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. Vei broj
 obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjeaj gladi, pa se na
taj nain lake podnosi redukciona dijeta.
U zabludi su i oni koji gojaznost tumae nepravilnim radom lijez
da. Svojevremeno se smatralo da je est uzrok gojaznosti poremeaj u
radu lijezda u unutranjosti tijela, tzv. hormonalni poremeaj. Dana
nja medicina opovrgava takve tvrdnje. Ali pojedinci jo uvijek okrivljuju
lijezde, naroito majke dok kljukaju djecu golemim koliinama hrane.
Jedini je koristan nain lijeenja: da se u hrani smanji broj kalorija
ispod tjelesnih potreba. Tada e organizam potrebnu razliku nadoknadi
ti iz kalorijskog rezervoara smjetenoga u masnom tkivu. Rezervna
mast poinje se troiti, masno se tkivo smanjuje, gubitak tjelesne teine
postaje uoljiv. Znai da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija, tzv. re
dukciona (hipokalorina) dijeta, osnov lijeenja gojaznosti. Svi ostali
postupci: uzimanje lijekova, specijalnih preparata, tjelesno vjebanje
itd., samo su pomone mjere osnovnoga postupka, tj. redukcione dijete.
Postoje brojne dijete s razliitim nazivima. Neke su dobile ime pre
ma vrsti hrane, koja se preteno troi, npr. mljena dijeta, vona dijeta,
masna dijeta, bjelanevinasta dijeta itd. Mnoge su dijete dobile ime zna
ajnih osoba, institucija, gradova. Postoje dijete Du Pont, Rockefeller,
Mayo, holivudska dijeta itd.
U posljednje vrijeme pie se i govori o tzv. masnoj dijeti, koja u hra
ni sadrava preteno masti, ak do 90 posto, a vrlo malo ugljikohidrata.
Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu, ugljikohidrati imaju
prednost u izgradnji pred mastima. Ugljikohidrati su najee gorivo
koje najlake sagorijeva, ostavljajui istu vodu i ugljini dioksid. Raz
gradnja ugljikohidrata spreava pojaanu razgradnju masti. Do pojaane
razgradnje masti dolazi zbog manjka eera ili nemogunost stanica tije
la da sagorijevaju eer. Pojaana razgradnja masti neto smanjuje mas
nu rezervu tijela, ali u organizmu se nakupljaju tetni produkti pojaane
razgradnje masti, tzv. ketonska tijela. Te tvari izazivaju muninu, povra
anje i znatno smanjuju apetit. Izvjestan uspjeh te dijete mogu je u po
etku lijeenja prvenstveno zahvaljujui gubitku apetita. Poslije mogu
nastati ozbiljne posljedice. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da masti
mogu izgarati u vatri ugljikohidrata.
Holivudska kura lijeenja zapravo je bjelanevinasta dijeta. Pozna
to je da su bjelanevine jedina vrsta hrane koja se moe jesti u gotovu
neogranienim koliinama a da ne dovedu do debljanja. Bjelanevine ni
su isto gorivo i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati. Na nji
hovu razgradnju samo tijelo utroi mnogo kalorija. Zato bjelanevine
izazivaju dugotrajan osjeaj sitosti. Bjelanevine su manje kalorijski a vi
e graevinski materijal; prvenstveno slue za izgradnju tijela, za rast i
nadoknadu mrtvih stanica. Taj tip dijete preteno se sastoji od nemasno-
ga mesa, koje se pri na tavi bez masti. Salata se moe jesti po volji, ali
bez ulja, samo s limunom ili octom. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se
jesti. Za doruak se moe pojesti jedno jaje s pola keksa, te kava ili aj
bez eera. Za veeru opet nemasno meso. Meuobroci mogu sadravati
samo manje koliine voa koje ne sadri mnogo eera. Takva je dijeta
vrlo skupa. Meso je danas najskuplja ivena namirnica. Osim toga, tak
va je dijeta tetna ako traje due vrijeme zato to hrana ipak ne sadrava
sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo.
Postoji i metoda potpunoga gladovanja. Primjenjuje se u rijetkim
sluajevima teke gojaznosti, onda kada se drugim metodama nije po
stiglo poboljanje. Lijeenje obino zapoinje u bolnici i traje 7 do 14 da
na. Nakon toga prelazi se na kunu redukcionu dijetu. Za vrijeme glado
vanja ograniava se tjelesna aktivnost, a tekuine valja piti dovoljno ka
ko bi se izluila najmanje litra i po mokrae dnevno. Iako taj postupak li
jenici vrlo rijetko primjenjuju, neki ljudi sami kod kue primjenjuju me
todu potpunog gladovanja. U zabludi su oni koji smatraju da e potpu
nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma. Svatko
tko se odlui da smravi mora shvatiti da je dnevni gubitak teine ogra
nien. Ne moe se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko eli. ov
jek koji apsolutno nita ne jede moe izgubiti najvie 200 do 300 grama
dnevno.
To se moe dokazati jednostavnim raunom:
Masno tkivo sadri malo vode, svega 15 posto, znatno manje od mi
ia koji imaju 70 posto vode. Prema tome, 100 grama masnoga tkiva ne
daje 900 kalorija, koliko daje ista mast, ve samo 800 kalorija. Kako je
osobi s prosjenom radnom aktivnou potrebno oko 2500 kalorija
dnevno, taj broj kalorija dat e svega 313 grama masnog tkiva (313 puta
8 jednako 2504). Ako bi se poveao tjelesni napor, potroak kalorija bio
bi neto vei, ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma
zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti.
Veina je lijenika protiv tih jednostavnih, pomodnih i drastinih
metoda lijeenja gojaznosti. Sve te kure za mravljenje, reklamirane u
tampi, ostaju bez uinka i mnogi ih naputaju ve u samom poetku.
Loa dijeta moe poremetiti ope zdravstveno stanje, gubi se duevna
stabilnost i smanjuje radna sposobnost. Posljedice su opasnije od koristi
koje daje gubitak od nekoliko kilograma teine.
Razumljivo je da se ne moe smraviti ako se ne ogranii unos kalo
rija u tijelo. Ali to ograniavanje mora biti takvo da dovodi do postepe
noga gubitka tjelesne teine, najvie pola do 1 kg tjedno. Ako se dnevno
unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela, gubitak tjelesne
teine iznosit e oko pola kilograma tjedno. Tih 500 kalorija odgovara
koliini od 220 grama kruha. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is
kljui kruh, uz nepromijenjenu koliinu ostale hrane. Gubitak kalorija
bit e jo vei ako se istovremeno pojaa tjelesna aktivnost. Koliina ka
lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi izmeu 800 i 1500 za
osobe koje obavljaju fiziki posao ili su inae tjelesno aktivne. Koliina
 kalorija odreuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim
se eli smraviti. Unato tome to se broj pojedinih kalorija znatno
smanji, hrana mora sadravati sve hranljive sastojke. Kada se donese od
luka o mravljenju, najbolje je savjetovati se s lijenikom. Oni koji se sa
moinicijativno na to odluuju i ne trae lijeniki savjet, treba da se dre
ovih lijenikih uputa:
- Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: isti tvorniki eer,
kruh, tjesteninu, slatkie, kolae i hranu koja sadri mnogo kroba, kao
grah, graak. Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato to najlake
probavljaju, najmanje zasiuju, a troe se u velikim koliinama. Ugljiko-
hidrati su najvei izvor kalorija, pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalo-
rijskih potreba tijela. Budui da su najjeftiniji izvor kalorija, u siroma
nim je obiteljima njihov kalorijski udio jo vei. Uivanje hrane bogate
ugljikohidratima najee je neposredan uzrok gojaznosti. Od ugljiko-
hidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kalorinu vrijed
nost, a daju veliki volumen: blitvu, zelenu salatu, cvjetau, pinat, kelj,
zelje, rajicu. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta
dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povra). Najbolji je nain
pripreme takvih namirnica dalmatinski, ne leo, kuhanje bez masnoa ili
s minimalnom koliinom ulja.
- Masti valja smanjiti jer sadravaju najvei broj kalorija u najma
njoj koliini hrane. Kod dijete koja sadri otprilike 1000 kalorija dnev
no, ukupna koliina svih masnoa ne smije prijei 60 grama. Od masno
a koje se upotrebljavaju u naoj zemlji, najveu kalorijsku vrijednost
ima maslinovo ulje, zatim svinjska mast. Valja voditi rauna o tome da u
tu koliinu ulazi i masnoa koja se nalazi u drugoj hrani, npr. u sirevi-
ma, koji mogu imati i do 50 posto masnoe, u neobranom mlijeku, oko
ladi.
- Bjelanevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju
potrebe organizma za graevnim materijalom. Ukupna dnevna kolii
na bjelanevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne teine.
Najvei su izvor bjelanevina: meso, mlijeko, sir i jaja. Postoje i biljne
bjelanevine, ali tijelo mora dobivati odreenu koliinu bjelanevina i
votinjskog porijekla. Najbolje je jesti nemasno, krto meso, sir od obra
noga mlijeka, bjelanjak od jajeta.
- Hrana mora sadravati dovoljno vitamina i minerala. Ako u hrani
postoji obilje zelenila: salate, povra i voa, bit e podmirene potrebe za
najvanijim vitaminima. Ali ako dijeta traje dulje, valja uzimati tablete
koje sadre sve vitamine (multivitamini).
- Vodu ne treba ograniavati, ve samo tekuinu koja daje kalorije,
npr. vone sokove i, prije svega, alkohol.
Budui da redukciona dijeta traje mjesecima, valja pronai takav
nain ishrane da ovjek moe ivjeti ak i nakon toga to je postigao
svoju idealnu teinu. Ljudi koji odlue da smrave, meusobno se razli
kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi, materijalnim
mogunostima i navikama. Stoga ne moe postojati kruti propis koji e
tono odreivati koliinu, vrstu, nain pripreme i vrijeme uzimanja hra
ne. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doruak kuhano jaje, ka
da on 20 godina nije dorukovao. Besmisleno je u svim dijetama propi
sivati mlijeko, kada znamo da ga mnogi ne vole, a neki ga i ne podnose.
Svatko tko eli smraviti nai e u okviru predloenih mjera najbolji na
in. Onome koji se nije vrsto odluio na lijeenje dijetom, nikakvi re
cepti nee pomoi.
Mnoge su osobe smravile jednostavno na taj nain to su smanjile
obroke. Neki su iskljuili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor
dodatnih kalorija: kruh, kolae, bombone, slatke napitke. Osobe koje su
dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena, mogu vagati sve ono
to e pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu koliinu kalorija.
Priloene kalorijske tablice ne slue samo za tzv. vaganu dijetu, ve
daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. Mnogi e se izne
naditi kada se uvjere koliko kalorija sadri njihovo omiljeno jelo.
U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporuuju kao lijekovi
za mravljenje. Medicina veinu tih preparata ne priznaje. Postoji samo
nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u lijeenju gojaznosti i djeluju
direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjeaj gladi. Lijenici
ih propisuju samo u teim sluajevima gojaznosti osobama koje su ve
nekoliko puta pokuavale smraviti, ali nisu mogle podnijeti neugodan
osjeaj gladi. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. Na neke preparate
moe se stvoriti navika, pa ak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko
manija), lijekove prati nesanica, nemir, razdraljivost, znojenje, suhoa
u ustima.
Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u elucu po
veaju volumen. Na taj se nain eludac rastee pa se smanji osjeaj gla
di. Takva su sredstva nekodljiva i pomau da se lake podnese dijetalni
reim.
Statistike zdravstvenih ustanova, koje se bave lijeenjem gojaznosti,
pokazuju da od 100 tee gojaznih osoba, koje su se same odluile lijeiti,
normalnu teinu ne postigne niti 5 posto.
Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam ozbilj
no opomenuo bilo napadima angine pektoris, ili visokim krvnim tla
kom s jakim smetnjama, eernom boleu, sranim infarktom.
Snana motivacija, a to je strah za ivot, najvaniji je inilac lijee
nja gojaznosti. Zapamtite: lijenik je proraunao da svaki centimetar vi
e u pojasu znai jednu godinu ivota manje. Moemo se posluiti i na
rodnom izrekom: Mraviji konji dulje tre.
 KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJEE
UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIA

(Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice)

Vrsta Kalorija Vrsta Kalorija

namirnice namirnice

Govedina srednje
masna 256 Maslac 716
Teletina srednje
masna 190 Margarin 720
Svinjetina srednje
masna 376 Ulje mijeano 884
Ovetina ili
janjetina Ulje maslinovo 930
srednje masna 317 Mast svinjska 920
Plua telea 110 Mlijeko kravlje 65
Prut 498 Jogurt 62
Slanina suha 783 Vrhnje slatko 286
varci stijeteni 744 Sir svjei kravlji (obrano) 105
Kobasica, kranjska Sir ovji, punomasni 477
unkerica, debrecinka 352 Sladoled mljeni 152
cinkla 352 Ria 357
Salama zimska, kulen Penino brano 365
i sremska 535 Makaroni 369
Jelen i srna 126 Tjestenina s jajima 381
Kokos 298 Kruh kukuruzni 207
Pile 200 Graham 220
Gusksa 354 Kruh penini 225
Riba rijena sitna 107 Kreker 429
aran 176 Keksi 430
tuka 93 Biskvit 516
Pastrva jezerska 241 eer 385
Morska bijela riba 120 Med 304
Plava riba 124 Puding 361
Osli 74 okolada mljena 520
Sardine u ulju 311 Ananas 47
Ostrige 66 Preni kikiriki 585
Dagnja 70 Banane 94
Lignje 84 Breskve 47
kampi 89 Datulja 274
Jaje kokoje 173 Groe 67
Bua 15 Groe suho 289
Blitva 14 Jabuka 58
Cikla 42 Jagoda 37
Cvjetaa 25 Kesten 194
Grah svjei 143 Kokosov orah 346
Grah suhi 340 Kruka 61
Graak zeleni 80 Lubenica 26
Gnjive svjee 36 Lenjak 634
Kelj 34 Narana 49
Krastavci 14 Orah 651
Krumpir 82 Smokva suha 274
Kupus i repa, kiseli 22 Coca-cola 39
Mahune 32 Pivo 42
Matovilac 23 Vino stolno 85
Mrkva 40 Rakija (srednje jaka) 228
Poriluk 43
Rajice 22
Salata 15
pinat 22
 GREVI

Gr je naglo, jako i nehotino stezanje miia koje se javlja u vie ili ma

nje iznenadnim napadima.
Miii tijela napeti su i za vrijeme mirovanja, zategnuti su i vrsti.
Struno se kae da miii imaju svoj tonus. Napetost miia ujedno je i
odraz njegove sposobnosti i snage. Tonus miia moe biti smanjen. Ta
ko je u starijih ljudi, fiziki netreniranih osoba, prilikom opega propa
danja organizma te nekih bolesti. Takvi miii postaju mlohavi, slabi i
ostavljaju dojam kao da vise s kostiju.
Tonus miia moe biti i povien. Ako se napetost miia i njegovo
stezanje naglo i nesvrsishodno pojaa, mii postaje tvrd, ukoen i ne
sposoban za funkciju. To stanje miia naziva se gr ili spazam. Takav
gr moe trajati nekoliko sekunda, vie minuta, satima i danima. Ako
gr traje due vrijeme, javlja se jaki bol. Stezanje miia dovodi do stis
kanja krvnih ila, zbog ega nastaje smanjen dotok krvi u mii. Posljedi
ca je smanjen dovod hrane i kisika, a u miiu se nakupljaju kemijske ot
padne tvari koje nadrauju osjetna tjeleca koja su odgovorna za nasta
nak bola.
Grevi se mogu javljati i u trzajevima, tj. u napadima jedan za dru
gim. Niz takvih kratkotrajnih greva dovodi do prisilnih pokreta pojedi
nih ili svih dijelova tijela.
Sve miie tijela moemo podijeliti u dvije velike grupe. Jednu gru
pu ine miii na iji rad moemo utjecati svojom voljom; oni su odgo
vorni za pokret tijela, za rad ruku, kretanje, mijenjanje poloaja tijela,
zatim miii za govor. Drugu grupu sainjavaju miii iji je rad potpuno
nezavisan od ljudske volje; oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga
nizma; oni okruuju krvne ile, sve uplje unutarnje organe kao to su
crijeva, uni mjehur, eludac, uni vodovi, mokraovod. Grevi vrlo
esto zahvaaju miie i tih upljih organa u unutranjosti tijela. Takve
greve bolesnik osjea kao grevit bol; on je karakteristian po tome to
jakost bola raste, dosegne maksimum, a onda se smanjuje, da bi se na
kon izvjesnoga vremena ponovio. Bol nastaje na isti nain kao i kod mi
ia kojima upravlja naa volja.
 Radi bolje preglednosti grevi su podijeljeni u dvije grupe: na gre
ve miia itavoga tijela i na greve pojedinih miia.

Grevi itavoga tijela

Napadaji greva koji zahvaaju miie itavoga tijela nazivaju se

konvulzije. Takvi su grevi najee praeni poremeajem svijesti. Pada-
vica se javlja grevima itavoga tijela. Zbog toga se svaki napad greva
usporeuje s tom boleu.
Veliki napad padavice (grand mal) najtipinija je pojava te bolesti.
Napad zapoinje naglim gubitkom svijesti. Bolesnik se odjednom srui,
bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. Pad je praen
snanim krikom, urlikom. Svi miii tijela maksimalno su napeti, ruke
privuene tijelu, ake stisnute, noge ispruene, krute. Glava je zabaena,
zjenice proirene, koa postaje plava. Ta faza traje od pola do jedne mi
nute, najdue tri minute. Nakon toga poinju jaki trzaji itavoga tijela.
Bolesnik se baca po podu, glavom udara o pod, miii za vakanje u
stalnom su gru tako da se usta ne mogu otvoriti; gotovo redovito ugrize
se za jezik, slina postaje krvava, obilna: za vrijeme napada se pomokri
ako mokrani mjehur nije bio prazan. Poto grenje prestane, bolesnik
je jo neko vrijeme bez svijesti. Kada se osvijesti, ne sjea se niega i
zbunjeno promatra oko sebe.
Histerian napadaj moe dati sliku koja podsjea na padavicu. Za
okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatino stanje.Meu-
tim, do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi. Histerina
osoba mora imati publiku. Napadaju obino prethode sukobi, svae, ne
ispunjeni zahtjevi i elje. Histerik se naglo srui na pod, ali oprezno, pa
zei da se pri padu ne ozlijedi. Koprca se po podu, rukama besciljno
mlatara, esto isputa razliite glasove, krikove, koji put govori, psuje,
stenje. U ustima sakuplja slinu koju stalno vae tako da postaje puna
mjehuria zraka i bijela poput mlijeka. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. Ta
kav oblik histerine reakcije, kada se oponaa napadaj padavice, uglav
nom susreemo u primitivnih osoba.
Iznenadno grenje cijeloga tijela moe nastati i u trudnica. Javlja se
ne samo u toku trudnoe nego i za vrijeme poradanja, zatim jo jedno
vrijeme poslije poroda. itav napad jako podsjea na padavicu; moe se
javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju; zapoinje ukoenjem ita
voga tijela, okretanjem oima, stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih
miia. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija; na
staje zbog poremeaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoom. Broj tak
vih poremeaja znatno se smanjio zahvaljujui zatitnim mjerama i stal
noj zdravstvenoj kontroli trudnica. Nekada su ene uglavnom umirale
od te bolesti. Dananje mogunosti lijeenja znatno su smanjile smrtnost
od takvih poremeaja. Vano je da bolesnica doe to hitnije u bolnicu
ve nakon prvih znakova bolesti.
Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici slinih greva tije
la. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak, upale, tumori i povrede mozga,
promjene u mozgu izazvane sunanicom.
Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i
greve. Takav manjak kisika moe biti posljedica utapljanja, guenja, po
kuaja vjeanja, zatim manjka kisika u atmosferi koja se udie. Kada ko
liina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto, osim gubitka svijesti redo
vito se javljaju grevi koji su u potpunosti slini napadaju padavice. Ne
dovoljna opskrba mozga kisikom moe biti posljedica poremeenoga
transporta kisika krvlju. Uzrok moe biti trovanje ugljinim monoksi-
dom, koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki
sik. I srane bolesti mogu otetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da
zataji kao pumpa za tjeranje krvi. Grevi e se redovito javljati ako se
srana akcija naglo uspori (srani blok), ili ako se rad srca jako ubrza.
Kod male djece do greva dolazi u stanju poviene tjelesne tempe
rature (febrilne konvulzije). Takvi grevi poinju se javljati tek poslije 6
mjeseci ivota pa do pete godine. Za roditelje grevi su uvijek alarman
tan znak, pa se redovito trai najhitnija lijenika intervencija. Ali takvi
grevi uglavnom ne ostavljaju tee posljedice i smrtnost je vrlo rijetka.
Do dolaska lijenika dijete valja zatiti od povreda, poloiti ga na bok
da se ne ugui slinom i nastojati to hitnije sniziti tjelesnu temperaturu
trljanjem tijela alkoholom, zatim hladnim oblozima i kupkama. Teina
stanja ovisi o teini osnovne bolesti.
Tetanus je karakteristian po grevima miia. Obino zapoinje
grenjem miia lica, da bi se poslije ukoilo itavo tijelo. Povremeno
dolazi do pojaanih stezanja miia. Dugotrajniji napad ukoi miie za
disanje, bolesnik prestaje disati i umire od zaguenja.
Toplinski grevi nastaju kad je ovjek izloen visokim temperatura
ma. Pojaanim znojenjem gubi se mnogo tekuine i soli. Ako se gubitak
ne nadoknadi pijenjem, javit e se niz smetnji, meu kojima i grevi tije
la. Do greva najee dolazi naglo, traju nekoliko minuta i ponavljaju
se poslije kratkoga prekida. Preteno se javljaju na radnom mjestu gdje
proces proizvodnje uzrokuje povienu temperaturu okoline. Grevi se
mogu sprijeiti pijenjem slane vode.
Jae smanjenje eera u krvi, osim nesvjestice moe dovesti do pa
davice slinih greva.
I otrovi izazivaju greve. Najei su uzrok: ugljini monoksid,
DDT, preparati koji se upotrebljavaju za unitavanje gamadi, zatim olo
vo, benzol, nikotin, kofein, strihnin.
 Grevi itavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti:
- Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu
(uremija), uglavnom u posljednjoj fazi bolesti.
- Dekompresiona bolest, tj. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga
atmosferskog tlaka (kesoni, ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka.
- Oteenje mozga povredom, alkoholizmom, dugotrajnim visokim
tlakom.
- Dugotrajno pojaano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija)
osim vrtoglavice moe izazvati i padavici sline greve.

Grevi pojedinih miia tijela

Grevi pojedinih miia i miinih grupa javljaju se znatno ee od

greva koji zahvaaju itavo tijelo. Nema ovjeka koji povremeno nije
osjetio gr u miiu.
Pretjerana upotreba pojedinih miia najei je uzrok greva. Po
znati su grevi u nogama trkaa, grevi u listovima vozaa motornih
vozila koji voze due vrijeme bez odmora. Naglo zaustavljanje vozila
pritiskom na konicu moe izazvati puknue miia. Bol se znatno ee
javlja u netreniranih osoba, onih koje ee ponavljaju pokrete za koje
nisu uvjebane. Takvi miii iznenada postaju bolni, tvrdi, a dio tijela
koji pokreu ostaje privremeno nepokretan, ili je pokretanje povezano s
jakim bolovima. Takvi bolni grevi poznati su u narodu pod njemakim
nazivom muskulfiber.
U mnogim profesijama javljaju se grevi u onim miiima tijela koji
se pri radu najvie upotrebljavaju. To su tzv. profesionalni grevi. Ve
prije nekoliko stotina godina opisani su grevi prstiju u pisara. Danas se
najee javljaju u daktilografa, brijaa, krojaa, pijanista. Poznati su
grevi vjeda urara, grevi miia ruku liilaca i postolara. Ako takvi
grevi traju due vrijeme, najvjerojatnije su psihiki uzrokovani. Gr
zbog zamora prestaje nakon odmora.
Greve uzrokuju poremeaji cirkulacije krvi u pojedinim miiima.
Smanjen dovod krvi izaziva bre umaranje miia pa ubrzo nastaje bol.
Poznato je da sportai prije natjecanja ugrijavaju one miie koje e u
natjecanju najvie koristiti. Ugrijavanje poboljava cirkulaciju krvi. Mi
ii se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi
kom. U nepripremljenim miiima, kao i u netreniranim miiima, ot
padne tvari nakupljaju se bre nego to se krvlju mogu odstraniti.
Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremeaj cirkulacije krvi u poje
dinim miiima i miinim grupama. Najei je uzrok arterioskleroza
krvnih ila. Arterisklerotine promjene na krvnim ilama izazivaju smet-
nje uglavnom u starijih ljudi, poslije 50. godine ivota. Grevi najee
zahvaaju velike miie na potkoljenicama. Kod jednih se javljaju samo
prilikom kretanja, kod drugih samo pri ustajanju, a mogu se javiti i kao
bolni noni grevi za vrijeme leanja u krevetu.
Ako se greviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja, onda je to
uglavnom nakon dueg hodanja. Bol moe biti toliko jak da se takva
osoba mora zaustaviti. Nakon kraega odmora gr prestane. Preteno se
javlja na jednoj nozi. Grevi nastaju zbog toga to poveani miini na
por ne prati istovremeno i pojaana cirkulacija krvi; dolazi do suenja,
zakreenja, krvnih ila koje dovode krv u noge.
Bolni noni grevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za
vrijeme leanja. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. Dok
bolesnik stoji, u noge dolazi dovoljno krvi. U leeem poloaju vie ne
djeluje sila tea i dovod krvi u noge je oteah, naroito ako su u povie
nom poluaju. Stanje je pogorano i zato to se nou krvni tlak uvijek
neto smanji.
U nekih se bolesnika grevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz
kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba. Takvi bolesnici znaju
da im je mnogo lake kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po
nu kretati odmah nakon ustajanja.
Greviti bolovi u nogama mladih ljudi najee su posljedica upal
nih promjena na krvnim ilama donjih udova.
Napadaji bolnih greva mogu nastati i zbog nenormalne podralji-
vosti ivanoga sustava. Pojaana podraljivost javlja se zbog pomanjka
nja kalcija u krvi. Manjak moe biti posljedica nedovoljnoga unoenja
kalcija u tijelo ili prekomjernoga izluivanja iz tijela mokraom i stoli
com. Kalcij u tijelu vaan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor
malnu funkciju ivanoga sustava i miia. U mijeni kalcija vana je ulo
ga vitamina D, kao i dvije male lijezde smjetene uz titnjau (paratire-
oidne lijezde). Smanjenje luevina (hormona) tih lijezda dovodi do pa
da kalcija u krvi. Smanjena koliina kalcija dovodi do greva miia.
Najee su zahvaeni mali miii prstiju, zatim miii lica, grkljana, oi-
ta i udova. Grevi mogu zahvatiti i velike grupe miia. Bolesnik je uvi
jek pri svijesti. Takvi bolni grevi, koji se esto javljaju u napadima, na
zivaju se tetanija. Tetaniki grevi esti su u djece i najee zahvaaju
ruke i noge. Obolijevaju uglavnom rahitina djeca. Rahitis i tetanija jesu
brat i sestra. Grevi se javljaju kada se u proljee mala djeca naglo iz
vedu na sunce. Pod djelovanjem sunanih zraka, u koi djeteta naglo se
stvara vitamin D, koji odmah poinje taloiti u kosti kalcij iz krvi; tako
nastaje akutan manjak kalcija u krvi. Tetaniju djeteta moe izazvati po
remeaj prehrane, zarazna bolest itd. Tetaniki grevi obino se nazivaju
fraz ili fras. Spreavanje rahitisa ujedno je spreavanje tetanije dje
ce. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. Hrana
bogata kalcijem, npr. mlijeko, vitamin D, moe sprijeiti greve u trud
noi i za vrijeme dojenja.
Osim kalcija, i manjak magnezija znaajan je za nastanak tetanikih
greva. Donedavno se to uope nije znalo. Dananje metode pretrage
(elektromiografija) omoguuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. Ma
njak magnezija naen je u ljudi koji su se lijeniku alili zbog mrava-
ca na pojedinim dijelovima tijela, naroito na rukama i oko usana, na
drhtanje i povremeno koenje prstiju i veih grupa miia. Neki su se a
lili na nesanicu, srane, probavne i disajne smetnje. Takva razliitost
simptoma najee je upuivala na smetnje na ivanoj bazi, tj. smet
nje koje su psihogeno uvjetovane. Lijekovi koji sadre magnezij sprea
vaju tegobe.
Manjak soli takoer moe izazvati greve pojedinih miia i mii
nih grupa. Takvo stanje moe nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava
za istjerivanje vode iz tijela. Lijekovi su diuretici i lijenik ih propisuje
kod nekih sranih, jetrenih i drugih bolesti. Prije greva javlja se muni
na, gubitak apetita i nevoljkost. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku
ine dolazi zbog pojaanoga znojenja. Jako znojenje nastaje uglavnom
onda kada postoji jai fiziki napor u uvjetima visoke temperature oko
line. Grevi zahvaaju miie koji se najvie upotrebljavaju. U tekim
sluajevima dolazi do greva itavoga tijela. To su tzv. toplinski grevi.
Greviti trzaji pojedinih miia mogu se vidjeti i kod nekih oblika
padavice (Jacksonov napadaj). Grevi mogu zahvatiti prste na rukama,
jezik, ruku, nogu ili itavu polovinu tijela. Bolesnik je uglavnom pri svi
jesti.
est je i gr miia za vakanje, tzv. krip ili trizmus. Takva osoba
ne moe otvoriti usta, a govor je otean. Gr miia za vakanje moe biti
jedan od prvih znakova teke zarazne bolesti, tetanusa, a moe biti po
sljedica manjka kalcija u krvi; prati padavicu, upalu u usnoj upljini,
meningitis, tumor usne upljine, otrovanja, naroito strihninom. Naje
e je to reflektorni gr, pa se moe vidjeti i prilikom iaenja eljusnoga
zgloba.
Gr zahvaa i miie vrata (tortikolis). Miii vrata su tvrdi i bolni,
a glava je malo nagnuta u stranu.
Svaka ozljeda miia izaziva bol. Podraaj boli putuje ivcima u ki
menu modinu, odakle dolazi, kao reakcija, podraaj koji izaziva gr
miia. Tako se zatvara krug bol - gr - bol.
 GUTANJE I POREMEAJI

Gutanjem savakane hrane poinje jedna od osnovnih funkcija tijela:

probava. Gutanjem (degluticija) potiskuje se savakana hrana iz usta
preko drijela i jednjaka u eludac.
Gutanje je zamrena radnja; ne sudjeluje samo jezik, nego i svi mii
i usne upljine, lica, grkljana i jednjaka. Gutanje zapoinje stiskanjem
eljusti; istovremeno jezik snanim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo
nepce i potiskuje ga u drijelo; stiskanjem miia u drijelu stvori se vi
sok pritisak koji snano ugura zalogaj u jednjak, kroz koji hrana ne pa
da u eludac vlastitom teinom, kako su smatrali stari lijenici, nego
radom miia jednjaka. Miii jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo
vitim kretnjama potiskuju ga u eludac.
Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u drijelo. Dok je us
na upljina zajedniki put za probavni i dini sustav, drijelo predstavlja
.njihovu raskrsnicu. Iz drijela zrak preko grkljana ulazi u dunik i plua,
a hrana preko jednjaka u eludac. Gutanje je tako podeeno da spreava
ulazak hrane u dine putove; gutanjem upravlja poseban centar u moz
gu. ak sa 5 do 12 modanih ivaca taj dirigent upravlja kompliciranim
voznim redom rada pojedinih miia i pazi da ne doe do sudara na
raskrsnici vanih putova: dinoga i probavnog.
drijelo (farinks) preteno slui disanju. Samo se za vrijeme gutanja
povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane.
Grkljan (larinks) pripada samo dinom sustavu i na njega se nastav
lja dunik, koji se nalazi na dnu drijela, u predjelu vrata. Omeen je
hrskavinim ploicama, koje se vide kao izboenja na prednjoj strani
vrata i poznata su pod imenom Adamova jabiica. Na ulazu u grkljan
nalaze se glasnice. Da se gutanjem zalogaja sprijei ulazak hrane u dine
putove, grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed, to
se izvana vidi kao podizanje Adamove jabuice. Istovremeno se stisnu
glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane. Poklo
pac (epiglotis) takoer pokrije ulaz u grkljan, koji se itav zabije is
pod stranjega dijela jezika, koji takoer postane uvar dinih putova.
Istovremeno podizanje mekoga nepca spreava ulazak hrane u nos. Na
taj su nain dini putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u
jednjak.
ivotinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo
en da se jako pribliuje unutarnjem otvoru nosa; hrana prolazi pokraj
grkljana tako da ivotinja moe istovremeno gutati i disati, zbog toga
hrana ne moe ui u dine putove.
Slino je kod ovjeka, ali samo u prvim danima ivota; novoroen
e ima visoko poloen grkljan tako da moe istovremeno disati i sisati,
tj. gutati. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre
hranu dojeneta.
Gutanje se odvija potpuno nesvjesno; samo poetak gutanja ovjek
kontrolira svojom voljom; kada jednom hrana doe u drijelo i jednjak,
gutanje se odvija potpuno nezavisno od nae volje.
Svaki poremeaj transporta hrane iz usta u eludac naziva se disfar-
gija. Takve smetnje ljudi obino nazivaju oteano gutanje; moe nastati
zbog promjena (upale, tumori) u usnoj upljini, drijelu, grkljanu i jed
njaku. Mnoge bolesti izvan transportnoga puta za hranu mogu izazva
ti smetnje gutanja ako zahvaaju ivce i njihove centre u mozgu koji up
ravljaju radom miia za gutanje.
Tekoe prilikom gutanja bolesnik doivljava na razne naine;
smetnje mogu biti praene bolovina; bolovi mogu biti neznatni, ili ih
uopte nema. Smetnje opisuju kao svrbe ili peenje prilikom gutanja,
neki se tue da im hrana ulazi u dunik ili nos. Smetnje gutanja mogu bi
ti praene smetnjama govora, vakanja, disanja, ili se javljaju samo prili
kom gutanja krute hrane; neki imaju tekoa prilikom uzimanja tekui
ne. Najee smetnje gutanja nastaju samo na ivanoj bazi; organi
koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi.

Osjeaj kugle u grlu

Najea je smetnja osjeaj stranoga tijela u drijelu. Pacijenti obi

no opisuju kao da imaju kuglu u grlu. Tu kuglu, koju zapravo osjea
ju u drijelu, krivo smjetaju u grlo jer im nije jasna razlika izmeu dri
jela i grla. Koji put to nije kugla, nego knedla ili sitnije tijelo: kotica,
kost, slamka, dlaka itd.
Ako osjeaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe, ili u
osobe koja je slabih ivaca, ne treba se previe uzbuivati; smetnjama
je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu, poti-
tenost. Takva kugla obino se ne javlja za vrijeme jela. Koji put je ta
ko velika da osoba ima osjeaj guenja, unato tome to su dini putovi
potpuno slobodni i isti.
 Takve smetnje monogo ee imaju ene nego mukarci; javljaju se
u klimakteriju. Mnoge pacijentice, naroito ako se tegobe ponavljaju,
strahuju od tumora, od raka u grlu. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja
ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mrave; tada je potrebno bolni
ko lijeenje.
Strah od kosti u jednjaku ili drijelu koji put je toliko jak da ljudi
poslije jela od ribe imaju osjeaj da im je kost zapela u grlu. Razumije
se, takva mogunost postoji, ali je mnogo rjea nego to se ini.

Smetnje gutanja praene bolom

Bol prilikom gutanja najee je uzrokovan upalama drijela i jed

njaka. Oteano gutanje praeno bolom stalan je znak gotovo svake na
gle, akutne upale drijela; bol je razliite jaine, a moe postojati samo
osjeaj kao da se u drijelu nalazi strano tijelo.
Angina je est uzrok bola koji se naglo poveava gutanjem, uz povi
enu tjelesnu temperaturu i opu klonulost.
I mnoge akutne, nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja, prae
ne jaim ili slabijim bolovima: arlah, zaunjaci, upala jezika, gnojna a
rita (apscesi) u usnoj upljini i drijelu, infekciozna mononukleoza ili
tzv. ljezdana groznica.
Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vrue hrane ili vru
ih tekuina i udisanjem vruega zraka; praene su promuklou, u te
im sluajevima i smetnjama disanja, ak i guenjem. Jo jai bolovi na
staju gutanjem jakih kiselina i luina; to su tzv. kemijske ozljede drijela
i jednjaka ili kemijske opekline.
Uasan bol i strah ve na samu pomisao da se neto mora gutati,
prvi je znak bjesnoe; javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug
riza bijesne ivotinje. Kada se jave prvi znakovi, bolest se ne moe izlije
iti; moe se sprijeiti samo pravovremenim cijepljenjem, i to prvih ne
koliko dana poslije ugriza.
Dugotrajne, kronine smetnje gutanja praene bolom javljaju se
kod mnogih kroninih bolesti usne upljine, krajnika, jezika, drijela i
jednjaka; najee su kronine upale drijela.
Kronine upale drijela redovito su praene smetnjama gutanja, os
jeajem stranoga tijela, jaim ili slabijim bolovima, osjeajem stezanja i
guenja u vratu, bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno.
ir na jednjaku, slino kao ir na elucu, moe biti uzrok dugotraj
nih smetnji gutanja i bolova; sline su smetnje kod raka drijela i jednja
ka.
Vrlo jak bol, esto grevit, moe potjecati iz srca; koji put se javlja
samo u drijelu ili ispod prsne kosti s osjeajem da se trga jednjak. I
takav bol ljudi tumae kao nedunu smetnju gutanja, pogotovo zato to
napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. A to je
zapravo angina pektoris.

Smetnje gutanja bez bolova

Uzrok smetnji prilikom gutanja esto je mali mii koji poput prste
na obuhvaa jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u eludac.
Ovaj kruni mii uvijek je lagano stegnut; tako spreava vraanje
sadraja eluca u jednjak. Kada jednjakom hrana doe do toga miia,
on olabavi i propusti je u eludac. Ako prilikom gutanja mii ne olaba
vi, hrana ne moe prijei u eludac i zaostaje u jednjaku. Takva se smet
nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuenja. Nakon smirivanja, smetnje
ubrzo nestaju. Takve smetnje mogu nastati zbog suvie brzoga gutanja
nedovoljno savakane hrane.
Ako traju due vrijeme, smetnje postaju jako neugodne i javljaju se
u povremenim napadima; tada je rije o bolesti koja se naziva kardios-
pazam; obino se javlja poslije 30. godine ivota. Takvi bolesnici opaze
da hrana tee prolazi kroz jednjak, kao da zaostaje iza prsne kosti, i po
mau sebi na taj nain to jedu polagano, dobro vau i svaki zalogaj za
lijevaju malim koliinama tekuine. Kada su uzbueni, smetnje se po
goravaju. Koji put lake gutaju tvrdu hranu od tekuine, toplu od hlad
ne, ili obratno. esto se ve progutana hrana vraa iz jednjaka u drije
lo. Kako hrana tek pojaanim pritiskom ulazi u eludac, dolazi do znat
noga proirenja jednjaka; u tako proirenom jednjaku hrana se moe za
dravati due vrijeme; tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor mii
a, prelazi u eludac; na mjestu gdje se u jednjaku zadrava, javljaju se
upale.
Mnoge smetnje gutanja, praene osjeajem guenja, davljenja, vrlo
rijetko osjeajem bola, uzrokovane su psihikim uzrocima; obino na
staju nakon jakih duevnih uzbuenja, sukoba, jakih emocija.
I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. Slabokrvnost
(anemija) zbog pomanjkanja eljeza izaziva smetnje s osjeajem kao da
hrana zaostaje u grlu. Bolest je mnogo ea u ena nego u mukaraca.
Smetnje gutanja praene su upalom u usnoj upljini, naroito jezika, tan
kim noktima koji se lome i udubljuju, stalnim umorom, glavoboljom,
poremeajima menstruacije; takve osobe jedu vrlo polagano i dugo va
u. Osim eljeza manjka i vitamin B-grupe.
Rak jednjaka nije esta pojava. Prvi su znakovi smetnje gutanja.
Najprije se teko guta kruta hrana, poslije i mekanija, da bi na kraju bo
lesnik jedva gutao i tekuinu. Izraeniji bol javlja se kada je bolest znat
no napredovala. Koji put se osjea peenje ispod prsne kosti, naroito
nakon uzimanja toplih tekuina. Rak jednjaka mnogo je ei u muka
raca; oko 10 posto otpada na rak jednjaka. Zbog toga se zahtijeva lije
niki pregled svake osobe koja je prola srednje godine ivota, a osjea
makar i najmanje smetnje gutanja due od tjedan dana.
Smetnje gutanja mogu uzrokovati izboenja stijenke jednjaka (diver-
tikli) i mnogo ee u mukaraca. Izboenja izgledaju poput vreica u
kojima se skuplja hrana. Bolesnici se obino ale na peenje u drijelu,
kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku; ponekad hrana
ulazi u dunik i izaziva jak kaalj. Mnogi bolesnici namjetaju glavu u
odreeni poloaj za vrijeme jela da bi imali to manje smetnji. Koji put
se sadraj te vree nou isprazni na jastuk.
Uzroci smetnji gutanja esto su izvan drijela i jednjaka; to mogu
biti tumori u sredini prsnoga koa, koji izvana pritiu na jednjak, zatim
proirena aorta, tj. glavna krvna ila koja izlazi iz srca, pa onda povea
nja limfnih vorova u blizini jednjaka i drijela; mogu biti i neuroloke
bolesti jer zahvaaju pojedine ivce ili njihove centre u kimenoj modi
ni ili mozgu. Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje jo uvi
jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija
gravis; prva se javlja u starijoj dobi, druga zahvaa mlade, esto djecu.
Osim miia za gutanje zahvaeni su mnogi drugi miii, pa se javljaju
smetnje vakanja i smetnje govora.
Sline smetnje nastaju i zbog oteenja centra u mozgu koji uprav
ljaju radom tih miia. Takva oteenja mogu biti uzrokovana povreda
ma glave, zaepljenjem krvne ile koja dovodi krv u to podruje mozga
(embolija i tromboza), upalama; smetnje se javljaju naglo i uglavnom su
teka i po ivot opasna stanja.
Nain lijeenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale, tada ih
treba lijeiti antibioticima, sulfonamidima; ako je smetnja gutanja uzro
kovana zaahurenim nakupinama gnoja, tada gnoj valja odstraniti.
Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije
kovi koji smanjuju napetost miia. Mnogima su smetnje smanjene ve ti
me to su bili poteeni duevnih uzbuenja. Postoje i instrumenti za i
renje toga dijela jednjaka. Najbolje je rjeenje kirurki zahvat kojim se
taj mii preree.
Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima, potrebna je operaci
ja; u rjeim sluajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov
rast.
Slabokrvnost se lijei lijekovima koji sadravaju eljezo i vitamine;
strana tijela vade se pomou posebnih instrumenata; vreasta izboenja
odstranjuju se kirurkim putem.
Ulazak hrane u dine putove

Nema ovjeka koji se u toku ivota barem nekoliko puta nije za

grcnuo. Komadi hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dunik. Jak kaalj u
veini sluajeva izbaci taj strani sadraj.
Stariji ljudi ee se zagrcavaju. Uzrok je neusklaen rad miia za
gutanje zbog promjena u ivanim stanicama centra za gutanje u mozgu,
ili arterioskleroza krvnih ila i slabija opskrbljenost mozga krvlju.
Ako je strano tijelo ulo u dine putove i kaljem nije bilo izbaeno,
osobu valja staviti u leei poloaj. Mirnim disanjem strano se tijelo mo
e odrati u irokom, glavnom dinom putu. Ustajanje ili pojaano disa
nje moe pomaknuti strano tijelo u nie, dublje dijelove plua. Takvu
osobu treba prenijeti u bolnicu u leeem poloaju.
Kada udahnuti manji strani predmeti dou u dublje dijelove dinih
putova, gdje i ostanu, mogu se razviti teki oblici upale plua, tzv. aspi-
raciona pneumonija.

Ulazak hrane u nos

Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog

nepca koje se prilikom gutanja ne moe podii. Hrana gutanjem ulazi
kroz otvorene nosne otvore u nos. To je naroito izraeno prilikom guta
nja tekuine. U takvih osoba poremeen je govor, nastaje tzv. govor
kroz nos.
Nekada je najei uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri
ja. Poslije preboljele difterije ostala je esta posljedica: klijenut (parali
za) ivaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. Danas su takve
smetnje vrlo rijetke zato to je, zahvaljujui cijepljenju, difterija gotovo
nestala kao zarazna bolest.

Nagao gubitak svijesti i nagla smrt

prilikom gutanja zalogaja hrane

Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po
java; naziva se jo i bolusna smrt (bolus znai zalogaj). U SAD guenje
hranom nalazi se na estom mjestu uzroka zadesne smrti; broj rtava je
vei od broja onih koji umiru od vatrenoga oruja ili u avionskim nesre
ama.
Guenje i smrt nastaje zbog toga to se zalogaj hrane, ili neki drugi
predmet, zaglavi u stranjem dijelu drijela ili izmeu glasnica, zatvara-
jui u potpunosti dini put. rtva ne moe govoriti ni disati, postaje bli
jeda, ubrzo poinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi
svijest. Najee se takva osoba u potpunosti ukoi, izbulji oi ili u pa
ninom samrtnom strahu poinje juriti po prostoriji, ali ubrzo pada bez
svijesti i pred oima prisutnih umire.
Takva stanja najea su u male djece i starijih osoba, kod kojih se
guenje zalogajem hrane ponekad zamijeni sranim udarom (sranim in
farktom). Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje, gutanje veih nedo
voljno savakanih zalogaja, govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko
holizirano stanje. U starijih osoba, osim nedovoljnoga vakanja zbog lo
ega zubala, vanu ulogu ima oslabljeni zatitni refleks zatvaranja duni-
ka.
U svim takvim sluajevima, donedavno, prisutni su bili nemoni da
sprijee tragediju jer nije bilo naina da se uklijeteni strani predmet od
strani iz dinih putova. Prisustvo osposobljenoga lijenika, opremljeno
ga specijalnim instrumentima, spasilo je tek poneku rtvu od sigurne
smrti.
Danas vie ne moramo i ne smijemo bespomono promatrati osobu
koja se pred nama gui zalogajima hrane. Godine 1975. ameriki kirurg

Spaavanje u stojeem poloaju

Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoi koju moe izvesti
svaka od prisutnih osoba. Dovoljno je uvjebavanje od nekoliko minuta,
ili ak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata. Zahvaljujui pri
mjeni Heimlichova zahvata, uglavnom na temelju proitanih uputa u
popularnoj tampi, spaene su tisue ivota.
Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore, tj. prema
prsnom kou. Na taj se nain naglo podie dijafragma, oit, mii koji
razdvaja trbunu od prsne upljine i ima znaajnu ulogu pri disanju.
Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snaan tlak u
pluima koji se prenosi na dine putove i izbaci svaki strani predmet to
je zatvorio dini put. To se moe usporediti s primjerom napuhnute plas
tine vreice ili balona. Kada se balon naglo stisne, ep izleti kao na bo
ci ampanjca.
Prilikom spaavanja u stojeem poloaju, spasilac stoji iza rtve i
obuhvata rukama struk. akom jedne ruke obuhvati aku druge i stavi
palac postrance na aku prema trbuhu rtve, neto ispod pupka i ispod
rebara. Snano, naglim trzajem prema gore pritisne trbuh rtve. To se
moe ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno.

Spaavanje u leeem poloaju

Ako rtva sjedi, spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak.
Spaavanje u leeem poloaju izvodi se ako je rtva u nesvijesti, ili
kada spasilac nije sposoban rtvu podii. rtva lei na leima. Spasilac
svojim koljenima obuhvaa noge rtve, licem u lice prema rtvi. Postav
lja ruke to se vidi na crteu. Zapee donje ake stavi se na trbuh rtve,
iznad pupka i ispod rebara. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go
re; to se ponovi ako strano tijelo nije izbaeno prvim pokuajem.
 Ako rtva povraa, stavlja se na bok i oisti usna upljina kako bi se
sprijeilo udisanje povraenoga sadraja.
S obzirom na izgled rtve i tok dogaaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi
nuta), prisutni uglavnom pomiljaju na srani infarkt. Pruanje prve po
moi svedeno je u najveem broju sluajeva na davanje umjetnoga disa
nja i eventualno masau srca. Razumljivo je da takvi postupci samo po
goravaju postojee stanje. To je razlog zbog ega je nuno poznavati
znak kojim e rtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci
dent dogodio. Heimlich preporuuje da rtva obuhvati svoj vrat izmeu
palca i kaiprsta jedne ruke.

Znak guenja hranom

Panja! Spaenu osobu obavezno treba da pregleda lijenik, jer su

vie snaan i nepravilan pritisak moe otetiti unutarnje organe, naroi
to jetru.
Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos
nim postupkom.
 ISPLJUVAK

Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadraj koji se izba

cuje iz usne upljine. Lijenik misli uglavnom na onaj sadraj koji se iz
bacuje iskaljavanjem iz dubljih dijelova dinog sustava: iz dinih cijevi i
plua; slina, npr., moe biti pljunuta, ali nije iskaljana.
U normalnim uvjetima ovjek nema potrebe da kaljanjem izbacuje
bilo kakav sadraj iz plua. Dodue, u sluznici dinih putova postoje
brojne sluzne lijezde koje neprekidno stvaraju sluz to pokriva i titi os
jetljivu sluznicu, ali ona se normalno odstranjuje bez kalja. Stanice koje
se nalaze na povrini dunika i ostalih dinih cijevi imaju dlaice, trepet-
ljike, koje se neprekidno i valovito gibaju prema drijelu i na taj nain
pokreu sluz u kojoj se nalaze brojne estice praine i bakterije. Kada
sluz doe do glasnica, normalna struja zraka, koja nastaje prilikom izdi
saja, prebaci sluz u drijelo, odakle bude nesvjesno progutana. Tek ne
to vea koliina nakupljene sluzi izaziva refleks kalja, kojim bude izba
ena. Do deset ispljuvaka dnevno, izbaenih laganim kaljem, normalna
je pojava.
Kod mnogih bolesti dinoga sustava koliina dnevno izbaenoga is
pljuvka moe biti i vea od 1 litre dnevno. Ovisi o bolesti hoe li isplju
vak biti sluzav, sluzavognojan, gnojan, krvav, pjenuav. Boja ispljuvka
moe biti crvena, crna, smea, zelena. Iskaljan sadraj moe biti ista
krv ili ista bistra tekuina poput izvorske vode.
Veina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak, naroito
ako postoji bolest dinoga sustava. Neki pacijenti opisuju lijeniku do
pojedinosti kvalitete svoga ispljuvka. Snalaljiviji pacijent donijet e
sumnjiv ispljuvak u maloj, dobro zatvorenoj posudi, u boici od lijekova
ili plastinoj kutijici. Lijenik se ne moe pouzdati samo u podatke koje
mu pacijent navodi, zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre
gledava.
Nekada su lijenici mnoge plune bolesti dijagnosticirali samo na
temelju izgleda ispljuvka. I danas, unato brojnim dijagnostikim mo
gunostima, pregled ispljuvka esto je nezamjenljiva pretraga. Ponekad
se samo pogledom na ispljuvak moe postaviti dijagnoza bolesti.
Gnojan ispljuvak

Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga arita u

dinom sustavu. Najee je rije o upljinama ispunjenim gnojem,
odakle on moe doi u dine putove i biti izbaen kaljem.
Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. U plua dolaze
udisajem s pomou krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. Ograniena
gnojna arita (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale plua
i udahnutoga stranog tijela. Iz gnojne upljine gnoj postepeno prodire u
dine putove i kaljem bude izbaen. Koji put se kaljem izbacuju velike
koliine gnoja, ak do 4 decilitra. Gnoj je slatkastoga okusa, a moe biti
i neugodnoga mirisa. Gnoj boje okolade nastaje zbog mijeanja krvi s
gnojem.
U dine putove moe prodrijeti gnoj iz gnojne upljine koja se stvo
rila izmeu porebrice i stijenke prsnoga koa (gnojna porebrica).
Jedan od najeih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proirene dine
cijevi, bronhi; bolest Se naziva bronhiektazije; glavni je simptom kaalj i
izbacivanje velikih koliina gnojnog ispljuvka, svakodnevno i najee
ujutro. Najvee koliine gnoja iskaljavaju se u odreenom poloaju tije
la. Taj poloaj bolesnici naue i uvijek kaljaju u odreenom stavu tijela.
Ispljuvak ima neugodan miris. Ako se sakupi u posudi, s vremenom se
odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz, u sredini mutna tekuina, a dolje is-
taloen gnoj; mogu se nai i primjese krvi.

Krvav ispljuvak

Pogled na ispljuvak u kome se nalaze vee ili manje koliine krvi

esto dovodi do nepotrebne panike. Pljunuta krv nije uvijek iskaljana
krv. Prema tome, krv u ispljuvku ne znai da potjee iz plua. Pljunuta
krv pomijeana samo sa slinom obino potjee iz usne upljine, drijela,
jezika, pa ak iz pljuvanih lijezda. U toj krvi nema sluzi koja se stvara
u dinim cijevima. Krv pomijeana sa sluzi moe potjecati i iz nosa, ako
je sluz nosne upljine uvuena u usnu upljinu.
Krv koja je pomijeana sa sluzi i mjehuriima zraka potjee iz di
nih cijevi i plua. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak moe se nai kod
brojnih upala dinih putova razliitoga uzroka (bronhitis); mogu ga iza
zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana.
Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za
htijeva lijeniki pregled. Takav ispljuvak moe biti i jedan od prvih
znakova raka na pluima, naroito ako je rije o osobama iznad 40 godi
na ivota, mukarcima, puaima.
 Pjenuav ispljuvak crvene boje poput cigle karakteristian je za
upalu plua. Jako pjenuav, sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na
kupljanja tekuine u pluima i moe biti uzrokovan bolesnim srcem i ne
kim plinovima.

Pjenuav ispljuvak

Pjenuavost ispljuvka ovisi o koliini zraka koja se u njemu nalazi u

vidu mjehuria. Ako je ispljuvak iz veih dinih putova, mjehurii zraka
su vei. Ako ispljuvak dolazi iz samih plua, tj. iz plunih mjehuria (al
veola), tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurii.
Tekui i jako pjenuavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu
a ispunjeni tekuinom koja iz krvnih ila prelazi u plua. Takvo stanje
nastaje zbog zatajivanja rada srca, koje je preslabo da svu krv to dolazi
iz plua protjera kroz krvne ile. Nastaje zastoj krvi u pluima i povea
nje tlaka u krvnim ilama. Pod poveanim tlakom, tekuina iz krvnih i
la prelazi u pluno tkivo, u plune mjehurie. Uz tekuinu uvijek proe i
neto crvenih krvnih zrnaca, pa je ispljuvak pjenast i ruiaste boje. Koji
put koliina krvi u takvom ispljuvku moe biti velika. Koliina pjene
ovisi o teini stanja. U najteim sluajevima bolesnik izbaci toliko pjene
da mu se lice gotovo ne vidi. Jedino hitna lijenika intervenicija moe
spasiti ivot takva bolesnika; bez lijekova bolesnik se brzo ugui.
Takvo stanje u pluima mogu izazvati kemijska sredstva, najee
udahnuti plinovi i pare: amonijak, klor, fozgen, sumporni dioksid, hlap-
ljive kiseline.
Takav ispljuvak moe se vidjeti kod opeklina dinih putova i u ne
kim sluajevima krvarenja u mozak.

Sluzav ispljuvak

Nakupljanjem vee koliine sluzi u dinim putovima nastaje podra

aj na kaalj. Kaljem se suviak sluzi izbacuje kako bi se odrala potpu
na prohodnost i istoa dinih putova. Sluzav i vie ili manje pjenuav
ispljuvak bez mirisa isti je produkt koji stvaraju brojne sluzne lijezde u
dinim putovima.
Stvaranje sluzi u dinim putovima moe biti pojaano. Nadraaji
koji mogu izazvati pojaano stvaranje sluzi esto su zaraze (infekcije),
upale, nadraujui plinovi, praina, hladnoa, nagle promjene tempera
ture. No, svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga, kratkotrajnog i pre
komjernog stvaranja sluzi.
 U rjeim sluajevima moe doi do trajnoga, neprekidnog i pre
komjernog stvaranja sluzi u dinim putovima zbog poveane sposobnos
ti lijezda da stvaraju sluz i zbog poveanoga broja sluznih lijezda. Ta
da organizam uestalim kaljem nastoji odrati prohodnost dinih puto
va (kronini bronhitis).

Sluzavo-gnojan ispljuvak

Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dinih putova

razvije borba izmeu obrambenih snaga tijela, tzv. bijelih krvnih zrnaca,
i bakterija. Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca, nastradala u toj bor
bi, daju manju ili veu koliinu gnoja u ispljuvku. isti gnojni ispljuvak
uvijek je vezan za opsenija razaranja tkiva.
 KAALJ

Mnogi ljudi znaju da je kaalj najei i najtipiniji znak bolesti dinih

organa. Manje je poznato da se moe javiti i kod mnogih drugih bolesti
kod kojih su dini organi potpuno zdravi.
Kaalj je najee kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga ovje
ka. No, dugotrajan kaalj, koji traje tjednima, mjesecima pa i godinama,
u znatnoj mjeri moe poremetiti normalan nain ivota i rada. Uporan i
dugotrajan kaalj remeti san i iscrpljuje organizam. Zbog toga je razum
ljiva velika potronja lijekova protiv kalja. Prema statistikama, gotovo
10 posto svih lijenikih recepata sadravaju lijekove za ublaavanje
kalja.
Kaalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti, kao
tegoba koja zamara i dosauje. Naprotiv, kaalj je koristan, ak i prijeko
potreban za ivot. Mnogi bolesnici umiru samo zato to ne mogu kalja-
ti.
Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i isti dini putovi.
Organizam kaljem odstranjuje iz dinih putova sve one tvari koje ome
taju normalan prolaz zraka u plua; izbacuju se ne samo strana tijela ne
go i prekomjerna sluz u dinim cijevima.
U normalnim uvjetima dine se cijevi mogu istiti bez kaljanja.
Dunik i ostale dine cijevi oblau stanice koje imaju sitnu dlaicu, tre-
petljiku. Dlaice se neprekidno gibaju, trepere u smjeru prema drijelu.
Milijuni takvih trepetljika pokreu manje koliine sluzi u kojoj se nalaze
brojne bakterije, praina i druge sitne strane tvari. Kada sluz doe do
drijela, ovjek je nesvjesno proguta. Meutim, ako je u dine putove
uao vei strani predmet, ili se nakupila vea koliina sluzi, dlaice su
preslabe da to odstrane, pa se javlja kaalj. U bolesnika koji su izgubili
sposobnost kaljanja razvijaju se smrtonosne upale plua, ili se takav
ovjek utopi u vlastitoj sluzi, koja ispuni sve dine putove. Takva sta
nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kimene modine, povreda
modine, te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti.
Kaalj je refleksna radnja, odvija se brzo i nezavisno od ovjekove
volje, a nalazi se pod upravom centra za kaalj u produenoj modini.
Centar mogu nadraiti podraaji koji ivcima dolaze iz sluznice dinih
putova: drijela, grkljana, dinih cijevi (bronha). Podraaji mogu biti
izazvani upalom, stranim tijelom, kemijskim i drugim nadraajima.
Nadraaj na kaalj moe doi i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice, jed
njaka, ak iz uha. Tek kada primi odgovarajui signal, centar izdaje na
reenje za kaalj.
Kaalj uvijek zapoinje dubokim udisajem. Nakon toga zatvore se
glasnice i snano napnu svi miii koji sudjeluju prilikom izdisaja, trbu
ni miii i miii rebara. Tlak u pluima jako se povea jer zrak ne moe
izii s obzirom na to to su vrata dunika zatvorena; najednom se
vrata, tj. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz plua pod vrlo jakim
pritiskom u snanom mlazu, eksplozivno. To je pravi mali orkan:
brzina kretanja zraka prilikom jakoga kalja moe iznositi vie od 150
km na sat. Razumije se da e taj snani mlaz zraka odnijeti sa sobom
svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nae.
Iako je kaalj refleksna radnja, ovjek moe svjesno djelovati na
centar za kaalj, moe ga svojom voljom kontrolirati, namjerno izazvati,
ublaiti, esto i potpuno prekinuti.
Kalju kao simptomu bolesti veina ljudi ne poklanja naroitu pa
nju. Ni lijenik ne moe svaki kaalj smatrati znakom ozbiljne bolesti.
Ali u nekim sluajevima moe posumnjati na odreenu bolest prema ja
ini kalja, njegovoj uestalosti, prema vremenu kada se javlja, izgledu
ispljuvka. Lijeniki pregled zahtijevaju slijedei sluajevi: svaki kaalj
koji traje due od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest; svaki ka
alj kada se iskaljava krvavi ispljuvak; kaalj s gnojnim ispljuvkom; ka
alj praen visokom temperaturom i bolovima u prsnom kou; svaki ka
alj praen osjeajem guenja, tj. pomanjkanjem zraka; svaki kaalj na
stao zbog ulaska stranoga tijela u dine putove.

Lijeenje kalja

Kaalj koji nita ne izbacuje nije koristan. Jedina je vrijednost tak

voga kalja izvjesno upozorenje da se u dinim ili nekim drugim organi
ma zbivaju bolesne promjene, ili se neke tetne tvari koje nadrauju na
laze u okolini u kojoj se ovjek nalazi.
Beskoristan kaalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublaiti
ili potpuno sprijeiti. To se postie lijeenjem osnovne bolesti ili uklanja
njem svih vanjskih uzroka. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije
kova kojima se beskoristan kaalj moe ublaiti ili ak potpuno sprijei
ti. To se postie lijeenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih
uzroka. Veina lijekova djeluje direktno na centar za kaalj tako da ga
 smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podraaje za ka
alj koji mu ivcima dolaze iz tijela.
Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kaalj mogu pretvoriti u ko
ristan; oni pojaavaju izluivanje sluzi koja pokriva nadraenu ili upa
ljenu sluznicu dinih putova i postepeno smiruje kaalj; ti lijekovi rasta
paju suvie gustu sluz, koja postaje tekua te se kaljem lake izbaci. Ta
ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji slue za iskaljavanje ili, ka
ko se obino kae, za izbacivanje lajma: ajevi od bijeloga i crnog
sljeza, majina duica, rumarin, divlja rotkva. Neke biljke slue za pri
pravak aja, druge se namau u rakiju ili med; nadrilijenici preporuu
ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk.
Kaalj koji izbacuje ne smije se spreavati; moe se ublaiti ako je
suvie jak. Prejak kaalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli
kacija. Suvie jak i intenzivan kaalj ne samo to je velik napor za orga
nizam nego moe dovesti do krvarenja iz plua i krvnih ila na povrini
tijela i u unutranjosti organizma. Poznata su krvarenja u sluznici oka,
pod koom lica, krvarenja u mozak u starijih ljudi. Jak kaalj moe do
vesti do puknua porebrice i stiskanja plua (pneumotoraks), uzrokovati
prijelom rebara, bruh (kilu, herniju) na raznim dijelovima tijela.
Kaalj se moe ublaiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za
kaalj a dobivaju se iz opijuma. Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du
e vrijeme, moe doi do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. Zato se
danas sve vie upotrebljavaju sintetski preparati, npr. abehol, selvigon.
Mnogi lijekovi u obliku sirupa, tableta, kapljica, pilula, sadravaju
razne sastojke, pa istovremeno mogu djelovati na vie strana, tj. smiruju
centar za kaalj u mozgu, djeluju na pojaano luenje sluzi u sluznici di
nih putova, proiruju suene dine putove, rastapaju gustu, ljepljivu sluz.
Lijenik e prema vrsti i tipu kalja propisati onaj lijek koji sadri najbo
lju kombinaciju za pojedini sluaj, npr. Ipekan, Timotusan, Selvigon,
Efekodin.
Koji put e bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje
ne prostorije, vlaenje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. Suh
zrak tetno utjee na sluznicu dinih putova, koja se sui, sluz postaje
gusta, ljepljiva i prirodno ienje pomou trepetljika nije mogue. Hlad
noa smanjuje sposobnost samoienja dinih putova, pa e topla odje
a, topao aj ili preni eer u napitku biti dovoljni da se sluz u dinim
putovima razrijedi i kaljem odstrani. Ako se u takvim sluajevima upot
rebljavaju sredstva za umirenje kalja, stanje e se samo pogorati, jer se
pod utjecajem lijeka jo vie smanjuje sposobnost rada trepetljika.
Svaki bolesnik koji kalje treba da shvati kako je ublaavanje kalja
lijekovima samo simptomatsko lijeenje, a to znai da se ublauje samo
jedan simptom bolesti. Pravo je lijeenje kalja lijeenje bolesti koja ga je
uzrokovala. Zbog toga e lijenik uz sredstvo za ublaavanje propisati i
druge lijekove: antibiotike, sulfonamide prilikom upala, kapljice za srce,
ako je kaalj posljedica srane bolesti, lijekove protiv preosjetljivosti or
ganizma, ako je kaalj na alergijskoj osnovi.

Iskaljavanje bistroga tekueg sadraja

U vrlo rijetkim sluajevima moe doi do izbacivanja tekuine,

bistre poput izvorske vode, kada pukne cista ehinokoka i njen se sad
raj izlije u dine putove, koji se kaljem izbaci.
Ehinokok, ili pasja trakavica, u pluima ovjeka stvara mjehurastu
i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekuinom i moe biti vea
od ake.

Iskaljavanje glista

Naglim i jakim napadom kalja, naroito u djece, moe se izbaciti i

glista.
Velika djeja glista, ili velika bijela glista (askaris), provede u plui
ma dio svoga razvojnog ciklusa. Iz plua prodire u dine cijevi (bronhe)
i penje se dunikom do drijela, gdje obino bude progutana; moe izaz
vati jak nadraaj na kaalj, tada bude izbaena poput projektila.

Iskaljavanje krvi

Krv u ispljuvku (hemoptiza, hemoptoa) alarmantan je znak bolesti.

Rijetki su bolesnici koji poslije krvavoga ispljuvka ne potrae lijeni
ku pomo. Iako veina pritom pomilja na tuberkulozu, valja znati da is
kaljavanje krvi moe ukazivati na mnogo tee i neizljeive bolesti dinih
putova i plua, bolesti srca, krvi i krvnih ila. Na sreu, krv u ispljuvku
mnogo je ee samo prolazna pojava manje opasnih i lako izljeivih bo
lesti.
Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje, jer krv u ispljuvku ne
znai uvijek da je iskaljana; vrlo esto potjee iz sitnih povreda i bezaz
lenih bolesti nosa, usne upljine, drijela, jezika, pljuvanih lijezda. Krv
koja ne potjee iz dinih putova i plua uvijek je pomijeana samo sa sli
nom, dok je iskaljana krv izmijeana sa sluzi. Krv koja potjee iz dub
ljih dijelova plua, iz samih plunih mjehuria, pjenuava je, a ispljuvak
je jednoliko obojen svijetlocrveno.
Bolesnici esto ne znaju jesu li krv iskaljali ili povratili. Lijenik na
temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne moe uvijek doi do sigur-
nih podataka o tome da li je krv bila povraena ili iskaljana. Tek se pre
gledom pacijenta, ili pregledom izbaenoga sadraja, moe postaviti
tona dijagnoza.
Tuberkuloza je i danas, unato znatnom napretku u lijeenju, naj
ei uzrok krvarenja iz plua. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni
ka barem jednom u toku bolesti krvare iz plua; krvarenje moe biti ne
znatno; u ispljuvku se moe nai tek neto krvi u obliku vlakanaca ili
kapljica; takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oteenje sitne
krvne ilice. Ali tuberkuloza moe otetiti, nagristi<, i vee krvne ile u
pluima; tada nastaju jaka krvarenja, esto iznenadna, a gubitak krvi
moe iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre; takvo je krvarenje ne
posredan uzrok smrti.
Rak na pluima postaje sve ei uzrok iskaljavanja krvi. Na tu bo
lest mora se posumnjati ako se due vrijeme javlja sukrvav ili krvav is
pljuvak, tj. svjea krv u ispljuvku, naroito ako se javlja u mukaraca pu-
aa u dobi izmeu 40 i 50 godina. U dinim putovima ima i dobroud
nih tumora, koji su ei u ena.
I proirenje bronha (bronhiektazija) esto uzrokuje krvav ispljuvak
s povremenim iskaljavanjem gnoja i povremenim povienjima tjelesne
temperature.
Nagle akutne kao i dugotrajne, kronine bolesti plua i dinih puto
va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. To mogu biti upale s
razliitim uzrocima (bronhitis i pneumonija).
Infarkt plua redovito je praen iskaljavanjem manjih koliina krvi
i nastaje zbog nagloga zaepljenja krvne ile u pluima s ugrukom krvi
ili nekim stranim tijelom: mjehuriem zraka, kapljicom masti, uljem
(tromboza i embolija). Krvarenja nisu jaka, ali su praena jakim kaljem
i esto naglim jakim bolovima porebrice uz oteano disanje.
Srane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz plua. Naj
ee nastaju zbog tzv. sranih greaka. Kada nastaju suenje ua, prije
laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza), dolazi do
zastoja krvi u pluima, tlak u krvnim ilama plua naraste i neto krvi
prelazi u plua.
Jako krvarenje, koje nastane iznenada i takvom estinom da iz usta
potee mnogo krvi, redovito dovodi do trenutane smrti. To se moe vi
djeti kada proirena aorta, tj. glavna krvna ila koja dolazi iz srca, priti-
te na dini put, postepeno se s njim slijepi i u jednom trenutku nasta
ne razdor zida pa sva krv ue u dini put.
I povrede (traume) plua mogu uzrokovati krvarenja. Uzrok mogu
biti pritisci na prsni ko, prodorne rane, prelomljena rebra koja otete
plua. Za rata esta su oteenja zbog eksplozija. Snaga eksplozivnoga
vala oteuje pluno tkivo i redovito izaziva krvarenje.
 Uzrok iskaljavanja krvi moe biti i preosjetljivost organizma na
neke tvari (alergija), zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da grua, rak
krvi (leukemija), potom bolesti jetre i manjak vitamina. Katkada su uz
rok iskaljane krvi oteenja plunoga tkiva zbog udisanja otrih, nad-
raujuih, plinova: amonijaka, klora, bojnih otrova.
U vrlo rijetkim sluajevima lijenik e pomisliti i na simuliranje, tj.
lano iskaljavanje krvi. Pojedinci, da bi, npr. doli do bolovanja, siu
krv iz malih povreda u usnoj upljini i tobonjim kaljem izbacuju
krvav ispljuvak. Takve sluajeve nije teko otkriti.
Svako iskaljavanje krvi obavezno zahtijeva lijeniki pregled i po
vremenu kontrolu. Ako je krvarenje neto jae, prije odlaska lijeniku
bolesnika valja poloiti u krevet da mirno lei. Svako naprezanje strogo
je zabranjeno. Uzglavlje treba da bude povieno u polusjedei poloaj.
Na prsni ko mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastinoj ili gumenoj
vreici; mogu se dati hladni napici, pa i blaga sredstva za umirenje iva
ca.
Sredstva protiv kalja daju se samo ako je kaalj naroito jak. Boles
nik mora iskaljavati, inae se krv sakuplja u dinim putovima pa se mo
e uguiti. Prejako napinjanje moe dovesti do jo jaega oteenja u plu
ima i pojaanoga krvarenja.
Lijeenje krvarenja iz plua u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo
do krvarenja. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti, stoga e se
neki pacijenti lijeiti na odjelu za unutranje bolesti, drugi na odjelu za
tuberkulozu, pa na odjelu za uho, grlo, nos ili na kirurkom odjelu.

Napadaji jakoga kalja

Napadaji jakog kalja javljaju se uglavnom kod bolesti dinog sus

tava; mogu biti esti, dugotrajni, muni i iscrpljujui; traju nekoliko tje
dana i mjeseci.
Hripavac ili veliki kaalj (pertusis) bolest je koja je karakteristina
po povremenim napadajima jakog kalja preteno u predkolske i kol
ske djece; starije osobe vrlo rijetko obolijevaju.
Bolest zapoinje postepeno povremenim i blagim kaljem, naroito
nou. Poslije jednoga do dva tjedna zapoinju tipini napadaji; nakon
dubokoga udisaja snano kaljanje, esto u seriji od 10 ili vie iskalja
ja (izdisaja) jedan za drugim. Nakon toga nastaje zvidajui, dubok udi
saj, poslije opet snano kaljanje. S obzirom na to to udisanje zraka
kroz suene glasnice podsjea na kukurijekanje ili magaree meketanje,
bolest u narodu zovu kukurikavac ili magarei kaalj. Napadaj kalja
moe trajati od pola minute do dvije minute; za to se vrijeme ne die, ili
se pak udiu minimalne koliine zraka; bolesnik se jako napree, gui,
 lice postaje plavo, oi se izbulje, samo to ne ispadnu, jezik je ispla-
en. Prije 50 godina opisana je teina bolesti u kunom lijeniku slije
deim rijeima: Napadaji su vrlo strani i muni, koliko za bolesnika,
toliko i za njegovu okolinu. Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto
ga i ljepljivog ispljuvka. Vrlo esto (u manje djece gotovo redovito) na
pad zavri povraanjem. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno,
u teim sluajevima ak nekoliko desetaka puta u 24 sata. Bolest traje 3
do 4 tjedna, u rjeim sluajevima znatno due.
Sline napadaje kalja imaju djeca koja su preboljela hripavac. Kod
osjetljive djece napadaj kalja moe izazvati beznaajna upala drijela,
grla ili dunika.
Napadaji kalja koji podsjeaju na hripavac mogu biti izazvani i
poveanjem lijezda (limfnih vorova) koje se nalaze uz dine putove i
pritiu ih. Uzrok poveanja limfnih vorova moe biti bacil tuberkuloze
i virus. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga to tumori pritiu di
ne putove, ili je to proirena glavna krvna ila koja izlazi iz srca (aorta).
est uzrok jakoga napadaja kalja moe biti strano tijelo u dinim
putovima, najee udahnuti komadii hrane. Snana struja zraka vei
nom uspije izbaciti strano tijelo. Tada je jak kaalj obino praen gue
njem i povraanjem. Ako je strano tijelo ostalo u dinim cijevima, npr.
zabodena kost ili igla, napadaji kalja slie hripavcu.
Poznati su i napadaji histerinoga kalja, tj. kalja na ivanoj ba
zi ; to je suh, kretav kaalj, neugodan za sluanje. Javlja se u osobe koja
nema nikakvu osnovu za kaalj; obino mu prethodi jako uzrujavanje,
sukobi u obitelji ili na radnom mjestu, neispunjene elje i si.
Napadaji jakog kalja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srane
greke (mitralna stenoza); to su preteno noni napadaji praeni osjea
jem guenja.
Napadaje kalja nou ili u rano jutro imaju puai i osobe s kroni
nom upalom dinih putova drugoga uzroka. Uporan kaalj traje tako du
go dok se iz dinih organa i putova ne izbaci sav sadraj. Takava je ka
alj obino dubok, praen guenjem i plavom bojom koe; jako je otean
izdisaj (astmatini napadaj).

Suh kaalj

Kada se ne izbacuje ispljuvak, kaalj se naziva suhim. Suh je kaalj

zapravo bez svrhe zato to ne isti dine putove. Ali i takav kaalj nije
uvijek beskoristan, esto ukazuje na poetak vrlo tekih bolesti.
Suh kaalj najee se javlja s upalama gornjih dijelova dinih puto
va : drijela, grkljana i dunika. To su sezonske upale koje prolaze za ne
koliko dana; esto prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. Upala
 plua i dunica (bronhitis) moe zapoeti suhim kaljem. Postoje i dugot
rajne kronine upale dunika i dunica (kronini traheobronhitis). Ka
alj esto ovisi o promjeni vremena; pogorava se zimi i poslije izlaganja
tijela hladnoi; kaalj je preteno vlaan.
Dugotrajno i ne suvie jako kaljucanje moe ukazivati i na ozbiljni
je bolesti, npr. tuberkulozu plua. Takav tip kalja tuberkulozni boles
nici opisuju kao prvi znak bolesti. I rak na pluima najavljuje se prvim,
esto i jedinim znakom: suhim, napornim i trajnim kaljem.
Suh dugotrajan kaalj javlja se i kod profesionalnih bolesti plua, u
ljudi koji due vrijeme rade u kremenoj praini, u praini eljeza i duha
na. I udisanje nadraujuih plinova na radnom mjestu ili u kui moe
podraiti sluznice dinih putova.
Dugotrajno, stalno ili povremeno suho kaljucanje moe biti i psi-
hogeno uvjetovano. Poznata su kaljucanja zbog osjeaja neugode. U ne
kih ljudi kaljucanje postaje nervozna navika (tik), slino kao trzanje gla
vom, ramenom, ili mirkanje.
Kaalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti; moe se
javiti kod bolesti jednjaka, uha, u rjeim sluajevima maternice, bubre
ga; tu je nadraen samo centar za kaalj, a dini sustav potpuno je
zdrav; mnogo je ei suh kaalj zbog pritiska na dine putove izvana:
guavost, poveana lijezda.
Kratko suho kaljucanje karakteristino je za poetnu upalu poreb-
rice (pleuritis); kaalj je praen otrim bolom koji se pojaava prilikom
disanja na onoj strani prsnoga koa gdje je upala zapoela (suha poreb-
rica).
 KIHANJE

Kihanje, poput kalja, titi dine putove. To je nesvjesna, refleksna rad

nja koja se odvija nezavisno od ovjekove volje. Za razliku od kalja,
podraaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dinih cijevi, nego samo iz sluz
nice nosa.
Podraaj odlazi iz nosa ivcima u produenu modinu, odakle opet
dolaze naredbe koje ukljuuju u rad brojne miie, koji inae sudjelu
ju pri disanju i kalju. Kihanje zapoinje dubokim udisajem. Nakon toga
disanje potpuno prestaje, a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje
nosne otvore. Istovremeno se napnu miii koji sudjeluju pri izdisaju.
Tlak u pluima poraste. U jednom trenutku meko se nepce spusti, otvore
se vrata za ulazak u nos, kroz koja proe snana struja zraka pod ja
kim pritiskom. Zrak iz plua upravo eksplozivno proe kroz nosne hod
nike, pa taj snani mlaz omoguuje da se iz nosa odstrane sve strane i
tetne tvari.
Kihanje mogu izazvati mnogi uzronici, a najei je prehlada ili,
kako se jo naziva, nosni katar, hunjavica, kihavica. Osim glavobolje
javlja se lagano oteknue nosne sluznice, koja postaje preosjetljiva na
podraaje. U takvom sluaju kihanje moe biti izazvano nadraajima ko
ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene, npr.
nagla promjena temperature, jae strujanje zraka, dodir, dim.
Zvuni ap-ciha moe najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. Kihanje
se javlja gotovo redovito kod djece u poetku ospica; jedan je od prvih
znakova gripe, kao i nekih drugih bolesti dinog sustava. Zbog toga to
bezazleno kihanje moe najaviti ozbiljniju bolest, u narodu je nastao iz
raz nazdravlje, koji se upuuje osobi koja kie sa eljom da sve osta
ne samo na kihanju.
est je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne
ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podraaj: cvjetni prah, miri
si, praina, plinovi, dimovi.
Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dou u do
dir s nosnom sluznicom: papar, paprika, duhanski prah.
 Nadraaj koji dovodi do kihanja, a nije dovoljno jak, moe se poja
ati gledanjem u jai izvor svjetla: u sunce ili arulju. Kihanje moe biti
izazvano i nadraivanjem vanjskoga slunog kanala, kopkanjem uha,
parazitima u nosu.
Kihanje moe biti i histerina pojava. Javlja se ee u ena, obino
poslije sukoba u obitelji, na radnom mjestu, zbog neispunjenih elja.
Histerino kihanje moe trajati satima, tjednima pa i mjesecima.
Kihanje se moe namjerno izazvati plinovima i prascima. Takva se
sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha
nja. Kihavci, zajedno sa suzavcima, pripadaju grupi bojnih otrova nad-
raljivaca.
 KOA I PROMJENE

Koa (derma) je organ ljudskoga tijela; poput srca, jetre i bubrega, koa
obavlja brojne i za ivot ovjeka bitne funkcije.
Zdrava i neoteena koa sigurna je zatita tijela od napada brojnih
i esto smrtonosnih klica bolesti. Osim od bolesti, koa titi i od drugih
vanjskih tetnih utjecaja: prevelike topline, hladnoe, kemijskih, meha
nikih i drugih nadraaja. AH koa nije samo zatitni pokriva tijela,
ona je i pravi mali laboratorij koji proizvodi, prerauje ili dogotavlja
vane kemijske spojeve, npr.: vitamin D, zatitne tvari za organizam,
tzv. antitijela. Koa je i skladite neophodnih tvari za ivot. U koi se za
drava dosta vode. Kao rezervoar, koa sadri oko 10 posto ukupne
vode tijela. U koi se nalaze minerali, pa ak i neke tvari koje su tetne i
nastaju poremeenom mijenom. Koa ima bitnu ulogu u regulaciji tje
lesne temperature, izluuje masti, stvara zatitni pigmentni sloj protiv
tetnoga djelovanja sunanih zraka. Koa je takoer vaan osjetni or
gan, predstavlja dodirnu povrinu izmeu ovjeka i njegove okoline; u
njoj se nalaze brojna ivana vlakna i posebna ivana tjeleca putem
kojih ovjek osjea dodir, pritisak, toplinu, hladnou i bol.
Ukupna povrina koe odrasla ovjeka iznosi izmeu 16.000 i
19.000 kvadratnih centimetara. Debljina koe razliita je na pojedinim
dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na onom kapku do pola
centimetra na dlanu i tabanu. Koa je graena od brojnih i razliitih sta
nica koje sainjavaju dva glavna sloja. Povrinski sloj koe naziva se po-
usmina ili pokoica (epidermalni sloj), dok se dublji sloj naziva usmina
ili kutis. Ispod kutisa nalazi se potkono tkivo.
Povrinski sloj koe (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi
ma tijela. Na povrini sloja nalaze se mrtve, ronate stanice, koje su na
roito brojne na dlanovima ruku i tabanima; one se neprekidno odstra
njuju, ljute s povrine. Tako se povrinski sloj koe neprekidno obnav
lja. Stanice rastu iz dubine prema povrini i za trideset dana epidermis se
potpuno izmijeni. Na glavi, u predjelu kose, proces je bri te dolazi do
masovnoga odstranjenja oronjenih mrtvih stanica, prhuti.
 Usmina granii s potkonim tkivom; u njoj ima mnogo elastinih
vlakana i predstavlja najvri i najelastiniji sloj koe. Povrina usmine
neravna je, valovita. Udubljenja i ispupenja prema pousmini karakteris
tina su za svakog pojedinog ovjeka. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja
se otisak, siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). U usmini se
nalaze brojne lijezde lojnice. Loj ini kou masnom i glatkom, a njen
najpovrinskiji sloj nepropusnim za vodu. lijezda lojnica nema jedino
na dlanovima i tabanima. Zbog toga ronati sloj na tim djelovima na
bubri, ako je due vrijeme u vodi, jer nema zatitnoga masnog sloja. U
tom dijelu koe nalaze se i lijezde znojnice, vrlo znaajne za regulaciju
tjelesne temperature. Brojne kone bolesti nastaju zbog promjena u radu
lijezda znojnica i lijezda lojnica.
Ispod usmine nalazi se potkono tkivo s mnogo masnoga tkiva, ko
je poput izolatora spreava suvian gubitak topline i predstavlja rezer
vnu hranu tijela; ujedno djeluje poput amortizera, ublaujui udarce
kojima je tijelo svakodnevno izloeno. Osim masnoga tkiva, pod koom
se nalazei brojne vee krvne ile. Mnoge uoljive promjene na koi po
sljedica su promjena u potkonom tkivu.
Koa je bogato opskrbljena brojnim ivcima, u njoj se nalaze mnogi
ivani zavreci i posebna ivana tjeleca o kojima ovise pojedini osjeti
koe.
1 2

3 4 5
Okomit presjek koe:
1. Ronati sloj, 2. Odvodni kanal lijezde,
3. lijezde znojnice, 4. Masno tkivo, 5.
Krvna ila
 U koi se nalaze brojne krvne ile. Krv koja dolazi u kou ne samo
to prehranjuje kou nego regulira temperaturu. Krv prenosi toplinu iz
unutranjosti tijela na povrinu, odakle se odstranjuje bilo zraenjem, di
rektnim odvoenjem ili isparavanjem znoja. Kroz kou zdrave osobe
protjee u jednoj minuti oko pola litre krvi. U sluaju visoke tjelesne
temperature, krvne ile u koi mogu se maksimalno proiriti, tada kroz
itavu kou u jednoj minuti moe proi gotovo 3 litre krvi. Zato srani
bolesnici teko podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op
tereenje boleu oslabljenoga srca. Najee promjene na koi posljedi
ca su naglih promjena, trajnih ili prolaznih poremeaja na krvnim ila
ma koe.
Normalna boja koe je ruiasta i potjee od krvi koja se nalazi u
povrinskim krvnim ilama. Poznato je da nagla navala krvi u koi do
vodi do rumenila, a stiskanje krvnih ila do blijede boje koe. ukastu
primjesu boji daje potkono masno tkivo koje je u ovjeka ute boje.
Neke ljudske rase imaju crvenkastu, utu, smeu ili potpuno crnu boju
koe. Tamna boja koe ovisi o koliini pigmenata, tvari koja se taloi u
tkivima i ima svoju boju. U koi postoje posebne stanice koje stvaraju
pigment nazvan melanin. Koliina toga pigmenta ne samo to odreuje
boju koe nego i boju kose i oiju. U ljudi tamne puti, naroito crnaca,
toga pigmenta ima mnogo; zapravo je zatitna tvar jer titi tijelo od pro
dora tetnih ultraljubiastih zraka. Postepenim sunanjem u koi se stva
ra dovoljno zatitnoga pigmenta, tako da i ljudi bijele puti mogu pod
nijeti jae i dugotrajnije izlaganje suncu. Postoje brojne promjene na ko
i koje su posljedica smanjene ili pojaane pigmentacije. Poremeaj u
stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kone bolesti nego i
niz poremeaja u unutranjosti organizma.
Koa je vrlo osjetljiv organ. Brojnim ivcima, limfnim i krvnim ila
ma, u najuoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. Na koi
se esto vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutranjosti tijela.
Zato to je povrinski organ, koa je najpristupanija promatranju, pa se
esto unutarnja bolest otkrije konom promjenom kao prvim znakom
bolesti. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i unih putova koa posta
je uta, kod nekih trovanja plava i arkocrvena. Tamna boja koe, bez
sunanja, navest e lijenika da pomisli na bolest nadbubrene lijezde,
po plavoj boji koe postavit e dijagnozu sranih bolesti, prema vrsti
osipa otkrit e zarazne bolesti. No, lijenik zna da ni jedna kona pro
mjena nije siguran znak odreene bolesti. Potpuno razliite bolesti daju
iste promjene na koi, kao to i ista bolest moe dati potpuno razliite
promjene koe.
Iako je vrlo osjetljiv organ, koa nema velike mogunosti reagira
nja; moe mijenjati boju, na njoj se mogu javiti mrlje; vorii, mjehurii,
mjehuri, rane, kraste, ljutenja i izrasline; to je gotovo itav repertoar
moguih reagiranja. Unato tome, lijeniku nije teko postaviti dijagno-
zu bolesti, pogotovu ako su kone promjene samo jedan od mnogobroj
nih znakova bolesti. Ali ako je kona promjena jedini znak, tada e isku
san lijenik na temelju finih detalja oblika, proirenosti, lokalizacije,
uz pomo laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti rije.
Na koi se ne odraavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i
psihike promjene. U njoj se nalaze brojni ogranci ivaca tzv. autonom-
noga ivanoga sustava, tj. ivevlje koje radi nezavisno od ovjekove
volje. Ti ivci upravljaju radom konih lijezda, miia, suavaju i proi
ruju krvne ile u koi. Taj autonomni ivani sustav nalazi se pod jakim
psihikim utjecajem. Poznato je da se na koi mogu odraziti duevne
promjene i raspoloenja. Kao vrlo osjetljiv organ, koa je ogledalo psi
hikih pojava. Neke od tih konih promjena postale su poslovine u na
rodu: pocrvenjeti od stida, najeiti se od uasa, poblijediti od
straha. Pod isto psihikim utjecajem, tj. samo na ivanoj bazi, mo
gu se javiti i plikovi, vorii, mjehurii. Mnogi znaju da postoji psihoge-
na urtikarija, ali rijetkima je poznato da u histerinih osoba moe doi
do pravih krvarenja u koi samo na ivanoj bazi.

Bore na koi

Bore na koi, poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha, samo su
jedan od znakova starosti.
Koa novoroeneta je glatka, tanka, prozirna. Kako dijete raste,
koa postepeno deblja. U pubertetu postie normalnu debljinu, da bi po
slije 50. godine ivota opet postala tanja. Mladenaka je koa glatka, na
peta, elastina; u njoj se nalazi dovoljno vode i masti; potkono tkivo
dobro je razvijeno, a cirkulacija krvi radi bez greke.
Pod starost poremeuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi
ma, tako i u koi. Ishrana koe postaje sve slabija, potkono masno tki
vo nestaje, smanjuje se luenje loja i znoja; koa postaje suha i lagano se
ljuti; siromana je vlagom te gubi elastinost i poinje se smeurati; na
licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore, obrazi omlohave, pod oima
se stvaraju mlohave kesice.
Dojene koje zbog bolesti izgubi mnogo tekuine, npr. povraanjem
i proljevom, ima kou poput starca, suhu, neelastinu, smeuranu. To se
dogaa i odraslim osobama koje boluju od bolesti to dovode do veliko
ga gubitka tekuine, ili zbog dugotrajne ei.
Poznato je da se staraka koa ne javlja u istim godinama. Kod
nekih se bore javljaju prije 50. godine ivota, dok poneki starac u 70. go
dini ima kou poput dojeneta. Na bore utjee nasljee, nain ivota,
rada, prehrane. Poznato je da se staraka koa znatno ranije javlja u
onih osoba koje je stalno izlau suncu. Dugotrajno sunanje ubrzava
Bore na vratu osobe koja je bila izloena dugot
rajnom djelovanju sunanih zraka

proces suenja. Nije tono miljenje da je koa bakrene ili ak crne boje
mnogo zdravija od koe koja nije suvie izlagana sunanim zrakama.
Osim predrasuda, i moda tjera mlade, naroito ene, da satima lee
pod najjaim suncem. Lijepu bakrenu boju poslije plaaju preranim
starenjem koe, koje vie ne moe sprijeiti ni najskuplja kozmetika. Na
koi koja je trajno izloena sunanim zrakama javljaju se i druge pro
mjene: proirenje krvnih ilica, mrlje zbog pojaane pigmentacije i de-
pigmentacije, koa postaje suha, hrapava, tamna, esto dubokim braz
dama podijeljena u rombina polja. To se vidi na vratu ljudi koji stalno
rade na suncu i vjetru. Pod utjecajem sunanih zraka javljaju se bradavi
ce i druge izrasline, koje mogu biti osnova za razvoj raka koe.
Na kou tetno djeluje i neuredan nain ivota, pretjeran rad, nedo
voljan san, puenje. Kou. postepeno oteuje sve ono to remeti dobru
cirkulaciju krvi u koi. ak i pretjerano pranje koe sapunom oteuje
kou jer skida previe masnoe s njenoga povrinskog sloja.
Pojedine bore, uglavnom na licu, mogu nastati i zbog stalnih, po-
navljanih pokreta miia. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na elu i li
cu.
 Za njegu koe proizvodi se na stotine kozmetikih preparata koji
sadre vitamine, hormone, ekstrakte biljaka. Najbolje je da oblik i vrstu
kozmetikoga preparata odredi strunjak; preparati djeluju preventivno,
tj. samo odlau starenje koe. Od svih preventivnih postupaka najvani
je je izbjegavati tetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje koe; ma
saa povoljno utjee jer pojaava prokrvljenost, pospjeuje rad lijezda,
poboljava elastinost. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre
meno. Ve izraene bore ne moe ukloniti nikakva krema niti masaa.
Niti jedna osoba koja je navrila 40 godina ivota nema normalnu kou.

Bubuljice (akne)

Bubuljice, vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kona bolest koja

se prvi put javlja u poetku puberteta. To je upalno oboljenje lijezda loj-
nica i kanala kojima loj dolazi iz lijezda na povrinu koe.
Promjene su najee na onim mjestima gdje ima najvie lojnih li
jezda: na elu, licu i oko nosa; pojavljuju se i na leima, ramenima, u
predjelu prsne kosti. To su vei ili manji crveni vorii s gnojnim mjehu
riem; mogu nastati i vei ognojeni vorovi.
Kao prva promjena, odnosno prvi znak bolesti, javlja se tzv. kome-
don (miteser), najee uz nos ili na nekom drugom dijelu koe lica i tru
pa, gdje ima mnogo lojnih lijezda. Komedon je tamna, gotovo crna to
kica koja se sastoji od masnoe, ronatih odljutenih stanica i prljavti-
ne; poput epa zatvara ulaz u izvodni kanal lijezde lojnice, a bakterije
izazivaju upale i zagnojavanja.
Uzroci koji dovode do akni razliiti su i nedovoljno proueni. Po
znata je vanost spolnih hormona, tj. produkta spolnih lijezda; zna se
da postoji nasljedna sklonost poremeenom radu lijezda lojnica; vaan
je i nain prehrane: stvaranju akni pogoduje previe masti i ugljikohidra-
ta u hrani (eer, slatkii), okolada, unka, neke vrste sireva dovode do
pogoranja, tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje.
Bolest spontano nestaje prestankom puberteta, ali esto ostavlja du
boke psihike posledice i unakaeno lice.
U toku lijeenja bitno je da se odstrani suvina mast s lica. To se po
stie svakodnevim pranjem koe sumpornim sapunom i toplom vodom,
najmanje dvaput dnevno. Valja prijei na dijetalnu hranu s malo masno
a i ugljikohidrata; slatkie i kolae neko vrijeme ne treba uzimati.
Komedoni se istiskuju pomou posebnih instrumenata, tzv. ekspre-
sora; ponekad je to mogue tek poslije smekavanja vruim oblozima ili
parnim kupkama.
 Lijenici preporuuju i vitamine, koji put hormonske preparate i
antibiotike ako su nastala brojna gnojna arita; antibiotici se daju i po
mjesec dana.
Na kou se mogu stavljati oblozi koji sadravaju blaga dezinficira-
jua sredstva, npr. 2%-tna borna kiselina; mogu se stavljati i sredstva
koja ubrzavaju ljutenje koe.
Poznato je da ljeti, naroito na moru, dolazi do poboljanja. Zbog
toga se preporuuje sunanje ljeti, a zraenje kvarc-lampom zimi.
Ako su vorii u gornjim slojevima koe, tada cijele bez brazgotine.
Ako gnojna arita prodiru u dubinu, ostavljaju rune brazgotine koje
unakazuju lice.
Danas se esto primjenjuje dermoabrazija, postupak kojim se po
tpuno odstranjuje najpovrinskiji sloj koe; poduzimaju se i plastine
operacije.

Crvenilo koe

Crvenilo (eritem) koe posljedica je pojaane cirkulacije krvi u koi.

I normalna, ruiasta boja koe potjee od krvi koja se nalazi u krvnim
ilama koe i potkonoga tkiva. to su krvne ile jae punjene krvlju, ko
a postaje crvenija. Blijeda boja koe nastaje zbog stiskanja krvnih ila u
koi.
Mnogobrojni i meusobno razliiti uzroci mogu dovesti do opega
ili ogranienog crvenila koe. Ope je poznato crvenilo pri povienoj tje
lesnoj temperaturi. Zavisno od visine tjelesne tmeperature, koliina krvi
koja protjee kroz kou moe se poveati ak est puta, jer krv prenosi
suvinu toplinu iz unutranjosti tijela na povrinu, odakle se gubi u oko
linu.
Sunanje redovito dovodi do crvenila koe, naroito ako se naglo i
predugo izloi djelovanju zraka. Uz crvenilo javlja se i otok koe, svrbe,
a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja). I vrlo kratko
trajno izlaganje koe suncu moe dovesti do jakoga crvenila zato to je
koa postala preosjetljiva i jer su u nju dole fotosenzibilizirajue tvari:
sulfanamidi, sredstva za spavanje kao barbiturati, boje, mirisna ulja.
Poslije dugotrajnoga mehanikog pritiska, kada popusti, redovito
dolazi do proirenja krvnih ila na tom mjestu i javlja se crvenilo. Crve
nilo nastaje i nakon uboda i trljanja koe. Mala djeca i odrasle osobe do
biju crvenilo uz osjeaj poenja oko mara zbog dugotrajnoga trljanja
(intertrigo). Dijete mogu nadraiti pelene, naroito ako su proete mok
raom, zatim ostatak sapuna i noenje nepromoivih tkanina koje spre
avaju isparavanje.
 Psihika uzbuenja takoer mogu dovesti do crvenila koe. Poznato
je rumenilo lica zbog osjeaja neugode, stida. U nekih osoba crvenilo li
ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihiki podraaj; rije je o boles
nom stanju nazvanom eritrofobija.
Vrlo je est uzrok crvenila preosjetljivost koe (alergija) na hranu,
lijekove ili druge tvari koje u kou dolaze putem krvi ili su u direktnom
dodiru. Takvo crvenilo obino je praeno osjeajem topline i svrbea.
Uz crvenilo javljaju se i druge alergine promjene na koi: plikovi, vo-
rii, mjehurii, otok na licu, onim kapcima, usnama ili na nekom dru
gom dijelu tijela. Od hrane najee su uzrok rakovi, jagode, koljke, ja
ja, sirevi, od lijekova antibiotici, sulfanamidi, lijekovi protiv bolova i za
sniavanje tjelesne temperature. Nakon davanja seruma, crvenilo koe,
otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga; to je posebna reakci
ja organizma koja se naziva serumska bolest.
Neke zarazne bolesti mogu zapoeti crvenilom koe; crvenilo kod
arlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno
linoga crvenila; obrazi su crveni, samo je okolina usana blijeda; bolest
je praena visokom temperaturom, tresavicom, grloboljom. I mnoge
druge bolesti koje su praene osipom daju dojam jednolinoga crvenila:
ospice, crljenica.
Postoje i upale koe koje dovode do jakoga i jednolinog crvenila,
esto praenoga drugim promjenama na koi: mjehurima, ljutenjem.
Crvenilo odgranieno samo na pojedine dijelove koe moe biti uz
rokovano ugrizom insekata: komaraca, buha, stjenica, razliitih vrsta
grinja koje ive u umi. Naroito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve
ih insekata, pela, osa, strljena; ubodi insekata praeni su otokom,
voriima i mjehuriima.
Ogranieno crvenilo u obliku trake, koje se neprekidno proiruju,
nastaje zbog upale limfnih putova u koi. Crvenilo obino putuje s
mjesta upale, najee iz ake ili stopala; ta crvena pruga znai da su
bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ui u krv. Ako bakterije do
u u krv, nastaje otrovanje krvi (sepsa). Poetna upala od koje polazi
crvena pruga esto je tako mala da se jedva uoi. Pravovremeno lije
enje redovito je uspjeno; daju se antibiotici, uglavnom penicilin.
I upale vena praene su crvenom i lagano oteenom koom. Potreb
no je mirovanje i lijeenje.
I manjak vitamina moe dovesti do crvene boje koe. Nedovoljno
unoenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. Obolijevaju uglav
nom ljudi koji se loe hrane. Crvenilo se javlja na onim mjestima koe
koja su izloena suncu: na glavi, vratu, rukama. Unato tome to suna
ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake, takva koa podsjea na opekline od
sunca; poslije itava koa postane tamna, hrapava i ljuti se; javljaju se
proljevi i duevne promjene.
 Ogranieno crvenilo koe na raznim dijelovima tijela esto nastaje
kod konih bolesti. Traju li takve promjene due vrijeme, potreban je
pregled kod lijenika specijaliste za kone bolesti.

vorii i vorovi na koi

vorii (papule) su uzdignua koe ili kone izrasline koje ne prela

ze 1 cm u promjeru; vee promjene nazivaju se vorovi.
vorii i vorovi mogu biti razliitoga oblika i javljaju se pojedina
no ili u grupama; mogu zahvatiti samo ogranien dio koe, ili izbiju na
velikoj povrini; mogu biti pomini ili vrsto srasli s koom; bolni su ili
potpuno neosjetljivi. Praeni su ostalim promjenama na koi: crveni
lom, ljutenjem, mjehuriima, zatim promjenom temperature, svrbeom,
smetnjama disanja, povraanjem, proljevom.
Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristine po osipu zapoinju
sitnim voriima. Kod nekih bolesti osip ostaje kao vori, kod drugih
prelazi u sitne mjehurie ili u vee gnojne mjehure. Osip uvijek zapoi
nje kao mali vori kod malih i velikih boginja.
Sifilis (lues) takoer je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja
osip s voriima veliine lee; osip je bakrenaste boje i moe se ljutiti.
esto se nalazi na elu, gdje poinje kosa; pojava se naziva Venerina
kruna; sifilini osip moe biti samo mrljast, ili u kombinaciji mrlja i
voria; javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze, tj. uglavnom po
slije spolnoga odnosa sa zaraenom osobom.
Bradavica (veruka) kona je izraslina. Pod pojmom bradavice ljudi
esto razumijevaju razliite kone izrasline, dok lijenik smatra da je
bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzronik, virus.
Bradavice se mogu spaliti, smrznuti, unititi kemikalijama ili kirurki
odstraniti. I sugestija pomae. Na toj osnovi postoje brojni domai
postupci uklanjanja bradavica, npr. mokrenje na mjeseini.
Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima; obino su sitne, bli-
jedoute ili ruiaste; dolaze pojedinano ili u grupama, mogu biti suhe
i vlane, imaju tanku petlju, ili su priljubljene irokom osnovom; povri
na moe biti iohana pa izgledaju kao cvjetaa.
Starake bradavice najee su na licu, rukama i leima, javljaju se
ve u 40. godini ivota; obino su jako mekane; ne postoji opasnost da
prijeu u rak.
Oko spolnih organa, naroito oko mara, javljaju se izrasline koje
narod naziva bradavicama. To su zapravo vorii ili vorovi koji podsje
aju na bradavice. Uzronik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. Sifiliti-
ni vorii veliine su graka ili ljenjaka i blijedoruiaste boje; nastaju
tamo gdje je koa vlana i postoji trenje; s njihove povrine cijedi se vrlo
zarazna tekuina.
vorii i vorovi pojavljuju se kod mnogih gljivinih i parazitarnih
bolesti, kao to je svrab, kod tuberkuloze koe i limfnih vorova, papa
gajske groznice, tularemije, gube. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A,
rak krvi (leukemija) i rak limfnih lijezda (Hodgkinova bolest).
U vorie se ubrajaju i brojni tumori koe; najee su to dobroud
ni (benigni) tumori koji, za razliku od zloudnih, imaju ogranien rast.
Dobroudni tumori mogu se nalaziti na razliitim dijelovima koe i mo
gu biti razliite grae, prema tome i tvrdoe, esto i razliitih oblika;
mogu biti graeni od masnoga, vezivnog i hrskavinog tkiva, od kosti i
krvnih ila; neki sasvim mali izazivaju jake bolove, a drugi znatno vei
prolaze bez ikakvih smetnji. Tona dijagnoza moe se postaviti tek na
kon lijenikoga pregleda.
Potreba da se izvri detaljan pregled izrasline proizilazi iz injenice
to se i zloudni (maligni) tumori u poetku javljaju kao neduni vori
i. Zloudni tumor koe, bazaliom, javlja se kao vori, kao biserasto
sjajno uzdignue koje podsjea na perlu, naroito u predjelu nosa i ela,
i kao ruiasto, mekano uzdignue slino ploici. Neki zloudni tumori
javljaju se kao vorasta izboenja nepravilne povrine i brzo se pretvara
ju u ranice; esti su na oiljcima od opeklina.
U kou mogu doi (metastazirati) i zloudne stanice iz drugih dije
lova tijela; koji put se pipaju kao vorovi ispod koe.
Sumnjive su i opasne sve one promjene na koi koje traju due vri
jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljutenje, ili neka
druga nagla promjena, npr. esta krvarenja, nagao rast. Postoje bolesti
koe koje se nazivaju prekanceroze, to znai da nakon dugoga vremena
mogu prijei u rak.
vorovi pod koom ne znae da ve postoji opasnost od zloudno
ga tumora. I upalne promjene mogu dovesti do vorova i kvrga pod ko
om. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati vorovi veliine
ljenjaka do veliine jajeta; javljaju se u mlaih osoba i nakon tridesetak
dana nestaju; prate reumatsku bolest, tuberkulozu i druge bolesti. Pod
koom se mogu napipati ciste i poveani limfni vorovi u predjelu vrata.
Dlakavost

Dlakavost, kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) oznaava prekom

jeran rast dlaka po itavom tijelu ili samo na ogranienim dijelovima.
Dlake pokrivaju cijelu kou osim dlanova i tabana. Naroito su raz
vijene na glavi, kao kosa, brada i brkovi, zatim ispod pazuha i oko spol
nih organa. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najee jedva
uoljive. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosjeno desetak dla
ka. Za 10 dana narastu 3 mm.
Dlakavost moe biti nasljedna ili steena u toku ivota. U rijetkim
sluajevima javlja se nasljedna dlakavost itavog tijela pa koa ovjeka
podsjea na krzno ivotinje. Takve ljude narod naziva pasji ljudi.
Kompletna dlakavost dosta je rijetka, ea je pojaana dlakavost na
pojedinim, ogranienim dijelovima, najee na ramenima, leima i
prsima.

Jedan od oblika nasljedne dlakavosti, tzv. pasji

ljudi

Pojaana dlakavost moe nastati na mjestima dugotrajnog podraa

ja, trljanja, ili zbog duega djelovanja sunanih zraka. I dugotrajno uzi
manje hormonskih preparata izaziva pojaanu dlakavost.
Pojaana dlakavost na ogranienim dijelovima tijela uglavnom se
smatra normalnom pojavom. Dlakavost zbog poremeaja u tijelu ea
je u ena nego u mukaraca; u ena se dlakavost mnogo lake uoava,
njihove su dlaice slabije razvijene, tanje, finije, a dobro su razvijene sa
mo na uobiajenim mjestima: kosa, pazuho, oko spolnih organa.
U mukarca se pojaana dlakavost, sasvim krivo, poistovjeuje s
mukou.
 U ena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana; takve
dlake mogu se pojaviti i na trupu, udovima i licu. Dlakave su i potpuno
zdrave ene koje nemaju nikakav hormonalni poremeaj.
Dlakavost se pojaava nakon klimakterija ili prestanka menstruaci-
je. Pojaana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrenih lijez
da; u ena kod tumora jajnika. Istovremeno upala koe i miia (derma-
tomiozitis) praena je pojaanom dlakavou.
Lijeenje dlakavosti ovisi o uzroniku. Ako je to tumor ili neka dru
ga bolest, valja lijeiti osnovnu bolest; primjenjuje se i operativni zahvat,
a daje se i tzv. hormonalna terapija.
Postoje razliiti postupci odstranjivanja suvinih dlaka. Najei su
mehaniki: brijanje (uglavnom pazuho) i upanje dlaka pomou pince-
te; meutim, korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno.
Postoje kemijska sredstva pomou kojih se dlake odstranjuju (depi-
latori); upotrebljavaju se kao kreme i prakovi; kemijskom depilacijom
postie se samo prolazan uinak, poslije njihove upotrebe dlake ponovo
rastu.
Jedini nain potpunoga unitenja dlakovsti je unitavanje korijena,
tzv. papile, dlake. Korijen se unitava elektrokoagulacijom s pomou
tanke igle; igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake, gdje ga
spali. Postupak je dugotrajan i skup jer se unitava dlaka po dlaka. U
jednom postupku moe se spaliti najvie stotinjak dlaka.
Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za
izbljeivanje, pa dlaka postaje svjetlija .

Gnojne upale koe

Uzronici gnojnoga oboljenja koe esto su zarazne klice kuglasto
ga oblika iz grupe tzv. koka; u kou dolaze preko manjih rana, uboda,
pa i kroz nevidljiva oteenja koe; bakterije ulaze i u kanalie konih
lijezda i izazivaju upalu.
Uzronici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. Isti uz
ronik kod neke osobe moe izazvati jamenac na onom kapku, kod
druge kukac na prstu ili ir na koi, anginu ili drugo gnojno oboljenje.
Gnojne upale koe nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice.
Mnogi su jo i danas u tekoj zabludi kada smatraju da irevi i druga
gnojna oboljenja koe nastaju zbog neiste krvi; za takve osobe ir na
koi znak je da se krv poela istiti.
Mali gnojni mjehurii nalaze se u najpovrinskijem sloju koe; naj
prije se javljaju sitni mjehurii ispunjeni bistrom tekuinom, koja se po
stepeno zamuuje i na kraju ognoji. Takve su promjene kod malih i veli
kih boginja, gljivinih oboljenja, ekcema.
 Vee gnojno arite, vezano uz korijen dlake, naziva se ir (furun-
kul). ir na koi kuglasto je izboenje nad kojim je koa napeta, glatka,
crvena i topla. Kada ir sazre, dolazi do spontanoga prodora gnoja . Na
roito su opasni irevi na nosu i gornjoj usni; na tim mjestima ne smiju
se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do modanih
opni i izazovu upalu (meningitis).
Vei ir koji se sve vie iri u dubinu i irinu naziva se karbunkul i
nastaje spajanjem vie manjih ireva; prati ga visoka temperatura, tresa-
vica i ope loe osjeanje; vrlo je est na iji. Vie manjih ireva po tije
lu, ili samo jedan veliki, zahtijevaju lijeenje. irenje se moe sprijeiti
davanjem antibiotika, naroito penicilina; poslije je potrebna kirurka
intervencija, otvaranja ira, kako bi se odstranio gnojni sadraj.
irevi se ee javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost koe
ili smanjenu otpornost itavoga organizma; naroito su im sklone osobe
koje boluju od eerne bolesti. Mnogi su bolesnici eernu bolest otkrili
samo zato to su se obratili lijeniku zbog ireva na koi. Smanjenu ot
pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronini alkoholiari, kronini
bubreni bolesnici, slabokrvne osobe.
Doe li do gnojnoga oboljenja koe, valja se pridravati slijedeih
uputa:
- upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vreicu i odmah
spaliti,
- poslije previjanja dobro oprati ruke u tekuoj vodi, sapunom ili
posebnim deterdentom koji unitava bakterije (cetavlon),
- ruke je najbolje obrisati u papirnati runik ili ubrus koji se poslije
toga spaljuje, ili barem u vlastiti runik,
- kupa se pod tuem, a ne u kadi, preko koje se prenosi zaraza na
druge osobe,
- posteljno rublje i runike valja obavezno kuhati ili prati na najvi
oj temperaturi koju podnosi materijal.

Krasta

Krasta (krusta) nastaje suenjem i zgruavanjem tjelesnih tekuina

koje dou na povrinu konih oteenja, bez obzira nastaju li zbog bo
lesti ili povrede. Tjelesne izluevine jesu krv, krvna plazma i gnoj. Boja
kraste ovisi o vrsti tekuine i moe biti svijetloute boje poput jantara,
smee, tamnosmee pa i crne.
Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurii na
koi. Nakon pucanja, iz sadraja mjehuria nastaju kraste (male i velike
boginje).
 Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja koe, suenjem gnoja.
Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivi
nih bolesti; na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehuria.
Kraste se pojavljuju i kod alerginih bolesti koe, koje nastaju kao
posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koa dolazi u dodir bilo
direktnim dodirom ili putem krvi, tj. hranom, lijekovima. Takva je bo
lest alergini ekcem, koji esto vlai, a suenjem nastaju kraste.
Sve povrinske rane na koi, grizlice, uglavnom su pokrivane kras
tom.
Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su esto zatita ozlijeene ko
e od novih tetnih utjecaja; kraste su vrsto srasle sa svojom podlogom
i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oteenja. Kada se ispod kraste
stvori nova koa, krasta otpadne sama od sebe. Lijenik je skida nakon
toga to je omeka, npr. razrijeenom otopinom vodikovog superok-
sida, blagim dezinfekcionim sredstvom, ili namakanjem u ulju.

Ljutenje koe

Neznatno ljutenje (deskvamacija) normalna je pojava na koi. Po

vrina koe pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju, a
nadomjetaju ih nove koje rastu iz dubine koe. Unato tome to ovjek
dnevno gubi milijune mrtvih stanica, ta je pojava jedva uoljiva; jai gu
bitak mrtvih stanica s povrine koe moe se vidjeti na glavi, u predjelu
gdje je kosa; te mrtve, oronjene stanice nazivaju se prhut.
Postoji itav niz razliitih bolesti koje dovode do pojaanoga, a to
znai do vidljivog ljutenja koe. Pojaano ljutenje zahvaa uglavnom
samo ograniene dijelove koe, no moe se proiriti i na cijelu povrinu.
Odljutene stanice mogu biti razliite boje; ako se izmeu ronatih stani
ca, koje sainjavaju ljuskice, uvue zrak, ljuske e imati bijelosrebrnastu
boju; ako su ljuske masne, bit e ute boje; od prljavtine potamne. Od-
ljuten skup stanica moe biti suh, mastan, sitan, ili se koa ljuti u veli
kim ploama, krpama.
Koa se ljuti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli
ne, ili jaih dezinfekcionih sredstava. Mazanje koe jodom takoer izazi
va ljutenje; javlja se i prilikom uzimanja lijekova, npr. morfija, belado-
ne, aspirina.
I manjak nekih vitamina izaziva ljutenje koe; manjak vitamina
B-2 izaziva crvenilo i ljutenje oko usana i oiju; manjak vitamina B-
-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljute-
njem tamne i suhe koe. Pojaano ljutenje javlja se nakon upale koe;
poznato je ljutenje koe nakon dugotrajnijega sunanja.
 Ljutenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti, naroito onih ko
je su praene osipom. Najizrazitije ljutenje nastaje poslije arlaha u dru
gom tjednu bolesti, naroito na prstima nogu i ruku, na dlanovima i ta
banima; do sitnoga ljutenja moe doi i na trupu ako je osip bio jae iz
raen. Fino, pahuljasto ljutenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeo-
le).
Jako ljutenje javlja se poslije upale koe (seboroina upala koe).
Seboreja je pjaano luenje loja, koji je esto promijenjenoga sastava.
Takva je koa naroito osjetljiva. Upala je ograniena na leda, na pred
nju stranu prsnoga koa, oko pupka, lakta, esto se javlja na tjemenu i i
ri na elo; tada dolazi do ispadanja kose. Bolesno mjesto pokriveno je
suhim ili vlanim masnim ljuskama, koje stvaraju kraste smee boje;
najee se javlja u pubertetu kada lojne lijezde poinju pojaano luiti;
mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu ivota; na tjemenu se stvara
ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled ploica; narod
to naziva tjemenica.
Takva upala zahvaa kod djeteta veliku povrinu koe, koja tada
pocrveni; lijeenje je obavezno; bolest je praena i crijevnim smetnjama.
Kod novoroeneta i dojeneta moe se pojaviti jako crvenilo koe
i ljutenje s velikih povrina, u krpama. Uzronik toj opasnoj pojavi jesu
bakterije gnojenja. Bolest poinje gnojnim mjehuriima ili veim mjehu
rima, koji se ire po koi i pucaju; odljutena koa izgledom podsjea na
opekline.
U prvoj ili drugoj godini ivota javlja se rijetka bolest koja se naslje
uje : koa svojim izgledom podsjea na kou ribe, zato se i naziva riblja
koa (ihtioza); koa je suha, hrapava, pokrivena sivosmeim ili sreb-
rnastim grubim ljuskama, koje su vrsto srasle sa svojom podlogom; po
javljuje se samo na pojedinim mjestima, rijetko kada zahvaa itavu ko
u. U najteim sluajevima ronati je sloj toliko debeo da koa podsjea
na oklop pokriven brazdama i pukotinama.
Postoje dugotrajne, kronine bolesti koe koje su karakterizirane
ljutenjem. Jedna od najeih i najpoznatijih je psorijaza; to su crvene
uzdignute ploe koje su otro ograniene i pokrivene srebrnastim ljuski-
cama; kada se ljuskice nasilno skidaju, dolazi do tokastog krvarenja.
Takve promjene najee se javljaju na glavi u predjelu kose, na taktovi
ma i koljenima. Ljeti, pod djelovanjem sunanih zraka, obino nastaju
znatna poboljanja; uzrok bolesti nije poznat.
I gljivina oboljenja est su uzrok ljutenja koe, npr. pitirijaza; jav
lja se naroito kod mladih ljudi u obliku otro ogranienih mrlja, naje
e na vratu i leima. Mrlje su obino pola centimetra u promjeru, a mo
gu biti i vee. Obino su ukastosmee boje i pokrivene sitnim ljuskica-
ma, poput mekinja; postoje uspjena antimikotina ljekovita sredstva.
Gljivina oboljenja na nogama i prstima ruku takoer dovode do
ljutenja; bolest se uglavnom vraa.
 Postoji gljivica koja se razmnaa tamo gdje ima dovoljno vlage i
topline; u mukarca se javlja na mjestu gdje monja (skrotum) dodiruje
bedro; na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje, esto vee od 10 cm u
promjeru, i pokrivene sitnim ljuskicama; jae znojenje izaziva svrbe.

Mjehurii i mjehuri na koi

Mjehurii (vezikule) nastaju kada se uzdigne povrinski sloj koe, a

upljinu ispuni tekuina. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehuria samo
veliinom; mjehuri postaje mjehur kada prelazi veliinu zrna graka.
Sadraj mjehuria i mjehura najee je bistra tekuina, koja se postepe
no zamuuje, moe biti sukrvava ili krvava; kada su mjehurii ispunjeni
gnojem nazivaju se pustule.
Mjehurii su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog
preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kou direktnim dodirom, ili su u ti
jelo unijete probavnim ili dinim sustavom; mogu biti posljedica djelo
vanja razliitih otrova, fizikalnih i kemijskih utjecaja, gljivica i drugih
parazita.
U dojeneta se vide sitni mjehurii koji podsjeaju na kapi rose;
nastaju zbog zastoja znoja u kanalima lijezda znojnica; javljaju se u
djece koju neprikladno oblae, suvie utopljavaju, tako da se pojaano
znoje, i koju neredovito peru; to su najprije sitni vorii veliine glavice
pribadae, esto i manji, na licu, vratu i prsima; poslije se na njima jave
sitni mjehurii ispunjeni bistrom tekuinom.
Mjehurii se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja
(variela); osip poinje sitnim mrljicama, iz kojih nastane sitan vori, a
ve nakon nekoliko sati stvori se mjehuri; mjehurii su sitni, svega ne
koliko milimetara u promjeru; smjeteni su povrinski na koi i ispunje
ni bistrom tekuinom; osim na koi, osip se javlja i na sluznici usne up
ljine, drijela grkljana, u kosi; mjehurii su obino okrueni tankim
crvenim rubom i izbijaju na mahove, u ubovima, tako da se neki ve
sue, dok drugi tek nastaju. Tu razliitost usporeuju s izgledom zvjez
danoga neba, ili sa slikom astronomske karte. Sadraj mjehuria po
staje mutan, mjehuri puca i na tom se mjestu stvori krasta.
Isti virus koji u male djece izaziva male boginje, u odrasla ovjeka
moe izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se
herpes zoster. To je naglo, akutno oboljenje ivca i koe, najee istov
remeno; bolest je praena jakim bolovima du oboljeloga ivca; na koi
se javljaju mjehurii na crvenoj, lagano oteenoj i bolnoj koi; mjehurii
se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekuinom; trei dan se za
mute, puknu i nastanu kraste. Bolovi traju jo tridesetak dana, najei
su du rebra kao pojas, ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije-
la. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. Lijek koji unitava uzro
nika ne postoji.
Male nakupnine sitnih mjehuria esto se javljaju u kutovima usta;
nazivaju ih groznicom i smatraju vie runom i dosadnom pojavom ne
go ozbiljnom boleu. Mjehurie izaziva virus, a bolest se zove herpes
simpleks; javlja se uz jo neku bolest, npr. malariju, upalu plua, gripu.
Lijeka nema; valja se mazati cinkovom pastom da se to prije osue.
Do takvih promjena moe doi i na spolnim organima. Najprije se
javlja svrbe i peenje, zatim mala nakupina sitnih mjehuria, koji puk
nu nakon nekoliko dana; na mjestu mjehuria pojavi se bolno crvenkas
to oteenje, koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja oiljak.
Velike boginje (variola) esto su smrtonosna bolest i poinju mjehu
riima. Osip se najprije javi na sluznici usne upljine i drijela; poslije
na koi, obino na licu, zatim zahvati cijelo tijelo. Za razliku od malih
boginja, osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje, vorie, mje
hurie i kraste. Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana.
Mjehurii se brzo zagnoje i pucaju.
Sitni mjehurii karakteristini su i za svrab; pojavljuju se najee
izmeu prstiju, zatim na koi donjega dijela trbuha, na spolnom organu
mukarca; uvijek poteuju glavu, vrat i lea odraslih. Svrbe je najrani
ji znak bolesti.
Na koi prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurii i mjehuri izazvani
gljivicama; mjehurii se meusobno spajaju u vee mjehure, pucaju, su
e se i ljute; tako nastaju nepravilna ljuskasta podruja; osnovne pro
mjene zbivaju se na nogama.
Mjehurii i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti koe na lijeko
ve i kemijske tvari: aspirin, sulfanamide, penicilin, formalin, na ivu.
Zbog preosjetljivosti na podraaje moe se javiti dugotrajna, kronina
upala koe poznata pod nazivom ekcem, koa je crvena, s voriima, a
povremeno se vide i sitni mjehurii koji pucaju, a njihov sadraj stvara
krastu.
Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju takoer prate grupirani mjehu
rii na crvenoj podlozi. S obzirom na to to bolest slii na herpes, naziva
se upala slina herpesu (dermatitis herpetiformis). Sklona je ponavljanju
i karakteristina po jakom svrbeu; u ena se javlja u toku trudnoe;
svaka nova trudnoa daje teu sliku bolesti.
Vei mjehuri javljaju se zbog oteenja koe toplinom, hladnoom,
kemijskim i mehanikim nadraajima. Opekline i smrzotine II stupnja
izazivaju velike mjehure, kao i dugotrajno trenje koe, te oteenje zbog
dugotrajnoga pritiska. Dugotrajan pritisak poremeuje cirkulaciju krvi u
koi i izaziva mjehur, koji puca, te nastaju rane na koi (dekubitus). Tak
vi mjehuri i rane na koi stvaraju se u osoba koje lee bez svijesti, a otro-
vane su, npr. ugljinim monoksidom, tabletama za spavanje (barbiturati-
ma).
Bakterije mogu izazvati vee mjehure na koi. U novoroeneta i
dojeneta, ubrzo poslije poroda, uzronik sifilisa moe uzrokovati mje
hure na razliitim dijelovima tijela, naroito na dlanovima i tabanima.
Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadrajem, pucaju i stvaraju
kraste; sadraj mjehura vrlo je zarazan.
I uzronici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure
veliine golubinjega jajeta, po itavom tijelu, na crvenoj i oteenoj pod
lozi; takvo je stanje uvijek praeno povienom temperaturom i tresavi-
com.
Postoji akutna i kronina bolest (uzronik je nepoznat), naziva se
pemfigus, kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koi i sluznici
povremeno stvaraju mjehuri, najee na glavi, u predjelu kose i u usnoj
upljini; mjehuri mogu zahvatiti velik dio koe; prosjena je veliina
mjehura 1 centimetar. Bistar sadraj mjehura zamuuje se i postaje gno
jan. Bolest je dugotrajna, teka i smrtonosna.
Postoji nasljedna bolest kada je koa tako osjetljiva da ve na naj
manji podraaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadrajem; obino po
inje u treoj ili etvrtoj godini ivota i nestaje u pubertetu.
Crni prist (antraks) je mjehur na koi na mjestu gdje je uao bacil.
Okolna je koa jako oteena, ali ne boli. Dolazi do izljeva krvi u mjehur;
mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. Stoga narod bolest naziva
crni prit (bedrenica); to je bolest prije svega ivotinja biljodera, ali se
moe prenijeti i na ovjeka.

Mrlje na koi

Mrlje ili pjege (makule) ograniene su i mjestimine promjene koe;

nalaze se u razini koe i od nje se razlikuju samo po boji. Najee su
posljedica promjena na krvnim ilama koe; ako se krvne ile proire, ta
mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak; kada pritisak
popusti, mrlja se ponovo javlja. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja
krvnih ila, tada se krv izlijeva u kou, ili se sakuplja u veim koliina
ma u potkonom tkivu; takve mrlje ne nestaju na pritisak.
Mrlje mogu nastati zbog mjestimino poveane ili smanjene kolii
ne obojene tvari (pigmenta) u koi.
Do pojaanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod
utjecajem zraenja nego i zbog poremeaja u radu lijezda; zbog pore
meaja u radu nadbubrene lijezde javlja se tamnija boja koe, najprije
na licu i rukama, poslije na itavom tijelu (Adisonova bolest).
 utosmee mrlje javljaju se u trudnica, naroito na elu i licu, zatim
na trupu i udovima.
Tamnija koa esto se vidi na potkoljenicama gdje su proirene ve
ne; promjena nastaje zbog poremeene cirkulacije krvi.
Tamnija boja koe prati mnoge kone bolesti; esto je posljedica
upala koe i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri, dugotrajno crvenilo,
svrab.
Dugotrajan mehaniki pritisak na koi dovodi do promjene boje na
tom mjestu; javlja se zbog otrovanja arsenom, due upotrebe lijekova u
kojima ima arsena; uz tamniju boju koe javlja se i pojaano oronjenje i
ljutenje, naroito na dlanovima i tabanima.
Mrlje nastaju zbog toga to se ne stvara dovoljno pigmenta. Ima
osoba koje uope ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). Albini-
zam moe zahvatiti i ograniene dijelove koe, stvarajui bijela arita.
Na akama, podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeene tamni
jim rubom; takve promjene nazivaju se vitiligo; uzronik je nepoznat;
postoje lijekovi kojima se to podruje koe mae kako bi postalo tamni
je i manje uoljivo.
Mrlje, flekovi, na koi esto prate zarazne bolesti. Zarazne boles
ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se
osipne (egzantematine) bolesti; uzronici djeluju na krvne ile, koje se
mjestimino proiruju ili pucaju. Kod osipa, crljenice, malih boginja i
pjegavoga tifusa, osip je redovita pojava; kod trbunoga tifusa, infekci-
ozne mononukleoze, ili tzv. ljezdane groznice javlja se neredovito.
Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje, koje se naroito
dobro vide na licu; osip obino zapoinje iza uke, pa se preko lica i ela
iri na vrat, trup i udove; javlja se treega ili etvrtoga dana bolesti.
Uzronik djeje bolesti, koja se naziva trodnevna groznica, jest vi
rus; tri dana traje visoka temperatura, a kada poinje padati, javlja se
osip, ruiasto crvenilo, koje zahvaa trup i udove.
Postoji jo jedna zarazna bolest djeje dobi koja je praena mrljas-
tim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom, a naziva se zarazno crveni
lo (infekciozni eritem); mrlje se javljaju najprije na licu; manje crvene
mrlje meusobno se spajaju tako da lice izgleda iarano; takav izgled us
poreuju sa zemljopisnom kartom.
Mrljast osip (mrlje zahvaaju veu povrinu koe) moe biti poslje
dica preosjetljivosti koe na neke tvari (alergija); dolazi i do promjena
na unutarnjim organima; uz alergian osip javlja se proljev, glavobolja,
poviena temperatura.
I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip). Vrsta osipa
nije karakteristina za pojedini lijek; razliiti lijekovi javljaju se istim
osipom, dok se isti lijek moe javiti razliitim promjenama na koi. Osip
podsjea na zarazne bolesti: ospice, arlah, crljenac.
 Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koi; javljaju se sitne pjege
(purpura); takva su krvarenja kod trbunog tifusa, ospica, arlaha, otro
vanja krvi (sepse). Na pritisak prstom, boja se mrlje ne mijenja kao onda
kada je posljedica proirenja krvnih ilica.
Manjak krvnih ploica (trombocita), koje imaju vanu ulogu u gru-
anju krvi, odraava se tokastim krvarenjem u koi i sluznici.
Do krvarenja u koi dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove, zbog
manjka C-vitamina, naroito u ena za vrijeme menstruacije, zbog aler
gije; u starijih ljudi krvne ile pucaju zbog ateroskleroze.

Plava boja koe

Plava boja koe (cijanoza) znaajan je simptom bolesti srca, krvi,

plua i otrovanja.
Plava boja moe zahvatiti itavu povrinu koe, a moe biti ograni
ena samo na pojedine dijelove; najea je na rukama, licu, usnama i
sluznici usne upljine.
Plava boja koe potjee od plave boje krvi. Poznato je da je arterij
ska krv svijetlocrvene boje. Svijetla boja krvi potjee od kisika koji je u
njoj sadran. to ima vie kisika, krv je svjetlija; to je manje kisika, po
staje tamnija. Kisik u krvi vee se na crvena krvna zrnca, i to na jedan
pigment, na jednu boju, koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva
se hemoglobin. Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm
krvi. Ako je vie od treine hemoglobina bez kisika, javlja se plava boja
koe.
Poremeaji u radu srca esto uzrokuju plavu boju koe. Neka su
djeca zbog sranih greaka plava odmah nakon poroda. U druge djece
plava boja nastaje tek u pubertetu, kada se organizam naglo razvija.
Kod jednih plava boja nastaje zbog poveanoga tjelesnog mirovanja.
Vrijeme kada e se javiti plava boja koe ovisi o vrsti srane greke, koju
uzrokuje ili oteano opskrbljivanje krvi kisikom u pluima, ili kroz ne
prirodne otvore u srcu dolazi do jakog mijeanja venozne i arterijske
krvi. Neke srane greke mogu se izlijeiti operativnim putem.
Plava boja koe ovisi i o steenim sranim grekama; najei je uz
rok upala srca, naroito reumatska upala.
Dugotrajne, kronine bolesti srca i plua povremeno izazivaju pla
vu boju koe, naroito prilikom pojaanoga tjelesnog napora.
Do plave boje koe dovest e i sve one promjene u dinim putovima
koje spreavaju normalan prolaz zraka u plua (plaviasta boja kod te
ih upala plua jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekuinom).
Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do suavanja dinih ci
jevi (otok glasnica, upala grla, hripavac, difterija, bronhijalna astma, tu-
 mori). Izrazito je plava boja lica prilikom epileptikoga napada (padavi-
ce). est uzrok plave boje koe jesu povrede dinih putova i strana tijela
u dinim putovima (prilikom utapljanja, vjeanja, davljenja).
Na pojavu plave boje znatno utjee pigmentacija koe. Na tamnoj
koi cijanoza se teko uoi; tada se jedino moe vidjeti na sluznicama.
Zato lijenik stupanj cijanoze odreuje prema izgledu sluznice usne up
ljine.
Plava boja moe nastati na pojedinim ogranienim dijelovima koe,
tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. To se moe vidjeti zimi,
za jake hladnoe, na istaknutim i izloenim dijelovima tijela, kao to su
prsti na rukama, nos, ui.
Plava boja koe moe nastati zbog otrovanja. Neki otrovi djeluju na
hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako to ga onesposobljavaju za
prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga eljeza u hemoglobinu u tro-
valjano, tj. oksidirano eljezo). Ta se pojava naziva methemoglobinemi-
ja. Koa postaje sivoplave boje. Mogu se javiti i jo neki znaci, ali ne na
roito jako izraeni: glavobolja, oteano disanje. Od kemijskih spojeva
koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol), vo-
dikov peroksid, anilin, zatim lijekovi sulfanamidi, nitroglicerin, tablete
protiv bolova koje sadre fenacetin. Poznata su smrtonosna otrovanja
dojenadi ako su omatana pelenama koje su imale bolnike igove na
moene u anilin (koji je uao u tijelo preko koe). Nitrita ima i u neis
tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. Ako pije takvu bu
narsku vodu, dojene ubrzo poplavi.
U rijetkim sluajevima postoji i nasljedni poremeaj u krvnom pig
mentu, pa takva djeca obino imaju plavkastu boju, naroito u proljee
kada je koliina C-vitamina u tijelu znatno smanjena.
Lijeenje ovisi o uzroku. Srane se greke operiraju, srane slabosti
lijee se lijekovima za srce, upalne bolesti lijee se antibioticima i sulfa-
namidima.
Lijeenje plave boje koe zbog otrovanja u krvi vrlo je uspjeno.
Posebnim aparatima tono se ustanovljava koliina promijenjenoga he
moglobina. Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja, tzv.
metilensko modrilo, direktno u krv; ve u toku davanja lijeka dolazi do
vidnoga poboljanja.

Plikovi na koi

Plik (urtika), koprivnjaa, ploasto je uzdignue koje je obino rui

aste boje; moe biti razliitoga oblika i veliine, do 10 cm u promjeru.
Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava, redovito praena svrbe-
om koe, i nastaje zbog nakupljanja tekuine u najpovrinskijem sloju
 koe. Vee nakupljanje tekuine stvara jak otok i pritisak pa se krvne i
le stisnu do te mjere da povrina plika postaje potpuno blijeda; u rjeim
sluajevima pojavljuju se i mjehuri.
Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kou dolaze
putem krvi ili izvana, tj. direktnim dodirom s koom. Najei uzrok ur-
tike je hrana: jagode, rakovi, koljke, sirevi, zatim lijekovi: sredstva pro
tiv bolova, antibiotici, sulfanamidi. Ima mnogo kemijskih spojeva koji
mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s koom i koji se upotreblja
vaju u kuanstvu ili na radnom mjestu: sapuni, deterdenti, plastine
mase, razrjedivai, mineralna ulja; zbog nekih kemijskih tvari koa po
staje osjetljiva na sunce, pa e promjene na njoj nastati tek onda kada je
izloena sunanim zrakama (fotosenzibilne tvari).
Plikove mogu izazvati jake hladnoe i topline, rendgenske zrake,
bakterije, gljivice, insekti; ubod veih insekata, osa ili pela, izaziva pli
kove s opim loim osjeajem; plikove moe izazvati mehaniki nadra-
aj: pritisak, trljanje, zatim fiziki napor.
Pojedinane urtike mogu se mazati tzv. antihistaminskim mastima
(Synopen, Phenergan). Ako je zahvaena vea povrina tijela i postoji
opi poremeaj - poviena temperatura, nesnosan svrbe, proljev, po
vraanje - potrebna je lijenika pomo; hitna intervencija potrebna je
naroito ako su urtike praene smetnjama disanja; ima lijekova koji po
mau u vrlo kratkom vremenu.
Lijenik daje lijekove direktno u krvnu ilu; kalcij daje esto u
kombinaciji sa tzv. antihistaminom (Dimidrilcalcium); postoje brojni
drugi antihistaminici (Synopen, Soventol, Antistin, Avil); u teim slua
jevima daju se i hormonski preparati, tzv. kortikosteroidi (Ultracorten,
Urbason, Dexamethason); kada postoje smetnje guenja, daje se i adre
nalin, hormon nadbubrene lijezde.
Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan; valja isprazniti
probavni sustav sredstvom za ienje.
Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom slui da bi se smirio
svrbe (trljanje octom, oblozi mentol alkohola, na manjim povrinama,
mogu se primijeniti i antihistaminine masti ili kortikosteroidi).
Ako se plikovi javljaju esto, a ne zna se uzrok, u posebnim zdrav
stvenim ustanovama ustanovit e se tvar na koju je organizam osjetljiv;
tada e organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv; takav postu
pak naziva se desenzibilizacija.

Rana (grizlica) na koi

Pod ranom (vulnus) lijenik obino razumijeva ozljedu koe koja je

nastala djelovanjem mehanike sile: rezanjem, trganjem, guljenjem, stru-
ganjem. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oteenja, sve defekte
koje bez obzira na koji su nain nastali. Tako se ranom ili ranicom, a ko
ji put i irom, nazivaju i ona oteenja koja su nastala zbog bolesti. De
fekte koe i sluznica, koji su nastali zbog bolesti, lijenik naziva grizlica
ili ulkus.
Najei su uzroci rana na koi poremeaji cirkulacije krvi u koi.
Kada jedan dio koe ne dobiva dovoljno krvi, on propada i na tome
mjestu stvara se rana (ulkus). Takve rane nastaju u onih bolesnika koji
su prisiljeni due vrijeme leati u krevetu. Rane su posljedica dugotraj
noga pritiska kreveta na meka tkiva, to u znatnoj mjeri oslabljuje cirku
laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). Rana e se prije svega stvoriti na
onom mjestu gdje kost stri, tj. gdje se nalazi ispod same koe. Pritisak
na kou ne djeluje samo izvana nego i iznutra. Najee je zahvaena sa
mo koa, no rana ide u dubinu zahvaajui potkono tkivo. U zapute
nim sluajevima moe biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Tak
vim oteenjima pogoduje loa ishrana, manjak vitamina, slabokrvnost,
a prije svega nedovoljna njega. Da bi se sprijeio dekubitus, bolesnika
valja esto okretati i masirati razrijeenim alkoholom ona mjesta koja su
najvie izloena pritisku: petu, kotana izboenja na skonom zglobu,
kria, lea.
Bolesna oteenja koe najea su na donjoj treini potkoljenice.
Takva se rana naziva varikozni ulkus i u veini je sluajeva praena pro
irenim venama. Rane su obino okrugloga ili ovalnog oblika i veliine
kovanoga novca do dlana ake; mogu zahvatiti i vei dio potkoljenice.
Rane sporo zarauju tvrdom brazgotinom, koja ponekad jo vie po
gorava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. Ako noga miruje u povi
enom poloaju, rana moe zacijeliti bez posebnoga lijeenja. No, takvo
je lijeenje skupo i dugotrajno. Velik broj sluajeva moe se izlijeiti pri
mjenom kompresivnoga zavoja; primjenjuju se i kirurki postupci. Lije
enje kod kue zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. Ne valja sjediti u
stolici, a poputanje napetosti miia potkoljenice u tom poloaju jo vi
e oteava cirkulaciju krvi kroz vene. Miii lista djeluju poput pumpe,
zbog toga se i preporuuje povremeno stiskanje miia potkoljenice ili
lagane etnje. Prosjeno vrijeme lijeenja traje 3 mjeseca.

eerna bolest izaziva rane na nonim prstima, koje nastaju pore

meenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na
krvnim ilama.
Rane se javljaju i na spolnim organima; najpoznatiji oblici nazvani
su meki i tvrdi ir; to su spolne bolesti koje se prenose iskljuivo spol
nim putem.
Meki ir (meki ankir) javlja se najprije kao bolni vori jedan do
dva dana poslije zaraze, nakon spolnoga openja. Na voriu se ubrzo
 stvori gnojni mjehuri; pucanjem mjehuria nastaje meki ir plitkoga
dna, veliine nokta, neravnih rubova i bolan na pritisak; javlja se na
spolnim organima mukarca i ene.
Tvrdi ir (ankir, ulkus durum) prvi je znak sifilisa. Poinje naglo,
tri tjedna poslije zaraze, kao pjega ili vori. Ve prvi ili drugi dan nasta
je povrinska ranica. esto se razvije i dubok ir sa slaninastim dnom i
tvrdim rubom. Nakon tridesetak dana nestaje bez lijeenja. Time je za
vren prvi stadij bolesti. Bez lijeenja bolest se sve vie razvija. Potpuno i
sigurno izljeenje sifilisa mogue je samo ako lijeenje zapone u prvom
stadiju bolesti, dok postoji ir.
I virusi izazivaju na spolnim organima sitne, povrinske rane (her
pes). Nakon poetnoga svrbea jave se sitni mjehurii veliine glavice
gumbanice; kada puknu, nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku;
bolest se esto ponavlja.
I uzronici gnojenja dovode do rana na koi; esto se javljaju u dje
ce, naroito na potkoljenici, ali i na drugim dijelovima koe. Uzronik je
bakterija streptokok. Rane nastaju poto puknu gnojni mjehurii (ekti-
ma).
Rane na koi moe izazvati i bacil tuberkuloze; rane na vratu (skro-
fuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih vorova
vrata.
Rak koe u poetku moe izgledati kao bezazlena ranica; najee
se javlja na koi uha, ela i nosa. Zbog toga svaka ranica koja traje due
vrijeme i postepeno se iri postaje sumnjiva pa je lijeniki pregled oba
vezan; sumnjiva je i svaka izraslina, svaki vori koji lako prokrvari.
Ako se pravovremeno otkrije, rak koe moe se lako izlijeiti zraenjem
ili kirurkim putem.

Suha koa
Suhoa ili vlanost koe ovisi o radu lijezda znojnica. Koa je sua
zimi nego ljeti zato to zimi lijezde znojnice rade smanjeno, ili ak pre
staju radom na vrlo niskim temperaturama. Smanjen je i rad lijezda
znojnica u starijih ljudi; zbog toga starci imaju suhu kou koja se esto
ljuti.
Suhoa koe ovisi i o ukupnoj koliini vode u tijelu; ako se koliina
smanji, smanjuje se i koliina vode koju lue lijezde znojnice. Vei gu
bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada lijezda znojnica. Koa
postaje suha. Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praene ja
kim proljevima i povraanjem.
Neke kone bolesti karakteristine su po suhoj koi: riblja koa (ih-
tioza), psorijaza, alergina oboljenja koe.
 Suha koa prati skorbut, tj. bolest koja nastaje zbog manjka C vita
mina.
Neki lijekovi izazivaju suhu kou jer se blokira rad lijezda znojni-
ca (atropin, preparati beladone). Suha koa nastaje i uzimanjem lijekova
koji dovode do pojaanoga luenja mokrae, a time i do pojaanoga gu
bitka tjelesne tekuine; takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od
sranih bolesti, od visokoga tlaka, ciroze jetre, bolesnicima kojima se
nakuplja tekuina u trbunoj upljini (ascites).
Suha koa javlja se i kod eerne bolesti jer bolesnici gube mnogo
tekuine mokrenjem.
Bolest zbog poremeenoga rada lijezda u mozgu naziva se diabetes
insipidus; bolesnici mogu dnevno izmokriti vie od 10 litara tekuine.
Smanjena funkcija lijezde titnjae (miksedem) odraslih osoba praena
je suhom koom uz ostale znakove bolesti: osjeaj hladnoe, oteklo lice.
 KRVARENJA

Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih ila. Svaki izlazak krvi
izvan krvnih ila naziva se krvarenjem. Krv moe istjecati samo na mjes
tu gdje je oteena stijenka krvne ile. Najei su uzrok krvarenja ozlje
de: posjekotine, razderotine, ubodne i druge rane. Krvarenje moe biti
uzrokovano i oteenjem stijenke krvne ile zbog bolesti, npr. krvarenja
iz plua kod tuberkuloze, raka, krvarenja zbog ira na elucu.
Svaki nagao i vei gubitak krvi neposredno ugroava ivot. Nije bi
tan uzrok krvarenja, nego je bitna ukupna koliina izgubljene krvi i vri
jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Brz i obilan gubitak krvi od jed
ne treine ukupne koliine (oko 1,5 do 2 litre krvi) moe izazvati smrt za
nekoliko minuta.
Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih ila: arterija, ve
na i kapilara. Podjela krvarenja na arterijsko, venozno i kapilarno krva
renje nije toliko znaajna s obzirom na to to su prilikom povreda uvijek
povrijeene sve tri vrste krvnih ila. Vanije je uoiti da li je krvarenje
jako ili slabije, vanjsko ili unutarnje.

Vanjsko krvarenje

Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem, a krv vidljivo is

tjee iz rane. Brzo se i lagano primjeuje ak i kad je prekriveno odje
om. Ne smije se zaboraviti da rana moe izvana vrlo malo krvariti, a da
istovremeno u tjelesnu upljinu istjee velika koliina krvi. To je naroi
to esto kod rana na trbunoj i prsnoj stijenci.
Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje, upotrebljavaju se razliite
metode, a izbor ovisi o jaini krvarenja.
Malena, neznatna krvarenja zaustavit e se sama od sebe kada se na
ranu stavi sterilna gaza. Prilikom jaih krvarenja mora se primijeniti jed
na od metoda zaustavljanja krvarenja, jer je spontano zaustavljanje ne
mogue i unesreeni e stradati zbog gubitka krvi.
 U prvoj pomoi primjenjuju se slijedei postupci zaustavljanja krva
renja:
1. Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je nain da se brzo i
bez pomagala zaustavi svako jae krvarenje na bilo kojem mjestu glave,
vrata ili udova. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli
jeeno podruje. Arterija se pritie uz kost, izmeu rane i srca. To je
mogue samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri povrini i pri-
lijee uz kost. Ta mjesta valja poznavati, a metodu uvjebati.

Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici

Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za

ustavlja krvarenje

2. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspjeno na bilo ko

jem dijelu tijela. Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastui prvog zavoja,
a na njih smotak tkanine, namotan povoj i slino, i tada se povojem
vrsto premota. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta
ne. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no
zi, a to kontroliramo pipanjem pulsa. Ako postavljeni zavoj ponovo pro
krvari, postavlja se smotuljak na ve postavljeni i oprezno se ponovo
stegne.
 3. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot
rgnut, smrskan ili visi na koi. Nekoliko centimetara iznad rane podvee
se trouglom maramom, kravatom, rupiem.

Zaustavljanje krvarenja na glavi; ne

smiju se istovremeno pritiskati obje
vratne arterije

Zaustavljanje krvarenja na podlak

tici

Zaustavljanje krvarenja na nozi

Zaustavljanje krvarenja kompresiv-

nim zavojem, I. II. i III. faza
Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem, I. II. i III.
faza

Unutarnja krvarenja

Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne upljine, up

lje organe i miie. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teko se primjeuje.
Katkada krv dospije izvan tijela, npr. iskaljavanjem kod bolesti i ozlje
da plua, ili stolicom kod bolesti i povreda eluca i crijeva. To omoguu
je da se krvarenje prije otkrije i upuuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi:
Ispljuvak i stolica). No krv esto ne dospijeva izvan organizma, pa se na
krvarenje ne posumnja dovoljno rano, nego tek kada zbog obilnoga gu
bitka krvi nastaje opi poremeaj zdravlja, iskrvarenje.
Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. Znakovi
koji prate iskrvarenje uvijek su isti, bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja.
Iskrvarenje nastaje ako unesreeni ili oboljeli izgubi vie od jedne litre
krvi. Teina stanja ne ovisi samo o koliini izgubljene krvi nego i o ot
pornosti organizma, kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. Na ve
i gubitak krvi naroito su osjetljiva djeca i starci.
Znakovi iskrvarenja:
Iskrvareni osjea opu slabost, vrtoglavicu i um u uima. Pospa-
nost, jaka ed, munina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare
nja tei.
 Na iskrvarenom se vidi blijeda boja koe i vidljivih sluznica. Koa
je hladna i oroena znojem. Disanje je povrno, ubrzano, povremeno
prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). Puls je ubrzan razmjerno
stupnju iskrvarenja, teko se pipa i broji. Prilikom teega gubitka krvi
dolazi do nesvjestice, najprije u stojeem i sjedeem poloaju, a prili
kom osobito tekoga gubitka i u leeem.

Poloaj osobe koja je izgubila mnogo krvi

Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u leei poloaj. Da bi se mozak i

srce to bolje opskrbili ostatkom krvi, noge iskrvarenoga mogu se
podii pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. Ako je gubitak krvi vei, mogu
se podii uvis i ruke. Podizanje ruku i nogu postie se isti uinak kao i
davanjem boce krvi, jer se krv skree iz perifernih dijelova tijela, ruku i
nogu, u unutranjost organizma gdje je najpotrebnija. Takav postupak
naziva se autotransfuzija.
Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno.
Iskrvarenoga valja utopliti, ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili
ugrijane crijepove. Utopljava se pokrivanjem dekama.
ivot iskrvarenih spaava se i lijei jedino nadoknadom izgubljene
krvi - transfuzijom. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvanija
mjera prve pomoi.

Krvarenje iz nosa moe biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. Gubi
tak krvi najee nije velik. Bez obzira na uzrok, postupak je slijedei:
Bolesnika valja staviti u sjedei poloaj s pidignutom i lagano zaba
enom glavom. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio
nosnice iz koje krvari. Ako je krvarenje obostrano, pritisak je obostran.
Nakon toga to pritisak traje 10 do 15 minuta, krvarenje obino prestaje.
Nos se ne smije brisati i istiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva
renja. Disati valja na usta.
 U rijetkim sluajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. Tada se
krvarenje ne moe zaustaviti pritiskom izvana, a krv preko drijela ulazi
u usnu upljinu. Takva krvarenja moe zaustaviti samo lijenik.

Krvarenje iz zuba najee je poslije vaenja zuba. Ako je krvarenje

slabo, ne treba poduzimati nikakve postupke, ve se valja javiti u zubnu
ambulantu. Ako je krvarenje jako, u upljinu izvaenoga zuba stavi se
vrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze, komadi tkanine izglaan
vruim glaalom), zatim na smotuljak stavi pluteni ep koji bolesnik mo
ra vrsto zagristi. Ispod brade stavi se 3 do 4 rupia, preko kojih e bo
lesnik sam pridravati eljust i pomagati pritisak ugriza.
Krvarenje iz zubnog mesa, bez nekoga oitog uzroka, izaziva sum
nju na manjak vitamina C; tipian je znak bolesti koja nastaje zbog defi
cita vitamina i naziva se skorbut.
Krvarenje iz zubnog mesa moe biti popratna pojava upala, nekih
bolesti krvi itd.

Krvarenje iz plua posljedica je bolesti ili ozljede. Bolesnik se stavi

u sjedei poloaj (vidi: Krvavi ispljuvak).

Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda, ranjavanja ili bolesti

i moe biti veoma teko, s brzim i velikim gubitkom krvi. Krvarenje u e
lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraa
njem (vidi: Crna stolica, Svjea krv u stolici, Povraanje krvi, Povraa
nje crnog sadraja koji lii na talog od crne kave).
Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbunoj upljini, iznad crijeva,
najee potjee od povrijeene slezene i jetre. Takva krvarenja najee
su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koa. Kada
je oteeno tkivo slezene, rjee jetre, krv se moe nakupiti u manjim ko
liinama u samom organu, a ovojnica slezene postupno se sve vie napi
nje. Nakon nekoliko sati, dana pa i tjedna, zbog nastaloga pritiska ovoj
nica moe prsnuti te nastaje snano, esto smrtonosno krvarenje. Zato se
tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti
jevaju lijeniki pregled, bez obzira sumnja li se na krvarenje.
Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu, unesreeni se polegne na le
a, noge mu se skvre k tijelu (da trbuna stijenka olabavi). Kako se ni
kada ne zna jesu li oteena crijeva ili eludac, ozlijeeni ne smije nita
ni jesti ni piti. e se utauje vlaenjem usta mokrom tkaninom.
 KRVNA SLIKA

Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreu brojni

pacijenti. Njihov odlazak u laboratorij radi vaenja i pregleda krvi, osim
straha od uboda, izaziva znatielju te pacijenti redovito nastoje to prije
dobiti odgovor na pitanja koja ih mue: zbog ega su upueni na pretra
gu krvi, koja vrsta pretrage se trai, koje su normalne vrijednosti, i ono
najbitnije: to se moe zakljuiti ako postoji odstupanje od normalnih
vrijednosti?
Podaci koji se dobiju pregledom krvi za veinu pacijenata su tabu
la rasa, potpuna nepoznanica; oni su uglavnom, bez komentara, zado
voljavaju se zakljukom i tumaenjem svoga lijenika. Manjina pokua
va sama saznati pravu istinu itajui razne medicinske leksikone, ud
benike ili pak trai objanjenja od drugih lijenika, ne rijetko i od znana
ca, medicinskih laika, koji slove kao pravi strunjaci u interpretaciji vri
jednosti izraenih u postocima, jedinicama, miligramima itd.
Jo od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem, boleu i
smru. U mnogih naroda, milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica
pokvarene, neiste krvi. Zbog takvoga shvaanja lijenici su stoljeima
putanje krvi smatrali najvanijom metodom lijeenja. Isputanje neis
te krvi pomou kupica ili pijavica odralo se u narodnoj medicini do
dananjeg dana.
U nastojanju da se djeluje na koliinu i sastav krvi, historija medici
ne puna je primjera upotrebe ljudske i ivotinjske krvi u svrhu lijeenja.
Neki su je pili, drugi su se u krvi prali i kupali, ili su je rtvovali svojim
bogovima. Krv su smatrali sjeditem due, nosiocem nasljednih osobina
(Moja djeca, moja krv). Jo i danas postoje brojne zablude, npr.: da
je menstrualna krv otrovna, da se krv isti preko gnojnih ireva, da se
pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd.
Za lijenika je pregled krvi vano pomono sredstvo prilikom po
stavljanja dijagnoze bolesti. Neke bolesti mogu se iskljuivo dokazati sa
mo pretragom krvi. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir inje
nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela. To je
neophodno jer krv omoguuje ivot stanicama tijela donosei im kisik iz
plua te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne
tvari koje stanice izluuju u krv.
Da bi udovoljila svim tim funkcijama, krv je neobino sloeno sas
tavljena. Sastoji se od krutoga i tekueg dijela. Tekui dio krvi naziva se
krvna plazma i ini neto malo vie od polovine volumena krvi. U njoj
su otopljene razne tvari: minerali, hormoni, encimi, bjelanevine, eer
vitamini, zatim razni otpadni produkti mijene tvari, kao masne kiseline,
aminokiseline, mokraevina, amonijak, kreatin, une boje itd. Slani
okus krvi potjee od otopljene kuhinjske soli. U krvi se nalaze i zatitne
tvari (antitijela) protiv raznih bolesti. Koliinu, sastav, te aktivnost vei
ne tih supstancija danas se moe odrediti laboratorijskim pretragama.

Crvena krvna slika

Odreivanje crvene krvne slike jedna je od najeih pretraga

krvi. Crvena krvna slika naziva se zbog toga to se tom pretragom usta
novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom
daju karakteristinu boju krvi. To je i odreivanje broja i oblika crvenih
krvnih zrnaca te koliina hemoglobina.

E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli

nova u organizmu. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom, eritrocit u
pluima vee kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug
ljini dioksid koji se izdie pluima.
Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. Prema internacionalnoj sta
tistici, njihov broj u 1 kubinom milimetru (ccm) iznosi izmeu 4 i 5 mi
lijuna. Donja granica za mukarce je 4.500.000, za ene 4.200,000. Bezna
ajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noi.
Eritrociti su okrugle ploice promjera svega 7 tisuinki milimetara.
U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput pikota. Prosjeno
ive oko 100 dana. Normalno postoji ravnotea izmeu onih koji se ras
padaju i onih koji se stvaraju, jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da
osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela).
U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca esto se susreu sli
jedei medicinski pojmovi:

- mikrocitoza - prosjean promjer eritrocita je smanjen; obino

kod anemije uzrokovane manjkom eljeza;

- makrocitoza - promjer eritrocita je vei od normale; kod poseb

noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija;
 - hipokromija - eritrociti sadre manje hemoglobina nego to je
normalno;

- anizocitoza - eritrociti su nejednake veliine i mogu se vidjeti kod

raznih oblika slabokrvnosti;

- retikulocitoza - pojava retikulocita u krvi. To su nezreli eritrociti i

u krvi se pojave onda kada kotana sr stvara eritrocite velikom brzi
nom, te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego to sazru. Osim u ne
kih bolesti, javlja se kao normalna pojava nakon gubitka vee koliine
krvi;

- anemija - stanje kada pad broja eritrocita i smanjena koliina he

moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Simptomi koji se
javljaju ovise prvenstveno o jaini, stupnju anemije, a ne o njenoj vrsti.
Javljaju se slijedei znakovi: umor, klonulost, omaglica, vrtoglavica, ne
svjestica, gubitak apetita, trnci, mravinjanje, marci u prstima ruku i no
gu, smetnje gutanja itd.

H e m o g l o b i n . Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve

noga krvnog zrnca; eritrocit ini sposobnim za prijenos kisika; takoer
sudjeluje u transportu ugljinoga dioksida iz tkiva u plua. Hemoglobin
(Hb) ima vanu ulogu u odravanju slabo lunate reakcije krvi. Kada se
u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari, hemoglobin, s jo nekim ke
mijskim spojevima koji se nalaze u krvi, sudjeluje u njihovom ponitava
nju (neutralizaciji).
Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubi
nih centimetara krvi.
Bitni sastavni dio hemoglobina je eljezo. U tijelu ima ukupno oko
4 grama eljeza, a vie od polovine nalazi se u hemoglobinu. eljezo se
neprekidno, u manjim koliinama (0,6 mg dnevno), gubi stolicom, pa je
razumljivo da koliina mora biti nadoknaena eljezom u hrani. Dnevna
potreba za eljezom je razliita. U ena je potreba za eljezom vea jer se
menstruacijom poveava gubitak eljeza iz organizma ak vie od 2 mg
dnevno. I u trudnoi postoji poveana potreba ene za eljezom, jer do-
jene dolazi na svijet s rezervom eljeza koju dobiva od majke. Takoer
je razumljiva poveana potreba organizma za eljezom nakon veega gu
bitka krvi (razna krvarenja).
Nedovoljna koliina eljeza najei je uzrok slabokrvnosti (anemi
je). Javlja se ee u ena za vrijeme trudnoe, dojenja ili menstruacije.
Javlja se takoer u osoba koje imaju smanjenu koliinu eluane kiseli
ne, koja je potrebna radi upijanja eljeza u krv.
 Osim opih znakova anemije, javlja se upala jezika, smetnje gutanja
i promjena na noktima, koji postaju krhki, suhi, udubljeni te esto puni
sitnih bjeliastih mrlja.
Mnogo eljeza ima povre, umanjak jajeta, meso, iznutrice. eljezo
se moe primati u obliku tableta, tekuina te putem injekcija. Koji put je
potrebna transfuzija krvi.

Indeks b o j e . Slui kao gruba orijentacija u odnosu koliine

hemoglobina u promatranom eritrocitu prema koliini hemoglobina u
normalnom eritrocitu. Odreuje se pomou posebnog aparata - hemog-
lobinometra. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed
nost od 0,9 - 1,1).
Ako je indeks boje manje od 1, rije je o smanjenoj koliini hemog
lobina u krvi. Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja eljeza. Ako je
indeks boje vei od 1, znai da se broj eritrocita smanjio vie nego to se
smanjila koliina hemoglobina. Indeks boje moe biti 1 i kod slabok-
rvnosti, to znai da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve
nih krvnih zrnaca i koliina hemoglobina.

Bijela krvna slika

Bijelom krvnom slikom odreuju se broj, oblici i vrste bijelih

krvnih zrnca - leukocita. Leukociti se stvaraju u lenoj modini i lim
fnim vorovima. Njihova zadaa je odbrana organizma od razliitih
vrsta mikroorganizma. To su pokretne krvne stanice i njihov transport je
uvijek usmjeren u podruje prodora bakterija (upala).
Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi izmeu 4 000 do
10 000 u 1 cmm. Povienje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukoci-
toza, a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. Leukociti se oznaa
vaju velikim slovom L.
Poveanje broja leukocita je nespecifina reakcija organizma i na
staje kod najveeg broja raznih bakterijskih infekcija, no javlja se i kod
nekih gljivinih, parazitnih i rijetkih infekcija. Njihovo poveanje po
pratna je pojava prilikom otrovanja, tumora i alerginih reakcija. Prema
tome, povean broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje lijeniku samo na i
njenicu da se u organizmu zbivaju neke, najee upale, promjene.
Leukopenija oznaava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. U
rijetkim sluajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen
broj leukocita. Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca moe izazvati izla
ganje hladnoi, loa prehrana te neke zarazne bolesti, npr. trbuni tifus,
gripa, zarazna utica, malarija. Najee je rije o smanjenom broju tzv.
neutrofilnih leukocita. Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem tetnih
tvari na kotanu sr, u kojoj se leukociti stvaraju. Tako e leukopenija
nastati prilikom otrovanja ivom, benzolom, nekim lijekovima te radio
aktivnim zraenjem.
Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca -
zbog oteenja kotane sri - nastaje stanje koje se naziva agranulocito-
za.
S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje ive u
ravnotei s obrambenim snagama organizma, prestanak stvaranja bijelih
krvnih tjeleaca dovodi do njihova razmnoavanja i do razliitih infekci
ja koje su upravo karakteristine za takvo stanje.
Za lijenika nije znaajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca,
esto je vaniji nalaz broja i meusobnoga odnosa izmeu pojedinih
vrsta bijelih krvnih zrnaca. Taj odnos odreuje se tzv. diferencijalnom
krvnom slikom (DKS).
U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca.
Od 100 izbrojenih leukocita prosjeni odnos je slijedei:
Neutrofilni leukociti 60 - 70%
Eozinofilni leukociti 1-4 %
Bazofilni leukociti 0-1 %
Monociti 4 do 8 %
Limfociti 23 do 35%
Neutrofilni leukociti uglavnom su poveani u apsolutnom a ne sa
mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca. Poveanje
broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najee se kree od 15 000 do
30 000, rijetko do 100 000. Najei su uzrok poveanja njihova broja
bakterijske infekcije, osim nekih bolesti kao to su npr. tuberkuloza, tr
buni tufus, bruceloza. Neutrofilija e se takoer javiti prilikom raznih
otrovanja, naroito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu.
Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. srani infarkt, ci
roza jetre, tumori. Poveani broj neutrofilnih leukocita moe se javiti
prilikom teega miinog rada, no u takvim sluajevima njihov se broj
vraa na normalu za otprilike 1 sat.
Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia.
Eozinofilija je stanje poveanoga broja eozinofilnih leukocita. Nji
hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi vie od 4%. Najei uzrok
porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista, svinjska
glista, bijela djeja glista itd. Blai porast broja eozinofila uzrokuju i
alergine bolesti, np. bronhalna astma, urtikarija itd. Moe se javiti kod
zaraznih bolesti (arlah) i tumora.
Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod
veine akutnih bakterijskih infekcija).
Bazofilija je vrlo rijetka pojava. Broj bazofilnih leukocita je malen,
te se najee ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. Smatra se da ti leu-
kociti lue heparin, supstanciju koja spreava gruanje krvi. Njihov broj
je umjereno povean kod nekih rijetkih bolesti.
Limfocitoza najee oznaava samo relativno poveanje broja lim-
focita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca, preteno
neutrofila. Apsolutno poveanje limfocita mnogo je rjea pojava koja se
normalno moe javiti u djeje doba. Od bolesti najee se javlja kod ve
likog kalja (pertusis) i jo nekih bolesti izazvanih bacilima. Postoje i
dvije virusne infekcije koje karakterizira povean broj limfocita; to su
infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza.
Limfociti su najznaajnije stanice imunolokoga obrambenog susta
va; odgovorni su za stvaranje specifinih obrambenih tjeleaca tzv. anti
tijela. Limfociti su zapravo skupina razliitih stanica koje se meusobno
razlikuju ne samo po funkciji nego i duini ivota.
Povean broj monocita naziva se monocitoza; javlja se kod nekih
bolesti kao to su bakterijska upala sranih zalistaka, zarazna utica, ne
ki oblici tuberkuloze, malarija itd.

Sedimentacija

Crvena krvna zrnca, ako je sprijeeno zgruavanje krvi, taloe se

postepeno na dno posude. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje
na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi, zbog kojih se ta zrnca
skupljaju u manje ili vee grupe; zbog toga je taloenje eritrocita ubrza
no. Lijenici su to davno uoili, ali kao dijagnostiku metodu primijenili
su prvi put tek poetkom ovog stoljea.
Za odreivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene, uz
dodatak supstancije koja spreava zgruavanje krvi. Krv se usie u speci
jalnu badarenu epruvetu i taloenje eritrocita oitava se nakon prvoga i
drugoga sata. Postoji vie metoda za odreivanje brzine sedimentacije
(SE), u naoj je zemlji uobiajena metoda po Westergrenu. Normalna je
sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat, najee je 3 do 5 mili
metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. Normalna je po
java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoe, menstruacije te u stari
jih osoba.
Pravi uzrok ubrzane sedimentacije jo nije u potpunosti razjanjen.
Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifine bjelanevine ko
je su glavni uzrok ubrzanja. Naroito se javljaju kod onih bolesti kada
dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv, npr. prili
kom akutnoga sranog infarkta, tuberkuloze, reumatoidnoga artritisa,
reumatske groznice itd. Ubrzana sedimentacija nastaje kod veine akut
nih i kroninih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. Tumori izazivaju
ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza
zivaju upalnu reakciju u okolini.
Odreivanjem brzine sedimentacije ne moe se postaviti dijagnoza
bolesti, slino, kao to se ne moe postaviti dijagnoza bolesti odreiva
njem visine tjelesne temperature ili odreivanjem broja bijelih krvnih zr
naca. Sedimentacija eritrocita je nespecifina reakcija organizma i javlja
se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. Ubrzana sedimentacija
ukazuje lijeniku samo na injenicu da se u organizmu zbivaju nenor
malne promjene. Lijenik e tada drugim dijagnostikim postupcima
tragati za mjestom i uzrokom bolesti. Prema tome, odreivanje brzine se
dimentacije samo je pomona dijagnostika metoda.
Praenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima vano prognosti
ko znaenje. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je
smirivanja bolesnoga procesa, dok njeno ubrzanje znai napredovanje
bolesti ili komplikacije.
Ubrzana sedimentacija moe ukazati, kao prvi znak, na skrivenu
bolest dok ostali simptomi jo ne postoje.

Trombociti

Trombociti, ili krvne ploice, imaju vanu ulogu u procesu gruanja

krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oteenjem stijenke krvne
ile; brojni se trombociti slijepe i kao ep zatvore pukotinu na krvnoj i
li.
Trombociti su najmanje krvne stanice. Njihov broj iznosi izmeu
150 000 do 400 000 u kubinom milimetru krvi. Do krvarenja uglavnom
dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000, no ne postoji stalan i od
reen odnos izmeu broja trombocita i sklonosti krvarenju.
Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i
drugom danu menstruacije, za vrijeme trudnoe i u poetku infekcija.
Izrazitiji pad trombocita moe biti posljedica alergije, naroito na neke
lijekove. Javlja se u toku bolesti kao to su uremija, eerna bolest. Po
stoji i tzv. idiopatska trombocitopenija, bolest nepoznatoga uzroka, pra
ena krvarenjima u kou i druga tkiva; postoje i nasljedne, familijarne
trombocitopenije.
Povean broj trombocita(trombocitoza) via se kao prolazna poja
va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. esto se javlja u osoba koji
ma je izvaena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi.
 KRVNI TLAK I PROMJENE

Krvne ile ine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i
ponovno se vraa u srce. Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po
stojanja ivota i zdravlja, a sila koja omoguava i odrava krvotok je -
krvni tlak.
Krvni tlak nastaje radom srca. Srce je po funkciji pumpa, motor
krvoilnoga sustava, i ima jedinu ulogu da odrava kolanje krvi, koja
mora izvriti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od
stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz
mom).
Srce je uplji miini organ koji se u odreenom ritmu, 60 do 80 pu
ta u jednoj minuti, stee i oputa. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu
krvnu ilu odreenu koliinu krvi. Svako ubacivanje nove krvi izaziva
porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti), a ubrzo i u manjim krvnim
ilama koje nastaju grananjem, diobom veih krvnih ila. to su krvne
ile manje i to su udaljenije od srca, u njih e doi manja koliina krvi i
krvni e tlak u njima biti manji.
Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca, tzv. sistole, ima naj
viu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistoliki tlak. Za vrijeme opu-
tanja, mirovanja (dijastole), krvni tlak se poinje smanjivati te se ona
najnia vrijednost tlaka, koja se moe registrirati prije novoga stezanja
srca, naziva minimalni ili dijastoliki krvni tlak. Taj dijastoliki krvni
tlak mnogi ljudi, zbog neznanja i nerazumijevanja, nazivaju sranim tla
kom.
Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga
nizma. Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: koliina
krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u
krvoilnom sustavu. Da bi se sprijeile suvie velike oscilacije krvnoga
tlaka, u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar
terijskoga tlaka.
U zidu najvee arterije (aorte); i u velikim vratnim arterijama po
stoje posebna tjeleca koja su osjetljiva na istezanje, to znai na visinu
krvnoga tlaka. Ta se tjeleca nazivaju baroreceptori. Ako se krvni tlak
 naglo povea, baroreceptori odmah alju signale u mozak, u centar koji
upravlja krvnim ilama, iz koga tada dolaze komande za irenje
krvnih ila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. Ako se krvni tlak
suvie naglo snizi, nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih ila i porast
krvnoga tlaka. Takva reakcija vrlo je brza (servoregulatori) i omogu
uje, npr., da se ovjek iz leeeg poloaja naglo uspravi bez znatnijih
promjena u krvotoku mozga, zato to ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se
kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utjeu na visinu krvno
ga tlaka i prokrvavljenost mozga, unato snanoj gravitacionoj sili koja
djeluje u suprotnom smjeru.
Osim baroreceptora postoje tjeleca osjetljiva na manjak kisika u
krvi (kemoreceptori). Ako doe do znatnijega pada krvnog tlaka, uspori
se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. Ta tjeleca
odmah alju signale u mozak kako bi centar za krvne ile vratio krvni
tlak na normalne vrijednosti. Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supsta-
nicije noradrenalin i adrenalin, koji se oslobaaju na okoninama iva
noga sustava, na simpatikusu. Kada je simpatikus jako nadraen, djelu
je, osim direktno na krvne ile, i na sr nadbubrene lijezde koja tada
lui ova dva hormona u veoj koliini. Hormoni krvotokom odlaze po
cijelom tijelu i djeluju na sve krvne ile; one se stiu i krvni tlak naglo
raste. To se deava prilikom svake jae agresije na organizam, nagloga i
jakog fizikog napora, prilikom jakih duevnih uzbuenja. Iza rijei koje
toliko esto upotrebljavamo: Toliko sam se uzrujao da mi se podigao
tlak, krije se poveana koliina adrenalina u krvi.
Osim tih ureaja, koji se ukljuuju u sluaju nude, u tijelu po
stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji
nam omoguuje normalan ivot. U toj regulaciji tlaka najvaniju ulogu
ima bubreg. Zadatak bubrega nije samo u tome da izluuje produkte mi
jene tvari (metabolizma, nego regulira koliinu tjelesne tekuine, pa pre
ma tome i cjelokupan volumen krvi. Ako se npr. krvni tlak povea, is
tovremeno e se poveati luenje tekuine kroz bubrege i krvni tlak e se
smanjiti. Ako se krvni tlak snizi prestat e luenje soli koja e zadrati te
kuinu u organizmu. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubre
ne lijezde - aldosteron. I sam bubreg, pod odreenim uvjetima, lui
jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih ila (encim re
nin). Pod njegovim djelovanjem krvne ile se suuju, periferni otpor ras
te i krvni tlak se poveava.
Opisani mehanizmi, kao i mnogi drugi vie ili manje poznati, brinu
se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se
prilagoava momentalnim potrebama organizma.
Normalne vrijednosti krvnoga tlaka

to je vei krvni tlak, kraa je oekivana duina ivota. Ta je inje

nica potvrena brojnim istraivanjima. Danas nema lijenika koji je u
potpunosti ne prihvaa. No, unato oiglednoj povezanosti izmeu du
ine ivota i vrijednosti krvnog tlaka, medicina jo uvijek ne moe dati
zadovoljavajui odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka
moe shvatiti kao poetak bolesti. Znai da ne postoji otra granica izme
u normalnoga, povienoga i snienoga krvnog tlaka. To je razlog po
stojanja brojnih tabela i formula lijenika pojedinaca i institucija, koji
ma se pokuava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistoliko-
ga i dijastolikog tlaka.
Dogovorom strunjaka iz raznih zemalja, svjetska zdravstvena orga
nizacija predloila je slijedee vrijednosti krvnoga tlaka, danas openito
prihvaene u najveem broju zemalja:

Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg

Granina vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg
Povean krvni tlak: vei od 160/95 mmHg.
Te vrijednsti odnose se na uobiajene metode mjerenja vrijednosti
krvnoga tlaka na smirenoj i oputenoj osobi u sjedeem poloaju.
Vrijednost krvnoga tlaka oznaava se sa dva slova RR. To su prva
slova imena talijanskoga lijenika Riva-Rocci, koji je potkraj prologa
stoljea prvi primijenio manetu, pneumatsku narukvicu, koja se stavlja
na nadlakticu.
Kod najveeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama ivota. Done
davno takvo se poveanje tlaka smatralo normalnim. Izmiljena je ak i
formula normalnoga sistolikog tlaka: 100 + broj godina ivota; zna
i da je za osobu od 70 godina normalan sistoliki tlak od 170 mmHg.
Danas znamo da postoje zdravi ljudi iji krvni tlak ne raste s godinama.
Postoje itave populacije, npr. u pacifikoj regiji, gdje je poveanje
krvnoga tlaka velika rijetkost. Prema tome poveanje krvnoga tlaka s go
dinama ivota nije ni normalno niti bezopasno. Povienje krvnoga tlaka
u starijih osoba valja shvatiti kao nepoeljnu pratnju procesa starenja.
Ostarjele osobe, koje su prole 100 i vie godina ivota, redovito imaju
krvni tlak u granicama prosjeka.
Krvni tlak je podloan stalnim promjenama u toku dana i noi.
Osoba koja ima normalan krvni tlak moe povremeno imati vrijednosti
koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka, a bolesnik s hipertoni
jom moe imati normalne ili ak sniene vrijednosti. Automatska mjere
nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistoliki tlak
moe varirati kod iste osobe ak do 80 mmHg, dijastoliki 20 do 30
mmHg, rjee vie.
 Na vrijednost krvnoga tlaka utjeu brojni inioci, npr. ivotna dob,
nain prehrane, gojaznost, navike, meteoroloki uvjeti itd. Kod djeteta
od 1 do 5 godina ivota krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim, a od
5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80. U pubertetu
obino se javlja lagano i prolazno poveanje krvnoga tlaka.
Krvni tlak najnii je u snu, oko 3 i 4 sata; moe se smanjiti za 20 do
40 mmHg. Nemirni snovi ili naglo buenje mogu krvni tlak povisiti u
najkraem vremenu do enormnih vrijednosti, npr. od 90/60 na 200/110.
Mnogi lijenici smatraju takva nagla povienja krvnoga tlaka uzrokom
krvarenja u mozak (modana kap), koja nastaju najee u toku noi.
Krvni tlak varira s periodima dana, obrokom, tjelesnom aktivno
u, emocijama itd. Tokom dana raste i postie najveu vrijednost od 17
do 19 sati. Obilniji obrok moe ga poveati i za 20 mmHg. Duevni do
ivljaji, kao radost, srdba, strah, takoer mogu dovesti do znatnoga po
vienja krvnoga tlaka. Kaalj i kihanje mogu ga poveati za vie od 50
mmHg, to moe imati kobne posljedice, naroito u starijih osoba. Sli
an uinak ima tjelesni napor, hlaenje tijela, jaki zvukovi, ozljede. Izla
ganje vruini i toplim kupkama, uzimanje veih koliina alkoholnih pi
a, dovodi, zbog irenja krvnih ila, do pada krvnoga tlaka. Sve te pro
mjene izraene su preteno kod sistolikoga tlaka; dijastoliki se rjee i
manje mijenja.
S obzirom na to to su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive,
za ispravnu ocjenu potrebna su ea mjerenja due vrijeme.
Za lijenika je vano odreivanje sistolikoga i dijastolikog tlaka.
Dijastoliki tlak esto je znaajniji za procjenu teine bolesti, jer vrijed
nosti dijastolikoga tlaka najbolje ukazuju na jainu promjena u stijen-
kama krvnih ila, kao to su elastinost i kalibar (periferni otpor). Posto
ji li mogunost, visinu krvnoga tlaka poeljno je odreivati i za vrijeme
bavljenja redovitim aktivnostima.

Mjerenje krvnoga tlaka

Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomou tlakomjera (sfigmomano-

metar); na ivu ili pero.
Veliina manete mora odgovarati dobi, konstituciji i debljini osobe
kojoj se mjeri tlak. Upotreba premalene manete daje vee vrijednosti
tlaka, a upotreba prevelike manete kod djece ili osoba gracilne konsti
tucije daje lano malene vrijednosti krvnoga tlaka. Kod izrazito gojaz
nih osoba, upotrebom standardne manete dobit e se redovito vee vri
jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistoliki i ak 15 do 20 mmHg
dijastoliki). Standardna maneta iroka je 12,5 cm i upotrebljava se kod
osoba srednje razvijenosti. Kod izrazito gojaznih osoba maneta mora
biti ira, dok se kod male djece upotrebljava maneta od svega 7 cm iri
ne. Maneta za dojenad ne smije biti ira od 2,5 cm.
Tlak se mjeri u sjedeem poloaju. Osoba mora biti odmorna i psi
hiki smirena. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na
obje ruke. Prvo mjerenje obino daje vie vrijednosti krvnog tlaka (zbog
uzbuenja pacijenta), stoga tlak treba odreivati vie puta i za prvu vri
jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile
jednake.
Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridravati slijedeih uputa:
1. Maneta se stavlja na nadlakticu, 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo
ba. Maneta mora biti priljubljena uz kou jednakomjerno i tijesno.
2. Pomou balona naglo se napumpa zrak u manetu tako da tlak u
njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad oekivane vrijednosti, tj. iz
nad tlaka koji oekujemo u nadlaktinoj arteriji. Maneta tada pritisne
arteriju tako da kroz nju vie ne prolazi krv, pa je razumljivo da se vie
ne moe uti nikakav um niti se moe pipati puls ispod mjesta pritiska.
3. Zvono ili membrana slualice (fonendoskopa, stetoskopa) stavlja
se u lakatnu jamu i lagano pritisne. Postepeno se isputa zrak iz manete
(1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Kada sis-
toliki tlak samo malo premai tlak u maneti, pri svakom stezanju srca
ikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta uje um, ton.
Prva pojava tona koji se uje slualicom oznaava vrijednost maksimal
noga (sistolikog) tlaka. Daljnim sniavanjem tlaka u maneti ton posta
je sve glasniji, zatim sve mukliji i tii. Kada tlak u maneti padne ispod
arterijskoga dijastolikog tlaka, krv poinje tei neprekidno, a nepreki
dan tok krvi u irokoj arteriji je beuman. Trenutak kada ton u slualici
nestane oznaava vrijednost minimalnoga (dijastolikog) tlaka.
Zvono slualice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. Ako je
slualica postavljena suvie njeno, dio zvukova uope se nee uti. Ako
je zvono ili membrana slualice prejako pritisnuta, mogu se uti zvukovi
ispod prave vrijednosti dijastolikoga tlaka, koji put ak do nule.
4. Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjeom mora
biti ispruena u visini srca. Ako je ruka sputena dobit e se, zbog djelo
vanja gravitacije, vie vrijednosti krvnoga tlaka.
5. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvriti na obje ruke. Po
stoji li vea razlika tlaka izmeu lijeve i desne ruke, to je znak suenja
jedne potkljune ili nadlaktine arterije, to obavezno zahtijeva lijeni
ki pregled. Ako su vrijednosti priblino jednake, tlak se zatim moe mje
riti samo na jednoj ruci. Pogreno je miljenje da se krvni tlak mora oba
vezno mjeriti na lijevoj ruci.
Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka
potrebna su viekratna mjerenja. Vrijednosti pojedinanih mjerenja es
to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. Poznato je, npr. da se mjere-
njem krvnoga tlaka u ambulanti obino dobiju vie vrijednosti nego u
sluaju samomjerenja. Uzrok je uzbuenje, stres pacijenta koji se pod
vrgava lijenikom pregledu. Samomjerenje ima i tu prednost to omo
guava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga ivota i rada.

Povien krvni tlak

Povien krvni tlak (arterijalna hipertenzija, hipertonija) stanje je ka

da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi vie od 160/95
mmHg kod odrasle osobe.
Povien krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je
dan od najvanijih i najeih uzroka invalidnosti i prerane smrti. Vie
od 40% svih osoba ispod 65 godina ivota umire od posljedica povieno
ga krvnog tlaka. Brojni statistiki podaci pokazuju da 5 godina poslije
otkrivanja ostaje na ivotu:

97% osoba koje nemaju povieni krvni tlak,

85% osoba s blagim hipertenzijom,
50% osoba s umjerenom hipertenzijom,
28% s teom hipertenzijom.

Nezaraznost, postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u

poetnoj fazi razlog su to bolest najee prolazi nezapaeno. Od 100
odraslih osoba, 20 ima povien krvni tlak, a dvije treine bolesnika uop
e ne zna da im je povien.
Unato najbriljivijim i najsuvremenijim pretragama lijenici mogu
kod svega 10 od 100 bolesnika pronai pravi uzrok poveanja krvnoga
tlaka. To su najee kronine upale bubrega, poremeaji u radu lijezda
s unutarnjim luenjem (endokrini uzroci), neki tumori i upale mozga,
priroeni poremeaji bubrega i nadbubrenih lijezda (kongenitalne
malformacije), priroene greke u razvoju i gradnji glavne ile kucavice,
uzimanje nekih lijekova, npr. pilula za spreavanje trudnoe. U svim tim
sluajevima poveanje krvnoga tlaka samo je jedan znak, simptom odre
ene bolesti, zbog ega se takvo poveanje i naziva simptomatska ili se
kundarna hipertonija.
U 90% sluajeva lijenici ne mogu pronai uzrok, pa se takvo povi
enje tlaka naziva esencijalna, idiopatska ili primarna hipertenzija.
Struni nazivi samo prikrivaju nemo medicine da pronau uzrok jedne
od najuestalijih bolesti suvremenoga ovjeka.
Nauka jo nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. Zna se da na
sljee ima nesumnjivo znaajnu ulogu u nastanku bolesti. Ako oba rodi-
 telja boluju od visokoga krvnog tlaka, velika je vjerojatnost da e bolo
vati i njihova djeca. Ako boluje samo jedan od roditelja, vjerojatnost da
e djeca imati povien krvni tlak znatno je manja. No, teina oboljenja i
trenutak kada e se bolest pojaviti ovise o mnogim iniocima, npr. o
spolu, konstituciji, gojaznosti, nainu prehrane, ivotnim navikama, za
nimanju, psihikim stresovima itd.
ovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti, na
roito srca i krvoilnoga sustava. U toj sklonosti zapravo se oituje bio
loka nejednakost medu ljudima, razliita otpornost prema bolesti.
Osoba koja sklonost poveanju krvnoga tlaka dobiva kao nasljedni mi
raz naroito je osjetljiva na faktore rizika. Ako ih izbjegava, hepertoni-
ja se ne mora javiti, ili e se pojaviti kasnije i u blaem obliku.
Iako su jo uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni
je, medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si
guran nain lijeenja. Sve kobne posljedice poveanoga krvnog tlaka ne
ovise onjenom uzroku, ve iskljuivo o visini i duini trajanja hipertoni
je. Najizraenije promjene javljaju se na najvanijim organima, na srcu,
mozgu i bubregu.
Povean krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere
enje za srce. S obzirom na postepen razvoj bolesti, srce se prilagodava
tom suvinom i nepotrebnom teretu na taj nain to poveava svoje mi
ine stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju). Takvo proi
reno i poveano srce moe izvjesno vrijeme, esto i godinama, na zado
voljavajui igrati ulogu krvne pumpe. No s vremenom se srana rezer
va iscrpi i srce poinje poputati; javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje
gova rada. Razumljivo je da e takvo srce zatajiti to prije to je krvni
tlak vei.
Pod djelovanjem povienoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro
mjene na krvnim ilama. Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi
pertonije. Poveani krvni tlak kao da bre i snanije ubacuje (infiltrira)
estice masti i holesterola u stijenku krvnih ila, koja postane zadeblja
na, manje elastina i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i
kisik stanicama tijela. Aterosklerotiki promijenjene krvne ile dalji su
uzrok poveanja krvnoga tlaka, a ovaj opet ubrzava proces aterosklero-
ze. Tako nastaje vrzino kolo (circulus vitiosus) sa svim kobnim poslje
dicama oteenja bubrenih funkcija, oteenja krvnih ila mozga, oka
itd. Zbog toga je, s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak, ne
koliko puta vea vjerojatnost da e hipertoniar umrijeti od izljeva krvi
u mozak, od sranog infarkta ili zatajivanja rada bubrega.
Povien krvni tlak javlja se obino poslije 30. godina ivota, rijetko
ranije. U poetnoj fazi, esto godinama, ne pokazuje nikakve simptome,
pa se najee razvija nezapaeno. To je razlog to mnogi arterijsku hi
pertoniju nazivaju tihim neprijateljem, podmuklim ubojicama,
nenajavljenom opasnou itd. Samo povremeno mogu se javiti pro-
 lazne subjektivne smetnje, kao vrtoglavica, glavobolja, lupanje srca,
umor itd.
Prva faza razvoja hipertonije moe trajati godinama, a moe se ot
kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. Kroz sve to vrijeme, tiho i
bez najave, visoki krvni tlak postepeno oteuje krvne ile i vitalne orga
ne tijela. Napokon, koji put nakon 10 ili 15 godina, razviju se bolesne
promjene u najvanijim organima, koji tada poinju pokazivati znakove
poputanja u radu. To je ve druga faza razvoja hipertonije, tzv. hiperto
nija s komplikacijama. Ujedno je to i simptomatska faza, kada se javlja
itav niz znakova bolesti, ovisno o organu koji je najvie oteen.
Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti, ubrzani i nepravilni ot
kucaji srca, oteano disanje, naroito prilikom napora, pojava otoka na
nogama itd.
Sa strane mozga javlja se nesanica, razdraljivost, glavobolja, vrtog
lavica. Mogu se javiti i tee komplikacije, npr. krvarenje u mozak (mo
dana kap).
Sa strane bubrega u poetku je poveana koliina mokrae, ee
mokrenje, naroito nou. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne moe izluiti
sve tetne tvari iz tijela i dolazi do uremije, samootrovanja organizma.
Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed
nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi, naroito iznad 30 godina ivota. Li
jenik e, kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povean
krvni tlak, poduzeti slijedee: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj,
sekundarnoj hipertoniji, te po potrebi sprovesti uzrono lijeenje. Odre
diti stupanj oteenja organa kao to su srce, bubreg, oi. Odrediti nain
lijeenja.
Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan injeni
ce da se povien krvni tlak ne moe normalizirati bez lijeenja. Lijenik
e pokuati najprije pronai i ukloniti uzrok povienoga krvnog tlaka,
npr. sprovesti operativni zahvat, zabraniti upotrebu nekih lijekova itd.
Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti, dalje lijeenje nije potrebno.
No takvih sluajeva ima vrlo malo, svega 10%. U sluajevima esencijal
ne hipertonije ne postoji uzrono lijeenje, ve samo simptomatsko, tj.
direktno sniavanje krvnoga tlaka lijekovima na sigurnosni nivo. Ti
me se rastereuje krvotok i spreavaju komplikacije.
U lijeenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i
njegovo doziranje strogo individualno. To je razlog zbog ega lijenik
esto mijenja koliinu i vrstu lijeka. Lijeenje valja zapoeti to ranije, tj.
im se otkrije povienje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti.
Prije dvadesetak godina lijeenje povienoga krvnog tlaka nije da
valo dobre rezultate. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli, mravlje
njem, klimatskim faktorima te lijekovima za umirenje ivaca. Pacijen
ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja ivca simpatikusa,
koji dovodi do suavanja krvnih ila i time do poveanja krvnoga tlaka.
No, sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspjeni pokuaji da
se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice.
Za uspjeh lijeenja vana je suradnja izmeu lijenika i bolesnika.
Bolesnik mora shvatiti vanost snienja povienoga krvnoga tlaka, kao i
potrebu dugotrajnoga, esto i doivotnog lijeenja.
Lijekove za lijeenje povienoga krvnog tlaka moemo podijeliti u
nekoliko grupa:
1. Kod najveeg broja bolesnika lijeenje zapoinje davanjem tzv.
salidiuretika. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru
gim antihipertenzivnim lijekovima. Salidiuretici pojaavaju luenje ku
hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokrae. Smanjenjem koliine
natrija u stijenci, krvne ile postaju manje osjetljive na ivane podraa
je koji dovode do njihova stiskanja. Smanjenju tlaka neto doprinosi i
povean gubitak vode uzrokovan gubitkom soli.
Lijekovi poinju djelovati nakon vie dana. Njihova je sposobnost
sniavanja krvnoga tlaka ograniena. Ponekad ni znatno poveanje doze
lijeka ne dovodi do izrazitijega snienja krvnog tlaka.
Nezgodna strana tog lijeka je to dugotrajno uzimanje dovodi do
gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala, npr. kalija. Uz povremeni
lijeniki nadzor, uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajica), nema
vee opasnosti prilikom dugotrajnoga lijeenja.
Postoje slini lijekovi koji dovode do gubitka natrija, a da se kolii
na kalija ne smanjuje, nego se naprotiv poveava (spironolakton).
2. Ima lijekova koji direktno ire sitne krvne ile, to dovodi do pa
da krvnoga tlaka (hidralazin). Pod djelovanjem tih lijekova moe doi
do neeljenoga snienja krvnog tlaka, naroito prilikom dugotrajna sta
nja ili dizanja iz leeega u uspravni poloaj.
3. Treu grupu ine lijekovi koji na razne naine blokiraju, sma
njuju aktivnost simpatikusa, ivanoga sustava koji upravlja visinom
krvnoga tlaka. Povean nadraaj simpatikusa dovodi do suenja krvnih
ila i poveanja tlaka. Toj grupi pripadaju danas najee upotrebljavani
lijekovi za lijeenje arterijske hipertonije (metildopa, gvanetidin, rauvol-
fija, beta-blokatori itd.).
Osim uzimanja lijekova, potrebno je prilagoditi i nain ivota, tako
da se u to veoj mjeri izbjegavaju tetni i rizini faktori: Smanjiti tjeles
nu teinu. Koji put moe se samo redukcionom dijetom, tj. mravlje
njem, normalizirati blago povienje krvnoga tlaka. Redukciona dijeta
mora se provoditi itav ivot. Dijetetsko suzbijanje povienoga krvnog
tlaka je najvanije, najtrajnije i najmanje optereeno nuspojavama. Og
raniiti u hrani koliinu kuhinjske soli. Vee snienje soli (ispod 1 gram
dnevno) dat e znatno snienje krvnoga tlaka, ali je takva neslana dijeta
toliko neugodna da je moe sprovoditi mali broj ljudi. Osim toga, uz da
nanje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastinim smanje-
 njem kuhinjske soli. Svejedno se preporuuje manja redukcija soli jer
moe smanjiti dozu lijeka.
Prestati puiti. Umjerena koliina crne kave nije tetna. Izbjegavati
psihike stresove, konflikte u porodici i na radnom mjestu, jer je povie
nje krvnoga tlaka esto u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okruu
ju. Svaki ovjek zna da emocionalni napor dovodi do poveanoga
krvnoga tlaka; nakon sukoba esto kaemo: Digao mi se krvni tlak.
Smiren nain ivota, duevno oputanje i eventualno blaga sredstva za
umirenje mogu znatno pridonijeti lijeenju.
Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa
ma bolest nije izljeiva, ali da se lijeenjem moe sprijeiti njen razvoj.
Pacijent ne smije, prema vlastitoj procjeni, smanjivati dozu ili prestati
uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. Bolesnik
mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato to je izlijeen, ne
go to je pod djelovanjem lijeka. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni
tlak se ponovo die; esto je potrebno i nekoliko tjedana da se, uz lijeko
ve, ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida lijeenja.
Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posveuje se velika panja. Ar
terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. Zbog
visoke stope pobola, invalidnosti i smrti, arterijska hipertonija ima ire
drutveno znaenje.
Svaki lijeniki pregled valja zapoeti ustanovljavanjem visine
krvnoga tlaka. Da bi se hipertonija otkrila u svom zaetku, danas se ra
de masovni kontrolni pregledi u poduzeima i ustanovama. Osnivaju se
klubovi hipertoniara, koji se redovito sastaju sa svojim lijenicima, slu
aju predavanja i dobivaju upute o lijeenju.

Povienje krvnoga tlaka u trudnoi

Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoe izuzetno je

vana. U normalnoj trudnoi krvni se tlak nalazi u granicama normal
nih vrijednosti. Blago povienje u poetku trudnoe ne mora znaiti ve
u opasnost, ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne
lijenike kontrole, naroito u drugoj polovini trudnoe.
U rijetkim sluajevima, u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoe, mogu
se javiti teki poremeaji u tijelu trudnice, uzrokovani najvjerojatnije
poremeenom hormonalnom ravnoteom (toksemija, gestoza). Takvi
poremeaji, u najteim sluajevima, mogu zavriti smru. Odreivanje
vrijednosti visine krvnoga tlaka, naroito dijastolikog, ima najvee pro
gnostiko znaenje.
Prvi su znakovi tog poremeaja (otprilike u 7% svih trudnica) na
kupljanje tekuine u tkivima (edemi) praeno oteknuem lica, nogu,
prstiju itd., to se takoer oituje naglim porastom tjelesne teine. Dalji
znak je pojava bjelanevina u mokrai te povienje krvnoga tlaka. Mogu
se javiti glavobolje, povraanje, poremeaji vida itd. Do napredovanja
bolesti ne mora doi, ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i
ukazuju na mogunost najtee i najopasnije komplikacije toga poreme
aja u kasnoj trudnoi - na eklampsiju.
Eklampsija se javlja rijetko, jednom u nekoliko stotina trudnoa, ali
zato s tekom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom. Iznenada nastu
pe jaki grevi itavoga tijela, na koje se redovito nastavlja dubok gubitak
svijesti - koma (vidi: Grevi).

Snien krvni tlak

Snien krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina

krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. Smatra se da visina
sistolikoga krvnog tlaka, pri blagoj hipotenziji, iznosi ispod 110
mmHg, a dijastolikoga ispod 70 mmHg. Tei oblik, tzv. prava hipoten
zija, stanje je kada se sistoliki krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg, a dijas-
toliki ispod 60 mmHg.
Neznatno snienje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi, vrlo esto
u mladih, mravih ena (astenika konstitucija). Snieni krvni tlak naj
ee je sluajan nalaz kontrolnoga lijenikog pregleda i velik broj tak
vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. Velika je vjerojatnost
da umor, razdraljivost, malaksalost itd., na to se pojedinci tue, nisu
uzrokovani snienim krvnim tlakom, ve uglavnom potiu od karaktera
linosti. To su najee psihogeno uvjetovane smetnje, smetnja na iv
anoj bazi, a snien krvni tlak samo je sluajan nalaz. No takve, psihi
ki labilne osobe hvataju se snienoga krvnog tlaka kao odluujuega
faktora svojih tegoba, jer same sebi i drugima ne mogu i ne ele priznati
emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji.
Jo uvijek ne postoji pravo objanjenje zbog ega pojedine osobe
imaju snien krvni tlak. Zbog toga se, slino kao i kod povienoga
krvnog tlaka, takvo stanje naziva konstitucionalna, idiopatska ili esenci
jalna hipotenzija. Za razliku od povienoga krvnog tlaka, takvo je snie
nje dobroudan, benigni poremeaj. Zapravo moemo kazati da esenci
jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snien krvni
tlak nije bolesnik. Naprotiv, takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer
e ivjeti due od prosjeka. Brojni statistiki podaci, naroito osigurava
juih drutava, pokazuju da su osobe sa snienim krvnim tlakom manje
sklone bolestima srca i krvnih ila i da ive due od osoba s normalnim,
a naroito od osoba s povienim krvnim tlakom.
 Blago snien krvni tlak i poslije pedesete godine ivota najvea je
garancija da e takva osoba doivjeti duboku starost.
Znatnije snienje krvnoga tlaka moe biti razlog mnogih tegoba.
Osim umora, koji je najstalniji pratei znak, pacijenti se tue na smetnje
koncentracije, smetnje pamenja, na vrtoglavicu, glavobolju i sklonost
nesvjestici.
U nekih ljudi snien krvni tlak javlja se samo povremeno, npr. prili
kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan poloaj, prilikom du
goga stanja. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraenim
aterosklerotinim promjenama na krvnim ilama, no mnogo su ee u
mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv, zbog vaenja zuba,
primanja injekcije, zbog straha itd.
Nesvijest uspravnog poloaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja
krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem ivanoga sus
tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. Kratkotraj
no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan poloaj dovodi do nestan
ka svih smetnji, bez ikakve druge intervencije.
Snienje krvnoga tlaka ispod 100/70, kao prolazna pojava, moe se
javiti u toku trudnoe. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i
javlja se u mravih ena astenike konstrukcije.
Nizak krvni tlak valja lijeiti iskljuivo u sluajevima kada postoje
jae izraene subjektivne tegobe. Samo postojanje snienoga krvnog tla
ka, bez smetnji, ne zahtijeva nikakvo lijeenje. U lijeenju snienoga
krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika
(Sympatol, Carnigen itd.). Lijeenje lijekovima poeljno je upotpuniti
tjelesnim vjebama. Takvim lijeenjem subjektivne smetnje najee ne
staju. U teim sluajevima koriste se i hormoni nadbubrene lijezde.
Crna kava ne utjee na visinu krvnoga tlaka; potreba za kavom je stvar
navike.
Postoje i dugotrajna, kronina snienja krvnoga tlaka koja prate po
jedine kronine bolesti. U tim sluajevima snieni krvni tlak samo je je
dan od simptoma osnovne bolesti. Takvo snienje krvnoga tlaka naziva
se simptomatska ili sekundarna hipotenzija. esto je kod kronine tu
berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrene lijezde. Redovno se javlja
uz ope propadanje organizma (kaheksiju), koje nastaje kao posljedica
mnogih zloudnih bolesti, npr. raka. Kronina hipotenzija prati neke
priroene anomalije te neke bolesti srca i krvnih ila. Lijeenje simpto-
matske hipotenzije ovisi o uspjehu lijeenja osnovne bolesti.
Kao pratea pojava bolesti, snieni krvni tlak moe se javiti naglo,
akutno i esto predstavlja glavnu opasnost za organizam. Tako se, npr.,
javlja kod veeg gubitka krvi i tekog infarkta srca. Nagao pad krvnoga
tlaka osnovni je simptom stanja oka, a visina tlaka najbolje ukazuje na
teinu poremeaja. Sok je opi poremeaj krvotoka i javlja se prilikom
tekih povreda (traumatski ok), velikoga gubitka krvi (hemoragiki
ok), tekih zaraznih bolesti (infektivni ok) itd. Osim snienoga krvnog
tlaka postoji ubrzani, jedva opipljivi puls, koa je blijeda, oroena hlad
nim i ljepljivim znojem. Bolesnik je pri svijesti, ali je nezainteresiran za
sebe i okolinu.
MOKRENJE, MOKRAA I PROMJENE

Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela ivo je bie. Potrebnu hra
nu i kisik donosi joj krv, koja ujedno od stanice prima konane proizvo
de mijene tvari. Prolazom krvi kroz plua odstranjuje se iz tijela ugljini
dioksid, a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraom sve os
talo to je nepotrebno i tetno u organizmu.

Shematski prikaz mokranih organa:

1. Desni bubreg, 2. Bubrene arterije, 3. Bubrena
vena, 4. Presjek lijevog bubrega, 5. Bubrene pira
mide, 6. Bubrena vrea, 7. Mokraovod, 8. Mok
rani mjehur, 9. Mokrana cijev

Mokrau izluuju bubrezi. ovjek ima dva bubrega na stranjem zi

du trbune upljine, lijevo ili desno od slabinskoga dijela kraljenice;
imaju oblik graha, dugi su 10-15 cm i teki oko 150 g. Velike bubrene
arterije, koje dovode krv u bubrege, granaju se u njima u sve sitnije og
ranke. Najmanji ogranci arterija, tzv. kapilari, ine u bubregu okrugli
splet oko kojeg se nalazi ahurica. Taj splet kapilara s ahuricom naziva
se glomerul. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne
cjevice koje se nekoliko puta savijaju. Na kraju se mnogo takvih kana-
lia sakupi i tvori vei odvodni kanal. Otvor kanala nalazi se na vrhu
tzv. piramide i kroz njega mokraa kaplje u bubrenu vreu. Glomerul s
kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. Svaki
bubreg ima oko milijun nefrona, a svaki nefron moe stvarati mokrau.

Shematski prikaz bubrenoga tjeleca: 1.

Dovodna i odvodna arterija, 2. Dio ahure
bubrenoga tjeleca, 3. Poetak bubrene
cjevice, 4. Glomerul

U bubreg dolazi velika koliina krvi. Iako teina obaju bubrega ne

prolazi 1 posto tjelesne teine, koliina krvi koja prolazi kroz njih moe
dnevno iznositi ak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. To znai da
kroz oba bubrega dnevno moe proi i do 2000 litara krvi. Iz te goleme
koliine dnevno se izlui svega 1 do 1,5 litre mokrae. Ve ta relativno
mala koliina mokrae pokazuje da bubreg nije obian filter, nego se
u luenju mokrae prilagodava potrebama tijela i moe izluivati jako
koncentriranu ali i jako razrijeenu mokrau.
Luenje mokrae nije samo izluivanje suvine vode i otpadnih tva
ri iz tijela. U procesu stvaranja mokrae, bubreg ima i druge bitne fun
kcije. Bubrezi uvaju tijelo od suvinoga gubitka tekuine. U normal
nom radu ne proputaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu,
npr. bjelanevine, minerale, krvna tjeleca, eer; odravaju normalan
sastav krvi i ostalih tjelesnih tekuina; izluuju vodu, soli i reguliraju
krvni tlak. Izluivanjem lunatih i kiselih tvari bitno utjeu na normalnu
kiselinsko-lunatu ravnoteu krvi i tjelesnih tekuina, bez ega nema
normalnoga rada stanica.
 Ako su bubrezi oteeni, u mokrau proputaju one tvari koje nor
malno zadravaju; tada se u mokrai mogu nai bjelanevine, krvna tje-
leca, eer. Moe biti smanjeno i luenje vode i soli, pa dolazi do na
kupljanja u tijelu. Moe se poremetiti kiselinsko-lunata ravnotea, tada
je luenje mokrae smanjeno. Najtei je sluaj potpun prestanak funkci
je bubrega, koji se oituje prestankom luenja mokrae i nakupljanja
tetnih tvari u organizmu.
Iz bubrene vree mokraa odlazi uskom cjevicom, mokraovo
dom (ureterom), u mokrani mjehur. Mokraovod je dugaak oko 30
cm.

Uzduni presjek bubrega:

1. Bubrena arterija i vena, 2. Bub
rena vrea, 3. Bubrena modina u
obliku piramida

Mokrani mjehur je rezervoar, skladite za mokrau. Normalno

sadrava 200-400 ccm mokrae; ako je potrebno, kapacitet se moe ud
vostruiti. Mokrani mjehur graen je od miia koji mogu raditi bez
ljudske volje (na neke miie ljudska volja utjee). Kada se u mokranom
mjehuru nakupi dovoljno mokrae i postigne odreeni tlak, ivci obav
jetavaju kimenu modinu i mozak te ovjek osjeti potrebu za mokre
njem. Mokraa izlazi iz tijela mokranom cijevi. U ena je vrlo kratka,
svega 3-4 cm.; u mukarca je duga 15-20 cm. Zbog kratke mokrane ci
jevi u ena, bakterije lako prodiru u mokrani mjehur. Zbog toga su
upale mokranoga mjehura mnogo ee u ena.
 Poremeaji mokrenja mogu se oitovati kao uestali nagon na mok
renje, nemogunost voljne kontrole mokrenja, kao oteano i bolno mok
renje.

est nagon na mokrenje

Zdrav ovjek mokri prosjeno pet puta u 24 sata, i izlui 1-1,5 litre
mokrae. Kada neka osoba mokri znatno ee, gotovo svaki sat, ili jo
ee, ta se pojava naziva polakizurija. Takvo uestalo mokrenje moe
biti praeno i mokrenjem velikih koliina mokrae. Uestali nagon na
mokrenje, ak i vie od 20 puta dnevno, moe biti praen i mokrenjem
umanjene koliine mokrae.
Poznato je ee mokrenje zimi, zbog izlaganja hladnoi, zbog pije
nja alkoholnih pia ili veih koliina tekuina, nakon uivanja prave ka
ve ili aja; ee mokre nervozne osobe, naroito ene, uglavnom danju.
U neurotiara ve sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre
njem.
Uestalo mokrenje pojavit e se kod svih onih bolesti koje su prae
ne pojaanim luenjem mokrae u bubregu; trajna je pojava kod eerne
bolesti, kroninih bolesti bubrega (kronini nefritis) i nekih bolesti moz
ga.
Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojaano
luenje mokrae; lijekove uzimaju osobe koje imaju srane bolesti, visok
tlak, tekuinu u trbuhu zbog ciroze jetre.
Upale su najei uzrok uestaloga mokrenja koje nije praeno
ukupnim poveanjem izluene mokrae. Upala mjehura glavni je uzrok
tegoba. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje
odmah im se u mjehuru nakupi i najmanja koliina mokrae. To traje i
danju i nou.
Kamenci u mokranom mjehuru takoer izazivaju podraaj stijen-
ke mjehura i esti nagon na mokrenje, ali samo u toku dana. Nou, kao i
za mirnoga leanja, nema nagona na mokrenje, pojavit e se samo ako
uz kamenac postoji i upala. I napad bolova zbog bubrenih kamenaca
tjera na mokrenje.
Tumori mokranih mjehura uzrok su uestalog mokrenja.
Pritisak na mokrani mjehur u ena mogu pratiti upale jajnika i tu
mori maternice. Promijenjen poloaj maternice i trudnoa mogu dovesti
do uestaloga mokrenja. I upale drugih organa u trbunoj upljini mogu
izazvati sline smetnje, npr. upala slijepoga crijeva i potrbunice.
Uestalo mokrenje javlja se ee nou zbog nakupljanja veih koli
ina mokrae u mokranom mjehuru. Takav zastoj mokrae mogu izaz-
vati poveana prostata, tumori i upala prostate, oiljci u mokranoj cije
vi poslije upala i kamenac.
Srani bolesnici ee mokre nou zato to mirovanje oporavi rad
srca koje pojaava protok krvi kroz bubrege.

Nehotino nekontrolirano mokrenje

Nehotino otjecanje mokrae, koje se ne moe svjesno kontrolirati,

zove se inkontinencija mokrae; moe biti neprekidno, kod gotovo praz
noga mjehura, i povremeno, ako se u mjehuru nalazi vea koliina mok
rae.
Nemogunost da se mokrenje kontrolira izaziva osjeaj ne samo ne
ugode i manje vrijednosti nego moe dovesti do teke duevne potite-
nosti (depresije); takve osobe stalno zaudaraju na mokrau, koja im o
teuje kou te postaje crvena, oteena i bolna.
Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju
jaega stupnja pijanstva, koji put nervozne osobe, naroito ene, zbog
poveanja tlaka u trbunoj upljini, kaljanja, kihanja, dizanja teih tere
ta, jakog smijeha. Uzrok je slabost prstenastoga miia koji zatvara izlaz
iz mjehura. Prolazna inkontinencija mokrae nerijetko se javlja u ena
poslije poroda.
Dugotrajno, kronino nekontrolirano putanje mokrae uvijek je
znak teih poremeaja. U male djece to su greke u razvoju mokranih
putova, kraljenice i kimene modine te bolesti mozga; redovno se jav
lja kod jaeg stupnja duevne zaostalosti, kod staraca zbog gubitka shva
anja i razumijevanja, zbog aterosklerotinih promjena na krvnim ila
ma mozga. I druga oteenja mozga ili kimene modine mogu dovesti
do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga, multipla skleroza, tumor
mozga, krvarenje u mozak, neke duevne bolesti.
Uz pun mokrani mjehur, mokraa nekontrolirano izlazi i kap po
kap. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate, zloudni i
dobroudni tumori mokranoga mjehura i prostate, oiljci na mokra
noj cijevi.
Nekontrolirano nono mokrenje u krevet jedan je od znakova neu
roze djeteta.

Nekontrolirano nono mokrenje djece

Najkasnije do tree godine ivota, dijete naui svjesno kontrolirati

putanje mokrae. Od tada je suho i danju i nou. Nekontrolirano neho-
tino putanje mokrae poslije tree godine naziva se enureza i moe se
pojaviti u djece koja su ve bila suha.
Nehotino se mokri najee u krevet i nou (enuresis nocturna);
manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. Smatra se da 10-20 po
sto djece od 4-10 godina mokri u krevet.
Mokrenje u krevet smatra se boleu na ivanoj bazi, djejom
neurozom, koja je praena neurotskim smetnjama: mucanjem, upanjem
kose, sisanjem prstiju.
Stalna duevna napetost, strah, tuga, zlostavljanje, zapostavljanje
djeteta, kao i pretjerana briga, preveliki zahtjevi roditelja i kole - uzro
kuju stalne duevne sukobe u djetetu. Mokrenje u krevet samo je svjesna
ili podsvjesna reakcija djeteta na sve to ga mui i psihiki optereuje;
mokrenje e izazvati alost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja; neki to
nazivaju pla djeteta kroz mjehur.
Mnogo je ei uzrok nonoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta;
to su pretjerani zahtjevi roditelja kada, npr., trae od djeteta da bude su
ho prije nego to je za to tjelesno i duevno sposobno; moe se pojaviti i
zbog loe pripreme djeteta za dolazak mlaega brata ili sestre, pa mokre
njem u postelju svraa panju na sebe, smatrajui da je potisnuto i da je
sva roditeljska ljubav posveena novom lanu obitelji.
Najvanije je da lijenik ustanovi pravi uzrok. Iskljuuju se sve one
bolesti mokranih putova, kao i neke bolesti kime, koje mogu dovesti
do slinih smetnji, zatim bolesti koje dovode do pojaanoga luenja
mokrae: eerna bolest, bolesti mozga. U krevet mokre padaviari i du
evno zaostali. Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa,
neurologa i psihologa.
Kada se iskljui tjelesna bolest (organsko oteenje), lijenik anali
zom linosti djeteta otkriva pravi uzrok nonog mokrenja i nastoji od
straniti sve one faktore koji tetno djeluju na djeju psihu.
Osnov je lijeenja prestanak svakoga kanjavanja djeteta, sramoe
nje ili ismjehivanja; u djetetu valja razvijati samopouzdanje, uvjeriti ga
da je zdravo, da se ne razlikuje od ostale djece; pohvalama i manjim da
rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho; dijete mora biti okru
eno panjom i ljubavlju; valja ga uvjeriti da je to loa navika zbog koje
e u ivotu imati problema ako se ne lijei. Polovina uspjeha je postignu
ta ako dijete pristane na suradnju. Sugestija je osnov lijeenja.
Djetetu se moe pomoi i na taj nain da se daje hrana koja izaziva
manje luenje mokrae, tj. vie suhe hrane, a manje soli i otrih zaina;
naveer manje tekuine; ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja;
prije nego to legne treba da pusti mokrau; valja ga uiti da mokrau
zadri to due kako bi se poveao kapacitet mjehura; krevet mora biti
tvrd, a poloaj tijela takav da su noge malo poviene kako bi se smanjio
pritisak mokrae na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre
njem. U pubertetu smetnje prestaju bez lijeenja.
Prekomjerno luenje mokrae

Luenje mokrae u koliinama koje su vee od normale naziva se

poliurija. Prosjena koliina dnevno izluene mokrae normalno iznosi
1-1,5 litre; koliina se moe i udvostruiti, to ovisi o koliini popijene
tekuine, temperaturi okoline i jaini znojenja. Pojaano luenje mokra
e javlja se nakon pijenja alkoholnih pia i uzimanja prave kave i aja.
Prekomjerno luenje moe se pojaviti na ivanoj bazi. Obilnije
mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice, glavobolje tipa
migrene, napada bola u srcu, tzv. angine pektoris, nakon napada gue
nja kod bronhalne astme, kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja eljeza,
naroito u pubertetu, poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmal-
na tahikardija), nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojaanoga lu
enja mokrae. Razumljivo je da e se pojaano luenje mokrae pojaviti
ve 1/2 sata nakon pijenja vee koliine vode ili neke druge tekuine.
Bolesnici od eerne bolesti mokre esto i obilno. Koliina mokrae
prelazi 3-4 litre dnevno. Tako veliki gubitak tekuine izaziva jaku ed.
Mnogi sluajevi eerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici alili lije
niku da bez vidljivoga razloga osjeaju nepodnoljivu ed i piju velike
koliine vode.
Zbog poremeaja u radu lijezda u mozgu lue se goleme koliine
mokrae, od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). Blesnik osjeti
jaku e i popije goleme koliine tekuine, esto do 20 litara dnevno.
Dok pije dovoljno vode, sastav i koliina tjelesne vode ostaju nepromije
njeni. Teki poremeaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga
to tekuine nema ili zato to je ne moe uzimati, npr. zbog gubitka svi
jesti.

Oteano i bolno mokrenje

O oteanom mokrenju bolesnici obino govore onda kada je poe

tak mokrenja otean. Bolesnik mora ekati izvjesno vrijeme da mokraa
potee, esto uz jako napinjanje trbunih miia. Uz istu koliinu izlue
ne mokrae, trajanje mokrenja je produeno (dizurija). Takve dizurine
smetnje praene su bolovima i peenjem.
Jedan od najeih uzroka takvih smetnji u mukaraca jesu bolesti
lijezde prostate. lijezda je veliine i oblika kestena, pa se u narodu na
ziva lijezda kestenjaa. Smjetena je ispod mokrane cijevi, na mjestu
gdje cijev izlazi iz mjehura. U pubertetu poinje izbacivati sjemenu teku
inu koja omoguuje prehranu i pokretanje mukih spolnih stanica,
spermija. Pod starost, zbog smanjene fukcije mukih spolnih lijezda,
umjesto da se smanjuje, poinje se poveavati i dosegne veliinu jajeta ili
stisnute ake. Poveanje prostate zapravo je dobroudan tumor (ade-
nom) prostate. Poinje se javljati tek poslije 50. godine ivota. Poslije 70.
godine vie od polovine svih mukaraca ima tumor prostate.
Hoe li nastati tekoe zavisi vie od oblika i mjesta gdje se tumor
razvije, nego od veliine tumora; tekoe mokrenja nastaju onda kada
tumor pritisne na mokranu cijev; tumor oteava ili potpuno onemogu
uje izlazak mokrae.
Smetnje koje nastaju najee se razvijaju postepeno. Takvi bolesni
ci imaju potrebu da ee mokre; poetak mokrenja otean je i bolan,
mlaz mokrae je tanak, slab i nastane kasnije, tek nakon jaega napinja
nja; mlaz je esto tako slab da kropi cipele. Nakon mokrenja postoji
osjeaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male
koliine mokrae; stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispranjava-
njem mjehura, koja se javlja odmah nakon toga to je mokrenje zavre
no. Smetnje su u poetku jae izraene nou. Ako se pritisak mokrane
cijevi i dalje pojaava, smetnje se pogoravaju. Nakon mokrenja u mje
huru moe ostati ak 2 do 3 litre mokrae. Zastoj mokrae prenosi se na
bubrege i odraava na njihovu funkciju. Posljedica je oteenje bubrega i
smanjenje luenja. Zastoj mokrae pogoduje razvitku upale mokranih
putova i bubrega. Pritisak tumora na mokranu cijev moe se pojaati
do te mjere da je mokrenje nemogue.
Smetnje se lijee lijekovima ili operativnim zahvatom. Doe li do
upale mokranih putova, daju se antibiotici, sulfanamidi i drugi lijeko
vi; u blaim sluajevima uroloki aj. Valja prijei na dijetu, ne smiju se
uzimati alkoholna pia, jela s jakim zainima, crna kava, pravi aj, jer
jako nadrauju mokranu cijev, mjehur i prostatu. Hormonski preparati
mogu smanjiti prostatu i poboljati stanje; preparate moe propisati sa
mo lijenik; neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. Ka
da se tumor odstrani operativnim lijeenjem, ponovno se uspostavlja
normalno otjecanje mokrae iz mokranoga mjehura.
Rak prostate izaziva sline smetnje. To je opasna i podmukla bolest.
Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje, tada je prekasno za ope
raciju. Iako se u starijih ljudi javlja esto, smrtnost je mala. Budui da se
rak razvija postepeno, stariji ljudi obino umiru od neke druge bolesti.
I upala prostate izaziva oteano i bolno mokrenje. Bol i peenje os
jea se u dubini mokrane cijevi, blizu mjehura. Najee su tzv. kataral-
ne upale. Bolesnici osjeaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de
belom crijevu i oko mara, bol u krstima, bol prilikom velike nude. Ja
a upala dovodi do pogoranja, poviene tjelesne temperature i opega
loeg osjeanja. Na kraju mokrenja moe se pojaviti i krv i gnoj.
Upale mjehura i mokrane cijevi takoer izazivaju peenje i bol pri
mokrenju; bolesnici zadravaju mokrau zbog straha od bola.
 Oteano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i oiljci u mokranoj ci
jevi, koji obino nastaju nakon preboljele gnojne upale mokrane cijevi;
najei je uzrok gonoreja ili triper; danas su oiljci vrlo rijetki i nastaju
samo onda kada se bolest ne lijei.
Vrlo jaku, grevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok
ranim putovima; kamenac se zaustavlja na ulazu u mokranu cijev, ili
u samoj mokranoj cijevi, i spreava mokrenje.

Potpun zastoj mokrae

Zadravanje mokrae u mokranom mjehuru i nemogunost voljno

ga pranjenja naziva se retencija mokrae.
Potpun zastoj mokrae obino nastaje naglo, vrlo esto u osoba ko
je prije toga nisu imale nikakve smetnje. U starijih ljudi uzrokovan je na
glim poveanjem lijezde prostate. Pritisak poveane prostate na mok
ranu cijev onemoguuje izlazak mokrae iz mokranoga mjehura. Pro
stata se naglo povea poslije pijenja vee koliine vode, alkoholnih pia,
nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojaano luenje. Naroito je
opasno pijenje veih koliina hladnoga piva ili vina. Prvi zastoj mokrae
moe biti ujedno i jedini zastoj. Takve osobe ne moraju imati vie nikak
vih smetnji. Osim dobroudnoga tumora prostate, sline smetnje mogu
izazvati upale prostate i zloudan tumor, rak prostate.
Zastoj mokrae vrlo je neugodan; bolesnici esto jauu od bolova;
imaju snaan nagon na mokrenje, a mokriti ne mogu; u donjem dijelu tr
buha osjeaju straan pritisak i bol; najee postaju nepokretni. Ako
jo mogu hodati, u ambulantu dolaze u savinutom poloaju tijela, pre
plaeni, u panici. Poto im se odstrani mokraa iz mokranog mjehura,
gotovo svi izjavljuju da su preporoeni i iskazuju neizmjernu zahval
nost onome tko im je olakao tegobe.
Ako u mokranoj cijevi postoje oiljci, i alkoholna pia mogu do
vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora
ionako ve suene mokrane cijevi.
Mokrenje moe biti onemogueno i zbog psihikih razloga; ee je
u histerinih ena. Tada je zastoj povezan i s drugim histerinim znako
vima, najee s histerinom oduzetou nogu i nemogunou hodanja.
Potpun zastoj mokrae moe izazvati i kamenac ili neko drugo stra
no tijelo u mokranoj cijevi.
U rijetkim sluajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i
mokranih organa, poveana maternica zbog tumora ili trudnoe, neke
duevne bolesti, upala kimene modine, tumori mokranih putova.
Zastoj mokrae zahtijeva najhitnije lijeenje. Mokrani mjehur mora
se isprazniti u to kraem vremenu. Uklanjanjem mokrae iz mokranog
mjehura ne samo to ublauje ili potpuno uklanja bol nego spreava raz
voj upale i oteenje bubrega. Ako je iako mogue, mjehur se mora is
prazniti u bolnici, gdje se jedino moe osigurati potpuna zatita od zara
ze (infekcije). Ispranjavanje mjehura izvodi se pomou gumenih, plas
tinih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri. U rijetkim sluajevima
mjehur se moe isprazniti i kod kue ako je bolnica daleko. Gumeni ka
teter moe se ostaviti u mokranom mjehuru, pa se mjehur redovno is-
pranjava izvjesno vrijeme.
U hitnim sluajevima lijenik zabode iglu u mokrani mjehur preko
koe trbuha da bi izvukao odreenu koliinu mokrae.

Smanjeno luenje ili prestanak

luenja mokrae u bubregu
Velike dnevne razlike u luenju mokrae postoje i u zdravih ljudi;
razlike ovise o koliini i vrsti pojedine hrane i popijene tekuine, o tem
peraturi tijela i temperaturi okoline, o jaini znojenja. U okviru normale
razlike se kreu izmeu pola litre do 3 litre mokrae dnevno.
Ako je koliina izluene mokrae manja od pola litre dnevno, tada
je to nenormalno smanjenje luenja (oligurija). Tako mala koliina mok
rae ne moe izluiti sve nepotrebne i tetne tvari koje se nakupljaju u
organizmu. U teim sluajevima koliina izluene mokrae iznosi svega
nekoliko kubinih centimetara, ili pak doe do potpunoga prestanka lu
enja. Mokrani mjehur ostaje prazan, nagona na mokrenje nema. Ako
do toga doe naglo, to je akutna bubrena insuficijencija. Ako se razvija
postepeno i traje mjesecima i godinama, govori se o dugotrajnoj, kroni
noj bubrenoj insuficijenciji.
Akutan prestanak luenja mokrae nastaje kada naglo doe do
smanjenoga protoka krvi u bubrezima; javlja se u stanju oka, zbog vee
ga gubitka krvi, opeklina, velikoga gubitka tjelesne vode, npr. prolje
vom, povraanjem ili znojenjem, kada se izgubljena tekuina ne moe
nadoknaditi.
Uzrok moe biti i zastoj mokrae. Ako se ne moe mokriti, npr.
zbog poveane prostate i kamenaca, bubrezi nakon izvjesnog vremena
znatno smanje luenje ili potpuno prestanu luiti.
Najei je uzrok upala bubrega. Akutna upala bubrega, tzv. akutni
glomerulonefritis, teka je i ozbiljna bolest; nastaje zbog preosjetljivosti
organizma na bakterije iz grupe strepokoka.
I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja
luenja: zapletaj crijeva, upala potrbunice, bolest srca i krvnih ila.
Postoje brojni otrovi koji oteuju naroito bubrege; najtea otee
nja nastaju od sublimata, kemijskog sredstva za dezinfekciju. Teka ote-
 enja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom, arsenom, ivom, nekim
lijekovima, npr. sulfonamidima.
Oteenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praene ja
kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro
vanja krvi (sepse).
Teke povrede dovode do oteenja direktnom ozljedom bubrega ili
stanjem oka poslije teke ozljede tijela.
Nagnjeenja velikih grupa miia mogu zaepiti sitne bubrene ka-
nalie miinom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeenih i znje-
enih miia i krvlju dolazi u bubrege.
Smanjeno luenje mokrae ili potpun prestanak luenja najee je
samo prolazna pojava; poremeaj traje obino 7 do 20 dana, u teim slu
ajevima i do 2 mjeseca. U krvi se nakupljaju tetne i otpadne tvari; po
veava se koliina sulfata, magnezija, kalija i drugih kemijskih spojeva
koji nastaju uglavnom mijenom bjelanevina u tijelu. Ako bolesnik pre
ivi akutnu fazu bolesti, a preivi je vie od 50 posto bolesnika, dolazi
do pojaanoga luenja mokrae. Takvi bolesnici dnevno lue 4 do 6 litre
mokrae. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojaanoga gubitka
vode i vanih minerala. Obino tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno
ga oporavka bubrega, koji postaje sposoban da lui koncentriranu mok
rau.
Sve bolesti koje dovode do smanjenoga luenja mokrae obavezno
se moraju lijeiti u bolnici. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritinijoj
fazi prikljuuju na umjetni bubreg; osim toga, daju se lijekovi i tekuine
koje omoguuju bubregu da se to prije osposobi za samostalan rad. U
bolnici se vodi posebna kontrola o koliini primljene i izgubljene tekui
ne kako se ne bi naruila ravnotea. Za takve bolesnike potrebna je po
sebna dijeta. Najvanije je da se iz hrane iskljue bjelanevine.
Oteenje bubrega sa smanjenim luenjem mokrae moe se razviti i
postepeno, podmuklo. Luenje mokrae postaje sve manje, da bi na kra
ju posve prestalo. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne, kroni
ne bubrene bolesti. Otpadnih tvari sve je vie u tijelu; u organima, gdje
se nalaze, dolazi do upale eluca, crijeva, usne upljine. Na kotanu sr
te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjeleaca i razvija se
slabokrvnost. Vid oslabi, javljaju se jake glavobolje, besanica, opa du
evna i tjelesna tromost, intenzivan svrbe koe, jako tucanje, podrigi
vanje, drhtaji miia i grevi itavoga tijela. Bolesnici postaju potpuno
apatini, da bi na kraju leali u polusnu.
Iako se u poetku mogu javiti prolazna poboljanja, bolest stalno
napreduje i ne moe se izlijeiti nikakvim lijekovima. Jedini je spas po
vremeno prikljuivanje na umjetni bubreg; no takvih aparata ima pre
malo za desetine tisua bolesnika.
Krvava mokraa

Zbog krvi boja mokrae postaje svijetlocrvena do tamnocrvena.

Krvava mokraa posljedica je bolesti ili povreda bubrega, mokranih
putova, dijelom i spolnih organa.
Iako je krvava mokraa simptom koji se lako primjeuje, velik broj
bolesnika s crvenom mokraom ne dolazi lijeniku. Mnogi bolesnici
uope ne prepoznaju krvavu mokrau, ili ne promatraju njenu boju pri
likom mokrenja. Razlog je i poznata injenica da crvena mokraa ne
mora biti uvijek i krvava mokraa. ene krvavu mokrau povezuju s
menstruacijom. Bolesnik se obraa lijeniku uglavnom onda kada je
crvena mokraa praena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. Valja
znati da su sluajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od sluajeva
kada se krvava mokraa pojavljuje podmuklo, bez drugih popratnih
znakova.
Krv u mokrai ne mora se uvijek opaziti prostim okom. Manja koli
ina krvi moe se ustanoviti mikroskopom, pregledom taloga mokrae u
kojem su brojna crvena krvna zrnca, ili se moe dokazati kemijskim pre-
tragama. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra
u, govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). Prema
koliini krvi, mokraa je ruiasta do tamnocrvena.
Zbog bubrenih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jae ili
slabije grevite bolove. Krvava je mokraa u tom sluaju samo prolazna
i javlja se poslije napada bolova.
Manja koliina krvi u mokrai javlja se kod upale bubrega, mokra
noga mjehura, prostate i mokrane cijevi.
Dugotrajno pojavljivanje manjih koliina krvi u mokrai, bez dru
gih smetnji, javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega.
Tumori bubrega i mokranih putova u vie od 90 posto sluajeva
zapoinju krvavom mokraom kao prvim i dugo vremena jedinim zna
kom bolesti. Naroito su jaka krvarenja kod tumora mokranoga mjehu
ra.
Krv u mokrai nalazimo kada je poremeeno gruanje krvi, npr.
kod hemofilije, zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomou kojih se
spreava, odnosno umanjuje sposobnost krvi da grua. Lijeenje tim lije
kovima, tzv. antikoagulantna terapija, propisuje se kod nekih sranih
bolesti.
Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokrae,
lijenik e najprije pomisliti na etiri najea uzroka krvarenja: bubre
ni kamenac, povreda, tumor i tuberkuloza. Ako uz krvavu mokrau po
stoje i smetnje mokrenja, tada se uzrok krvarenja nalazi u mokranom
mjehuru, prostati ili mokranoj cijevi. Krvarenje iz bubrega ne izaziva
smetnje mokrenja. Lijenik e naroitu panju pokloniti tzv. podmuk-
lim krvarenjima; to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji; pojavljuju
se kod veine tumora bubrega i mokranih putova.

Promjena boje mokrae

Svjee izluena mokraa bistra je i prozirna. Normalno je svijetlo-

uta do tamnouta; duljim stajanjem postaje tamnosmea. Ako je mok
raa gusta, tj. koncentriranija, postaje tamnojantarne boje. Gusta je
mokraa ako se u manjoj koliini vode izlui ista koliina otpadnih tva
ri. Razrijeena mokraa, koja se lui u golemim koliinama, postaje go
tovo bezbojna, poput vode.
Boja mokrae ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekuine. Bo
ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari.
Crvenu boju mokrae mogu izazvati neki lijekovi, npr. aminopirin,
sredstva za umirenje ivaca, hrana, ako se jedu velike koliine eerne
repe i obojenoga zelja. Svijetlo crvena boja, koja podsjea na meso ili
crveno vino, nastaje onda kada se u mokrai nade vea koliina krvne
boje (hemoglobina); ta boja dolazi u mokrau raspadanjem crvenih
krvnih zrnaca u krvi, bubrezima ili mokrai. Moe se pojaviti u potpuno
zdravih ljudi nakon fizikoga napora, tranja, dugotrajnoga hodanja,
nakon uzimanja jela od boba. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad
noi, naroito ako boluju od sifilisa. Ako je koliina krvne boje vrlo ve
lika, tada mokraa moe postati smea do gotovo crna.
Crvena krvna zrnca pojaano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali
tekih oblika slabokrvnosti, naroito nou za sna; tada je crvena mokra
a tamna prilikom jutarnjega mokrenja.
Tamnocrvenu boju mokrae mogu izazvati zarazne bolesti, naroito
malarija. Svijetlocrvena mokraa postaje tamna, zato je bolest dobila
naziv crnomokrana groznica.
Slinu boju mokrae uzrokuju otrovanja benzolom, otrovnim gljiva
ma, arsenom.
Tamnoutu ili crvenkastoutu boju izazivaju mnogi lijekovi, npr.
antibiotici, sulfanamidi, preparati B-vitamina, lijekovi koji se upotreb
ljavaju prilikom upale mokranih putova, kao furadantin.
Plavu boju moe dati metilensko modrilo; ta boja upotrebljava se
kao lijek protiv nekih otrovanja; lijekovi mogu obojiti mokrau u zeleno
ili crno.
utozelenkasta boja mokrae kod utice nastaje zbog poveane ko
liine unih boja.
Mokraa sivobijele boje, zamuena, koja podsjea na gustu kremu
ili mlijeko, nastaje zbog luenja masti mokraom (emulzija); pojava se
naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe.
Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze.
Moe se javiti nakon povreda trbuha, a kao neopasna i prolazna u toku
trudnoe. U tropskim je krajevima esta i nastaje zbog zaraze parazitom
koji ivi u limfnim putovima i limfnim vorovima. Bolest se naziva fila-
rijaza.
 MUCANJE

Smetnje govora

Govorimo spontano i gotovo automatski. ini nam se da je to jednos

tavno. Pa ipak, da bismo izgovorili i jednu jedinu rije potrebna je su
radnja vie organa i vie razliitih tjelesnih i duevnih sustava. Svaka po
greka oituje se nekom smetnjom.
a) Centralna mjesta. U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju
utiske koje prenose ivci. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao rije.
Kada se u suradnji s drugim centrima odredi to e se rei, odavde dola
ze nareenja za potrebne radnje. Prilikom povrede ili bolesti tih centara
dolazi do tzv. afazije, tj. smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti
da se govorom izrazimo.
Na sve te modane centre direktno utjeu nai osjeaji. Kad smo
uzbueni, tee govorimo; ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli
zbrkane, govorit emo nesuvislo ili nerazumljivo.
b) Veze (komunikacije). Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni)
ivci te ivci koji podrauju, inerviraju autonomne organe. Oni su prije-
nosioci signala podraaja ili nareenja.
Moe se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu, a da ipak do
e do smetnji govora. Na vratu postoji ivac (nervus recurrens) na koji
se mora naroito paziti prilikom operacije lijezde titnjae. Ako ga se
povrijedi, doi e do zastoja u radu glasnica i ovjek nee moi glasno
govoriti.
c) Izvrni organi. U primjeru koji smo spomenuli dolo je do otee
nja zbog prekida ivane veze, iako se nama ini da je promuklost uzro
kovana u grlu. Izvrni su organi za izvoenje govora usna upljina,
grkljan u kome se nalaze glasnice, dunik i plua. Ako nas boli zub teko
moemo govoriti; jo tee ako povrijedimo jezik ili usnice. Osobe s pri
roenim manama, kao to je npr. zeja usna, tj. rascjep usne, ili ak ne
pca - ne mogu isto govoriti. Oni tepaju, ne mogu izgovarati pojedina
slova, govor je kao izbrisan i teko razumljiv.
 Prilikom oteenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. Dvije i
ce, napete u grkljanu poput struna na violini, trepere kada ih zatrese
zrak iz plua. Mukarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje; za
to je i grkljan vie izboen (tzv. Adamova jabuica). Zbog upale smo
promukli, a zbog zakazivanja ivca ili miia koji napinju glasnice, gla
sovi postaju nejasni. To moemo promatrati pomou posebnoga apara
ta, laringoskopa.
Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka isputenoga iz plua. Upornim i
dugotrajnim vjebanjem pjevai uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem
i drugim organima; tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije.
Govor se mora nauiti. Novoroene se oglaava samo plaem, po
slije smijehom. Tek potkraj prve godine izgovori prvu rije. Djevojice
obino progovore prije djeaka. Uporedo sa shvaanjem naziva i pojmo
va ide i razvoj govora. Mala djeca uveseljavaju okolinu time to pojed
nostavljuju tee rijei i izmiljaju svoje nazive. Roditelji ih stalno ue go
voriti, a to se nastavlja kroz itavo kolovanje. Stalno se pamte i izgova
raju nove rijei. Pri tom je vana suradnja organa za sluh i organa za go
vor. Ako je dijete od roenja gluho, nee nauiti govoriti. Kod gluhoni-
jemosti najee je rije o gluhoi, a tek onda o sekundarnom oteenju
govora. Dananjim metodama lijeenja i odgoja moe se postii da i glu
ha djeca naue govoriti.
U vrijeme puberteta glas se mijenja, naroito u djeaka. To je muti-
ranje. Dogaa se pod utjecajem lijezda s unutranjim luenjem (tzv. en
dokrinih lijezda), koje svoje proizvode alju direktno u krv. O njima
ovisi tjelesni i duevni razvoj. Ova veza, naroito sa spolnim lijezdama,
odavno je poznata, pa su u staro vrijeme, naroito u srednjem vijeku,
djeacima u ranoj dobi odstranjivali spolne lijezde, testise, kako bi za
drali lijep glas. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu, ali os
tali su nesretna bia jer je dolo do zastoja u rastu i poremeaja tjelesnih
organa.
Mnoge osobine poznajemo po boji i jaini glasa, ritmu govora i na
inu izgovaranja. Govor otkriva osobne i drutvene osobine: po govoru i
naglasku prepoznat emo iz kojeg je tko kraja, ak i kakve je naobrazbe
i ime se bavi.
Mucanje je esta govorna mana. ovjek ne moe isto govoriti
zbog greva miia koji izvode artikulaciju, tj. stvaranje glasa. Zbog ne
kog osjeaja, npr. strana, dolazi do poremeaja disanja i neeljenoga ste
zanja glasnih miia. Postoje razliiti oblici mucanja koje lijenici nazi
vaju posebnim imenima, npr disartrija, dislalija. Obino se ne mogu iz
govoriti neka slova ili slogovi, u govoru se zastaje, a prethodni ili slijede
i slogovi se ponavljaju.
Nema djeteta ni odrasloga koji u ivotu nikada nije zamucao. Ali o
mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako
izraene da ozbiljno ometaju rad i ivot. Mucanje je tri puta ee u mu
karaca negu u ena; obino nastaje u dobi 3-5 godina, znatno rjee u
pubertetu, gotovo nikad u odrasloj dobi.
O postanku mucanja ima vie teorija. Dvije su osnovne. Jedni tvrde
da je mucanje tjelesno oteenje koje se nasljeuje. Istraivanjima je do
kazano, ak u 80 posto sluajeva, da su sline smetnje postojale u obitelji
bolesnika. Drugi stavljaju teite na duevne okolnosti. Ako u blizini
djeteta, dok se ui govoriti, postoji osoba koja muca, dijete e je opona
ati i stvoriti naviku. Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotsko-
ga simptoma. Dijete esto poinje mucati poslije jakoga uzbuenja, na
roito straha. Vanu ulogu igra navika: to mucanje dulje traje, tee se
lijei.
kolska djeca ponavljaju ili isputaju slogove prilikom itanja (dis-
leksija). Takva djeca rade sline greke i prilikom pisanja (disgrafija).
Jednostavno e ispustiti manju rije, neko slovo, slog. Roditeljima i na
stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju.
Nije rije ni o brzopletosti, ni o nemarnosti, nego o posebnoj ivanoj
smetnji. esto je potrebna specijalistika pomo.
Mucanje se moe spreavati i lijeiti. Prvo je pravilo provoenje hi
gijene govora, tj. nastojanje da djeca od poetka dobro naue rijei i da
ne govore prebrzo. Valja biti strpljiv i djecu sasluati. Kad opaze da ih
odrasli zapostavljaju, iz protesta e grijeiti u govoru i initi namjerne
ispade.
Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjea.
Roditelji u prvo vrijeme opominju, poslije prijete, kanjavaju, ili podmi
uju nagradama. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid, strah i otpor,
pa se smetnje sve jae fiksiraju. Tada valja potraiti lijenika i strunjake
za govor. Danas postoji posebna grana medicine, fonijatrija, koja se ba
vi problemima govora, a postoje i strunjaci, logopedi, koji primjenjuju
posebne metode lijeenja.
Jedan je od najstarijih naina suzbijanja mucanja uporno vjebanje.
Mucavi provode vjebe ne samo govornih organa nego i itavoga tijela.
Jedan dio vjebi moe provoditi i sam bolesnik, a neke se po posebnim
metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima.
Samo vjebanje esto nije dovoljno. Budui da postoji i duevni uz
rok, lijeenje psihoterapijom je prijeko potrebno. Rijetko se kada ukori
jenjena navika mucanja moe otkloniti u kratkom vremenu, stoga je po
trebna dugotrajna suradnja terapeuta, roditelja i bolesnika.

Oduzetost govora
Oduzetost govora nije nijemost. Sva tri tjelesna mjesta, odgovorna
za stvaranje glasa, ostala su neoteena. Zbog duevnih pormeaja boles-
nik odjednom prestaje govoriti. To zovemo: mutizam. Dogaa se poslije
vrlo jakoga uzbuenja, prestravljenosti, panike. Kad ovjek opazi da ne
moe govoriti, uhvati ga jo vei strah, koji prelazi i na osobe oko njega.
Tada dolazi do histerine pojave. Poremeaj moe biti vie ili manje oz
biljan. Poznato je da su neki ljudi utjeli godinama, pa i doivotno. Do
gaalo se da sluajno ili namjerno izazivanje slinoga uzbuenja moe
probiti duevne otpore, pa u ponovljenom doivljaju ovjek odjednom
pone vikati i govoriti. Slino se moe postii i psihoterapijskim postup
cima, npr. hipnozom.
Ako osoba naglo zanijemi, potrebno je otkriti uzroke oteenja; pre
ma njima odreuje se terapija.
 MUNINA

Nema ovjeka koji ne poznaje neugodan osjeaj to se iz eluca iri pre

ma drijelu i stvara potrebu za povraanjem. Taj se osjeaj obino opisu
je kao muka, munina, gaenje.
Munina (nauzeja) esto prethodi povraanju i moe biti praena
glavoboljom, znojenjem, vrtoglavicom, slinjenjem, gubitkom apetita,
umorom, strahom. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. Munina vrlo
esto prati psihike poremeaje i javlja se u vezi s osjeanjem straha, ne
ugode, uzbuenja. Poznata je munina i povraanje aka i studenata pri
je ispita, munina u tekim, munim situacijama. Izrazi muno mi je
gledati, mui mi se kad ga vidim, pokazuju usku vezu osjeajnoga
ivota i munine.
Ako je neugodna situacija naroito jaka, umjesto izraza mui mi
se upotrijebit e se izraz povraa mi se. Munina prethodi povraa
nju. Rije je zapravo o istom procesu, samo je jaina podraaja razliita.
Manji nadraaj izaziva muninu, jai nadraaj dovodi do povraanja.
Znai, do osjeaja munine dolazi se nadraivanjem centra za povraa
nje u mozgu.
Podraaji koji izazivaju muninu mogu dolaziti iz razliitih dijelova
tijela; najee potjeu iz probavnih organa, prije svega eluca. Svaka
nagla akutna upala eluca redovito zapoinje muninom. Upala moe
nastati zbog pokvarene, vrue, ili jako ledene hrane, uzimanja lijekova,
otrovnih tvari, nakon uzimanja estokih pia na prazan eludac. Muni
nu moe izazvati i naglo irenje eluca nakon preobilnih obroka. I kro
nine bolesti eluca mogu izazvati munine koje traju godinama. Naje
i su uzroci kronina upala eluca (gastritis) i ir na elucu. Munina se
moe javiti i kod tzv. alerginoga gastritisa, tj. upale eluca koja nastaje
zbog toga to eludac ne podnosi odreenu vrstu hrane.
Munina se ne javlja u isto doba dana. Vano je da lijenik zna da li
se javlja ujutro natate, ili na prazan eludac, ili tek poslije jela, da li je
praena proljevom, povraanjem, svrbeom, promjenama na koi, tem
peraturom, bolovima.
 Muninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa, jetre,
unoga mjehura, guterae te upalnih i drugih bolesti crijeva.
Podraaji koji izazivaju muninu mogu doi iz raznih dijelova tije
la. Munina se javlja kod sranih, bubrenih i jetrenih bolesnika; redovi
to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokra
nim putovima; javlja se kada bubrezi zataje, a u tijelu se otpadne tvari
koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija).
Munina moe nastati zbog nadraaja centra za ravnoteu u sred
njem uhu (morska bolest); ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles
ti mozga; kod raka na elucu moe trajati mjesecima s neznatnim bolo
vima; moe biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga pue
nja; nastaje i zbog uzimanja digitalisa, lijeka za srce, tableta za spreava
nje trudnoe; javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti, a moe ukazivati
na komplikacije kod upale guterae, plua, kostiju, kod zaunjaka.
 NESANICA

Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna ovjeka.

Sve ee se uje u svakodnevnim razgovorima: Mui me nesanica,
Nisam se naspavao, Ne mogu zaspati, Uzeo sam sredstvo za spa
vanje. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao
o nesanici. Suvremeni ovjek sve vie cijeni dubok i zdrav san zato to
ga je izgubio.
San je normalan, prirodni (fizioloki) gubitak svijesti, koji se u od
reenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San nije samo stanje du
evnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. Za sna dolazi do
poputanja napetosti miia, usporenoga rada srca i disanja, do pada
krvnog tlaka, neznatnog pada tjelesne temperature. ovjeku je san prije
ko potreban, kao zrak i hrana. U narodnoj poslovici se kae: Dobar
san zlata vrijedi. Eksperimentima je dokazano da ivotinje ugibaju na
kon nekoliko dana ako im se onemogui san. Nespavanje od nekoliko
dana izaziva u ovjeka teke duevne poremeaje.
Zato spavamo?
Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i
da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadraen. Danas se
zna da ne postoji centar za san, nego samo centar za buenje.
San je priroeno stanje ovjeka. Plod u utrobi majke stalno spava.
Nije udno to spavamo, nego to se uvijek budimo. Razliiti su pod
raaji koji nas mogu probuditi i odravaju nas budnima. Centar za bu
enje povezan je ivanim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i
na njega djeluju signali iz miia, vidni i sluni podraaji, bol s povrine
i unutranjosti tijela, signali koji govore o napetosti miia i poloaju
tijela. Stanice mozga nisu umrtvljene. Signale koji dolaze u toku spava
nja, mozak na neki nain obrauje. Bezopasne podraaje po tijelo odba
cuje, a opasni podraaji dovode do buenja. Poznato je da su se ljudi u
ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona, dok ih nije smetala ni
najvea galama u neposrednoj blizini.
San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na
pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. Novija su istraivanja poka-
 zala da velik dio sna otpada na snove. Sanjanje je toliko vano da neki
strunjaci kau: ovjek spava da bi sanjao. San bez snova ne odmara.
To se dokazalo pomou aparata, kojim se odvode i biljee struje iz moz
ga, elektroencefalografa (EEG).
Kada ovjek poinje sanjati, na elektroencefalogramu nastaju ka
rakteristine promjene; pokreu se one jabuice; ovjek trza oima dok
sanja. Kada su ljude, za vrijeme eksperimenta, budili u toj fazi spavanja,
oni su mogli ispriati sve to su sanjali. Oko 20 posto spavanja otpada na
sanjanje; u toku spavanja tri do etiri puta izmjenjuje se spavanje bez
snova sa sanjanjem. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su poeli
sanjati, tj. kada im nisu dopustili da sanjaju, njihovo je spavanje postalo
nesvrsishodno. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje
nosti, kao da uope nisu spavali.
San je potreban da bi mozak mogao srediti, sortirati, probaviti
sve utiske koje je primio u budnom stanju. U toku dana u mozak dolaze
milijuni razliitih podraaja iz unutranjosti tijela, kao i brojni podraaji
iz vanjskoga svijeta, koje ovjek prima vidom, sluhom, njuhom i dodi
rom. Kao to kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene
podatke, tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio.
Onemogui li se sanjanje, mozak ne moe srediti primljene podatke i nije
sposoban da prima nove utiske, javlja se umor - duevna i tjelesna is
crpljenost. Strunjak je slikovito opisao znaenje snova: Mozak kao da
ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike, a onda obavlja po
sao slian montiranju filma - nepotrebne kadrove ree i odbacuje, po
trebne zadrava.
Prosjena potreba ovjeka za snom iznosi 8 sati. Razumije se, po
stoje individualne razlike. Najvea je potreba za snom u djece, a smanju
je se sa starou. Netko sa 5 do 6 sati spavanja moe biti odmorniji od
onoga koji spava vie od 8 sati. Svaki ovjek ima svoje vlastito vrijeme
potrebno za spavanje. Spava li manje, bit e umoran, spava li vie, bit e
mamuran.
Nemogunost postizanja sna naziva se nesanica. Nesanica se javlja
u tri oblika. Kod nekih se oituje time to naveer ne mogu dugo zaspa
ti, pa se prerano bude, trei se nekoliko puta bude.
Najei je uzrok nesanice stalna duevna napetost suvremena ov
jeka. Poremeeni meuljudski odnosi na radnom mjestu, u obitelji, osje
aj nesigurnosti i nezadovoljstva, strah, brige - sve to izaziva stalan ne
mir. Naveer ovjek lijee u krevet zajedno sa svojim brigama, o koji
ma razmilja i koje mu ne doputaju da se potpuno opusti. Svakome je
poznato da osjeaji krivnje, straha i nezadovoljstva onemoguuju san.
Ta spoznaja sadrana je u narodnoj izreci: ista savjest najbolji je jas
tuk.
Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. Nema ovjeka
koji nije loe spavao. Rjeenjem problema ili smirivanjem situacije po-
 novo se uspostavlja normalan i zdrav san. Osobe koje ne mogu rijeiti
svoje probleme trajno pate od nesanice. Svjestan ili nesvjestan osjeaj
nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje
tima u kojima ive. Bijeg u bolest jedini je izlaz. Nesanica tada postaje
samo jedan simptom poremeaja linosti - bolesti koju nazivamo neuro
zom. Neurotska nesanica, ili kako se jo kae, nesanica na ivanoj os
novi, najea je zbog koje se pacijenti obraaju lijeniku.
Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut
jecajima. Lo san moe biti posljedica prevelike buke, sparine, vruine,
hladnoe.
Neudobna postelja takoer moe biti uzrok nesanice. Perine i broj
ni jastuci ne pruaju potpun odmor. krobljena spavaica i posteljno
rublje takoer ometaju san.
Mnogi ne mogu zaspati ako prije poinka piju crnu kavu ili aj. I
prekomjerno puenje moe djelovati na mozak i odravati budno stanje.
Osjeaj gladi i odlazak u krevet s prepunim elucem takoer mogu
biti uzrok nesanice, kao i nedostatak dnevne fizike aktivnosti, prekom
jerno spavanje i drijemanje naveer ili ujutro; u rijetkim sluajevim to
mogu biti insekti, buhe, stjenice, komarci.
San ometaju i brojni simptomi bolesti, npr, kaalj, teko disanje,
temperatura, povraanje, proljev, bol, svrbe, esto mokrenje, pun mok
rani mehur. Poremeen san imaju ljudi koji boluju od kroninih boles
ti: arterioskleroze, oteenje jetre, poveanoga krvnog tlaka, bolesti tit
njae.
Jako je izraena nesanica u nekih duevnih bolesnika; esto je prvi
znak duevne bolesti.

Nesanica djece
Novoroenetu je san veoma potreban; ono spava neprekidno i bu
di se jedino kada je gladno. Glad i bol jedini su podraaji koji dovode
do buenja. Dan i no nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro
eneta. Ritam dana i noi uspostavlja se postepeno nakon treega mje
seca ivota.
Razvojem i rastom djeteta opada potreba za duinom spavanja. Po
tkraj prve godine ivota potreba za snom iznosi oko 13 sati; ona postoji
i poslijepodne, jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. U dru
goj polovini ivota potreba za spavanjem poveava se zbog pojaane fi
zike aktivnosti, da bi postepeno opadala. kolskoj djeci od 6 do 10 go
dina potrebno je 10 do 11 sati sna. Starije kolsko dijete ne osjea potre
bu za popodnevnim spavanjem.
Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka
da je bolesno, ili zbog greaka u odgoju.
 Ako je zdravo, ako mu nije pretopio ili prehladno, ako ima udoban
leaj, nije gladno i okrueno je ljubavlju, dijete e imati zdrav i dubok
san. Iako meu djecom postoje razlike u duini trajanja i dubini sna, za
poremeen san najee su krivi roditelji.
Novoroene valja navikavati na normalno spavanje. Treba da po
stoji red u rasporedu sati: hranjenje, kupanje, presvlaenje naveer, uvi
jek u odreeno vrijeme. Ako dijete plae, a nije ni gladno ni bolesno, va
lja pustiti da se isplae. Dizanje na ruke, tepanje, ljuljanje samo remeti
san roditelja i stvara loe navike djeteta. Ako roditelji ne skau na svaki
pla, dijete e nakon nekoliko dana prestati plakati. Ljuljanje u kolijevci
valja odbaciti.
U osmom mjesecu ivota dijete postaje svjesno postojanja bliskih
mu ljudi - roditelja. Njihova blizina i ljubav daju mu osjeaj sigurnosti.
Preputanje brige stranim osobama izaziva strah, isprekidan i nemiran
san. Ako se roditelj nalazi krae vrijeme uz kreveti, dijete e bre zaspa
ti. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet
priaju prie. Plaenje djeteta vjeticama i udovitima ozbiljna je greka
roditelja. Takva djeca imaju nemiran san, esto se bude i plau u kreve
tu. Izazivanje strana moe izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje
dice na linost djeteta.
Poremeen san moe biti izazvan i tjelesnim razlozima: glau zbog
manjka majina mlijeka, nedovoljnoga hranjenja, davanja neodgovara
jue hrane za odreenu dob.
Bolest redovito poremeuje san: upala uha, bolesni zubi, grevi u
trbuhu; tada je potrebna lijenika pomo.
Ako uzrok poremeenoga sna nije bolest, pravi uzrok moraju usta
noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loih ocjena u koli, jesu li oni
povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i
da potpuno ovise o njima. Prestrogo kanjavanje, rune rijei, brane
svae esto oduzimaju san djetetu.
Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro
blem. Problem nije u tome da dijete premalo spava, nego u tome da
zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji, rekla je lijenica.

Nesanica starijih osoba

Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. U prosjeku,

starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. Ukupna koliina sna
esto je i vea u starijih ljudi. Povremeno buenje nou i rano ustajanje,
starci nadoknauju dremuckanjem u toku dana.
U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanji-
vosti sline komatoznom stanju, tj. dubokom gubitku svijesti. Centar za
buenje toliko otupi da samo vrlo jaki podraaji mogu dovesti do bue
nja. ovjek se pod starost postepeno vraa u svoje priroeno stanje sna.
Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica starakih bolesti. Naj
ei je uzrok skleroza krvnih ila mozga, zatim poputanje sranoga ra
da, to poremeuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga.
Staraki svrbe koe, kaalj, oteano disanje - takoer su esti uzroci ja
ega poremeaja sna.

Lijeenje nesanice

Lijeenje nesanice ovisi o uzroku. Razumije se da nesanica koja je

uzrokovana boleu zahtijeva lijeenje osnovne bolesti.
Mnogi su skloni da bez dogovora s lijenikom uzmu sredstvo za
spavanje. Preesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadri
veliku opasnost od privikavanja. Takve osobe pokazuju umor u toku ci
jeloga dana. I pokuaj odvikavanja moe dovesti do ozbiljnih smetnji,
koje se ponekad moraju lijeiti u bolnici za duevne bolesti. Tablete za
spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvjeavajui san. Prije
nego to propie tablete za spavanje, lijenik e nastojati pronai uzrok
nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak lijeenja.
Ako je nesanica na ivanoj bazi nastala na osnovi stalne duev
ne napetosti, uzimanje tableta nije rjeenje. Valja rijeiti problem koji uz
rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. Ponekad e biti
potrebna pomo od psihoterapeuta.
Postoje i neki opi postupci koji omoguuju bolje spavanje. Velik
broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana.
ovjek koji se u toku dana ne umori, naveer mnogo tee zaspi. Zbog
toga je vrlo korisno poveanje tjelesnoga napora prije spavanja. To mo
gu biti krae veernje etnje ili veernja gimnastika. Takoer su vani
faktori okoline, sobna temperatura. Poznato je da previsoka temperatu
ra i hladnoa onemoguuju normalno spavanje. Najbolja je temperatura
za spavanje od 14 do 16 Celzijusa. Korisno je itati knjigu u krevetu, ali
ne uzbudljivu, iji bi nas sadraj odravao budnima.
Mnogi se tue da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za
spati. U takvom je sluaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenino
toploj i hladnoj vodi (pola minute u vruoj i pet sekunda u hladnoj).
Takve kupke omoguuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije.
Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Tada se ov
jek reflektorno zgri, spreava normalnu cirkulaciju krvi i oteava san.
U krevetu se mora potpuno opustiti, ne samo duevno nego i tjelesno.
Poloaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. Poloaj na des
noj strani je udobniji, ali okretanje u toku noi omoguava svim dijelo-
ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi.
Ako se netko mora znatno ranije ustati, izgubljeno vrijeme moe
nadoknaditi spavanjem poslije ruka.
 NESVJESTICA

Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. Za bolesnikovu okoli

nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka
uzbuenja i paniku. Dramatska slika bit e to izraenija to je gubitak
svijesti nagliji, naroito ako se pojavi kao grom iz vedra neba u mlade
i do tada potpuno zdrave osobe.
Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugroava zdravlje ili ivot. Krat
kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) esta je i bezazlena pojava, preteno
uzrokovana prolaznim poremeajima optoka krvi u mozgu. Ali gubitak
svijesti moe biti dugotrajan i dubok. Gubitak svijesti koji traje due vri
jeme, a bolesnik se ne moe probuditi nikakvim podraajima, naziva se
koma. Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre
stanka rada srca i disanja.
Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih ivotnih funkcija, tj. rada
srca i disanja, moe doi iznenada u razliitim okolnostima unesreenja,
npr. zbog udara struje, utapljanja, guenja, trovanja, povreda glave. U
takvim sluajevima panika i neznanje onemoguuju svrsishodno prua
nje pomoi metodama oivljavanja. Gubitak svijesti redovito prethodi
smrti. Gubitak svijesti i smrt esto su oekivan i neizbjean zavretak te
kih i neizljeivih bolesti.
Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremeaj u centru za
svijest u mozgu. Uzroci koji dovode do takvih poremeaja mnogobrojni
su i meusobno razliiti.
Najei je poremeaj dovoda kisika stanicama mozga. Kisik u i
votu stanica igra bitnu ulogu zato to se potrebna koliina energije iz
hrane dobiva tek posredstvom kisika.
Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. Ruke ili no
ge mogu biti i jedan sat bez kisika, tj. bez cirkulacije krvi, dok stanice
jetre, npr., propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta. Na
manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga; one troe najvie kisika.
Teina mozga iznosi svega 2 posto teine tijela, ali mozak troi 20 posto
kisika koji dolazi u organizam. Prva je reakcija mozga na manjak kisika
gubitak svijesti. Smanjena koliina kisika u mozgu ve za nekoliko se
kundi dovodi do nesvjestice. Ako se dovod kisika mozgu prekine, za
svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oteenja mozga da je smrt neiz
bjena. ovjek bez hrane moe ivjeti 30 dana, bez vode 3 dana, bez ki
sika 3 minute.
Najei uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je
su poremeaji cirkulacije krvi u mozgu; oni mogu biti posljedica nedo
voljnog rada srca, koje ne izbacuje dovoljnu koliinu krvi u krvni optok;
uzrok moe biti i jako ubrzan rad srca, jako usporen rad srca, srani in
farkt. I promjene na krvnim ilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun
prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. Uzrok mogu biti suenja i zaep-
ljene krvnih ila, smanjen tlak u krvnim ilama. I promjene u krvi mogu
izazvati gubitak svijesti, npr. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna
ca koja prenose kisik. Uzrok moe biti onesposobjjenost crvenih krvnih
zrnaca da prenose kisik. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje,
npr., prilikom otrovanja ugljinim monoksidom. Uzrok je nesvjestice ne
dovoljna koliina kisika u atmosferi, smetnje dovoda kisika u plua, ili
nesposobnost plua da prenesu kisik u krv.

I druge promjene u mozgu, bez obzira na kisik, mogu dovesti do

kraega ili dueg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na
gloga elektrinog izbijanja u stanicama mozga kod padavice; este su
nesvjestice zbog poveanoga pritiska u mozgu, tumora mozga, upale
mozga, oteenja modanoga tkiva povredom.

Kratkotrajan gubitak svijesti

O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada

nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najvie pola sata.
Najee su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko
minuta. Takvi gubici svijesti nazivaju se jo i obinim nesvjesticama,
a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. To su uglavnom psi-
hogene nesvjestice. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i esti slua
jevi ruenja na javnim mjestima, na ulici, u tramvaju i autobusu, na pri
redbama. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica, opa slabost, munina,
mraenje pred oima, koa postaje blijeda, hladna i znojna. Takve su ne
svjestice ee kod onih koji su inae poznati kao ljudi slabih ivaca;
javljaju se zbog jaih duevnih uzbuenja, nastaju kao reakcija tijela na
strah, strah od injekcije, od zubara, od boli. Nesvjestica je poljedica na
gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom.
Kada se takva osoba stavi u vodoravan poloaj, ubrzo dolazi do pobolj
anja. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti.
 U rjeim sluajevima nesvjestica moe trajati due vrijeme. Takva
nesvjestica moe se sprijeiti ako se bolesnik stavi u vodoravan poloaj
ve u vrijeme dok se samo tui na vrtoglavicu, ili neku drugu smetnju
koja obino prethodi nesvjestici.
Nesvjestice se javljaju i zbog poremeaja u odravanju normalnoga
tlaka u uvjetima dugoga stajanja. Poznata su ruenja u nesvijest vojni
ka koji dugo stoje na jednom mjestu. Takve nesvjestice mogu nastati u
slabokrvnih osoba, ena u trudnoi, zbog poviene tjelesne temperature,
prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti, poslije pretjeranoga tjeles
nog optereenja.
Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks to spreava
pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena poloaja tijela. Nesvjestice ug
lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga poloaja u uspravan,
obino poslije dizanja iz kreveta. To se dogaa mladim ljudima kod ko
jih jo ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga ivanog sustava.
Sline su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih mukaraca.
Takve nesvjestice mogu se sprijeiti. Iz kreveta se ne smije dizati na
glo. Prije ustajanja valja se malo protegnuti, promekoljiti u krevetu. Ne
koliko jednostavnih tjelesnih vjebi u leeem poloaju sprijeit e ne
svjesticu.
Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di
sanja. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljinog dioksida, koji
se stvara forsiranim disanjem i ee se javljaju u histerinih osoba.
Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja ka
lja. U starijih ljudi takav kaalj izaziva kronina upala dinih putova i
bronhijalna astma. U djece se javlja s hripavcem.
I poremeaj u radu srca est je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. Na
glo usporenje sranoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne
svjesticu, koja moe trajati i due vrijeme, praenu jakim grevima tije
la, slino kao kod padavice. Takve nesvjestice mogu biti blaega oblika i
javljaju se nekoliko puta dnevno. Do nesvjestice moe doi i zbog naglo
ga ubrzanja rada srca; takvi sluajevi znatno su rjei. Naglo usporenje
sranoga rada praeno je nesvjesticom, rjee prestankom rada srca; mo
e nastati nadraivanjem drijela, jakim pritiskom na oi, udarom u
prsni ko.
Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Najea su otrovanja
ugljinim monoksidom, sredstvima za spavanje, lijekovima za umirenje
ivaca.
Sunanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. Do
toplotnoga udara dolazi u uvjetima poviene tjelesne temperature okoli
ne, uz veliku vlanost zraka, to onemoguuje isparavanje. Posljedica je
nagao i visok porast tjelesne temperature.
 I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. Najee je sta
nje tzv. potres mozga, koji je redovito praen gubitkom svijesti. Nesvjes
tica moe trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. Potres mozga pra
en je i drugim znakovima: povraanjem, usporenim radom srca, gubit
kom pamenja dogaaja koji su prethodili nesrei. Gubitak pamenja
odnosi se i na samo vrijeme nesree, a moe se odnositi i na krae ili du
e vrijeme poslije nesree (amnezija).
Histerija je jedan od najeih uzroka nesvjestice. Takve nesvjestice
nastaju na psihogenoj osnovi. ee su u mladih ljudi naroito ena.
Do gubitka svijesti dolazi obino nakon sukoba u obitelji ili na rad
nom mjestu. Do histerine nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama, nego
uvijek u prisustvu drugih ljudi. Histerina osoba mora imati publiku za
svoju predstavu. Najee dolazi do nagloga pada, ali pad je uvijek tako
podeen da ne izazove teu povredu. Poloaj tijela moe biti razliit, naj
ei je na leima. Nesvjestica je obino praena dubokim disanjem,
slinjenjem, urlikanjem, grevima tijela. Histerino grenje tijela podsjea
na padavicu.
Nagao pad eera u krvi takoer moe dovesti do nesvjestice. Tee,
dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od eerne bo
lesti. Ako bolesnik uzme veu koliinu inzulina, ili ako nakon uzimanja
normalne doze nije jeo, dolazi do jakoga pada eera i nesvjestice, esto
do komatoznoga stanja. Krae nesvjestice, uglavnom prolazne, mogu se
javiti u ljudi koji ne boluju od eerne bolesti, obino nekoliko sati na
kon obroka, naroito ako su jeli mnogo slatkia. Prethodi vrtoglavica,
jak osjeaj gladi, tzv. vuja glad, nelagodnost u liici, drhtanje ruku i
znojenje. Takva pojava moe se sprijeiti uzimanjem eera ili pijenjem
jako zaeerene tekuine. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju
nositi kocke eera, koje treba da uzmu odmah im opaze prve znakove
smanjene koliine eera u krvi (hipoglikemija).
U staraca su kratkotrajne nesvjestice obino praene i drugim zna
kovima, npr. vrtoglavicom, smetnjama govora i vida koje su uzrokovane
poremeajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih ila mozga. Krat
kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog odreenih pokreta glavom. Jako
okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje moe dovesti do stiskanja
ve i onako arterioskerotiki promijenjene krvne ile koja dovode krv u
mozak i prolazi uz samu kimu.
Besvjesno stanje prepoznaje se po tome to bolesnik obino mirno
lei. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podraaj,
npr. na tipanje.
U stanju dubokoga gubitka svijesti, bez obzira na to je li uzrok utap-
ljanje, krvarenje u mozak, otrovanje, udar elektrine struje itd., onesvi-
jetena osoba uvijek je ugroena guenjem ako lei na leima.
Uzroci guenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti:
 - Kod dubokog gubitka svijesti svi miii tijela omlohave, tj. nema
ju nikakve napetosti. Leanjem na leima, pod djelovanjem sile tee,
mlohav jezik padne, a njegov korijen pritisne stranji zid drijela i zatvo
ri ulaz u dunik.
- Povraanje, krvarenje u usnoj upljini i nakupljanje sline dovodi
do toga da taj sadraj ulazi u dine putove.
- Opasnost od guenja poveana je ako zbog dubokoga gubitka svi
jesti nestaju obrambeni refleksi kaljanja i gutanja.
Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dinih putova. Gu
enje se spreava tako to se onesvijetenu osobu odmah stavi u boni
poloaj ili na trbuh. Takav poloaj omoguuje da se korijen jezika od
makne od drijela, a tekuina iz usne upljine moe otjecati. Strani pred
met u usnoj upljini, npr. zubalo ili kruti povraeni sadraj, valja odstra
niti prstom omotanim u rupi.
Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska; suvinu odjeu i opre
mu valja skinuti.
U boni poloaj moe se postaviti i najtea osoba za svega nekoliko
sekundi slijedeom tehnikom:

Osobu koja je naglo

izgubila svijest valja
staviti u boni polo
aj. Ispravnim po
stupkom i najtea se
osoba moe za neko
liko sekunda staviti u
taj poloaj
 Desna se noga savije u koljenu, a aka desne ruke stavi se ispod de
beloga mesa. Prihvaanjem odjee u predjelu kuka i ramena onesvijete-
ni se preko stopala i ake prebacuje na desni bok. Skvrena noga i opru-
ena desna ruka osiguravaju stabilnost poloaja na boku za vrijeme e
kanja lijenike pomoi ili prijevoza u bolnicu.
Nalazi li se onesvijeteni u poloaju na leima, a vrsta ozljede ili og
ranien prostor onemoguuju da se stavi u boni poloaj, prohodnost
dinih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi
zanjem donje eljusti.
Valja znati da jo uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod
kue ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga to su se uguili
vlastitim jezikom.
Kada se pomou tih postupaka omogui normalan prolaz zraka u
plua, guenje nestaje, disanje ubrzo postaje spontano, a boja koe nor
malna. Ako do spontanoga disanja ne doe, odmah valja primijeniti um
jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja).
Upamtite:
Ne podiite glavu onesvijetenoj osobi!
Ne davajte nipoto tekuinu na usta, ovjek e se sigurno uguiti!
Onesvijetenu osobu ne ostavljajte samu!
Ne inite vie nego to se od vas oekuje: pruite minimum prve po
moi!

Dugotrajna nesvjestica
Koma je nesvjestica koja traje due vrijeme i iz koje bolesnika ne
moemo probuditi.
Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo
lesti, zaraznih bolesti, trovanja, teih povreda glave. Koma je i stanje
organizma koje redovito prethodi smrti. Koma je posljednji znak, ko
naan zavretak svih bolesti.
Najee su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. To su tzv.
mozgovne ili cerebralne kome. Najei uzrok mozgovne kome je mo
dana kap (apopleksija). Modana kap, ili modani udar, nastaje zbog
pucanja krvnih ila u mozgu, to dovodi do krvarenja. Uzrok modane
kapi moe biti i zaepljenost krvne ile mozga (embolija). Zbog krvare
nja u mozak, gubitak svijesti nastaje naglo, brutalno, esto s oduzetou
jedne polovine tijela; nekontrolirano vrenje nude redovna je pojava;
disanje je duboko, usporeno.
Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. Dubok gubitak svijesti,
koji traje due vrijeme, posljedica je oteenja mozga. Ostali popratni
znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oteen.
 Upala modanih opni esto uzrokuje komatozno stanje (meningi
tis); uzroci mogu biti razliiti: virusi, bakterije, gljivice.
Koma prati i padavicu; bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli
ko dana.
Danas su sve ea komatozna stanja zbog djelovanja razliitih ot
rova; jedno je od najeih otrovanja ugljinim monoksidom. Smrtnost
od ugljinoga monoksida vea je nego od svih drugih otrova zajedno.
Nakon poetka munine, glavobolje, povraanja i oteanih pokreta, do
lazi do gubitka svijesti. Teina otrovanja ne ovisi samo o koliini plina u
atmosferi koja se udie, nego i o vremenu izloenosti tijela otrovu. Tako
e i vrlo male koncentracije plina izazvati teka otrovanja i nepopravlji
ve posljedice ako je osoba bila due vrijeme izloena djelovanju otrova.
Uzimanje veih koliina sredstava za spavanje i umirenje ivaca uz
rokuje komu. Danas ima na stotine razliitih preparata koje se mogu
uzeti zabunom ili namjerno u samoubilakoj namjeri. Lijekovi se mora
ju uvati od djece i duevno zaostalih osoba. Mlade osobe poseu za tab
letama zato da svrate panju na sebe, uglavnom zbog sukoba s roditelji
ma, neispunjenih elja, branih razmirica, neuspjeha u koli. Netono
odmjerena doza moe imati kobne posljedice.
U naoj sredini najei je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno
otrovanje alkoholom. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom esto
zavravaju smru.
Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u pluima: na velikim vi
sinama gdje je zrak razrijeen, prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne
ma dovoljno kisika; prekid dovoda kisika u plua nastaje vjeanjem, gu
enjem, stranim tijelom u dinim putovima.
Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi
jesti. Bolesnici od eerne bolesti padaju u dijabetiku komu zbog na
kupljanja tetnih tvari. tetne materije nastaju zbog poremeene mijene
tvari: aceton, kiseline itd. Osjea se zadah po acetonu ili trulom vou,
koa je suha, disanje jako i duboko. Do kome moe doi i zbog nagloga
smanjenja eera u krvi. To je hipoglikemina koma; gubitku svijesti
prethodi znojenje, slabost, glad, glavobolja; komu prate grevi tijela. Uz
rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli
na. Dugotrajniji manjak eera u krvi moe dovesti do teih oteenja
mozga. Koliina eera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti,
npr. jetre, tumora guterae, jakih fizikih napora, otrovanja alkoholom,
naroito u male djece. Davanjem eera direktno u krv bolesnik se u ro
ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraa punoj svijesti.
Zatajivanje rada bubrega i prestanak luenja mokrae dovodi do
nakupljanja tetnih i otpadnih tvari u tijelu. Takvo stanje naziva se ure
mija. Tegobe su postepene: glavobolja, povraanje itd; postepeno dolazi
do potpunoga i dubokog gubitka svijesti, do tzv. uremike kome.
 Komu moe izazvati svaka bolest koja oteuje jetru (hepatika ko
ma); javlja se kod zarazne upale jetre, ciroze jetre, oteenja jetre otrovi
ma, npr. fosforom, otrovnim gljivama, tetraklorugljikom.
Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada
nekih lijezda, zbog smanjene funkcije nadbubrene lijezde, kod tzv.
Addisonove bolesti, zbog smanjene funkcije titne lijezde.
Dubok gubitak svijesti moe biti i posljedica poviene tjelesne tem
perature, smrzavanja, sunanice, a prethodi joj munina, glavobolja,
grevi, proljev.

Dubok gubitak svijesti s otvorenim oima

Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako

oteen.
Postoje takva oteenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre
tan, ne moe se privesti k svijesti nikakvim postupcima, ali ima otvorene
oi. Rije je o oteenju modane kore, toga najrazvijenijeg i najosjetlji
vijeg dijela mozga. Oi su otvorene, lutaju bez cilja, eventualno mogu re
agirati samo na grublji podraaj nesvrsishodnim pokretom.
Postoje i takva oteenja mozga kada bolesnik oima prati predme
te koji se kreu, ili upravlja oi prema izvoru zvuka.
Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nudu. Hrane se di
rektnim davanjem hrane u krv ili pomou gumene cijevi direktno u elu
dac.
Takva oteenja mozga nastaju zbog toga to je mozak bio suvie
dugo bez kisika, ali ne tako dugo da bi nastala smrt. Bolesnici ponekad
mogu ivjeti desetak i vie godina.
 ONE SMETNJE I SMETNJE VIDA

Oko je osjetni organ vida. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji vie od
svih drugih omoguava ovjeku da upozna da doivi vanjski svijet i da
se u njemu snalazi. Vidom ovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi
jetu koji ga okruuje. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du
evni i tjelesni razvitak ovjeka, njegov odnos medu ljudima, njegova
srea i zadovoljstvo. Gubitak nijednoga organa ovjek ne podnosi tako
teko kao gubitak oka. Koliko je ovjeku znaajan vid, odnosno koliko
su mu vane oi, najbolje se vidi u narodnim uzreicama, zakletvama i
kletvama: Oi moje, Tako mi oiju, Oslijepio, da bog da.
Tako vaan organ priroda je dobro zatitila. Oi su smjetene u ko-
tanim udubinama, onim dupljama. Od vanjskih tetnih utjecaja uvaju
ih vjee, obrve i trepavice. Suzne lijezde, lojne lijezde, brojni miii,
krvne ile, potpomau i odravaju vidnu sposobnost oka.
Glavni je dio oka ona jabuica koja ima oblik kugle i uplja je.O-
na jabuica sastoji se od 3 ovojnice. Prva ovojnica je bjeloonica (skle-
ra), koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozraan otvor,
ronicu (kornea). Cijeli vidljivi dio bjeloonice pokriva tanka prozirna
opna, sluznica, koja ide od ruba ronice i prelazi na unutarnju stranu-
gornje i donje vjedje. Ta zatitna sluznica naziva se spojnica, venjaa
(konjuktiva).
Srednja ona ovojnica naziva se ilnica (horioidea) i sastoji se od
velikoga broja krvnih ila, zbog ega je i dobila naziv. U prednjem dijelu
oka srednja ovojnica tvori arenicu (iris), koja u sredini ima jedan otvor
to se moe suziti i proiriti i naziva se zjenica (pupila).
Unutarnja ona ovojnica naziva se mrenica (retina) i najvaniji je
dio oka. Naziv mrenica dolazi od mree ivevlja. Mrenica je vrlo
komplicirane grae i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu
uje nam da gledamo.
Izmeu arenice i ronice nalazi se prazan prostor koji se naziva
prednja ona sobica i koja je ispunjena onom vodicom. Stranju stranu
sobice osim arenice ini i jedan dio lee. Rub arenice koji tvori zjenicu
klizi po lei kada se zjenica iri ili suava.
 Prostor iza lee ispunjen je prozranom, polutekuom staklastom
tekuinom, koja podsjea na ele ili hladetinu. Naziva se staklovina i o
nu jabuicu dri okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doi
do mrenice.

1. Ronica, 2. Prednja ona sobica,

3. Lea, 4. arenica 5. Staklovina,
6. Mrenica, 7. ilnica, 8. Bjeloo
nica 9. Vidni ivac

Rad oka esto se usporeuje s radom fotografskoga aparata. Kod

fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji ini
zaslon, blenda. Preko lee zrake se sakupe, koncentriraju u jedno a
rite (fokus) na filmu.
Koliinu svjetla koja ulazi u oko odreuje zjenica. Zjenica se poput
zaslona suava i iri ovisno o jaini svjetla. Zjenica se u mraku proiruje,
dok se u blizini jakoga izvora svjetla suava. Sakupljanje svjetlosnih zra
ka zapoinje ve na ronici oka, koja je tako zakrivljena da moe lomiti i
sakupljati svjetlosne zrake na mrenici. Lom svjetlosnih zraka na ronici
oka uvijek je jednak i ne moe se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji
nu i blizinu. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti ronice,
postoji lea. S pomou miia lea moe mijenjati svoj oblik, moe se is-
pupiti ili istanjiti, i tako pojaati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti;
lea slui za preciznije lomljenje, za fino podeavanje gledanja, te
omoguuje jasan vid u daljinu ili najblii predmet. Bez obzira kako se
brzo skree pogled, lea se uvijek, u najkraem vremenu, prilagodi tako
da sve zrake svjetla sakupi u jedno arite na mrenici. Najjasnije se vidi
slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrenice
koji se naziva uta pjega. uta pjega je mjesto najjasnijega vida.
Za stvaranje slike koja se gleda najvanija je mrenica oka. Meu
tim, ovjek zapravo ne gleda okom, nego mozgom. Mrenica ima u sebi
posebne stanice, tzv. tapie i unjie, koji su osjetljivi na svjetlost i boje.
 Te stanice sadravaju kemijske tvari koje se razgrauju kada su izloene
djelovanju svjetla. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biolo
ke struje. Elektrini impulsi prenose se preko vidnoga ivca u mozak, i
to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. Tek u tom
djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se ivcima prenosi u prednji
dio mozga, gdje se u potpunosti shvati znaenje slike koje je viena.
Zbog toga se obino kae da je oko samo otvor, prozor, kroz koji mo
zak gleda. Tek razumijevanjem tih injenica ovjek moe shvatiti da ne
tko moe biti i slijep kraj zdravih oiju, da moe gledati, a ne moe vi
djeti, ne moe shvatiti ono to je vidio.
Na oima postoje brojne smetnje koje ljudi opaaju na sebi i na dru
goj osobi; zapaaju promjene veliine zjenice, suenje, kiljavost, crveni
lo oka, gnojno oko. ovjek sam osjea bol u oku, svrbe, peenje. Posto
je i smetnje vida: nejasan vid, oslabljen vid, mrlje u vidnom polju, sljepo
a za boje, obojadisanost svih predmeta. Najvei broj svih smetnji po
sljedica su promjena na dijelovima oka. Promjene u mozgu mnogo su
rjei uzrok vidnim smetnjama.

Crveno oko

Crveno oko moe se jo nazvati i oko koje pee. To je najea

ona smetnja. Tek manji dio ljudi s crvenim okom trai lijeniku po
mo. U ambulanti se obino obraaju lijeniku rijeima: Oi me peku,
Neto me grebe u oima, Imam oni katar. Taj osjeaj peenja kao
i crvenilo oka dva su najkarakteristinija znaka upale sluznice oka (ko-
njuktivitis).
Nagla, akutna upala sluznice oka obino zapoinje svrbeom, sue-
njem i peenjem u oku. esto postoji osjeaj kao da je u oku strano tije
lo. Smetnje su najjae izraene naveer kada se smanji stvaranje suza pa
postoji osjeaj kao da je oko nauljano, kao da su oi pune pijeska.
Kada se donji kapak pomakne prema dolje, vidi se da je sluznica, koja
oblae unutarnju stranu kapka, lagano oteena i arkocrvene boje. Sluz
nica bjeloonice ima proirene krvne ilice, koje se mogu vidjeti kao vi
jugave crvene crte to idu sve do ruba ronice; itav vidljivi dio oka daje
dojam crvenila, zbog ega se u narodu kae: crveno oko.
Mnogobrojni su uzroci koji dovode do crvenoga oka. Prolazna i
kratkotrajna pojava crvenoga oka esta je u puaa kojima dim ciga
rete ulazi u oko, ali i u nepuaa koji se due vrijeme zadravaju u za
dimljenoj prostoriji. est je uzrok vjetar, propuh, zbog upotrebe ven
tilatora, prilikom vonje automobilom kraj otvorenoga prozora, ili vo
nje na motorkotau. Praina i kemijski nadraaji dovode do crvenoga
oka. To se moe vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suvie ja-
ko klorirani, ili pri upotrebi kuanskih preparata koji sadravaju klor.
Uzrok moe biti i dugotrajno itanje pri looj rasvjeti ili naprezanje oiju
do umora, crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka
da itaju bez naoala ili nemaju odgovarajue naoale.
Jako svjetlo takoer moe uzrokovati crvenilo. Crvenilo oka, sue-
nje, jako peenje, esto i gr vjeda, vidi se prilikom oteenja oka ultra-
ljubiastim zrakama u snjenim planinama ili, jo ee, prilikom zavari
vanja. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah, nego nakon nekoliko sati
poslije izlaganja zrakama; smetnje se jave i nou; tegobe mogu nestati
same od sebe za 2 dana, ali mnogo bre s pomou lijekova. Teki sim
ptomi brzo se smire kapljicama, koje umrtvljuju oko, i oblozima. To
stanje naziva se fotoelektrina oftalmija. Ultraljubiaste zrake kvarc-
-lampe, ili autogeno zavarivanje, mogu izazvati ozbiljnija oteenja ro
nice, to zahtijeva obavezno lijeenje.
Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. Oi se zaraze u baze
nima, a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga
na; pojava je toliko esta da se takva upala naziva kupalini konjukti-
vitis.
Crveno oko samo je jedan od manje vanih znakova mnogih za
raznih bolesti. Kod nekih bolesti moe biti ak i jedan od prvih znakova.
Crveno oko i strah od svjetla redovito se javlja u poetku ospica, kod
gripe, hunjavice itd.
Crveno oko vrlo je esto posljedica alergije, tj. uzrokovano je
preosjetljivou oka na neke tvari (u proljee na cvjetni pelud); tada je
obino povezano s hunjavicom. Moe se javiti i zbog preosjetljivosti na
hranu, prainu, lijekove dobivene injekcijom ili uzete gutanjem.
Crveno oko moe trajati i due vrijeme), s kratkotrajnim poboljanji
ma ak godinama. Takvo dugotrajno kronino crveno oko najee je
posljedica fizikih i kemijskih nadraaja ili alergija oka.
Sliku crvenoga oka mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka;
moe se javiti zbog upale ronice i upala dubljih dijelova oka. Crvenilo
oka u obliku proirenih krvnih ilica nastaje uz sam rub ronice u irini
od pola centimetra.
Pod crvenim okom ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod
sluznice. Tada obino kau: Popucale su mi krvne ile u oku, ili
Imam krvarenje u oku. To krvarenje vidi se kao otro ograniena na
kupina krvi, crvene boje, u razliitim dijelovima sluznice oka. To su
krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna.
Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja, npr. no
enja tekih tereta, jakoga povraanja, kaljanja. esta su u djece koja
boluju od velikoga kalja, a posljedica su velikoga naprezanja prilikom
uestalih napadaja jakoga kalja. U narodu se takav kaalj naziva ma
garei kaalj (pertusis). Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i
 slinih ozljeda; vide se u osoba koje imaju napade padavice, u starijih
ljudi kojima zbog skleroze krvne ile pucaju na najmanji pritisak, u mla
ih djevojaka za vrijeme menstruacije, u starijih ljudi zbog upale sluzni
ce oka.
Crveno oko moe se uspjeno lijeiti kapljicama i mastima za
oi, koje propie ljenik. Prema uzroku daju se lijekovi koji sadravaju
antibiotike, sulfanamide, zatim sredstva koja suavaju krvne ilice u
sluznici oka, sredstva koja sadravaju lijekove protiv alergije, tzv. antia-
lergika.
esto se vrlo jednostavnim postupcima moe sprijeiti crveno
oko: valja izbjegavati sve one inioce koji izazivaju jak nadraaj oka.
Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadravati u prostoriji u
kojoj se mnogo pui; ako ve moraju biti u takvoj prostoriji, treba je e
e prozraiti (ventilatori, propuh otvaranjem prozora i vrata); zimi, kada
se prozori rijetko otvaraju, pomae plamen svijee: dim sadri vrlo sitne
vrste estice, a plamen svijee stvara toplinu i strujanje zraka, pa estice
dima putuju od mjesta vie temperature na mjesto gdje je temperatura
nia i taloi se na hladniju povrinu.
Topao i suh zrak, u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadra-
uje oko. Suenje sluznice oka, kao i sluznice usne upljine i grla, moe
se sprijeiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo
dom.
Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zatitne tamne naoale ako
su izloene djelovanju sunanih zraka bilo ljeti, bilo zimi na snijegu. Da
zatitne naoale moraju nositi varioci ne samo to je razumljivo nego je i
zakonom propisano.
Valja izbjegavati itanje pri fluorescentnom svjetlu, koje nikako ne
treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oi.
Alergine upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice;
tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. Ako su oi
umorne nakon duega itanja, ili duega zadravanja u zadimljenoj pro
storiji, ili u suvie suhoj prostoriji - mogu pomoi oblozi od kamilice.

Gnojno oko

Gnojno oko najee se nadovezuje na crveno oko. Gnoj u

sluznici oka stvaraju uzronici gnojenja, a to su posebne vrste bakterija.
Gnojna upala oka zarazna je bolest i moe se prenijeti od ovjeka na
ovjeka, tj. od bolesnoga oka na zdravo oko. Najee se prenosi ruka
ma i upotrebom zajednikih runika.
Gnoj se najee sakupi u kutovima oka. Oni kapci, uglavnom
ujutro, budu slijepljeni sasuenim gnojem, tako da se koji put jedva ot-
vore oi. Neki uzronici stvaraju vrlo velike koliine gnoja, tako da
gnoj upravo curi iz oka. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u ov
jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja, triper. Gnoj sa spolnih or
gana najee se prenese rukama na oko; tako nastaje gonoreja oka, ko
je je neko bila najei uzrok sljepoe; zaraza je nastala u novoroene
ta koje se zarazilo za vrijeme raanja od svoje majke. Nakon ukapavanja
kapljiva u oi novoroeneta, ta bolest kao uzrok sljepoe vie nema ni
kakvo znaenje.
Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva lijeniki pregled i lije
enje. Pravovremeno zapoeto lijeenje u potpunosti spreava sve kom
plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne lijei.
Da bi se sprijeilo gnojno oko valja ispunjavati osnovne higijen
ske propise:
Ne upotrebljavajte runik koji je koristila neka osoba!
Ne trljajte oi rukama!
Redovito perite ruke!
Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro
ces. Uzronik se vrlo lako prenese na sluznicu oka.

Mrlje u vidnom polju

Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja, a

opisuju ih tako kao da u oku ili ispred oka, vide mrlje, sjene, toki
ce, iskrice. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide munje poput
duginih boja, figure koje se kreu, tamna mjesta, tamne otoke.
Takve su smetnje najee prolazne i neopasne; ee prate druge
bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. Obavezan lijeniki pregled
potreban je samo zbog onih smetnji koje traju due vrijeme, naroito
ako se pojave tamna mjesta, tamni otoci u jednom dijelu vidnoga
polja. To moe biti znak ozbiljnije bolesti, esto jedan od prvih simpto
ma bolesti mozga: tumora, krvarenja.
Mrlje pred oima u starijih ljudi znak su starosti. Kao to u sta
rosti koa postaje tanka i naborana, kosa sijeda, u vezi s oima javlja se
staraka dalekovidnost i mrlje pred oima. Poslije 40. godina ivota
vie od polovine svih ljudi vidi pred oima mrlje, koje su obino pokret
ne; mrlje mogu imati razliite oblike i neki ih vide kao tokice, kuglice,
vrpce ili kao letee muice; njihovo kretanje moe se pratiti pogledom
tako dugo dok ne iziu iz vidnoga polja, ili dok se opet ne kreu u smje
ru koji je suprotan od pokreta onih jabuica. Uzrok je tih promjena u
staklovini oka. Staklovina je hladetini slina tekuina i ispunjava onu
jabuicu. Da bi kroz nju mogla proi zraka svjetla, ona je potpuno bistra
i prozirna. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu moe malo
jae zgusnuti; tada e ti malo vri dijelovi praviti sjene na mrenici
oka. Sline smetnje moe izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini;
to moe biti mjehuri zraka, dijelovi stanica i si.
Crne i bijele mrlje pred oima, naroito ako su praene vrtoglavi
com, mogu se javiti u starije osobe nakon jaih pokreta glave. Zbog sta
rakih promjena na vratnim kraljenjacima, prilikom pokreta vrata mo
e doi do jaega suavanja krvnih ila koje kroz vrat ulaze u mozak.
Smanjenje krvi u mozgu, makar i kratkotrajno, moe izazvati takve smet
nje.
Iskrenje, treperenje pa ak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu
se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. Uz jaku gla
vobolju, koja najee zahvaa samo polovinu glave, pred oima se vide
oblici koji se kreu, dugine boje, osjea se strah od svjetla: smetnje na
staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje.
Prolazna pojava mraenja, titranja i iskrenja pred oima nastaje pri
likom veega gubitka krvi, zbog umora, gladi, otrovanja nikotinom; kao
smetnja na ivanoj bazi javlja se u pubertetu i klimakteriju; kao du
gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naoali-
ma ne isprave vid.
Mrlje pred oima mogu se vidjeti zbog zamuenja u staklovini, koje
nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka, upale mrenice, ilnice.
Takve su upale este u osoba koje boluju od eerne bolesti.
Smetnje nastaju i zbog promjena u lei, ronici ili porasta tlaka
unutar one jabuice.
Osim tih smetnji, koje ovjek sam zapaa, postoje i tamne mrlje
koje sam ne moe vidjeti. Takve tamne mrlje moe otkriti lijenik samo
pomou posebnoga aparata, postupkom koji se naziva perimetrija. Tak
vi ispadi vidnog polja nastaju kada se uzrok poremeaja ne nalazi u
oku, nego u mozgu, i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. Takvim
postupkom lijenik otkriva bolest mozga prije nego to su se pojavili
drugi, znaajni simptomi. Najee je rije o krvarenjima i tumorima
mozga.
Velike mrlje u oku, koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i
ne prolaze, obino ukazuju na ozbiljniju bolest. Mrak moe zahvatiti i
itavu polovinu oka, tj. moe nestati itava polovina vidnoga polja zbog
pritiska na vidni ivac.To je ozbiljan poremeaj koji zahtijeva rano lije
enje.

Nejasan vid na blizinu

Kada netko vidi jasnije, otrije i lake na udaljenost nego to vidi

bliske predmete, govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji).
 Najei je uzrok dalekovidnosti prekratka ona jabuica, pa se zra
ke svjetla to ih lomi lea ne skupljaju u jednoj toki na mrenici oka,
nego iza mrenice; rjei je uzrok suvie tanka ili nedovoljno ispupena
lea koja nema dovoljnu lomnu jakost.
Dalekovidnih osoba ima mnogo vie nego kratkovidnih. Moglo bi
se rei da je dalekovidnost priroeno stanje ovjeka. Dijete se rada dale
kovidno. Oko pete godine starosti vie od 90 posto djece je dalekovidno.
Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje, da bi se opet u starijim
godinama znatno poveao.

1. Normalan vid, 2. Dalekovidnost, 3. Naoalima

ispravljena dalekovidnost

Prilikom gledanja bliih predmeta, npr. itanja, oko mladih ljudi

prilagodi se tako da se miii lee jae stegnu, to uzrokuje ispupenje,
odebljanje lee, koja time poveava sposobnost loma svjetlosnih zraka.
Ta sposobnost prilagoavanja (akomodacije) najvea je oko 13. godine
ivota: nakon toga postepeno opada, u jednih bre, u drugih sporije.
Zbog dugotrajnoga itanja ili rada, se neprekidno gledaju bliski
predmeti, umore se miii koji ispupuju leu. Posljedica su umora gla
vobolje, osjeaj peenja u oku, javlja se munina i titranje pred oima te
nejasan vid i na blizinu i na daljinu. Smetnje zahtijevaju pregled kod o
noga lijenika. S dalekovidnou oka u neke se djece razvija kiljavost,
to zahtijeva rano lijeenje.
Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti
ve potkraj puberteta, ipak je dalekovidnost karakteristina za stariju
ljudsku dob. Najee se javlja poslije 40. godine ivota. Godinama rada
miii lee toliko su se umorili te vie nemaju dovoljno snage da jako is
pupuju leu. I sama je lea s vremenom izgubila elastinost. Stoga stari
je osobe ne mogu prilagoditi leu ni na udaljene ni na blie predmete.
Takvo se stanje naziva staraka delekovidnost (prezbiopija). Staraka
dalekovidnost postepeno napreduje, da bi u dubokoj starosti oko izgubi
lo svaku sposobnost prilagoavanja (adaptacije).
Takvo stanje moe se popraviti jedino stavljanjem naoala. U zablu
di su oni koji smatraju da e proces razvoja starake dalekovidnosti biti
usporen ako to due gledaju bez naoala; naprotiv, starenje oka samo
e se ubrzati. Stakla, a to su zapravo lee, koje upotrebljavaju dalekovid
ne osobe, takva su da pojaavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne lee).
Poslije su potrebne dvije vrste naoala: slabije za gledanje na daljinu i
jae za gledanje na blizinu, za itanje i pisanje; obje lee mogu se izbrusi
ti na istim naoalima.
Mnogi e ublaiti smetnje starake dalekovidnosti ako poslije 40.
godine ivota redovito odlaze na pregled oiju, barem jednom u dvije
godine.

Nejasan vid prilikom gledanja

udaljenih predmeta

Kada se jasno i otro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli

zine, a udaljeni se vide nejasno, govori se o kratkovidnosti (miopija).
Najei je uzrok kratkovidnosti suvie izduena, predugaka ona
jabuica pa se zrake svjetla, to ih lomi lea, ne sakupljaju u jednoj toki
na mrenici, nego ispred mrenice.

1. Kratkovidnost, 2. Naoalima ispravljena kratkovidnost

Kratkovidnost je najee nasljedna. Ali dijete se ne rada kratkovid

no. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. Ka
ko dijete raste, tako se oko izduuje i postaje sve vie kratkovidno. Zato
se kratkovidnost najvie pogorava izmeu 10. i 14. godine ivota, a to je
vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji. Vid se postepeno pogorava.
Naoale je ponekad potrebno mijenjati i vie puta u godini. Zavretkom
puberteta, tj. prestankom rasta, kratkovidnost se stabilizira, prestaje po-
goravanja. Poslije puberteta naoale iste jakosti mogu se nositi i vie od
20 godina.
Vid kratkovidnih osoba pod starost se ak neto pobolja. Staraka
dalekovidnost, koja se normalno razvija, kratkovidne osobe dovodi do
poboljanja vida. Plus i minus postepeno se ponitavaju. Bake koje bez
naoala sa 80 godina uvlae konac u iglu, u mladosti su bile kratkovid
ne.
Kratkovidnost se moe ispraviti noenjem naoala, pa vid moe biti
jednako dobar kao i kada je oko normalno. Stavljaju se stakla, tj. lee
koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne lee).

Obojen vid

O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti

vide u jednoj boji; pri tom su ak obojeni i inae bezbojni predmeti.
Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva lijeniki pregled.
Najee je sve obojeno utom bojom (ksantopsija). To se vidi kod
utice i otrovanja lijekom za srce, digitalisom. U rjeim sluajevima
uto vienje moe nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sul-
fanamidski preparati, kinin, streptomicin); ponekad i zbog otrovanja
DDT-om.
Plavo obojeni predmeti ne vide se esto (otrovanje alkoholom, sifi
lis ivanoga sustava).
Sve obojeno crvenom bojom neto je ee (krvarenje u staklovini,
snjena sljepoa).
Obojen vid moe nastati nakon toga to je operacijom izvaena o
na lea, kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proiruje zje
nica, naroito ako se gleda u glatku povrinu.
Ponekad se ak i slijepe osobe tue da vide obojeno svjetlo (najvje
rojatnije zbog nadraaja centra za vid u mozgu).

Promjene veliine i oblika zjenice

Zjenica (pupila) je otvor u arenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla.
Ovisno o jaini svjetla, zjenica se suava i iri. Poput blende na fotog
rafskom aparatu, zjenica odreuje koliinu svjetla koje ulazi u oko. Zje
nica je normalno iroka od 2 do 4 mm, ali moe se smanjiti na 1,5 mm i
proiriti ak do 8 mm. Suavanje i irenje zjenice odvija se bez nae volje
jer tim funkcijama upravlja automatski ivani sustav, koji preko para-
simpatikusa zjenicu suava, a preko simpatikusa proiruje.
irina zjenice je razliita u razliitoj dobi ivota. U male djece zjeni
ce su ue, u mladosti se proire, da bi pod starost ponovo postale ue.
Suenje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim oima, dalekovidne
osobe, svi ljudi za vrijeme spavanja, dubokoga izdisaja, jakoga svjetla,
prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. Suena zjenica esta je prilikom
upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. Neka otrovanja ta
koer dovode do jako suene zjenice, npr.: otrovanje sredstvima za uni
tavanje gamadi (organofosforni preparati), zatim zbog uzimanja lijekova
kao to je morfij, pilokarpin itd.
Proirene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je
nadraen simpatikus, jakoga bola, srdbe, bijesa i straha. U narodu se
kae: U strahu su velike oi. Zjenice su proirene pri slabom osvjetlje
nju, u mraku, u stanju dubokoga gubitka svijesti, slabokrvnosti, u pija
nom stanju. Mnogi lijekovi dovode do iroke zjenice, npr. atropin, bela-
dona.
Zjenice su normalno okrugle, jednako proirene i ravnih rubova;
mogu biti nazubljene ako je poslije upale arenice zjenica srasla s leom;
osim to je nazubljena, zjenica je i ukoena.
Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja
em stupnju pijanstva. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti.
Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oteenje mozga, tj.
na krvarenje u mozgu. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga,
esto kao prvi znak bolesti.

Sljepoa
Sljepoa (amauroza) znai gubitak vida. Potpuna sljepoa je u ko
jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka; slijepo moe biti i
samo jedno oko.
Dijete se moe roditi slijepo zbog razliitih poremeaja u razvitku
oka: manjak oka, nedovoljno razvijeno oko, manjak pojedinih i za vid
bitnih dijelova oka. Takvi poremeaji mogu nastati ako majka u trudno
i preboli neke zarazne bolesti, naroito one koje su uzrokovane virusi
ma, npr. rubeolu. Sljepoa moe biti i nasljedna, naslijeena od rodite-
lja.
Sljepoa je mnogo ee posljedica bolesti koje nastaju nakon roe
nja djeteta. Nekada je najei uzrok sljepoe bila gonoreja oka. To je
gnojna upala oka s irom na ronici. Dijete se zarazilo ve pri porodu
od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera). Otkada je uvedeno pre
ventivno kapanje u oi lijeka koji unitava uzronika bolesti, broj slije
pih osoba naglo je opao. I druge zarazne bolesti bile su est uzrok sljepo
e: tuberkuloza, trahom, sifilis. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti
nisu znaajan uzrok sljepoe.
Nagla sljepoa, koja dolazi potpuno iznenada, kao grom iz vedra
neba, uglavnom zahvaa jedno oko. Posljedica je povreda oka, ili po
vreda u glavnoj krvnoj ili koja opskrbljuje krvlju najvaniji dio oka -
mrenicu. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugrukom ili nekim drugim
stranim tijelom kao mjehuriem zraka, kapljicama masti, nakupinama
stanica, tada stanice mrenice ostanu bez kisika i sljepoa moe nastati
trenutano.
Naglu sljepou, obino za nekoliko minuta, moe izazvati naglo po
vienje tlaka unutar oka, tj. akutni glaukom.
Nagao gubitak vida moe istovremeno zahvatiti oba oka. No, to se
osim povreda ne zbiva u jednom trenutku, nego se razvija postepenije
kroz vie minuta pa i sati. To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova
oka ili upala najosjetljivijega dijela - mrenice (retinitis).
Nagao gubitak vida na jednom oku, mnogo ee na oba, moe na
stati i uz potpuno zdrave oi. Takva sljepoa nastaje na ivanoj bazi i
javlja se prilikom histerinoga napadaja. Nakon sukoba ili jakoga uzru-
javanja moe nastati potpuna sljepoa praena drugim znakovima histe
rije: grenjem tijela, krikovima, klijenutima ruku i nogu, gubitkom slu
ha. Sljepoa je najee potpuna. Traje obino kratko, nekoliko sati do
nekoliko dana; u rijetkim sluajevima mjesecima pa i godinama; histe
rina sljepoa moe se javiti u djece.
Danas je najei uzrok sljepoe dugotrajan, kronian, rjee akutan
glaukom.
Sljepoa esto nastaje kao posljedica otrovanja piritom ili drvenom
estom (metilni alkohol ili metanol); tea otrovanja redovito dovode do
sljepoe.
Moe nastati zbog bolesti mozga: tumora, krvarenja u mozgu; takva
oteenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: arlaha, difterije,
upale plua, dizenterije.
Oslijepiti se moe i zbog bolesti bubrega. Kada bubrezi prestaju ra
diti, u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne moe odstra
niti. Takvo bolesno stanje naziva se uremija.
Sljepoa pri zdravim oima ne mora biti samo na histerinoj osnovi.
Postoji tzv. duevna sljepoa, koja nastaje onda kada su oteeni oni di
jelovi mozga koji su odgovorni za vid. Duevna sljepoa nastaje kada je
oteen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optika agnozija). Takva
osoba ima zdrave oi, moe vidjeti predmet, ali ga ne prepoznaje i ne
zna njegovo znaenje. Poremeaj vida moe biti i takav da se mogu shva
titi pojedinosti, ali se ne mogu povezati u razumljivu, loginu cjelinu.

Sljepoa nou
Nona sljepoa (hemeralopija) u narodu se naziva kokoje sljepi
lo ; vid je jako smanjen, a moe i potpuno nestati; danju, kada ima do
voljno svjetla, vid je normalan.
 Osobe koje boluju od te bolesti poinju se tuiti na tegobe tek nave
er. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno ale da im je svjetlo
preslabo, da su arulje preslabe, da svjetiljka slabo gori.
Najei je pomanjkanje vitamina A. S obzirom na to to u normal
noj hrani ima dosta toga vitamina, nono sljepilo javlja se uglavnom za
vrijeme gladi, zbog pretjeranih i loih dijeta i, vrlo rijetko, u proljee
zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani.
Nono sljepilo moe se izlijeiti za nekoliko sati hranom koja je bo
gata vitaminom A. Injekcijama toga vitamina izljeenje nastupa za neko
liko minuta.
Najvie vitamina A ima u jetri, koja je u tijelu rezervoar toga vita
mina. Ve su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do
broga vida i za lijeenje drugih bolesti oka. Osim u jetri, vitamina A ima
mnogo u mrkvi, perunu i pinatu, ak 10 puta vie nego u maslacu.
Manjak vitamina A najei je uzrok bolesti; vrlo rijetko moe se ja
viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. Nono sljepilo
moe biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrenice
(retinitis pigmentoza); moe se pojaviti i kod nekih oblika zamuenja le
e.

Sljepoa za boje
Oko raspoznaje mnogo razliitih boja. Za raspoznavanje boja odgo
vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrenici oka, tzv. unjii. u-
njii osjeaju samo tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Sve osta
le boje koje ovjek vidi nastaju mijeanjem tih triju osnovnih boja. Ako
u oku manjkaju unjii osjetljivi za neku boju, ta se boja ne moe razli
kovati, razumjeti.
Postoje steene ili nasljedne bolesti praene sljepoom za sve boje
ili, to je ee, samo za pojedine. Openito, sljepoa za boje naziva se
daltonizam, prema Daltonu, engleskom kemiaru i fiziaru koji je prvi
opisao tu pojavu.
Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat.
Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija, zelene deuteranopija,
a plave tritanopija. Najea je sljepoa za crvenu i zelenu boju.
Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoe za boju. Ta mana oka esto
se sluajno otkriva prilikom lijenikog pregleda. Raspoznavanje boja
vano je u mnogim zanimanjima, npr. u prometu.
Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoa za pojedine bo
je. Tablice su nainjene od mozaika, ispremijeanih tokica razliitih ve
liina i boja. itanje brojeva s takvih tablica je razliito, ovisi o tome za
koju je boju osoba slijepa. Postoje i posebni aparati radi tonoga odrei
vanja daltonizma.
Strano tijelo u oku

U oko esto upadne sitno strano tijelo: estica praine, muica, pije
sak, komadi metala. Sitne estice, obino manje od 2 mm, nemaju tako
jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutranjost oka; obino se zadre
na povrini, u ronici i spojnici oka. Strano tijelo tada izaziva jak nadra-
aj oka, koje postaje crveno, osjetljivo na svjetlo, suzi i boli. Bol se osje
a vie kao peenje, bockanje koje se pojaava pomicanjem vjea. Tee
posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u ronicu i kada na vrije
me nije izvaeno. Na tome mjestu redovito se stvara ir ronice.
Tea oteenja nastaju ako je strano tijelo ulo u unutranjost oka.
Ovisi o veliini stranoga tijela, poloaju i kemijskom sastavu hoe li doi
do gubitka vida. Naroito su opasne estice bakra, mesinga i eljeza, ko
je u oku oksidiraju i dovode do ranja najosjetljivijih dijelova oka:
mrenice i vidnoga ivca.

Tako se izvodi izvrnue gornje vjee

Vaenje stranoga predmeta u do

njem dijelu oka
 Ako je strano tijelo ulo u unutranjost oka ili je zabodeno u roni
cu, potrebna je najhitnija pomo lijenika. U oko se ne smiju stavljati ni
kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekuinama. Na oko valja sta
viti samo gazu i bolesnika odvesti lijeniku.
Ako je strano tijelo malo i slobodno na povrini oka, tada se moe
jednostavno izvaditi. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos
tavnim povlaenjem donjega kapka prema dolje. Tee je odstraniti stra
no tijelo ako je ispod gornjega kapka; tada treba izvrnuti gornji kapak.
U bolnicama se primjenjuju razliite metode vaenja stranoga tijela.
Oko se uini neosjetljivim i tada se strano tijelo moe izvaditi jakim mla
zom tekuine ili pomou posebnih igala za vaenje. Iz dubljih dijelova
strano se tijelo vadi s pomou operativnih zahvata. Magnetina tijela
mogu se izvaditi pomou elektromagneta.

Suenje oka

Suze su bistra, slana tekuina koju lue suzne lijezde to se nalaze

iznad vanjskoga kuta oka. U toku dana izlui se oko 30 kapi suza. Nou,
za spavanje, luenje suza gotovo prestaje. Suze se ire u tankom sloju po
oku i omoguuju da ronica bude glatka i sjajna. Suze olakavaju kliza
nje onih kapaka i sadre tvari koje mogu unititi neke vrste bakterija.
Suenje nastaje kada je stvaranje suza pojaano ili kada suze zbog
zapreke ne mogu normalno otjecati u nos. Suviak suza sakuplja se u
suznoj vreici, koja se takoer nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po
sebnim kanaliem u nos; suze ne prelaze kapke jer im to onemoguuje
mastan rub onih kapaka; prijelaz preko kapka, tj. suenje, nastat e ka
da ima mnogo suza.
Pojaano stvaranje suza i suenje javit e se kod mnogih bolesti oka.
To su prije svega upale koje zahvaaju povrinske dijelove oka: upala
sluznice i ronice oka; i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do su-
enja, npr. upala arenice.
est uzrok suenja je upad stranoga tijela u oko. Nastaje jak podra
aj i reflektorno dolazi do stvaranja vee koliine suza, koje upravo za-
liju oko nastojei odstraniti strani predmet.
Suenje izazivaju i drugi podraaji, npr. vjetar, hladnoa, dim, jako
svjetlo, nadraujui plinovi.
Do suenja moe doi refleksno, tj. nadraajima iz dijelova koji su
udaljeni od oka, zbog podraaja iz nosa, zuba, prilikom kaljanja, kiha-
nja, zijevanja, povraanja.
Suenje je ee u starijih ljudi. Kako u starosti oni kapci omloha-
ve, oko moe jae suziti. Moe se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nad-
rauju sluznicu oka.
 U rijetkim sluajevima suenje nastaje vakanjem, kada se ivci od
govorni za luenje suza ispremijeaju sa ivcima za vakanje. Tada e
vakanje istovremeno izazvati i suenje. To su krokodilske suze.
Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih ila
i ulaze u suznu lijezdu. To se vidi kod nekih bolesti krvi, ali moe biti i
na ivanoj bazi.
Upala nosa i sinusa moe prijei na suzni kanal, koji se tada zatvori
i suze ne mogu u nos; nastaje vlano oko, odnosno suenje.
Najei su psihogeni uzroci suenja. Jae izraeni osjeaji izazivaju
suenje. Takvo psihogeno, osjeajno suenje nazivamo plaem: pla
zbog tuga, pla zbog radosti, nasmijao sam se do suza.

kiljenje

kiljenje, razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno

ne gledaju isti predmet. Prilikom gledanja u daljinu, one jabuice nisu
usporedne, nego je jedno oko pomaknuto u stranu.
ovjek se raa razrok. Kod novoreeneta kiljavost je prirodna, fi
zioloka pojava. U prvim danima ivota kretnje oka nisu usklaene (ko
ordinirane) jer dijete vidi, osjea, samo svjetlo i tamu. Tek sa 6 tjeda
na poinje uoavati, prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije
one udaljene, s obzirom na to to se dijete raa kao dalekovidno). Kako
se lea razvija postepeno, poslije treega mjeseca dijete poinje fiksirati i
predmete u neposrednoj blizini oka.
Usklaen rad oba oka neobino je vaan za normalan vid. Zajed
niko gledanje s oba oka mogue je samo onda ako je njihova vidna spo
sobnost jednaka. Meutim, esto je vidna sposobnost izmeu jednoga i
drugoga oka razliita. Npr., jedno oko moe biti manje ili vie deleko-
vidno od drugoga. Jedno oko moe biti kratkovidno, a drugo dalekovid
no. Koji put je ronica jednoga oka drugaije zakrivljena od ronice dru
goga oka (astigmatizam). Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga es
to je nasljedna, ali moe biti izazvana bolestima i povredama.
Takve nepravilnosti oka najei su uzrok kiljavosti. Zbog toga to
oba oka ne vide jednako, slika predmeta na mrenici ne stvara se na is
tom mjestu u oba oka, pa se istovremeno stvaraju dvije slike. Nastaje
zbrka koju mozak nee prihvatiti. Dijete se tada poinje sluiti sa
mo jednim okom, i to onim kojim bolje vidi. Drugo oko ne koristi, za
nemari, pa se takvo oko esto naziva lijeno oko, a to je est uzrok
kiljavosti.
Da dijete daje prednost samo jednom oku moe se zapaziti dosta ra
no, ve u estom mjesecu ivota. Jaku razrokost roditelji e uvijek opazi
ti, dok e neznatne promjene proi nezapaene. Vanjski znakovi jedva
su uoljivi. Meutim, i takva, jedva primjetljiva, kiljavost moe biti isto
toliko opasna kao prava razrokost. Da dijete ne pokazuje nikakve
znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo, smatra ga
normalnim.
Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suvie okree glavu da bi
gledalo neki predmet, ili predmet jednim okom, a drugo je djelomino
zatvoreno. Sline smetnje mogu imati i roditelji, a tada i najmanja sum
nja zahtijeva lijeniki pregled ak i djece do godinu dana ivota. Lije
nik moe i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje.
Ako lijeenje ne pone na vrijeme, zanemarivanje slabijega oka sve
vie pogorava njegovu vidnu sposobnost; to moe dovesti do potpuno
ga sljepila oka. Rano otkrivanje takve smetnje veoma je vano. Ako se
ne zapone lijeenjem prije polaska u kolu, stanje se vie ne moe po
praviti.
Lijeenje je jednostavno ali dugotrajno. Princip lijeenja: treba to
prije i to vie upotrebljavati zanemareno oko. Malom djetetu daju se
kapljice u zdravo oko koje zamute vid; tako da se dijete prisili da to vi
e upotrebljava oslabljeno oko. Poslije druge godine ivota nose se nao
ale kod kojih je zamuen, prekrit, onaj dio koji doe ispred zdravoga
oka. Postoje i posebne vjebe u koli gledanja (ortoptiko lijeenje).
Ovisno o vrsti bolesti, upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo
ili zanemareno oko. Operacija je potrebna kada je kiljavost posljedica
nemoi, paralize onih miia koji pokreu onu jabuicu (paralitiki
strabizam) i ako je kiljavost jako izraena.

Vid bolji u sumraku nego danju

')
To je tipian simptom oblika zamuenja lee, bolesti koja se naziva
siva mrena ili katarakta. Nastaje kada je ona lea zamuena u sredini.
Pri jakom svjetlu zjenica oka je suena tako da srednji, zamueni dio le
e proputa manje zraka svjetlosti, ovisno o jaini zamuenja. Kada se u
sumraku zjenica proiri, zrake svjetla mogu nesmetano ui u oko kroz
periferne dijelove lee gdje nema zamuenja.
Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naoale.
 ODUZETOST DIJELOVA TIJELA

Na povrini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune

i niti: ivci. Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose
informacije iz periferije u centar, zatim centralna nareenja na izvrne
organe. Ako se ubodemo iglom u prst, vrh igle dodirnut e ili povrijediti
siuno klupko ivanih niti. Taj e podraaj proi strelovitom brzinom
kroz ivac i javit e na odreeno mjesto to se dogodilo na prstu. Sudje
lovanjem razliitih centara odmah e doi do odluke da se prst pomakne
i povue. Nareenje o tome kree posebnim ili slinim ivanim kablovi
ma. Kad stigne do miia na prstu, ruka se trgne i udalji od igle. Sve je to
trajalo nepunu sekundu.
Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo
di prekid, dolazi do poremeaja. Stanje je slino kao u ratu: ako ne mo
gu stizati izvjetaji i ne mogu se prenositi nareenja, dolazi do nesvrsis-
hodnih radnji.
U pojednostavljenom anatomskom i fiziolokom smislu, moemo
razlikovati ivana vlakna koja provode osjete i ivana vlakna koja su
odgovorna za nareenja da se. izvri radnja. U medicinskom rjeniku
prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna, a druga: motorna ili cen
trifugalna. Sada nas naroito zanimaju ova posljednja. Ako se na bilo
kojem mjestu prekine veza izmeu jednoga dijela tijela i centralnoga iv
anoga sustava, koji nareuje kakve pokrete valja initi, doi e do ne
sporazuma, do djelomine ili potpune oduzetosti toga dijela tijela. Ako
je motorni ivac prekinut, mozak se moe uzaludno napinjati da pokre
ne taj dio tijela. Iako su i mozak i volja potpuno u redu, izvrni organi
na periferiji ne dobivaju odreena nareenja, pa miii i druga tkiva ne
znaju to da rade. U tom sluaju govorimo o oduzetosti.
Za izvrenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta:
1. objektivna mogunost izvrenja radnje,
2. sposobnost nareivanja i upravljanja tom radnjom.
Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s izvrnim orga
nom ili dijelom tijela. Ako, npr., ovjek nema jednu ili obje noge, nare-
denje centralnoga ivanog sustava da se hoda nee se moi izvriti jer
izvrni organi ne postoje. Ako pak ti organi postoje, a prekid je negdje u
vezama, ovjek se nee moi pokretati zbog klijenuti, paralize, oduzetos-
ti. Ako moe bar malo micati udovima (ali ne normalno), govorimo o
djelominoj oduzetosti, slabosti i parezi.
Povrede miia i tetiva lake se mogu lijeiti nego povrede ivaca.
Spajanjem prekinutoga ivca esto ne dolaze do uspostavljanja pune
funkcije: kabel, koji u sebi ima na tisue niti, ne moe se tako spojiti da
bi svaka nit nala svoj nastavak. Ako pak ivac dulje vrijeme ili trajno
ne radi, dolazi do slabljenja i nestajanja miia i drugih tkiva.

Oduzetost udova

Razliiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. Da bi se

pruila lijenika pomo vano je ustanoviti da li je dolo do tzv. peri
ferne ili centralne klijenuti. U oba sluaja ne mogu se izvriti aktivne
kretnje, kod periferne klijenuti zbog oteenja ivca, a kod centralne
zbog bolesnoga procesa u mozgu.
Za izvrenje radnje potrebna je suradnja mozga, ivaca, tetiva i mi
ia. ivani dio esto je najvaniji. I najmanja koliina miia moe iz
vesti rad ako je mii podraen; bez toga i najvea gomila ostaje nepok
retna. Miii uptrebom jaaju, u protivnom slabe; miii zakrljaju ako
klijenut ivca traje dulje.
Postoje razliiti oblici djelomine ili potpune klijenuti. Ako je ote
en glavni ivac za pojedini organ, doi e do pareze ili paralize itave
ruke ili noge. Prilikom oteenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne
ki pokreti ili dijelovi tijela, npr. nemo ake, oduzetosti pojedinih prsti
ju, stopala. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaen, pregledima moe
mo ustanoviti na kojem je mjestu dolo do oteenja ivca. Zato se ispi
tuju pojedine kretnje, a posebnim aparatima moemo kontrolirati rad i
vaca. U snopovima ivaca esto idu usporedo vlakna koja provode osje
te i vlakna koja prenose motorna nareenja. Zato se zbog oteenja tak
vog snopa javljaju smetnje osjeta. Posljedica je osjeaj mravinjanja ili ut-
rnulosti, neosjetljivosti na toplinu i bol u pogoenom predjelu.
Poznati su mnogi uzroci oteenja ivaca. Prilikom tjelesnih povre
da ivac se moe prerezati ili unititi zgnjeenou. Dulji pritisak ili iste-
zanje ivca takoer moe dovesti do oteenja. Ako nam je noga neko
vrijeme u neprirodnom poloaju, osjetit emo marce i neemo je moi
pokrenuti. Kaemo da je zaspala, a zapravo je zaspao ivac. Poznata
je i tzv. paraliza ljubavnika: ako dvoje spavaju tako da ena dri gla
vu na ispruenoj ruci mukarca, moe doi do klijenuti ruke. To se doga
a osobama kojima je oteen ivac. Nekad su ovu klijenut smatrali kaz-
ivani putovi se ukrtavaju na pu
tu iz mozga prema periferiji tijela.
Centri koji upravljaju lijevom stra
nom tijela nalaze se u desnoj polovi
ni mozga. Na lijevoj strani mozga
nalaze se centri koji upravljaju des
nom stranom tijela

nom viih sila; danas znamo da je do nje dolo zbog prenapetosti i pri
tiska na ivac.
ivac mogu otetiti upale i otrovi. Kod djeje paralize dolazi do
upale ivanoga tkiva u kimenoj modini, a posljedica je oduzetost ru
ke ili noge.
Kod svih oteenja ivaca vano je da lijeenje otpone to ranije.
Povrede zahtijevaju operacije; inae se daju lijekovi, izvri se elektrini
podraaj ivca i sl. Ako se ivac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana
ili mjeseci, pogoeni dio tijela ostat e trajno oteen. Stoga valja vjeba
ti. Ako se miii ne mogu aktivno pomicati, uinit emo to pasivnim raz
gibavanjem. Bez upornosti nita ne moemo uiniti. Vjebe i druge mjere
fizikalne terapije esto se provode godinama. Uspjeh se postie naroito
u djece iji organizam ima mnogo ivotne snage.
Postoje i tzv. histerine klijenuti. Kae se: Odsjekle su mi se noge
od straha. elimo li nekome neto uzbudljivo rei, kaemo mu da sjed
ne. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuenja; u nekim sluaje
vima oduzetost moe trajati vrlo dugo, moe doi i do trajnih posljedica
neaktivnosti. Neki je ovjek jednom neto ukrao, a poslije toga ruka mu
je ostala oduzeta. Do toga je dolo zbog straha, grinje savjesti i duev
noga nemira.
Modana kap

Modana kap (apopleksija cerebri) u narodu se jo naziva kaplja -

najee je izljev krvi u mozak ili zaepljenje krvnih ila.
Bolest nastupa vie ili manje naglo. Bolesnik se onesvijesti, a kada
se probudi, ne moe micati rukom ili nogom, ili ih nespretno pomie.
Oduzeta je obino jedna strana tijela. Po tome koji se dio tijela ne pod
vrgava voljnim pokretima moemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga
nalazi oteenje.
Budui da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi
jevanje govora, modana kap izazvat e u tom predjelu oduzetost govora
i djelomino ili potpuno nerazumijevanje onoga to se uje. To je afazi-
ja.
Modana kap uvijek je ozbiljna bolest. U prvo vrijeme najvanije je
mirovanje. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje
na, naroito po loim putovima; bolest se esto bolje lijei kod kue ne
go u bolnici, naroito ako se bolesnik moe hraniti i njegovati prema
savjetima lijenika. To dolazi u obzir ako se radi o lakim sluajevima ili
ako bolesnik odbija bolniko lijeenje.
Nakon prvih dana mirovanja potrebno je poeti pasivnim razgiba
vanjem oduzetih udova. Bolesnici pruaju otpor zato to ih to boli i to
se boje. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u
krevetu nekoliko tjedana, doi e do brzih i trajnih oteenja. Dok su
kod perifernih klijenuti miii mlohavi, sada su tvrdi i napeti. Posljedica
je skrenje dijelova ruke i noge. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma
e, ali je potrebno mnogo sranosti i istrajnosti.
Bolesnik s modanom kapi moe dobiti dekubitus, tj. otvaranje ra
na na onim dijelovima tijela koji su izloeni pritisku. Ako bolesnik ne
moe kontrolirati mokrenje, potrebna mu je vea njega jer moe doi do
inficiranja tih rana. Mjesta na kojima kosti najvie pritiu podlogu valja
masirati alkoholom, povremeno podmetati zrani jastuk, paziti da po
steljina ne bude naborana, mijenjati poloaj tijela.
Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i portvovanja. Zato je vrlo
vana suradnja bolesnika i njegove okoline. Izljeenje esto ovisi o du
evnom stanju bolesnika i panji najbliih.

Klijenut linoga ivca

Paraliza facijalisa, ivca koji podraava veinu miia na licu, uvi

jek izaziva paniku. Preko noi ili u roku od nekoliko sati, bolesniku om-
lohavi jedna strana lica, spusti se kut usana, brazde na elu izblijede,
oko ostaje otvoreno. Ako se pokua nasmijati, to e ispasti tuno, smijat
e se samo polovica lica; zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja
hrane i u toku govora.
Ako se to dogodi djeci, roditelji odmah pomiljaju na tumor mozga.
U starijih se javlja bojazan da je to znak modane kapi. Na sreu, to nisu
teke bolesti. ivac izlazi na lice kroz kotani kanal ispod oka u blizini
nosa. Zbog upale nabubri i pritijenjen u kosti prestane raditi; dakle, to
je oteenje ivca a ne mozga.
Naroito je vano da lijeenje zapone to ranije, najbolje odmah,
isti dan. Bolesnik ne mora leati, ali se mora uvati prehlade. Pored lije
kova daju se i injekcije u sam ivac, a poslije se ivac podrava elektri
nom strujom. Ako se ispravno postupa, bolest najee prolazi za neko
liko tjedana. U protivnom moe doi do upale oka, koje je stalno otvo
reno, i do suenje miia, a takva oteenja mogu ostati trajna.

Klijenuti drugih ivaca

i osjetnih organa

Svaki od ivaca ili njegovih ogranaka moe biti ometan u radu ili
oduzet.
Uoljiva je oduzetost onih ivaca: oni kapci ne mogu se potpuno
zatvoriti, oi se ne mogu pokretati, ovjek odjednom postaje razrok, o
ne jabuice postaju nemirne, oi igraju.
Oduzetost sluha, gluhoa, esto se javlja kao priroena mana. Kad
postoji od roenja, rije je o gluhonijemosti. Danas se takvim osobama
moe pomoi.
Zbog oteenja onoga ivca moe doi do smanjenja vida pa i slje
poe.
 OSJEAJ MANJE VRIJEDNOSTI

Ako se u nekoj situaciji ili zbog neega ne osjeamo jednaki drugim lju
dima, govorimo o osjeaju manje vrijednosti. Ovaj je izraz prvi upotrije
bio austrijski psihijatar Alfred Adler. Poao je od jasne i razumljive i
njenice: ako djevojica preboli djeju paralizu, jedna e joj noga ostati
slabija, zaostat e u razvoju i tkiva e zakrljati. Kad odraste, osim toga
fizikog defekta osjeat e i duevne smetnje. Bit e prisiljena nositi hla
e jer e njena mravija noga izazivati pitanja i komentare; stidjet e se
svoje mane, bit e joj neugodno i izbjegavat e drutvo, nee htjeti ii na
ples, imat e problema s momkom, ma koliko inae bila zgodna i pamet
na.
Osjeaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz
nost ili slabost nekoga organa, dijela tijela ili duevnih osobina. Netko
se moe ponaati sasvim prirodno iako ima i vei defekt, a drugi e s
mnogo manjim oteenjem razvijati jak osjeaj manje vrijednosti. Bitna
je naa reakcija na tu vie ili manje stvarnu ili umiljenu manu.
Svaki ovjek u toku ivota, povremeno ili trajno, imao je osjeaj
manje vrijednosti. Nekome se ini da ima prevelik nos, drugi je nesretan
jer ima velik trbuh, previe tanke noge, premalo kose, pregrube crte lica,
nezgrapne ruke, podvaljak, nespretne kretnje itd. Uvjeravanja su gotovo
bez uinka jer ga nitko ne moe razuvjeriti. Tome u prilog govori i jed
nostavan primjer iz svakodnevnoga ivota: svatko je od nas iskusio da je
jednom, kad je obukao novo odijelo, od prvoga asa imao osjeaj da mu
dobro ne stoji. Osjeao se nelagodno.
Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem. Osjeaj
manje vrijednosti uporan je i proturijei svim dokazima.
Budui da je osjeaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi, moe
mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. U nenormalne poremea
je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Ako, npr.,
djevojka, koja ima osjeaj da su joj grudi previe velike, poinje izbjega
vati drutvo, ako izabire odjeu koja joj ne odgovara, ne odlazi na ples,
odbija mladie, zadrava se u kui - onda moramo zakljuiti da je rije
o duevnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu ivotnu za-
 preku. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogre
ne reakcije. Iako to nije jednostavno, neto se mora poduzeti jer e biti
sve nesretnija. Njen ivot krenut e pogrenim tokom, a pozitivne osob
ne kvalitete nee doi do izraaja. Sve ivotne neuspjehe dovodit e u
vezu s manom, koja moda i ne zasluuje to ime, ali je u njenim oima
narasla do nepremostive zapreke.
esto ne moemo savladati stvarnu ili umiljenu manu tijela ili due
koja je izvor osjeaja manje vrijednosti. Ali i u tom sluaju prua nam se
mogunost da na nekom drugom podruju razvijemo sposobnosti koje
e nadvladati na negativni osjeaj o sebi. Taj proces neki zovu kompen
zacija, drugi sublimacija; u oba je sluaja rije o nastojanju da se jedna
slabost izjednai i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti.
Dakle, u nama postoji jak nagon da prevladamo osjeaj manje vri
jednosti. Ako ne moemo trati, iskazat emo se kao matematiari ili
umjetnici, razvijat emo druge sposobnosti. Neki to mogu postii i sami,
drugi tek s pomou okoline ili lijenika. Poznato je da je Demosten mu
cao. To ga je potaklo da vjeba govor; odlazio je na morsku obalu, nad
vikivao se s valovima, pod jezik je stavljao kamenie i uporno ponav
ljao neke rijei i reenice. Napokon se toliko osposobio da je postao je
dan od najslavnijih govornika staroga vijeka.
Osjeaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i lo. Da ga nema,
svijet bi bio lien mnogih otkria i novih ideja. Mnogi znameniti ljudi
patili su od realnih i umiljenih takvih osjeaja. Do uspjeha ih je dovela
upornost da nadoknade taj osjeaj mane. To je bio motor, pokreta i po
vod za akciju. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put, pa e i osoba s
osjeajem manje vrijednosti stei samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i
duevnu ravnoteu.
Ne zaboravimo, dakle, poruku: dobro je to imamo neki osjeaj
manje vrijednosti; to je garancija da neto moemo postii, ako to doista
elimo!
 OTROVANJA

Oko 300.000 razliitih kemijskih spojeva, vie ili manje otrovnih, okru
uje danas civiliziranoga ovjeka. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze
se u neposrednoj blizini ovjeka, u njegovoj radnoj i kunoj okolini. To
je jedan od razloga zbog ega se smrtnost od otrovanja nalazi ve na et
vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih ila, ozljeda te zloudnih
tumora.
Zdravlje i ivot otrovane osobe, drugim rijeima, uspjeh bolnikoga
lijeenja i rehabilitacioni postupak vrlo esto ovise o pravodobnom i
pravilnom pruanju prve pomoi, o znanju i spremnosti graana da tu
pomo prue brzo, na samom mjestu dogaaja, u okolnostima kada me
dicinska pomo nije dostupna ili je odgoena. No valja takoer napo
menuti da je mjesto pruanja prve pomoi esto bojno polje na kojem
se odvija direktna i odluna bitka za ivot otrovane osobe, s obzirom na
to da se u toj poetnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo esto poremeaji koji
neposredno ugroavaju ivot.
U stvarnosti, kada se prua pomo akutno otrovanoj osobi, tada je
ta pomo redovito nedovoljna, bolje reeno nikakva ili loa, pa se ne tre
ba uditi to otrovani koji put vie stradaju zbog pogrenoga nego zbog
nikakvog ukazivanja pomoi. Pri pruanju pomoi otrovanoj osobi zna
ajni su i psihiki razlozi. Iskonski strah ovjeka od otrova esto izaziva
efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u sluajevima
drugih zadesa; od nepokretnosti, ukoenosti (emotivni stupor), do bje-
anja s mjesta dogaaja. Koji put panika i duboko uvrijeena zabluda
da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot), dovode
do toga da otrovanom daju da pije svakojake protuotrove koje nau
pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja. To je najee mlijeko,
rakija, med, soda bikarbona, ili pak bilo to drugo, samo da otrovani ne
to dobije, npr. kapljice za srce, tablete za umirenje itd.
Da li je uzeta supstancija otrovna, kakva su toksina svojstva, to
valja poduzeti itd., dileme su uoene ve davno u mnogim zemljama, na
roito u onima gdje je otrovanfh mnogo. Da se autoritativno odgovori
na postavljena pitanja i na taj nain pomogne, prvenstveno zdravstve-
nim radnicima, osnovan je prije 25 godina u Chicagu, u sklopu jedne
bolnice, informativni toksikoloki centar s bogatom dokumentacijom o
svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Lijenici su te
lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije, a graani upute u prvoj
pomoi. To je bio povod da se takvi centri poinju otvarati u mnogim
zemljama. 1979. godine poeo je radom (permanentnim deurstvom) In
formativni toksikoloki centar u Zagrebu:
telefonski broj: 217-226
Pruanje prve pomoi prilikom otrovanja provodi se pomou:

1. opeg postupka - koji obuhvaa sve mjere kojima se otrov to

hitnije, ve na licu mjesta, odstranjuje iz organizma;
2. posebnoga (specifinog) postupka - kada se kod poznatih i tono
odreenih otrova daju sredstvo za njihovo ponitavanje u tijelu, tzv. pro
tuotrovi (antidoti).

Odstranjivanje otrova iz tijela

Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogunosti drati pra

vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi
zam uao.
Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. Ako netko proguta ot
rov, uspjeh prve pomoi moe biti znaajan, osobito ako je pomo zapo
eta neposredno nakon uzimanja otrova. Cilj prve pomoi je to hitnije
izbacivanje otrova iz eluca i poduzimanje mjera kojima se onemoguu
je, ili bar smanjuje koliina otrova koja se upija (resorbira) u krv. U ok
viru prve pomoi postoje tri osnovna postupka:
1. Izazivanje povraanja, koje se postie nadraivanjem mekoga ne
pca ili stranje stijenke drijela pomou prsta. U osoba koje teko povra
aju, nadraivanjem prstom moe se udruiti s grgljanjem tople sapunice
(ne deterdenta).
2. Ispiranje eluca, koje moe biti i kod kue, neposredno poto je
otrov progutan, izvodi se tako da se najprije izazove povraanje. Nakon
toga pije se topla voda, pa se opet izazove povraanje. Izmjenom pijenja
vode i izazivanja povraanja eludac se ispire bolje nego eluanom son
dom koju u odreenim sluajevima primjenjuju u bolnici. Ispiranje elu
ca izvodi se sve dok povraani sadraj nije bistra tekuina.
Odjednom se ne smije popiti vie od pola litre vode.
Povraanje i ispiranje eluca ne smije se primijeniti prilikom otrova
nja jetkim tekuinama, kao to su kiseline i luine, zatim otrovanja ben
zinom, otapalima za boje i destilatima petroleja.
 Povraanje se ne smije pokuati izazvati u osobe koja nije pri svijes
ti i u onih osoba koje pruaju otpor.
3. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomou ivotinjskoga ili
biljnog ugljena. Ve je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv
noga ugljena (Carbo animalis, Carbo vegetabile).
Budui da nikada nismo sigurni da li je povraanjem i ispiranjem
eluca odstranjen sav otrov, ve u okviru prve pomoi treba poduzeti i
druge mjere da bi se sprijeila dalja resorpcija u crijevima. Aktivan ug
ljen najbolje vee na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je
fizikalni antidot. U posljednjih nekoliko desetljea njegova antidotska
sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima, premda je jo poet
kom 19. stoljea francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor
nost na taj nain to je popio viestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv
nim ugljenom bez ikakvih posljedica. ivotinjski ili biljni ugljen, ako je
uzet dovoljno rano, vee na sebe veinu otrova bez obzira jesu li organ
ske ili anorganske prirode. Daje se u 5 do 10 puta veim koliinama od
koliine uzetoga otrova. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike li
ce otopljene u ai vode.
Ako nema gotovoga preparata u ljekarni, moe posluiti i prepreni
kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prainu.
Dobro je kod kue imati ve pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena
pomijea se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetiki zatvorenoj
boici. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon duega stajanja, samo to se
prije upotrebe dobro promuka.
Odstranjivanje otrova iz dinoga sustava. Udisanjem ulaze u tijelo
otrovi u plinovitom stanju, praina i dimovi.
Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka
preko velike povrine od 80 kvadratnih metara koju ini oko 300 miliju
na plunih mjehuria (alveola).
Otrovanoga treba to prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao, tj.
iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na ist zrak. Odmah valja ustanoviti
ope stanje otrovanoga. Budui da se otrov odstranjuje iz organizma di
sanjem, odravanje prohodnosti dinih putova i omoguivanje disanja
najvanija je mjera prve pomoi. Po potrebi valja provoditi umjetno di
sanje. Ako je otrovani bez svijesti, a die, valja ga staviti u boni poloaj
kako bi se sprijeilo guenje vlastitim jezikom ili povraenim sadrajem.

Odstranjivanje otrova s koe. Mnogi su u zabludi kada smatraju da

neoteena koa sigurno titi od ulaska otrova u organizam. Velik broj
otrova, i to najopasnijih, ulazi u tijelo preko zdrave koe i moe izazvati
smrtonosno otrovanje.
U prvoj pomoi potrebno je ispiranje to veim koliinama vode, a
poslije i pranje sapunom.
Protuotrovi (antidoti)

Nakon odstranjenja otrova iz organizma, ve se u okviru prve po

moi mogu dati sredstva za njihovo ponitavanje. Takva sredstva naziva
ju se protuotrovi ili antidoti.
Pravovremena i pravilna primjena antidota moe spasiti ivot otro-
vane osobe i znatno uzjecati na proces izljeenja.
Prilikom primjene protuotrova valja se drati osnovnoga medicin
skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski lijenik Galen:
Primum nil nocere, tj. prvenstveno se otrovanome ne smije nakoditi.
Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne
zna je li medicinski opravdano. esto nastaju kobne pogreke zbog ne
odgovarajue primjene raznih antidota. Npr. mlijeko, koje mnogi
smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim sluajevi
ma otrovanja, djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. korozivnim
otrovima (kiseline, luine, soli tekih metala). Prilikom veine drugih ot
rovanja mlijeko samo pogorava stanje otrovane osobe jer pomae bolje
upijanje (resorpcija) otrova u tijelo. To vrijedi i za mnoga druga sredstva
narodne medicine.
Protuotrovi koji se obino nalaze u kui:
estoka pia, koja sadravaju etilni alkohol (vinjak, rakija, viski
itd.) daju se kao specifini antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho
lom (metanol, drveni pirit) i antifrizom (etilenglikol). Etilni alkohol,
svojom sklonou (afinitetom) prema fermentu koji razgrauje sve alko
hole iz estokih pia, spreava razgradnju drugih alkohola, a time i stva
ranje otrovnih spojeva (metabolita), mravlje kiseline pri trovanju metil
nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom.
Daje se 1/2 do 1 dl estokoga pia. Ponavlja se svaka 4 sata do do
laska u bolnicu.
Biljni i ivotinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim sluajevima
otrovanja organskog i anorganskog sustava.
Daje se u obliku praka i tableta u 5 do 10 puta veim koliinama
od uzetog otrova, najmanje 2 velike lice ili 2 tablete.
Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i lui
nama te solima tekih metala. Zbog sadraja aminokiselina u mljenim
bjelanevinama, mlijeko se ponaa amfoterno, tj. u kiseloj sredini kao
blaga luina, u lunatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali
zacije otrova; takoer pomae prilikom otrovanja vodikovim peroksi
dom.
Daje se 1 do 2 ae.
Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Djeluje
poput mlijeka.
 Daje se tueni bjelanjak od 2 do 3 jaja.
Ocat se daje prilikom otrovanja luinama. Dovodi do neutralizacije
kiseline.
Daje se 1 aa.
krob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. U pola litre
vode otopi se 40 grama kroba i popije 1 do 2 ae. Slino djelovanje po
stie se branom ili, jo bolje, krumpirom u prahu.

Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) slui za vanjsku upotrebu, za

ispiranje koe i sluznice kod raznih kiselina. Ne primjenjuje se prilikom
gutanja kiseline zbog toga to oslobaa veliku koliinu ugljinoga diok
sida koji dovodi do jakoga rastezanja eluca tada postoji mogunost
puknua (perforacije) eluane stijenke.

Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekuine daje se prili

kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). Poslije se moe
dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta.
Pruanje prve pomoi ne iskljuuje lijeniki pregled ili bolniko li
jeenje. Nakon ukazane prve pomoi, otrovanu osobu valja to hitnije
prevesti do najblie zdravstvene ustanove ili pozvati slubu hitne pomo
i.
Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am
balai, ili barem etiketu na kojoj pie naziv otrova, kemijski sastav pre
parata i koliina otrova.

Spreavanje otrovanja

Svaki graanin mora poznavati osnovne mjere za spreavanje otro

vanja. Preventivne mjere temelje se na slijedeim injenicama: - Najvei
broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno, kao nepromiljen in, u
afektu sukoba u kui ili na radnom mjestu. Kod tinejdera (od 13 do 19
godina ivota) pokuaj samoubojstva preteno je demonstrativna re
akcija na neispunjene elje, lo uspjeh u koli, ljubavno razoaranje itd.
U djece preteno je rije o zadesnim, akcidentalnim otrovanjima; u
djejoj dobi 50% svih nesrea ine otrovanja; najvei broj sluajeva do
gaa se u vrijeme najvee djeje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca
ivota.
Najei je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja
va u kuanstvu (sredstva za ienje, preparati za unitavanje gamadi,
kozmetika sredstva itd. Najei uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin
ugljini monoksid.
 Slijedei postupci mogu znatno smanjiti broj sluajeva otrovanja:
Pregledati valja sve kemikalije u kui, garai, podrumu te odstraniti
sve to nije neophodno za potrebe kuanstva. U kui ne treba drati
koncentrirane kiseline, luine i neke druge jake otrove.
Sve kemikalije moraju se drati u originalnoj ambalai, nikada u
bocama koje inae slue u druge poznate svrhe, npr. boce od vina, piva,
mineralne vode itd.
Sva kemijska sredstva koja slue u domainstvu valja drati na
mjestu koje je izvan dohvata djece, duevno zaostalih i alkoholiziranih
osoba. Djecu privlae kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalae.
Lijekovi te jaa otrovna sredstva moraju obavezno biti pod kljuem
u posebnim prostorijama ili pretincima.
Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom
boni, okolada i slino. Djeca se ne smiju hvaliti i nagraivati zbog toga
to bez otpora uzimaju lijek. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer
ona oponaaju postupke odraslih.
 OVISNOSTI

Naziv narkomanija svatko povezuje s uivanjem jakih sredstava, droga

ili tableta. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. Mnogi ipak
ne znaju o emu je zapravo rije.
Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotina sred
stva. Ako to ne uinimo, narkomanom moemo nazvati i onoga koji voli
jesti, ili je pretjerano zaokupljen bilo ime. Narkoticima u medicini nazi
vamo tvari koje dovode do promjena u ivanom sustavu. Dok su se pri
je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje ivane i
duevne aktivnosti, danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi
vaju posebna uzbuenja. Upoznavanje obiaja i navika razliitih dru
tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobiajeno uzimanje
takvih sredstava i da su drutvene reakcije vrlo razliite. Dok se, npr. u
nekim azijskim zemljama uivanje i puenje opijuma nikad nije posebno
osuivalo, takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. U
novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija, na osnovi strunih is
traivanja i meunarodnih sporazuma, uspjela da veina zemalja svijeta
prihvati popis narkotinih sredstava i pristane na posebnu kontrolu.
Kod nas se esto uje: narkoman je onaj koji uiva drogu. To nije
tono. Prema osnovnom znaenju, droga oznaava osuene dijelove bilja
ili ljekovite tvari koje slue za pripravljanje ekstrakta ili lijekova; postoje
i trgovine koje se nazivaju drogerije, u kojima se ne prodaju droge u
smislu narkomanskih sredstava, nego preparati i kemikalije. Narkotina
sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom.
Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. Ponekad se uka
zuje potreba da se neko sredstvo, koje je bilo u slobodnoj prodaji, uvrsti
u popis opasnijih narkomanskih droga. To se u naoj zemlji dogodilo s
meprobamatom, spedom i drugim lijekovima. Od trenutka kada je ocije
njeno da postoji mogunost opasnoga navikavanja, o njima se mora vo
diti posebna evidencija.
Naa zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na
rkomanija je kronino i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet
nim tvarima.
 Glavne znaajke osoba koje uivaju takva sredstva:

1. psihika i fizika ovisnost o djelovanju droge,

2. nesavladiva potreba za uzimanjem droge,
3. sklonost poveanom uzimanju,
4. duevne, tjelesne i drutvene promjene, koje su posljedica uzima
nja droge.
O uzimanju narkotizirajuih sredstava zna se iz najstarijih povijes
nih dokumenata. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi doli u stanje
ekstaze, uzbuenosti ili smirenja. Dok je to u istonim zemljama poznato
stoljeima, u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem
ljama, naroito u Sjedinjenim Amerikim Dravama, te skandinavskim i
nekim drugim evropskim dravama. Ni naa zemlja nije izuzetak.
Narkomanom se ne postaje preko noi. Prvi je pokuaj najee po
sljedica zavoenja u drutvu ili znatielja. Pri tom nije rijetko razoara
nje. ovjek je oekivao vie nego to se stvarno dogodilo. Pogotovo je
neugodan osjeaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge, kada
se javlja munina, povraanje i druge smetnje. Iako sve to nije najugod
nije, javlja se elja da se ponovo uzme sredstvo. Nakon nekoliko ponav
ljanja uvruje se navika; ovjek je jo uvijek uvjeren da ga to nee uh
vatiti, da je svoj gospodar. Ponovljene pokuaje uzimanja sredstva
narkoman opravdava time to se nee ponaati drugaije od svojih prija
telja i to eli dokazati da moe raditi to hoe. Nekad sporije, nekad
bre, narkoman sve ee pribjegava uzimanju sredstva, a kada je bez
njega, sve vie na nj misli. Tok privikavanja slian je alkoholizmu, ali
mnogo je jai i bri. Prijelaz izmeu normalnoga ivota i ivota narko
mana naroito se skrauje u mladih ljudi. Pogotovo je to izraeno kod
onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bjee u nerealnost,
kod razoaranih i slabih linosti i onih koji su podloni utjecajima. Dua
i tijelo takvih osoba trae narkotino sredstvo i takav e ovjek uraditi
sve to moe da bi ga se domogao. U tome se ne preza od lai, prevare,
krae, pa ni od zloina.
Narkoman brzo poputa i ne izvrava svoje ivotne obaveze, presta
je uiti, zaputa posao i porodicu, mata o odlasku u daleku indijsku
zemlju u kojoj postoji isti ivot, gdje svatko moe ivjeti kako hoe;
prestaje se brinuti o svojim dunostima i jedini mu je ivotni cilj blaen
stvo pod utjecajem njegova sredstva.
Alkoholizam nismo spomenuli sluajno. Iako alkohol nema iste te
ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva, npr. hai, opi
jum, ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost ovjeka o
kemijskom ili drugom sredstvu. Zato se u novije vrijeme ne govori samo
o narkomaniji nego o ovisnosti, tj. o upornoj, bitnoj i bolesnoj poveza
nosti ovjeka i opasnoga sredstva.
 Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavaa, a ile
galni proizvoai zgru goleme profite.
Onima koji se bave sportom poznata je rije doping. Ta engleska ri
je oznaava uzimanje uzbudujuega sredstva da bi se pojaala energija
i koncentrirala sposobnosti. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije
uenja ili ispita, drugi samo na natjecanjima. Sredstva izazivaju osjeaj
svjeine i sposobnosti, koji se stvarno moe potvrditi, ali poslije toga
uvijek dolazi do pojaanoga osjeaja umora, slabosti i klonulosti. Pretra
gom u mokrai i drugim nainima moe se ustanoviti da li je netko uzeo
takav lijek. Zabrana dopinga u sportu nije nuna samo zbog lanih re
zultata nego i radi zatite zdravlja sportaa. Takva sredstva uvijek ote
uju organizam, a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije.

Strah od narkomanije

Pretjeran strah od narkomanije moe izazvati paniku. Roditelji i

prosvjetni radnici previe sumnjiavo gledaju na svaku tabletu ili cigare
tu s kojom zateknu mlade ljude. Meutim, moramo biti oprezni jer na
rkotici (kao sve to se zabranjuje) mame, a pomodan hit moe postati
tragina navika. Onaj koji doista uzima narkotina sredstva najprije za
varava sebe, pred drugima taji svoju sklonost i lae; izmeu njega i blie
i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva, povjerenja i iskrenosti.
Svaka je sumnja teka; bila prava ili neprava, otkriva naruene meu
ljudske odnose. Trajno nepovjerenje i sumljienje samo pogorava odno
se narkomana s okolinom. Iako povjerenje moe graniiti s naivnou
nepovjerenje sigurno raa i produbljuje otuenost. Normalnu granicu
nije mogue jasno odrediti. U biti svih psihikih poremeaja, a to se od
nosi i na narkomanije, postoje nesporazumi i neusklaenosti odnosa po
jedinca i drutva.
Osim straha za druge, postoji i strah za sebe. Ima mnogo onih koji
se boje uzeti bilo kakvu tabletu, naroito ako je rije o lijeku za smirenje,
protiv glavobolje ili za spavanje. Strahuju da se ne naviknu, da ne posta
nu ovisni o lijeku, boje se narkomanije. Zbog neopravdanih odbojnih
reakcija i otpora prema lijekovima moe doi do pogoranja zdravstve
noga stanja bolesnika. Povjerenje prema savjetima lijenika glavni je na
in da se prebrode takve tekoe.

Tabletomanija

Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je ea tabletomanija, tj.

potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete. Naroito
se mnogo uzimaju tablete koje sadravaju vitamine, razliite minerale,
soli i ekstrakte. Tako se i izraz narkomanija sve ee upotpunjuje s rije
ju ovisnost. Ako neiji osjeaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blae
nom sredstvu, govorimo o tabletomaniji, a ako je rije o narkomanskom
sredstvu, govorimo o narkomaniji.
Tabletomanija ne oteuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred
stva. Vano je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke
koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po
veanjem broja tableta, a djeluju tetno i na neke organe, naroito na
one koji proizvode krvne stanice. Zato se ne moe odrediti jasna granica
izmeu neopasne tabletomanije i prave narkomanije.
Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu odrati tjeles
nu i duevnu ravnoteu. Iako se mnogima ini da tablete uzimaju radi
spreavanja i lijeenja tjelesnih simptoma, ipak su to gotovo uvijek psi
hiki razlozi.

Lijeenje i suzbijanje ovisnosti

Iako je lijeenje narkomanije teko i dugotrajno, nije beznadno. Li

jeenje se provodi po principima socijalne psihijatrije, a to znai da se u
postupak ukljuuje ua i ira drutvena sredina. Poetak se obino pro
vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima, slino kao
kod alkoholizma. Osim intenzivne terapije protusredstvima, lijee se i
tjelesne i duevne posljedice otrovanja. To se provodi lijekovima, psiho
terapijom i socioterapijom, tj. lijeenje pojedinanim i grupnim aktiv
nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi
litacije. Krajnji cilj lijeenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati na-
rkomansko sredstvo, nego da postane vrijedan i produktivan lan dru
tva.
U narkomana postoje pojedinana ili viestruka oteenja tjelesnih
organa i sustava. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve
em broju sluajeva rije iskljuivo o duevnim razlozima i tekoama.
Zato se lijeenje mora usmjeriti rjeavanju sukoba unutar linosti i izme
u pojedinca i njegove sredine. U nekom smislu lijeenje zahtijeva i pre-
odgajanje pojedine osobe, a to nije jednostavno. To ne mogu uiniti sa
mo lijenici sa suradnicima. Dobri izgledi postoje naroito onda ako na
rkomani sami pristanu na lijeenje, ako je prisutna dobra volja osoba u
njihovoj okolini da pomognu i ako slube socijalne zatite djeluju kako
valja. Vano je da narkomana shvatimo kao bolesnoga ovjeka, a ne kao
pokvarenjaka. On ne moe odrati obeanje i izvriti obavezu koju daje
u posebnim trenucima, jer je neodoljiva strast jaa od najiskrenijih odlu
ka. Zato uvjeravanja i poputanja vie tete nego to koriste. Prividna
 grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za
konano izljeenje.
Spreavanje narkomanije vrlo je sloen posao i njime se bave goto
vo sve drave svijeta. Pored otrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro
daje narkomanskih sredstava, zdravstvenim odgojem djeluje se na one
koji su skloni toj bolesti. Ali zakonski propisi ne mogu rijeiti jedan po
rok ili jednu bolest. I pored najstroih mjera, sredstva se mogu nabaviti
u svakoj sredini. Opet se vraamo drutvenoj sredini. Narkomaniju bis
mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki lan drutva bio tako du
evno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvruje u
drutvu drugim nainima. U dananjem svijetu to se ne dogaa jer se po
jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih
guraju u osjeaj lanoga blaenstva. Narkomanija se moe spreavati
prvenstveno stvaranjem takvih ivotnih i radnih uvjeta da svaki pojedi
nac u ivotu postie priznanje za svoj opstanak.
Zadovoljan i sretan ovjek nee postati narkoman.

Alkoholizam

Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do dananje ci

vilizacije, ovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s razliitom
koncentracijom alkohola. U svijetu se svakodnevno troe milijuni litara
alkoholnih pia. Na to se izdaje vie sredstava nego za prosvjetu ili dru
ge neophodne potrebe. Neki smatraju da je to normalno, drugi te inje
nice ocjenjuju kao kronino otrovanje ovjeanstva.
Za pie se upotrebljava etilni alkohol, pa se prema tome alkoholi
zam esto naziva: etilizam. Druge vrste alkohola mnogo su tetnije za or
ganizam i predstavljaju direktne otrove.
Alkoholno pie veoma brzo prolazi iz eluca u krv i dolazi u sve na
e organe. Alkohol se proiruje do svih tkiva. Najvie ga ima u krvi, ali
moe se dokazati u mokrai, izdahnutom zraku, u znoju. Razgrauje se
u jetri, a samo manje koliine dolaze direktno u mokrau. Jetra ima veli
ku sposobnost razgradnje alkohola, ali i za to treba vremena; oko 8 - 9
grama istoga alkohola moe preraditi na sat, a to odgovara koncentra
ciji alkohola od 0,1 posto. Znai da je i prilikom lakega pijanstva po
trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi.
Alkohol je izrazit ivani otrov. U manjim koliinama uzbuuje
modane stanice, u veim djeluje kao narkotino sredstvo koje umiruje
ili ak umrtvljuje njihov rad. Uzbuujue djelovanje alkohola izraeno je
u narodnoj poslovici: Vino i starca razigra, ali druga poslovica kae:
Vino i mudroga pobudali. Osim na mozak, alkohol djeluje podraaj-
no i na druge organe. Prije jela pijemo aperitiv, tj. alkoholno pie; ako
smo gladni, alkohol e jo vie podraiti sluznicu eluca i izazvati lue
nje sokova, pa emo imati bolji apetit. U nekim je zemljama (npr. u
Francuskoj) obiaj da se koncentrirana alkoholna pia slue na kraju
obroka. Alkohol tada neutralizira masnou i olakava probavu. Ipak ne
valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu.
Jaina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima; bre
e djelovati ako smo umorni, iscrpljeni, gladni, sporije ako smo siti, na
roito poslije masne hrane. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje
govoj navici da pije alkoholna pia. Onoga tko nikada ne pije, dotui e
i aica rakije, dok e drugi moi popiti i veu koliinu bez vidljivih po
sljedica.

Grafiki prikaz znakova (simptoma) koji

se javljaju kod odreene koliine alkohola
u krvi izraene u gram promilima
1. Smrt, 2. Alkoholna koma, 3. Teko ot
rovanje alkoholom, 4. Teko pijano stanje,
5. Pijano stanje, 6. Pripito stanje, 7. Gra
nica dozvoljenoga u saobraaju

Gotovo svaki ovjek bar je jednom u ivotu bio pijan. U medicini

to zovemo: akutno opito stanje. U prvom trenutku ovjeku se ini da to
nije nita naroito, on jo prividno normalno rasuuje, ima osjeaj da je
u izvrsnoj kondiciji, osjea se snaan i sposoban. Ali ve se u tom stadiju
zapravo zavarava. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i nain reagiranja
pokazali su da vlastiti osjeaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo
sobnostima. Refleksi poputaju.
Nastavi li piti, ovjek e se osjeati osloboen mnogih stega koje ga
u svakodnevnom ivotu smetaju. Poslovica kae: to trijezan misli, pi
jan govori. Izrei e mnogo toga ega bi se stidio u trijeznom stanju. To
 moe biti neugodno jer gubi osjeaj granice doputenoga. Bratimit e se
s osobama s kojima se u svakodnevnom ivotu uope nije htio susresti.
Jedan e postati razdraljiv, drugi e se smijati, trei plakati, etvrti sje
diti i utjeti, peti, poznati aljivac, beskrajno e govoriti. Kae se: Vino
ne mui, nego bui. ovjek moe promijeniti ud, odnosno njegova
prava narav sada dolazi do izraaja, pa miran ovjek moe postati na
silan.
Narod kae: Nije pijanica onaj koji pije, nego onaj koji se opije.
Ta je izreka samo u izvjesnom smislu tona. Na nekom se pijano stanje
moe odmah prepoznati, drugi moe biti i tee pijan ali se tako kontroli
ra da njegova okolina to i ne opaa. ak i u jae pijanom stanju neki se
odnosi pamte: I pijana koka zna to je jastreb. Do koje granice ide
promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o linosti i remenju koje je
stee.
Kad bi ovjek u tom trenutku prestao piti, otiao bi kui spavati.
Poslije alkoholnoga izleta, kao i poslije epileptinoga napadaja, slijedi
dubok san. Nakon kraega ili duljeg spavanja dolazi do osjeaja fizike i
psihike iscrpljenosti, koju zovemu mamurluk. ovjek se loe osjea, bo
li ga glava, muno mu je, ne moe misliti i sav je bolestan. Meutim, ima
alkoholiara koji ne osjeaju mamurluk, iako drugi boluju po dva-tri
dana.
Ako ovjek ne ode na spavanje, nego nastavi piti, zapast e u jo
dublje stanje alkoholiziranosti, u kome alkohol djeluje kao deprimiraju
i otrov na stanice ivanoga sustava. Doi e do poremeaja rada iva
ca, nee se moi normalno kretati, one jagodice nepravilno e se pomi
cati pa e predmete vidjeti dvostruko. Istovremeno postaje sve pospani-
ji, dok ne zapadne u nesvjesno stanje, koje moe biti tako duboko da do
vede i do smrti.
Koliinu popijenoga istog alkohola moemo mjeriti u krvi. To se
provodi u posebnim laboratorijama zato to je potrebna velika tonost.
Mjeri se u gramima istoga alkohola na jednu litru krvi. To znai da se
rezultat izraava u odnosima na tisuu, tj. promile. Trijezan ovjek go
tovo da nema alkoholau krvi. Ako ga ima oko 1,5 posto, rije je o pripi
tom stanju. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s razliitim oblicima
ponaanja penje se razliito naglo. Ako u krvi ima vie od 5 grama isto
ga alkohola po litri, ovjek zapada u komu; pri veim koncentracijama
dolazi do smrti.
Da li je alkoholizam bolest ili samo loa navika? Pitanje je vrlo va
no jer o odgovoru ovisi i nain borbe protiv alkoholizma. Ako je bolest,
valja je lijeiti. Ako je svjesna navika, valja je zabranjivati i kanjavati.
Veina medicinskih strunjaka, smatra da je bolest, ali ima zemalja u ko
jima se s alkoliarima postupa kao s prijestupnicima, kanjava ih se i
upuuje u socijalne i radne ustanove. Mi se priklanjamo deklaraciji
Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku
kae da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak
vih fizikih, psihikih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pia.
Dakle, bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizike smetnje i bolesti ko
je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. To se odnosi i na
ovjeka koji pokazuje posebne duevne poremeaje, a i na onoga koji
zbog pia zapada u sukobe u obitelji, na radnom mjestu, u drutvu. U
mnogih su prisutne sve tri vrste oteenja.
Nije, dakle alkoholiar svatko tko pije i koji se ponekad napije. Pri
jelaz izmeu normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. E. M. Jellinek,
poznati svjetski strunjak, dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako
se postepeno postaje alkoholiar.
Prva, prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito,
iz obiaja, ili zato da se postigne olakanje. Kad je sretan i kada je nesre
tan, ovjek se opija. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici, a
da se esto ne opijaju. Ali potreba za piem pomalo prelazi u naviku.
Druga, prodromalna faza, ili faza prvih simptoma: ovjek moe po
piti mnogo, a da se to na njemu ne opaa. On se time hvali. Ipak mu se
sve ee dogaa da se nakon otrenjavanja ne sjea svega to se doga
alo. Poinje piti i potajno; nabavlja vee koliine alkoholnih pia, jer
se javlja strah da nee imati dosta; ponekad postaje svjestan da pretjeru
je, pa se javlja osjeaj krivnje.
Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treu, kritinu fazu:
nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholiara; gubi kon
trolu nad koliinom popijenoga alkohola; sve ea opijanja nastoji op
ravdati razliitim izgovorima; postaje razdraljiv i sukobljava se s okoli
nom. Osobe s kojima ivi i radi primjeuju da s njim neto nije u redu, a
ako mu neto kau, on to uzbueno odbija. Zbog neprilika poinje izbje
gavati prijatelje. ivotni interes sve se vie kree oko alkohola. I u poslu
ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Moda mu prijeti i otkaz, ili
ga je ve dobio. Sve vie osjea da je jadan i naputen, ali samoga sebe i
izbjegava druge, postaje sumnjiav.
U razvoju ove faze, koja moe trajati nekoliko godina, osoba poka
zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit, jede sve manje, ima os
jeaj munine, naroito ujutro, boli ga u elucu, bol se smiruje tek ako
popije izvjesnu koliinu alkoholnoga pia. Javljaju se i bolovi u rukama,
nogama, drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. Dolazi do oteenja sti-
jenke elucai nepravilnoga rada mnogih organa. Nekada su se mnogo
spominjala oteenja jetre. Danas o njima manje govorimo iako je sigur
no da je oteen i ovaj organ u kome se alkohol razgrauje. Ako u ovom
stadiju doe k lijeniku, bolesnik e se pobuniti protiv njegova savjeta
da prestane piti, smatrat e da mu lijeenje nije potrebno. Uvjeren je da
njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke, da to nije otrovanje alko
holom. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran, a prkos ga
tjera da nastavi piti. U pijanstvu postaje sve svadljiviji, a opravdanja su
sve povrnija.
U etvrtoj kroninoj fazi, alkoholiar (ve je jasno da je bolesnik)
troi nekontrolirane koliine alkohola. Pije stalno, kad god se ukae pri
lika. Spreman je ostaviti sve za aicu alkohola. Dolazi do jo veega
umnog i moralnog propadanja. Vie ne krije da voli piti. U pomanjkanju
uobiajenih alkoholnih pia, pije sve do ega doe, a da bi mogao piti,
pribliava se bilo kojim osobama, makar bile ispod njegove line i dru
tvene razine. Sada ve moe izbiti delirij ili koja druga duevna bolest
vezana uz alkohol.
Gotovo odjednom kronini alkoholiar postaje preosjetljiv na alko
hol. O velikim koliinama vina, piva, rakije ili konjaka, kojima se prije
hvalio, ne moe biti ni govora. Sada mu je dovoljno ak dva decilitra vi
na da se opije. Sve ee se javlja strah, uznemirenje i depresija. Otvore
no priznaje da je alkoholiar, razvija posebne ideje o ivotu, smrti i reli
giji. Izgubio je povjerenje u sebe, napustio jedno ili vie namjetenja, a
ako i nije otiao od obitelji, u njoj postaje stranac. U osjeanju bezizlaz-
nosti mnogi pokuaju ili izvre samoubojstvo; prema nekim ispitivanji
ma, ak 20 posto alkoholiara tako zavri.
Na kraju, ako se sam ne ubije, alkoholiar obino umire od bilo ko
je lake ili tee bolesti. Oslabljeli organizam nema snage. Njegov je ivot
zavren, a njegovu smrt okolina osjea kao olakanje.
Takvu tunu povijest pozna svako iz svoje blie ili dalje, okoline.
Nitko ne sumnja da je alkoholiar u posljednjoj, etvrtoj fazi bolesnik, a
mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tjee se da nee otii tako
daleko.
Opisan put nije jednak u svakoga alkoholiara, jedni dolaze bre,
drugi sporije u tea stanja alkoholizma. To moe biti za 2-3 godine, ili
za 1520 godina. Danas se smatra da na itavom svijetu ima najmanje
25,000.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. Te procjene nisu tone
i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. To se,
dakako, odnosi samo na tee oblike alkoholizma.
esto se postavlja pitanje koliko ovjek smije dnevno popiti a da ne
postane alkoholiar. Na alost, nema apsolutnih vrijednosti jer nije od
luujua samo koliina alkohola nego i druge line osobine, porodine i
drutvene okolnosti i stoljeima sticane navike. Ispitivanja koja je prove
la grupa naih istraivaa na malom otoku Susku, gdje ima vrlo malo
vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina, pokazala su da nema vie du
evnih i tjelesnih oteenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima.
To ne znai da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pia
mogu nekontrolirano piti. I kod njih, kao i drugdje, dolazi do delirija i
drugih fizikih i psihikih bolesti zbog alkoholizma.
 Prije vie godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao ovjek mo
e popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholiar. U to vrijeme
svuda je ispisivana parola: Ne vie od litre. Ali to nije bila znanstvena
injenica, nego kompromis izmeu proizvoaa vina i organizacija koje
se bore protiv alkoholizma. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe
moe pretvoriti u kronine alkoholiare.
Alkoholizam se preteno smatra mukim porokom, ak mukom
privilegijom. U Bukovici postoji uzreica: Oli, brate, pij, oli ajde izme
u ljudi u enske. Meutim, sve je vie ena koje postaju alkoholiari.
Alkoholiarke vie troe koncentrirana alkoholna pia, kao to su raki
ja, liker, rum i vinjak, dok mukarci ee piju vino. ene manje odlaze u
gostionice, ali se opijaju same, to je jo opasnije. Alkoholizam ene vie
se skriva jer se s veim prezirom gleda na pijane ene nego na pijane
mukarce.
U vezi s nasljeem alkoholizma postoji nekoliko injenica. U alko
holiara ee se nepravilno razvijaju muke spolne stanice, pa zato u
potomstvu alkoholiara ima vie tjelesnih i duevnih oteenja nego u
drugih ljudi. Sam alkoholizam se ne nasljeuje, ali nije rijetkost da i dje
ca takvih osoba veoma rano poinju piti; prihvaaju obiaje roditelja
kao i sva druga djeca; kada se pokae da su prevrili mjeru, ve je kas
no. esto se dogaa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko
hol.

Duevne bolesti alkoholiara

Svi alkoholiari ne piju na isti nain i jednako esto. Dok jedni to

ine svakodnevno, drugi piju na mahove. Takvo pijanevanje moe tra
jati jedan ili vie dana. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome
svaki alkohol izaziva gaenje. Ovu pojavu, koju u medicini nazivamo
dipsomanija, izvanredno je opisao Maksim Gorki. Ne smijemo se zava
ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi.
Osim akutno pijanoga stanja postoji i patoloko opito stanje. Boles
nik reagira vrlo malu koliinu alkohola, naroito ako se, nrp., pije u ma
loj, zaguljivoj prostoriji, a zatim se izie u hladnu okolinu. Takav ov
jek zapada u sumrano stanje i moe poiniti razliite ispade, ak i zlo
in. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je ovjek pijan, ali to je
stanje slino epileptinom sumranom stanju. Poslije toga zapada u du
bok san, a kada se probudi, niega se ne sjea.
Najea duevna bolest, koje se boje alkoholiari i kojom se plai
njihova okolina, jest delirijum, tremens. Delirantna stanja javljaju se kod
raznih bolesti, ali je najpoznatija slika u alkoholiara: priviaju im se
male ivotinje, zmije, mievi, muhe, komarci. On se od njih brani, ali ne
uspijeva. U doivljajima se isprepliu iluzije i halucinacije; u nekim situ
acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog ivota: pravi
pokrete kao da je pri stroju, prebrojava predmete kao na inventuri, po
stavlja stol kao da oekuje goste. Nije orijentiran, ne zna ni gdje je ni to
se s njim dogaa, ali zna tko je.
Delirijum je uvijek napadan, uzbudljiv i dolazi naglo. Veoma esto
povrede ili druge bolesti, naroito s temperaturom, postaju povod da iz
bije takvo stanje. Delirijum moe trajati nekoliko sati ili vie dana, a mo
e prijei u kroninu duevnu bolest. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti
srca (6-10 posto).
Jo nisu poznati razlozi zato jedan alkoholiar dobije delirijum, a
drugi ne dobije. Ova bolest, meutim, nije krajnji stadij alkoholizma, ka
ko neki smatraju. Pojedinci mogu proivjeti i nekoliko delirijuma. Ali
ako alkoholiar nakon oporavka odbije lijeenje, gubi ansu da e se iz
lijeiti.
Alkoholiar je esto ljubomoran, naroito ako mu naglo slabi spol
na sposobnost; tada proganja svoju enu, uvjeren da ga vara sa svakim.
Razvija se ludilo ljubomore. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz
raava u sumnji da djeca nisu njegova, napada prolaznike i susjede i
spreman je izvriti zloin. U poetnom stadiju supruge obino primaju
izraze ljubomora svojih mueva kao dokaz njihove privrenosti; poslije
to postaje sve neugodnije. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po
nienja i muenja koja su proli lanovi obitelji.

Alkohol i promet

Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta

prometnih nesrea. Posebna znanost, psihomedicina prometa, ispituje
utjecaj alkoholiziranosti na vonju.
Znamo da ovjek u opitom stanju ima osjeaj da dobro rasuuje i
da su mu refleksi brzi. U tome se vara, refleksi su sporiji. Ustanovljeno
je da trijezan voza vidi prometni znak na 188 metara, pijan na 112 m, a
mamuran tek na 100 metara. Dakle, mamuran voza na cesti opasniji je
od pijanoga. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u no i pred jutro
malo odspava, alkohol se jo nije izluio iz tijela, a pridruuju mu se
umor i neispavanost.
Vozai znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najvie 0,5 pro
mila alkohola. Meutim, taj postupak ne moe se sasvim sigurno pretvo
riti u koliine pojedinih pia, jer opijenost ovisi o razliitim uzrocima.
Profesionalni vozai ne smiju imati alkohola u krvi. Alkohol najjae dje
luje ako se popije natate, ako se pije koncentrirani alkohol, ako se na
glo pije. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. U Aus-
triji 0,8 promila, u Zapadnoj Njemakoj i Belgiji ak 1,5 promila. Ipak
se najvei broj zemalja odluio za 0,5 promila.
Alkoholiziran ovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. Ako i
ne doe do nesree, on izaziva razliite prestupe i kritine situacije, pa
se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio
nika u prometu. Ako doe do nesree, alkoholizam je uvijek oteavajua
okolnost. Prema statistikama pojedinih zemalja, direktno pod utjecajem
alkohola nastaje razliit broj nesrea. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne
srea jednu izaziva alkoholizirana osoba, u Francuskoj 2,8 posto, u Bel
giji i vedskoj 3 posto, U Finskoj ak 7,6 posto. Takvi podaci za nau
zemlju iznose oko 5,9 posto. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje
no je da su alkoholizirani vozai sudjelovali ak u 23-30 posto promet
nih nesrea.
Alkohol brzo ulazi u krv, a sporo se izluuje iz nje. Ne zaboravlja
mo da nekoliko nevanih aica alkoholnoga pia prije vonje moe
promijeniti itav na ivot.

Lijeenje alkoholizma

Dakle, alkoholizam je bolest, pa je treba lijeiti. Tekoe lijeenja

nisu u tome to ne znamo nain lijeenja, nego u tome to alkoholiar
odbija lijeenje, ili zdravstvena sluba i drutvena pomo nisu dovoljno
razvijene.
Nema apsolutnoga, sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz
ma. Svatko je uo za tablete antabus i tetidis. Supruge ili drugi lanovi
obitelji esto mole lijenika da im dade ove tablete, koje bi onda alkoho
liaru potajno stavljali u hranu. Takvo davanje lijeka ne moe se stalno
provoditi. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. A kako bi
tek reagirao kada bi otkrio tu tajnu.
Alkoholiaru je potrebna tjelesna, duevna i socijalna terapija. Po
trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroninoga otrova
nja. Uz vitamine i lijekove za psihike smetnje mora uzimati i sredstva za
poboljanje probave, rada jetre i drugih organa. Tetidis je pomo koja
djeluje refleksom gadljivosti. ovjek koji nije pio ne osjea njegovo dje
lovanje. Ako popije makar i manju koliinu alkoholnoga pia, doi e
do vie ili manje burne reakcije. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola
na jednom kemijskom spoju koji izaziva muninu, povraanje, slabljenje
pulsa, bljedilo, padanje tlaka, znojenje. Onaj koji je jednom iskusio dje
lovanje tetidisa morat e se odrei pia zbog gadljivosti i straha.
Na prvi se pogled ini da je sredstvo idealno, a ipak nije. Pilula se
mora uzimati svaki dan. Ako ovjek nije motiviran, dovoljno je da pre
kine jedan dan pa da ponovo pone piti. Ne treba govoriti o onima koji
sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajui okolinu da ih piju. Osim toga, te-
tidis ne djeluje jednako na svakoga. Ima bolesnika koji dobivaju jako
burne reakcije, drugi znatno slabije.
Osim lijekova potrebna je psihoterapija, pojedinani i grupni razgo
vori s lijenikom. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da pone iv
jeti na drugi nain; mora stvarati nove navike; valja mijenjati linost, a
to je uvijek mukotrpan posao.
Veoma je vano socijalno zbrinjavanje. Alkoholiaru valja omogui
ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu, pomiriti ga s drutvom. U klu
bovima lijeenih alkoholiara, bolesnici u suradnji sa strunjacima aktiv
no rjeavaju svoj problem i probleme drugih alkoholiara.
Najvaniji je pristanak na lijeenje. U nekim krajevima takav alko
holiar, kao znak svoje odluke, poinje putati bradu. Na alost, vei
broj bolesnika dolazi k lijeniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji
ili radne organizacije. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad
nicima, anse za izljeenje vrlo su male.
Proirena je zabluda da se od alkoholizma moe brzo izlijeiti. Ko
mino djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta lijeniku trae potvrdu
da nisu alkoholiari. Alkoholiar se u pravilu mora najprije lijeiti u bol
nici, zatim ambulantno i u klubu. Opasno je ako se ve nakon nekoliko
tjedana ili mjeseci zavara osjeajem da je ozdravio. O tome svjedoe
mnogi povratnici, recidivisti. Tek nakon viegodinjega uzdravanja od
alkohola, ovjek moe biti zadovoljan.
Alkoholiar ne smije piti ni najblae alkoholno pie. I najmanja ko
liina djeluje tetno. Ni dulja apstinencija nije zatita. Ako ponovo po
ne s jednom aicom, brzo e zavriti s koliinama koje su ga dovele do
lijeenja. Uspjeh se moe oekivati samo ako postoji iroka suradnja bo
lesnika, obitelji, zdravstvenih i drutvenih radnika.

Spreavanje alkoholizma

Najblaa mjera, koju obino okolina prva spontano primijeni, jest

uvjeravanje. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz
liite tjelesne i duevne neprilike. ovjeka koji ee pije savjetujemo da
prestane. Alkoholiare savjetujemo da se lijee. Savjeti su potrebni jer i
strah od posljedica moe dovesti od uzdravanja.
Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zatite ljudi se ulanjuju u ud
ruenja trezvenjaka. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi
jeta dovode u vezu s alkoholom, pa se priklanjaju fanatinim programi
ma. Prije dvadesetak godina traili su od kolske djece usmenu i pisme
nu obavezu da nikada u ivotu nee okusiti ni najmanje koliine alko
holnih pia. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao
 antipropaganda. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. Narod kae:
Tko vino pije, opit e se! Bilo bi najbolje da se vino uope ne pije.
Preveliko odricanje moe pojaati elju. Zato su propale mnoge odluke i
zavjeti.
Proizvodnju i potronju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim
propisima. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana, a to se i kod nas
ve godinama pokuava ozakoniti. Ako vino ima takav status, onda pro
izvodnja ima zakonske i poreske olakice jer se ono zatiuje kao hrana.
Takva bi odluka, dakle, uzrokovala: pojeftinjenje vina, poveanje proiz
vodnje, znai i proirenje alkoholizma.
Vie puta je pokuavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi
a. Mjera koja zabranjuje proizvodnju, prodaju i troenje svih alkohol
nih napitaka naziva se prohibicija. U Sjedinjenim Amerikim Drava
ma, poslije prvog svjetskog rata, ova je zabrana potakla najrazliitije
vercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najee
nekvalitetna i otrovna pia. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol
nadohvat ruke. Ako je blizu, moe mamiti, ali ako ga nema, moe poten
cirati elju. Neke zemlje i danas pokuavaju na taj nain suzbijati alko
holizam, ali to samo pospjeuje kriminal.
Mnoge zemlje idu blaim putem: ograniavaju potronju alkohola.
Zabranjeno je toenje alkoholnih pia maloljetnicima, pia se ne mogu
dobiti u odreene sate u toku dana, naroito ujutro; zbog dodatnih po
reza, alkohol postaje natprosjeno skup; restorani koji ne slue alkohol
na pia imaju poreske olakice; proizvode se bezalkoholna pia. Ali ni
te mjere ne djeluju dalekoseno jer se i pored njih alkoholizam iri.
Znamo to bi trebalo, ali previe se interesa sukobljuje. Propaganda
bezalkoholnih napitaka, javno upozoravanje na tetnost alkohola itd.,
nailaze na otpore jakih industrija. Uzalud emo plaiti alkoholom onoga
koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i
razbija. Osobni i drutveni stavovi i obiaji suvie omalovaavaju kob
ne posljedice.
Da nema alkohola, ipak ne bi bio raj na zemlji. Kada bismo mogli
stvoriti takve uvjete ivota pojedinaca, obitelji i drutva u kojima bi bilo
i drugih izvora za rjeavanje problema, za radost i zadovoljstvo - alko
hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. U to nas uvjeravaju
mnogi koji tako ive. Iako nas svaki sluaj alkoholizma potresa, svjesni
smo da je elja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi drutva. Pro
blem je u ovjeku, pa se svaki pokuaj suzbijanja alkoholizma mora ba
viti ovjekom.
 OZLJEDE

Ozljede (traume) su oteenja tkiva izazvana mehanikim, toplinskim,

kemijskim, elektrinim i radioaktivnim djelovanjem. Ozljede su jedan od
najeih uzroka poremeenoga zdravlja, invaliditeta i smrti.

Rana

U svakodnevnom ivotu u kui, na radnom mjestu, u prometnim

nezgodama, rana je najei oblik ozljede. Rana nastaje djelovanjem me
hanike sile, rezanjem, trganjem; prije svega strada koa, ali mogu biti
oteeni i dijelovi koji se nalaze ispod koe, npr. miii, ivci, krvne ile,
kosti, organi.

Stavljanje na ranu prvoga zavoja

1 2

Stavljanje na ranu sterilne gaze

 Bez obzira na vrstu i veliinu rane, pruilac prve pomoi treba da
uoi, ako je mogue i sprijei, tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje,
ok i infekciju.
Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih naina (vidi:
Krvarenje). Tek nakon toga rana se zatiuje od bakterije. Najea je
infekcija gnojenje. Preko rane u tijelo mogu ui i opasne bakterije koje
uzrokuju teke i smrtonosne bolesti kao to su tetanus i plinska gangre
na. Za tetanus su naroito opasne one rane koje su zagaene zemljom i
prainom i one koje imaju mnogo zgnjeenoga tkiva. Opasne su uske i
duboke rane nastale ubodom avla, trna i slino.
Rana od infekcije zatiuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i
povije zavojem. Tim postupkom ne moemo sprijeiti infekciju tetanu
som zato to je uzronik uao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri
marna infekcija). Pokrivanjem rane sterilnom gazom spreavamo samo
naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. Na ranu se moe staviti ist i izgla-
an rupi.
Rana se ne smije ispirati nikakvim tekuinama, na nju se ne smiju
stavljati nikakvi praci ni masti.
Strani predmeti koji su uli duboko u tkivo ne smiju se vaditi.
Ako je rana vea i nalazi se na udovima, a nuan je dui transport,
potrebna je imobilizacija.

Ulazak zraka u prsnu upljinu dovodi do

stiskanja plua

Rana na prsnom kou. Duboke rane u predjelu prsnoga koa mogu

naglo ugroziti ivot zbog oteenja vanih organa. Opasno stanje moe
nastati i zbog ulaska zraka u prsnu upljinu kroz otvor rane, a da nema
znaajnih ozljeda organa, krvnih ila i ivaca. Rane u predjelu prsnoga
koa nazivaju se pneumotoraks rane.
Osnovni je zadatak sprijeiti ulazak zraka u prsnu upljinu kroz ra
nu. Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne proputa
zrak (polivinilska folija, gumirano platno). Ozlijeeni se hitno transpor
tira u bolnicu u polusjedeem poloaju.
 Previjanje rane na prsnom kou

Otvorena ozljeda trbuha. Ako je rana na trbuhu toliko velika da

kroz nju izie dio crijeva ili trbune maramice, ispali sadraj ne smije se
gurati nazad u trbunu upljinu. Sve to je izilo iz trbuha pokriva se
sterilnom gazom i lagano povije. Ozlijeeni ne smije ni piti ni jesti. ed
se ublauje vlaenjem usne upljine. Transport u bolnicu mora biti hitan,
a povrijeeni se stavlja tako da lei na leima na nadignutom uzglavlju i
savijenih nogu u koljenu.
Naboj (kontuzija). To je zatvorena ozljeda kod koje je koa sauva
na, ali su oteeni meki dijelovi ispod koe. Na mjestu udarca javlja se
boi i modrica zbog podljeva krvi. Na mjestima gdje se koa nalazi pri
slonjena na kost, kao na glavi, potkoljenici - koa se moe odlupiti s
vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga.
Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Ako je pod-
ljev krvi vei, potrebna je imobilizacija, a ozlijeenoga valja uputiti lije
niku. Lijeniki pregled uvijek je potreban kada je na taj nain povrije
ena glava.
Potres (komocija). To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom
kod koje nema vidljivih oteenja organa. Najpoznatiji je potres mozga.
Znakovi su nesvjestica, koja moe trajati od nekoliko sekunda do jed
nog sata. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamenja za dogaaje
koji su prethodili nesrei. Popratni znakovi su povraanje, usporen rad
srca i glavobolja. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana
ili mjeseci. Ve i zbog sumnje na potres mozga potreban je lijeniki pre
gled. Ozlijeeni se transportira u leeem poloaju s lagano uzdignutim
uzglavljem.
Prsnue (ruptura). To je zatvorena ozljeda koja pogaa miie,
krvne iie i organe, a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. Prsnue
krvnih ila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i poveanoga pritiska
 na mozak. Pukne li vea krvna ila, smrt moe nastupiti za nekoliko mi
nuta. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i vie sati nakon povre
de, kada se nakupi odreena koliina krvi. Znakovi su krvarenja u mo
zak gubitak svijesti, irenje jedne zjenice, eventualno grevi ili oduzetost
pojedinih dijelova tijela.
Tup udarac u prsni ko oteuje plua, srce i krvne ile.
Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teka krvarenja
zbog prsnua velikih krvnih ila i organa bogatih krvlju, kao to su sleze
na i jetra. Slezena i jetra mogu prsnuti i vie dana pa i tjedana nakon oz
ljede, to upozorava da je obavezan lijeniki pregled prilikom svakoga
jaeg tupog udarca u trbuh.

Poloaj ozlijeenoga s povredom trbuha

Prsnue eluca i crijeva dovodi do infekcije trbune upljine sa slije

deim znakovima: bol, poviena temperatura, povraanje, stijenka trbu
ha postaje tvrda, a transportira se u leeem poloaju s nogama privue
nim tijelu i s podignutim uzglavljem.

Prignjeenje udova - kra ozljede (Crush sindrom). To su ozljede

koje najee nastaju prilikom zatrpavanja u ruevinama i prometnim
nesreama. Za ozljede je karakteristino da osim promjene na udovima,
koje ne moraju biti naroito jake, nastaju jaki poremeaji u radu vanih
organa, naroito bubrega. Prignjeene udove valja to hitnije osloboditi
pritiska, imobilizirati i staviti u lagano povien poloaj.

Prelomi kostiju

Prelom kostiju moe biti otvoren i zatvoren. Prilikom otvorenoga

preloma koa je iznad mjesta preloma oteena, tj. postoji rana. Prili
kom zatvorenoga preloma koa nije oteena i prelomljeni dio nema ve
ze s vanjskim svijetom.
 Krvarenje je popratna pojava preloma, a prilikom teih preloma
moe doi i do oka. Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz
vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Prelomljene kosti mogu oteti
ti miie, ivce i vane organe kao mozak, plua, mokrane organe.
Na mjestu preloma javlja se bol, koji se naroito pojaava pomica
njem povrijeenoga dijela. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga
podliva. Znakovi su preloma nemogunost pokretanja te izmijenjen iz
gled povrijeenoga dijela tijela (deformacija).
Ako postoji otvoren prelom, tada se paranjem odjee po avu dola
zi do rane, na koju se stavlja sterilna gaza; ako je potrebno zaustavlja se
krvarenje. S povrijeenim dijelom valja paljivo postupati da se ne iza
zove bol i da ne doe do novih oteenja tkiva. Izmijenjen poloaj kosti
ju ili zglobova ne smije se ispravljati.
Povrijeeni dio tijela valja imobilizirati. Imobilizacija spreava na
knadna oteenja tkiva, smanjuje ili potpuno uklanja bol. Dobra imobili
zacija ujedno je i najbolji nain spreavanja opega poremeaja krvoto
ka, koji moe nastati poslije svake tee ozljede, a naziva se ok.
Prilikom imobilizacije moramo se pridravati slijedeih pravila:
Povrijeeni dio tijela imobilizira se u prirodnom poloaju ako mii
i i tetive nisu nategnute.
Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo, treba ga obloiti tkani
nom, sijenom ili nekim drugim prirunim materijalom.

1. Zatvoren prelom, 2. Otvoren prelom

1 2
 Imobilizira se uvijek preko odjee.
Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji koe
moe vidjeti da li je zavoj suvie stegnut. Ako je stegnuti zavoj poreme
tio cirkulaciju krvi, to se moe uoiti usporeivanjem vrhova prstiju
zdrave ruke ili noge. Vidi li se promjena, zavoj valja popustiti.

Stavljanje na dasku ozlijeenoga s povre

dom kime

Prijelom kraljenice. Ve i sama sumnja na povredu kraljenice za

htijeva postupak kao da je kima povrijeena. Na povredu kraljenice
treba posumnjati prilikom svih teih prometnih nesrea, pada s visine,
tupih udaraca u predio kraljenice.
Na mjestu preloma javlja se bol, otok, a moe doi i do promjene
oblika kraljenice. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno, nekontrolirano
mokrenje sigurni su znaci povrede kime.

Imobilizacija ozlijeene kraljenice

Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugaka kao unesre

ena osoba i neto ira; mogu se upotrijebiti vrata, daska od stola i si..
Daska se ne oblae, dovoljno ju je pokriti dekom. Smotani dijelovi odjee
ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kraljenice. Ozli
jeenoga se od glave do stopala vee rupcima, povojem ili remenjem za
dasku. Za polaganje unesreenoga na dasku potrebne su najmanje etiri
osobe koje podmeu pravilno rasporeene ruke pod njegovo tijelo. Ovis
no o situaciji, ozlijeeni se donosi na dasku, ili se samo podigne, a das-
ka se stavlja ispod njega. Ako je ozlijeen vratni dio kraljenice, za u
vrenje glave moe posluiti smotani pokriva.

Prelom zdjelice. Osim opih znakova preloma, bolova u kuku te

modrica, ozlijeeni ne moe stajati ni podii jednu ili obje noge. Nemo
gunost mokrenja ili krvava mokraa ukazuju na ozljedu mokraovoda,
mokrane cijevi i mokranoga mjehura. Bol se javlja u stidnoj kosti, ku
kovima i kriima.
Ozlijeeni se stavlja na dasku ili nosila, noge su polusavijene i raz
maknute u koljenima.

Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice

Prelom rebara. Ozlijeeni se u polusjedeem poloaju prevozi u

bolnicu. Jedino se za dui transport ozlijeeno podruje povee irokim
zavojem u trenutku kada je ozlijeeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu
a. Ako takvo povezivanje pojaava bol valja ga izbjei.
Prijelom kljune kosti. Slomljena kljuna kost izaziva bolove u
predjelu ramena. U veini sluajeva nepokretna nadlaktica lei uz trup.

Imobilizacija kljune kosti

Oba ramena treba potegnuti unatrag i uvrstiti pomou trokutnih ruba-
ca, alova ili slinoga materijala.

Prijelom udova. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba namjetati,

valja ih imobilizirati u poluaju u kojem se nalaze. Ako je mogue, udo
ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom poloaju. Kod gornjih udova
to je poloaj u kome je nadlaktica uz prsni ko, a podlaktica savijena u
laktu pod pravim kutom. Kod donjih udova noge su u leeem poluaju
ispruene.
Uvijek treba uvrstiti dva susjedna zgloba, npr. prilikom preloma
nadlaktice valja uvrstiti zglob ramena i lakta.

Imobilizacija ake

Imobilizacija podlaktice

Imobilizacija nadlaktice
Imobilizacija potkoljenice

Imobilizacija natkoljenice

Opekline

Teina stanja ozlijeene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve

liini opeene povrine i dubine oteenoga tkiva. Sve opekline koje za
hvaaju vie od 15% povrine tijela lijee se u bolnicama. S obzirom na
to to su mala djeca naroito osjetljiva na opekline, moraju se lijeiti u
bolnici i onda ako povrina opekline iznosi samo 5%. Na osnovu pravi
la devetke moe se priblino procijeniti povrina pojedinoga dijela tije
la. Svaka tea opeklina zavrava okom. ovjek koji umire zbog opekli
ne, umire zbog opega poremeaja organizma, prvenstveno krvotoka,
stanja koje se naziva ok.
Cilj je prve pomoi da sprijei infekciju opeenoga podruja i da
sprijei ili ublai ok. Nadalje, brzim i pravilnim pruanjem prve pomoi
smanjuje se bol, stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utjee na dubi
nu oteenja tkiva.
Prilikom opeklina valja se pridravati slijedeih uputa:
Oteeno podruje hladiti hladnom vodom. Manje opekline stave se
u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. Vee
opekline mogu se hladiti estim mijenjanjem obloga. Najpovoljnija tem
peratura vode je izmeu 15-20C. Suvie hladna voda ili led mogu, kod
veih opeklina, dovesti do pothlaivanja. Opeklina se hladi do prestan
ka bolova, najmanje 15 minuta do nekoliko sati. Primjena hladnoe u
pruanju prve pomoi i lijeenju opeklina poznata je od davnine. Noviji
eksperimenti na ivotinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental-
nih ivotinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opeena ivotinja od
mah podvrgne hlaenju.
Prilijepljene dijelove odjee ne treba skidati.
Odmah skinuti sve predmete koji kruno obavijaju opeene dijelo
ve, npr. prsten, narukvicu, sat i sl.
Mjehuri se ne smiju buiti.
Na opeklinu se, nakon hlaenja, stavlja sterilna gaza, zatim se povi
je zavojem.
Ako je transport do bolnice dui, opeenome valja dati dosta vode
ili aja.
Opeene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje
vrijeme.

Smrzotine

Smrzotine su mjestimina, lokalna oteenja tkiva. Preteno nastaju

na istaknutim i nedovoljno zatienim dijelovima tijela, kao to su nos,
ui, prsti, te na onim dijelovima gdje odjea i obua stezanjem poreme
aje cirkulaciju krvi.
Na mjestu oteenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja, koa
postaje plavkasta, zatim blijedosiva; mogu izbiti i mjehuri.
Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim
sredstvom. Mjehuri se ne smiju buiti. Na smrzotine se stavlja samo ste
rilna gaza, a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku
ili odjeu.
 PADAVICA

Padavica je ope poznat naziv za epilepsiju, koji ujedno opisuje i glavni

znak, a to je padanje u nesvijest. Dodue, pomno istraivanje ove bolesti
otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada.
Padavica je poznata od pamtivijeka. Uvijek se smatralo da je teka
bolest; to se vidi i po naim narodnim nazivima; u Zagorju se govori o
goropadnoj bolesti ili velikom betegu, u Slavoniji kau velika bo
lest ili grda bolest, neki govore o mrskoj bolesti, goropatini.
Danas nije opravdano upotrebljavati tako teke izraze jer se bolest moe
uspjeno lijeiti.
Prije vie od tisuu godina u staroj su Grkoj smatrali da je ast
imati tu bolest. Nazivali su je sveta bolest, morbus sacer, u uvjerenju
da je takva osoba od bogova nadarena, da ima duevne sposobnosti ko
je drugi ljudi nemaju. Bilo je vie znamenitih ljudi u povijesti ovjean
stva koji su bolovali od padavice.
Padavica je bolest poremeaja rada jednoga dijela mozga. Zbog
prejake nadraenosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i
greva u tijelu. Razliiti uzroci mogu dovesti modanu koru u takvo sta
nje, stoga padavica nije dijagnoza bolesti, nego samo jedan njen znak,
simptom. Napadaje mogu izazvati tumori mozga, upale u mozgu i mo
danim ovojnicama, otrovanja (npr. alkoholom), povrede glave, posljedi
ce tih povreda.
Vrlo je vano ustvrditi uzrok simptomatske padavice, jer se prema
tome odreuje i lijeenje. Na alost, danas jo ne moemo razjasniti uz
roke svakoga pojedinanog oblika padavice. Zato postoji velika grupa
genuinih epilepsija ije uzroke samo djelomino poznajemo.
Ako u porodici ima bolesnika od padavice, vea je vjerovatnost da
e takvih bolesnika biti i u slijedeoj generaciji. No moe se dogoditi da
se rodi zdravo dijete, iako i otac i majka boluju od te bolesti. Nepoznaje-
mo pravilo po kome se padavica nasljeduje, zato je teko dati savjet ro
diteljima. Kako je to sloeno pokazuje sluaj bolesnika iji je otac imao
padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti, ustanovljeno je da uzrok
nije bio nasljee, nego povreda glave za vrijeme tekoga poroda.
 Nestrunjaci esto smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo
u napadajima. Na alost, nije tako. Kod vrlo velikoga broja bolesnika
dolazi do promjena u karakteru i ponaanju. Tei epileptiari obino su
misaono jako usporeni, govore polagano i opirno, dre se jedne teme i
ljepljivi su do te mjere da je s njima teko razgovarati i sluati ih. Zbog
svoje usporenosti i psihike neelastinosti smetaju sredini u kojoj rade ili
ive.
Druga je osobina epileptiara razdraljivost; vrlo su osjetljivi i lako
se uvrijede. Razdraljivost se moe javljati povremeno ili trajno. U tak
vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da otro reagiraju, ili da se fi
ziki obraunaju; mogu postati prgavi, osvetoljubivi i neugodni.
U ovom stoljeu dolo je do velikoga napretka u ocjenjivanju pada-
vice. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogueno je snimanje
tjelesnih elektrinih valova u mozgu. Postupak se zove elektroencefalog-
rafija, ili skraeno EEG. Ova pretraga ne boli i nije neugodna; slina je
elektrokardiografiji (skraeno EKG), pretrazi kojom se snima rad srca.
U oba sluaja stavljaju se metalne ploice kao posrednici izmeu tijela i
posebnoga aparata koji snima elektrinu napetost i rad organa. Kod
EKG, ploice stavljaju u podruje srca, ruku i nogu, kod EEG u obliku
posebne kape na glavu.
Istraivanja su otkrila da postoje epileptini valovi i kod bolesti ko
je se nisu dovodile u vezu s padavicom. To su posebne vrste glavobolje,
smetnje ponaanja, ili neka druga stanja.

Veliki napadaji

U napadaju bolesnik problijedi, zapjene mu se usta, srui se na

zemlju, zakripe zubi, a ako se meu njima nae jezik, moe ga pregristi.
Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjea nikakav bol. Trzajevi tijela i
udova vie ili manje su ritmiki i postepeno prestaju. Usta su plava, bo
lesnik isprekidano die. Takav napadaj moe trajati od pola minute do
nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Poslije napa
daja osjea se izmuen, slab, iznemogao. Ponekad zaspi tvrdim snom,
koji traje kratko ili nekoliko sati. Tek poslije toga osjea se normalno
svje.

Veliki napadaj dolazi iznenada. Moe doi na javi, u snu, u svim

moguim okolnostima. Budui da se to dogaa naglo, bolesnik se moe
ozbiljno povrijediti ako padne na pe, pod auto, pod stroj. Moe i
smrtno stradati.Bolesnici osjeaju strah koji nije bez osnova. Iako sam
napadaj nikada ne dovodi do smrti, tragian svretak mogu izazvati dru
ge okolnosti.
Nain spreavanja ugriza jezika prilikom
velikoga napadaja

Bolesnici doivljavaju poseban osjeaj prije napadaja, koji traje ne

koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuu svjetlost, prikaze, jak osjeaj ne
ugode, blaenstva; to predosjeanje nazivamo aura (opisao ga je F. M.
Dostojevski u Idiotu). Ako bolesnik ima auru prije nastupa greva i
nesvijesti, imat e vremena da se skloni od opasnih mjesta; tako aura,
kao alarmni signal, pomae bolesniku.
Razmaci izmeu pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se
moe dogoditi i vie napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napa
daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina; mogu
dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima; uvijek mogu nastupiti
iznenada. Ako se niu tako brzo da bolesnik izmeu pojedinih napadaja
ne dolazi k svijesti, govorimo o statusu epilepticusu. Takav bolesnik mo
ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji
dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti.
Veliki napadaji esti su oblik padavice, ali ima i drugih bolesti koje
mogu izazvati slina stanja. I kod histerije postoje jednako dramatini
napadaji sa smanjenom svijeu. Meutim, histerini napadaj ne dolazi
u snu, obino se javlja u prisustvu jedne ili vie osoba, grevi u udovima
nisu ritmiki, a pokreti su praeni govorenjem ili vikom, bolesnik kao da
proivljava neku scenu.

Druge vrste napadaja

Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak, ne

rui se, ali se ukoi, zaustavi u pokretu i mislima. Kada nakon nekoliko
sekunda nastavi govoriti, nema osjeaj da se neto s njime dogodilo, da
je bio duhom odsutan. Mali napadaji, koji se zovu i petit mal, mogu
se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada
jima.
Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete, smiju se ili
neto mrmljaju. Neupuenima se to ini kao neobino ili neumjesno po
naanje. Zbog toga smatraju da to nije bolest, sve dok se dalje ne razvije.
Napadaj se moe oitovati i samo na jednom dijelu tijela; u tom sluaju
doi e do grenja samo jedne ruke, noge, stopala. Bolesnik nee gubiti
svijest, a pogoeni dio tijela ne moe se smiriti ni najjaom voljom.
Umjesto takvih napadaja, koji se izraavaju tjelesnim znakovima,
mogu se javiti i sumrana stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta, ili
ak nekoliko dana, otpoinje radnje kojih nije svjestan. Najee odlazi
nekamo na put; bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus; na pitanje
konduktera ili suputnika odgovara smeteno, to upada u oi, ali se tu
mai kao pijano stanje. Imali smo bolesnika koji se naao u vlaku, a ni
kamo nije namjeravao otii. Kada je vlak zatutnjio prolazei preko mos
ta, iskoio je i zadobio teke tjelesne povrede. Taj oblik epilepsije naziva
se fugue, bijeg. Ponekad se dogaa da je neobjanjiv bijeg djece od kue
upravo takav poremeaj.
Druga najea radnja u sumranom stanju jest potpaljivanje poa
ra. Dogaa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu, sijeno ili kuu
onih s kojima je u zavadi; ali podmetnut e poar i sasvim nepoznatim
ljudima. Epileptini bolesnik takve radnje obavlja prisilno, nasvjesno,
nagonski.
U padaviare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji nou ustaju u
snu; obino ih nazivaju mjesearima. U medicini se ta pojava naziva
somnambulizam. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore, a ponekad us
taju iz kreveta, manji broj izlazi iz sobe ili kue, nesvjestan onoga to i
ni. Mjesearima ih zovemo zato to se to najee dogaa za punoga
Mjeseca, naroito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Kao to utjee
na plimu i oseku na moru, Mjesec vjerojatno utjee i na centralni iva
ni sustav, pa moe izazvati podraaje koji se oituju u razliitim pokreti
ma.
Sve trzajeve, pojave nesvijesti, neobinoga ponaanja, ako dolaze
ma mahove, valja podvrgnuti lijenikom ispitivanju.

Frasi

Svakom je roditelju poznat taj naziv; kae se i frazi. U medicini ne

postoji poseban naziv, nego se govori o febrilnim konvulzijama, to zna
i o grevima za vrijeme visoke temperature. Najee su u male djece,
lako se u narodu govori o djejoj padavici, injenica je da samo jedan
dio malih bolesnika oboli od prave padavice. Frasi u djeteta ne moraju
izazvati uzbuenje ili paniku roditelja, jer grevi u temperaturi uglav
nom prolaze bez trajnih tragova. U najveem broju sluajeva EEG nalaz
je uredan.
Genuina epilepsija je epilepsija bez razjanjenoga uzroka; najee
se javlja u djejoj i mladenakoj dobi. Ako se prvi napadaj padavice javi
u odrasloj dobi, naroito poslije 40. godine ivota, onda je rije o pada-
vici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje esto moemo prepoz
nati uzrok.
Djeje epilepsije imaju dobar tok, ili dobru prognozu, kako kau li
jenici. Obino prestaju u pubertetu, izmeu 13. i 18. godine. Meutim,
to nije razlog da se napadaji lako shvate. Lijenika je pomo prijeko
potrebna.
Valja spomenuti jo i noni strah, trzanje u snu ili poslije sna, s uz
buenjem i vriskom djeteta. Medicinski je izraz pavor nocturnus, noni
strah. Dijete se u napadaju straha budi i vie. Roditelji imaju osjeaj da
ih ne primjeuje i vidi prikaze. Takvu djecu vrlo je teko umiriti. Ujutro
se obino niega ne sjeaju. Takav strah esto se javlja prvi put nakon ja
koga uzbuenja, npr. ako je dijete napao pas, ako ga je netko prestraio
ili pretukao. To ne mora biti fras, ili padavica, pa je panika nepotrebna.
Ako se strahovi ponavljaju, valja potraiti savjet lijenika.

Lijeenje padavice

Bolesnik mora poznavati postupke lijeenja jer je neophodna njego

va suradnja. Najvanije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjeaj da
izmeu pojedinih napadaja nestaje bolesti moe dovesti do prekida lije
enja i pogoranja. Nagao prekid uzimanja lijekova moe dovesti do po
goranja bolesti. Bolesnik esto okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije
posluao savjet lijenika.
Simptomatske epilepsije lijee se uklanjanjem uzroka. Ako se, npr.,
u alkoholiara poinju javljati epileptini napadaji, onda e lijeenje al
koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je rije o
posljedicama povrede ili tumora glave, operacija e dovesti do izljeenja.
Na alost, to se ne moe postii u svakom pojedinom sluaju, pa je po
red uzronoga lijeenja potrebno i lijeenje sredstvima protiv napadaja.
Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opi propisi. Da bi se
pronaao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja lijenika i boles
nika. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci moe ustanoviti koji je
lijek i u kojoj koliini najprikladniji za lijeenje pojedinoga bolesnika.
ak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li
jeniku radi snimanja glave, kontrole i savjeta. Lijeenje je uvijek dugot-
rajno, ponekad doivotno. Bolest se moe potpuno ukloniti samo u rijet
kim sluajevima.
esto se postavlja pitanje radne sposobnosti padaviara. U principu
vrijedi preporuka: epileptiari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na
kojima bi mogli ugroziti svoj ili tui ivot. To se odnosi na rad s nekim
strojevima, na visinama, u prometu. Neki od tih poslova zabranjeni su
posebnim zakonskim propisama, npr. sudjelovanje u prometu. Istiemo
da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomino sposobni za neka zvanja.
Npr., limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici, ali ne mogu na visi
ni; radnik na stroju moe raditi ako je stroj dovoljno osiguran; slube
nik moe raditi gotovo na svakom radnom mjestu. Ako postoji dobra su
radnja izmeu bolesnika, radne organizacije i zdravstvene slube, epi
leptiari mogu raditi pun radni vijek.
U zapisima, molitvama i kletvama, koje se odnose na bolesnike od
padavice, esto se spominje sveti Valentin. On je pokrovitelj tih bolesni
ka, jer je i sam, navodno, bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni
ke.
U pukom lijeenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od
kojih neki sadre i dobre sastojke. Gatanja i zapisi, razumije se, sasvim
su besmisleni.
 PAMENJE I SMETNJE

Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji vie zaboravljaju. Sposobnost za-
pamivanja jaa je u mlaoj dobi, a sposobnosti pamenja u starijoj.
Djeca mogu bolje pamtiti, zato lake ue i lake stiu nova znanja. Ono
to smo nauili u mladosti, ostaje za itav ivot. to star ovjek registrira
kao novo, ubrzo zaboravlja.
Pamenje i zaboravljanje nekada idu usporedno, a ponekad su u
raskoraku. Neto to smo nauili moemo sauvati kao trajnu vrijed
nost, a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. Sposobnost
pamenja ovisi o uvjebanosti naih duevnih sposobnosti, iako ima lju
di koji od prirode lake ili tee pamte. Za zaboravljive kaemo da su
kratke pameti. Naroito lako zaboravljamo ono to nas ne zanima,
to nas smeta, spreava.
Pamenje je sposobnost koja se moe izvjebati u toku ivota. Sis
tem kolovanja prilagoen je sposobnostima pa se aci postepeno privi
kavaju da rjeavaju sve tee zadatke. Ako i zaborave injenice, to e naj
ee biti djelomino zaboravljanje: u odreenom trenutku sjetit e se
mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili.
Postoje razliite vjebe poboljanja pamenja i razliiti naini ue
nja. Netko bolje pamti ono to je uo, drugi ono to je vidio, trei ono
to je iskusio. Lijekovima ne moemo poboljati pamenje, iako mnogi
aci tako misle. Sredstva koja nas razbistruju, kao to je, npr., kava, mo
gu olakati uenje, ali ne mogu promijeniti lijenu, nezainteresiranu, ne
zadovoljnu ili ogorenu osobu. Pamenje se ne moe narediti, ono ovisi
o spremnosti onoga koji daje odreenu informaciju. Poznato je da aci
dobro naue predmet profesora kojeg vole. Tako se na najoigledniji na
in moe potvrditi veza izmeu osjeaja i pamenja.
Svaki ovjek neto pamti, a nema nijednoga koji bi ba sve zabora
vio. Svi se, npr., sjeamo iz svoga djetinjstva nekih dogaaja koji se i ne
moraju vezati uz najvanije datume naega ivota. esto je to samo slika
prisutnih osoba, drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom
dogaaju. Sve ega se sjeamo za nas je vano; ako ne direktno, ono po-
sredno. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas znaajno i ono to smo
zaboravili. Pamenje i zaboravljanje moe biti dio naih svjesnih i ne
svjesnih postupaka s razliitim ciljevima.

Duevna zaostalost

O duevnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao ovjek ne

mogu inteligentno rasuivati. Pamenje i rasuivanje nisu slini postup
ci, jer i najprimitivnija ivotinjska bia mogu pamtiti, ali ne mogu inteli
gentno rasuivati. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s
pamenjem i znanjem. To znai da ima nekolovanih ljudi koji su izrazi
to inteligentni, i osoba sa svjedodbama a s niom razinom inteligencije.
Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. Lijenici i psiholozi go
vore o kvocijentu inteligencije. U normalnih, prosjenih osoba kvocijent
je izraen u brojci jedan. To znai da je ivotna dob osobe u skladu s nje
zinom inteligencijom. Osoba ija je sposobnost inteligencije manje ili vi
e ispod jedan, lake je ili tee duevno zaostala. Vrijednost preko jedan
pokazuje natprosjenu inteligenciju.
Osoba koja nema razvijenu inteligenciju moe, npr., prepoznati po
jedina slova, jer moe pamtiti, ali ih ne moe povezati u smislu rije ili
reenicu. Na istovjetan e nain takva osoba u raznim ivotnim situaci
jama koristiti svoje pamenje, ali iz njega nee izvui zakljuke za svoje
djelovanje. Budui da postoji razliit stupanj zaostalosti, neki nee moi
ni itati ni shvaati nae preporuke, drugi e se djelomino koristiti svo
jim razumom, ali se nee moi ponaati kao to elimo. Njihova nespo
sobnost doi e do izraaja i kod kue i u koli.
U narodu postoji razlika izmeu pojma lud i ponorel i pojma be
dast ili benast. Onaj koji je lud, duevno je bolestan, iako ima sve duev
ne sposobnosti, a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamenja i rasu
ivanja. Tako se, npr., zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom, a duev
no su posve normalni, a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno
razvijeni, a nesposobni da se slue duevnim sposobnostima.
Duevno zaostala djeca ne mogu pohaati redovitu kolu jer je za
njih propisani nastavni program suvie teak. Nije rije o zloestoi ili li
jenosti, kako esto misle roditelji. Takva djeca jednostavno ne mogu
smjestiti u mozak sve ono to se od njih zahtijeva. Zato je za njih predvi
eno posebno kolovanje u tzv. specijalnim kolama. Danas je taj sistem
kolovanja kod nas vrlo razvijen. Smanjen je opseg gradiva, a nastavnici
su defektolozi. Djeca u 8 godina naue otprilike gradivo koje je predvi
eno za 6 godina redovitoga kolovanja. Poslije te kole mogu se ospo
sobljavati za razliita zvanja.
 Za djecu koja imaju jo vee smetnje pamenja i inteligencije posto
je drugi oblici izobrazbe. U zavodima mogu stei bar osnovne ivotne
navike i osposobiti se za neke poslove. ak i najtea duevno zaostala
djeca i odrasli mogu u odgovarajuim uvjetima postati korisni i zado
voljni lanovi drutva.
Duevno zaostalih osoba ima vrlo mnogo. Prema svjetskim statisti
kama, 3 posto djece pokazuje znakove duevne zaostalosti. U Jugoslaviji
ih ima oko 600.000, a gotovo 2.000.000 stanovnika nae zemlje ima u
obitelji jednoga takvog bolesnika. Do sada je samo petina obuhvaena
kolovanjem i osposobljavanjem za rad.
Pomo duevno zaostalima ne pruaju samo kole nego i razliite
druge organizacije. Prije svega centri za socijalan rad, koji djeluju pri
svakoj opini, i drutva za pomo mentalno retardiranima (MRO), koja
svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pruaju nepos
rednu pomo roditeljima, kolama, domovima, zatitnim radionicama i
drugim organizacijama.
Zatitne radionice posebne su radne organizacije koje zapoljavaju
invalide i omoguavaju osobama koje ne mogu postii radni uinak
zdrave osobe da posebnim metodama naue obavljati odreeni zanat ili
odreene radnje. Takvih radionica ima sve vie i one postaju centri za
poduavanje i rad osoba s tjelesnim i duevnim manama.

Starake smetnje pamenja

Kae se da ovjek u starosti podjetinji. To je zato to stariji ovjek

sve vie zaboravlja ono to se upravo dogodilo, ali se vrlo dobro sjea
dogaaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. On nee znati to je juer jeo,
ili kako je proveo dan, ali e do pojedinosti opisati svoj doivljaj prije
trideset i vie godina. Ta staraka zaboravljivost nije kod svih jednaka.
Ako je jako izraena, ovjek e imati velike smetnje u zajednikom ivo
tu - obitelji, a naroito u radnoj sredini. To su posljedice skleroze krvnih
ila u mozgu, pa nije rije o posebnoj bolesti, iako nekada znakovi zabo
ravljivosti, smetenosti ponaanja mogu dati sliku duevne bolesti.
U starosti se mogu javljati i neke duevne bolesti koje naglo dovode
do poputanja pamenja i raspada linosti. Tada se sve jae oituje ne
sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i ive u odreenoj sredini. Oni
su izgubljeni. Podsjeajui ih na njihove pogreke, mi pojaavamo nji
hov osjeaj nesposobnosti. Potreban je savjet psihijatra.
Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svjei i duevno sposobni. Sta
rost ne znai uvijek raspad duevnoga ivota. Zato na starije osobe ne
treba gledati kao na preivjele linosti koje vie ne mogu kontrolirati to
govore. Ako i imaju smetnje pamenja, njihovo rasuivanje moe biti i te
kako ivo i vrijedno. Dok mlada osoba ima zanos, starija poseduje kri
tinost. Pamenje nije isto to i mudrost, koja se stie drugim nainima.
Zato se kae da su stariji mudriji od mladih. Starake bolesti koje dovo
de do poremeaja pamenja i rasuivanja valja lijeiti, ali staraku mud
rost moramo cijeniti i potovati.
 PODRIGIVANJE

Podrigivanje (eruktacija) vie je neugodno negoli opasno. Javlja se ug

lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega. Podrigivanje za vrije
me jela izaziva osjeaj neugodnosti pred ljudima zato to se u naim uv
jetima smatra nepristojnou, loim odgojem. Ali u nekih naroda, na
protiv, ljudi e namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i
odati priznanje izvrsnoj kuharici.
Podrigivanjem se odstranjuje viak plinova iz eluca. Najvei je dio
plina u elucu zrak. U gornjem dijelu eluca postoje vea koliina zraka,
tzv. zrani mjehur eluca koji ublaava nagle promjene pritiska. Zrak
u eludac dolazi gutanjem.
Gutanje zraka u malim koliinama normalna je pojava. Ali ako u
eludac doe prevelika koliina, tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh,
bol u gornjen dijelu trbuha, srane smetnje zbog podizanja i pritiska oi-
ta na srce. Vee koliine zraka mogu doi u eludac puenjem, brzim gu
tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu, dugotrajnim vakanjem, npr. gu
me.
Jedan dio suvinoga zraka u elucu odstranjuje se prijelazom u tan
ko crijevo, dok se manja koliina moe izbaciti podrigivanjem. Podrigi
vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela eluca i potiskivanjem
zraka kroz jednjak u usnu upljinu.
Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. Podrigivanje je, dodue, ref
leksna radnja, tj. odvija se nezavisno od ljudske volje, ali mnoge osobe
mogu sprijeiti taj refleks; neke ga, naprotiv, namjerno izazivaju. Podri
givanje osoba koje namjerno nee koiti taj refleks, kao i osoba koje ga
stalno namjerno izazivaju, s vremenom postaje automatizirano. Neki
ljudi poinju se podrigivati im sjednu za stol. Debele osobe podriguju
se naroito poslije preobilnoga obroka.
Djeca gutaju vee koliine zraka. Poveano gutanje zraka samo je
jedan od znakova nervoze, pa se obino javljaju i drugi poremeaji na
ivanoj bazi: nervozni proljevi, nervozan gubitak apetita.
Osim zraka, podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi, najee ug
ljini dioksid, koji u eludac dolazi pijenjem pjenuavih pia: soda-vo-
de, koka-kole, mineralne vode itd. Nakon pijenja veih koliina takvih
pia podrigivanje se javlja i u osoba koje inae nikada ne podriguju. Ug
ljini dioksid moe se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom, koja
se inae uzima da bi se ponitila kiselina u elucu. Takvom neutralizaci
jom oslobaa se ugljini dioksid, koji moe uzrokovati napuhnutost tr
buha.
Poremeenom probavom, kao i zbog nekih bolesti eluca, mogu se
stvarati sumporovodik i metan; podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo
neugodan miris.
Samo u rijetkim sluajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj
nije bolesti eluca ili jednjaka.
Podrigivanje nije potrebno lijeiti; obino se daju sredstva za smire
nje. Osoba koja stalno podriguje moe s vremenom prestati ako nastoji
svjesno sprijeiti taj in. Lijeenje je potrebno jedino ako je podrigivanje
posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. Izljeenjem osnovne bo
lesti prestat e i podrigivanje.
 PONAANJE I PROMJENE

Tako rei od asa roenja, dijete se ui ivjeti u drutvu. U poetku je

egoistian tiranin: radi to hoe i svu okolinu prisiljava da se njemu pod
reuje i njime bavi. U interesu njegova ivota roditelji ga postepeno ue
da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u odreeno vrijeme,
da spava prema programu, da nudu izvri na odreenim mjestima. U
sukobu s roditeljima dijete stjee pozitivne navike i poinje rasuivati.
Samoivo i tvrdoglavo ponaanje, koje je dovodilo i do svae s braom i
vrnjacima, ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u ivotnu sredinu.
Oekujemo da je dijete prilikom polaska u kolu socijalno zrelo. To
znai sposobno da se brine za sebe: da zavee cipele, da se obue, po
spremi svoje stvari, ali i da se primjerno ponaa prema drugoj djeci i od
raslima. Za ta iskustva esto nije dovoljan samo roditeljski dom. Djeca
koja ne dolaze u dodir s vrnjacima, koja se kreu samo u uskom krugu
odraslih (to je esto kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno uva
ju svoju djecu), teko se prilagodavaju. Ona su u stranoj sredini ili suvie
stidljiva, povueno, odbojna, ili prgava i nasilna. Ako dijete nije socijal
no zrelo u koli moe imati velikih tekoa. Djeji vrtii su vrlo dobra
pomo u socijalizaciji.
U koli se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe, pa se od
zrele, odrasle osobe oekuju skladni odnosi. Ako se netko ne ponaa
onako kako oekujemo, govorimo o napadnom ponaanju, odnosno o
smetnjama ponaanja. Ovaj posljednji izraz slui i kao opisna dijagnoza,
naroito djece i omladine.
Da bi se ustvrdilo kada moemo govoriti o smetnjama, potrebno je
ocijeniti koje je ponaanje normalno. Od zdrave, normalne, prosjene
osobe oekuje se da e u radu i privatnom ivotu suraivati s drugim lju
dima, da nee naruavati opa drutvena pravila ponaanja, da e drugi
ma pomagati i nee pretjerano isticati svoju linost. Pravila ponaanja
bitno ovise o obiajima jedne zemlje ili ak jednoga kraja. Zakoni nepi
sanih obiaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponaanja. Pravi
la se s vremenom mijenjaju. Bake se esto ude kako se to unuci ponaa
ju, jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile doputene. Po tome se i-
 ni kao da od generacije do generacije poputa strogost. Ali nije tako.
Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze.
Bonton esto poistovjeujemo s odgojem, pa za onoga koji se na
padno ponaa kaemo da je neodgojen. Susreti s ljudima uvjeravaju nas
da to nije tono. Ima djece i odraslih iz vrlo uglaenih obitelji koji se ne
odgovorno ponaaju, a oni koji su odrasli u nesreenim meuljudskim
odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za drutvenu suradnju.
Nain ponaanja u drutvu ne moemo poistovjetiti s pojmom du
evnoga zdravlja. Ponekad su roditelji zadovoljni to se dijete ponaa
pretjerano pristojno, to je uglaeno i paljivo poput starijih ljudi. Na
alost, tako skuena djeca koja su sputana mnogim zabranama esto bo
luju od neuroze ili druge psihike smetnje.
S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine, pa i nain reagira
nja. U narodu se kae: Kakav otac, takav sin, Jabuka ne pada dale
ko od stabla. Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja, i obratno.
Uzroci neobinoga ponaanja mogu biti stvarni i prividni, namjerni
i spontani. Ako je jedno dijete vrlo ivo, ono e se starijim roditeljima ili
roacima initi kao neotesano, nepristojno, nametljivo. Ne shvaaju da
je rije o normalnom ponaanju. Pojedinani ispadi djeteta mogu biti i
sredstvo suproststavljanja okolini. Roditelji su jai od djeteta i imaju nad
njim vlast. Mogu ga istui ili drugaije kazniti. Dijete se s njima ne moe
direktno boriti, ali im moe nainiti neku psinu, moe se iivljavati u
koli, tui se s vrnjacima, pljuvati, izgovarati nepristojne rjei. Takve re
akcije mogu biti izraz djeje osvete, iako dijete to esto ne radi svjesno.
Izrazi protesta protiv odraslih i protiv drutva u cijelini dolaze i u
vrijeme tjelesnoga sazrijevanja, pa takvi mladii i djevojke rano poinju
puiti, napadno se oblae, putaju kosu i izazivaji primjedbe i zgraava-
nje. To moe postati i moda. Danas pojedine grupe hipija, provosa i dru
gih odriu sve vrijednosti svijeta koji ih okruuju i skloni su stvaranju
novih drutvenih pravila, kojima se onda pokoravaju.
udno se moe ponaati i onaj koji svjesno skree panju na sebe.
Glumice eljne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene, izaziva
ju skandale i sretne su kad se o tome pie. U koli i na igralitima uvijek
ima djece koja silom nastoje biti u sreditu panje: bit e gruba, ili e iz
vesti neto neobino, ili e od sebe napraviti budalu.
Na alost, dogaa se da se takva djeca proglaavaju zloestom i po
kvarenom, a to su zapravo bolesne promjene. Zato je potrebno ukazati
na neke vanije okolnosti:
a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponaanja. Epilepsija iza
ziva karakteroloke promjene. Takva djeca i odrasli razdraljivi su,
svadljivi, uznemireni, nasilni, a istovremeno duevno usporeni, ljepljivi.
Bjeanje od kue esto je vrsta epileptine bolesti. Nemiran duh postoji
u mnogih lutalica. Nagon u padaviara za naglim odlaenjem u nepoz-
natom pravcu naziva se poriomanija; njima se moe pruiti pomo jedi
no lijeenjem, a nikako kanjavanjem; njihovo izuzetno ponaanje samo
je jedan od znakova bolesti.
Oboli li od horeje minor, dijete poinje neobino mlatarati rukama,
vrlo je razdraljivo, uznemireno i napeto, pa u koli i kod kue izaziva
sukobe. Kad se bolest razvije, ukuani shvate da nije rije o zloestom
djetetu.
b) U duevno zaostale djece dolazi do navika u ponaanju to nasta
ju zbog otpora prema okolini koja im neto zabranjuje. Takva se djeca
lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana.
U djece s tjelesnim nedostacima moe se razvijati i neobino, odbi-
jajue ponaanje. ivot ih stalno podsjea na razliku izmeu njih i osta
lih ljudi. To izaziva otpor i mrnju, pogotovo ako se s njime ne postupa
kako valja.
c) Duevni razlozi najee su uzrok smetnjama ponaanja, koje su
oblik neuroze; esto su glavni simptom. Takva djeca pruaju otpor sva
koj poduci. Svojeglava su i podlona utjecaju prijatelja, koje obino bi
raju meu onima koje roditelji ne prihvaaju. O svojim postupcima ne
razmiljaju, a kad dou u kritinu situaciju u koli ili kod kue, ini se
da o tome ne vode rauna. Kae se: Brada narasla, a pameti ne donije
la. Propadaju im godine kolovanja, ivot ostaje prazan i bez sadraja.
Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s itavim drutvom.
Jedan od izraza smetnji ponaanja je i kraa. Takva djeca najprije
kradu novac i predmete od roditelja, onda od drugova u koli, poslije
prelaze na organizirane krae u trgovinama i drugdje. Iako je izvrena
na naivan nain, kraa je vaan simptom. Postupak s ukradenim nov
cem ili stvarima objanjava bit motiva. Mnoga djeca podijele ukradeno
svojim prijateljima ili potroe na bilo to. Prijatelje smo stavili u
navodnike zato to su takva djeca esto bez pravih prijatelja. Kradu jer
osjeaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vrnjaci. Simbolino
uzimaju od roditelja i kupuju sklonost i drugih. Djeca toga nisu svjes
na, a sukobi do kojih dolazi samo ih jo vie obeshrabruje da na drugi
nain uvrste svoje mjesto u drutvu.
Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. Sve je vie
prevara, krae i drugih radnji koje svjedoe o smetnjama ponaanja. Or
ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriu kazne i odgojne mjere.
Kod manjih prestupa odreuje se pojaan nadzor roditelja ili centra za
socijalan rad. Tada e socijalni radnik, a po potrebi psihijatar i drugi
strunjaci, pomoi djetetu koje je poinilo krivino djelo. Takav nadzor
obino traje dvije godine, a moe i dulje. Kod teih djela odreuje se
smjetaj u odgojni ili popravni zavod. Pojedine od tih mjera ne znae
potpun uspjeh u preodgajanju; stalno se trae novi putovi.
 Sigurno je da se smetnje ponaanja ne mogu ukloniti kaznama. Ka
e se da je batina iz raja izala, a svojevremeno je bio obiaj da je ro
ditelj, koji je dovodio dijete u kolu, rekao uitelju: Tvoje je meso, a
moje kosti, tj. moe tui dijete koliko hoe, ali nemoj ga ubiti. U ne
kim naim krajevima bilo je uvrijeeno da djecu tuku jedan dan u tjednu
bez obzira jesu li kriva ili nisu. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras
tu. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi trae otre kazne za takvu
djecu. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponaanje moe si
lom suzbiti. Sila zakon mijenja, ali ne i ud.
Smetnje ponaanja lijee se psihoterapijom, lijekovima i odgojnim
postupcima. Valja izbjegavati nagle i nepromiljene reakcije. Ne smije se
klonuti pred neuspjesima, koji su vrlo esti.
 PULS I PROMJENE

Lijeniki pregled obino zapoinje pipanjem pulsa. To se naroito od

nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe, kada je odreivanje pulsa go
tovo redovito prvi postupak lijenikoga pregleda. Pipanjem i odreiva
njem pulsa lijenik se eli na najbri i najjednostavniji nain upoznati s
radom i radnom sposobnou najvanijega organa ljudskoga tijela -
srca.
Stari grki, rimski i kineski lijenici, prije vie od 2000 godina, razli
kovali su nekoliko desetaka razliitih vrsta, razliitih kvaliteta pulsa,
koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu
bolesti i odreivali nain lijeenja. Unato tome to su lijenici ve u to
vrijeme pretpostavljali vezu izmeu srca i pulsa, ipak je itav postupak
odreivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i
nevidljive sile koje, meu ostalim promjenama, uzrokuju i pulsacije arte
rija.
Poticaj da se puls izuava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li
jenik William Harvey, otkriva krvotoka. U knjizi iz 1628. godine pie
da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore moe se vidjeti iz
pokusa ako se puta u rukavicu, pa se svi prsti u isto vrijeme proire po
put pulsa. Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada
srca, posljedica ritminosti njegova kucanja.
Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. Ta
navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti),
koji se dalje poput vala iri na sve ostale arterije, slino kao to se ire
obrui vode nakon kamena baenoga na mirnu povrinu jezera. Taj val
pulsa moe se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim povrinskim
arterijama ako su dovoljno velike i ako su smjetene na tvrdoj podlozi.
Zbog toga se puls obino opipa na palanoj arteriji u podruju runoga
zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. Razumljivo je da se moe pipati i na
mnogim drugim mjestima, na natkoljeninoj arteriji, na arteriji stopala,
sljepoonoj arteriji.
Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. Puls se ni
kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije
 tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije, tj. vlastiti rad
srca. Pritisak prsta mora biti tono odreene jaine. Ako je preslab, ja
godice prsta nee doi do zida arterije, ako je prejak, moe prekinuti
protok krvi pa se puls nee osjetiti.
Mnogi ljudi sami pipaju i odreuju svoj puls. Neki to ine povreme
no, kad osjete smetnje, nekima je to svakodnevna briga. Takve osobe
mogu se vidjeti kako skriveno, da ih nitko ne opazi, pipaju svoj puls, na
roito ako imaju sranu bolest, ili ako su uvjereni da je imaju, unato to
me to su lijenici ustanovili da je nemaju.

Pipanje pulsa na vratnoj arteriji

Lijeniki pregled esto zapoinje

pipanjem pulsa

Odreivanje pulsa na palanoj ili kucavici

Pipanjem pulsa ovjek moe kod sebe ili kod druge osobe uglav
nom uoiti brzinu i jainu njegova udarca, jednolinost ili ritminost ra
da kao i injenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje
noge (simetrinost pulsa).
Brzina pulsa

U zdrave osobe vrijednost pulsa kree se obino izmeu 60 do 80

udaraca u minuti. Ali normalan puls moe varirati unutar mnogo irih
granica, od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti
dobro treniranih sportaa. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. U novoroene
ta normalna brzina pulsa moe iznositi ak 140 udaraca u minuti.

Jaina pulsa

Puls se normalno osjea kao snaan udar na jagodice triju srednjih

prstiju. Neki put je osjeaj pulsa (bila) vrlo snaan, ali moe biti i tako
slab da se jedva osjeti.
Slab puls, koji se obino pipa na palanoj arteriji u blizini zgloba
ake, naziva se i mekani puls. Slab ili mekan puls moe biti posljedica
smanjene koliine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok. Uz
rok tome moe, npr., biti jako ubrzan rad srca. Zbog skraene srane pa
uze (dijastole), srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju, pa e i
koliina izbaene krvi biti manja.
Mekan, slabo pipljiv puls na palanoj arteriji pipa se i u onim slua
jevima kada se ruke jako ohlade, npr. zimi, pa se krvne ile stisnu i pri
jenos vala pulsa je otean. Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog
pulsa mnogo bezazleniji. Tako, npr., debele osobe koje imaju mnogo
potkone masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa.
Slab, mekan puls imaju osobe sa snienim krvnim tlakom, bolesnici
sa sranom grekom itd. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj,
skleroznoj arteriji. Kada postane kruta cijev, arterija ne prenosi ni
kakve pulsacije.
Postoje bolesna stanja kada srce odjednom, esto kao grom iz ved
ra neba, poinje ubrzano raditi, ak s vie od 200 otkucaja u minuti; ta
da se puis jedva osjeti pod prstima i ne moe se brojati.
Ubrzan, slab, esto jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo
krvi. to je gubitak krvi vei, puls je bri i tee se pipa. Promjene pulsa
prate i ostali znakovi veega gubitka krvi: blijeda boja koe, hladan
znoj, pospanost, ed.
Ubrzan i slab puls redovito prati stanje oka.
Puls moe biti jak, snaan i tvrd. Jak puls moe se osjetiti prilikom
svakoga veeg fizikog napora, kada zbog pojaane potrebe tijela za ki
sikom srce ubacuje u krvotok poveanu koliinu krvi. est je u trudnoi,
za jaih duevnih uzbuenja, u sportaa, poveane tjelesne temperature,
otrovanja. Jak i tvrd puls imaju osobe s povienim krvnim tlakom. Ne
treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak moe biti praen potpuno nor
malnim pulsom.

Prestanak pulsa

Prestanak pulsa na svim arterijama znai prestanak rada srca i

smrt, koja je praena gubitkom svijesti, proirenim zjenicama, mrtva
kim pjegama i mrtvakom ukoenou.
Doe li do nagloga gubitka svijesti, puls se uvijek mora pipati na
vratnoj arteriji. Svaki nagli prestanak pulsa, prema tome i prestanak ra
da srca, koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe, zahtijeva hit
no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaa srca.
Masaa srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre
stanka rada srca.
Gubitak pulsa moe nastati ogranieno, samo na jednoj arteriji; ta
kav ogranieni gubitak moe se razvijati postepeno i nastati naglo.
Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida
protoka krvi. Uzrok prekida najee je zaepljenje arterije ugrukom
krvi, mjehuriem zraka, kapljicama masti, nakupinama stanica. Ako je
zaepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u odreeno
podruje tijela, tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi, koa postaje
blijeda i hladna.
Gubitak pulsa na arteriji moe nastajati postepeno. Vie mjeseci, pa
i godina, puls postaje sve slabiji, da bi na kraju nestao. Takva se stanja
razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze, naroito u bolesnika
koji boluju od eerne bolesti. Mlai ljudi obolijevaju izmeu 20. i 40.
godine ivota. Uz osjeaj hladnoe i jakih bolova, najee u nogama,
dolazi do znatnog slabljenja i, na kraju, do potpunoga nestanka pulsa na
arterijama.

Ritam pulsa

Budui da je odraz normalnoga rada srca, puls e odraavati i nje

gov nepravilni rad. Kada srce izgubi svoj normalni ritam, puls e kao
vjerna slika njegova rada takoer izgubiti svoj takt.
Nepravilan, aritmian rad srca moe se odrediti pipanjem pulsa, ali
ta metoda slui lijeniku samo kao prva, gruba orijentacija. Da bi tono
ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (sranu aritmiju), lijenik e se
posluiti posebnom aparaturom, tzv. EKG-aparatom.
Simetrinost pulsa

Brzina, jaina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na

lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi. Postoje bolesti koje mogu dovesti do
znatno slabijega pulsa, npr., na jednoj ruci, ak i do potpunoga prestan
ka.
Postoji rijetka bolest koja je praena postepenim suavanjem glavne
arterije koja je praena postepenim suavanjem glavne arterije koja do
vodi krv u ruku. Ali i pritisak izvana na arteriju, kao i neke upale, mogu
postepeno potpuno ili djelomino dovesti do poremeaja prolaza krvi
kroz krvnu ilu, a time i do razliitoga pulsa na rukama ili nogama.
Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti lijeniku.
 POTITENOST

Nijedan ovjek nije itav ivot ni veseo ni alostan. Ali ako se pitamo
kakve je tko prirode, vidjet emo da su neki ljudi openito skloniji ivot
nom optimizmu, dok su drugi povueni, osjetljivi, skloni plakanju. Oe
kuje se npr. da su mlade djevojke plaljive, dok mukarci ne smiju po
putati svojim osjeajima.
U svakodnevnom ivotu, i u nauci, osnovno raspoloenje ovjeka,
njegov temperament, dovodi se u vezu s tjelesnom graom, konstituci
jom. Za onoga koji je slabo razvijen, nizak, gracilan, gotovo djejega iz
gleda, moemo pretpostaviti da je njean, osjetljiv i sklon potitenosti.
Nasuprot tome, za jakoga, visokog, miiavog mukarca otprve smatra
mo da i u duevnom ivotu mora biti vrst, otporan i stalnih osjeaja. Za
debele se ljude govori da su flegmatini i dobroudni, za mrave da su
kolerini, to znai da se lako uzbude, uzrujaju, usplamte. Takva opaa
nja potvrena su mnogim ispitivanjima, ali jo se uvijek ne moe govori
ti o zakonitostima. Izmeu grae tijela i temperamenta postoje neki, od
nosi, ali potitenost, kao i druga stanja, mogu se javiti u svih ljudi.
alost je samo jedan oblik potitenosti. Netko je alostan ako mu
ne uspije ono to je naumio; potiten je ako ima dugotrajan osjeaj da
priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. alost kao i radost
predstavljaju raspoloenja koja u intenzivnom stanju ne traju suvie du
go. Uzbuen ovjek, alostan ili radostan, nema apetita, gubi vezu s vre
menom i okolinom, ne moe spavati ni bilo ta raditi. Ako nam umre ne
tko od bliih, dolazimo u takvo stanje. Kao vidljiv znak alosti nosimo
crninu. To razdoblje zovemo korota. U koroti nismo uvijek alosni, do
godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote ivota koje nas oekuju.
alost je osjeaj koji moe biti vrlo jak, ali ne moe trajati jednako i du
lje vrijeme.
Postoji li trajniji uzrok alosti, govorimo o potitenosti. Osoba je
turobne volje, ima tugu na srcu. Medicinski izraz za potitenost
glasi: depresija. Potiten ovjek moi e se i nasmijeiti, ali to nee biti
od srca. U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koi i ne doputa mu
da se opusti. Stanja jaega osjeaja alosti javljaju se u vezi sa svakim
povodom, a dolaze i sama od sebe. Ako traju dulje vrijeme, rije je o du
evnom poremeaju ili o duevnoj bolesti.
U svakodnevnom ivotu esto grijeimo prema potitenim ljudima
time to ih nastojimo razonoditi na svaki nain. Ima vie narodnih pria
o kojima se pria o turobnim ljudima (alosnu princezu trebalo je naves
ti da se nasmije). I u tim priama iznosi se iskustvo da se potitenost ne
moe ukloniti ni pozivanjem na ovjeka samoga da se silom raspoloi,
ni prireivanjem zabavljakih i smijenih scena. Ako alosna ovjeka
dovedemo u drutvo, najee e se jo vie raalostiti. Osjetit e da po
stoji velika razlika izmeu njegova bola i veselja drugih. To e biti razlog
da se i dalje povlai u sebe. Dogodilo se da je poslije takvog pokuaja
provoda ovjek digao ruku na sebe, da se unitio. ivotno i znanstveno
iskustvo ui nas da ovjeka u alosti valja ostaviti na miru.
Druga je pogreka prema alosnim i potitenim ljudima sklonost da
ih se tedi od napora. Ako, npr., netko od najbilie rodbine umre, onda
njegovi suradnici, esto i lijenik, kau: Ostani kod kue i ne idi na po
sao! To je promaen savjet. Ako se ovjek oslobodi svih radnih i dru
gih obaveza, osjeat e se u svojem bolu jo osamljeniji i tee e se boriti
s injenicama i mislima. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo.
Mirovanje je otrov, rad protuotrov.

Depresija kao duevna bolest

Lijenici su otkrili da postoji i alosno, potiteno stanje kao poseb

na duevna bolest; prije se zvala melankolija, a danas je zovemo depre
sivna psihoza ili, jednostavnije, depresija. Kako se isti izraz upotrebljava
i za stanje potitenosti, esto je potrebno naglasiti da je depresija, kao
duevna bolest, uvijek ozbiljno stanje.
Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. Bolesnik je ponekad po
titen i turoban na slian nain kao i zdrav ovjek. Jedan od vanih pod
ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. Razumjet emo alost
onoga koje ima stvaran razlog da bude loe volje. Ali ako netko nema
nikakvoga razloga da se alosti, onda je rije o bolesti. Slino je ako ne
tko preuveliava znaenje odnosa ili dogaaja. To je samo povod da ne
objanjiva, unutranja tuga provali i preplavi itavu linost.
Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj looj sudbini, predbacuje
sebi da je upropastio obitelj, tvrdi da je promaio ivot, da se vie nie
mu ne moe nadati, da je suvian. Samooptuivanje nema granice, a te
ak osjeaj alosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja. Bolesnik malo jede,
ne moe spavati, osjea se malaksao, esto lei u krevetu. Po izrazu lica i
kretnjama vidi se da je depresivan; esto mnogo plae. U narodu se go
vori da ga je uhvatila mora. To je stanje oduzetosti tijela i due u kome
se mijeaju osjeaji uzbuenja, straha i depresije. Uvjeravanja najbliih
ne pomau, nego pojaavaju nepovjerenje, grinju savjesti i osjeaj
krivnje.
U depresivnih bolesnika nisu oteene druge duevne sposobnosti,
zato ih njihova okolina ne doivljava uvijek kao duevno poremeene
osobe. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati, a njihovu alost tu
mae jakim osjeajima. Sliku bolesti oteavaju i druge tjelesne i duevne
smetnje.
Depresija kao bolest moe trajati nekoliko sati, dana, tjedana i mje
seci. esto ima periodini karakter. To znai da se pojavljuje u pravil
nim ili nepravilnim razmacima. Analiziramo li ivot takvih bolesnika,
ustanovit emo da su slina stanja potitenosti ve postojala. Prestanak
moe doi postepeno, a nekad naglo, gotovo preko noi. Bolesnik pre
staje iznositi svoje alosne misli, ustaje, prihvaa se posla i normalno se
povezuje s drugima. Dogaa se da odjednom prijee u suprotno stanje:
postaje neobino aktivan, poduzetan, neprirodno veseo i uzbuen. Kao
da mu neto ne da mira; zauuje osobe oko sebe time to je svu alost
zaboravio; moe i pomahnitati.
Danas postoje vrlo dobri uvjeti lijeenja depresije i manije. Prije ne
koliko desetina godina otkriveno je vie lijekova koji djeluju na depre
sivna raspoloenja, naroito na depresiju kao duevnu bolest. Iako se
dogaa da depresivno stanje prolazi i bez lijeenja, ipak je prijeko po
trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne lijeenju. Depresivnom bo
lesniku svakako je mjesto u bolnici, barem u prvoj fazi lijeenja. To je
potrebno naroito zato to je takav bolesnik sklon samoubojstvu.
Ako je netko neoekivano dugo potiten zbog nekog dogaaja i to
objanjava nerazumnim razlozima, onda je osnovana sumnja na depre
sivnu bolest. Sumnja se pojaava ako za depresivne misli nema stvarne
podloge. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjea da je bo
lestan. Na alost, esto valja uvjeravati i njegove najblie da je rije o
opasnoj duevnoj bolesti. Zato se valja pouzdati u savjete lijenika.

Pokuaj i izvrenje samoubojstva

Volja za ivotom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. Na alost,

uporedo s tim nagonom javlja se, naroito u depresivnih bolesnika, i na
gon za samoubojstvom. Samoubojstva se dogaaju od pamtivijeka u
svim zemljama svijeta. Ne poinjaju samoubojstva samo duevni boles
nici. Iako nisu razjanjeni svi uzroci, statistike pokazuju da samouboj
stva ovise o osobnim i drutvenim iniocima. U nekim sredinama ljudi
ee diu ruku na sebe, u drugima manje.
 Na pitanje zato netko pokuava sebi oduzeti ivot, postoje razni
odgovori. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran
razlog.
esto kaemo: Bolje da me nema, ili Najradije bih umro. Tak
va stanja najee su trenutana. Sutradan vie ne mislimo tako. Ako
smo dublje ozlojeeni ponaanjem drugih prema nama, javlja se elja da
im se uklonimo s puta, da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako
e im biti bez nas. Takva razmiljanja dovode do pokuaja samouboj
stva. Najvei broj pokuaja nije ozbiljan, pa govorimo o reakcijama i de
monstrativnim pokuajima. ene su sklonije takvim reakcijama te uzi
maju tablete, reu ile na rukama, putaju plin u kuhinji. Uzbuena oko
lina alarmira zdravstvenu slubu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci
ja. Tako se sreuju situacije koje su izgledale nerjeive. Samoubojstvo
pokuavaju oni koji ne mogu rijeiti svoje ivotne probleme.
Ako osoba u nekoliko navrata pokua izvriti samoubojstvo, a sve
zavri time da doe u bolnicu, ili se taj pokuaj osujeti u krugu obitelji,
njeni se postupci sve manje cijene, a ponekad izazivaju i ogorenje. To je
pogreno zato to se svaki pokuaj samoubojstva moe zavriti tragino.
Svaki pokuaj samoubojstva ozbiljna je opomena; s ovjekom se
dogaa neto nenormalno; izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su
doveli do vie ili manje traginoga dogaaja upuuju na psihijatra.
Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi
je, alosti ili beziziaznosti. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije
u mnogim zemljama da osnuju posebnu slubu koja je uvijek na raspola
ganju. U svim veim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji moe
nazvati svatko tko u oajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. U
toj su ustanovi lijenici i ostali strunjaci spremni pruiti pomo. Nada
mo se da e se slina sluba organizirati i u naoj zemlji jer broj samou
bojstava neprekidno raste.
Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samounitenjem. Takvi e
se bolesnici ubiti i u sloenim i prividno nemoguim situacijama. U asu
depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najblie. Npr.,
majka ubija i dijete i sebe, mu ubija i enu i djecu. To su tzv. proirena
samoubojstva.
Iskustvo je pokazalo da i prividno sreeni depresivni bolesnici mo
gu izvriti samoubojstvo. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo
lesti. Zato se svaki depresivan bolesnik mora lijeiti.
 POVRAANJE

Povraanje, bljuvanje, (vomitus) svakome je uoljiv znak bolesti. To je

simptom koji zabrinjava. Traei hitnu lijeniku pomo, lanovi obitelji
navode povraanje kao jedini znak bolesti, premda za lijenika postoje
znaajniji simptomi.
Povraanje je nesvjestan in, prvenstveno stvoren od prirode da
zatiti tijelo od tetnih tvari koje gutanjem dolaze u eludac. Kao to se
kaljem izbacuje sve to smeta normalnom prolazu zraka: krv, strano ti
jelo, sluz - tako se povraanjem eludac oslobaa nepoeljnoga i tetnog
sadraja. Povraanje je karakteristika svederaa kojima pripada i
ovjek. Biljoderi rijetko kada povraaju. Oni kao da znaju to smiju po
jesti, a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje ovjek ne
ma.
Povraanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se itav
akt odvija tono po voznom redu. Povraanje uvijek zapoinje dubo
kim udisajem. Nakon toga zatvori se ulaz u dunik, a meko nepce istov
remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se sprijei izlaz sadraja kroz
nos. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje. Napnu se jaki tr
buni miii, koji izmeu sebe i oita vrsto stisnu donji dio eluca. U
svom gornjem dijelu eludac omlohavi, ulaz u jednjak se otvori, a sna
an pritisak u elucu izbaci sadraj preko jednjaka u usnu upljinu. To se
odvija potpuno nesvjesno. Dokaz da je to nesvjesna radnja: ovjek po
vraa i u besvjesnom stanju. Povraanje u besvjesnom stanju opasno je
po ivot jer ne postoji zatita dinih putova i moe doi do uguenja.
Slab nadraaj centra za povraanje izaziva samo jedan neugodan
osjeaj, koji se iz eluca iri u drijelo. Nadraaj za povraanje mogu
izazvati podraaji iz raznih organa zato to je centar ivcima povezan s
gotovo svim dijelovima tijela.
Podraaji najee dolaze iz trbuha, iz probavnih organa. Povraa
nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva, unoga mjehura, gutera
e, jetre, potrbunice, zatim zapletaj crijeva; praeno je bolovima, povi
enom temperaturom, proljevom; redovna je pojava kod bolova u bub
rezima zbog bubrenih kamenaca i kod jaih upala bubrega i mokranih
putova; mogu ga izazvati podraaji iz jajnika i maternice, zatim bolesti
mozga, modanih opni, glavobolje - migrene.
Centar za povraanje u najuoj je vezi s osjetom mirisa i okusa. Po
vraanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jaim nadraajem sred
njega uha, zatim okretanjem oko svoje osi, vonjom u autu i na brodu
(morska bolest). Tada je redovito praeno vrtoglavicom i poremeenom
ravnoteom.
Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadrauju-
e djeluju na centar za povraanje (eerna bolest i uremija).
Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraanje. To
mogu biti lijekovi digitalis, aspirin, preparati eljeza ili otrovi: olovo, al
kohol, iva, sredstvo za unitavanje gamadi.
Kao psihiki poremeaj javlja se zbog jakoga osjeaja neugodnosti i
straha (povraanja aka i studenata prije ispita, zbog odvratnih prizora).
Naglo povraanje, naroito u djece, moe znaiti poetak zarazne
bolesti, velikoga kalja, upale modanih opni. Povraanje prati infarkt
srca, krvarenje u mozak, teu povredu glave.
Ako je kratkotrajno ili jednokratno, potpuno je bezopasno. Rijetki
su ljudi koji u ivotu nisu povraali.
Dugotrajno povraanje po ivot je opasno stanje. Najmanja je opas
nost gubitak pojedene hrane i nemogunost uzimanja hrane. ovjek bez
hrane ivi tjednima. Mnogo je vea opasnost gubitak vode i nemogu
nost da se izgubljena tekuina nadoknadi. Svaki pokuaj pijenja vode
izazvat e jo jae povraanje. Jakim povraanjem ovjek moe izgubiti
do 7 litara tekuine dnevno.
S tekuinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni
ljudskom tijelu. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles
nih tekuina, to ugroava osnovne ivotne funkcije.

Eksplozivno povraanje
Eksplozivno povraanje ne moe se zadrati i nastupa naglo i u ja
kom mlazu. Sadraj eluca moe biti izbaen i vie od jednog metra u
daljinu. S obzirom na to to eluani sadraj izleti poput metka, upot
rebljava se i izraz projektilsko povraanje.
U odraslih ljudi rijetka je pojava; najee je u male djece.
To nije povraanje u luku u novoroeneta u prvom i eventualno
drugom tjednu ivota. Takva povraanja, uglavnom poslije jela, normal
na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana. Opasnost poinje tek onda kada
postaju ea i traju due od 2 dana.
Pravo eksplozivno povraanje moe se javiti u dojeneta od 3 do 5
tjedana ivota; nastaje odmah ili neposredno nakon podoja; u poetku
samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadraj eluca eksplo
zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Koliina povraenoga sa
draja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraenom sadr
aju nikada nema ui. Takvo dojene poinje gubiti teinu, propada,
postaje nemirno i plaljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave stolice
gladi.
Uzrok je takvoga poremeaja suavanje mjesta gdje eludac prelazi
u dvanaestopalano crijevo. Suavanje nastaje zbog toga to je nadeb-
ljao kruni mii na tom mjestu pa djelomino ili potpuno zatvara pro
laz hrane iz eluca u tanko crijevo.
Takvo dijete valja dojiti ee i krae; mlijeko se moe izdvojiti i
davati liicom. Ako je povraanje uporno i dijete naglo propada, izvrit
e se operativni zahvat, koji dojene vrlo dobro podnosi.

Povraanje bez munine

Povraanje bez uvoda, bez munine i napora javlja se kod nekih po

vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga
kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obino ujutro; nije
ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praeni
glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. im povraanje presta
ne, osoba se osjea sasvim normalno.
Povraanja bez munine mogu biti sasvim neduna, na ivanoj
bazi, esto u mladih osoba, naroito ena. Javljaju se poslije jela, bez
gubitka teine.

Povraanje crnoga sadraja koji lii na

talog od crne kave

Krv koja se kratko vrijeme zadri u elucu postaje crna; nastaje

zbog toga to solna kiselina eluanoga soka pretvara crvenu boju krvi u
crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz eluca dijelom se odstranju
je stolicom kao crna ili tzv. katranasta stolica; ako doe do povraa
nja, i probavljena se krv nae u povraenom sadraju; crna boja sadra
ja usporeuje se s izgledom slinim talogu od crne kave.

Povraanje novoroeneta i dojeneta

Neka djeca poinju povraati ubrzo nakon toga to su se rodila. To

je zapravo ispranjavanje eluca u kojem se mogu nai vee koliine pro-
gutane plodne vode, sluzi i krvi od raanja. Takva povraanja potpuno
nestaju ve u prvom tjednu ivota.
Povraanju novoroeneta lijenik poklanja naroitu panju jer ne
mora uvijek biti bezazleno. Uestalo povraanje nakon poroda moe biti
znak povrede mozga nastale za vrijeme raanja ili posljedica priroenih
greaka jednjaka i eluca.
Prilikom prvih obroka hrane primjeuju se cijeenje mlijeka iz usta,
bljuckanje hrane, podrigivanje i povraanje; to jo uvijek ne mora pred
stavljati opasnost; esto je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na
in prehrane. Grkljan i drijelo novoroeneta tako su postavljeni da di
jete moe istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni
su jo potpuno usklaeni, pa dolazi do zagrcavanja.
Neka djeca suvie pohlepno siu mlijeko i pritom gutaju vee kolii
ne zraka, ili popiju previe mlijeka. Zbog toga se eludac suvie rastegne
pa dolazi do povraanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posie previ
e mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu
iti da zrak izie iz eluca. To se postie tako da se dijete za vrijeme ili
poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan poloaj i lagano lupka
po leima.
Bakterije esto uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva
ku imalo teu infekciju prati povraanje. Malo dijete ne moe ograniiti
zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jai pod
raaj izaziva reakciju cijeloga tijela.
U dojeneta povraanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo
e biti loa tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje liicom. Ako se sta
vi preduboko u usnu upljinu, liica izaziva refleks povraanja. Tako
odrastao ovjek namjerno izaziva povraanje nadraivanjem drijela
prstom. Djeca mogu povraati ako se s punim elucem, odmah poslije
jela, podiu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije
jela ne igra.

Povraanje starijega djeteta

Rastom djeteta povraanje postaje sve rjee. Meutim, i kod starije

djece javljaju se napadi povraanja i mogu zapoeti ve u drugoj godini
ivota, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraanja moe biti
nekoliko u toku dana. Obino traju dan-dva, katkada i due od sedam
dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i edna. Svaki
pokuaj davanja tekuine na usta izaziva jo jae povraanje. Tegobe
prestaju naglo, kao to su zapoele. Miris povraenoga sadraja podsje
a na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemino povraanje). Di
jete se brzo oporavlja.
 Takva povraanja esto su pretjerana reakcija organizma na glado
vanje. Poznato je da se davanjem jako zaeerene tekuine, im povraa
nje poinje, mogu sprijeiti dalji napadi.
Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju vie ob
roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati to
vie zaeerenoga aja.
Poznato je da djeca esto povraaju kada imaju anginu, gripu, ar-
lah, veliki kaalj, zaraznu upalu eluca i crijeva. Povraanje izazivaju i
podraaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na
pojedinu vrstu hrane (alergija); tada moe, ali ne mora, biti praeno
flekovima po tijelu svrbeom, otokom oiju.
Povraanje mogu izazvati duevna uzbuenja, zatim strahovi: od
zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu uvaju; svae i sukobi
roditelja izazivaju povraanje djeteta.
Postoje jednokratna povraanja zbog pretrpavanja eluca hranom
prilikom proslava, povraanja u toku vonje, zbog nadraivanja drijela.
Svako povraanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva lijeniki pre
gled iz dva razloga:

1. Povraanjem se gubi mnogo tekuine, a na to su djeca naroito osjet

ljiva.
2. Povraanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i tekih bolesti.

Na primjer: povraanje moe biti jedini znak upale slijepoga crije

va, upale mozga i modanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami po
stavljati dijagnozu bolesti i sami lijeiti dugotrajna povraanja. Tak
vo dijete obavezno treba da pregleda lijenik. Roditelji moraju zapamtiti
sve one podatke koji su potrebni lijeniku: ima li povienu temperaturu,
glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraanje
nastalo naglo ili je prethodila munina, je li eksplozivno, postoji li osjet
ljivost na hranu, to je dijete jelo toga dana, u kojim koliinama, kako je
izgledao povraeni sadraj.

Povraanje krvi

Krv u povraenom sadraju (hematemeza) moe biti kao svjea,

crvena, ili kao crni sadraj koji podsjea na talog od crne kave.
Crvene, svjee krvi u povraenom sadraju bit e onda ako povra
anje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a
potjee iz usne upljine, drijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri
jeme sadri u elucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom
eluanoga soka. Povraanjem se nikada ne izbaci sva krv iz eluca, ne
go se jedan dio poslije odstrani kao katranasta stolica.
esto je teko dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila
povraena ili iskaljana. Krv koja se iskaljava, tj. dolazi iz plua, uvijek
je crvena i pjenuava, puna sitnih mjehuria zraka. Do zabune moe do
i i onda kada krv, koja potjee iz nosa, drijela, zubi, bude progutana,
a poslije se kao crni talog povrati.
Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je servirali kao crni
talog. Slian sadraj moe nastati i od pijenja obojenih tekuina, crnoga
vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadre eljezo ili biz
mut (ulter tablete).
Najei je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraanja krvi, ir na
elucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u pro-
bavnom sustavu otpada na ireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke.
Krvarenja zbog ira moe biti vrlo jako, tako da krv nije imala vreme
na doi u dodir sa eluanim sokom, pa e u povraenom sadraju biti
potpuno svjea. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju
znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz elu
ca vrlo je rijetko povezano s puknuem ira, tj. perforacijom.
Na drugom su mjestu krvarenja proirene vene na jednjaku; naje
e su posljedica oteenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, esto pogi
beljna i javljaju se obino u ljudi srednje dobi.
Rak na elucu u svega je 3 posto uzrok povraanju krvi; to je vrlo
rijetko svjea krv; uglavnom je kao talog od crne kave.
I sama sumnja da je rije o krvi u povraenom sadraju zahtijeva hi
tan lijeniki pregled.

Povraanje nakon uzimanja otrova

Kuanstvo je puno razliitih kemikalija koje slue za pripremu hra

ne i ienje. Mnoge su kemikalije vie ili manje otrovne. Otrovna je za
pravo svaka kemikalija, ovisno o koliini koja je unijeta u tijelo.
Najopasnije su kiseline i luine. Natrijevu luinu, laugenstein,
danas su zamijenili moderni deterdenti. Ali u nekim kuama, naroito
na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I
vrlo male koliine kiselina i luina izazivaju povraanje; javlja se jaki
bol u ustima i drijelu; u povraenom sadraju ima krvi.
Povraanje izaziva gutanje deterdenata i sapuna. Sapunica je po
znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraanje.
Povraanje mogu izazvati i sredstva za unitavanje tetoina u ku
anstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-
jelo unijeta preko koe ili dinoga sustava. To su preparati DDT, lindan,
nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraanje poslije uivanja alkohola

Pijenje alkoholnih pia jedan je od najeih uzroka povraanja. U

rjeim sluajevima munina i povraanje mogu nastupiti vrlo brzo na
kon uzimanja estokih pia. To se dogaa osobama koja nisu naviknute
na alkohol, naroito kada piju na prazan eludac.
Munina i povraanje obino se javljaju tek drugi dan poslije opija
nja. Povraanje moe biti tako jako i esto da bolesnik ne moe uzimati
nikakvu hranu ni pie. Svaki zalogaj izazvat e jo jae povraanje. U
povraenom sadraju ima ui i manje koliine krvi. Javljaju se i bolovi
u trbuhu, naroito u predjelu liice. Izbacuje se velika koliina tekui
ne. Nakon povraanja stanje se kratkotrajno pobolja, da bi se nakon to
ga povraanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekuine, bolesnik ima
jak osjeaj ei i suhou u ustima. Povraanje je posljedica nagle, akutne
upale sluznice eluca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis).
Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta
nje se smiruje.
Ima i onih koji pokuavaju tegobe presjei jednim gemitom,
uzalud, razumije se.
Ako se poslije povraanja osjea jako peenje u drijelu, pomo je
aa obine ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomino poniti, ne
utralizira, solna kiselina u eluanom sadraju, koja prilikom povraa
nja nadrauje jednjak i drijelo.
Lijenika je pomo potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te
kuine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraanje u trudnoi

U poetku trudnoe povraa gotovo svaka druga ena. Povraanje

poinje u prvoj polovini trudnoe, najee potkraj prvoga mjeseca.
Povraanju prethodi munina. U nekih ena javlja se samo muni
na, a povraanja nema ili je vrlo rijetko; povraa se obino ujutro, na
prazan eludac; moe se povraati nekoliko puta dnevno, ali ope stanje
trudnice ne mora biti poremeeno; poslije treega mjeseca trudnoe po
vraanje prestaje samo od sebe.
Neke trudnice povraaju ee i jae, gube apetit i oslabe; tjelesna
teina opada, javljaju se i mala povienja temperature. U vrlo rijetkim
sluajevima povraanje je tako jako da trudnica povraa vie od 20 puta
dnevno; ne moe uzimati ni hranu ni tekuinu; koa postaje suha; ubrzo
nastaju poremeaji zbog velikoga gubitka tekuine.
Smatra se da je glavni uzrok povraanja u ranoj trudnoi poremee-
nost autonomnoga (vegetativnog) ivevlja i prejaka osjetljivost centra
za povraanje u mozgu. Psihiki faktori uzrokuju poremeenu ravnoteu
ivanoga sustava. Povraanje je ee u ena koje su inae slabih iva
ca, u prvorotkinja (uzrok moe biti prevelika enja za djetetom, strah
za dijete, neeljeno dijete, sukobi u porodici).
Nekada se zbog upornoga povraanja morao izvriti prekid trudno
e. Dananje mogunosti lijeenja iskljuile su nasilni prekid trudnoe.
Blai sluajevi prolaze sami od sebe, esto bez lijeenja. U teim slu
ajevima lijenik e dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraa
nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridrava odreenoga naina
prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, ee i u ma
njim obrocima. Vano je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una
to tim mjerama stanje ne pobolja, potrebno je bolniko lijeenje. esto
i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraanje u vonji

Vonja prevoznim sredstvom moe izazvati muninu i povraanje,

naroito osoba sa slabim ivcima. Takav poremeaj nastaje kao po
sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vonje (naprijed, nazad,
gore, dolje, u stranu), to dovodi do jakoga i nepravilnoga nadraaja or
gana za ravnoteu, koji je smeten u unutarnjem uhu.
Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremeaji se nazivaju: morska
bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra
anja javlja se i pojaano luenje sline, koa postaje blijeda, znojna, jav
ljaju se vrtoglavica, munina i glavobolja. Moe doi do potpunoga is
crpljenja. Tada treba prekinuti vonju.
Osobe sklone takvim poremeajima treba da kreu na put odmorne.
Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pia, puenje moraju smanji
ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male koliine lako probavljive hrane.
Oni koji znaju da ne podnose vonju, prije putovanja uzimaju tabletu
navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraanja u vonji moe se
dobiti bez lijenikoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je
dan sat prije vonje. U toku vonje automobilom treba sjediti na prednje
sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan odreeni predmet u daljini.
Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji jure pored nas, stanje
e se pogorati.
Povraanje stolice

Stolica u povraenom sadraju ukazuje na teko i po ivot opasno

stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere;
dolazi do latinske rijei miserere mei, to znai: pomozi mi, smiluj mi se.
Stolica u povraenom sadraju znai da je u eludac doao sadraj
debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada vie ne moe
proi kroz debelo crijevo, crijevni sadraj se sakuplja, esto danima, da
bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko
tankoga crijeva u eludac. Iz eluca smrdljiv sadraj bude povraanjem
izbaen iz tijela.
Stolica u povraenom sadraju javlja se kod stanja koje se u narodu
naziva zapletaj crijeva. To znai da je debelo crijevo zatvoreno i da je
kroz njega sprijeen prolaz crijevnoga sadraja. Uzroci takvih promjena
u debelom crijevu najee su tumori, rjee strana tijela.
 PREHLADA

U djetinjstvu nam ograniavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom

da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi
mo, itav ivot nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno
e - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlaeni nekoliko
puta.
Prehlada je vjerojatno najee upotrebljavani medicinski izraz u
narodu; unato tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom
bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli
ko razliitih tumaenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok see u daleku
prolost, u vrijeme dok se jo nita nije znalo o uzrocima bolesti, dok su
se bolesti objanjavale loim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje,
uzrocima i bojom kaznom. Neke su bolesti objanjavane naglim djelo
vanjem hladnoe na tijelo, to je i dovelo do upotrebe pojmova prehla
da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja odra
la do danas. U lijenikim ordinacijama gotovo se svakodnevno uju
dijagnoze kojima se brojni pacijenti obraaju lijeniku, npr. Prehla
dio sam jetru, bubrege, eludac, crijeva itd.
Danas lijenik prehladom naziva tono odreenu bolest, vrstu zara
ze gornjih dinih putova; u mnogim je jezicima rije studen, hladnoa,
postale uobiajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Er-
kaltung - u njemakom: prehlada, nahlada, nazeb u nas).
Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzronik takve upale
virus.To je potvreno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka
razliitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajednikim imenom nosni
virusi (rinovirusi). Prema tome, lijenik pod dijagnozom prehlade razu
mijeva iskljuivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaa gornje dine
putove, najee sluznice nosa i drijela.
Takoer je prouavana veza izmeu hladnoe i prehlade. Veza po
stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoi izazi
va reflektorno stiskanje krvnih ila u sluznici nosa i drijela, to moe
dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzi-
jusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-
zi znatno lake do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izloe
no hladnoi. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. Ljudi koji
izolirano ive u polarnim krajevima neprekidno izloeni djelovanju ni
skih temperatura ne boluju od prehlada. Kada se prekine izolacija i do
u u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoe, bolest se
pojavljuje.
Smatra se da prosjeno svaki ovjek barem dva puta godinje oboli
od prehlade. Budui da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor
nost (imunost), moe se oboljeti i nekoliko puta godinje.
Bolest se javlja naglo, s osjeajem punoe i laganoga bola u drijelu.
Ubrzo dolazi do kihanja i karakteristinoga iscjetka iz nosa, koji je u po
etku vodenast, da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. Oi posta
ju crvene, disanje kroz nos je oteano, koji put zbog jakoga otoka sluzni
ce nosa onemogueno. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma
njen. Zbog upale Eustahijeve tube, kanala koji spaja drijelo sa srednjim
uhom, sluh je oslabljen. Opi poremeaji organizma nisu jae izraeni.
Moe se javiti umor, pospanost, glavobolja, bol u udovima. Bolest obi
no traje tjedan dana. U rjeim sluajevima, u osoba znatno smanjene ot
pornosti, upale moe zahvatiti i dublje dijelove dinih putova.
Bolest nije jako zarazna. U svega 20% dobrovoljaca, koji su namjer
no zaraeni, dolazi do bolesti. Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma
nji. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge
virusne bolesti (gripa).
Prehlada se smatra kapljinom infekcijom, tj. rinovirusi budu izba
eni kaljem i kihanjem i na taj se nain ire od bolesnoga na zdravog
ovjeka. Novija su istraivanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju
od prehlade imaju virusa na svojim prstima, gdje mogu ostati neoteeni
ak nekoliko sati. Znai da i prehladu moemo svrstati u bolest prljavih
ruku. irenje bolesti moe se smanjiti tako da se osoba koja boluje od
prehlade ne kree u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. Vano je da
se oboljela osoba ne rukuje, da esto pere ruke, da upotrebljava papirna
te rupie za jednokratnu upotrebu, a ne depne rupie koji su upravo
nabijeni virusima i predstavljaju pravo rasadite bolesti. Veina pre
hlaenih bolesnika ne trai lijeniku pomo. Lijee se sami, svaki svo
jom ve davno prokuanom metodom. Jedni se preznojavaju uz lipov
aj, drugi daju prednost aju od bijeloga sljeza ili ipka, treina koristi
kap joda u ai vode, etvrtini pomae domaa rakija. Neki narodni li
jenici preporuuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem
kore kruha na eravici.
Vano je znati da ne postoji mogunost uzronog lijeenja, tj. zasad
nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu unititi. Postoji tzv. simptomat-
sko lijeenje to znai da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine
simptome, obino one koji su najjae izraeni; kod glavobolje uzimat e
se tablete protiv bola, kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju
izluivanje, kod kalja sredstva za ublaivanje.
Jedan od najee upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos, ko
je ljudi sami kupuju u ljekarnama; one djeluju tako to stisnu krvne ile
u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak. Mnogi suvie esto i
nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva, ime pogoravaju stanje;
dolazi do jo jaeg otoka i oteenja sluznice. Na jednom savjetovanju u
farmakoterapiji zakljueno je da sva sredstva koja dovode do stiskanja
krvnih ila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju vie tete
nego koristi.
Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proiruju krvne ile u nosu i
na taj nain omoguuju vei dovod krvi, a time i vie hrane i zatitnih
tvari koje stvara organizam. Na tom se temelji povoljan uinak toploga
aja, inhalacija kamilice i slino.
Vitamin C masovno se primjenjuje u spreavanju i lijeenju prehla
de poto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu Vitamin C i prehla
da. To je bio pravi boom za proizvoae vitamina C. Dolo je do
prave vitaminomanije. Iako znamo da manjak vitamina C moe dovesti
do brojnih poremeaja u organizmu, istraivanja za posljednja dva de
setljea opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami
na u lijeenju prehlada.
Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. Primjena antibiotika nije samo
besmislena nego i tetna.
 PRIVIANJE

Samo ono to osjetimo prua nam sliku o svijetu koji nas okruuje. ov
jek bez sluha, vida, osjeta opipa i mirisa nita ne bi mogao rei svojoj
okolini. Naa osjetila nisu savrena, zbog toga i dolazi do mnogih grea
ka. Pas ima bolji njuh, orao i galeb bolji vid. Dogaa se da preko osjetila
ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. Ako se tome pridrue jo
i osjeaji i druge duevne pojave, onda je jasno da svatko doivljava po
jedinu situaciju na svoj nain. Npr., na sudu svjedoci se esto razilaze u
opisivanju dogaaja, jedan je zapazio jednu, drugi drugu pojedinost. Ia
ko svjedok eli govoriti istinu,' on je ipak sklon da sve to doivi protu
mai na svoj nain.
U naem narodu esto se govori o privienju. Rije je o dogaajima
iz osobnog ivota, vanijim zbivanjima u drutvu, ponekad o dogaaji
ma koji se nisu odigrali. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra
aj na nae osjetne organe, a mi ga krivo tumaimo. U sumraku, u umi,
panj moe izgledati kao ovjek; prolaznik e biti uvjeren da se s nekim
mimoilazi, i pozdravit e ga. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi
tumai se kao da netko hoda. Prie o duhovima u kui poivaju na tak
vim vidnim ili slunim doivljajima. Osjetila su primila poruke koje nisu
dovoljno jasne. U viim podrujima duevnoga ivota krivo ih tumai
mo jer ih nismo sasvim jasno doivjeli; krivo procjenjujemo ono to su
nae oi vidjele, to su ui ule, a ruke opipale. Ako se uplaimo ili smo
uzbueni, bit emo uvjereni da smo, npr., u umi susreli ovjeka. U
strahu su velike oi, glasi poslovica. U takvim stanjima skloni smo pre
tjerivanju.
Postoje duevne bolesti kod kojih takve iluzije igraju znaajnu ulo
gu. U delirijumu alkoholiar mrlju na zidu pretvara u muhu ili ohara,
nabor na pokrivau u zmiju, a zvukove koji dopiru s ulice uje kao jato
komaraca; ako ga dirnemo, mislit e da ga je netko napao. Njegova os
jetila primaju iste podraaje kao i osjetila zdrava ovjeka, ali ti podraa
ji toliko se pojaavaju i mijenjaju da ih krivo tumai. Razlika izmeu
zdravoga i bolesnoga upravo je u tome to e zdrava osoba prihvatiti
stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma, a bolesnik e, naprotiv,
odricati pravilno tumaenje doivljaja.
 Halucinacije su privienja koja nemaju nikakve veze s podraajima
koje su uhvatili nai osjetni organi. Takve osobe neto vide, uju, osjete
miris, okus ili dodir, a u stvarnosti se to uope nije dogodilo. To su
umiljaji.
Slino se dogaa i normalnim ljudima, ali samo u iznimnim okol
nostima. Poznata je tzv. fata morgana: iscrpljeni i edni putnici u pus
tinji odjednom vide palmu, potok, jezerce. ini im se da e odmah doi
do oaze, posljednjim snagama poure, a svega toga odjednom nestane.
To se dogaa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihi
kim silama nastoji doivjeti ono to eli.
Halucinacije su najee bolesna pojava. Duevni bolesnici esto
doivljavaju osjete koji ih zbunjuju: uju glasove, netko im govori iako
su sami u sobi, ili vide neto to drugi poriu, ili osjeaju da ih neto do
diruje, iako niega nema, osjete miris ili smrad koji ne postoji, normal
no zainjena hrana djeluje bljutavo, ili ima udan okus. Takve osobe ne
moemo razuvjeriti.
Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doivljaja razvija se duev
na bolest. Bolesnik vjeruje u ono to je osjetio kao u stvarnost i pokua
va protumaiti to se dogodilo. Djelomino rasuuje kao normalan ov
jek. Uini li mu se da uje glas svog susjeda koji mu prijeti, postaje uvje
ren da mu susjed doista eli zlo; zato smilja obranu. Najprije prestaje
razgovarati s tim ovjekom, izbjegava ga i promatra njegovo ponaanje.
Ako su halucinacije uzele maha, on e svaku stvarnu rije ili bilo kakvu
gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. Moe se dogo
diti da iz istog mira, rijeima ili fiziki napadne susjeda. Tko ne po
znaje misli takvoga bolesnika smatrat e da je ispad besmislen. Ali bo
lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za
pravo obrana od umiljenoga napada drugih.
Privienja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. Poznato
je da bolesnik u visokoj temperaturi doivljava iluzije i halucinacije. To
je naroito burno u djece.
Vizije su privienja koja pojedinac doivljava toliko ivo da se od
jednom nae u posebnom svijetu. Njemu se ukazuje prizor iz prie, iz
vjerskih ili drugih sadraja. Pod utjecajem elje i mate vidi i uje vile,
razgovara sa svecima, ili ima osjeaj da prisustvuje nekom dogaaju. Ni
kakvu kritiku ne priznaje.
Vizije se mogu odnositi na prole ili budue dogaaje, a govorimo o
njima i onda kada netko matovito i ivo predvia izvrenje pothvata ili
zadatka. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar
odlinoga zapaanja, a to je bila i osobina mnogih uenjaka i pronalaza
a. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. Njihove se greke za
boravljaju, a tona proroanstva pamte. Danas jo uvijek ne moemo
objasniti sve takve pojave, njima se bavi posebna nauka parapsihologija.
 PROLJEV

Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko razliitih naziva kao
proljev. Proljev (dijareja) naziva se napoljica, driska, driskavica, otvor,
sreka, blijanje, krupa. Puka tumaenja i krive predodbe o uzrocima
nastanka proljeva toliko su brojne, razliite i duboko ukorijenjene u svi
jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko lijeenje. Lijenik je
koji puti danas nemoan u borbi protiv predrasuda.
Za mnoge ljude proljev je samo nain na koji se tijelo isti. U
skladu s takvim shvaanjem pogreno je bilo kakvim lijekovima prekida
ti to ienje. Takve osobe obraaju se lijeniku tek onda kada ih nji
hovo samoienje organizma onesposobi za rad. Za neke ljude pro
ljev je samo prehlada, dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene
hrane.
Postoje razliita shvaanja, esto i meu kolovanim ljudima, o to
me to treba nazvati proljevom, da li samo vie od 3 stolice dnevno, za
tim da li je proljev svaka vodenasta stolica, ili je bitan broj stolica u toku
dana?
Proljev je suvie tekua, vodenasta, neformirana stolica koja nastaje
zbog brzoga ispranjivanja sadraja crijeva; proljevom se moe nazvati
samo jedna tekua ili polutekuca stolica dnevno, dok ni nekoliko stolica
dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne vrstoe (konzistencije).
Uzroci proljeva mogu biti razliiti: promjene i poremeaji u crijevi
ma, opi poremeaji u tijelu.
Da bi se mogli shvatiti meusobno razliiti uzroci proljeva, potreb
no je znati kako rade crijeva.
Crijeva se mogu samostalno gibati, pokretati. U stijenci crijeva na
lazi se splet ivaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. To zna
i : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsjeak crijeva i stavili ga u posudu
vode s neto malo kuhinjske soli, tada bi se u toj tekuini crijevo jo jed
no vrijeme gibalo bez obzira to je lieno svake veze s organizmom. Pre
ma tome, podraaj za pokretanje crijeva moe potjecati iz samih crijeva.
Na primjer: vea koliina hrane dovest e do rastezanja tankoga crijeva,
a to e biti podraaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz-
graditi. Kemijski podraaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po
krete.
Meutim, taj samostalni rad crijeva ipak je ogranien. Na crijeva
djeluju i ivci autonomnoga ivanog sustava, tj. ivevlje koje radi ne
zavisno od ovjekove volje. Nadraaj tih ivaca, simpatikusa i parasim-
patikusa, moe ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. Centar autonomnoga
ivanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim ivanim niti
ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije
lu. Sada e biti razumljivo zato proljev moe izazvati duevno uzbue
nje ili bolesne promjene u lijezdama tijela.
Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogui
razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. Ovisno o vrsti hrane,
potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana proe itav probavni sustav
i da se kao neprobarljivi ostatak, kao izmet, odstrani iz tijela. Kada je
prolaenje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne moe stvoriti
normalna stolica, nastaje proljev.
Proljev moe nastati zbog toga to je nadraen itav probavni sus
tav; tada je posljedica ubrzanoga rada eluca, tankoga i debelog crijeva.
No, moe biti nadraeno samo tanko i debelo crijevo, ili moe doi do
proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva.
Proljev se moe javiti naglo, akutno, i prestati nakon nekoliko da
na. U veini sluajeva praen je povienom tjelesnom temperaturom,
povraanjem, muninom, gubitkom apetita, glavoboljom, grevima u tr
buhu, promjenama na koi. Proljev moe trajati mjesecima i godinama.
U takvim sluajevima govori se o dugotrajnom ili kroninom proljevu.

Akutan, nagao proljev

Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko

liko proljevastih stolica. Nain prehrane, nagle promjene u prehrani i
vrsta hrane esti su uzroci proljeva; to mogu biti preobilni obroci, hrana
s mnogo eera, hrana u kojoj ima mnogo tvari to djeluju nadraujue,
npr. jako kisela i ljuta hrana. Uzrok moe biti i teko probavljiva hrana,
kao to je sirovo povre, nezrelo voe, jako masna hrana. Razumljivo je
da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti lijeniku. Ope sta
nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremeeno, a proljev pre
stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane.
Nagao proljev moe se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva
na pojedinu vrstu hrane. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon
uzimanja odreene vrste hrane. To su tzv. alergini proljevi; mogu, ali
ne moraju, biti praeni i drugim alerginim smetnjama: svrbeom, fleko-
vima po koi, otokom koe i sluznica.
 Nagao proljev moe se javiti i nakon jaega duevnog uzbuenja.
Poznati su proljevi aka i studenata prije ispita. Naroito jak osjeaj
straha izaziva nagao proljev koji se ne moe kontrolirati.
Otrovi mogu izazvati jake proljeve. To su vrlo esto sredstva koja
slue za unitavanje nametnika u poljoprivredi i kuanstvu: malation,
paration, nuvan. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su
nain uli u tijelo, bilo preko usta, koe ili udisajem: iva, fosfor, alko
hol.
I lijekovi izazivaju proljeve na taj nain to ubrzavaju rad crijeva.
To mogu biti otrovne kapljice za oi koje upotrebljavaju osobe s visokim
onim tlakom, pilokarpin kapi, zatim lijekovi za unitavanje glista i crva
u crijevima, lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama, kao kapljice za
srce, digitalis, preparati eljeza.
Najei su uzrok crijevne zaraze (infekcije). Mnoge bakterije i vi
rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo, gdje se razmnaaju. Uz
bol u trbuhu, katkad i povraanje, proljev je najoitiji znak crijevnih za
raza. Uzronici se stolicom izluuju iz crijeva, a zagaenom hranom, vo
dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (gria, dizenterija,
kolera, trbuni tifus, virusne upale tankoga crijeva). Toj grupi crijevnih
zaraza pripadaju bolesti koje se na ovjeka prenose sa ivotinja njiho
vim izluivanjima, izmetom i mokraom. Uzronici tih bolesti mogu pri
jei na ovjeka i putem hrane ivotinjskog porijekla: mesom, mlijekom,
jajima. Te bakterije najee uzrokuju bolesti za koje se obino kae da
su nastale otrovanom hranom. Najtei oblici trovanja hranom (ai-
mentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama, nego nji
hovim otrovima, toksinima, najee u ljetnim mjesecima. Neke bakteri
je, medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok, na pogodnoj se tempe
raturi brzo razmnoavaju na hrani, naroito na mljevenom mesu, krum
piru, kolaima s kremom, u masi za sladoled. U hranu dolazi iz gnojnih
arita na koi, u grlu i nosu. Razmnaajui se, takve bakterije stvaraju
vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. Kuhanjem
ili dubokim zamrzavanjem unitit emo bakterije, ali ne i njihov otrov u
hrani. A taj otrov ne mijenja ni boju, ni miris, ni okus hrane. Ubrzo na
kon uzimanja takve hrane javlja se munina, povraanje, grevi u trbuhu
i jak proljev, uz ope loe osjeanje. Koa bolesnika postane blijeda i
oroena hladnim znojem; tjelesna temperatura pada.

Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom

esto je dovoljno dan-dva pripaziti na nain prehrane, i proljev e

ubrzo prestati. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane, a
nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i eim obrocima:
preganu juhu, pire krumpir. Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku
ine, ali bez eera: aj sa saharinom, obinu vodu. Ne treba uzimati, na
nagovor susjeda, lijekove, npr. antibiotike. Lijekove moe propisati sa
mo lijenik.
Ako je proljev praen povienom tjelesnom temperaturom, povra
anjem, grevima u trbuhu ili nekim drugim znakom, tada je lijeniki
pregled prijeko potreban.
Ako se posumnja na trovanje hranom, ve kod prvih znakova boles
ti valja izazvati povraanje kako bi se otrovani sadraj to prije izbacio
iz tijela. Povraanje se moe izazvati nadraivanjem mekoga nepca
prstom. Svako trovanje hranom zahtijeva bolniko lijeenje.

Dugotrajan, kronian proljev

Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga, kroninog proljeva, lijenik e

najprije pregledati stolicu. Lijenika zanima ima li u stolici sluzi, gnoja,
krvi, parazita, ostataka neprobavljene hrane. Osim laboratorijskoga pre
gleda stolice potreban je rendgenski pregled eluca i crijeva, ili pregled
debeloga crijeva s pomou posebnoga instrumenta (rektoskopija).
Uzroci kroninoga proljeva mogu biti brojni i razliiti. Uzrok pro
ljeva ne mora uvijek biti u crijevima, nego i u drugim organima: elucu,
srcu, lijezdama, na ivanoj bazi.
Manjak eluanoga soka, tj. solne kiseline uzrokuje proljev time to
nedovoljno probavljena hrana iz eluca dolazi u crijeva pa ih jako nad-
rai. Zbog manjka kiseline, mnoge bakterije, koje bi bile unitene, prou
eludac, prirodnu zatitnu barijeru, dou u crijeva i izazovu upalu.
Od kroninog proljeva vrlo esto pate osobe kojima je zbog bolesti od
stranjen eludac, ili one koje u elucu nemaju dovoljno solne kiseline.
Proljeve moe izazvati i manjak drugih probavnih sokova, npr. ui i so
ka guterae (zbog poremeene razgradnje masti i kroba).
Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra.
Proljev moe nastati i zbog poremeaja u radu lijezda u unutra
njosti tijela koje svoje sokove putaju direktno u krv (endokrine lijez
de), kod bolesti titne lijezde (tireotoksikoza) i nadbubrene lijezde
(Addisonova bolest).
Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do oteane cirkulacije krvi u ve
nama, i time do slabije opskrbe crijeva kisikom, to izaziva proljev.
Proljev nastaje i kada je oteano prolaenje crijevnoga sadraja
kroz crijeva. Djelomino zatvaranje crijeva moe biti izazvano stranim
tijelom u crijevima, tumorima, stiskanjem crijeva zbog oiljaka poslije
upala ili operacija u trbunoj upljini; tada se izmjenjuje kronini zatvor
stolice s kroninim proljevom; koliina stolice je mala, stolica je tekua,
s mnogo sluzi, koji put ima i gnoja; javljaju se tzv. jutarnji proljevi. Du
gotrajne proljevaste stolice, ako sadre krv, sluz i gnoj, mogu biti izazva
ne rakom debeloga crijeva, koji je jedan od najeih tumora ljudskoga
tijela.

Pregled zavrnoga dijela debelog crijeva pomou

posebnoga aparata rektoskopa vana je pretraga
kojom se otkriva rak debeloga crijeva. Tri etvrti
ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu
rektoskopa

Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. Uzroci mogu biti osjeaji

neugode, bijesa, straha, bola. Centar autonomnoga ivanoga sustava,
koji upravlja radom crijeva, u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u
kojima ovjek doivljava svoje osjeaje (emocije). Zbog toga jak psihiki
nadraaj dovodi do prenadraenosti parasimpatikusa, tj. ivaca koji ub
rzavaju rad crijeva, to moe izazvati pojaano luenje sluzi u debelom
crijevu. Napadi nervoznih proljeva mogu se javljati povremeno s kra
im ili duim stankama. Kada nemaju proljeva, takvi bolesnici mogu
jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica.
Kronian proljev moe biti izazvan ulceroznim kolitisom, rijetkom
boleu nepoznata uzroka. To je upala sluznice debeloga crijeva praena
sitnim oteenjima, vrijedovima, na sluznici, slino iru na elucu. U
najteim sluajevima, oteenje zahvaa velike povrine sluznice, a broj
stolica moe dosei i 20 dnevno. Proljev moe biti praen grevima u tr
buhu. U stolici se vidi krv, sluz, katkad i gnoj. Koji put je krvarenje jedi
ni znak bolesti. Krv moe biti ispremijeana sa stolicom kao vei ili ma
nji ugruak. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana, zatim nastaje pobolja
nje. Bolest je dugogodinja i esto praena smetnjama: promenljivim
temperaturama, laganim bolovima u trbuhu, naponima, slabokrvnou,
ivanom razdraljivou. Smatra se da je psihiki faktor (emocionalni
stres) vaan uzrok ove bolesti.
Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. Uz
ronik je parazit (entameba histolitika), koja se poput drugih crijevnih
zaraza, prenosi od a bolesnoga na zdravog ovjeka. To su grizlice na de
belom crijevu, pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. Proljev traje nekoli
ko dana, nakon ega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. Koji put pod
sjea na dizenteriju; mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor, bol u
zglobovima, poveana temperatura.
Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti.
Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obino je ud
ruena s plunom tuberkulozom. I mnoge druge upale u crijevima izazi
vaju kronine proljeve: upala slijepoga crijeva, unoga mjehura, gute
rae.

Proljev dojeneta

Probavni sustav dojeneta vrlo je osjetljiv zbog toga to probavni

organi nisu jo potpuno sazreli. eludac i crijeva dojeneta osposob
ljeni su za probavu samo majina mlijeka. Ve sam naziv dojeneta uka
zuje na to da je nain prehrane vezan iskljuivo na sisanje mlijeka. Zbog
toga sustava, majino je mlijeko najbolja prirodna hrana.
Umjetna ishrana dojeneta mlijekom, ili mljenim preraevinama
drugih sisara, mora se prilagoditi uzrastu i teini dojeneta. To se postie
razreivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvornikih prepa
rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majina mlijeka (bebi-
ron, laktacit, laktovit).
Proljev nemaju djeca koja se hrane iskljuivo majinim mlijekom.
Dodue, moe se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje, ak
s neto sluzi. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti, dobro
jede i napreduje na teini, ne treba preduzimati lijeenje.
Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majinim
mlijekom na kravlje mlijeko. Na to je naroito osjetljivo dojene u prva
tri mjeseca ivota. Hranjenje kravljim mlijekom esto izaziva proljeve
naroito ako mlijeko nije dobro pripremljeno, razrijeeno prema dobi i
uzrastu. Zbog bjelanevina, kravlje je mlijeko mnogo tee probavljivo te
se u crijevima ponaa kao strano tijelo.
Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo esto zagaeno. Dok je
majino sterilno, tj. u njemu nema bakterija, dotle se u kravljem mlijeku
zbog nehigijenskih navika, predrasude, potpuno kriva shvaanja o nai
nu prehrane maloga djeteta, osnovni su uzroci poremeaja. Proljevi mo
gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja, neredovitih i preestih obro-
ka, suvie vruega ili suvie hladnog jela, zbog nagloga prelaza na um
jetnu prehranu. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). Dijete se zarazi
bakterijama preko zagaenoga mlijeka, ali bakterije mogu doi u crijeva
i sisanjem neistih prstiju i dude varalice.

Malo dijete ima vrlo iroku cijev koja spaja drijelo sa srednjim
uhom. Ako doe do upale srednjeg uha, gnoj e kroz tu cijev dolaziti u
drijelo i dijete e ga gutati; na taj nain unijet e u crijeva brojne bakte
rije i njihove otrove.
Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojene, koja se znat
no poveava ako je proljev praen povraanjem i povienom temperatu
rom; dolazi do velikoga gubitka tekuine, gubi se i mnogo vanih mine
rala. Potraje li takvo stanje due vrijeme, doi e do tekoga opeg pore
meaja, do stanja oka. Izostane li hitna lijenika intervencija, ubrzo e
doi do gubitka svijesti i smrti.

Lijeenje djejega proljeva

Svaki jai proljev, naroito s povraanjem, obavezno zahtijeva lije

niki pregled. Lijenik e odrediti lijekove, dati uputstva za prehranu, ili
e dijete uputiti u bolnicu.
 Prije dolaska lijenika dijete se ne smije hraniti. Davati se moe sa
mo tekuina, najbolje ruski ili lipov aj, bez eera, ili sa saharinom. Za
24 sata dijete moe popiti tekuine u koliini od 1,5 dl na kg tjelesne te
ine. Uz aj se moe dati i slana prokuhana voda ( 1 liica soli na pola
litre vode).
Prve i osnovne mjere poduzima majka. Poslije se obino prelazi na
rogaevu juhu i juhu od mrkve. Starijem djetetu daje se i sluz od rie (20
do 30 grama po obroku). Nain na koji se takva hrana priprema opisan
je na paketiu rogaeva brana. Poslije se, prema uputi lijenika, dodaje
obrano mlijeko, pregana juha, kakao na vodi, ribane jabuke, ili gotovi
preparati.
 DIJETA KOD PROLJEVA

Dijeta kod akutnih proljeva kolske djece

I. stupanj:
- pregana juha bez masnoe,
- riina sluz sa saharinom,
- kuhana ria na vodi,
- juha od mrkvice,
- ribane jabuke.

II. stupanj:
(kao I stupanj, i)
- svjei kravlji sir bez vrhnja,
- mekano ili tvrdo kuhana jaja,
- juha od mrkvice s krupicom,
- dvopek,
- banane.

III. stupanj:
(kao II stupanj, i)
- kuhana, kosana teletina ili piletina,
- domai rezanci ili krpice na ulju,
- pasirana mrkvica,
- pire od jabuka bez eera,
- bobi tapii,
- keksi sa nadjevom, keksi bez nadjeva,
- okolada za kuhanje.

IV. stupanj:
(kao III stupanj, i)
- bijela kava (itna),
- kakao na dvotreinskom mlijeku,
- ria na dvotreinskom mlijeku s okoladom za kuhanje,
 - jogurt,
- telea ili pilea nezamaena juha s tjesteninom ili ljinjacima,
- pasirana variva: mrkvica, graak, cvjetaa,
- nabujak od dvopeka s jabukama,
- vanili puding na dvotreinskom mlijeku.

Dijeta kod akutnih proljeva

I. stupanj:
- ruski aj ili aj od ipka sa saharinom ili limunom,
- pregana juha bez masnoa,
- riina sluz,
- juha od mrkvice.

II. stupanj:
(sve to je ukljueno u I stupanj, i)
- svjei kravlji sir bez vrhnja,
- tvrdo kuhana jaja,
- prepeeni bijeli kruh ili dvopek.

III. stupanj:
(sve to je ukljueno u II stupanj, i)
- juha od kosti sa zakuhima, nemasna,
- kuhana piletina, teletina i bijela riba,
- kosani odrezak bez zaina,
- pilei i telei ujuak,
- pirjana ria i krupica, pirjana mrkvica,
- salata od mrkvice,
- tijesto industrijske proizvodnje,
- domai rezanci, krpice i mlinci,
- kuhani trukli sa sirom, okruglice od sira,
- biskvit, nabujak od rie, okruglice od sira,
- palainke sa sirom, savijaa sa sirom, slana,
- okolada za kuhanje,
- banane, peene jabuke, pire i kompot sa saharinom.

IV. stupanj:
(sve to je u III stupnju, i)
- bijela kava i kakao sa saharinom,
- pirjana piletina i teletina,
- telei i pilei rioto,
- pirjana mrkvica,
 - salata od mrkvice,
- okruglice od rie,
- umak od rajice, cikla.

V. stupanj:
(sve to je u IV stupnju, i)
- kakao i kava sa mlijekom i eerom,
- svjei kravlji sir s malo kiseloga vrhnja,
- topljeni sir, kiselo mlijeko ili jogurt,
- pinat ili pasirana blitva, okruglice od kruha ili emlje, slani
krumpir,
- keksi albert ili petit beurre,
- mijeano pasirano povre.

Dijeta kod kroninoga proljeva

Dijetalna ishrana sastavni je dio lijeenja bolesnika koji boluju od

bolesti probavnih organa. Dijetalna ishrana ne znai oskudnu ili nedos
tatnu ishranu, nego takvu ishranu koja je kaloriki vrijedna, a pri tom
tako podeena da ne preoptereuje probavne organe. Ispravna dijetalna
ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omoguuje bre i potpu
nije izljeenje.

Dijetalna ishrana osobito je vana za bolesnike koji boluju od upale

eluca, tankoga i debelog crijeva, pa im se preporuuje ishrana prema
slijedeim uputama:

- Hranu valja uzimati u manjim koliinama u vie dnevnih obroka,

- jutarnji obroci moraju biti obilniji i kaloriki vredniji od veer
njih obroka,
- obroci moraju biti topli i svjee prireeni,
- tetna su suvie vrua, suvie hladna i suvie zainjena jela,
- jesti valja uvijek polako, bez urbe, a svaku hranu dobro savaka-
ti,
- najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na
vedene hrane.
Valja paziti da ishrana bude raznolika i kaloriki vrijedna i izbjega
vati uzimanje vee koliine tekuine za vrijeme jela te biljnu hranu koja
sadri celulozu.
Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni
trakt. Openito, ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti, mesne
konzerve, povre).
 1. J u h e : pregana juha, nemasna juha od teleega, goveeg ili
ivadskog mesa, riblja juha, juha od rajice, mrkvice i pinata s ma
njom koliinom zakuhanoga jajeta, rie, krupice i tjestenine.
2. M e s o i bjelanevinaste namirnice: teletina, mlada govedina,
piletina, nemasno kokoje meso, morska kuhana riba (bijela), nemas
no meso purana (bijelo meso), mlada ovetina, janjetina, goveii tele
i nesueni jezik, pluica, jetra i mozak, praka unka, jaja, svjei
kravlji sir, nemasno kiselo mlijeko, jogurt, nemasni trapist, travniki i
paki sir.
3. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svjei), pecivo, dvopek, maka-
roni, pageti, kaice od krupice, ria, puding od kroba, drobljenac,
palainke s nemasnim sirom, omleti, okruglice od sira.
4. P o v r e : krumpir kuhan u slanoj vodi s perunom, pasirana
mrkvica, kuhani pinat (leo), rajica (pasirana), blitva (manje kolii
ne).
5. V o e : uzimati u manjim koliinama narane, jabuke, potpu
no svjee kajsije i breskve, peene jabuke i pasirane banane, nezae-
ereni kompot od jabuka, jagode bez eera, borovnice.
6. N a p i c i : voni sokovi, limunada, oranada, sok od rajice,
ajevi (blagi kineski), aj s neto mlijeka, bijela kava, kakao na vodi,
vrlo male koliine naravnoga vina s vodom.
7. K o l a i : drobljenac, puding od kroba, rie, krupice, biskvit,
keksi (albert, petit-beurre), slani keksi.
8. Z a i n i : maslac, ulje bez zaprke, masnoa u manjim kolii
nama.

Zabranjena jela i pia

Zelje svjee, kuhano ili ukiseljeno, kelj, mahunarke, krastavci, svjei

i kiseli, zelena salata i kisela paprika, luk, enjak, radi, poriluk, proku
lica, sirovo zeleno povre, salata, orasi, bademi.
Salamurena, konzervirana i suena mesa, mesne preraevine, suhi i
otri sirevi, suvie masna jela, jaki zaini, alkoholna pia i ona koja iza
zivaju vrenje (pivo, mot), crna kava.
 PROMUKLOST

Promuklost (disfonija) najea je smetnja glasa koja se oituje u pro

mjeni visine, jakosti i boje; nastaje zbog promjene na glasnicama.
Glasnice su nabori sluznice razapeti izmeu hrskavice grkljana.
Grkljan lei u prednjem, gornjem dijelu vrata i graen je od hrskavice te
vie skupina miia pokrivenih sluznicom. Osnovna zadaa miia
grkljan? je disajna. Stezanjem i oputanjem, miii grkljana zatvaraju i
otvaraju ulaz u dunik, omoguujui ulazak zraka u plua, ime sprea
vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dunik. Miii
grkljana postepeno su se razvili u izvoae zvuka, glasa, te su osim dine
funkcije dobili i govornu.
Miii grkljana, prema potrebi, primiu ili odmiu glasiljke prema
sredini, mijenjajui ujedno njihovu napetost i tvrdou. Zahvaljujui to
me to je grkljan iv organ, grlo moe mijenjati ne samo jainu i visinu
zvuka nego i njegovu boju. Grkljanom stvoren zvuk, uz pomo usana, je
zika, nosa i mekoga nepca, postaje izgovoren glas.
Grkljan je vratar dinoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim, vi
e ili manje, tetnim tvarima koje zrakom ulaze u dine putove i plua.
Grkljan je vrlo osjetljiv i nema ovjeka koji nije promukao zbog toga to
je glasnice suvie opteretio vikanjem, duim govorom, pjevanjem, ili
nadraio pretjeranim puenjem, boravkom u zadimljenim, hladnim ili
pregrijanim prostorijama, boravkom u vlanoj i hladnoj klimi. Pijenje
estokih pia takoer oteuje glasnice, pa se javlja promuklost. Poznata
je promuklost kroninih alkoholiara.
Dugotrajnim kroninim promjenama naroito su izloene osobe
odreenih profesija: pjevai, puhai stakla, radnici koji rade u atmosferi
u kojoj ima mineralne ili metalne praine, jetkih plinova itd. Zdravstve
no stanje grkljana u najuoj je vezi s radnom okolinom i ivotnim navi
kama.
Promjene glasa, pa i promuklost, mogu nastati na ivanoj bazi.
Nakon uzrujavanja ili sukoba poinje se govoriti promuklim glasom a
moe se ostati i bez rijei.
 Najei je uzrok promuklosti infekcija gornjih dinih putova (no
sa, drijela, grkljana, dunika) virusima, naroito virusnom prehladom.
Upale mogu izazvati i druge klice. Javlja se suhoa, osjeaj grebanja u
grlu, lagan bol i promuklost. Tjelesna temperatura moe se neto pove
ati. U teim sluajevima moe doi do potpunog gubitka glasa (afoni-
ja).
Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na
neke tvari, npr. na hranu, lijekove, prainu itd. Uz otok glasnica, koji uz
rokuje promuklost, javljaju se i druge alergine promjene, najee na
koi, u obliku crvenila, svrbea, osipa. Uz promuklost postoji osjeaj
stranoga tijela u grkljanu, pa se nerijetko javlja i kaalj.
Promuklost moe biti uzrokovana klijenuti (paralizom) ivaca koji
kontroliraju rad miia odgovornih za stvaranje glasa. Uzroci mogu biti
strume, tumori jednjaka i drijela, deformacija vratne kraljenice, krva
renja u mozak, upalne promjene i tumori u mozgu, zatim zarazne bolesti
sifilisa, diferija, gripa, tifus, tetanus. Takva oteenja mogu izazvati i ne
ki otrovi, npr. atropin, arsen, olovo itd.
Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utjeu i seksualni hor
moni, pa se promjene glasa, nerijetko i promuklost, mogu javiti pod
hormonskim utjecajem. U mukarca, za vrijeme puberteta. Promuklost
se moe javiti i za vrijeme trudnoe, zbog pojaane prokrvavljenosti
grkljana. Promuklost blaenog stupnja, uzrokovana otokom glasnica,
moe se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstru-
acije te u klimakteriju, zatim kod rijetkih bolesti drugih lijezda s unu
tarnjim luenjem.
Promuklost moe biti i prvi znak tumora grkljana. Na glasnicama se
dosta esto javljaju dobroudni tumori, najee polipi, nazvani tako
zbog izgleda. I zloudni tumori grkljana dosta su esti (2% svih zloud
nih tumora); javljaju se preteno u mukarca. Promuklost je najee
prvi znak bolesti. Kako tumor raste promuklost je sve jae izraena. Po
stoji i nadraaj na kaalj (suhi kaalj, kaljucanje), a u ispljuvku se moe
nai svjee krvi. Za uspjeno lijeenje vano je to hitnije postaviti dijag
nozu bolesti. Nelijeena bolest vodi u sigurnu smrt. Zbog toga svaka
promuklost koja traje due od 2 tjedna, naroito starijih osoba, smatra
sumnjivom na rak; takav bolesnik mora se obavezno lijeniki pregleda
ti.
Svaku kroninu upalu grkljana i dunika valja lijeiti kako ne bi po
stale podloga za razvitak zloudnoga tumora (raka). Od kronine upale
do raka grkljana obino je dug put, ali su mnogi stradali zbog ravnodu
nosti i potcenjivanja opasnosti.
Dijagnozu bolesti i nain lijeenja treba da odredi lijenik. Ali bez
obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadraaje koji pogorava
ju bolest: ne smije govoriti, puiti, piti alkoholna pia; zrak mora biti
ist, temperatura oko 20C, s dosta visokim postotkom vlage; pomau
topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica).

Promuklost djece

Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih di

nih putova; esto se nadovezuje na upalu drijela i mandula.
Ve od prve godine ivota esto se javlja poseban oblik upale glas
nica (pseudokrup) koji je karakteristian tekom slikom bolesti i povolj
nim tokom izljeenja. Na promuklost u toku dana, nou se iznenada javi
teko disanje uz jak kaalj i zvuno, kretavo disanje, naroito kod psi
hiki vrlo osjetljive djece. Uzrok je lagan otok i gr glasnica. Do dolaska
lijenika dijete valja umiriti. Kad je dijete krajnje iscrpljeno, gr popu
ta.
 PROIRENE VENE

U tijelu ovjeka postoje tri vrste krvnih ila: arterije, kapilari i vene. Ar
terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og
ranke. Najmanje krvne ile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se
krvne kapilare. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik
te ujedno preuzima otpadne materije stanine mijene tvari, probave
(metabolizma). Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve vee
krvne ile koje odvode krv nazad prema srcu, a zovu se vene.
Vene su znatno slabije graene od arterija. Njihova stijenka nije ta
ko vrsta i elastina, to je razumljivo s obzirom na to to stijenka arteri
ja podnosi mnogo vii krvni tlak od stijenke vena. Postoje razlike i u
unutranjosti. U unutranjosti vena nalaze se zalisci ventili, koji su ta
ko graeni i postavljeni da krv moe tei samo prema srcu, tj. ventili
spreavaju vraanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. Arterije
nemaju zalisaka jer je vraanje krvi nemogue zbog visokog tlaka koji
stvara srce svojim radom. Slino kao to nije mogue ni vraanje vode u
vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama.

Zalisci u venama nogu

U venama je krvni tlak nizak. Svako poveanje tlaka u jednom dijelu ve
ne usmjeruje krv prema nazad, to zalisci u normalnim uvjetima sprea
vaju.
Proirenje nastaje kada se u venama povea krvni tlak zbog pritiska
izvana ili zaepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogueno,
krv se ubacuje preko pomonih vena u druge vene. Navala krvi u tim
venama izaziva poveanje krvnoga tlaka i vene se ire.
Brojne povrinske vene nalaze se pod koom na itavoj povrini ti
jela. Pojedinana i manja proirenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije
lovima tijela. Znatnija venska proirenja, koja su posljedica ozbiljnijih
poremeaja u tijelu, mogu se vidjeti pod koom prsnoga koa i trbuha te
na nogama.

Proirene vene na nogama

Vie od 20 posto ljudi iznad tridesete godine ivota imaju proirene

vene na nogama. Broj takvih ena mnogo je vei od mukaraca. Bolest
se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro
irenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe.
Proirene vene (varice) na nogama moemo nazvati boleu civili
zacije. Najee se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv nain
ivota suvremena ovjeka. Ogranieno kretanje, manjak tjelesnoga vje
banja, preteno stojei rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre
ma srcu. Kretanje omoguava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka
da pokrene nogu, ili kada samo napne miie na nogama, ovjek pokre
ne izvjesnu koliinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je
tzv, miina venska pumpa. Kod ljudi koji u svom zvanju preteno
stoje, miina pumpa nije dovoljno iskoritena i u venama stalno za
ostaje izvjesna koliina krvi (prodavai, konobari). I sila tea oteava
tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve
nama. Zalisci, ventili, u venama poputaju pritisku i vraaju manje koli
ine krvi, a poslije sve vee, to izaziva irenje vena. Dugotrajno povea
nje tlaka u venama dovodi do sve veega irenja vena. Vene se postepe
no izduuju i postaju vijugave poput zmije. Ako se ne lijee, izduene
vene spletu se u klupko i nastanu veliki vorovi (varikozni vorovi). Za
stoj krvi protee se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u
krvnim kapilarima i u njih dolazi manje svjee krvi. Koa i potkono
tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koa postepeno
postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergament-
papira i obojena smeom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno
nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).
Rad miia potkoljenice poboljava cirku
laciju krvi kroz vene; to je tzv. miina
pumpa

Proirene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove

zana s gruanjem krvi, trombozom. Ugruak krvi moe djelomino ili
potpuno zatvoriti venu. Takav ugruak moe se i otkinuti te krvnom
strujom otii u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra
nien prekid cirkulacije krvi (tromboembolija).
Mnogo su rjei uzrok priroene greke u venama, naroito na zalis-
cima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed
na, pa se govori o slabiima vezivnoga tkiva. Vezivno tkivo je potpor
no, kao to su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore izmeu or
gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne ile.
I trudnoa moe uzrokovati proirenje vena zbog poveanoga pri
tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbune upljine) i zbog op
ih promjena u tijelu za trudnoe (hormonalne promjene).
Proirene vene mogu uzrokovati tumori, oiljci, ciste, jer izvana pri
tiu i oteavaju protok krvi.
Proirenje zahvaa uglavnom dvije glavne povrinske vene: veliku i
malu venu safenu. Te vene dobile su naziv ba zbog toga to se lako uo
avaju ako su proirene; naziv dolazi od grke rijei safenes, to znai
vidljiv.
Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj
skom stranom. Velika vena safena povezana je s vie od 50 ogranaka s
dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza
na je i s malom safenom.
 Proirene vene svatko vidi i prepozna ve na prvi pogled. Koji put
su to neznatna proirenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i
dugaka te vijugava poput svrdla ili zmije; proteu se od stopala do gor
njega dijela natkoljenice. Manja proirenja ne moraju izazvati znatnije
tegobe. enama nagruje noge. Ali i neznatna proirenja mogu izazvati
bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojaava nou, naroito za
menstruacije. Zbog laganoga oteknua na potkoljenicama dolazi do na
petosti, stezanja i teine u nogama. Javlja se osjeaj kao da mravi idu
po nogama, osjeaj paljenja, arenja, trnjenja, svrbea. Povremeno na
staju jaki i bolni grevi u miiima noge. Oteknue, naroito u podruju
glenja, javljaju se ve nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je te
ko obui cipelu.

Proirenje zahvaa uglavnom veliku i malu

venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za lijeenje proirenih vena. U najve

em broju sluajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i
puki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio
koe gdje se nalaze proirene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su do
datna sredstva. Uzimanjem samo lijekova, proirene vene ne mogu se
suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope
rativno odstranjivanje oboljele vene i lijeenje injekcijama direktno u
oboljelu venu, tzv. sklerozaciono lijeenje.
 Lijeenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji lei lijenik
utrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastinim za
vojem, koji se nosi jo nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po
stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski traak tkiva. Ali sve
vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene
(trombozirane), njihovu funkciju preuzmu povrinske vene. Razumljivo
je to se proiruju: moraju omoguiti protok mnogo veim koliinama
krvi. Njihovim unitenjem nastali bi teki poremeaji krvotoka u noga
ma. Mnogi lijenici nisu pristae te metode jer se vene u velikom postot
ku ponovo proire. Prema nekim podacima, ak do 70 posto. Tim po
stupkom u veni se stvara krvni ugruak (tromb), koji se postepeno ota
pa, rastvara i kroz godinu-dvije u ugruku se stvori kanal i vena opet
postane prohodna.
Najsigurniji je nain lijeenja proirenih vena operativni postupak.
Prije 1800 godina rimski je lijenik Galen tupom kukom iupao proire
ne vene. Unato tome to je ta metoda vrlo stara, u mnogim je sluajevi
ma nezamjenljiva i jo uvijek daje najbolje rezultate.
Izvjesno poboljanje u poetku bolesti moe se postii kratkim peri
odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba
podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljava protok krvi kroz
vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja
ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem

dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se
stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljanja mogu se postii primjenom elastinoga zavoja.

Elastine arape nisu tako dobre kao elastian zavoj. Elastian (kompre-
sioni) zavoj spreava irenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se
stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To moe ustanoviti lijenik.
No i sam bolesnik moe to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja doe
do pogoranja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U
tom sluaju valja se odmah javiti lijeniku. Elastian zavoj se stavlja
ujutro, jo u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prevrsto
stegnut jer moe poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre
malo stegnut da ne doe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje
povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povien
poloaj; to je tzv. planinarski nain odmaranja nogu.
Fizikim vjebama, odreenim nainom rada i odmora, koji put
ak i prekvalifikacijom, mogue je sprijeiti tee komplikacije.

Proirene vene u koi prsnoga

koa i trbuha

Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2

cm debela vena koja se naziva gornja uplja vena (gornja vena kava).
Donja uplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije
vene dovode svu venoznu krv tijela u srce.
Ako doe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz
gornje uplje vene moe prebaciti sporednim venama u donju uplju ve
nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogunost postoji i za
prebacivanje krvi iz donje uplje vene u gornju.
Jedan od najeih uzroka proirenih potkonih vena na trbuhu, ri-
jee na prsnom kou, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva
sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra
nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene
vene dolazi u donju uplju venu. Kada cirotina jetra sprijei prolaz
krvi kroz jetru, tada ta krv moe i preko potkonih vena doi direktno u
uplju venu. Povrinske vene trbuha tada su jako proirene, nabrekle,
naroito oko pupka gdje nastaje slika koja podsea na glavu meduze.
Uzrok mogu biti i tumori u trbunoj upljini, velike ciste, jako na
kupljanje tekuine u trbunoj upljini. Promjene nastaju i u samoj upljoj
veni zbog djelominoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugrukom
(tromboza vene). U tom sluaju zastoj je krvi naroito jak i prenosi se do
donjih udova koji jako nateknu.
Ako je onemoguen prolaz krvi kroz gornju uplju venu, tada krv
tee kroz potkone vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone.
U prsnom kou uzrok pritiska mogu biti tumori, proirenje aorte,
poveani limfni vorovi razliitoga uzroka; moe nastati i tromboza gor
nje uplje vene.
Ograniena proirenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica.
To je normalna pojava, javlja se ve poslije drugoga mjeseca trudnoe i
traje tako dugo dok traje i dojenje.
Lijeenje tako proirenih vena mogue je samo lijeenjem osnovne
bolesti koja je to proirenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i lijeenje
mogue je samo u bolnici.
 SLINJENJE

Svakodnevni rjenik obiluje mnogostrukim znaenjima rijei slina. Ka

da se osjeti miris jela koje nam prija, kae se cure mi sline; elite li ne
koga omaloavati, kaete mu slinavac; ako netko suvie osjeajno
pria ili plae, kae mu se ne slini. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio
loku) i bolesnu (patoloku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz
razu slini kao krava, kada se zna da njene lijezde slinovnice u jed
nom danu izlue vie od 50 litara sline.
Slinu lue lijezde slinovnice, najvie zauna, poduna lijezda (pa-
rotis) te podjezine i poteljusne lijezde. Osim tih triju glavnih postoji
jo mnogo malih lijezda u sluznici usne upljine koje u toku dana izlue
oko 1 do 1,5 litre sline.
Usna upljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli
na natapa i smekava savakanu hranu i omoguava oblikovanje zaloga
ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada
djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so
kova u elucu i crijevima. Slina razreduje suvie ljutu, kiselu, gorku hra
nu, a po potrebi ugrijava i rashlauje.
U mnogih ivotinja, naroito mesodera, usna upljina u probavi
hrane nema isto znaenje kao u biljodera. Poznato je da pas guta itave
komade mesa, dok biljoderi dugo vau izluujui pri tom goleme koli
ine sline. ovjek je svedera i u usnoj upljini zapoinje razgradnju
biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata
(encima) ptijalina, koji jo jedno vrijeme djeluje u elucu.
Nareenja za luenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji
je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da e se vie
sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede
mo hranu koja nam ne prija, teko je gutamo jer se ne stvara dovoljno
sline. Stvaranje sline esto zapoinje prije nego to je hrana dola u usta.
Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. esto je
dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se poinje luiti
slina. Najvea koliina sline stvara se dok hranu vaemo, ali i jo neko
vrijeme poto smo zalogaj progutali.
 Ako se stvara vie od 2 litre sline dnevno i ako se lui bez odgovara
juega podraaja, govori se o pojaanom luenju sline, slinjenju (ptijali-
zam).

Slinjenje novoroeneta i dojeneta

Novoroene lui malo sline. Dijete poinje sliniti tek poslije neko
liko mjeseci. Cijeenje sline preko usta, to se vidi u gotovo svakoga do
jeneta, nije znak pretjeranoga, bolesnog luenja. Malo dijete slini zato
to jo nije nauilo slinu gutati.
Neto je pojaano luenje u 6. i 7. mjesecu ivota; tada probijanje
zubi djeluje kao podraaj.

Slinjenje odraslih

Na luenje sline odraslih znatno utjee nain prehrane. Vie sline

luit e oni koji jedu suhu hranu; i jako zainjena jela podrauju luenje,
kao i puenje, noenje proteze, vakanje gume.
Slinjenje moe uzrokovati jaka nadraenost ivanoga sustava. Po
znato je pojaano stvaranje i gutanje sline zbog osjeaja neugode,
srdbe, straha, histerinoga napadaja. Histerina osoba slinu ne guta,
nego je vae mljackajui jezikom. Zbog toga se u usnoj upljini pomije
a sa zrakom i puna je mjehuria, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se
oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomae, jer je takva osoba
ponovo izbacuje iz usne upljine. Slinom histeriar pokazuje svojoj oko
lini teinu svoga stanja.
Slina oko usta padaviara redovita je pojava; esto je krvava zato
to prilikom epileptikoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja.
Cijeenje sline iz usta vidi se u duevno zaostalih osoba, lagira-
nih i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk esto su
puni sline. Ali to je tzv. lano slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjereno-
ga stvaranja sline, nego zato to se slina ne moe gutati.
Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih ivanih bolesti. Par-
kinsonova bolest pojaava luenje: kroz napola otvorena usta slina se ci
jedi bez prekida, pa su bolesnici s rupiem u ruci.
Na pojaano luenje djeluju i upale u usnoj upljini.
Pojaano luenje sline redovito prati trovanje ivom, nikotinom, jo
dom, preparatima za unitavanje tetoina u kui ili u poljoprivredi (to
su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).
Slinjenje u trudnoi

Slinjenje u trudnoi tako je esto da se moe smatrati normalnom

pojavom (ptijalizam u trudnoi). Nastaje u poetku trudnoe i obino
prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se udi kako je slinjenje od
jednom prestalo, najee poslije manjega uzbuenja.
Slina se lui samo u toku dana. U nekih ena stvaranje sline moe
biti tako jako da poremeuje normalan nain ivota i rada. Slinjenje u
trudnoi opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraanjem.
Uzrok je slinjenju nadraenost ivanoga sustava. Lijei se sredstvi
ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju luenje. No, ponekad ne po
mau nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto
kao to je zapoelo.
 SLUH I POREMEAJI

Uho i oko dva su najvanija osjetna organa ovjeka. Iako se vidom pri
ma vie od tri etvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu, gluhou ovjek
tee podnosi od sljepoe. Unato tome ljudi znatno veu panju pokla
njaju zatiti organa vida nego organa sluha. Dok e najmanja smetnja na
oima izazvati zabrinutost i traenje lijenike pomoi, sa smetnjama
sluha obino se postupa s manje panje. Mnogi dolaze lijeniku tek onda
kada im je sluh toliko oslabio da onemoguava rad i normalnu vezu s
ljudima.
Uho je organ sluha; obino se dijeli na vanjsko, srednje i unutarnje
uho; u slunim centrima u mozgu stvara se slika zvuka<, tj. zvuk se
svjesno doivljava.
Vanjsko uho sainjava uka koja se poput lijevka suava i prelazi u
zvukovod ili vanjski sluni hodnik. Zvukovod je dug oko 3 cm, lagano
zakrivljen i pokriven tankom koom. U koi zvukovoda ima mnogo loj-
nih lijezda, a na njenoj povrini nalaze se brojne sitne dlaice. lijezde
lue masnu ukastu tvar koja se naziva cerumen. Dlaice i masnoa za
dravaju prainu, bakterije, insekte i tite uho od vanjskih tetnih utjeca
ja.
Srednje uho mala je upljina u sljepoonoj kosti veliine zrna graha.
Tu se nalaze tri sitne slune koice, koje su zbog svoga oblika dobile na
ziv eki, nakovanj i stremen. eki je privren na unutarnju stranu
bubnjia, tj. tanke opne koja ini granicu zvukovoda i unutarnjega uha.
Baza stremena ispunjava ovalan otvor na kotanom zidu prozoriu
unutarnjega uha. Nakovanj je smjeten i zglobovima povezan izmeu e
kia i stremena. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje
uho sa drijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Povremeno se otvara i
proputa zrak u srednje uho kako bi se izjednaio tlak zraka u uhu s at
mosferskim tlakom.
Unutarnje uho najvanije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha, zbog
ega je i najbolje uvano. Smjeteno je u kotanom dijelu, tzv. labirintu,
koji se sastoji od punice i polukrunih kanala. U punici se nalaze os
jetne stanice sluha, a polukruni kanali odgovorni su za odravanje rav
notee tijela.

Shematski prikaz triju dijelova ovjejega uha;

1. Vanjsko uho, 2. Zvukovod, 3. Bubnji, 4. Sred
nje uho sa slunim koicama, 5. Eustahijeva ci
jev, 6. Unutarnje uho

ovjek uje na taj nain to od izvora sluha dolaze zvuni titraji

zraka zvukovoda na bubnji. Titranje bubnjia prenosi se preko slunih
koica na tekuinu koja ispunjava unutarnje uho. Titraji tekuine nad-
rauju sitne niti koje se nalaze na opni punice, na tzv. osnovnoj mem
brani. Tih niti ima oko 20.000, razliite su duine, svaka je podeena na
odreeni zvuk i titraju slino kao to titraju metalne niti na usnoj har
monici. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju
u ivane, elektrine impulse, a oni se nitima slunoga ivca prenose u
mozak. U centru za sluh elektrini se impulsi deifriraju i stvara se
slika zvuka; znai, ovjek zvuk doivljava svjesno.
Takva graa unutarnjega uha omoguava ovjeku da uje tonove
samo u granicama od 16 titraja do 20.000 titraja u sekundi. Vie i nie to
nove ovjek ne moe registrirati. Mnoge ivotinje uju tonove visoke
frekvencije koje ovjek ne moe uti. Sposobnost registriranja zvukova
visoke frekvencije s godinama slabi. Stariji ljudi gube najprije osjetlji
vost za visoke tonove. Mogu uti samo zvukove ispod 10.000, ili ak is
pod 5000 titraja u sekundi.
 ovjek ne osjea samo zvukove koji dolaze u unutranje uho preko
zvukovoda i srednjega uha. Budui da je punica smjetana u kotanom
dijelu sljepoone kosti, zvuni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho
i preko kostiju lubanje. Zbog zvukova koje uje preko kostiju, ovjek
teko prepozna vlastiti glas na magnetofonu. Ispitivanja prenosa zvuka
preko kostiju omoguava lijeniku da tono ustanovi o kakvom je obli
ku nagluhosti rije.
Budui da su u unutarnjem uhu smjetena dva razliita organa slu
ha i ravnotee, to e isti tetni utjecaj otetiti ne samo sluh nego i organ
za ravnoteu.

umovi u uhu

umovi (tinitus) najea su smetnja koju ovjek osjea u uhu. um

je simptom koji prati vie od 80 posto svih bolesti i poremeaja organa
sluha. umovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su sluni organi po
tpuno zdravi. Jaina i vrsta umova ne ovisi o teini bolesti.
umove u uhu ljudi razliito opisuju. Uglavnom ih usporeuju sa
zvukovima koje uju u svakodnevnom ivotu. Osim opega naziva um
u uhu, zvukovi se opisuju kao fukanje, cvranje, udaranje morskih valo
va, pucketanje, zvonjava. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer
ja u narodu (o odgovoru na pitanje u kojem mi uhu zvoni?, ovisi da li
e se ispuniti neija elja).
umove u uhu imaju i zdrave osobe; tada su uglavnom kratkotrajna
i prolazna pojava. Uzroci takvih umova mogu biti u uhu ili izvan njega.
Redovito e se javiti poslije udarca po uhu, zbog naglih promjena tlaka
zraka, npr. za vrijeme vonje u avionu, ili u automobilu nizbrdo, zbog
jae psihike optereenosti, zatvaranja zvukovoda stranim predmetom
ili masnim epom. Prilikom spavanja, u odreenom poloaju glave, u
uhu se moe uti kucanje u ritmu rada srca. To je pulsiranje velike krvne
ile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini punice.
est je uzrok zujanja u uhu zaepljenje cijevi koja spaja drijelo ili
unutarnje uho. Postoji osjeaj punoe i pritiska u uhu, zujanja ili praska-
nja u uhu i oslabljenoga sluha. Najei su uzrok upale drijela, koje pre
laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi.
Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjeaj
umova u uhu. Uzrok je deformirana, iskrivljena nosna kost, ali mogu
biti i akutne i kronine upale nosa.
Izrazito i jako kripanje u uhu moe potjecati iz eljusnoga zgloba;
nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice, govora i vakanja.
umovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih, zaraznih,
ivanih i drugih bolesti, gripe, mumpsa, kroninog alkoholizma, eer-
 ne bolesti, tumora mozga, slabokrvnosti, gubitka krvi, probavnih smet
nji, kronine upale bubrega.
umove u uhu osjeaju bolesnici od padavice; takvi umovi pretho
de napadu (tzv. aura).
Upale srednjega uha takoer su praene umovima u uhu i neto os
labljenim sluhom. Najee obolijevaju djeca. Klice bolesti prodiru u
srednje uho iz drijela kroz Eustahijevu cijev; redovito se javlja bol u bo
lesnom uhu.
umovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti.
Uz vrtoglavicu, smanjenje ili gubitak sluha, javlja se gotovo nepodnolji
vo zujanje u uhu. U napadu se javlja povraanje, gubitak ravnotee, bli
jeda boja koe, pojaano znojenje.
Otrovanja mogu izazvati umove i oslabljen sluh. esto su uzrok ne
ki lijekovi: streptomicin, vee doze kinina, aspirin, andol, acisal. Od
drugih otrova dolaze u obzir ugljini monoksid, olovo, iva, arsen.
Prolazne umove moe izazvati oteenje uha bukom. Takvi umovi
nakon izvjesnoga vremena nestaju, da bi se ponovo javili onda kada je
sluh znatno oslabio.
um koji u veini sluajeva ne prestaje i praen je postepenim i stal
no napredujuim slabljenjem sluha, javlja se kod bolesti otoskleroze.
Najprije valja pronai uzrok umova. U velikom broju sluajeva do
voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. Ako je uzrok
umova upala, valja je lijeiti; ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji,
dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova; ako je uzrok preosjetljivost slu-
noga organa na neke tvari, provodi se tzv. antialergino lijeenje; sma
njenje tegoba postie se i sredstvima za umirenje ivaca, vitaminima, ul
trazvukom; postoje i operativni postupci kojima se lijei uporan i ne
podnoljiv um u uhu.

Oslabljenje sluha

Oslabljenje sluha naziva se jo i nagluhost; moe biti tek jedva uo

ljivo, pa do gotovo potpunoga gubitka sluha; moe zahvatiti jedno ili
oba uha, nastati naglo ili se razvijati postepeno; nagla nagluhost ea je
u mlaih osoba.
est je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvino nakupljanje masti u
zvukovodu. Moe se stvoriti pravi masni ep, koji katkada potpuno
zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. Prekomjerno nakupljanje masti
(cerumena) u vanjskom slunom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje
nja sluha poslije kupanja. Uz oslabljen sluh postoji i osjeaj punoe i pri
tiska u uhu te umovi razliite jaine. Djelomino ili potpuno zaepljenje
nastaje na taj nain to mast u uhu navlai na sebe vodu, bubri i povea
va obujam. Nakon izvjesnoga vremena, cerumen se osui, smanji, a te
gobe prestaju.
Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvuko-
vod. Zvukovod se ne smije istiti ibicom ili otrim predmetom. Takvo
ienje izaziva nadraaj koe u zvukovodu, a lojne lijezde poslije toga
pojaano lue masne tvari. Dogaa se da se otrim predmetom probui
bubnji. Suvinu mast lijenik odstranjuje ispiranjem uha, brzim i jed
nostavnim postupkom pomou posebne trcaljke. To se smije uiniti tek
nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima.
Zvukovod se moe zaepiti ulaskom stranoga tijela. Djeci se to es
to dogaa. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo lijenik. Strana tijela u
uhu, naroito grah i graak, zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po
veavaju bubrenjem.
Naglo oslabljenje sluha, praeno zujanjem, nastaje i zbog naglih
promjena atmosferskoga tlaka. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po
sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska.
U visinama je zrak rjei i ima manji tlak. Naglo sputanje iz visine dovo
di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnji se izboi prema mjestu
manjega tlaka, tj. prema srednjem uhu. Time je sposobnost bubnjia da
titra znatno smanjena, ili ak onemoguena, i javlja se nagluhost. Naglu
host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjia ne izjednai. Po
boljanje se ubrza vakanjem, zijevanjem i poveanjem tlaka u drijelu
(tako da e se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak e iz
drijela bre doi u srednje uho).
Upala Eustahijeve cijevi takoer dovodi do oslabljenoga sluha i
smetnji kao to su zujanje, osjeaj pritiska i punoe u uhu. Smetnje na
staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne moe doi u
srednje uho.
Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oteenje sluha na taj nain to iza
zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha, a bakterijski otrovi oteuju i
vac kojim se sluni podraaji iz uha prenose u mozak. Takvo oteenje
sluha prati gripu, difteriju, mumps, trbuni tifus, ospice, arlah, upale
drijela.
Oteenje slunoga ivca, prema tome i nagluhost, uzrokuju lijekovi
morfij, kinin, lijekovi koji sadravaju salicilnu kiselinu. Najozbiljnije o
teuje sluh antibiotik streptomicin. Teka oteenja mogu nastati ve po
slije nekoliko injekcija streptomicina; neki ga bolesnici mogu primiti i
vie od 1 kg a da ne doe ni do kakvih oteenja.
Nagluhost je najee samo jedan od znakova otrovanja, ali koji
put je to glavni, ak i jedini, znak intoksikacije. Najei su uzroci uglji
ni monoksid, olovo, iva, fosfor, nikotin, alkohol.
 Gluhoa moe biti i psihogeno uvjetovana.
Naglo oslabljenje sluha praeno vrtoglavicom i nepodnoljivim u
movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. Sline smetnje mo
gu biti posljedica naglih poremeaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu.
Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga poveanja vanjskog tlaka.
Uzrok moe biti udarac po uhu, jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. Pri
likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo
dom. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjia. Bubnji puca isto tako
kao to prska udarena papirna vreica napuhnuta zrakom.
Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste
peno ; buka je jedan od najeih uzroka oslabljenoga sluha. Prvi opisi
oteenja sluha bukom dati su prije 800 godina. Danas je poznato da ja
ka buka moe izazvati smrtonosna oteenja na organima eksperimen
talnih ivotinja. Jaina zvunih podraaja mjeri se jedinicom koja se na
ziva decibel (db). apat iznosi oko 30 db, obian govor 60 db. Jaina
zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oteenje sluha. Danas se
smatra da dugotrajna izloenost buci ve iznad 90 db izaziva oteenje
sluha. Tea oteenja zahvaaju podruje dubokih tonova. Nagluhost je
u veini sluajeva trajna. Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na
kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci.
Takva se oteenja mogu sprijeiti zatitnim mjerama na radnom
mjestu, npr. antifonima; koriste se epii koji se stavljaju u zvukovod, a
sastoje se od parafina, voska i pamuka. Danas ih ima i od plastinih ma
sa. Takvi epii smanjuju buku od 25 db. Postoje i uni titnici koji po
krivaju cijelu uku; oni su bolji od epia.
U mladih ljudi najei je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest
otoskleroza. Nagluhost zapoinje izmeu 15. i 14. godine, najee u pu
bertetu. U petom desetljeu zavrava tekom nagluhou ili potpunom
gluhoom. Bolest se moe naglo pogorati zbog zaraze i trudnoe; uglav
nom je nasljedna i zahvaa oba uha.
Bolest redovito prate umovi u uhu. Bolesnici slabije uju duboke
tonove od visokih. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles
nici bolje uju u buci, npr. u tramvaju, vlaku, u tvornikim dvoranama,
nego u prostorijama gdje vlada mir i tiina (sugovornici zbog pojaane
buke viu, upotrebljavaju vie tonove koje bolesnik bolje uje).
Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza
krvnih ila. To je bolest kotanoga labirinta na kojem se pojaano stvara
novo kotano tkivo. Kre se taloi naroito na ovalnom otvoru, na
prozoriu unutarnjega uha, u kojem je uglavljena baza stremena. Bu
dui da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slunih koica, srateni
stremen ne moe prenositi zvune titraje na tekuinu unutarnjega uha.
Prema istraivanjima prof. ercera, bolest je posljedica nedovoljne
prilagoenosti (adaptacije) ovjeka na uspravan hod. ivotinje nemaju
otosklerozu. Meutim, prof. ercer uspio je izazvati sline promjene kod
eksperimentalnih ivotinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da
se iz etveronoaca pretvore u dvonoce.
Ne postoji lijek koji spreava razvitak otoskleroze. Lijekovi mogu
samo ublaiti popratne smetnje. Uspjeh se moe postii jedino operativ
nim postupkom.

Staraka nagluhost

Staraka nagluhost je normalna, prirodna i pratea pojava starosti.

Izrazitije oslabljenje sluha poinje tek u treem i etvrtom desetljeu i
vota. No, nagluhost se razvija toliko polagano da je veina ljudi uope
ne primjeuje. Takve promjene uoavaju samo muziari, pjevai, ugaa-
i glasovira. ovjek najprije poinje gubiti osjetljivost za visoke tonove.
Duboke tonove uje znatno bolje od visokih. Unato znatno oslabjelom
sluhu, takvi ljudi normalno razgovaraju, koji put mole da im se reeno
ponovi, ili ne uju, npr. elektrino zvonce.
O tome gdje se odigravaju glavne promjene, i gdje je zapravo uzrok
starake nagluhosti, postoje brojne teorije. U Zagrebu su 1958. godine
profesori ercer i Krmpoti iznijeli novo miljenje o nastajanju starake
nagluhosti. Prouavajui velik broj lubanja ustanovili su da se glavne
promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slunoga ivca prolaze
kroz brojne kotane otvore na putu prema mozgu. Kotani se otvori su
avaju, njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloi kre
tj. stvara se novo kotano tkivo. U nekih ljudi kotana se tvar taloi bre,
u drugih sporije. Zbog toga se staraka nagluhost moe pojaviti ve po
slije 50. godine ivota. Neki ljudi imaju dobro sauvan sluh i u dubokoj
starosti.
Budui da je staraka nagluhost, poput dalekovidnosti i sijede kose,
prirodna i fizioloka pojava starenja, upotrebljavaju se uglavnom oni li
jekovi koji se koriste i za lijeenje ostalih promjena u starosti. Daju se li
jekovi koji ire krvne ile, spreavaju gruanje krvi, zatim vitamini. Ne
postoji lijek koji bi mogao sprijeiti staraku nagluhost. Lijekovi mogu
samo usporiti njezin razvoj. Vrlo su korisni aparati za pojaanje sluha
(amplifikatori).
 SPOLNE SMETNJE

Razmnoavanje je bitna karakteristika svih ivih bia. Gotovo kod svih

dolazi do spajanja muke i enske spolne stanice. Kod nekih ivotinja to
se dogaa izvan tijela oca i majke, ali mnogo ee u majinu tijelu.
Mujak uvodi svoj spolni organ u enku i na odreenom mjestu prosipa
sjeme, spolne stanice. Taj in zovemo koitus, spolni akt ili snoaj. elja i
potreba za tom radnjom usaena je u sva bia kao poseban nagon. ov
jek i ivotinje imaju i drugih nagona, ali spolni je najuporniji i najsloe
niji. Kod ivotinja se javlja u odreenim vremenskim razmacima, dok je
u ovjeka stalno prisutan, iako mnogi ljudi u razliito doba godine i u
razliitoj ivotnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv
nosti.
Spolni organi ne slue samo za izvravanje spolnoga odnosa, ve
sudjeluju i u izluivanju nepotrebnih tvari iz tijela. Gotovo svi narodi
pokrivaju ove dijelove tijela odjeom, a osjeaj stida najee je povezan
s njihovim funkcijama.
Razvoj novoga bia traje razliito dugo. Kod najjednostavnijih, jed-
nostaninih ivotinja to je nekoliko minuta ili sati, kod drugih traje vie
mjeseci, pa i godinama. Neka iva bia od poetka ive samostalnim i
votom (amebe, abe, mnoge ribe), drugima je potrebna posredna pomo
majke (kokoi koje griju oploena jaja), trei provode prvo vrijeme u ut
robi majke, koja ih svojim tijelom hrani i uzdrava (vie ivotinje i ov
jek). U ovjeka poslije toga proe jo gotovo dvadeset godina prije nego
to je postignuta svestrana ivotna sposobnost.
Neke se osobine razvijaju vrlo rano. Dijete je od roenja sposobno
da se hrani i izluuje nepotrebne otpatke. Ubrzo se izotravaju osjetila,
pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okruuje. Postepeno se razvija spo
sobnost hodanja, govora i drugih radnji. Tjelesni i duevni ivot istovre
meno se razvijaju, ali pojedine psihike sposobnosti kasno sazrijevaju.
Spolne sposobnosti usavravaju se kasno. Znamo da postoje mnogo
prije nego to nastupi spolna zrelost. To je i razumljivo jer se dijete raa
sa spolnim organima, a nijedna nagonska aktivnost ovjeka ne nastaje
odjednom. Ako se dijete igra sa spolnim organima, ili ako doe do erek-
ije u djeaka, to nije ista radnja kao u odraslih. Dok je tjelesni izraaj
slian, duevni je razliit. Pogrean je strah roditelja zbog nenormalne i
izopaene pojave.
Izmeu 10. i 16. godine ivota dolazi do intezivnoga spolnog sazri
jevanja. Kod djece u junim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja
ka. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i nainu ivota. Razvijaju se
tzv. sekundarne spolne osobine: djevojicama poinju rasti grudi, djea
cima brkovi i brada, razvija se dlakavost u pazuhu, oko spolnih organa,
djevojice dobijaju prvu menstruaciju, a djeaci prvu erekciju. To su
vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta
nice ijim spajanjem moe nastati nov ivot.
Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duevnim sazrijeva
njem. Djevojica od 16 godina sposobna je roditi dijete, ali nije sposob
na da bude majka. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duevna zre
lost. Posljedice preranoga uputanja u spolni ivot i raanja djece mogu
biti kobne zbog ivotnih obaveza. Zato se zakonima ograniava dob u
kojoj se moe stupiti u brak. To je izreeno i u narodnoj mudrosti. Dje
aka do 15 godina zovu djeti, od 15-20 mome, a tek nakon toga mo
mak. Momak je zreo za enidbu.
Pubertet je najburniji dio ivota u kome se mijeaju nagoni, tjelesne
i duevne krize. Vano je da roditelji shvate ponaanje djece; neumjes
nim reakcijama mogu samo odmoi. Ve se vrlo rano mogu pojaviti
spolni poremeaji s dalekosenim posljedicama. Seksualne elje esto se
potiskuju, to je posljedica jakih zabrana usaenih odgojem. Od svih na
gona, spolnost ima najveu sposobnost prikrivanja. Tako e npr. spolno
nezadovoljena eni biti razdraljiva, svadljiva, osjeat e se bolesnom.
Tuit e se na najrazliitije smetnje, a nee biti svjesna osnovnoga uzro
ka nezadovoljstva. Milijuni sukoba koji se javljaju u meuljudskim od
nosima mogu se svesti na bitno, na seksualne sukobe. Zbog nesporazu
ma spolnoga nagona, elja, mogunosti i sposobnosti, ne dolazi samo do
svaa nego i do bolesti.
O spolnom ivotu drugih skloni smo presuivati po vanjskim zna
kovima. Ako se netko oeni u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat
ra normalnim, ako ne doe do rastave braka, ima djecu i tako ivi do
smrti - ini nam se da je njegov spolni ivot posve u redu, da je spolna,
brana i obiteljska zajednica usklaena. Kada bismo analizirali pojedi
nane ivote, otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika
da ne prodiru u javnost. Od svih injenica o sebi, najvie sakrivamo svo
je spolne elje i radnje. esto ak i partner u dugom branom ivotu vrlo
malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga branog druga. I
pored lanaka i knjiga o ovim problemima, rijedak je iskren razgovor.
Stid, neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo.
Onanija
Onanija, masturbacija, samozadovoljavanje, drkanje, najei su iz
razi za najraireniji oblik spolnoga iivljavanja. Onanija je spolni akt
osamljene osobe. Pri tom je rije o radnjama koje pojedina osoba obav
lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz
ma, tj. osjeaja sladostraa. Oni koji onaniraju esto prekidaju aktiv
nost prije doivljenoga orgazma, ali to je ipak ista pojava. Ako dvije
osobe meusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam, to nije in
onanije u uem smislu, jer se uklapaju i razmjenjuju razliiti osjeaji koji
su drugaiji od onih kad je netko sam.
Onanira se najee tako da se spolne organe nadrauju rukama ili
pojedinim predmetima (naroito ene). Orgazam se moe doivjeti i tre
njem stegna ili drugim pokretima; neki to mogu izazvati mislima. I na
mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuenja (tzv. erogene zo
ne), npr. usnice, bradavice na dojkama, takoer se moe doivjeti osje
aj sladostraa i ugode.
U srednjem vijeku kanjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi
da su onanirale. Zakon i vjera su to zabranjivali, a lijenici su tvrdili da
in samozadovoljavanja moe izazvati teke posljedice i bolesti. Genera
cijama se u mladih ljudi stvarao osjeaj krivnje, nemoi i straha. I danas
mnogi ljudi imaju osjeaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga
ivota manje ili jae otetili svoje tijelo i duu. Na alost, ponekad tako
misle i strunjaci, iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok
bolesti ni dijagnoza. S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do
orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi nain. Osnov
ni je problem u duevnom ivotu. Takva onanija nije bolest, nego samo
simptom.
U zatvoru, logoru, internatima, vojsci i u slinim situacijama mu
karci su silom odvojeni od ena. Onanija je, ini se, opravdana. No,
mnogi mukarci i ene, ak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika
suprotnoga spola, ne mogu nai partnera. Oni koji to arko ele, a ne us
pijevaju, imaju osjeaj da su nesposobni. Ako su jo doivjeli neki neus
pjeh u pokuaju spolnoga odnosa, to je odluan razlog da se povlae u
sebe i spolnost doivljavaju u mati onaniranjem.
Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom,
koje ive u braku. Rjee je to znak poviene seksualne elje i potencije, a
ee posljedica nezadovoljenih ili skrivenih elja koje se ne mogu ostva
riti. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od
partnera koji ne moe pruiti potpuno seksualno zadovoljstvo; to je pri
silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom ivotnom situa
cijom.
Onanija moe prijei u naviku kao i sve druge radnje. Ako je netko
dugo vremena onanirao, taj e mu se nain dolaska do orgazma initi
najljepim. Mnogi drugi putovi manje e uzbuivati zato to ne odgova
raju njegovim eljama, ili zato to su prebrzi ili odvie polagani. Pogoto
vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo ivo mataju o situa
cijama koje su im nedostupne u ivotu. Ako takva osoba ima priliku da
se nade s partnerom koji mu posve odgovara, onanija obino prestaje.
Onanirati se moe vie puta dnevno. ene ee onaniraju od mu
karaca zato to je u mukaraca osjeaj sladostraa vezan s izbacivanjem
sjemena, a toga nema u neogranienim koliinama. Tu se ne mogu stva
rati norme, svaki ovjek ima druge tjelesne i duevne sposobnosti. Osje
aj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potjee samo iz tijela nego i
zbog predbacivanja, uvjerenja da je to neto nedostojno i bolesno.
Za lijeenje onanije nekada su se preporuivala razliita sredstva:
od jaanja volje do vjebi, lijekova, ak i operacija. Danas kada smo
svjesni da onanija nije bolest, takve mjere uglavnom zanemarujemo.
Svakako je potrebno lijeiti osobu koja smatra da se zbog onanije up
ropastila ; treba lijeiti strah, potitenost i samopredbacivanje.
Umjesno je govoriti o spreavanju onanije zato to taj put zadovo
ljenja spolnih upotreba nije najbolji. U pubertetu esto dolazi do onani
ranja, ili do tzv. nonih polucija (doivljavanje orgazma u snu); ta je po
java vrlo slina onaniji i moemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni
vou. Seksualna napetost moe se usmjeriti u drugom pravcu. Ako mla
di ili djevojka imaju neke interese, pa se njima intenzivno bave u toku
dana, njihova e se energija manje angairati u seksualnim matanjima.
Odvraanje panje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj, kao
to to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu to vie zaposliti i
umoriti. To djeluje samo ako je spontano; tek se tada seksualna energija
pretvara, sublimira u druge energije. Onome koji je opsjednut spolnim
doivljajima i matanjima to e malo koristiti.
Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni ivot. Ako se
susretnu osobe jednakih seksualnih elja i sposobnosti, bit e nepotre
ban svaki akt samozadovoljavanja. Onanije ima u svim drutvenim sre
dinama.

Spolna nemo

Da bi dolo do izvrenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb

ni uvjeti, naroito u mukarca. ena je, uz vrlo rijetke izuzetke, tjelesno
uvijek sposobna. Mukarac ne moe uvesti svoj spolni organ, penis, u
enu ako ne doe do erekcije, tj. ukruenja.To se u normalnim uvjetima
dogaa automatski. Zbog osjetnih, ivanih i duevnih podraaja dolazi
do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. Zato povre
de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo tekih krvarenja.
 Ako nema takve reakcije spolnoga organa, govorimo o spolnoj ne
moi, impotenciji. U narodu se kae da takav ovjek ne moe spavati
sa enom (spavanje znai spolno openje), da se ne moe sastati sa e
nom, da je zavezan. Pod time se razumijeva elja za spolnim odno
som. No, dogaa se da nema elje. Nesposobnost moda i ne potie od
toga to ne bi mogao, nego od toga to nee, nema potrebe.
U vezi sa enama govori se o frigidnosti; izraz znai da nita ne os
jea prilikom spolnoga snoaja, bez obzira da li ga eli ili ne eli. Nekad
joj je to ipak ugodno, drugi put je ravnoduna, a nije tako rijetko da se
tui na smetnje i bolove prilikom snoaja. U narodu se kae da ena koja
ne uiva u spolnom odnosu ne moe zanijeti, pa se tako mnoge ene suz
dravaju sasvim nepotrebno, jer i frigidna ena moe zanijeti i roditi di
jete.
U mukaraca je to sloenije pa moramo spomenuti i druge smetnje.
Od impotencije, tj. nesposobnosti da se izvri s'polni akt (impotentio co-
eundi), razlikujemo nesposobnost da se izvri oplodnja ene (impotentio
generandi). Ako mukarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih
stanica, moda e moi izvriti spolni odnos, ali nee oploditi enu i ne
e imati potomstva. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvri pregled
i ene i mua.
esta je smetnja u mukaraca tzv. prerano svravanje (ejaculatio
praecox). Takav mukarac doe do orgazma i prosipanja odmah im
njegov spolni organ dotakne spolni organ ene, ili ve nakon prvih po
kreta. Tada oboje ostaju prikraeni za pun seksualan uitak. Znatno je
rjea pojava da mukarac normalno izvrava spolni akt, ali ne moe do
i do orgazma ma koliko dugo akt trajao. Moe se dogoditi da mukarcu
izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjeaja sladostrasti, npr. mokre
njem ili vrenjem nude. Tada valja potraiti savjet lijenika.
Za potpun seksualan doivljaj nije dovoljno da su spolni organi u
redu i da funkcioniraju. Potrebni su obostrani osjeaji i elje. I najvatre-
nija ena ostat e hladna u naruju mukarca kojeg ne voli, a vrlo poten
tan mukarac izvrit e spolni akt, ali e ostati nezadovoljen jer mu se
ena ne svia. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo, a zapreke se mogu
ukloniti meusobnim navikavanjem, uigravanjem partnera. Loe je na
glo prekidanje snoaja. U uvjerenju da e enu zatititi od zaea, muka
rac pribjegava tzv. prekinutom snoaju (coitus interruptus): u asu kad
pone izbacivati sjeme, izvadi spolni organ. ena tada ostaje nezadovo-
ljena. Osim toga, ta je metoda vrlo neprikladna za spreavanje zaea jer
ivahne muke spolne stanice ipak mogu nai put do enskoga jajaca.
Grafikon pokazuje da se mukarac lake uzbuuje i da nakon or
gazma brzo poputa seksualna napetost i elja. U ene je i jedno i drugo
sporije. To raa nesporazumima i netaktinostima. Dok je ena i nakon
spolnoga odnosa eljna njenosti, mnogi mukarci to odbijaju, ak im
 smeta svaki dodir. Poremeaji su naroito neugodni ako postoje i druge
nepovoljne okolnosti: strah od zaea, spolni odnos vani gdje moe ne
tko naii, strah od ukuana, kratkoa vremena na raspolaganju.
Sve te situacije igraju vanu ulogu prilikom nastajanja i produblji
vanja impotencije i frigidnosti. Kad se to ustanovi, mukarac ima osjeaj
da je neto poremeeno, da je bolestan, teko ga je uvjeriti da je rije o
duevnim uzrocima. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko
vana. Impotentan ovjek ipak priznaje da ne moe ostvariti planove, po
staje potiten, pomilja na samoubojstvo. Frigidne ene reagiraju manje
burno. Mnoge ve od prvoga spolnog odnosa nita ne osjeaju i lake se
pomire sa sudbinom jer fiziki dio akta mogu izvriti ili podnijeti, a osje
aje odglume. Ima ena o kojima se pria da su strastvene, a one spolni
akt nikad nisu doivjele kao punovrijedan uitak.
Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. Nekad je to zasienje, dru
gi put neslaganje, zatim neusklaenost u osjeajima. Ne trajkaju spolni
organi, nego mi sami, iako toga nismo svjesni. Impotencija je nekad i
nesvjestan pomaga da se postigne odreen cilj. Ako se netko, npr., eli
osloboditi jedne veze koju ne moe drugaije prekinuti, on e postati im
potentan: tako e se pojaviti objektivan razlog.
Impotencija se iri kao lavina. Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo
voljna erekcija, drugi put e se svjesno ili nesvesno pojaviti straljiva mi
sao : hou li uspjeti. Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. Nakon
nekoliko neuspjeha partner se povlai, izbjegava situacije u kojim bi se
osramotio (impotencija se u mukaraca smatra sramotom). Nakon ne
kog vremena takav ovjek postaje pravi neurotini bolesnik, a njegove
se smetnje mogu uvrstiti u grupu histerinih oduzetosti.
Vano je da se impotencija i frigidnost lijee to ranije. Ako smetnje
traju vie godina i ako osoba nema partnera, nego ivi sama, mnogo su
manji izgledi za izljeenje.
Svojevremeno se mnogo nade polagalo u lijeenje hormonima. Da
nas znamo da ta grupa sredstava ne utjee na psihiku impotenciju, koja
je najea. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuenja:
obino djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni, dok zakazuju
kod impotentnih i frigidnih.
Kako se korijen bolesti moe odstraniti samo uzronom terapijom,
sve impotencije i frigidnosti nikad se nee moi lijeiti istim metodama.
Jedini svestrani pristup mogu je psihoterapijom.

Neobine spolne radnje

Neposredno nakon drugoga svjetskog rata, ameriki uenjak Kin-

sey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponaanju dana-
 njega ovjeka. Ispitao je oko pet tisua mukaraca i isto toliko ena o nji
hovim seksualnim eljama i seksualnim radnjama. Rezultati su u prvi
mah iznenadili. Pokazali su da u prosjenom stanovnitvu ima mnogo
vie spolnih neuobiajenosti nego to se to openito smatra. Stvarne
spolne elje i spolne radnje esto su daleko od onoga to se smatra do
putenim i normalnim.
Vrlo je teko povui granicu izmeu zdravoga i bolesnog. Skloni
smo da neke spolne radnje oznaimo kao nenormalne, a time mislimo
bolesne. Ako neto ne rade svi, nego manji broj ljudi, to jo uvijek ne
mora znaiti da je ta manjina bolesna. Vrlo je malo seksualnih radnji ko
je same po sebi moemo ocijeniti kao bolesne. Za objektivnu procjenu
moramo uzeti u obzir ne samo linosti onih koji ih izvravaju nego i
drutvene i druge okolnosti.
Da se to nikako ne moe uopavati pokazuje i strogo vjersko shva
anje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost.
Neki su ili tako daleko da su pojedine poloaje prilikom spolnoga sno
aja proglaavali nenormalnima, tetnima i bolesnima. Broj ljudi koji se
mogu toliko obuzdati da otpoinju spolni akt samo onda kada ele zae
ti dijete tako je malen da ga se moe zanemariti. ak i oni koji se nastoje
drati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li ba toli
ko isti kako bi htjeli biti. Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga
ivota, ali u sklopu zadovoljstva raaju se mnoge elje, a nekada spored
ne, usputne okolnosti postaju glavne, i tada se gubi niz povezanosti s os
novnim nagonom.
Neobine spolne radnje esto nazivaju nastranostima i perverzija
ma. Pri tom nije rije o posebnim bolestima, jer se mnoge od njih mogu
protumaiti kao neuroze. Obino uz napadni seksualni simptom postoji
i vie drugih promjena. Rjee se dogaa da netko javno govori o svojim
naklonostima, ee se to taji. Okolina i javnost pokazuju sklonost o
trom reagiranju, osudivanju i preziranju tih Ijudi.Mnogi ne vjeruju da je
rije o bolesti, nego o pokvarenosti i izopaenosti karaktera, zbog ega
treba kanjavati i izolirati. Tako su nekad mnogi zavrili na lomai, a i
danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kanjavanju. Razu
mije se da neto treba poduzeti protiv onih koji npr. zavode maloljetne
ili poduzimaju drutveno opasne sadistike ili druge radnje; no i njima
je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. Pogotovo se to odnosi na mno
ge bezazlenije potrebe spolnoga iivljavanja na koje vrlo esto upiru
prstom ba oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. Is
kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kanjavanje perverzija govore o to
me da nije dolo do porasta tih pojava.
Homoseksualnost, kao dosta rairena pojava, jeste osjeaj privla
nosti za osobe istoga spola. Izraz se moe primijeniti na oba spola, ali se
kod ena ee govori o lezbijstvu, lezbijskoj ljubavi. Homoseksualne
osobe mogu biti potpuno normalne i duevno i tjelesno zdrave. Dok ne-
ki jo i danas smatraju da je rije o nasljednoj ili steenoj tjelesnoj osobi
tosti, vei broj znastvenika skloniji je psihikim uzrociima.
Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. Ta
ko sadizam oznaava uivanje u muenju, ibanju, tjelesnom i duevnom
kanjavanju, dok se u masohizmu doivljava orgazam kada se poniava i
mui. Ekshibicionist eli da se pokae gol, ili se otkriva drugima da vide
kako onanira. To je ee u mukaraca, pa ene priaju o svojim doiv
ljajima pri susretu s takvim osobama u parku, kunoj vei i drugdje.
Suprotna elja zove se voajerizam, tj. nagon da se gledaju druge osobe
kako se svlae, ljube ili spolno ope. Fetiist se uzbuuje gledanjem ili
dodirivanjem pojedinih dijelova odjee, obue, nakita i razliitih materi
jala.
Osobama koje obavljaju neobine spolne radnje potrebna je lije
nika pomo. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire
nja, jer se uope ne radi o perverziji. Kod onih koji su doista perverzni
postoji otpor lijeenju, oni se ne ele osloboditi svojih elja i nagona.
Dok se impotentni osjeaju bolesni i trae pomo, mnogi seksualni neu
rotian imaju osjeaj zdravlja i odbijaju lijeenje.
Lijeenje se provodi psihoterapijskim metodama, ponekad i lijeko
vima. Nekada se preporuivala operacija, ak i kastracija, tj. odstranji
vanje spolnih lijezda. To je obino dovodilo do gaenja svih seksualnih
osjeaja, pa je znatno poremetilo linosti. Lijeenje je dugotrajno, a us
pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima.
 SRANE SMETNJE

Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne pie

kao o srcu. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to to su
bolesti srca i krvnih ila najei uzrok smrti.
Srce je dio tijela za koji ovjek od davnine pokazuje naroit interes.
Srce je jedini organ tijela iji rad ovjek povremeno osjea. Dok svi dru
gi organi rade neujno, rad srca moe se oslukivati na prednjoj prsnoj
stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. Srce je organ koji ima najuu i najuo
ljiviju vezu s ljudskim osjeajima. Svaki se ovjek uvjerio kako duevna
uzbuenja utjeu na rad njegova srca. Ubrzanje ritma u borbi, veselju i
radosti, pritisak i bol u tuzi, ovjek je uoio ve u dalekoj prolosti. Po
jam ivota vezan je uz rad srca, a njegovo mirovanje znai smrt. Stoga je
srce postalo simbol ivota. Vjerovalo se da ovjek postaje hrabriji ako
pojede srce ivotinje, ponekad i ovjeka. Srce je organ koje se najee
prinosio kao rtva bogovima. Ljudi su poeli vjerovati da je srce centar
itavoga duevnog ivota, izvorite ljudskih osjeaja. Zbog toga su o srcu
vie pisali pjesnici negoli lijenici. U srcu pjesnika zanosna pjesma ni
e, pie grki pjesnik Pindar prije 2500 godina. Lijenik Harvey, koji
je otkrio krvotok u XVII stoljeu, pie u uvodu svoje knjige: Srce je te
melj ivota od kojega zavise sve ivotne pojave, iz kojega proizlazi sva
snaga i jakost.
Kao uspomena na vjerovanje u prolost, srce jo i danas predstavlja
simbol ljubavi i hrabrosti. No, srce je i organ o kome jo i danas postoje
brojne zablude, krive predodbe o gradi, znaenju i funkciji. To je razlog
zbog ega vie od polovine pacijenata, koji dolaze lijeniku tuei se na
srane smetnje, imaju potpuno zdravo srce. No, to je takoer razlog
to mnogi ljudi sami lijee pravu sranu bolest tako dugo dok ih njihovo
samolijeenje ne dovede u tako teko stanje da je potrebna hitna lijeni
ka intervencija.
Srce je uplji miini organ koji se u odreenom ritmu stee i oputa
i ima ulogu pumpe. Prije nego to se ovjek rodi, pa sve do trenutka
smrti, ta miina pumpa neprekidno radi izvravajui svoj jedini zada
tak : da pokree krv u krunom toku krvnim ilama tijela. Tek pokreta-
njem (cirkulacijom), krv moe ispunjavati za ivot bitne zadae: prenos
kisika i hrane stanicama tijela, odstranjivanjem tetnih tvari iz organiz
ma, zatita tijela od bolesti, odravanje stalne temperature.
Srce je smjeteno u sredini prsnoga koa, izmeu lijevoga i desnog
plunog krila. Miina ploa, oit ili dijafragma, dijeli ga od organa koji
se nalaze u trbunoj upljini, eluca i jetre. U bazi srca ulaze i izlaze veli
ke krvne ile, arterije i vene, tako da izgleda kao da je srce o njih objee
no. Donji je dio suen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve
strane prsnoga koa, izmeu 5. i 6. rebra. Udarci srca mogu se vidjeti u
mravih ljudi kao srane pulsacije. S obzirom na to to vrh srca udara o
lijevu stranu prsnoga koa, mnogi ljudi grijee kada smatraju da je srce
smjeteno u lijevoj polovini prsne upljine.
Veliina srca tek je neto vea od veliine stisnute ake. Teina srca
odrasla ovjeka iznosi oko 300 grama. Fiziki radnici i sportai imaju

Srce je smjeteno u sredini prsnoga koa i

obuhvaeno vrstom vreom od vezivnoga
tkiva - osrjem
poveano srce koje tei i vie od pola kilograma. Tjelesno vjebanje od
nekoliko mjeseci dovodi do proirenja sranih upljina i poveanja (hi
pertrofije) srane miine mase. Takvo srce postaje ne samo vee nego i
snanije. Srce koje nije u kondiciji, srce ovjeka koji fiziki nije aktivan,
malo je i slabo, kao to je slab i svaki drugi mii koji stalno ne vjeba.
Ali i poveano srce moe pratiti mnoge bolesti srca i krvnih ila. Za raz
liku od sportskoga srca, takvo srce postaje proireno da bi nadoknadilo
nedostatak.
Srce je graeno u tri sloja, najdeblji je srednji, miini sloj, miokard.
S unutarnje strane obloen je tankom opnom, endokardom. Tanka glat
ka opna oblae i vanjsku stranu srca. itavo je srce obuhvaeno vre
om od vrstoga vezivnog tkiva, osrjem, perikardom. U prostoru iz
meu vree i srca nalazi se tanak sloj tekuine da bi se izbjeglo trenje.
Osrje onemoguuje prejako rastezanje srca. Sva tri srana sloja podlo
na su upalnim promjenama, a najea je reumatska upala. Ovisno o to
me koji je sloj zahvaen, govori se o upali sranoga miia, o miokarditi-
su, upali unutarnje opne, endokarditisu, ili vanjskoga omotaa, perikar-
ditisu. Upalne promjene esto ostavljaju trajne posljedice.
Srana upljina podijeljena je miinom pregradom na dva dijela,
na lijevu i desnu polovinu. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli
jetke, izmeu kojih se nalaze srani zalisci to poput ventila usmjeravaju
krv samo u jednom smjeru. Kroz dvije velike vene sva venozna, ve is
troena, krv dolazi u desnu pretkomoru, zatim u desnu komoru, iz des
ne komore ide u plua, gdje se osvjeava primajui kisik, iz plua dolazi
u lijevu pretkomoru, zatim u lijevu komoru, odakle se izbacuje, u glavnu
krvnu ilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). Pro
mjene na sranim zaliscima podloga su mnogih sranih bolesti. Srani
zalisci mogu biti suvie sueni pa krv tee prolazi kroz srce (stenoza), ili
mogu biti suvie proireni tako da ne dihtaju, to omoguuje vraanje
krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). Takve promjene na zaliscima
nazivamo sranim grekama. U rijetkim sluajevima srane greke mogu
biti priroene, mnogo su ee posljedica bolesti steenih u toku ivota:
upala i visokoga krvnog tlaka.
Srce se prosjeno stee i oputa 72 puta u minuti. Svakim stiskom
izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi, to znai da u jednoj
minuti kroz njega proe 5 litara krvi. Ta koliina proe u jednoj minuti
itavim krvoilnim sustavom. Zbog tjelesnoga optereenja raste potreba
za poveanom koliinom krvi i srce tada podvostruuje koliinu izbae
ne krvi. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti vie od 30 litara
krvi. Takvu rezervnu snagu moe imati samo zdravo i dobro trenirano
srce. Mnoge srane smetnje nastaju zbog toga to netrenirano srce ne
moe poveati koliinu izbaene krvi prilikom poveanoga tjelesnog na
pora.
 Brzina kojom srce kuca esto pokazuje u kakvom je stanju. Zdravo,
trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje vie krvi.
Netrenirana e osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad
srca. Znatnija usporenja kao i ubrzanja sranoga rada mogu biti poprat
na pojava mnogih sranih i drugih bolesti tijela.
Podraaji za rad srca dolaze iz samoga srca. U desnoj pretkomori
postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju elektrini podraaj to se
iri po srcu i izaziva stezanje. To je srana elektrina centrala, duga
ka svega 1 cm i iroka 3 mm. Zahvaljujui njoj, srce moe raditi potpuno
nezavisno od ostalih dijelova tijela. To znai da srce moe kucati izvjes
no vrijeme nakon toga to je izvaeno iz tijela i lieno svih veza s tije
lom. Srane smetnje i poremeaji nastaju zbog kvara u elektrinoj cen
trali, zbog toga to se poremetilo irenje elektrinih podraaja sranim
miiem.
Iako radi samostalno, srce je bogato opskrbljeno ivcima; ivani
sustav u znatnoj mjeri utjee na njegov rad; taj utjecaj odnosi se uglav
nom na usporenje i ubrzanje sranoga rada. Koji put jak ivani nadra-
aj moe ubrzati srani rad vie od 200 otkucaja u minuti, a moe ga i
znatno usporiti, ak do potpunoga zastoja. Zbog toga se promjene u moz
gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomno-
ga (vegetativnog) ivanog sustava, ivevlja, koje radi bez utjecaja ljud
ske volje.
Nema ovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu izmeu ljudskih
osjeaja i rada srca. Uzbuenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca,
do osjeaja lupanja srca. Ljudi najee nisu skloni prihvatiti osjeaj
ni poremeaj kao uzrok smetnji. Iako najvee broj sranih smetnji zapra
vo nastaje na ivanoj bazi, takvi pacijenti ne ele taj uzrok priznati
ni sebi ni svojoj okolini. Da bi dokazali kako je prava srana bolest
uzrok njihovim tegobama, oni stalno obilaze ambulante, specijalistike
ustanove, podvrgavaju se najrazliitijim pretragama, mue sebe i druge i
optereuju zdravstvenu slubu.
Srani mii ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju,
tj. hranom i kisikom, i koje iz sranoga miia neprekidno odstranjuju
otpadne tvari. S obzirom na to to srce radi neprekidno vie desetljea i
to se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta, stanje zdravlja sranih
krvnih ila bitno je za ivot ovjeka. Najvei broj sranih bolesti poslje
dica su bolesnih promjena u krvnim ilama sranoga miia. Bolest
krvnih ila najei je uzrok smrti.
Nepravilno kucanje

Rad srca, tj. stezanje i oputanje sranoga miia, odvija se u pravil

nom ritmu koji moemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata.
Pravilan ritam sranoga rada znai da je vremenski razmak izmeu dva
udara (stiskanja) srca uvijek isti, bez obzira radi li srce ubrzano ili spori
je.
Rad srca je automatiziran, tj. ono moe raditi bez utjecaja ivano
ga sustava.
Srana centrala daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od
70 do 80 stezanja (udara, otkucaja) u minuti. Osim te glavne centrale, u
sranom miiu postoje i brojne rezervne elektrine centrale, koje us-
kau ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na elektrinim vodovi
ma, kojima se elektrini podraaj prenosi iz srane pretkomore u ko
moru.
Srce moe izgubiti takt, njegov rad moe postati nepravilan (aritmi-
an) kada nastane kvar u elektrinoj centrali ili na elektrinim vodo
vima, kada elektrini podraaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srani
mii. Rezervne elektirne centrale, koje tada uskau, ne rade u istom
ritmu s glavnom centralom, i srce se nee stezati uobiajenim redoslije
dom; doi e do nepravilnoga kucanja. Nepravilno kucanje srca nastu
pit e i onda kada istovremeno pone raditi vie elektrinih centrala.
Najei oblik nepravilnoga kucanja, srane aritmije, jest osjeaj kao da
je srce naas prestalo kucati, kao da je stalo. Nakon kratke stanke opet
poinje normalno kucati, samo to se nov otkucaj osjeti kao da je u
grlu. Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskae, zamire.
Vozai motornih vozila usporeuju nepravilno kucanje srca s nepravil
nim radom motora pa kau da im srce trokira. Najei uzrok nepra
vilnoga kucanja jesu prijevremena, prerana srana stezanja (ekstrasisto
le), koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. Ekstrasistole re
mete normalan rad i redoslijed sranoga rada pa nastaje aritmija. Takav
nepravilni rad srca toliko je est da gotovo i nema ovjeka u kojega se
nije ispoljio. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta
dnevno, a mogu nestati da se vie nikada ne pojave. Koji put traju neko
liko minuta, vie sati, ili, s prekidima i nekoliko dana.
Najei su uzrok duevna uzbuenja koja mogu nadraiti srce do
te mjere da ono izgubi takt. To se dogaa u ljudi slabih ivaca, neuro-
tiara. Vrlo se esto javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i
uglavnom su bezopasna pojava. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak
va osoba uope ne osjeti. Otkrivaju se sluajnim lijenikim pregledom
ili sluajnim pipanjem pulsa. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles
nici kada saznaju da postoje ekstrasistole. Zbog stalnoga straha od sra
ne bolesti i trajne duevne napetosti, ekstrasistole se poinju sve ee
javljati, i takva ih osoba tada poinje osjeati. Unato tome to je lije
nikim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unato tome to je lijenik
ustanovio da je to beznaajna pojava, takva osoba juri od lijenika do li
jenika, od pregleda na pregled.
Iako je nepravilno kucanje najee bezazlena pojava, ipak je potre
ban lijeniki pregled jer moe biti i posljedica ozbiljne, teke srane bo
lesti. Lijenik e elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za
ista bolesno, ili su to samo nervozne smetnje.
Takvu vrstu poremeaja sranoga ritma mogu izazvati razliita nad-
raujua sredstva, npr. sredstva protiv umora, za odravanje budnosti.
Mnogo je ei uzrok puenje (nikotin), prava kava (kofein), pravi aj
(tein).
Nepravilno kucanje srca moe se pojaviti i poslije obilnih obroka,
zbog napuhnutoga trbuha, poslije uivanja veih koliina alkoholnih pi
a, nakon pijenja pjenuavih pia. Smetnje nastaju zbog toga to pove
an pritisak u trbuhu podigne oit (dijafragmu), koji pritisne na srce i
nadrai ga.
U starijih ljudi najei je uzrok koronarna skleroza, koja ne mora
znaiti veliku opasnost. Nepravilno kucanje srca u starijoj ivotnoj dobi
moe se shvatiti i kao jedan od znakova starosti, neto kao bore na licu
i sijede kose na glavi.
Ali nepravilno kucanje moe biti pratilac opasnih bolesti sranoga
miia. Poremeen ritam javlja se kod sranoga infarkta i ukazuje na oz
biljnost stanja i potrebu pravovremene lijenike intervencije na odjeli
ma koji su opremljeni specijalnim aparatima.
Takoer se javlja kod upala sranoga miia (miokarditisa) i povie
noga krvnog tlaka. Uzimanje lijekova u veim dozama moe izazvati ta
kav poremeaj, naroito lijeka za srce (digitalisa).
Nain lijeenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. Ako je nepravilno ku
canje srca psihogeno uzrokovano, ako je nastalo na ivanoj bazi,
najee nisu potrebni nikakvi lijekovi. Pacijent mora vjerovati lijeniku
da je njegovo srce zdravo i tegobe e same nestati. Koji put valja promi
jeniti nain ivota: prestati puiti, smanjiti uzimanje kave ili aja, izmije
niti nain ishrane, rada i odmora; od lijekova se uzimaju blaga sredstva
za umirenje.
Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu,
prvenstveno se lijei osnovna bolest. Dugotrajni i uestali napadi nepra
vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom, pro-
nestilom, giluritmalom; primjenjuje se i struja visokoga napona.
Osjeaj lupanja

ovjek zapravo ne osjea svoje srce kao to ne osjea ni rad jetre,

bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu.
Otkucaji srca koje ovjek osjea i koji su neugodni nazivaju se pal-
pitacijama; do njih dolazi naglo, a uplaeni pacijenti opisuju tegobe kao
udaranje, lupanje, treperenje u predjelu srca. Uz jaku uzbue-
nost i strah, postoji jae ili slabije izraen osjeaj guenja; u najveem
broju sluajeva to je bezazlena pojava. Javlja se najee u pubertetu i
klimakteriju. U mladih osoba uglavnom nakon duevnih uzbuenja.
Strah od teega oboljenja toliko je jak da izaziva jo jae lupanje srca; ta
ko se zatvara krug iz kojega esto nema izlaza bez lijenike intervencije.
Osim duevnoga uzbuenja, smetnje mogu biti izazvane i jaim fi
zikim naporom.
esto se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje na ivanoj ba
zi. Njihovo inae zdravo srce toliko je razdraljivo da pretjerano re
agira na podraaje, naroito osjeajne. Takve su osobe esti pacijenti u
ambulantama i stanicama hitne pomoi.
Osjeaj lupanja moe se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od
ravanje budnosti; esto se javlja u astmatiara koji upotrebljavaju spre-
jeve za prekidanje napada guenja i u kojima se nalaze lijekovi to nad-
rauju srce. Lupanja srca uzrok je nagloga povienja krvnoga tlaka i jav
lja se kod nekih sluajeva slabokrvnosti te bolesti lijezde titnjae.
Svjestan osjeaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri
tam rada srca.
Neki osjeaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le
anja na lijevoj strani kada se vrh srca priblii i udara o prednju stijenku
prsnoga koa).
Lijeenje smetnji ovisi o uzroku.
Lupanje je rjee znak ozbiljnoga oboljenja, a ee znak straha. Ako
ne postoje drugi znakovi, ne treba odmah odjuriti lijeniku. Tegobe smi
renjem nestaju.

Ubrzan srani rad

Ubrzanje sranoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahi-

kardija.
Srce malenoga djeteta kuca znatno bre: u novoroeneta 120 uda
ra u minuti. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje, tako da u pe
togodinjega djeteta iznosi 100. U odrasle osobe normalan rad varira
unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja.
 Brzina sranoga rada najee se odreuje pipanjem pulsa na pala-
noj ili kucavici, ili na vratnoj kucavici (arteriji). Lijenik e tonije od
rediti brzinu sranoga rada sluanjem srca pomou posebne slualice, fo-
nendoskopa ili stetoskopa. Najtonije se moe odrediti pomou elektro
kardiograma koji se dobije pomou Ekg-aparata.
Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava. Nema zdrava ovjeka
kod koga se vie puta u toku dana srani rad ne ubrza za nekoliko dese
taka udaraca. Najee su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti, premda
nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. Takva prolazna ubrzanja, ako nisu
pretjerana, normalna su pojava. Najei je uzrok tjelesni napor. Zbog
poveanih potreba tijela za kisikom, fiziki napor moe udvostruiti
brzinu sranoga rada. No, brzina rada ovisi i o treniranosti organizma.
U treniranih sportaa i radnika koji rade teke fizike poslove, ubrzanje
sranoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji
rade preteno sjedei. Srce trenirane osobe je vee, snanije i moe uba
citi u krvotok istu koliinu krvi sa znatno manje napora. Srce trenirane
osobe radi ekonominije.
Prolazno ubrzanje sranoga rada moe izazvati i dubok udisaj, dok
e izdisaj srani rad usporiti.
Duevna uzbuenja: radost, veselje, strah, srdba, mogu ubrzati
srani rad; to su osjeajne, emotivne tahikardije.
I poviena tjelesna temperatura ubrzava rad srca; za svaki stupanj
Celzijusa poveava se broj udara za 8 do 10 u minuti. Mnogi se bolesnici
obraaju lijeniku samo zato to im srce brzo radi pri povienoj tempe
raturi. ovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti, pri temperaturi
od 39 stupnjeva Celzijusa imat e puls oko 110. Nekada su lijenici odre
ivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje
ra. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povienje temperature.
Kada tjelesna temperatura prijee 41 stupanj, rad srca poinje se uspora
vati jer slabi srani mii.
Kratkotrajna, povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih
obroka, zbog djelovanja topline na tijelo, pijenja veih koliina pia,
uzimanja atropina i adrenalina. Vei gubici krvi, kao i stanja oka, redo
vito su praeni ubrzanim sranim radom.
Takva prolazna, kratkotrajna i ne naroito jaka ubrzanja sranoga
rada nije potrebno lijeiti.
Lijeniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje
sranoga rada, kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi
nuti. Takav stalno ubrzani srani rad esto se vidi u strastvenih puaa,
u osoba koje svakodnevno uivaju vee koliine kave ili pravoga ruskog
aja; stalno ubrzan puls moe ukazivati na ozbiljnije kronino oboljenje
srca, tuberkulozu, bolest titne lijezde, poveanje krvnoga tlaka.
 Dugotrajan, ubrzan rad srca moe biti pogibeljan. ak da i nije na
roito jako ubrzanje, ako je trajno, moe dovesti do oteenja srca. Us
poredba s benzinskim motorom: visokoturani motor, koji ima velik
broj okretaja u minuti, radi znatno bre od niskoturanoga, ali mu je i
vijek trajanja znatno krai. Srce koje u minuti radi samo 100 puta, u to
ku jednog dana ima 60.000 otkucaja vie od srca koje ima frekvenciju od
60 udara u minuti. Godinje je to vie od 20 milijuna suvinih stezanja
sranoga miia.
Srani mii prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za
odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. itav srani ciklus, tj. steza
nje i oputanje, prosjeno traje 0.8 sekunde. Stezanje traje 0.3 sekunde, a
za odmor ostaje svega 0.5 sekunde. Zahvaljujui ba toj vrlo kratkoj
stanki, srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako
prikupi novu snagu za stezanje. Ba ta kratka stanka omoguuje srcu da
radi neprekidno itav ivot. Kada doe do ubrzanoga rada, skrauje se
trajanje itavoga ciklusa, pa tako i vrijeme potrebno za odmor. Dugot
rajno skraivanje odmora remeti normalnu opskrbu sranoga miia,
srce se postepeno umara i s vremenom poputa u radu. Opasnost je to
vea to je srani rad bri. Vrlo jaka ubrzanja, vea od 250 udara u mi
nuti, mogu za nekoliko sati izazvati teka oteenja sranoga miia i uz
rokovati prestanak njegova rada.
Hitna lijenika pomo potrebna je uvijek kada doe do jakoga i
naglog ubrzanja sranoga rada. Takvi su napadi esto bez vidljivoga uz
roka, a brzina sranoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo
e odrediti. Takve iznenadne napade ubrzanoga sranog rada, tj. tahi-
kardije, nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. Frekvencija, broj
udara u minuti, moe iznositi od 150 do 300. Duina trajanja napada je
razliita: moe trajati svega nekoliko sekunda ili minuta, i prestati isto
tako naglo kao to je poeo. Napad prosjeno traje nekoliko sati, u rijet
kim sluajevima nekoliko dana. Ako frekvencija nije visoka, napad mo
e trajati mjesecima.
Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan poetak. Bolesnici opisu
ju da je napad poeo sam od sebe, iz ista mira. Osobe kod kojih se
napad javlja prvi put, hvata neopisiv strah, osjeaj guenja, vrtoglavica,
uestalo mokrenje. Osobe kod kojih je takav napad stara stvar, uope
se ne uzbuuju jer znaju da e napad prestati ili sam od sebe ili pod dje
lovanjem lijekova. Takvi napadi mogu se javiti ve u ranom djetinjstvu,
najee u mladenakoj i srednjoj dobi.
Napad u veini sluajeva prestaje spontano, ili uz pomo lijekova
te nekih postupaka koje takve osobe naue. Nadraivanjem ivca vagu-
sa, koji usporava rad srca, napad se moe prekinuti. Bolesnik sam moe
nadraiti ivac ako duboko udahne i zatim pokua jakim naprezanjem
izdahnuti, ali usta i nos valja zatvoriti. To podsjea na naprezanje prili
kom velike nude. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida-
ju napade. Lijenik e ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti.Napadi
se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal, isoptin, cedilanid). U zaista
rijetkim sluajevima upornih napada, koje ne prestaju na lijekove, pri
mjenjuje se udar elektrine struje u ambulantama koje su opremljene
takvim aparatima.

Usporen rad srca

Usporen je rad srca ako je broj sranih otkucaja manji od 60 u jed

noj minuti (bradikardija).
Iako srce izvjesno vrijeme moe raditi i izvan tijela, na njegov rad
utjee ivani sustav. U srcu su dvije vrste ivanih vlakana autonomno-
ga ivanog sustava. Jedna ivana vlakna pripadaju tzv. simpatikusu,
druga parasimpatikusu. Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom
srca, premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. Dok podraaj
simpatikusa ubrzava srani napad, nadraaj parasimpatikusa ga uspora
va. Iako ti ivci vuku svaki na svoju stranu, medu njima ipak postoji
potrebna ravnotea; im jedan nastoji prevagnuti, drugi ga pone koiti.
Ba ti ivci omoguavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama
tijela. Prilikom pojaanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati
kusa i srce se moe ubrzati vie od 200 otkucaja u minuti. Za vrijeme mi
rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji.
Zbog toga se usporenje sranoga rada za mirovanja ili spavanja
smatra normalnom (fiziolokom) pojavom. Normalne i zdrave osobe
imaju za mirovanja puls ak ispod 60 otkucaja u minuti.
Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls. U sportaa od
kojih se zahtijeva naroiti fiziki napor, npr, trkai maratona, imaju
puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. Razumije se, usporen rad srca sporta
a nije isto to i usporen rad srca netrenirane osobe. Usporen puls netre-
nirane osobe moe biti posljedica nadraaja parasimpatikusa, ili poslje
dica srane bolesti.
Zbog nadraaja parasimpatikusa, usporen srani rad imaju trudnice
i ene neko vrijeme poslije poroda. Javlja se kod zaraznih bolesti kada
padne poviena tjelesna temperatura, npr. kod gripe, trbunog tifusa.
Usporen srani rad zajednika je pojava za niz bolesti koje izaziva
ju poveanje pritiska u mozgu: tumori, upale, krvarenja, povrede; javlja
se prilikom izlaganja tijela hladnoi, zbog smrzavanja, utice.
Duevna uzbuenja takoer mogu izazvati nadraaj parasimpatiku
sa i usporen srani rad, npr. zbog nagloga i jakog osjeaja straha.
Nadraaj parasimpatikusa, time i usporen rad srca, moe biti i na
mjerno izazvan. To se postie pritiskom na one jabuice, stiskanjem
vrata u predjelu vratnih ila kucavica, nadraivanjem drijela kao da se
izaziva povraanje, napinjanjem kao prilikom velike nude. Taj nadraaj
moe biti toliko jak da izazove usporenje sranoga rada s vrtoglavicom i
nesvjeticu, a moe doi i do potpunoga zastoja rada srca, do smrti.
Usporenja sranoga rada, koja su vezana za prolazno ili trajno po
veanje napetosti parasimpatikusa, uglavnom ne predstaljaju veu opas-
tnost.
Usporen srani rad predstavlja mnogo veu opasnost ako je poslje
dica tzv. sranoga bloka. Osnovni srani ritam daje elektrina centra
la smjetena u pretkomori; iz nje vodi dalekovod graen od specijal
nih miinih stanica koje sprovode elektrini podraaj iz pretkomora u
komoru. Ako nastane kvar na dalekovodu, zbog upale ili sranoga in
farkta, npr., dolazi do djelominoga ili potpunog blokiranja prenosa
elektrinih podraaja. U sluaju potpunoga prekida (totalnog bloka)
prenosa podraaja, srane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi
smrt. Ali u srcu postoje i rezervne elektrine centrale, u miiu samih
komora, s tom razlikom to je njihov ritam znatno sporiji od ritma
glavne centrale. Srane komore mogu raditi jako usporeno: 30, 20 ili
ak 10 otkucaja u minuti. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u
mozgu, koji nije dovoljno opskrbljen krvlju, pa dolazi do vrtoglavica,
nesvjestica, greva slinih padavici. Jako usporen rad, npr. od 10 otku
caja u minuti, nije dovoljan za odravanje zadovoljajue cirkulacije krvi.
Ako ne doe hitna lijenika pomo nastupa, smrt.
Usporen srani rad moe nastati i zbog otrovanja lijekovima, naj
ee lijekom za srce digitalisom, zatim nekim sredstvima za umirenje i
vaca, kao i lijekovima za spavanje.
Ako nastane jako usporenje rada srca, a uzrokovano je potpunim
blokom, tj. kvarom na dalekovodu, upotrijebit e se umjetne elek
trine centrale, ija je brzina stvaranja podraaja vea od frekvencije
koju imaju centrale u samom srcu. Te baterije (pacemakeri) ugrauju
se operacijom pod kou ili ispod miia prsnoga koa ili trbuha. Elek
trini kabel povezuje bateriju sa srcem.

Nagli prestanak rada srca

Najei uzroci iznenadnoga i neioekivanog prestanka rada srca

jesu udar elektrine struje i groma, utapljanje, guenje, otrovanje plinovi
ma, lijekovima itd. Od bolesti je najei uzrok srani infarkt.

Prestanak rada srca uvijek je praen alarmantnim znakovima:

a) Iznenadnim gubitkom svijesti,
b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji,
 c) promjenom normalne, ruiaste boje koe u plavkastu (lividnu),
d) maksimalno proirenim zjenicama,
e) prestankom krvarenja, ako postoji rana.
Prije dvadeset godina svaki sluaj iznenadnoga prestanka rada srca
bio je sudbonosan za unesreenu ili naglo oboljelu osobu. Smrt je bila
redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo naina da se na mjestu ne
sree ponovno uspostavi prekinut krvotok, a prevoz u bolnicu bio je
uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. Pokuaji lupkanja po
prsnom kou, kao i davanje lijekova putem injekcija, predstavljali su
samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. Uspjeh je mogao
biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni ko ili trbuh i rukom
obuhvatilo srce izmeu prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad.
Takvu direktnu masau srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana
ma.
Godine 1960. prvi je put opisan postupak kojim se moe uspostaviti
prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni ko. Postupak je nazvan:
vanjska masaa srca. Zasnovan je na jednostavnom nainu: srce je
smjeteno u sredini prsnoga koa, sprijeda je ograeno prsnom kosti,
straga kraljenicom, a pomicanje u stranu ogranieno je osrjem. Ritmi
kim pritiscima dlana ruke na donju treinu prsne kosti, srce se stisne iz
meu prsne kosti i kraljenice. Zbog pritiska poveava se tlak krvi u
sranim upljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne ile. Kad
pritisak popusti, prsna se kost poput opruge vraa u prvobitan poloaj,
srce se iri, tlak u sranim upljinama pada i uvlai u sebe krv iz vena.
Slijedei pritisak ponovit e isti uinak.

Poloaj srca u prsnom kou s na

znaenim mjestom gdje se izvodi
pritisak na prsnu kost

Zbog pritiska poveava se tlak u sranim

upljinama i krv se prirodnim putem istisne
u krvne ile
 Vanjska masaa srca izvodi se na slijedei nain:
1. Unesreeni mora leati na leima, na tvrdoj podlozi, najbolje na
podu. U tom poloaju moe se iskoristiti vlastita teina tijela spasavaoca
kao pritisak. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg, ta
ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm.
2. Pritisak se izvodi na donju treinu prsne kosti. Mjesto pritiska za
masau srca moe se odrediti i preko odjee. Napipa se vrh prsne kosti u
liici. Otprilike za 3 poprena prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na
koje se stavlja dlan ruke.

3. Brzina kojom se izvodi masaa srca mora iznositi izmeu 60 i 80

pritisaka u jednoj minuti.
Masaa srca kod djeteta

Masaa srca kod dojeneta

4. Masaa srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke, a

u novoroeneta i dojeneta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na
srednju treinu prsne kosti. Ne smije se zaboraviti da teka ruka na
njenim prsima moe dovesti do gruboga oteenja tijela.
Nemedicinsko osoblje, koje nije dovoljno uvjebano, moe otetiti
organe u prsnoj u trbunoj upljini. Prelom rebara smatra se manjom
komplikacijom i ne postoji potreba da se masaa srca prekine. Po ivot
su opasne komplikacije: oteenje jetre, slezene i srca. Masaa srca od
govoran je rad i moe je izvoditi samo dobro uvjebana osoba.
Komplikacije, nerijetko smrtonosne, prava su tragedija kada se ma
saa srca izvodi nepotrebno. Do toga dolazi kada masau srca izvodi ne-
 dovoljno instruirana osoba. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa
a srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je dolo do gubitka svijes
ti. Bilo je ve sluajeva smrtonosnoga oteenja jetre ene u tzv. histe-
rinoj nesvjestici, do koje je dolo nakon svae sa suprugom.
Upamtite! Ne pokuavajte oivljavati svaku osobu koja je u nesvjes
tici, ve samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja.
Ne gubite vrijeme, ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje kom
forno mjesto. Radi se o sekundama, a ne o minutama!
Nauite ispravno izvoditi umjetno disanje i masau srca na teaju
prve pomoi!
Prestanak rada srca uvijek je praen prestankom disanja. Zbog toga
svako oivljavanje (reanimacija) uvijek zapoinje umjetnim disanjem, jer
je kisik u pluima osnovni preduvjet. Nakon nekoliko umjetnih disanja,
srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad
(prividna smrt) prelazi u normalnu aktivnost. To se pokazuje u pojav
ljivanju pulsa na vratnoj arteriji, ruiastoj boji koe i eventualnom sua
vanju zjenica, to je znak dopreme kisika stanicama mozga. Ako se na
kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi, umjetno
disanje mora se povezati s masaom srca, jer od kisika u pluima nema
koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma, prven
stveno u mozak.
Ako oivljavanje provode dvije osobe, postupak je slijedei:

Prilikom prestanka disanja i rada srca

oivljavanje se izvodi umjetnim disanjem i
vanjskom masaom srca
 Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta, ili metodom usta
na nos, i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti).
Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj
minuti). Nijedna se radnja ne prekida radi izvoenja druge radnje. Um
jetno disanje i masaa srca provode se istovremeno, svako u svom ritmu.
Ako oivljavanje provodi samo jedna osoba, postupak je slijedei:
Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka, zatim ista osoba pre
lazi na izvoenje masae srca. Nakon 15 pritisaka na prsnu kost, ponov
no dva udisaja. I tako stalno naizmjenino 2:15, sve do dolaska lijenika.

Koronarna bolest
Srani mii, kao i svaki drugi dio tijela, opskrbljen je krvnim ila
ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik, te odstranjuje otpadne
tvari. Potrebnu krv dovode dvije specijalne ile koje se nazivaju koro
narne arterije, a ulaze u srce direktno iz poetnoga dijela glavne krvne
ile, aorte.

Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci

u sranom miiu

Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u sranom miiu u

mnotvo sitnih krvnih ilica koje dovode krv do svake srane stanice.
Za svoj rad srce troi kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa
gorijevanjem masti i eera. Sagorijevanje (oksidacija) hrane mogua je
samo uz prisustvo kisika. Poznato je miii koji rade troe mnogo vie
energije, prema tome i mnogo vie kisika od miia koji miruju. Razum-
ljiva je velika potronja kisika u sranom miiu s obzirom na to to je
organ koji bez prestanka radi. O radu srca ovisi i opa opskrbljenost tije
la kisikom. Srce je samo dio transportnoga sistema za kisik.
Dobar, efikasan rad svih organa i tkiva mogu je samo u uvjetima
dovoljne opskrbljenosti kisikom. Svaki pojaani napor, npr. tranje, fi
ziki rad, znatno poveava potronju kisika u tijelu. Da bi moglo zado
voljiti pojaane potrebe organizma za krvlju, za kisikom, srce radi bre i
jae. U sranom miiu krvne se ile proire te poraste protok krvi kroz
koronarne arterije; cjelokupna koliina krvi koju srce ubacuje u krvni
optok moe porasti za 4-6 puta. Tako se srce prilagodava potrebama po
veanoga napora.
Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi
ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Rezerve kisika u tije
lu, pa tako i u sranom miiu, ne postoje. Ako su koronarne arterije to
liko promijenjene da sranom miiu u danom trenutku ne mogu osigu
rati dovoljno kisika, srce opominje jedinim znakom kojim se moe ogla
siti - bolom. Takvo stanje, kada srce u cjelini ili u pojedinim, ogranie
nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika, naziva se stenokardija ili an
gina pektoris. Dakle, angina pektoris je samo znak da dio sranoga mii
a ne dobiva dovoljno krvi, tj. kisika. Angina pektoris esto je prvi znak
opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim ilama javile bo
lesne promjene. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da due
vrijeme ne moe dovesti kisik sranim stanicama, tada one zbog manjka
kisika umiru. Smrt jednoga dijela sranoga miia konaan je ishod raz
vitka koronarne bolesti. Taj konani ishod naziva se srani infarkt.
Ameriki lijenik, radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja, usporeuje
srani mii s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom. Ako izvjesno
vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven, trava e se na tom mjestu osui
ti, izgorjeti. Kad neki dio srca izgori zbog toga to nije bio poliven
krvlju, nastaje srani infarkt ili, kako se u narodu kae, srani udar.

Shematski prikaz lumena normalne i aterosklero-

tino promijenjene krvne ile:
1. Normalan izgled krvne ile, 2. Masne tvari u
krvi, 3. i 4. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti
jenci krvne ile i znatno suavanje njezinoga pro
mjera
 Najei uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte
rija. Ateroskleroza je u vie od 90 posto sluajeva uzrok angine pektoris
i sranoga infarkta. Ateroskleroza je najvanija i najea bolest krvnih
ila; dolazi do odebljanja stijenke arterija, koje gube elastinost i gip
kost; odebljanje nastaje zbog toga to se u stijenci krvne ile taloe mas
ne tvari, lipidi; zbog toga se manje krvne ile znatno suze pa kroz njih
moe proi manje krvi.
Ateroskleroza esto zahvaa koronarne arterije. U mlaih ljudi od
35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo
na pojedinim mjestima u krvnoj ili stvaraju deblje naslage lipida u obli
ku utih ploica, ateroma. Poslije se u te ploe taloi kalcij pa nastaju
tvrda zadebljanja koja znatno suavaju promjer krvne ile, a to moe biti
uzrok bolova, angine pektoris. Takva naslaga moe se i otkinuti pa slo
bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje zaepi manju krvnu ilu:
nastaje infarkt srca.
Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz
voj koronarne skleroze utjeu faktori meu kojima su najvaniji:

- nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno ee),

- povienje krvnoga tlaka,
- povienje koliine masti u krvi (hiperlipemija),
- eerna bolest,
- puenje (naroito cigareta, i to vie od 10 komada dnevno),
- poveana tjelesna teina,
- smanjena tjelesna aktivnost - preteno sjedei nain ivota s ma
lo kretanja,
- stalna psihika napetost.

Iako jo nisu poznati svi naini na koje pojedini faktori djeluju u

smislu nastanka koronarne bolesti, injenica je da izmeu njih i koronar
ne bolesti postoji uzrona veza; ona je utoliko vea to se u osobe nae
vie ugroavajuih faktora.
Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih ila sra
noga miia, tj. koronarne bolesti. Tipian bol koji se najee javlja is
pod prsne kosti i iri u lijevu polovinu prsnoga koa, u lijevo rame i ru
ku, samo je posljedica nedovoljne opskrbe sranoga miia kisikom. Pri
je mnogo stoljea taj je bol opisivan kao eljezna ruka koja stie i gui
srce. Izraz angina pektoris zapravo znai stezanje u prsima. Do toga iz
raza dolo se zbog toga to ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju rijeju
bol, nego kau: Stee me u prsima, pee, ari, trga.
Karakteristike najeih i tipinih sluajeva angine pektoris:
1. Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se iri na lijevu
stranu, najee u lijevo rame, vrat ili ruku.
 2. Rijetko se javlja bez vidljivih razloga; najee poslije tjelesnoga
optereenja: hodanja, tranja, noenja tereta, ili zbog neke druge vrste
tjelesnoga napora. Bol moe biti izazvan psihikim naporom, brigama,
srdbom, uzrujavanjem. U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro
ka; moe se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje
na temperature, npr. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu.
3. Kada ne postoje bolovi, bolesnici se osjeaju dobro i nemaju ni
kakvih drugih smetnji.
4. Bol traje najvie 15 minuta i prestaje obino sam od sebe, ili na
kon uzimanja lijeka.
To su glavna obiljeja najeih i tipinih sluajeva angine pektoris.
Ali napad angine pektoris moe se znatno razlikovati po svojim karakte
ristikama. Bol ne mora biti ogranien na prsnu kost, esto se javlja samo
bol u trbuhu, no tome veina ljudi ne poklanja nikakvu panju. Smatra
se da je to zbog loe probave ili zbog ira na elucu, gastritisa. U vlasti
tu dijagnozu uvjerava ih bol poslije jela i olakanje poslije podrigiva
nja.
Bol se javlja i u potpunom mirovanju. Ponekad jak bol budi iz sna.
Uzrok mogu biti brige o kojima se razmilja u krevetu, obilna veera,
runi snovi, znatan pad tlaka nou.
Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. Dugotrajniji
bol, naroito ako je praen znojenjem, povraanjem, jakom uzbueno-
u i guenjem, moe ukazivati da je srani mii ve oteen (srani in
farkt). Na srani infarkt mogu ukazivati i uestali napadi angine pekto
ris sa sve jaim bolovima. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina
pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i esto je pretea sra
noga infarkta.
Dijagnozu angine pektoris lijenik postavlja uglavnom na temelju
podataka koje daje pacijent. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najee su u gra
nicama normale. Tek s testovima optereenja u posebnim laboratorija-
ma mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraenije promjene na
koronarnim ilama. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih ila daje
koronarografija. To je metoda koja se primjenjuje samo u odreenim i
rijetkim sluajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odluuje na
operativan zahvat. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar
terije i njihovi ogranci nakon toga to su ispunjeni kontrastom.
Lijeenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno
mirovati. I najmanji napor poveava bol. Od lijekova koji se uzimaju za
vrijeme napada, nitroglicerin je ve 100 godina najbolje sredstvo da se
prekine napad. Za ovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor
malnim koliinama. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa ak i ek
splozivnim sredstvom.
Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik, gdje se brzo otope, a
preko sluznice usne upljine lijek se upije u krv. Nitroglicerin postoji i u
Bol moe zahvatiti trbuh, li Bol se najee javlja ispod
jevo rasne, eljust i potiljak prsne kosti i iri se u lijevu
ruku

Bol se vrlo rijetko iri na

desnu stranu i u donji dio tr
buha
obliku tekuine (2 do 3 kapi pod jezik). Postoje i kapsule koje se zagrizu
zubima. Takvi preparati djeluju gotovo trenutano. Postoje i preparati
nitroglicerina koji se gutaju i djeluju due, ak 10 sati. Njihovom redov
nom upotrebom mogu se sprijeiti bolovi (bykardon, lentonitrat, diedi,
nitro-retard itd.). Postoji itav niz preparata koji se upotrebljavaju za
dugotrajno lijeenje.
Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po
stoji lijek ije e uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izlijeiti bolest.
Mnogi su skloni da iz inozemstva naruuju skupe lijekove, kao da e im
oni donijeti zdravlje i liiti ih svih tegoba. Valja zapamtiti: nema lijeka
koji izaziva uda. Za sada je jo uvijek najsigurniji nain lijeenja koro
narne bolesti, a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji
sudjeluju u nastanku bolesti. Promijenjen nain ivota i rada, smanjena
trajna duevna napetost, tjelesni trening, promijenjen nain ishrane - to
su najsigurniji naini lijeenja i spreavanja razvoja bolesti.
Srani infarkt najtei je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom
zbog nagloga prekida krvotoka u sranom miiu. Ovisno o mjestu i ve
liini krvne ile koje se naglo zatvori, dolazi do umiranja (nekroze) ma
njega ili veeg dijela sranoga miia.
Infarkt srca najee se javlja naglo. U najteim i najdramatinijim
sluajevima, iz ista mira; javlja se uasna bol u prsima, vrisak, gubi
tak svijesti i pad. Smrt nastupa za nekoliko minuta. To su sluajevi kada
se zatvori jedna od glavnih krvnih ila koje krvlju opskrbljuju srani mi
i.
Srani infarkt ne daje uvijek tako dramatinu sliku. Bol je nesum
njivo najsigurniji znak infarkta, ali taj bol koji put traje satima pa i dani
ma; vrlo esto slii na bol kod angine pektoris, ali ne poputa u mirova
nju, kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. Bol je redovito praen stra
hom, uznemirenou, estim povraanjem, smetenou i dezorijentaci
jom. Koa je blijeda i oroena hladnim znojem.
Slika sranoga infarkta ne mora biti tako burna. Ponekad napad
bolova moe trajati od pola sata do nekoliko sati, nakon ega se boles
nik osjea dobro. Tek detaljan pregled moe otkriti srani infarkt, a tada
je potrebno bolniko lijeenje.
Smatra se da gotovo svaki trei infarkt ostaje nezapaen. Znakovi
bolesti u tim sluajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristini da ih
bolesnici ne uoe i ne trae lijeniku pomo. Koji put dolaze lijeniku s
tako neodreenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. Obino se
tue na opu slabost, bolove u trbuhu, smetnje u probavi, bolove u elu
cu. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. Infarkt srca moe se javiti samo s
bolovima u trbuhu, naroito u liici. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za
umirenje bolova. Lijeniku pomo zatrae tek onda kada bolovi posta
ju nesnosni, ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje.
 Zdravlje osobe koja je preboljela nijemi infarkt ugroenije je od
onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se lijee u bolnici. Bol
nikim lijeenjem mogu se sprijeiti brojne komplikacije, moe se sprije
iti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt). Mnoge osobe s preboljelim
infarktom, koje ponovo rade svoj posao, ostale su na ivotu samo zahva
ljujui injenici to su bile pravovremeno smjetene u bolnicu.
Lijeenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici, po mo
gunosti u specijalnim odjelima, koronarnim jedinicama. Ve i na sum
nju na infarkt, lijenik upuuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo
bilom. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje, svaki napor, treba ga no
siti na nosilima, bez obzira to se osjea dovoljno snaan da hoda.
Za bolesnika je naroito vano da to prije doe u bolnicu, jer se za
sada samo u bolnici moe sprijeiti elektrina smrt, koja moe nastati
i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana.
Lijeenje u bolnici ovisi o opem stanju bolesnika i eventualnim
komplikacijama. Prva je mjera stiavanje bolova. Ako je bol jak, daju se
najjaa sredstva: morfij, petantin. Dalja je mjera potpuno mirovanje u
krevetu. Doputeni su samo najnuniji pokreti rukama i nogama. Nu
da, pranje i prehrana provode se u krevetu. Nakon nekoliko dana do
puta se okretanje u krevetu, a nakon 8 do 10 dana sjedenje. U krevetu
se lei od 3 do 6 tjedana. Prije nekoliko godina leanje u krevetu trajalo
je mjesecima. Bolesnicima se daju lijekovi protiv gruanja krvi, lijekovi
za smirenje, za jaanje srca, kisik.
Ako nastupe komplikacije: poremeaj u ritmu srca, poputanje sna
ge srca, naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca, pad krvnoga tlaka
ili prestanak rada srca - tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci:
udar struje visokoga napona, masaa srca, baterijsko stimuliranje rada
srca. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko
ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu, gdje se njihovo
stanje neprekidno kontrolira pomou posebnih aparata, elektronskih
monitora, koji stalno prate brzinu rada srca, brzinu disanja, mjere tem
peraturu, snimaju elektrokardiogram te zvunim svjetlosnim signalima
upozoravaju lijenika na svaku naglu promjenu u radu srca.
Oporavak, rehabilitacija bolesnika s preboljelim sranim infarktom
zapoinje kod kue, ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju, i traje
u prosjeku 6 do 8 tjedana. Rehabilitacija obuhvaa: lijeenje kretanjem,
dijetu, fizikalnu terapiju, pojedinanu i grupnu psihoterapiju. Takvim li
jeenjem moe se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji
su preboljeli srani infarkt.
Fizikoj aktivnosti poklanja se velika panja. Kontroliranim fizi
kim naporom ojaava se srani mii, postepeno se pojaava njegova
radna sposobnost i time se itav organizam prilagodava na napore u
svakodnevnom ivotu.
 Trening zapoinje etnjama, koje se poveavaju s obzirom na traja
nje i brzinu kretanja. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno, etnje posta
ju sve due, a brzina, kretanja postepeno se poveava. Usporedo sa et
njama zapoinje se i gimnastikim vjebama. U posebnim zavodima, pri
je nego to pone rehabilitacija fizikim optereenjem, pacijenti se pod
vrgavaju obaveznim pregledima. Mogunost fizikoga optereenja odre
uje se tzv. ergometrijskim testom. Na posebnom biciklu bolesnik se tes
tira uz istovremeno odreivanje pulsa, krvnoga tlaka, Ekg-a. Time se
dobiva toan uvid u fizike mogunosti bolesnika kao i reakcija srca na
povean tjelesni napor. Prema teini i veliini infarkta, prema fizikim
sposobnostima, bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa, unutar kojih se
trening izvodi pod kontrolom strunjaka. Veina bolesnika uspijeva pre
i iz nie u viu grupu, gdje su vjebe intezivnije i fiziki napor vei.
Mnogo je vei problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga
infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj
no. Takvi su bolesnici preputeni sami sebi; oni imaju povrne informa
cije o modernoj rehabilitaciji sranih bolesnika i uglavnom sami stvara
ju zakljuke kao i svoj vlastiti plan treninga. Najee pretjeruju s fizi
kim naporom i tako dovode do pogoranja osnovne bolesti. U mnogih
bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. Pojedinci izvode prave
planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujue etnje, s kojih se vraaju s
anginoznim bolovima i psihiki deprimirani.
Druga je krajnost strah od fizikoga napora. Mnogi su ljudi jo i da
nas duboko uvjereni u tetnost fizikoga napora kod onih bolesnika koji
su preboljeli srani infarkt; postaju fiziki potpuno neaktivni, preteno
sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su ve otpisani. Takvi
bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizika neaktiv
nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srani
infarkt.
Nijedna krajnost ne valja. Program treninga mora biti prilagoen
svakom pojedinom bolesniku. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo
jim lijenikom da bi se s njim dogovarao o jaini fizikoga optereenja.
Povremeno je potrebna kontrola u kardiolokoj ambulanti, kod specija
liste za srane bolesti.
Svako kretanje ili vjebu treba odmah prekinuti ako doe do bola u
prsima, oteanoga disanja, nepravilnoga rada srca, suvie usporenoga ili
suvie ubrzanog rada srca. Nikakav fiziki napor ne smije dovesti do
prekoraenja vrijednosti pulsa preko preporuljivih granica; te granice
ovise o dobi bolesnika; maksimalno doputen puls za osobu od 30 do 40
godina iznosi 140, za osobu od 40 do 50 godina 130, a za starije osobe
vrijednost ne smije prei granicu od 120 udaraca u minuti.
Postepen, kontroliran trening dovodi do izvrsne fizike kondicije.
Opisan je sluaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim
treningom postigao takvu fiziku kondiciju da je sudjelovao u najteoj
atletskoj disciplini, maratonu. To je ekstreman sluaj. Isto tako kao to
ovjeka unitava nedostatak kretanja, upozorava lijenik sportske medi
cine, i pretjerano vjebanje moe ga dovesti do groba. Dobra rehabilita
cija obuhvaa ne samo dobro uvjebano stanje srca, plua i miia, ne
go i spremnost da se prizna umor, osjeti potreba za odmorom i odri du
evna ravnotea na radnom mjestu i u privatnom ivotu.
Pretjeravanja u tjelesnim vjebama i kult fizikoga napora nemaju
nikakvu svrhu, srce se oteuje, upropatava se zdravlje, jer od kretanja
ne moemo stvarati rezerve, jednako kao to se ne moe najesti za mje
sec dana unaprijed.
Dijeta: nain prehrane veoma je vaan za spreavanje novoga infar
kta. Poveana tjelesna teina znaajan je faktor rizika.
Tjelesna neaktivnost, naroito poslije 30 godina ivota, i poveano
uzimanje hrane dovode do debljanja, a to je povezano s povienjem mas
ti i holesterola u krvi. Kod svake osobe ija tjelesna teina prelazi grani
cu normale, potrebna je redukciona dijeta, dijeta za mravljenje. Mravi-
ti valja postepeno. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne
rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje.
Najprije se zapoinje smanjivanjem koliine hrane koja se uzima po
jednom obroku. Zatim iz prehrane valja izostaviti eer i smanjiti masno
e. Uz te mjere mora se prei na pojaanu tjelesnu aktivnost.
Neobino je vaan sastav hrane. U vie od 90 posto sluajeva infar
kta, podloga je ateroskleroza, a danas je dokazana veza izmeu ateros-
kleroze i prehrane. Valja smanjiti hranu koja sadri mnogo holesterola i
masti, u kojima se nalaze zasiene masne kiseline. To su masnoe ivo
tinjskoga porijekla. Osim vrste hrane vana je i koliina hrane koja se
dnevno unosi u tijelo. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvanija
je hipokalorina dijeta. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego to se
troi, koliina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizi-
ra).
Koliina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji
nom. Poremeena probava (metabolizam) moe i u mravih ljudi dovesti
do poveane koliine masti i holesterola.
Hrana treba da bude mjeovita i bogata vitaminima. Ne smije biti
zastupljena samo s bjelanevinama i ugljikohidratima. Masnoe moraju
biti preteno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta, kukuruza, soje, mas
line; valja izbjegavati slaninu, loj, guu mast, putar, zatim punomasne
sireve, masno mlijeko; treba uzimati obrano mlijeko i jogurt. Ugljini
hidrati ne smiju biti koncentrirani, u obliku eera, valja ih koristiti kao
voe, povre, branate proizvode. Preporuuje se krumpir kuhan u ljus
ci, leo, svako svjee i kuhano povre, svjee voe, nemasno telee i go
vee meso, sve vrste riba, bijelo meso od peradi; od pia se preporuuje
sok od rajice, obrano mlijeko i kava bez kofeina.
 Psihoterapija: najtei je problem rehabilitacija bolesnika nakon
preboljeloga infarkta - postii duevnu stabilnost. U poetku rehabili
tacije bolesnik nije vie ona linost koja je to bila prije infarkta.
Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune ivota, ambicije, s ve
likim radnim kapacitetom, poslije bolesti znatno se izmijene. Mnogi se
povlae u sebe, postaju potiteni, razmiljaju samo o svojoj bolesti, puni
su straha od nesigurne budunosti. Mnogi su potpuno zaokupljeni svo
jom boleu. Stalno oslukuju rad srca, stalno pipkaju puls, svaku novu
promjenu tumae abnormalnou, a to pokree nove osjeajne reakcije.
Tako se zatvara krug u kome se poveavaju postojee i stvaraju nove
smetnje. Takve reakcije bolesnika esto izaziva naglo izmijenjen nain
ivota. Prestanak puenja, promijenjena ishrana, promijenjen ritam rada
i odmora, sve to izaziva smetnje. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost:
smatraju da je sve gotovo i da treba uivati ovo malo ivota to je
preostalo.
U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni strunjaci-psiholo-
zi koji metodama pojedinanoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i
olakavaju mu da prebrodi duevnu krizu.
 STOLICA I PROMJENE

Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. Zbog toga je

pregled stolice vrlo vana pretraga za dijagnozu bolesti. esto se i sami
pacijenti obraaju lijeniku zato to su opazili da s njihovom stolicom
neto nije u redu.
Pacijenti najee opisuju promjenu boje stolice: crna kao kat
ran, potpuno bijela, crvena zbog krvi. Koji put opaze promjenu
oblika i vrstoe stolice koja je tanka poput olovke, suha i mrvias-
ta ili oprostite, rijetka kao juha. Takve opise nalazimo i u strunim
medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice esto opisuje rijeima
koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao juha od graka kod tr
bunog tifusa, kao riina juha kod kolere, kao ele od malina kod
amebne dizenterije itd.
Snalaljiviji pacijent donijet e manju koliinu stolice kako bi se li
jenik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. To je korisno jer se li
jenik ne moe u potpunosti pouzdati u zapaanja i izjave pacijenta, a
znatno je skraen i itav postupak pregleda.
Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu
koliinu hranjivih sastojaka i vode. To se postie probavom hrane. Sa
vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u eludac. U elucu zapoi
nje prvi znaajniji in probave. Djelovanjem snanih miia, hrana se
stalno mijea sa eluanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz
ni fermenti (encimi) to zapoinju razgradnju prije svega bjelanevina, a
manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. Nakon zadravanja od ne
koliko sati, to ovisi o vrsti hrane, dijelom ve probavljen sadraj dolazi
u crijevo. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri
jevnoga soka, soka guterae i ui koju stvara jetra. Gibanjem crijeva
(peristaltika), hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu. Na
tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po itavom
tijelu, do svake pojedine stanice.
U debelom crijevu crijevni se sadraj postepeno skrauje radi upija-
nja vode. Upijanje vode i otopljenih minerala najjai je u poetnom dije-
lu debeloga crijeva, dok zavrni slui uglavnom kao spremite ostataka
hrane, stolice (feces). Kada se u zavrnom dijelu debeloga crijeva (rek-
tum) nakupi dovoljno ostataka, pritisak stolice na crijevo izaziva refleks
ispranjavanja (defekacija). Dolazi do izbacivanja izmeta.

Normalan izgled stolice novoroeneta

i dojeneta

Prva stolica novoroeneta naziva se mekonij. To zapravo i nije

stolica u pravom smislu zato to nije ostatak probave. Dijete u majinoj
utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. Crijeva ploda
nemaju nikakvo znaenje u prehrani. Jedino to u eludac i crijeva plo
da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. Mekonij je zelen-
kastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode, dlaica, odljute-
nih stanica i unih boja. Vei dio mekonija izbaci se ve prvoga dana
zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u veoj koliini. Manji
dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda.
Nekoliko sati poslije poroda poinje se luiti eluani i crijevni sok,
pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu. Probava za
poinje 12 do 24 sata poslije poroda, tj. kada dijete poinje sisati. Trei
ili etvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. prelazna stolica, koja se sastoji
od mekonija i stolice nastale od mlijeka. To je rijetka vodenasta stolica
svijetlozelene ili svijetloute boje, a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice
neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). Taj blagi proljev ili,
prolazni katar, kako ga jo uvijek neki nazivaju, normalna je pojava.
Nastaje zbog nagloga optereenja crijeva koja jo nisu potpuno prilago
ena na rad. Ope stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana
postaje normalna, zlatnoute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa.

Dojene moe imati dnevno 2 do 4 stolice. Neka djeca mogu imati

svega jednu stolicu u 2 do 3 dana, to ne treba zabrinuti majku. Ako di
jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti, doje-
naki zatvor, zaepljenost, neopasno je i gotovo normalna pojava.
Boja normalne dojenake stolice (svijetlouta) potjee od une bo
je bilirubina, koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojeneta.
Ta una boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod
nekih bolesti. Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve, pa se i
boja stolice mijenja (sterkobilin). Kako dijete raste, u njegovim crijevima
postepeno ima sve vie bakterija. Poslije osmoga mjeseca ni u djejoj
stolici nema bilirubina, zato poprima izgled i karakteristike stolice od
raslih.
 Uplaena majka esto dojuri lijeniku s djetetom jer je vidjela zele
nu boju na pelenama. Meutim, nita se nije dogodilo. Zelena boja na
staje od ute une boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira)
i prelazi u zelenu boju.
Na boju stolice moe utjecati i nain prehrane. Kada se dijete poi
nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povra, ostaci povra daju stoli
ci svoju boju: mrkva je oboji crveno, pinat zeleno.

Normalan izgled stolice odraslih

Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72

sata od vremena kada je progutana. Odrastao ovjek ima 1 do 2 stolice
dnevno. Neto rjee ili ee stolice ne znae odmah bolesno stanje.
Koliina dnevno izraene stolice iznosi prosjeno oko 100 do 200 g
dnevno. Razumljivo je da koliina stolice ovisi o koliini i sastavu hrane.
Biljna hrana daje mnogo vie ostataka nego meso.
Stolica je normalno mekana, cilindrinoga oblika, poput kobasi
ce, promjera oko 2,5 cm. Mekoa stolice ovisi o koliini vode (stolica
sadri 70 posto vode, svega 30 posto je kruta tvar, od toga polovina ot
pada na mrtve bakterije).
Boja stolice ovisi o koliini unih boja. Normalno je svijetlosmee
do tamnosmee boje. Na boju utjee sastav hrane: mesnata hrana, osim
bijeloga mesa, daje tamniju stolicu, mljena hrana daje svjetliju, ukas-
tu boju; voe i povre takoer utjeu na boju stolice; cikla daje crvenu
boju, krvavice crnu.
I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. Pacijenti koji boluju od i
ra na elucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta, npr. ulter tablete,
strahuju od crne stolice. Nakon rendgenskoga pregleda eluca i gutanja
bijele kae, stolica ima izgled i boju gline.
Miris stolice uzrokuju mirisne, aromatine tvari koje se stvaraju u
debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane, uglavnom bjelane
vina. Stoga e zbog ishrane mesom stolica mnogo vie zaudarati nego
kada se hranimo povrem, koje sadrava male koliine bjelanevina.

Bijela stolica

Iako sastav hrane znatno utjee na boju stolice, njena osnovna boja
potjee od tzv. unih boja koje se stvaraju u jetri.
 Kada u crijevu nema unih boja, stolica se ne moe obojiti u sme
e i ostaje sivobijela, slina ilovai. Tada se govori o aholinoj stolici,
koja nastaje kada u crijevo ne dolazi u. u iz jetre ne moe doi u cri
jevo ako su uni vodovi zatvoreni, a oni se mogu zatvoriti, zatopati, iz
nutra: kamencem, glistom, tumorom itd., ili neki pritisak izvana moe
zatvoriti prolaz.
Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. Opasnost nastaje prili
kom dugotrajnih bijelih stolica, to je redovito praeno utom bojom ko
e, uticom i drugim znakovima bolesti.
Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog veih koliina neprobavljene
masti.
Bijela, ilovai slina stolica javlja se poslije rendgenskoga eluca
zbog bijele kae koja se mora popiti.

Crna stolica

Tamnija stolica nastala je, najvjerojatnije, zbog odreene vrste hra

ne ili uzimanja lijekova. Ali izjavu pacijenta da ima crnu stolicu svaki
lijenik prima veoma oprezno. Lijenik e nakon niza postavljenih pita
nja, esto i pomnog pregleda, najvjerojatnije zatraiti da sam vidi stolicu
i da je poalje na pregled u laboratorij. Opreznost lijenika je opravdana
jer je crna stolica esto prvi i jedini znak koji upuuje na krvarenje u
probavnom sustavu. Pravovremeno postavljena dijagnoza moe spasiti
ivot bolesniku. Jo uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju; ako netko
krvari iz eluca i tankoga crijeva, u stolici e se pojaviti svjea crvena
krv. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo
zorili lijenika na promjenu. Krv koja doe u eludac i tanko crijevo
podlijee probavi kao sva hrana. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod
djelovanjem solne kiseline eluanoga soka, te fermenata i bakterija cri
jeva, u katranastosmeu boju. Crna stolica, iji se izgled usporeuje s
katranom, najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu.
Najei je uzrok prave crne stolice krvarenje iz ira na elucu i
dvanaestopalanom crijevu; to je 90 posto svih krvarenja u probavnom
sustavu. Po uestalosti slijede krvarenja iz proirenih vena jednjaka, ug
lavnom kod ciroze jetre; manji postotak otpada na rak eluca i jednjaka,
te na krvarenja zbog krvnih bolesti, upala, dobroudnih tumora.
Iako su krvarenja iz ira najea, smrtnost zbog iskrvarenja najve
a je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz malih ranica, erozija na
sluznici eluca. Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih
bolesti mozga, povrede glave, opekotina; u rijetkim sluajevima javljaju
se bez drugih znakova oboljenja.
 Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme doe do krvarenja
i manje od 1 dl krvi. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne
mogu zapaziti nikakve promjene. Stalan, dugotrajan gubitak malih koli
ina krvi moe izazvati slabokrvnost, anemiju. Ako su krvarenja jaa i
doe do gubitka vee koliine krvi, tada se jave znakovi veega gubitka
krvi: osjeaj vrtoglavice, opa slabost, umor, elja za spavanjem, zijeva-
nje, e, umovi u uima. Koa postaje blijeda, hladna i oroena hlad
nim znojem, puls jako ubrzan i vrlo se teko osjeti, pipa. Dolazi do sta
nja oka.
Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. Neki vrlo esto upotreb
ljavani lijekovi mogu otetiti sluznicu eluca (aspirin, acisal, butazolidin,
irgapirin). Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida moe
izazvati krvarenje u osobe koja ima ir na elucu.
Krv u stolici obavezno zahtijeva bolniko lijeenje. U starijih osoba
krvarenja su opasnija, naroito ako se ponavljaju. Tada je operacija jedi
ni nain lijeenja. Mlai ljudi mogu se izlijeiti i bez operacije.
Ima ljudi koje crna stolica tjera u panian strah. Oni svaku stolicu
smatraju suvie ozbiljnim znakom i odmah pomiljaju na rak eluca ili
crijeva. Kao to katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje
ne krvne boje, hemoglobina, tako e i tamna boja nakon jedenja mesa
nastati zbog promjene sline boje koja se nalazi u miiima, a to je miog-
lobin. O koliini toga mioglobina ovisi boja mesa. Konjsko meso ima
mnogo mioglobina, zato je tamno, dok bijelo meso peradi uope nema
mioglobina, zato i ne daje tamnu boju stolici.
Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadravaju eljezo i biz
mut. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za lijee
nje ira na elucu.
Uzimanje ivotinjskoga ugljena takoer oboji stolicu crnosmee,
slino kao i crno vino, kava, trenje, jagode.

Crvi u stolici
U stolici, naroito djejoj esto se nau paraziti: gliste, crvi i traka
vice. Najei su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. Gliste
ive u crijevima, a njihova jajaca izmetom izlaze iz tijela. Stolicom se
ponekad izbaci i cijela glista, koji put i klupko.
Glista u stolici ima mnogo ee na selu negoli u gradu. U mnogim
selima sva djeca imaju gliste, a neuk svijet to smatra normalnom poja
vom. Ali ni u gradu nisu rijetkost. Godine 1972. u Zagrebu je u jednoj
koli pregledano 214 djece, a kod 175 naena su jajaca glista u stolici.
Velika bijela glista naziva se jo i velika djeja glista (askaris). Na
raste do 40 cm. ivi u tankom crijevu, gdje dnevno iznese oko 200.000
jajaaca, koja se izbacuju izmetom. Ta jajaca mogu zagaenom vodom,
hranom te prljavim rukama doi do usta. Progutamo li ih, dou u crije
vo, gdje se iz njih razvije liinka; ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo
tok i dolazi do plua, zatim prodire u dine putove (bronhe) i penje se
do dunika, odakle dolazi u drijelo. U drijelu izaziva podraaj na gu
tanje, bude progutana i ponovo doe u crijevo, gdje poinje polagati ja
ja. itav taj put od jajaca do zrele gliste traje neto vie od dva mjeseca.
Mala djeja glista dugaka je oko 1 cm i ivi u debelom crijevu. Ja
jaca odlae u nabore sluznice i koe izlaznoga otvora, mara (anusa).
enka iznese oko 10.000 jajaaca i ugine. Polae ih uglavnom nou, to
izaziva jak svrbe u predjelu mara. Djeca su nemirna i ne mogu spavati.
eanje i grebenje izaziva oteenje koe pa esto nastaju upale.
Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. Ali velik broj pred
stavlja ozbiljnu bolest. Gliste se hrane na raun tijela; uzimaju hranu
djejem organizmu, pa takva djeca postepeno mrave, postaju slabo
krvna, blijeda, jako su razdraljiva, slabo spavaju i nou se esto bude.
Tue se na neodreene bolove u trbuhu, imaju muninu i povraaju.
Gliste se mogu nai i u povraenom sadraju. Neki je djeak u jednom
danu izbljuvao 125 glista. Putujui iz plua u eludac; gliste mogu zaluta-
ti pa izlaze na nos ili usta. U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca
kako prstima izvlae gliste iz nosa ili usta.

Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su

ulaz u slijepo crijevo. Posljedica je
smrtonosna upala
 Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. Na koi se javlja svrbe i
crveni flekovi, tzv. koprivnjaa (urtikarija); dolazi do napada tekoga di
sanja (astma), upale nosa, upale oiju. Svrbe na koi tako je jak da e-
anje izaziva oteenje koe. Vrlo je est svrbe nosa, pa djeca nepresta
no trljaju nos.
Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje, mogu se uvui u une
kanale i zaepiti une vodove te izazvati uticu, mogu ui u kanale gu
terae, u slijepo crijevo, i izazvati upalu. Ako se gliste skupe u klupko,
mogu potpuno zatvoriti crijevo. Tada ne moe prolaziti crijevni sadraj
pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus).
Gliste se najee dobivaju svjeim voem i povrem, naroito ako
je gnojeno ljudskim izmetom. irenje glista u djece spreava se higijen
skim navikama: valja prati ruke prije jela, koristiti higijenske nunike,
voe i povre oprati u istoj tekuoj vodi.
Postoje lijekovi koji sigurno unitavaju sve gliste u ljudskom tijelu
(thelmin, helmintin, mintezol), a uzimaju se samo prema lijenikoj upu
ti. Da bi se netko potpuno izlijeio od glista potrebno je da ga se pregle
da i da se, po potrebi, lijee svi lanovi obitelji.

Mast u stolici
Mast iz hrane razgrauje se u crijevima. Pri tom najvaniju ulogu
imaju sok lijezde guterae i u. Razgradena se mast iz crijeva upije u
krv, pa u stolici postoji samo neznatna koliina koja se prostim okom ne
moe zapaziti (ispod 5 grama u 24 asa).
Poveana koliina masti mijenja boju stolice, koja postaje blijedosi-
va. Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekuem stanju. U iz
metu se zbog nie temperature skruti, te stolica izgleda kao da je kandi-
rana, slii na prevlaku od eera. Poveana koliina masti znatno pove
ava koliinu stolice. Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di
jelom onemoguuje probavu bjelanevina i ugljikohidrata. Masne esti
ce obloe ostalu hranu tako da do nje ne mogu doi fermenti probave.
Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo, gdje je poinju raz
graivati bakterije vrenja i truljenja. Takva je stolica esto pjenuava i ja
ko zaudara.
Masna stolica moe nastati i nakon uivanja velikih obroka jako
masnoga jela; to je prolazna pojava. Nakon prelaza na normalnu ishra
nu, mast u stolici nestaje.
Najei su uzrok masne stolice bolesti koje poremeuju stvaranje
sokova to probavljaju mast. To je prije svega bolest guterae. Sok gu
terae, sa svojim fermentom lipazom, veoma je znaajan za probavu
masti; tako i u. u zapravo priprema mast za razgradnju, djeluje po-
 put deterdenta kojim u kuanstvu odstranjujemo mast. u pravi od
masti emulziju, tj. raspruje je u vrlo sitne estice, koje sada mogu biti
podvrgnute djelovanju soka guterae. Manjak probavnih sokova u cri
jevu moe nastati zbog poremeaja u stvaranju sokova, npr. zbog upale.
ei je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj to su kanali zatvoreni ka
mencem, parazitima, tumorom.
esto je istovremeno sprijeen dolazak i ui i soka guterae, jer je
zavrni dio izvodnoga kanala zajedniki.
Mast u stolici moe se javiti i kada je razgradnja masti uredna, ali je
onemogueno upijanje masti u krv. Od toga boluju mala djeca u drugoj
ili treoj godini ivota. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija, a na-
stje zbog toga to takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od peni
ce i rai. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. Raz
umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i
gubi na teini. Ako bolest traje due, javljaju se i drugi znakovi poreme
ene ishrane.
Kada obole odrasli, javljaju se obilne, bjelkaste i pjenaste stolice
neprijatnoga mirisa. U tropskim krajevima postoji kronino dugotrajno
oboljenje i naziva se tropska sprua.
Lijeniki pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju due
vrijeme. Lijeenje moe zapoeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok
bolesti. Postoje li smetnje probave zbog smanjene koliine ui, daju se
sredstva za pojaano izluivanje ui. Ako postoji manjak soka i ferme-
nata guterae, daju se lijekovi koji sadravaju te fermente (pankreatin,
digestal). Ima preparata koji pomau razbijanje estica masti i njihovu
razgradnju (mexase). Ako doe do upale, daju se lijekovi koji ih stiava-
ju (antibiotici). Koji put e biti potreban i operativni zahvat ako je spri
jeeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vaenje kamenca, tumora,
stavljanje umjetnih vodova).

Ostaci neprobavljene hrane u stolici

Probava hrane zapoinje u usnoj upljini vakanjem i djelovanjem

sline. Progutana hrana razgrauje se u elucu, zatim u tankom crijevu. U
krv se moe upiti samo ona hrana koja je razgraena na najjednostavni
je dijelove. Nedovoljno razgraena probavljena hrana izbacuje se sto
licom.
U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. Ostaci ne
probavljene hrane mogu se nai ako se jedu vee koliine biljne hrane i
ako se jede brzo, guta se nedovoljno savakana hrana. Hrana koja ima
vrstu celuloznu ovojnicu, kao grah, graak, bob, nee moi biti probav-
ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena vakanjem; tada se u stolici nau
itava zrna mahunarki.
Neka hrana nee biti dovoljno razgraena zbog manjka eluanoga
soka, tj. solne kiseline.
Koji put cijelu, ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu
ajevima ubrzanoga rada crijeva, jer nije dovoljno dugo izloena djelo
vanju probavnih sokova. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu
nai ostaci samo djelomino probavljene hrane.

Sluz u stolici
itav probavni sustav, od usne upljine do zavretka debeloga crije
va, ima mnogo lijezda koje lue sluz, to podmazuje crijeva kako bi
crijevni sadraj to lake prolazio. Sluz ujedno titi sluznicu crijeva od
oteenja grubljim esticama hrane i zatiuje crijeva od vlastitih probav
nih sokova. U debelom crijevu sluz je jedini vaan produkt lijezda i po
vezuje, sljepljuje, estice stolice u vrstu masu te tako omoguuje for
miranje oblika.
Normalna stolica ne sadrava toliko sluzi da bi se vidjela prostim
okom. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima neto nije u redu. Uz
rok moe biti potpuno bezazlen, npr. sluz u ovjeka koji pati od kroni
noga zatvora. Tvrda stolica nadrauje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj
mjeri da se moe izluiti velika koliina sluzi koja oblae stolicu. Sluz iz
debeloga crijeva nalazi se na povrini, dok je sluz iz tankoga crijeva u
kaste boje i izmijeana sa stolicom.
Na luenje sluzi u crijevima moe utjecati i autonomni ivani sus
tav, tj. ivci koji rade bez utjecaja ljudske volje. Nadraaj tih ivaca zbog
jakih duevnih uzbuenja izaziva pojaano luenje sluzi. Njena koliina
moe biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se
uglavnom nalazi samo sluz. Poznate su sluzave stolice uzbuenih stude
nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije branih sukoba. Kada
se duevno stanje smiri, stolica opet postaje normalna.
Sluz iz debeloga crijeva najee je bezbojna i prozirna. Moe se na
laziti u tracima i esto se dade odvojiti od stolice. Ponekad je bijela po
put mlijeka. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis), sluz
moe imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. Obavljanje
nude vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike koliine sluzi.
Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. Kod gri
e (dizenterije) sluz je esto pomijeana s krvlju, mutna i gnojna. Uz slu-
zavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev, grevi u tr
buhu, temperatura. Prozirna, staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne
dizenterije. I druge upale crijeva praene su izluivanjem sluzi.
 Sluz i krv u stolici starije osobe moe znaiti tumor debeloga cri
jeva.
Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo, a moe biti po
pratna pojava glista u crijevima, hemoroida itd.
Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva lijeniki pre
gled. Lijeenje domaim sredstvima moe samo razviti osnovnu bo
lest.

Svjea krv u stolici

Kada se pacijent obraa lijeniku i kae da je u stolici vidio krv, to

najee znai da je vidio svjeu krv. Svjea krv u stolici lako je uoljiv
znak bolesti. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. U dananje vri
jeme opega straha od raka (kancerofobija), veina je pacijenata ozbilj
no zabrinuta. Strah od raka sasvim je razumljiv.
Svjea krv u stolici znai da je krvarenje nastalo u debelom crijevu.
Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava, iz eluca i tankoga
crijeva, ne daje u stolici svjeu krv. Krv iz eluca i tankoga crijeva podli
jee probavi kao i sva ostala hrana. Probavljena, razgradena krv oboji
stolicu crno.
ista i svjea krv izmijeana sa stolicom, ili se nalazi samo na po
vrini stolice, ukazuje na promjene u zadnjem, zavrnom dijelu debeloga
crijeva, rektumu, ili u predjelu mara, anusa. To mogu biti grizlice (ulce-
racije), ili pukotine na sluznici (fisure). No, najei su uzrok proirene
vene nazvane uljevi ili hemoroidi. Svjea krv na kraju stolice, kapanje
krvi nakon izvrene nude, ukazuje na krvarenje iz uljeva. Razumljivo
je da prava dijagnoza moe biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle
da. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva lijeniki pregled.
Krv u stolici moe ukazivati i na tumor u debelom crijevu. Na tu
mor e se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi, ako je
krv u stolici praena vrlo neugodnim zadahom, naroito gnojem. U mla
dih ljudi krv, sluz i gnoj mogu ukazivati na estu upalu debeloga crijeva
koja se naziva ulcerozni kolitis.
Bacilarna dizenterija, gria, kao i amebna dizenterija, uz proljev i
sluz esto imaju i krv u stolici.
Krv u stolici vrlo se esto javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlaih
osoba, naroito djece, uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraanje.
Svjea krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroninoga, dugotrajnog
zatvora: sakupljanje veih koliina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga
pritiska na sluznicu crijeva i do oeteenja (nekroze) sluznice.
 STRAH

Strah prati ovjeka na ivotnom putu ee nego radost i srea. im se

dijete rodi, zaplae od nekoga neodreenog osjeaja koji se moe tuma
iti i strahom od ivota. I tako se do smrtnoga asa izmjenjuju razliiti
strahovi od kojih ovjek nikad nije potpuno osloboen. U djetinjstvu se
bojimo podruma i mraka; plae nas stvarnim i nestvarnim biima. Posli
je se bojimo loih ocjena; strah nas je ako razbijemo prozor, uprljamo
odijelo ili se kasno vratimo kui. Bojimo se prvoga plesa, a da o prvom
spolnom odnosu i ne govorimo. Mijeaju se osjeaji, elje i strahovi.
Djecu ivo elimo, ali se bojimo obaveza i brige. ena se boji mua, mu
se boji ene, oboje se boje svojih roditelja i roaka. Na poslu se bojimo
pretpostavljenoga; strah nas je od zadataka i odgovornosti. Poslije se bo
jimo djece. Tako se unedogled razvija panorama strahova. Strah je toli
ko prisutan u ivotu ovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os
novnim problemom egzistencije.
Iako je rije o opoj pojavi, rjenik je ipak oskudan kada treba da
se izrazimo. Govorimo o strahu, zastraivanju, bojanju, planji, strepnji,
nemiru, zeblji, stravi, panici, mori. Neki jezici imaju mnogo vie izraza,
ali se ni u njima ne moe jednom rijeju rastumaiti o kakvoj se vrsti i ja
ini straha radi.
to se dogaa kad se ovjek uplai ? Nije to samo osjeaj ugroenos
ti, napadnutosti i opasnosti. Strah pokree niz tjelesnih reakcija. Naroi
to dolaze do izraaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica, srce
pone uurbano lupati, oblijeva nas hladan znoj. Kad netko uje neoe
kivanu vijest, noge mu se odsijeku, moe klonuti, pasti. Krvotok se
poremeti. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. iv
ani podraaji iz povrine tijela i mozga vie ne surauju, ovjek doiv
ljava iluzije i halucinacije, tresu mu se ruke i noge, glas mu podrhtava,
ne moe govoriti, ne vlada sobom, ponaa se nekontrolirano, nesuvislo.
Ukratko, pogoen je itav organizam, njegov tjelesni i duevni dio.
Najjae je izraen strah u kritinim ivotnim situacijama. To najbo
lje pokazuje panika prilikom potresa, oruanih sukoba i drugih ozbiljnih
ili nenadanih dogaaja. Tada strah ima karakter oka. Postoje i neodre-
deni osjeaji nelagodnosti i bojaljivosti koje se ne usuujemo nazvati
strahom. Izmeu ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj razliitih
reakcija.
Jaina osjeaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku, nego iskljuivo
o doivljenome. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas
nost prijeti. Odrastao ovjek boji se nou proi kroz groblje, iako to uop
e nije opasno. U svakodnevnom ivotu postoje normalni, razumljivi
strahovi; razlikujemo ih od umiljenih strahova za koje ne postoje objek
tivni uzroci.
Ako stvarni ili umiljeni uzroci straha postoje trajno, dolazi do kro
ninih promjena. Strah je prisutan kod mnogih duevnih poremeaja i
ponekad je glavni sadraj bolesti.
Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. Javlja se u
vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. Trema obino prestaje ako se po
navlja ista situacija. Kad prvi put govorimo pred skupom, jako smo uz
bueni. Poslije to postepeno iezava. Ponekad se dogaa obratna reak
cija: strah se svaki put sve vie pojaava, a pridruuju mu se i drugi sim
ptomi : crvenilo lica, podrhtavanje glasa, mucanje, drhtanje prstiju i ita
ve ruke. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da ovjeka spreava
u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi
ma. Tada valja to prije otpoeti lijeenjem jer se izgledi za izljeenje po
goravaju duljim trajanjem straha. Bez pomoi, takav e se ovjek sve vi
e izolirati od drutva, razvijat e osjeaje manje vrijednosti, povlait e
se u sebe i napustiti posao.
Ako strah nije suvie jak, a stidimo se da ga pokaemo, moi emo
ga savladati. To se do izvjesne mjere moe i izvjebati tako da se sami iz-
laemo situacijama koje nas strae. Ako se netko uvjeri da nema razloga
za strah, prestat e se bojati. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre
ba bojati, mora se u to uvjeriti, u osjeajima likvidirati umiljen razlog
za strah. Ali to ne moe uvijek uiniti sam. Potrebna mu je psihoterapij
ska pomo.
Iako je glavni osjeaj ugroenosti, strah moe biti i pozitivan jer tje
ra na akciju. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha.
Tada je strah saveznik.
Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah, npr. apaurin, praxi-
ten. Ali ta sredstva nisu svemona. Strah se moe otkloniti samo uklanja
njem uzroka. To znai da e se u suradnji bolesnika i lijenika otkriti
pravi razlozi straha. Kad to bolesnik doivi, strah postepeno ili naglo
prestaje.
Neuroza straha

Ako se netko nade u zoolokom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza,

uhvatit e ga panika i poet e bjeati glavom bez obzira. To je normal
na reakcija. Bolesnik od neuroze straha (fobine neuroze) isto tako po
stupa, ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponaanje. Pojedinanu
fobinu reakciju osobe moemo protumaiti tek kada se dobro upozna
mo s njenim ivotom, kada saznamo kakav je odnos izmeu simptoma i
stvarnih dogaaja. Ako je dijete jednom doivjelo neugodnost u mraku,
ili ako ga plaimo mrakom, ono e se bojati, nee se usuditi ui u mra
nu prostoriju, niti e poi na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. Slino je
i s fobinim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja
strahove kojih se ne moe osloboditi.
Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora. Takvi se bolesnici
boje ostati sami u sobi, neki se boje i u drutvu, jedni se plae malih so
ba, drugi velikih. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadrajem. Takav
fobini bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom, osjea velik strah ako se
nae na otvorenom prostoru, u parku, igralitu, polju; zbog osjeaja
tjeskobe, napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. Takav se bolesnik u
stanu moe ponaati normalno, ali on je zapravo u stalnom kunom pri
tvoru jer se ne moe proetati otii na izlet, na godinji odmor.
Danas se sve ee javlja strah od raznih bolesti. Mnogo se govori o
raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije
me otkrije. Ako se netko pretjerano i bezrazlono boji raka, govorimo o
karcinofobiji. Takav je ovjek opsjednut tom milju, obilazi lijenike,
ide na preglede, nikom ne vjeruje, nita mu se ne moe dokazati. Uvje
ren je da ima rak koji ili jo nije otkriven, ili ga lano uvjeravaju da ga
nema. Strah koji osjea moe biti toliko jak da napusti posao, povue se
u sebe, ili se pokua ubiti.
est je i strah od zaraza, naroito od spolnih bolesti. Bolesnik mje
secima tvrdi da se zarazio samo zato to je bio u javnom nuniku, a nije
oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara
ze; neki se odriu pojedine hrane zato to se ne mogu unititi sve njene
opasne klice.
Svim fobijama zajedniki je strah kao bolest. Fobija ima vrlo mno
go. Zabiljeeno je vie od stotinu naziva. ovjek se moe bojati svega,
iako nema razloga.

Nekoliko takvih pojmova:

Agorafobija - strah od otvorenoga, praznog prostora
Algofobija - strah od bolova
Androfobija - strah od mukaraca
Antropofobija - strah od ljudi
 Arahnefobija - strah od pauka
Astrafobija - strah od grmljavine i sijevanja
Bakteriofobija - strah od zaraze baktrerijama
Eritrofobija - strah od toga da emo pocrvenjeti
Entomofobija - strah od insekata
Elektrofobija - strah od elektriciteta
Gatofobija - strah od maaka
Hematofobija - strah od krvi
Hodofobija - strah od putovanja
Hidrofobija - strah od vode i vlage
Karcinofobija - strah od raka
Klaustrofobija - strah od zatvorenih prostora
Ksenofobija - strah od stranaca
Musofobija - strah od mieva
Niktofobija - strah od mraka
Farmakofobija - strah od lijekova
Ponofobija - strah od rada
Sifilidofobija - strah od zaraze sifilisom (luesom)
Tefefobija - strah pojedinca da bude iv zakopan
Termofobija - strah od vruine
Triskaidekafobija - strah od broja 13
Zoofobija - strah od ivotinja

Strah od ludila

U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude. Taj strah moe biti vrlo
jak i stalno prisutan, iako je najee neosnovan. esto prelazi u otpor
protiv lijenika, psihijatra. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom
jer se boje duevne bolnice, koju kod nas jo uvijek s nepravom nazivaju
ludnica.
Na sreu, razvoj medicine sve vie umanjuje zastraujue predodbe
o duevnim bolestima, pa mnogi prihvaaju i psihijatra i injenicu da
imaju duevne smetnje. U nekim zapadnim zemljama, naroito u Ameri
ci, psihijatar je gotovo zamijenio sveenika. Kao to mnogi imaju svoga
stalnog lijenika ope medicine, tako imaju i svoga psihijatra. K njemu
odlaze da se posavjetuju o svim vanijim pitanjima ivota. Duevne
smetnje prestaju biti sramota; mnogi to ne taje, nego kau: Bolestan
sam na ivanoj bazi. Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od
goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zatita ne odnosi sa
mo na lijeenje bolesnika nego i na zatitu duevnoga zdravlja zdravih.
Ako lijenik predloi smjetaj u bolnicu radi promatranja, pretraga
ili intenzivnijega lijeenja, bolesnik esto kae: Bojim se ii u bolnicu!
Kad vidim one prave duevne bolesnike mislim da e mi biti loije, da
u tek tada poludjeti. Takav je strah neopravdan. Utjecaj duevne bol
nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogorati
bolest ili da bi mogao jednostavniju duevnu smetnju pretvoriti u pravu
duevnu bolest. Uostalom, danas duevne bolnice i odjeli izgledaju kao i
drugi bolniki odjeli. Kada bismo se proetali takvom bolnicoma, po
ponaanju veine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to
duevni bolesnici. Zahvaljujui lijekovima, nemirni i uzbueni bolesnici
brzo se smiruju i esto se vrlo dobro prilagoavaju zajednikom ivotu.
Danas izbjegavamo rije lud i ludnica zato to su suvie omra
ene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti. Svaka duevna
smetnja ne znai duevnu bolest, a svaka duevna bolest nije ludilo.
 SVRBE

Svrbe nije bolest. Poput temperature, vrtoglavice, bola, svrbe je samo

jedan od znakova bolesti. Svrbjeti moe samo koa i povrinske sluznice
oka, vanjskoga slunog kanala, usne upljine, spolnih organa i mara.
Organi i tkiva u unutranjosti tijela ne mogu svrbjeti.
Postoje razliita tumaenja to je svrbe. Prema nekima, nastaje
podraivanjem ivanih zavretaka, koji inae uzrokuju osjet boli. No,
svrbe ovjek ne doivljava kao bol. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj
dio tijela koji boli, svrbe, naprotiv, izaziva elju za grebenjem, ea-
njem, esto i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda.
Drugi smatraju da se u koi, pod utjecajem ivaca, oslobaaju ke
mijske tvari koje izazivaju svrbe.
Postoji i miljenje da svrbe nastaje zbog nagloga proirenja krvnih
ilica u koi i poveanoga dovoda krvi u kou. To bi potvrdilo iskustvo
da naglim skidanjem arape koja stee dolazi do nagloga irenja krvnih
ilica, crvenila koe i svrbea. Drugi, naprotiv, tvrde da je nagao dola
zak krvi uzrok nestanka svrbea, to potvruje iskustvo da zbog grebe-
nja koe koja svrbi dolazi do irenja krvnih ila, crvenila i uskoro do
smanjenja ili ak potpunoga nestanka svrbea.
Dakle, do danas jo ne znamo to je svrbe i kako nastaje. Sigurno
znamo da je pratilac razliitih bolesti i da se moe javiti na pojedinim,
ogranienim dijelovima tijela, a moe zahvatiti i povrinu cijeloga tijela.

Svrbe cijeloga tijela

Najei je oblik opi (generalizirani) svrbe koji zahvaa kou cije

loga tijela; javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi
vom staraki svrbe (senilni pruritis); ei je u mukaraca, dolazi u na
padima, naroito nou; uz krae ili due prekide moe trajati vie godi
na. Neodravanje higijene koe moe pogorati stanje, ali to nije pravi
uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. Najvjerojatnije je poremeena
funkcija spolnih lijezda (hormonski poremeaj). Stalnim grebenjem
takve osobe nastoje ublaiti svoje tegobe; esto se slue grubim i hrapa
vim predmetima. U nekim naim krajevima jo uvijek postoji specijalno
izraen predmet od drva, tzv. ea ili eagija. Na taj nain oteena ko
a podlijee zarazi (infekciji), pa se javljaju brojna gnojna arita. Upo
ran i dugotrajan staraki svrbe dovodi do oaja, osoba je blijeda, neis
pavana, deprimirana.
Kratkotrajan i prolazan svrbe mogu dobiti svi. Uzrok moe biti
pranje sapunom loe kvalitete, trljanje tijela etkom, djelovanje praine,
noenje nekih vrsta odjee.
Svrbe je esto posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u
dodir s koom, ili koje s krvlju dolaze u kou; javlja se nakon uzimanja
nekih vrsta hrane, lijekova, poslije dodira koe s nekim tekuinama ili
krutim tvarima. Takav svrbe moe, ali ne mora, biti praen promjena
ma na koi (urtikarija).
Ali svrbe moe biti i znak ozbiljnijih poremeaja u organizmu.
Mnoge teke bolesti prati svrbe koe; javlja se kod eerne bolesti, rje
e po cijelom tijelu, ee na spolovilu. Zbog toga se ne treba uditi ka
da lijenik u vezi s dugotrajnim svrbeom ustanovljava vrijednost eera
u krvi.
uticu prati svrabe zbog nagomilavanja unih boja u koi.
Bubreni bolesnici u tekom stanju, kada zakae funkcija organa,
imaju jak svrbe zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koi, koji se
ne mogu izluiti kroz oteene bubrege.
U debelih ljudi, zbog poremeaja u mijeni tvari, u koi se nakuplja
mokrana kiselina, to izaziva jak svrbe (giht).
Svrbe itavoga tijela pratilac je tekih i jo uvijek neizljeivih bo
lesti krvi, krvotvornih organa, limfnih vorova, bolesti koje se obino
nazivaju rak krvi, rak lijezda (leukemija, Hodgkinova bolest). U etvrti
ne svih bolesnika srbe je prvi znak bolesti.
I trovanja mogu izazvati svrbe koe, npr. kod narkomana koji uzi
maju drogu na bazi opijuma: morfij, kodein. Svrbe moe nastati nakon
uzimanja lijekova, trovanja arsenom, ivom i drugim otrovima.
Svrbe moe biti i psihogenoga porijekla, na ivanoj bazi. Javlja
se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihike nape
tosti, sukoba, uzbuenja, seksualnog neslaganja, problema u poslu. Neki
ljudi mogu dobiti pravi napad svrbea ve pri samoj pomisli na u,
svrab, buhu; slino kao to osjeaj neugode izaziva crvenilo lica, strah
bljedou, uas najeenu kou. I strah od neistoe izaziva svrbe; takve
se osobe pretjerano peru, dre stan u pretjeranom redu te postaju teret
sami sebi i okolini.
Meu uzronicima opega, ali i ogranienog svrbea valja spome
nuti parazite. Svojevremeno je najei uzrok svrbea bila bolest koja je
i dobila naziv po svom glavnom simptomu, a to je svrab (skabijes). Svr
be obino poinje na mjestu gdje je parazit najprije uao u tijelo, zatim
se proiri na razne dijelove, najee izmeu prstiju, ispod pazuha, na
donji dio trbuha i spolne organe.
Uljivost (pedikuloza) uvijek je praena svrbeom. Ovisno o vrsti
ui, svrbe se moe javiti ogranieno, samo na glavi u predjelu kose, ili
zahvaa cijelo tijelo. U odjee, tzv. prtena u, izaziva opi svrbe.
Svrbe se javlja poslije kupanja, naroito ako se kupamo u kadi.
Najei je na podlaktici i bedru. Svrbe prolazi sam od sebe, za ne
koliko minuta do pola sata, vrlo rijetko traje due. Nestaje ubrzo poto
se ovjek obue i pone hodati.

Svrbe spolnog organa mukarca

Najei je uzrok svrbea spolnoga uda mukarca (penisa) neodra-

vanje higijene.
Nakupljanje smegme, tj. produkta lojnih lijezda u veim koliina
ma izmeu glavice i kone prevlake, s vremenom dovodi do raspadanja,
to uzrokuje jak nadraaj i upalu. Svrbe je jedan od prvih znakova koje
najavljuje poetak upale (balanitis). Uz svrbe i peenje postoje i druge
promjene na koi i sluznici.
Nakupljanje mokrae u vrei od kone prevlake takoer izaziva
nadraaj, svrbe i upalu. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezin-
fekcionim sredstvima, npr. jako razrijeenom otopinom hipermangana,
upala se moe pravovremeno sprijeiti.
Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima, eernom
boleu, na primjer. eer u mokrai takvoga bolesnika predstavlja do
bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbe i upalu.
U mnogih je ljudi ustanovljena eerna bolest samo zato to su traili po
mo lijenika zbog nesnosnoga svrbea na spolovilu. U takvom se slua
ju svrbe ne lijei samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije
kova, nego prvenstveno lijeenjem osnovne bolesti, tj. eerne bolesti.
Povremene napade izaziva i virus herpesa. Nakon poetnoga svrbe
a, na unutarnjoj strani kone prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurii is
punjeni bistrom tekuinom; poslije nekoliko dana mjehurii puknu i na
tome mjestu nastane mala ranica (erozija), koja postepeno, uz lagan
svrbe, cijeli nekoliko dana. Bolest se povremeno javlja vie puta mje
seno ; koji put mirovanje moe trajati i nekoliko mjeseci; bolest je za
razna i prenosi se spolnim putem.
Svrbe spolnog organa ene

Svrbe zahvaa velike i male usne, sikilj (klitoris), a esto i kou u

neposrednoj blizini; moe se javiti u napadima, trajati kratko vrijeme i
nestati, da se vie ne pojavi; moe se razvijati postepeno i trajati dani
ma, tjednima i mjesecima. Jaina svrbea pojaava se za vrijeme men-
struacije.
Najei je uzrok svrbea nedovoljno odravanje higijene. Na tom
dijelu tijela, zbog stalne vlanosti, razvijaju se promjene, najee upale.
Pojaano znojenje, cijeenje mokrae, neredovito pranje - sve to prido
nosi razvitku upale, a svrbe je prvi znak.
Osim bakterija, upale u tom podruju esto izazivaju paraziti: triho-
nomas, crijevni parazit, uzronik svraba, gljivice.
Dugotrajan svrbe u predjelu spolovila moe biti i prvi i jedini znak
eerne bolesti. Zbog velike koliine eera u mokrai bolesnika poinju
se razvijati gljivice, kojima vlanost i eer predstavljaju dobru podlogu
za razvitak; nastaje gljivina upala sa svrbeom kao glavnim simpto
mom. U mnogih bolesnica otkrivena je eerna bolest zahvaljujui tome
to su se obratile lijeniku zbog nesnosnoga svraba u predjelu spo
lovila.
Dugotrajan svrbe moe biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu
(karcinom vulve). Mnoge pacijentice taj svrbe lijee same i razliitim
mastima. Mogli bismo rei da je svrbe jedini znak ove teke bolesti.
Virus herpesa uzrokuje poznate mjehurie u kutu usana (ljudi obi
no kau da imaju groznicu). Taj uzronik sve ee izaziva promjene
na sluznici spolovila. Mnoge ene ne znaju da se iza oteenja papi
rom, kako nazivaju male ranice, krije zapravo virusno oboljenje.
Svrbe mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa; svrbe
moe biti posljedica nekih opih bolesti: bolesti jetre, bubrega, krvne bo
lesti, alergije, manjka vitamina, konih bolesti.
Svrbe u predjelu spolovila esto nastaje na psihikoj osnovi.
Svrbe koji ne prolazi zahtijeva lijeniki pregled.

Svrbe u predjelu mara

Svrbe u predjelu mara najei je oblik ogranienoga svrbea na

tijelu. ee se javlja u mukaraca, preteno u srednjoj dobi.
Moe se rei da gotovo nema ovjeka koji se u tom podruju nije
eao. Uzroci svrbea mogu biti razliiti. Koji put je to pikantna hrana s
mnogo otrih zaina, osjetljivost na neke lijekove, preosjetljivost na sa
pun ili toaletni papir; uzrok moe biti nepodesna odjea, dugotrajan pri-
 tisak, npr. zbog sjedenja, vonje biciklom, pretjerana i nekontrolirana
upotreba sredstva za ienje, proljev, pojaano znojenje, neredovito
pranje. Takav svrbe brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera.
Ako traje due vrijeme, tada njegov uzrok mora otkriti lijenik. Du
gotrajan svrbe nikada nije bezazlen. Lijenik moe ve prvim pregle
dom otkriti promjene koje su izazvale svrbe. To mogu biti upale, brada
vice, uljevi (hemoroidi), ozljede, strana tijela u debelom crijevu, napuk
line koe i sluznice. Koji put e biti potreban pregled i dubljih dijelova
debeloga crijeva pomou posebnih instrumenata (rektoskopija). Takvi
sluajevi mogu se rijeiti i jednostavnim operacijama.
Paraziti su est uzrok svrbea u predjelu mara; naroito jak svrbe
izaziva enka tzv. male djeje gliste (oksiuris), koja ivi u debelom crije
vu, ali jajaca polae izvan crijeva, u nabore sluznice i koe mara. Putu
jui iz crijeva kroz mar, izaziva svrbljenje, naroito nou, nekoliko sati
nakon lijeganja. Djeca loe spavaju, postaju nemirna, umorna i razdra
ljiva. Stalno eanje izaziva oteenje koe pa nastaju upale. Svrbe se
javlja i nakon dugotrajnoga lijeenja antibioticima. Kod ena je u pred
jelu mara povezan sa svrbeom spolnih organa. Dugotrajan i uporan
svrbe na tom mjestu mogu izazvati kone bolesti, naroito ekcem i pso-
rijaza.
Dugotrajan i na svako lijeenje otporan svrbe, bez ikakvih drugih
promjena u predjelu mara, moe biti izazvan i psihogenim uzrocima.
Valja se redovito prati, naroito poslije nude. Najbolje je ispiranje
istom hladnom vodom. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi
vrlo jaki.
U muslimana, kojima je pranje vjerski ritual, svrbe je vrlo rijetka
pojava.
Lijenik e tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti nain li
jeenja. Koji put e biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim
preparatima. Ali ako je svrbe posljedica ope bolesti, tada se najprije
mora lijeiti osnovna bolest: eerna bolest, bubrezi, unitavanje parazi
ta. Neki se uzroci mogu definitivno rijeiti samo kirurkim zahvatom:
hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva.
 TUCANJE

tucanje (singultus) esta je i uglavnom bezazlena pojava. Nema osobe

koja nije tucala. ovjek zapoinje tucati jo u majinoj utrobi. Zvuni
hik dojeneta esto budi iz sna uplaenu majku. Ako tucanje traje
due, ovjek se osjea neugodno, to ga zamara i on se prestrai, ponekad
panino. I u takvim sluajevima tucanje prestaje samo od sebe, bilo s
pomou domaih lijekova, ili nakon lijenike pomoi. Ako uporno tu
canje traje danima, tjednima i mjesecima, moe ugroziti ivot. Takvo
tvrdokorno tucanje velika je rijetkost i obino je popratna pojava tekih
i neizljeivih bolesti.
tucanje nastaje zbog grenja oita. Oit ili dijafragma miina je
ploa koja dijeli prsnu upljinu od trbune. Miina ploa izboena je
prema prsnoj upljini i ima oblik zvona. Postepenim stezanjem, oit se
sputa prema dolje, povlai za sobom plua, u koja ulazi zrak, i tako na
staje udisaj. Poputanjem napetosti miia nastaje izdisaj jer oit ponovo
poprima zvonolik izgled. Uloga oita u disanju odgovarala bi otprilike
epu kod trcaljke.
Radom oita upravlja ivac frenikus. Niti toga ivca izlaze iz kime
ne modine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koa dolaze na oit. Li
jevi i desni ivac istovremeno daju signale oitu da se stee i rastee po
odreenom voznom redu kojim upravlja centar u mozgu. Ako podra
aj iz samoga oita, ili iz nekoga organa koji je smjeten u prsnom kou
ili trbuhu, iznenada, refleksno preko ivaca, nadrai centar, zapovije
di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. Oit, umjesto da se postepe
no stee i rastee, poinje divljati. Stezanje oita postaje grevito, esto
u serijama, nastaje gr za grom. Svaki gr oita prisili ovjeka da naglo
udahne zrak, a nagao ulazak zraka u plua dovodi do nagloga zatvara
nja glasnica, zbog ega nastaje poznati zvuk hik.
Podraaji na tucanje mogu nastati u razliitim dijelovima tijela.
Najee dolaze iz eluca nakon prebrzoga uzimanja hrane, poslije preo
bilnoga obroka, nakon hrane s otrim zainima. est je uzrok i napuha
nost eluca i crijeva, koja nastaje zbog gutanja zraka ili loe probave.
Javlja se i nakon uzimanja veih koliina alkoholnih pia. Vrua i suvie
 hladna hrana moe izazvati podraaj ve iz jednjaka. Napade tucavice
moe izazvati upala eluca, ir na elucu i druge upalne promjene u tr
bunoj upljini. Opisan je sluaj ovjeka koji je nakon upale slijepoga
crijeva tucao, s kratkim prekidima, punih 10 godina, da bi odjednom
sam od sebe prestao.
tucanje se moe javiti u toku zaraznih bolesti. Opisane su prave
epidemije tucanja u jednoj amerikoj dravi kada se pojavila epide
mija virusne upale mozga. tucanje je trajalo po nekoliko tjedana.
tucavicu moe izazvati i pretjerano puenje, duevna napetost,
umor. Grohotan smijeh moe je izazvati direktnim nadraivanjem oita i
gutanjem veih koliina zraka.
tucavica je i psihogenoga porijekla, nastaje na ivanoj bazi.
Histerian napadaj moe biti praen upornim tucanjem, kao i osjea
njem guenja, oduzetou tijela, probadanjem u srcu.
Uporno, tvrdokorno tucanje moe biti uzrokovano krvarenjem u
mozak ili tumorom u mozgu. Izrasline u sredini prsnoga koa mogu pri
tiskivati na ivac i izazvati uporno tucanie. Tumori jednjaka i eluca
tucanjem navjeuje svoju prisutnost. U bolesnika, kojima su bubrezi
potpuno zatajili, tucanje je uvijek lo znak, kao i u bolesnika koji su do
bili srani infarkt.
Ako netko dobije iznenadnu tucavicu vrlo je mala vjerovatnost da
je izazvana ozbiljnom boleu. Vea je vjerojatnost da netko dobije glav
ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna tucavica najavi opasnu bolest.
Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaih postupaka ko
jima se prekida napad tucavice.
Mnogi postupci lijeenja potjeu iz davnih vremena. Ve se u zapi
sima starijim od 2000 godina preporuuje pijenje vode i kakljanje. Izne
nadan udarac u leda, koji se i danas rado primjenjuje, preporuio je
grki filozof Platon. Iskustva su se gomilala stoljeima pa je danas po
znato nekoliko tisua postupaka. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo
de. Nai nadrilijenici preporuuju pekmez od crvenoga ribizla, kocku
eera s nekoliko kapi octa i sl. tucavica nastala na ivanoj bazi
obino nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se
odvrati panja onoga koji tuca. Isti uinak postie se kopkanjem no
sa, a jedan stari pisac preporuuje: Tri puta itati oena unatrag.
Ako nadraaj ivaca uzrokuje tucavicu, tada mogu pomoi postup
ci koje ak i lijenici preporuuju: izazivanje povraanja nadraivanjem
drijela, dugotrajno zadravanje zraka u pluima, stavljanje na vrat vre
ice s ledom, disanje u papirnatu vreicu kako bi se udahnulo to vie
ugljinoga dioksida.
Ako tucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati, najbolje je obratiti
se lijeniku. Hitna lijenika pomo potrebna je i onda ako je tucanje
jako ubrzano. Obino proe pola do jedne minute izmeu dva gra oi-
ta. U izuzetnim sluajevima tucanje moe biti vrlo brzo, vie od 100 pu
ta u jednoj minuti. Takvo stanje jako poremeuje disanje i potrebna je
hitna lijenika pomo.
Lijenik e dati sredstva za ope smirenje organizma. U teim slua
jevima injekcijama e se sprijeiti prenos nadraaja koji izazivaju gre-
nje oita. Ako se tucanje uporno nastavlja, postoje druge metode; injek
cija se moe dati direktno u ivac u predjelu vrata i ivac se privremeno
umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). Ako se tucanje nastavlja,
ivac e se na izvjesno vrijeme unititi. To se radi tako da se u njega
utrca razrijeena otopina alkohola. Poslije toga moraju proi dva mje
seca da bi se ivac ponovo oporavio. ivac se moe i zgnjeiti, smrznuti
ili noem presjei. Ako ak ni obostrano presijecanje ne dovede do po
boljanja, to je zaista vrlo rijetko, tada se bolesnik uspava; lijekovima
se iskljue iz funkcije miii za disanje, a bolesnik se stavi na aparat za
umjetno disanje.
 TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE

Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosjeno

36.5 stupnjeva Celzijusa. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po
kazala su da se normalna temperatura moe kretati u granicama izmeu
36 stupnjeva do vie od 37 stupnjeva Celzijusa.
ovjek, zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama, pripada grupi
toplokrvnih ivih bia. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena
temperature okoline u kojoj ivi. Zimi moe podnijeti vrlo niske tempe
rature, ljeti vie od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu, a da toplina njegova
tijela ostane nepromijenjena.
Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih
tkiva i organa, prema tome i za ivot ovjeka. Biokemijski procesi unu
tar stanica ljudskoga tijela badareni su na stalnu i odreenu tempera
turu, tj. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. Ve neznatno povea
nje jako ubrzava procese unutar stanice, dok ih snienje usporava. Pove
anje ili snienje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo
di do tako tekih poremeaja u radu stanica da one umiru. Smrt stanica
tijela znai smrt ovjeka. Da do toga ne doe, u tijelu se, nezavisno od
ovjekove volje, odigravaju vrlo sloene radnje kojima organizam odra
va stalnu temperaturu.
Glavni dirigent, koji je odgovoran za stalnost temperature tijela,
nalazi se u mozgu, i to u onom njegovu dijelu koji se naziva meumozak
(hipotalamus).
Rad toga centra za regulaciju topline moe se usporediti s termosta-
tom, tj. spravom koja automatski regulira i odrava stalnu temperaturu
u aparatima, strojevima, stanovima. Tako, npr., termostat u hladnjaku
regulira njegovu stalnu temperaturu. Ako temperatura hladnjaka poraste
iznad odreene vrijednosti, termostat automatski ukljuuje aparaturu
koja snizuje temperaturu. Ako se temperatura suvie snizila, termostat
iskljuuje rad aparature. ovjek moe sam, prema vlastitoj elji, podesiti
termostat hladnjaka da radi na viem ili niem nivou.
Na slinom principu, samo mnogo kompliciranije, radi termostat
u mozgu ovjeka. Kada se u tijelu povisi temperatura, termostat pre-
 ko brojnih ivaca alje naredbe da se smanji stvaranje topline i povea
izdavanje topline iz organizma. Ako se temperatura u tijelu snizi, nare
enja iz centra bit e suprotna, tj. smanjit e se odavanje topline, a pove
ati stvaranje topline u organizmu.
Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki
va. U stanju mirovanja najvie topline stvara se radom organa kao to su
jetra (20 posto ukupne topline), mozak, srce. Najvea koliina topline
stvorit e se radom miia kada su u akciji. Stvorena se toplina cirkulaci
jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu. Toplina se neprekidno proiz
vodi, ali i neprekidno gubi s povrine tijela u okolini. Kada je koliina
stvorene topline u tijelu jednaka koliini topline koju tijelo gubi, tada u
tijelu postoji toplinska ravnotea.
Ako doe do stvaranja poveane koliine topline u tijelu, npr. zbog
pojaanoga miinog rada, odmah stupa u akciju termostat u mozgu:
ire se krvne ile u koi (zbog toga je lice crveno); poveava se priliv
krvi koja dolazi na povrinu tijela. Da bi to vie krvi prolo kroz kou,
srce radi pojaano i bre. Znaenje krvnih ila za regulaciju topline mo
emo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje, a kou tijela s povri
nom radijatora preko kojega se toplina zraenjem gubi u okolinu u kojoj
je temperatura nia.
Ako je stvaranje topline u tijelu jo vee, tada gubitak topline zrae
njem nije dovoljan. U tom sluaju termostat daje nareenje za pojaa
no znojenje. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri povea gubitak topli
ne iz tijela.
Kada je vanjska temperatura vea od temperature tijela, gubitak
topline zraenjem je nemogu jer tijelo zapravo izvana prima vie topli
ne nego to je gubi; tada je znojenje jedini nain da se tijelo ohladi.
Kao to je potrebna odreena koliina topline da se ispari voda na
tednjaku, tako je i za isparavanje znoja potrebna odreena koliina top
line; ona se uzima iz tijela, koje se na taj nain rashlauje.
Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava ovjeka. Unutar normal
nih granica postoje stalne dnevne varijacije; neto je nia za hladnoga
vremena i rano ujutro. Najnia je od 4 do 6 sati ujutro, a najvia nave
er. Lagano je poviena kod ena u drugoj polovini menstrualnog ciklu
sa, to je potpuno normalno.

Mjerenje tjelesne temperature

Mjerenje tjelesne temperature najee se izvodi stavljanjem top

lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). Prije upot
rebe toplomjer valja istresti i kontrolirati nivo ive. Pazunu jamu va
lja dobro obrisati suhim runikom (ako je pazuh vlaan, rezultat mjere-
nja nee biti toan). Spremite sa ivom treba da doe na kou pazuha,
nadlaktica se vrsto priljubi uz prsni ko, a dlan ake treba da obuhvati
susjedno rame. Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta.

Mjerenje temperature dojeneta

Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po

uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. Taj nain mjerenja primjenjuje se
prilikom upalnih promjena u trbunoj upljini. Tako se mjeri i tempera
tura male djece. Prije mjerenja mar se dobro obrie, a spremite sa i
vom namae se vazelinom. Vrijednost temperature oita se nakon 5 mi
nuta. Nakon toga toplomjer se oisti vatom ili suhom krpom, zatim ope
re sapunom ili deterdentom i dobro isplahne. Vrijednost tako izmjerene
temperature vea je za pola (0.5) stupnjeva Celzujusa od temperature
mjerene pod pazuhom. Ako je tako izmjerena temperatura vea od jed
noga stupnja s obzirom na pazunu temperaturu, postoji mogunost
upale u trbuhu, ili je to rezultat loe tehnike mjerenja (vlaan pazuh, pre-
kratko dranje toplomjera, toplomjer nije istresen). Mjerenje tempera
ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dueg mirovanja.
Dua etnja, tranje, rad nogama mogu znatno podii vrijednost rektal-
ne temperature. Due tranje sportaa moe podii vrijednost tempera
ture u debelom crijevu ak do 40.0 stupnjeva Celzijusa; i obilniji obrok
moe podii temperaturu u debelom crijevu.
U usnoj upljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. U na
oj je zemlji taj nain mjerenja veoma rijedak. Prije mjerenja toplomjer
se mora dobro oistiti, dezinficirati alkoholom, osuiti i tek tada upotri
jebiti. Toplomjer se stavlja ispod jezika. Dok je toplomjeru ustima, die
se samo na nos, jer disanje na usta rashlauje pa rezultat mjerenja ne bi
bio toan. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose
37.2 stupnja Celzijusa.
Poviena tjelesna temperatura

Poviena tjelesna temperatura (febris) naziva se jo i vruica. Vrui

ca nije bolest. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak, simptom najraz-
liitijih bolesti. Bolesnici s povienom temperaturom najei su pacijen
ti u lijenikim ordinacijama.
Kada se bolesnik obraa lijeniku rijeima imam temperaturu,
tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela poveana. Povie
na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu
vee od njezina gubitka.
Manje poveanje tjelesne temperature moemo smatrati normalnom
(fiziolokom) pojavom; temperatura se redovito povisi prilikom jaega
fizikog napora: teak fiziki rad, sudjelovanje u napornim sportskim
disciplinama; poveava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa, a moe i znatno
vie, naroito ako se mjeri u debelom crijevu. Duevna uzbuenja mogu
uzrokovati vrlo visoke temperature. To su vruice na ivanoj bazi.
Poviena temperatura nastaje i onda kada je ovjek due vrijeme u situa
ciji poviene temperature okoline, a ne moe se znojiti zbog zasienosti
zraka vodenom parom.
Na termostat, koji odrava stalnu temperaturu tijela unutar nor
malnih vrijednosti, mogu djelovati bakterije, raspadnute stanice vlastito
ga tijela i razliiti otrovi. Tijelo ini sve da bi odralo temperaturu koju
je termostat odredio.
Poveanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno
jer dovodi do brega stvaranja antitijela, tjeleaca koje organizam stvara
da bi se borio protiv uzronika bolesti. Poviena temperatura tijela, izaz
vana namjerno, koristi se u lijenju mnogih bolesti. Pozitivno djelovanje
poviene temperature tijela ovisi i o duini trajanja. Suvie visoka tempe
ratura moe sama po sebi postati opasna za organizam.Ve pri tempera
turi od 41 stupnja Celzijusa poinju se unitavati stanice vlastitoga tijela.
Temperaturu od 42 stupnja ovjek moe podnijeti samo nekoliko sati, a
jo vie temperature samo nekoliko minuta.
Lagano poveane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebril-
na temperatura. Takve niske temperature mogu pratiti mnoga nagla,
akutna oboljenja, ali i dugotrajne, kronine bolesti; javlja se umor, klo
nulost, gubitak apetita. Naglo povienje esto je praeno tresavicom i os
jeajem hladnoe. Temperature vie od 39 stupnjeva Celzijusa praene
su osjeajem vruine i iznemoglou tijela; lice je crveno, disanje i rad
srca ubrzani, znojenje jako. Temperature vie od 40 stupnjeva mogu do
vesti do prolaznoga pomuenja svijesti, nemogunosti rasuivanja, smu-
enosti, buncanja i napadaja bijesa. U takvom, esto delirantnom stanju
bolesnici se diu iz kreveta, lutaju, skau kroz prozor s velikih visina; ta
ko visoka temperatura moe dovesti i do potpunoga gubitka svijesti.
 Osim rijetkih iznimaka, teina bolesti ne moe se odrediti prema vi
sini temperature. Mnoge teke, ak smrtonosne bolesti mogu imati tek
neznatna povienja, dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke
temperature. Mala djeca mnogo lake podnose visoke temperature, dok
su starci na njih vrlo osjetljivi.
Teinu stanja moe odrediti samo lijenik; razumije se, onda kada
postavi dijagnozu bolesti.
Zarazne bolesti najei su uzrok visoke temperature. Vruica moe
biti glavni pa i jedini znak zarazne, infektivne bolesti. Kada bolesnik do
lazi na pregled zbog poviene temperature, lijenik e najprije pomisliti
na zaraznu bolest.

Poviena tjelesna temperatura

dugoga trajanja

Dugotrajnom vruicom naziva se povienje temperature koje traje

due od 3 tjedna.
Najei su uzronici bakterije. Izmeu mnogih bolesti lijenik e
posumnjati na tuberkulozu. Bacil tuberkuloze svojevremeno moe za
hvatiti sve organe i sva tkiva. esta je tuberkuloza spolnih organa u e
na, tuberkuloza bubrega, limfnih vorova i kotane sri.
Bakterije gnojenja mogu se nai u mnogim organima tijela, gdje se
postepeno razmnaaju, i osim lagano poviene temperature ne moraju
izazvati vee smetnje. Gnojna arita mogu biti u uhu, sinusima, mandu
lama, zubima. To su arine infekcije koje mogu postati izvor tekih i
opasnih komplikacija.
Uzrok dugotrajnih vruica mogu biti i gnojna arita u unutranjim
dijelovima tijela i organima: unom mjehuru, slijepom crijevu, to su za-
ahurene nakupine gnoja u jetri, ispod oita, u pluima, mozgu, unim
vodovima, bubregu, spolnim organima.
To mogu biti dugotrajne kronine bolesti, upale crijeva, krvnih ila,
raspadanje tumora, neke vrste raka, kao leukemija, zatim reumati
zam, malarija, bolesti koje ovjek dobiva od ivotinja.
U rjeim sluajevima uzrok su paraziti i gljivice.
Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature. Dugotraj
na temperatura poslije virusne infekcije obino oznaava bakterijsku
komplikaciju. ljezdana groznica, infektivna mononukleoza jedina
je bolest s dugotrajnom vruicom, a smatra se da je uzrokovana vi
rusom.
Poviena temperatura moe biti i simulirana, namjerno izazvana
razliitim sredstvima.
 Danas se smatra da je potrebno obavezno bolniko lijeenje svako
ga onog bolesnika kojemu temperatura traje due od 10 dana, bez obzira
na to kakve je lijekove uzimao kod kue.
Unato velikom napretku medicine i mnogim dijagnostikim po
stupcima, jo uvijek se poneki pacijenti otputaju iz bolnice s dijagno
zom: stanje temperature (status febrilis), to znai da se bolest nije mog
la objasniti, da se nije mogao pronai pravi uzrok bolesti. Takve dugot
rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke; to su sub-
febrilne temperature izmeu 37.3 stupnja do 38.0 stupnjeva Celzijusa.

Poviena tjelesna temperatura djece

Novoroenad i dojenad u prvim mjesecima ivota jako su osjetlji

va na promjene temperature okoline. Rashladivanje i pregrijavanje tijela
mnogo je ee nego u starije djece i odraslih osoba. Novoroenad i
dojenad jo se u potpunosti ne ponaaju kao toplokrvna iva bia
koja pod raznim uvjetima okoline odravaju stalnu, nepromijenjenu
temperaturu; jo nemaju razvijenu regulaciju topline; zbog toga su bur
ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup
njeva Celzijusa, da bi nakon kratkog vremena opet bilo sve u redu.
Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije, ega se
roditelji najvie boje. U strahu da djetetu ne bude hladno, zabrinuti rodi
telji pregrijavaju prostorije, oblae ga pretopio, u krevet stavljaju termo-
fore. A kako dijete ne moe regulirati svoju temperaturu poput odrasle
osobe, dolazi do nakupljanja topline u tijelu. Temperatura tijela raste jer
u prvom mjesecu ivota lijezde znojnice jo ne lue znoj. Zato se novo
roene ne znoji unato visokoj temperaturi tijela. A znamo da se suvi
na toplina u uvjetima visoke temperature okoline moe sniziti u tijelu je
dino isparavanjem znoja; dakle, temperatura u takvim uvjetima raste.
Ako ne doe pomo izvana, ako se hitno ne primijene neki postupci
rashlaivanja, dijete e umrijeti.
Najei su uzroci vruice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi
ma. To su zarazne bolesti ili infekcije, kako se obino kae; to mogu biti
teke bolesti, kao to je upala plua, modanih opni, otrovanje krvi,
tj. prodor bakterija u krv (sepsa). U dojeneta i malenoga djeteta naje
e su infekcije dinih putova: drijela, grkljana, bronha i plua. Javlja se
oteano disanje, koji put guenje, u starije djece promukli govor, kaalj,
koa postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi.
Upala uha izaziva povienje temperature; upale su este zbog toga
to je cijev koja spaja srednje uho sa drijelom kratka i iroka te bakteri
je iz usne upljine i drijela lako prodiru u srednje uho, gdje se razmna-
aju. Dijete je nemirno, plae, ruicom trlja uho, koje postaje osjetljivo
na pritisak.
Na selu je jedan od najeih uzroka vruice nagao, akutan pore
meaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u pro-
bavni sustav djeteta hranom dolaze brojne tetne bakterije. Takve smet
nje moe izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevru-
e ili prehladno jelo, nezrelo voe, previe masna hrana.
Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih djejih zaraznih bo
lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kalja. Dijete moe dobiti i druge
zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokranih putova, ljezdanu groz
nicu, tifus, dizenteriju.
Miljenje da rast zubi moe dovesti do povienja temperature potpu
no je pogreno. Rast zubi moe izazvati pojaano slinjenje, moda nemir
i lo san. Pogreno miljenje nastalo je vjerojatno zbog toga to poviena
temperatura moe ubrzati izbijanje zubi.
Poviena temperatura postaje opasan znak naroito onda kada je
udruena s nekim drugim znakovima bolesti: povraanjem, proljevom,
grevima tijela, ukoenou ije, pomuenjem svijesti, gubitkom svijesti.
Nagao porast temperature u poetku mnogih zaraznih bolesti moe
izazvati trzaje i greve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta
rosti. Grevi prestaju kada se temperatura snizi.
to treba uiniti kada dijete ima povienu temperaturu?
Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, esto i nepotrebnu
paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti moe postaviti samo lije
nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo uiniti za svoje dijete.
Razliitim postupcima mogu sniziti povienu tjelesnu temperaturu kako
ne bi ugrozila ivot. Opasnost je utoliko vea to je dijete manje.

Do dolaska lijenika valja uiniti slijedee:

- Skinuti s djeteta svu suvinu i pretoplu odjeu; odjea mora biti
dovoljno iroka i prozrana, po mogunosti od nesintetinoga materija
la.
- Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; moe biti
oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se moe prenijeti u hladniju prostori
ju-
- Valja upotrebiti stare i dobre obloge koje su koristile nae bake.
Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo
na ruice i nogice. Runici se namoe u vodu koja ima sobnu temperatu
ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti
jela prebrie vlanim runikom.
- Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili via, dijete se umota
u vlanu iscijeenu plahtu koja je bila namoena u vodu od 20 do 25
stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.
 - Pri vrlo visokim temperaturama, itavo se tijelo obrie spuvom
ili runikom namoenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog
brzoga isparavanja alkohola doi e do brega pada temperature.
- Moe se koristiti i stari nain kupanja: dijete se stavi u vodu koja
je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju
manje koliine hladne vode do najnie temperature vode od 30 stupnje
va. Kupanje moe trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob
rie.
- Djetetu koje jako ea mora se davati dovoljno tekuine. U nekim
naim krajevima jo uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta
tetno miljenje da se u vruici ne smije piti voda. Dijete u vruici treba
da pije dovoljno vode ili aja kako bi nadoknadilo tekuinu koju je izgu
bilo znojenjem.
- Postoje tablete i epii za snienje temperature; svaka majka treba
da ih ima kod kue. Veoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola,
a manjoj se daju epii u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete
rastopljene u aju.
Napokon, lijenik je doao, pregledao dijete, dao injekciju i propi
sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbueni roditelji ponovo zovu lijeni
ka, ili stanicu za hitnu pomo, jer njihovo dijete jo uvijek ima tempe
raturu, a dobilo je lijek, ili je poslije dobivanja lijeka temperatura
porasla.
Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za unitavanje bakterija koje uz
rokuju bolesti ne djeluju na snienje temperature tijela. Njihovo je djelo
vanje dugotrajno i temperatura e pasti tek onda kada su svi uzronici
bolesti uniteni, kada je bolest izlijeena. Prema tome, poslije dobivanja
penicilina ili bemicina ne treba oekivati pad temperature. Naprotiv,
temperatura moe i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne unitene
i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da termos-
tat u mozgu podie tjelesnu temperaturu i vie od 1 stupnja Celzijusa.

to valja poduzeti pri povienoj

temperaturi odraslih osoba

Potpuno je krivo miljenje da se poviena tjelesna temperatura mo

ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Poviena tempe
ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor
maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela.
Razliitim postupcima valja smiriti suvie visoku temperaturu samo on
da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko
vala, poinje unitavati vlastito tijelo.
 itav niz razliitih lijekova sniava temperaturu (aspirin, acisal, an-
dol). Sve tablete koje ublaavaju bolove sniavaju i povienu temperatu
ru tijela; djeluju tako da termostat u mozgu radi na nivou nie tempe
rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije
uzimanja. Ne poznavajui tu injenicu, uzbueni lanovi obitelji obraa
ju se lijeniku alei se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura
jo nije poela padati.
Osoba s povienom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti
udoban, pokriva lagan; nepotreban je, koji put i tetno, preznojavanje
ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjea i prejako pokrivanje
samo onemoguavaju izdavanje topline. Ve obino odijelo smanjuje na
polovinu onu koliinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik
postane sav mokar od znoja i poto se otkrije, poinje ohlaivanje zbog
isparavanja tekuine. No, mnogo ugodniji i bri rezultat postie se kada
se tijelo namoi vodom.
Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav
ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25
stupnjeva Celzijusa); runici se namoe, iscijede, izmiu i stavljaju na ru
ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijee 40 stupnjeva, bo
lesnika valja umotati u plahtu koja je namoena u vodu i iscijeena. Ta
kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is
pod 39 stupnjeva. Kod jo viih temperatura tijelo treba stalno brisati
runikom namoenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara
vanja alkohola doi e do brega pada temperature.
ovjek koji ima povienu temperaturu ne smije biti na dijeti koja e
ga izglaivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim koliina
ma i eim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelanevi
nama.

Tresavica

Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praeno jakim osjeajem

hladnoe, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i najeenom koom. Osje
aj hladnoe postoji unato tome to je tjelesna temperatura poveana.
Tresavica moe zahvatiti samo ruke i noge, a moe se tresti i itavo tije
lo.
Tresavica uvijek zapoinje naglo i obino ne traje due od pola sata.
Najea je u poetku zaraznih bolesti; moe se javiti i u toku bolesti,
koji put i vie dana nakon poetka; takve naknadne tresavice mnogo su
opasnije, naroito ako se javljaju vie puta u toku dana.
Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli
ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-
 padnutoga vlastitog tkiva, termostat u mozgu odjednom podigne vri
jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti
jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam e mobilizirati sve snage
da tijelo postigne to prije onu temperaturu koju je termostat odredio.
A toplina tijela moe se povisiti jedino na dva naina: da se sprijei gu
bitak topline, ili da se pojaa stvaranje topline u tijelu.
Gubitak topline organizam spreava tako da stisne krvne ile u ko
i, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne koe postoji os
jeaj hladnoe. Da bi se u tijelu to bre stvorila to vea koliina topli
ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih miia
tijela, pri emu se oslobaa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo
varalo vrlo napornom fizikom radu: tranju, vonji bicikla. Kada tem
peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio termostat, drhtanje
prestaje, krvne ile u koi ponovo se proire i krv donosi toplinu na po
vrinu tijela. Osjeaj hladnoe naglo je zamijenjen osjeajem topline. Ni
deset pupluna ne mogu za vrijeme osjeaja zimice stvoriti osjeaj topline
tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u
mozgu odreena.
Tresavice su karakteristine za pojedine bolesti; redovito se javljaju
kod malarije, upale plua, upale bubrene aice, povratne groznice (re-
kurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u poetku gripe.
Tresavica je uobiajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po
klanja naroita panja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to
moe biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje
narod naziva otrovanje krvi, a medicina sepsa. Otrovanje krvi uvi
jek je praeno tresavicom i moe biti komplikacija mnogih bolesti koje
su praene poveanom temperaturom: upale vena, mokranih putova,
gnojnih oboljenja koe, unutarnjih organa i tkiva.
Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa
vice i nagloga povienja temperature djeluje praina, pelud, ubod insek-
ta, cijepljenje.
Svaka visoka temperatura koja zapoinje tresavicom ukazuje na oz
biljniju bolest. Naroito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za
htijevaju obavezan lijeniki pregled, esto i kliniko lijeenje.

Visoko i naglo poveanje temperature

koje neposredno ugroava ivot
Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uoiti i to prije lije
iti. Poznavanje prve pomoi neobino je vano jer se mjerama prije do
laska lijenika esto spaava ivot. Svako poveanje temperature tijela,
mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva
se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.
 Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi
vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podie temperaturu ak
do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo
guen (visoka temperatura okoline, zrak je zasien vodenom parom, ve
lika vlanost zraka). Zrak koji je zasien vodenom parom ne moe primi
ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne
moe hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se
moe sprijeiti jedino ako se najhitnijim mjerama sprijei porast tempe
rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje
ima mnogo ljudi, a ventilacija je loa ili ne postoji: u autobusima, dvora
nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuenje, lice
postane crveno, koa topla, nastupa opa slabost, na kraju gubitak svi
jesti i grevi tijela.
Sunanica moe izazvati poveanje tjelesne temperature iznad 42
stupnja Celzijusa.
Opekline tijela, koje zahvaaju vee povrine, nakon kraega vre
mena dovode do velikoga poveanja temperature.
est uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u
mozgu koje direktno poremeuju centar za regulaciju topline tijela. To
mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga.
Visoka temperatura koja ugroava ivot moe nastati i prilikom tro
vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska
nje, za zatitu voaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom
uta sredstva; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza
vaju izgaranje hrane, pri emu se stvara znatan suviak topline.
Kada jednom temperatura tijela prijee 41.7 stupnjeva Celzijusa,
termostat u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature
totalno je poremeena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste.
Smrt moe sprijeiti samo intervencija izvana, tj. brzo rashlaivanje.
Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritine granice, ter
mostat ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Sniena tjelesna temperatura

Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi

do rashlaivanja tijela i pada temperature.
Ako se koa izloi dugotrajnijem djelovanju niske temperature,
krvotok u koi smanji se do te mjere da je poremeena ili gotovo presta
la svaka ishrana koe; dolazi do ogranienoga oteenja koe, do smrzo-
tina. Smrzotine se najee javljaju na istaknutim i izloenim dijelovima
tijela kao to su nos, ui, prsti.
 Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celziju-
sa. No, tako sniena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem
peratura tijela esto je sniena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije),
redovito prati stanje oka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe
ratura je sniena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra
anja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naroito u djece. Sniena tempera
tura prati i dugotrajne, kronine bolesti, npr. eernu bolest, slabokrv-
nost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad lijezde titnjae.
Akutno pijanstvo takoer sniava temperaturu, kao i trovanja fenolom,
sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom.
Sniena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz
laganja hladnoi, moe dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi
umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.
UJEDI I UBODI OTROVNIH IVOTINJA

Ujed zmije

Od vie tisua razliitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko

200 vrsta su zmije otrovnice. U naoj zemlji, od postojeih dvadesetak
vrsta zmija, znaajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka

Riovka
 Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku
glave i roiu na nosu. Moe narasti i do 1 metar.

Riovka (arka, argan) prepoznaje se po karakteristinoj cik-cak

ari na hrptu.
- Mjesto ujeda na tijelu povei maramom iznad rane, da bi se spri
jeilo vraanje krvi venama. Ne smije se suvie stegnuti, jer se ispod
podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbjeno otee i po-
modri.
- Ranice ugriza mogu se spojiti najvie 1 cm dugakim i 2 do 6 mm
dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili noiem.
- Poslije toga moe se rana isisati, po mogunosti preko tanke plas
tine folije.
- Ozlijeenoga valja umiriti, jer je vrlo uplaen, a mora mirovati.
- Ugrienu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. uiniti nepokretnima
pomou dijelova odjee, daske itd.
Svaki ugriz zmije mora pregledati lijenik, bez obzira da li ga je uje-
la otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se
spaljivati ni ispirati tekuinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko
holna pia.

Ujedi i ubodi otrovnih riba

U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk

(ranj, taranta) ima otrovne bodlje na lenim perajama i krnim poklop
cima. krpina (karpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te
na stranjoj trbunoj peraji. Kod utulje i gulubanke otrovna i nazublje-
na bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih
snanih zubi.

krpina
 - Ozlijeenu ruku ili nogu valja drati u to toplijoj vodi 30 do 90
minuta. Toplina razara otrov. Voda ne smije biti prevrua da ne izazove
opekline. Najpovoljnija je temperatura vode izmeu 50 i 60C.
- Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti.

Ubodi insekata

- Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni alac zajedno s otrov

nom vreicom.
- Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led, a poslije na
mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti.
- Ubodeni dio tijela mora mirovati.
Obavezan lijeniki pregled zahtijevaju ubodi vie insekata u pred
jelu glave i vrata, kao i sluajevi kada zbog preosjetljivosti organizma
doe do jae reakcije: crvenila i osipa po tijelu.
Najhitniju lijeniku intervenciju zahtijevaju sluajevi ujeda u us
noj upljini, vrtoglavice, guenja, povraanja, proljeva, hladnog znoja te
poremeaja svijesti.

Otrovni pauk crna udovica; njegov ubod

zahtijeva obavezno lijeniki pregled i lije
enje u bolnici
 UMOR

Umor je, nesumnjivo, najea subjektivna smetnja na koju se povreme

no ali svaki ovjek. Neki su umorni zbog toga to nita ne rade, drugi
zbog toga to previe rade, trei su umorni od svega. Kronian umor
bolest je naega vremena. Milijuni ljudi u civiliziranom drutvu svakod
nevno opsedaju ambulante tuei se da su premoreni, iscrpljeni, mrtvo
umorni a lijenik nikakvim pregledima ne moe ustanoviti fizike i psi
hike uzroke njihovih tegoba.
Umor se ne moe ograniiti, lokalizirati. Umor zahvaa cijeli orga
nizam i skup je mnogobrojnih duevnih i tjelesnih simptoma, od pojave
miinoga bola, fizike iscrpljenosti, drhtanja, do osjeaja bezvoljnosti,
nesposobnosti koncentracije, glavobolje, oslabljenih refleksa, gubitka
apetita, smanjenja funkcije pojedinih organa (vid, sluh), poremeenoga
sna, probave itd.
Umor se obino dijeli na fiziki i psihiki, premda su najee me
usobno povezani tako da je teko razluiti jedan od drugoga. U mozgu
postoji centar odgovoran za osjeaj umora, koji moe biti nadraen pro
duktima razgradnje to se nagomilavaju u tijelu prilikom fizikoga rada,
npr. mlijena kiselina, amonijak itd. Centar takoer nadrauje smanje
nje pogonskoga goriva, eera u krvi, zatim manjak kisika, smanjenje
nekih minerala, gubitak tjelesne vode. Takav fiziki umor je shvatljiv,
koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom, kako
bi se oporavkom osposobio za nove napore.
Manje nam je dokuiv i razumljiv psihiki umor. Zna se da centar
za umor moe biti nadraen psihikim iniocima, npr. strahom, nesigur-
nou, dosadom, osamljenou, emocionalnom napetou itd. Ovi psi
hiki inioci uzrok su kroninoga umora, nove epidemije suvremenog
drutva. Dananji ovjek doivljava stalna psihika optereenja i streso
ve, bilo kod kue ili na radnom mjestu. Obiteljski sukobi, nezadovoljstvo
na radnom mjestu, poremeeni meuljudski odnosi i permanentna frus
tracija, tj. stalno doivljavanje neuspjeha i razoaranja, dovode do toga
da umor postaje svjestan ili nesvjestan mehanizam za izvlaenje iz ra
da, zapravo najznaajniji razlog bolovanja.
 Znaajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao, rad
bez kretanja, esto pod vremenskim pritiskom, npr. rad na tekuoj vrpci,
rad na akord. Nepovoljno djeluje na itav ivani sustav buka i rad u
smjenama koji potpuno poremeuje ritmiku dana i noi. To su razlozi
koji dovode ovjeka da legne u krevet mrtav umoran, zajedno sa svo
jim brigama. Razumljivo je da ne moe zaspati, to pojaava osjeaj fi
zike i psihike iscrpljenosti.
Budui da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti, pacijenti
najee svoj osjeaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremeajem,
tumaei umor kao znak organske bolesti - bolesno sam umoran.
Mnoge akutne i kronine bolesti poinju i zavravaju stanjem jako
ga umora. Tako, npr. umor redovito najavljuje gripu. Osjeaj ope klo
nulosti i umora postoji jo dugo vremena nakon preboljele bolesti, esto
praen povienom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom
bolesti (trbuni tifus, zarazna utica, upala mozga itd.).
Povremeni umor moe najaviti bolesti kao to su povienje krvnoga
tlaka, zloudni tumori, upala zglobova, multipla skleroza, dugotrajna i
teka bolest nepoznatoga uzroka.
Brzo umaranje uz gubitak tjelesne teine i tamnu boju koe prati
poremeenu funkciju kore nadbubrene lijezde (Addisonova bolest).
Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praenoga proljevom,
svrbeom koe, osjetljivou miia te ivanim i duevnim smetnjama
(pelagra, beri-beri).
Ope je poznato da umor prati kronine bolesti kao to su teberku-
loza, slabokrvnost, zatajivanje rada bubrega itd.
Budui da umor prati mnoge, esto teke i smrtonosne bolesti, sva
ka se osoba, koja pati od kroninoga umora, mora lijeniki pregledati.
Lijeenje umora ovisi o njegovu uzroku. Ako je umor samo sim
ptom neke tjelesne bolesti, tada se lijeenjem osnovne bolesti uklanja i
umor.
Lijeenje fizikoga umora je jednostavno. Najprirodniji nain lije
enja fizikoga umora je odmor. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje.
Kupka, masaa, tjelesno i duevno oputanje i dobar san redovito dovo
de do brzoga oporavka. Dobar san najbolje oporavlja psihike i fizike
snage organizma.
Osim pasivnoga odmora (leanje, spavanje, sjedenje), koji je koris
tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizikim radom, postoji i akti
van odmor. Aktivan odmor ukljuuje tjelesne aktivnosti: etnju, sportske
igre, rad u vrtu. Ispravan aktivni odmor postao je nuna potreba da se
ponovno uspostavi poremeena duevna i tjelesna ravnotea. Sutina
odmora je da se ovjek osjea slobodan od svih dunosti i pritisaka. Ako
uz tjelesni umor postoji i stalna briga, uznemirenost itd., umor se nee
ukloniti tako dugo dok se ne rijee emocionalni konflikti, dok problemi
ne ieznu. U takvim sluajevima potrebna je psihoterapija.
Ako je umor kronian, uzroci su najee vrlo sloeni i nejasni. U
nekim sluajevima, u industriji, pokuava se raznim mjerenjima ustvrditi
stupanj tjelesnoga umora. Ispituju se duevne i tjelesne funkcije, ali jo
uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomou kojih bi se mogao us
tanoviti, mjeriti i definirati objektivan umor. Umor je jo uvijek
prvenstveno intiman, subjektivan osjeaj, fenomen linosti, psihe paci
jenta koja najee postaje jedini objekt lijeenja i glavni faktor ozdrav
ljenja.

Kemijska sredstva za uklanjanje umora

Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja

nje umora. Zloupotreba takvih sredstava, prvenstveno s namjerom pove
anja tjelesnih sposobnosti, poznata je pod nazivom doping.
Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda, u svim ljudskim epo
hama. Ve su stari Grci, Rimljani, Egipani, Indijanci, narodi Azije ko
ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i
poveali radnu sposobnost. Naziv doping dolazi od rijei dop, iz ju
noafrikoga engleskog dijalekta, kojem se nazivala loa vrsta alkoholno
ga pia domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans, naroito u
religioznim svetkovinama. Potkraj 19. stoljea rije se prvi put pojavila u
engleskom rjeniku i oznaavala je mjeavinu droga koja se davala trka
im konjima radi postizanja boljih rezultata.
Danas se u svrhu dopinga, najee u vrhunskom sportu, koriste
brojna sintetska kemijska sredstva. Neracionalna upotreba takvih sred
stava moe dovesti do navikavanja i ovisnosti, do iscrpljenosti i smrti.
To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe poveanja rad
nih i sportskih rezultata, zakonom zabranjena.
Lijekove koji djeluju nadraajno, lijenik propisuje samo u svrhu
kratkotrajne koristi u sluaju hitne potrebe, a nikako zato da bi se uklo
nio umor radi postizanja vee radne sposobnosti. Tjelesni umor valja
shvatiti kao znak upozorenja, opomene organizmu da se pribliio kraju
svojih fizikih mogunosti i da je iscrpio postojee rezerve za svladava
nje umora.
ovjek ne moe voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti.
Maksimalnim naporom volje moe moblizirati svega 80% svojih ener
getskih mogunosti. Ostatak od 20% je rezerva koju ne moe iskoristiti
svojom voljom i naporom. Organizam nesvjesno posie za tom rezervom
samo u sluajevima krajnje potrebe, u izvanrednim situacijama ivotne
ugroenosti, bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi ivot.
 Umor je uvar te zlatne energetske rezerve i opominje organizam da
valja prestati s naporom kako ne bi dolo do potpune iscrpljenosti.
Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se
liava signala opasnosti, dovodi se u stanje krajnje fizike iscrpljenosti i
smrti od umora. Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne poveavaju
tjelesne sposobnosti ovjeka, ve uklanjanjem umora samo produuju
njihovo trajanje, na alost vrlo esto preko granica iza koje nema povrat
ka. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etiki
problem.
Sva doping sredstva moemo podijeliti u dvije grupe. Jedno su sup
stancije koje stimuliraju ivani sustav to sudjeluje u naporu (simpati-
komimetici), a drugo su supstancije koje blokiraju ivani sustav odgo
voran za odmor i oporavak. Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred
stvima vrlo slini: ubrzanje pulsa, povienje krvnoga tlaka, bljedilo, po
veanje napetosti (tonusa) miia, pojaano znojenje, pretjerana razdra-
ljivost, poremeaji u probavnom sustavu itd. Neka od tih sredstava
(strihnim) mogu izazvati greve cijeloga tijela i smrt od guenja. U po-
slednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anaboliki
steroidi) koji duom upotrebom dovode do tekih poremeaja zdravlja.
Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne
i ije je koritenje u svrhu uklanjanja umora vrlo proireno. Takva sred
stva poznata su pod nazivom tonici, roboransi, vitali itd. Najee se
upotrebljavaju kofein u obliku ruskog aja te kava. Takoer je proi
rena upotreba kakaoa i kokakole. Kava, koju najee uivamo, djeluje
kao blagi stimulator i u umjerenoj koliini ne djeluje tetno. Mnogim lju
dima, koji su doivjeli duboku starost, kava je kroz itav ivot bila glav
ni tjelesni i duevni napitak.
Vitamini, unato opem miljenju korisnosti, uope ne uklanjaju
umor, osim ako je rije o umoru kao simptomu avitaminoze tj. pomanj
kanju nekog vitamina u organizmu. Naroito se pretjeruje u znaenju C-
-vitamina kao univerzalnoga lijeka za lijeenje iscrpljenosti.
Preparati eljeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve
eljeza u organizmu.
Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakava umor izazvan iskljuivo
toplotom, jakim znojenjem i gubitkom tekuine.
Veliku greku ine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje
ukloniti umor izazvan psihikim razlozima. Razumljivo je da ostanu du
boko razoarani jer, kako je napisao strunjak: Nikakve pilule i nikak
vi recepti ne mogu ovjeku pruiti radost ivota; samo je radost lijek
protiv ove boljke.
 UTAPLJANJE

Nije ispravno uobiajeno miljenje da prilikom svih sluajeva utapljanja

voda najprije ulazi u plua i da je guenje vodom jedini uzrok smrti.
im voda ue u drijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i
zatvori se ulaz u dunik. Utopljenik poinje gutati vodu. Pravovremeno
spaena osoba uglavnom nema vode u pluima. Takvih utopljenika su
him pluima vrlo je mnogo (oko 40%). esto je to sretna okolnost za
neplivaa koji sluajno padne u vodu i bude pravodobno spaen. Ako
takvo stanje potraje due, jer pomo kasni, manjak kisika u krvi dovodi
do gubitka svijesti, obrambene reakcije popuste i voda ulazi u plua. Za
utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima, smrtni
strah) ako jo pri svijesti udahne manju koliinu vode; najvei dio te vo
de ubrzo se (resorbira) u krv.
Grevito zatvaranje grkljana (laringospazam), reflektorni prestanak
disanja, koji put i rada srca, uzrok su to utopljenik uope ne reagira, ne
trai pomo i u trenutku nestaje pred oima.
Iako ivot osobe koja se utaplja moe biti ugroen vrstom vode
(slatka je opasnija), temperaturom i zagadenou, neposredna ugroe
nost ivota uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga to u plua ne
ulazi zrak, ili zbog nagloga prestanka krvotoka.
Prilikom spaavanja i pruanja pomoi utopljeniku, valja se drati
ovih uputa:
1. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Utopljeniku
se prilazi plovilom (amcem, daskom), ili mu se s obale doda motka, po
jas za spaavanje. Spaavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i
zahtijeva dobre plivake sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa
avanja.
2. Ve u vodi valja zapoeti umjetnim disanjem; ako je to zbog du
boke vode nemogue, poinje se u trenutku kada spasilac moe stati u
vodi.
3. Masau srca ne treba zapoinjati u vodi jer se ne moe uspjeno
izvesti.
Vjet pliva moe zapoeti umjetnim disa
njem jo u vodi

4. Poto se rtva izvue iz vode, prema potrebi zapoinje umjetno

disanje i masaa srca.
5. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz plua jer je to
nemogue. Pokuaj da se isprazne plua je nesvrsishodan postupak i
nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. Uobiajenim postupcima,
npr. prebacivanjem utopljenika preko koljena, ne izbacuje se voda iz
plua; utopljenik izbacuje vodu iz eluca. To se moe uiniti samo ako je
rtva popila preveliku koliinu tekuine i proiren eludac oteava disa
nje i krvotok.
Sve rtve utapljanja, ak i one kojima je bila potrebna minimalna
pomo, valja prebaciti u bolnicu. Teke komplikacije mogu nastupiti vi
e sati, pa i vie dana od trentka utapljanja.
 VRTOGLAVICA

Vrtoglavica (vertigo) moe biti glavna, koji put i jedina, smetnja zbog
koje se pacijenti obraaju lijenniku. ee je samo jedan od manje va
nih simptoma bolesti.
Neki svoje tegobe opisuju slikovito: Sve se vrti oko mene, Okre
e mi se u glavi, Osjeam se smuen, Osjeam se kao na vrtuljku;
drugi jednostavno kau: Imam vrtoglavicu, Imam omaglicu. Me
utim, iza tih rijei kriju se smetnje koje zapravo nisu ista vrtoglavi
ca. To su tegobe pacijenata koje je teko opisati; to moe biti osjeaj
slabosti i ope klonulosti, nestabilnost i nesigurnost u hodu, ili mrae-
nje, iskrenje i titranje pred oima; takve smetnje dolaze s umorom i izne-
moglou, nakon jakoga puenja, u vezi sa zaraznim bolestima.
Lijenik vrtoglavicom smatra smo one sluajeve kada bolesnik osje
a i doivljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega, ili se on
sam okree s obzirom na okolinu. Osim subjektivnog osjeaja, prava
vrtoglavica praena je i vanjskim znakom: titranje oiju u jednom rit
mu prilikom gledanja u jednu toku.
Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podraaja ili oteenja onih dije
lova tijela koji su odgovorni za odravanje ravnotee. Aparat koji je
odgovoran za osjeaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukruna kanala
u unutarnjem uhu to okomito lee jedan prema drugome. U kanalima
se nalazi tekuina i osjetne stanice. Promjenom poloaja tijela pokree
se tekuina unutar kanala, pa to gibanje nadrai osjetne stanice, koje te
podraaje preko slunoga ivca prenose u mozak (gdje ovjek zapravo
dobiva osjeaj poloaja svoga tijela u prostoru).
Sistem za ravnoteu povezan je brojnim ivanim vezama s miii
ma glave, vrata, trupa i udova, koji reflektorno, nesvjesno, reagiraju ta
ko da odravaju ravnoteu tijela. Naroito je dobra veza centra za rav
noteu s autonomnim ivanim sustavom. Zbog nadraaja tih ivaca
(simpatikusa i parasimpatikusa), vrtoglavica je esto praena muni
nom, povraanjem, znojenjem, blijedom bojom koe, strahom. Vrtogla
vicu prate i smetnje sluha (to je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi
sluni organ).
 Veina svih vrtoglavica nastaje zbog nadraaja tekuine u polukru
nim kanalima unutarnjega uha. Najjednostavniji primjer kako se moe
izazvati nadraaj jest okretanje tijela oko samoga sebe, tj. oko svoje
ose. I drugi, esto bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla
vice: nakupljanje smole, cerumena, u vanjskom slunom kanalu, ulaz
hladne ili tople vode u uho.
Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca, krvi i krvnih ila, redo
vito kod slabokrvnosti (anemije), poveanoga ili snienog krvnog tlaka,
jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca, arterioskleroze, zatim kod
bolesti probavnih organa: eluca, crijeva, jetre, unog mjehura.
Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana, nastaje na ivanoj bazi i
javlja se u ljudi slabih ivaca, nervika, kao jedan od simptoma ne
uroze, zatim u ljudi koji osjeaju strah od zatvorenog prostora, od vrtnje
i visine. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe; ene za menstru-
acije, u trudnoi, u vrijeme klimakterija (valung).
Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom, alkoho
lom, ugljinim monoksidom i drugim otrovima. Neki lijekovi (strepto-
micin) oteuju sluni ivac, pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi
ce.
Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore, krvarenja, gnojna arita,
a moe biti i uvod u napadaj padavice.
Zarazne bolesti, ivane bolesti, alergije, upale uha takoer mogu
izazvati vrtoglavicu.
Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica, koja moe trajati
mjesecima.
Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva lijeniki pregled. Pri tom
nije vana njena jaina. esto neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu
biti opasnije od napada s povraanjem. Da bi se ustanovio uzrok dugot
rajne vrtoglavice, potrebni su brojni pregledi specijalista: lijenik za iv
ane bolesti, za one bolesti, za bolesti uha, grla i nosa, pregled rendge-
nologa, internista, laboratorijski pregled.

Napadi vrtoglavice praeni zujanjem

u uhu i gubitkom sluha

Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u

napadima, obino iznenada, bez vidljivoga razloga, esto kao grom iz
vedra neba. Napad je redovito praen muninom, povraanjem, znoje-
njem te nepodnoljivim umovima u uhu, koje takve osobe opisuju kao
pitanje, zvonjenje, zvidanje, um lokomotive ili morskih
valova, uz osjeaj pritiska i punoe u uhu. Napad moe biti vrlo
jak, a gubitak ravnotee potpun, ovjeka obara na pod, najee traje od
nekoliko minuta do nekoliko sati, vrlo rijetko i nekoliko dana.
Poslije napada pacijenti se osjeaju uglavnom dobro, osim to po
stoji jaa ili slabija nagluhost, rjee potpuna gluhoa na jedno ili oba
uha. Oteenje sluha u poetku je jae za nie tonove. Profesor Jongkees
iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: Javlja se u osoba
koje vas dobro ne uju, ali koje vam, istoga trenutka kada malo podig
nete glas, kau da ne viete jer nisu gluhe.
Pravi uzroci Meniereove bolesti jo uvijek nisu poznati. Postoje
mnoge teorije; lijenici se slau da je neobino vano psihiko stanje pa
cijenta.
U prvoj pomoi takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. Boles
nik mora mirno leati, ne smije puiti, piti alkoholna pia, crnu kavu.
Potreban je lijeniki pregled.
Vrlo je vano promijeniti nain ivota, rada i jela. Bolesnik mora
uvesti vie reda; treba da smanji uzimanje nadraujuih sredstava, ili da
ih se potpuno odrekne; fizikoga napora i vjebi, manje sjedenja u autu i
za stolom. Ako postoje jae smetnje, nagluhost, jako zujanje u uhu, po
trebna je psihoterapija. Ako ni jedan od tih naina lijenja ne pomogne,
kao nuno zlo preostaje operativan zahvat, djelomino ili potpuno
unitenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak
vrtoglavice. Moe se presjei ivac koji sprovodi podraaj.
U starijih ljudi slini napadaji mogu biti uzrokovani slabijom pro-
krvavljenou mozga zbog arteriosklerotinih promjena na krvnim ila
ma, smetnjama govora i gutanja, nesvjesticom. Neki tumori mozga mo
gu izazvati sline smetnje. Padavica, napadi glavobolje (migrene) tako
er slie napadu meniereove bolesti.

Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja

Ima ljudi, naroito starijih, koji se tue na vrtoglavicu kada se diu

ih kreveta.
Poznato je da krv, kao svaka tekuina, zbog sile tee tee prema do
lje. Prilikom stajanja, krv dolazi u mozak zahvaljujui krvnom pritisku u
krvnim ilama koji tjera krv prema gore. Kada doe do pada krvnoga
tlaka, to najprije osjeti mozak, pa se javlja vrtoglavica, nesvjestica i pad.
Nakon pada, krv u leeem poloaju lake dolazi u mozak, pa takva
osoba brzo dolazi k svijesti.
Za vrijeme spavanja usporene su sve ivotne funkcije, srce radi us
poreno, krvni tlak je nii. Ako ujutro ovjek naglo ustane, naglo promi
jeni poloaj tijela i moe dobiti vrtoglavicu, pa ak i izgubti svijest. Tije-
lo ne moe naglo podii krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op
skrbu mozga. Tako nastane vrtoglavica.
Zbog toga ne valja naglo skoiti iz kreveta. Naglo skakanje nije
znak mladosti, nego nepanje. Prije ustajanja valja se u krevetu malo
protegnuti, razgibati, a za to je dovoljno manje od jedne minute.

Vrtoglavica ronioca

Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i esto je prvi simptom tekih

poremeaja koji dovode u opasnost njegov ivot.
Vrtoglavica moe biti znak manjka kisika u krvi i poveanja uglji
noga dioksida. Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik
moe biti zanak trovanja kisikom.
Vrtoglavica moe nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo
de, i obratno.
 ZATVOR STOLICE

Postoje mnogi nazivi kojima se oznaava jedna od najeih bolesti civi

lizirana ovjeka. Lijenik e upotrijebiti strune izraze opstipacija ili
konstipacija, dok bolesnici svoje tegobe opisuju rijeima: Ne mogu ii
na stranu, Imam lijenu stolicu (tvrdu stolicu), Zatvoren sam,
Ne mogu se prazniti itd. Na takve tegobe danas se tui gotovo svaki
trei ovjek.
Zatvor (opstipacija) je zastoj, usporeno prolaenje stolice debelim
crijevom. U nekih bolesnika glavne su tegobe suvie tvrde i suhe stolice,
dok se drugi ale samo na vrlo rijetko i zakanjelo pranjenje. Neki ima
ju osjeaj nepotpunoga ispranjavanja nakon izvrene nude, esto se
zdrave osobe same proglaavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim
shvaanjima o funkciji i radu crijeva. Ako netko ima vlastitu predodbu
u tome da ovjek mora imati dvije stolice dnevno, onda e se smatrati
bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. Netko se opet smatra zatvore
nim zbog toga to nema toliko stolica koliko eli. ovjek normalno
ima 1-2 stolice u 24 sata. Ali i redovno ispranjavanje svaki drugi dan
moe biti normalna pojava. Broj stolica u toku dana ovisi o nainu pre
hrane, vrsti i koliini uzete hrane, tjelesnoj aktivnosti.
Najvaniji dio probave, razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od
vija se u tankom crijevu. Nezavisno od nae volje, hrana se u crijevima
neprekidno mijea i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Pokre
tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja miia ko
ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Brzina kretanja hrane je velika i
iznosi 1 cm na minutu. Za nekoliko sati hrana proe 5-6 metara kroz
tanko crijevo i ude u debelo crijevo. Debelo crijevo (kolon) dugako je
oko 1.5 metar i u probavi hrane nema znaajniju ulogu. Samo se u po
etnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine
rala, dok ostali dio slui samo kao spremite za pohranjivanje nepotreb
nih ostataka hrane, stolice. Zbog toga je debelo crijevo iroko, rastezlji
vo i moe primiti veliku koliinu otpadaka. Kretanje debeloga crijeva
djelomino su sline kretnjama tankoga crijeva; njihova je zadaa da mi
jeaju jo uvijek tekui sadraj. Time se omoguuje bolje upijanje vode
Shematski prikaz probavnoga sustava: 1.
Usna upljina 2. Jednjak, 3. eludac, 4.
Jetra 5. uni mjehur, 6. Guteraa, 7.
Dvanaestopalano crijevo, 8. Tanko crije
vo, 9. Debelo crijevo, 10. mar

preko sluznice debeloga crijeva. Ali osim tih kretnji mijeanja, u debe
lom crijevu javljaju se i drugaiji pokreti. Povremeno, samo nekoliko
puta u toku dana, debelo crijevo u potpunosti se stisne u duini veoj od
20 cm. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad
raja potisne prema niim dijelovima crijeva. Kada takvi pokreti dove
du sadraj u zavrni dio, crijevo se proiri, istegne i to istezanje izazive
osjeaj potrebe za ispranjavanjem. Gubitak osjeaja za ispranjavanje
(gubitak refleksa), kao i preesto i predugo stezanje debeloga crijeva,
dva su najea uzroka kroninoga zatvora.
Nagao (akutan) zatvor stolice

Akutan zatvor stolice je nemogunost ispranjivanja crijeva, koja je

nastupila naglo i ne traje dugo. Za razliku od kroninoga zatvora, kada
smetnje pranjenja traju dugo, esto godinama, akutan zatvor javlja se u
ljudi koji imaju redovnu stolicu.
Nema ovjeka koji nije bio zatvoren barem nekoliko dana. Po
znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja, promjene klime i mjesta bo
ravka, dugotrajne vonje u automobilu, boravka u bolnici. Takve smet
nje najee su bezazlena pojava. Obino se za dva-tri dana i bez lijeko
va ponovo uspostavi normalan ritam pranjenja.
Glavne tegobe esto su samo strah za zdravlje. To je posljedica
pogrenoga miljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno is-
pranjivanje crijeva. Zbog toga mnogi ljudi, ako kroz 24 sata nemaju sto
licu, odmah uzimaju tablete za ienje (koje se u ljekarnama mogu do
biti bez lijenikoga recepta). Nakon uzimanja vee koliine jaih lijeko
va dolazi do potpunoga ispranjavanja i tankoga i debelog crijeva. Na
kon toga neznanja vodi u nove greke. Budui da se sutradan stolica
opet nije javila, ponovno se uzimaju sredstva za ienje. Mnogi ne
znaju da probava, ovisno o vrsti hrane, traje 1 do 3 dana. Nakon potpu
noga ispranjivanja crijeva treba normalno ekati i do 3 dana na redov
nu stolicu. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo
ra, ve pretjeranoga, nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava.
Nagao, akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava
onda kada je jedan od znakova tee bolesti ili trovanja. Ali tada je pra
en mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu, muni
nom, povraanjem, povienom temperaturom. Nagao zatvor stolice na
stupit e ako zbog neke bolesti ili otrovanja doe do potpunoga prestan
ka rada crijeva (paraliza crijeva), ili ako ne onemoguen prolaz crijevno
ga sadraja (strano, progutano tijelo zatvori prolaz, npr. nakupine koti
ca od treanja ili klupko glista; zatim uvrnue crijeva, pritisak na crije
va). Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti.
Tei akutan zatvor nastat e i prilikom otrovanja: olovom, uglji
nim disulfidom, antimonom, morfijumom. Zbog otrovanja talijumom,
stolice nema po 10 do 14 dana. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li
jeniki pregled.
Protiv akutnoga i kroninog zatvora (naroito u djece) esto se
upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: ajevi, kompoti, npr. od lji
va ili smokava, slatka sredstva kao med. Prije upotrebe tvornikih lijeko
va potreban je savjet lijenika.
Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i
debelo crijevo, zatim oni koji preteno djeluju na tanko crijevo, ili samo
 na debelo crijevo. Zbog toga je vano u kojem se sluaju primjenjuje od
reena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima.
Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za
to da bi se ispraznio itav probavni sustav, npr. zbog pojedine sumnjive
ili otrovne hrane. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul
fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Lijekovi djeluju na taj nain da
navlae vodu u crijeva, te stolica postane obilna i mekana. Daje se 1 do
2 lice, otopljeno u ai vode, a djeluje nakon 1 do 4 sata.
Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. Djeluje preteno na
tanko crijevo. Uzima se 1 do 2 lice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata.
Postoji niz razliitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe
lo crijevo, izazivajui pojaano stezanje (greve) i potiskivanje crijevno
ga sadraja prema van. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti
zirani u tvornicama. U preporuljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj
nom upotrebom i uzimanjem veih koliina moe doi do otrovanja.
Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni ene za vrijeme mentstruacije
jer pojaavaju krvarenje; mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika
koji imaju kamence u bubregu ili unom mjehuru.
Manje su opasna sredstva koja samo razmekavaju tvrdu stolicu i
omoguuju da bolje klizne napolje. To su glicerinski epii i parafinski
ulje, koje se uzima po 1 veliku licu (ali ne due vrijeme).
Kada ne pomau uobiajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko
dana, moe se upotrijebiti klizma, klistir. Klistir omoguuje razmekava-
nje stolice, poveava volumen u zavrnom dijelu debeloga crijeva i time
izaziva podraaj na ispranjavanje. Klistir se daje pomou posebne po
sude i gumene cijevi. U posudu se stavi 1/2 litre vode, malo glicerina, ili
aj od kamilice. Unoenje tekuine u debelo crijevo izvodi se na slijedei
nain:

Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas

tinim nastavkom
 Bolesnik legne na lijevi bok, a desna mu je noga savijena u kuku;
vrh gumene cijevi (ili plastini nastavak) naulji se ili namae glicerinom.
Prije nego to se stavi u debelo crijevo, valja istisnuti zrak tako da se is
pusti malo vode. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko
kroz mar. Tek kada je cijev unutra, popusti se pritisak ili se otvori pi-
pac i pusti da voda polagano curi. Ako nastane napon na stolicu, pod
metne se posuda. Ako napona jo nema, pusti se da curi pola litre teku
ine i malo se prieka. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi
nu. Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor, ne smije se nasilu gu
rati ; tada cijev valja usmeriti vie u stranu, uz stijenku crijeva. Klistir se
moe davati i u poloaju na ledia sa skvrenim nogama.

Kronian zatvor stolice bez bolova

u trbuhu

Mnogi bolesnici nali bi se povrijeeni i posumnjali bi u dobronam

jernost i znanje lijenika kad bi im rekao da su tegobe na koje se ale po
sljedice odgoja i naina ivota.
Iako kronian zatvor stolice moe biti posljedica bolesti (organsko
ga oteenja), u vie od 90 posto sluajeva samo je funkcionalni poreme
aj. To znai da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote
ano ispranjivanje debeloga crijeva zbog poremeaja u radu ivaca (au-
tonomnoga ivanog sustava), koji su odgovorni za redovno odstranjiva
nje izmeta.
Dijete do druge godine ivota obavlja nudu kao refleksnu radnju.
Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadraja da izazove
reflekse ispranjivanja, dijete nesvjesno izvri nudu. Nema ovjeka koji
takvo kakanje u krevet ne smatra normalnom pojavom. Ali dijete ras
te i postepeno se ui, odgaja da voljno kontrolira akt nude, da gui svoj
priroeni refleks ispranjavanja. Zato?
ovjek je drutveno bie i mora se pokoravati normama koje mu
drutvo namee. U primitivnoj zajednici ovjek poput djeteta obavlja
nudu im osjeti potrebu, esto bez obzira na vrijeme i mjesto. Civilizi
ran ovjek izvrava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje drutvo
prihvaa. Zbog toga se dijete postepeno naui da svojom voljom, razu
mom, kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaanjima, kulturnim
prilikama i obiajima sredine. Voljna kontrola ispranjivanja crijeva po
stie se stiskanjem krunoga miia koji se nalazi na zavrnom dijelu de
beloga crijeva i radi pod kontrolom ovjekove volje.
Kronian zatvor je mnogo ei u ena. To je i razumljivo jer su nje
ni druveni obziri, i osjeaj stida, mnogo vei nego u mukaraca. U ne
kim se sredinama akt velike nude jo uvijek smatra sramnim inom. Ali
 i uvjeti ivota moderna ovjeka, zanimanje, putovanja, esto ga prisilja
vaju da svjesno i nesvjesno odgaa nudu i time se odvikava od redov-
nga prirodnog ritma pranjenja. Dugotrajan, godinama guen refleks is-
pranjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podraaji vie nisu do
voljni. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. Osjeaj potrebe za
ispranjivanjem javlja se tek onda kada koliina stolice u crijevima bude
toliko velika da prijee novi prag podrljivosti tj. kada se debelo crije
vo suvie rastegne. Takav oslabljeni refleks najei je uzrok kroninoga
zatvora.
Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da
na, esto i due. No, unato tako rijetkim stolicama obino nemaju dru
gih tegoba. Koji put se moe javiti glavobolja, munina, gubitak apetita,
napetost u trbuhu, ak i srane tekoe, ali te smetnje odmah prestanu
kada se izvri nuda; jaih bolova nema, ee su to mukli bolovi u kri-
ima te osjeaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici; greviti bolovi
u trbuhu javljaju se vrlo rijetko.
Lijenik napipa prstima izvana, na lijevoj polovini trbuha, tvrdi
sadraj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva.
Zbog dugotrajnoga zadravanja u crijevu stolica postaje suha,
tvrda, mrviasta, esto se izbacuju komadii poput pekula, pa pod
sjeaju na izgled stolice zeca ili ovce. Vrlo tvrda stolica moe ozlijediti
sluznicu debeloga crijeva, pa na tom mjestu nastaju upale. Na upalu va
lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekui, sluzavi i smrdljivi sad
raj, a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. Ako takva osoba ima i u-
ljeve (hemoroide), tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje.
Ispranjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi, a onda se zbog bolova
zadrava stolica (razumljivo je da e se stanje jo vie pogorati). Tvrda
stolica moe zabetonirati izlaz iz debeloga crijeva; u takvom stanju
spontano ispranjivanje nije mogue i lijenik razmekavanjem i prstima
postepeno vadi komadie stvrdnutoga izmeta.
Bolesnici koji pate od kroninoga zatvora dovode se u opasnost
zbog pretjerane upotrebe sredstva za ienje (laksativa, purgativa). Da
bi dobile stolicu u vrijeme kada ele, takve osobe uzimaju sve vee doze
i posiu za sve jaim sredstvima. Tada se javljaju smetnje koje vie nisu
posljedica zatvora, nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava.
Sva sredstva za ienje djeluju protuprirodno jer nasilno podrauju cri
jeva.
Osobe koje godinama pate od kroninoga zatvora mogu postii za
dovoljavajue ispranjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za ienje.
Umjesto uzimanja laksativa, ponovo treba ojaati oslabljeni refleks is-
pranjavanja. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka,
iji e volumen, koliina, podraiti crijevo. To je hrana u kojoj ima mno
go celuloze. Najvie celuloze ima voe i povre. Sirovo voe i povre da-
je vie ostataka nego kuhano. Mlijeko, meso, sir, jaja i ostala bjelanevi-
nasta hrana daje malo ostataka i ne preporuuje se kao jedini nain is
hrane ljudi koji pate od kroninoga zatvora. Valja jesti mnogo zelja, blit
ve, pinata, kelja, mrkve, suhih ljiva. Nadraajno djelujuvoni sokovi,
sirupi, med, kava. Mnogi su ljudi sami pronali najbolji nain redovite
stolice. Neki naveer popiju au mineralne vode, drugi ujutro jedu
groe, ljive, ili neko drugo voe; ujutro pravom kavom ili popuenom
cigaretom izazivaju podraaj na veliku nudu.
Neobino je vano redovito tjelesno vjebanje. Fiziki rad, kretanje,
gimnastike vjebe, utjeu na normalan rad crijeva. Poznato je da od
kroninoga zatvora vie pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: inovni
ci, vozai. Pomau i svakodnevne etnje ako traju barem dva sata dnev
no ; uinak e biti mnogo bolji ako se poveu s tjelesnim vjebama u ko
jima se izvodi pregib u trupu i koljenu.
Uz to valja uvesti redovito pranjenje crijeva u odreeno vrijeme.
Najbolje je to uiniti ujutro, kada refleks iz eluca izaziva najjae giba
nje debeloga crijeva u toku dana.

Dugotrajan (kronian) zatvor stolice

s bolovima u trbuhu

Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po

la minute i dovoljno je da sadraj potisne prema svom zavrnom dijelu.
Stezanje se osjeti kao gr u trbuhu. Kretnjama miia debeloga crijeva
upravlja ivevlje koje radi nezavisno od ovjekove volje: simpatikus us
porava rad crijeva, parasimpatikus ga ubrzava. Ravnotea izmeu tih i
vaca omoguuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva.
Poremeti li se ravnotea u radu tih ivaca te prevlada parasimpati
kus, moe doi do preestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. Prolaz sad
raja je onemoguen i nastaje zatvor stolice. Takav oblik kroninoga za
tvora zapravo je nervoza debeloga crijeva pa se u medicini upotreblja
va izraz prenadraljivo debelo crijevo (iritabilni, spastiki kolon).
Glavne smetnje na koje se ale takvi bolesnici jesu bol i kronian
zatvor. Bol se najee javlja u donjem dijelu trbuha, vie na lijevoj stra
ni; bolesnik osjea muninu i napetost u trbuhu. Bolovi koji put traju
svega nekoliko sati, ali i danima. Nakon vjetrova ili stolice, bol znatno
oslabi ili potpuno nestane. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja
viti proljevaste stolice.
Nervoza debeloga crijeva samo je jedan od znakova ope nervo
ze bolesnika. ivci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os
talih organa. esto se javljaju nervozne srane smetnje, vlane i hladne
ruke, znojenje, nesanica, strane glavobolje. Poznato je da se smetnje
u radu crijeva pogoravaju nakon uzrujavanja, sukoba, duevne nape
tosti.
Ali i podraaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za
tvor od nekoliko dana. To moe biti hrana koja nadrauje ivane za
vretke u sluznici debeloga crijeva, ili hrana koja stvara veu koliinu
plina: zelje, grah, povrtnica, vrsta luka, cvjetaa. Jako nadraajno djelu
ju i tablete za ienje, koje i inae izazivaju stolicu nadraivanjem debe
loga crijeva. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadraujue lijekove
za izazivanje stolice.
Lijeenje takve vrste i kroninoga zatvora teko je i dugotrajno. Ne
lijei se samo debelo crijevo, nego itav bolesnik koji je sav nervozna
linost. Najbolje djeluju sredstva za smirenje ivaca i lijekovi koji sma
njuju nadraljivost parasimpatikusa - krivca za tegobe; to su lijekovi iz
grupe tzv. spazmolitika: baralgin, spazmocibalgin, buscopan, helkamon.

Zatvor stolice dojeneta

Dojene hranjeno na prsima ima prosjeno 2 do 4 stolice dnevno, a

hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. Ne postoje stroga pravila
koja odreuju normalan broj stolica dnevno. Neke pojave koje bismo u
odrasla ovjeka proglasili poremeajima ili boleu, u djece su normal
ne. Jedna stolica u 2 ili 3 dana moe se smatrati gotovo normalnom po
javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti.
Zatvor stolice obino se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. To je lani
zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga to dijete u potpunosti is
koristi mlijeko, pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnue za
vretka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispranjivanja. Takva zaep-
ljenost prestaje kada poslije majina mlijeka dodajemo povre, pore od
povra, s mnogo otpadaka, celuloze. Ako takva zaepljenost traje due
od 3 dana, daje se glicerinski epi ili klistir od pola decilitra aja od ka
milice.
Zaepljenost ili tvrda stolica moe imati i drugi uzrok, a najei je
pogrena ishrana. Hrana s previe bjelanevina, a premalo ugljikohidra-
ta (eera) uzrokuje tvrdu stolicu. Zaepljenost moe nastati i zbog gla
dovanja. Najei je uzrok nedovoljna koliina majina mlijeka ili ne
mogunost djeteta da sie dovoljne koliine mlijeka bilo zbog uveanih
bradavica majke, ili zbog promjena u usnoj upljini djeteta.
Upala nosa est je uzrok glavobolja djeteta na prsima. Dojene is
tovremeno i die i sie. Ako je sluznica nosa upaljena, oteena, disanje
kroz nos postaje oteano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati.
Zaepljenost se moe javiti i nakon odbijanja od prsiju, tj. prelas
kom na umjetnu prehranu nakon lijeenja proljeva rogaem (ceratoni-
jum). Ako se dulje vrijeme daju vee koliine rogaa i mrkve, moe doi
do zatvora stolice.
Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer
dolazi do velikoga gubitka vode; moe biti i posljedica manjka vitamina,
naroito iz grupe B; u rijetkim je sluajevima posljedica nenormalnih
promjena u crijevima, npr. suenje mara (anusa).
Jaka zaepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo
crijevo (megakolon). Zatvor je toliko jak da se stolica moe dobiti jedino
klizmom; stolica je izrazito tvrda, a trbuh velik i napet zbog velike koli
ine plinova u crijevu. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na
operacionom stolu.
Ako dijete nema stolicu due od tri dana, majka se treba posavjeto-
vati s lijenikom.
Da bi se regulirala stolica djece valja se drati ovih uputa: hrana
mora sadravati dosta otpadaka (balasta), tj. povra i voa; valja masira
ti trbune miie, a to se postie podizanjem trupa iz leeeg poloaja u
sjedei, ili tjeranjem bicikla u leeem poloaju; toplina na trbuhu
obino ne pomae, ona djeluje samo kod grevitoga (spastikog) zaep
ljenja, a taj oblik zaepljenosti javlja se obino u starije djece.
 ZNOJENJE

Znoj lui 2 do 3 milijuna lijezda znojnica; nalaze se u koi i nisu jedno

liko raspredene po tijelu; najvie ih ima na dlanovima i tabanima, ispod
pazuha i oko spolnih organa.
Znoj je bezbojna tekuina, uglavnom voda, i u njemu se nalaze tije
lu nepotrebne pa i tetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga
nizmu: mokrana i octena kiselina, amonijak, masne kiseline. Slankast
okus znoja potjee od kuhinjske soli, natrijevoga klorida. Na sastav zno
ja utjee i nain prehrane; zbog suvie slane hrane, u znoju e biti vie
kuhinjske soli.
Miris znoja ovisi o predjelu tijela. Poseban miris ispod pazuha i oko
spolnih organa potjee dijelom od posebnih mirisnih lijezda, a dijelom
zbog posebnoga sastava znoja.
Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije, ali i manje primjese krvi. Ne
kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno znaenje.
Osnovna je zadaa znoja regulacija tjelesne temperature. Znoj je te
kuina koja se lako isparuje, zbog ega se normalno znojenje gotovo i ne
primjeuje. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Na taj se nain ohla
di kada je u njemu viak topline, ili kada na njega izvana djeluje suvie
visoka temperatura. Za vruih dana znojenje je pojano i moe iznositi
do 2 litre na sat. Jae se znoji prilikom tekoga tjelesnoga napora, tada
se u tijelu stvara velika koliina topline. Izraz preznojio sam se od po
sla oznaava teak fiziki rad. Ako je pojaan tjelesni napor na vrijeme
vruih dana ili u toplim prostorijama, u jednom satu moe se izluiti ak
4 litre znoja; drugim rijeima: u roku od jednoga sata ovjek moe izgu
biti 4 kg. Taj nain nagloga gubitka tjelesne teine koriste sportai, npr.
boksai, da bi se mogli boriti u odreenoj kategoriji.
Svi se znoje, jedni vie, drugi manje. Debeli ljudi znoje se vie od
mravih, odrasli vie od djece, starci manje od ljudi srednje dobi. Za
hladnih dana gotovo da nema znojenja, dok se za vruih ljetnih dana ve
ina preznojava. Jedni se znoje dok jedu, drugi dok su uzbueni, trei
samo kada spavaju, nekima je vlano cijelo tijelo, ili samo pojedini dije
lovi. Svaki se ovjek znoji na svoj nain.
 Znojenje nije podvrgnuto volji. lijezde znojnice pod upravom
su posebnih ivaca koji rade potpuno samostalno, nezavisno do volje.
ivot koji upravljaju radom lijezda znojnica samo su dio posebnoga
autonomnog ivanog susatva. Glavni centar toga nevoljnoga ivanog
sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. Iz toga cen
tra dolaze naredbe za jae ili slabije luenje znoja, za znojenje itavoga
tijela ili samo ogranienih dijelova. Ako je s tim ivcima sve u redu,
ako funkcioniraju normalno, koliina izluenoga znoja bit e upravo to
lika koliko je potrebno za odravanje tjelesne temperature. To znai da
se izlui upravo toliko znoja koliko odmah moe ishlapiti. Cijeenje
znoja po koi u obliku kapljica nije svrsishodno. To je uvijek nepotre
ban gubitak tekuine iz tijela, jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras
hlauje.
Koliina izluenoga znoja ovisi o broju i radnoj sposobnosti lij-
zda znojnica. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj li
jezda znojnica, ili ih uope nema. Zbog nemogunosti znojenja, ivot
takvih ljudi neprestano je ugroen kada se nau u uvjetima poviene
temperature. Ali to su zaista vrlo rijetki sluajevi. ovjek se raa sa su-
vikom lijezda znojnica, ali postepeno ih proradi tek onoliko koliko
je potrebno. U umjerenoj klimi mnoge lijezde uope nee proraditi,
dok e u tropskim krajevima sve lijezde znojnice raditi punom pa
rom. Pod starost, aktivnost lijezda znojnica postepeno opada, kao to
opadaju i mnoge druge funkcije. Zbog toga se stari ljudi manje znoje, ali
zato tee podnose visoku temperaturu.

Prekomjerno znojenje itavoga tijela

Pojaano znojenje itavoga tijela normalna je pojava samo kod vru

ice, pojaanoga tjelesnog napora te poviene temperature okoline. Ta
da suviak tjelesne topline mora biti odstranjen pojaanim hlapljenjem
znoja s velikih povrina. Ako prekomjerno znojenje traje due vrijeme,
moe dovesti do teih poremeaja u tijelu.
Zbog velikih fizikih napora u uvjetima visoke temperature okoli
ne, na primjer: rad u rudnicima, kod visokih pei, u pekarama, rad loa-
a - znojenjem se gubi velika koliina soli. U teim sluajevima ovjek
dnevno izgubi i vie od 20 grama soli. Manjak soli uzrokuje niz smetnji:
umor, slabost, bezvoljnost, glavobolju, vrtoglavicu. Vei gubitak soli iza
ziva razdraljivost, gubitak apetita, toplinske greve koji se esto jave
iznenada; najprije se pojave grevi u miiima koji su najvie upotreblji-
vani u radu, a mogu se javiti i u itavom tijelu; grevi su jako bolni, tra
ju nekoliko minuta i esto su praeni muninom i povraanjem. To se
moe sprijeiti pijenjem vode s dodatkom soli.
 Prekomjerno znojenje moe se javiti i na ivanoj bazi. esto je
kod ena u promjeni, klimakteriju. Njihovo znojenje, naroito nou,
samo je jedan od znakova poremeene ivane ravnotee. Prekomjer
no znojenjem moe biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjeaj
nih stanja: strave i straha. No, ta nervozna znojenja ipak su ogranie
na na pojedine dijelove tijela, preteno na ruke, noge, pazuh.
Jaki bolovi, naroito ako dolaze u napadima, redovito su praeni
pojaanim znojenjem.To se najee vidi prilikom napada bolova uzro
kovanih kamencima u bubrezima, mokaranim putovima, unom mje
huru. Smirivanjem bolova prestaje i znojenje.
Znojenje prati i teke, akutne srane bolesti: hladan znoj od infar
kta i angine pektoris.
Nagao pad eera u krvi uvijek izaziva pojaano znojenje. Povreme
no se javlja i u zdravih ljudi i obino je praena osjeajem gladi i drhta
vicom tijela. Mnogo je ee u ljudi koji boluju od eerne bolesti i koji
su uzeli preveliku dozu inzulina, ili su nakon uzimanja inzulina gladova
li. Znatnije smanjenje eera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Uzima
njem eera ili pijenjem jako zaeerene tekuine nastupa poboljanje.
Ako doe do gubitka svijesti, lijenik e dati eer injekcijom direktno u
krv.
Znojenje prati mnoge zarazne bolesti, naroito s visokom tempera
turom, kao to je reumatska groznica, malarija, gripa, otrovanje krvi.
Moe se javiti i kod dugotrajnih, kroninih bolesti, npr. tuberkuloze.
Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroa
vaju ivot. Hladan znoj redovito oblijeva ovjeka koji je izgubio veu
koliinu krvi, ili se nalazi u stanju oka.

Prekomjerno znojenje djece

Novoroene se ne znoji. Iako se dijete rodi s punim brojem lijez

da znojnica, one jo nisu potpuno sazrele, nisu dovoljno razvijene pa
ne mogu luiti znoj. Stoga se novoroene ne znoji kada ima vruicu ili
se nalazi u suvie ugrijanoj prostoriji. lijezde znojnice poinju stvarati
znoj potkraj prvoga mjeseca ivota; tada dijete lake regulira temperatu
ru tijela.
Najei je uzrok prekomjernoga znojenja dojeneta pretopio obla
enje i pregrijana prostorija. Mnoga se djecakupaju u vlastitom znoju
zbog straha roditelja da se ne prehlade.
U djece koja se prekomjerno znoje, a neredovito se peru, javljaju se
upale u kanalima lijezda znojnica, sitnim crvenim pritiima (miliaria
rubra). Zastoj znoja u kanaliima moe dovesti do stvaranja sitnih mje-
 huria koji podsjeaju na kapi rose. Kada u takve mjehurie uu bakte
rije, nastaje gnojenje.
Vrlo jako znojenje, naroito glave i vrata, pobuuju sumnju na rahi-
tis, koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. Znojenje je naroito po
jaano za vrijeme spavanja i jela. Takvo je dijete jako razdraljivo, ne
mirno spava i esto plae.
Kapljice znoja na licu, naroito na elu za vrijeme sisanja, ne mora
ju znaiti opasnost.
Znojenje moe biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno
jem. Takvo prekomjerno znojenje moe biti znak ozbiljne bolesti (ako se
iskljui vruica, pretopla odjea ili prevrua prostorija kao uzrok). Ako
se u djece jave i bolovi u udovima, bolest se naziva akrodinija. Znojenje
je najjae na rukama, nogama i leima izmeu lopatica, koa djeteta po
tpuno je vlana, a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno.
Znoj mirie na miju mokrau.
U pubertetu znojenje je pojaano, naroito ispod pazuha i oko spol
nih organa. To je normalno. Tek u pubertetu prorade sve lijezde znojni-
ce.

Pojaano znojenje pojedinih dijelova tijela

Najee je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. Za mnoge je

ljude to neugodna pojava, zbog ega trae lijeniku pomo. Veina se
ipak privikla da ivi sa svojim znojem i svojim mirisom, koji oni vie
uope ne osjeaju, ali ga dobro osjea okolina.
lijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono znaenje
koje imaju znojnice na ostaloj povrini tijela. Znoj na dlanovima i taba
nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela, nego samo nadoknau
je manjak lijezda lojnica. Na dlanovima i tabanima ne postoje lijezde
lijnice kone bi kou podmazivale da bude mekana. Koa dlanova i ta
bana mora biti vlana da bi se to bolje pripila uz glatku povrinu. Sa su
him rukama mnogi su poslovi oteani, neki ak nemogui. Zbog toga je
poznato pljuvanje u rukeradnika koji rade lopatama i krampom. Sas
tav znoja na dlanovima i tabanima drugaiji je od znoja na ostalim dije
lovima tijela: ima vie masnih kiselina. Neugodan miris znojnih nogu
potjee od raspadanja tih masnih kiselina.
Pojaano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oteuje kou ko
ja postaje crvena, nagrizena veim ili manjim ranama. Na tako promije
njenoj koi lako se razmnaaju bakterije i gljivice.
Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od
stranjuje. Rukama se radi, ruke se stalno briu i esto peru, tako da se
znoj prije odstrani nego to bi se poeo raspadati.
 Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najee nastaju na
ivanoj bazi. O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako
znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika, tjelesnoga napora, ko
liine i vrste odjee i obue. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje
znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja, tako da im se s dlanova i taba
na znoj upravo cijedi; tada je poremeena ravnotea ivaca koji rade ne
zavisno od ovjekove volje. Takvo bolesno stanje naziva se neurovegeta-
tivna distonija. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore
meaja.

Topli, vlani i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti titnjae (hi-

pertireoze). Mekoa dlana usporeuje se s barunom; uz barunaste
dlanove vide se i druge smetnje: umor, razdraljivost, nesanica, srane
smetnje.
- Znojenje iza uha i na sljepooicama za vrijeme jela nastaje zbog to
ga to su ivci ispremijeani: isti ivci nadrauju pljuvane lijezde i
znojne lijezde toga podruja; zato svako vakanje i pojava sline izaziva
i znojenje.
Znojenje ije i lica moe nastati reflektorno prilikom uivanja pi
kantnih jela.
Pojaano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i
bolesti ivaca (neuralgija).
Lijeenje prekomjernoga znojenja esto je teko i dugotrajno. Naj
vei je problem prekomjerno znojenje tabana. Takve osobe moraju vie
puta dnevno prati noge, masirati ih alkoholom te pudrati, naroito izme
u prstiju. Na jaanje ivaca povoljno djeluju izmjenine kupke: noge
se 3 minute dre u vruoj vodi, a jednu minutu u hladnoj; to se ponovi
nekoliko puta, zatim se noge dobro izbriu.Takve osobe treba da nose
vunene ili pamune arape koje omoguuju provjetravanje i upijaju
znoj (arape od sintetinih vlakana to ne mogu). arape valja mijenjati
vie puta dnevno. Noge, arape i cipele moraju se pudrati puderom koji
sadrava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo.
Ako je znojenje dlanova, ili nekoga drugog tijela, samo jedan od
znakova poremeaja u radu ivanoga sustava, (to e ustanoviti lije
nik), tada se lijei sredstvima za umirenje.

Hladan znoj

U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno, neoekivano,

opasno i teko stanje organizma. Izrazom oblio ga leden znoj eli se
ukazati na neobino jako stanje duevne napetosti, na osjeaj straha,
strave, na jak bol.
 Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. Hladan znoj nema
nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja, s regulacijom temperatu
re. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u
tekoj i opasnoj situaciji.
Normanlno je znojenje praeno neznatnim proirenjem krvnih ila
u koi, zbog ega koa postaje lagano crvena, toplija. Znoj koji se lui
ima toplinu koe. Znojenje moe nastati i onda kada su krvne ile u koi
stisnute. Koa tada postaje blijeda i hladna, a znoj koji se lui postaje
leden. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nae
u opasnosti. Svaki napad na tijelo, svaka agresija, bilo tjelesna ili psihi
ka, izaziva brojne obrambene reakcije organizma. Hladan znoj vidi se
prilikom mnogih naglih, brutalnih promjena: tekih povreda, velikoga
gubitka krvi, tekih opeklina, upala; stanje oka redovito je praeno
hladnim znojem, tako i psihika agresija, jak bol, strah . . .
 E

Ljudsko je tijelo mjeina ispunjena vodom, duhovito je napisao po

znati lijenik. Voda je pretean i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60
posto njegove teine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica, koliko
ih ima ovjek, i ispunjava sve prostore kao meustanina tekuina.
Moe se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi.
ovjek je vrlo osjetljiv na povean gubitak vode iz tijela. Voda
omoguava dopremu hrane i kisika stanicama, pomae tijelu da odstra
ni sve suvine i tetne tvari, omoguava odvijanje kemijskih procesa, ko
ji su osnov ivota, regulira i odrava stalnu temperaturu. Sigurno je da
ne postoji ovjek koji ne zna da bez vode nema ivota. Ali unato tome
to voda ini najvei dio ljudskoga tijela, njene rezerve u organizmu do
sta su male.
Voda se iz tijela neprekidno gubi. U normalnim uvjetima ovjek gu
bi mokraom oko litru i pol vode dnevno, znojenjem 1 d l , stolicom 2
d l , a 7 dl hlapljenjem kroz plua i kou. Znai da se izgubljena tekui
na mora nadoknaditi; a to se postie pijenjem vode ili nekoga drugog pi
a te hranom. Razumljivo je da e potreba za tekuinom biti vea ako je
gubitak vode iz tijela povean.
e, tj. elja da se pije, javlja se onda kada doe do manjka vode u
tijelu. e uzrokuje ne samo povean gubitak tekuine nego i stupanj su
hoe sluznice usne upljine. Osjet ei u ovjeka znatno se razlikuje od
osjeta ei ivotinje. e ivotinje isti je nagon. ivotinje imaju tako
razvijen osjet ei da popiju upravo onoliko tekuine koliko im je po
trebno, da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. ovjek ne zna
koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekuinu, stoga pije iz
nad svojih prirodnih potreba. U ovjeka je e zapravo svjesna elja za
piem. To znai da na e osim prirodnih, nagonskih podraaja djeluju i
duevni, psihiki faktori koji odreuju koliinu popijene tekuine, vrstu
pia, vrijeme uzimanja tekuine. Sve to ovisi o odgoju i steenim navika
ma i obiajima.
 ed se najee javlja kada u tijelu nastane manjak vode, a on moe
nastati zbog toga to organizam ne dobiva dovoljno tekuine, ili je previ
e gubi.
Dovoljno tekuine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja,
koji su bez svijesti, ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode.
Duevni bolesnici namjerno ne uzimaju tekuinu. Ako se ne intervenira
izvana, tj. umjetnim dovoenjem tekuine direktno u krv, takva osoba
moe za 10 dana umrijeti. Ako je gubitak tekuine vei, npr. ljeti, smrt
moe nastupiti znatno ranije.
ovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te
inu za 15 posto.
Manjak vode mnogo ee nastaje zbog prekomjernoga gubitka te
kuine. Proljevom i povraanjem moe se izgubiti vrlo mnogo vode u
kratkom vremenu. Zbog toga sva bolesna stanja praena jakim povraa
njem i proljevom zahtijevaju hitno lijeenje u bolnici. Velik gubitak vode
moe nastati znojenjem i poveanim izluivanjem mokrae. Do gubitka
moe doi i kod bolesti kada se tekuina nakuplja u upljinama tijela: u
prsnoj upljini (vodena porebrica), u trbunoj upljini (vie od 20 litara).
Takvo stanje (ascites) moe nastati kod nekih bolesti srca, jetre; narod to
naziva vodenom boleu.

Bolesti kod kojih je e jedan

od glavnih simptoma

Nitko nee traiti lijeniku pomo zbog povremene ei koja na

staje nakon pojaanoga znojenja, uzimanje suvie slane hrane, zbog po
veane tjelesne temperature ili poveane temperature okoline.
Pojaana ed, esto bez vidljivoga razloga, moe biti znak bolesti.
Prekomjerno, svakodnevno uzimanje tekuine, obino praeno pojaa
nim luenjem mokrae, izaziva zabrinutost mnogih ljudi. Ako se sve to
dogaa bez stvarnoga razloga, potreban je lijeniki pregled. e i pre
komjerno uzimanje tekuine moe biti prvi i dugo vremena jedini znak
teke bolesti.
e i prekomjerno uzimanje tekuine u mnogim je sluajevima oz
biljan i pouzdan znak eerne bolesti (diabetes mellitus). Pojaana e
javlja se obino 1 do 2 sata poslije jela. U vezi s uzimanjem velikih koli
ina tekuine dolazi do pojaanoga luenja mokrae. Javlja se svrbe u
predjelu spolnih organa i pojaan apetit. U mnogih bolesnika bolest je
otkrivena samo zbog toga to su se alili lijeniku da bez razloga stalno
eaju i piju mnogo vode.
Uporna i esto nepodnoljiva e, praena pijenjem velikih koliina
vode, ak do 20 litara dnevno, moe biti posljedica promjena u lijezdi
 hipofizi koja se nalazi u mozgu. Kada lijezda prestane luiti svoje so
kove u krv, nastaje diabetes insipidus.Takva osoba dnevno izlui do 20
litara mokrae.
Svaki vei gubitak krvi redovito je praen osjeajem ei. Ako je
gubitak krvi vei, javit e se i ostali znakovi iskrvarenja.
I ok je praen osjeajem ei.
e prati i neke kronine, dugotrajne bolesti bubrega s poveanim
gubitkom mokrae.
Jaka e moe biti i na ivanoj bazi; histerine osobe piju velike
koliine vode dnevno.
e se moe javiti zbog uzimanja lijekova. Neki lijekovi izazivaju
osjeaj ei zato to sue sluznicu usne upljine, spreavajui luenje sli
ne (atropin, beladona, lijekovi protiv bolova). Neki pak lijekovi izaziva
ju e zato to uzrokuju pojaano luenje mokrae; takvi se esto propi
suju bolesnicima s povienim krvnim tlakom i sranim bolesnicima.

e i pojaano znojenje

Uvrijeeno je miljenje da osoba koja se jae znoji mora uzimati ve

u koliinu kuhinjske soli. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska
sol, nije potrebno nadoknaivati je pijenjem slane vode u normalnim
uvjetima ivota i rada. Manjak soli organizam nadoknauje normalnom
prehranom. Ako je gubitak soli neto vei, takvoj osobi vie prija slanija
hrana. I samo se tijelo prilagoava tako da u znoju smanji koliinu ku
hinjske soli ak za 3 do 5 puta. Sol se takoer tedi luenjem manje koli
ine slane, tj. razrijeene mokrae.
Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo
u rijetkim sluajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja, a
e se gasi uzimanjem velikih koliina iste vode. Sol se dodaje radnici
ma koji rade u tekim uvjetima poviene temperature, npr. puhaima
stakla, radnicima u topionicama, kod visokih pei, u rudnicima.
Manjak soli moe dovesti do ope slabosti, umora i glavobolje; na
staje gubitak apetita zato to se lui manje eluanoga soka, jer kuhinj
ska sol slui kao sirovina za stvaranje solne kiseline. Moe se javiti
vrtoglavica, a u teim sluajevima i grevi u miiima koji se najvie
upotrebljavaju u radu. Kada toplinski grevi zahvate miie itavoga ti
jela, slie padavici.
 GARAVICA

Nijedan simptom bolesti ne shvaa se toliko neozbiljno kao garavica.

Rijetki su ljudi koji zbog garavice dolaze lijeniku, kao to su rijetki i
oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od garavice. Veina
smatra garavicu svojim vlastitim problemom; za njih je ona samo
vraanje duga za uitke i pretjerivanja u jelu u piu.
garavica, goruica (piroza), osjeaj je neodreenoga bola na pred
njoj strani prsnoga koa, uglavnom iza prsne kosti. Bol opisuju kao osje
aj peenja, arenja, paljenja; bol nije stalan, u valovima dolazi iz eluca
i penje se kroz vrat do drijela.
Ljudi smatraju da je garavica posljedica poveane koliine elua
noga soka, tj. poveane koliine solne kiseline u elucu. Istina je da se
ee javlja u ljudi koji imaju poveanu koliinu eluane kiseline, ali
moe se javiti i onda kada je koliina eluane kiseline smanjena. Osje
aj garavice moe se javiti ak i u onih osoba koje u svom elucu uope
nemaju eluane, solne kiseline (anacidni eludac).
Mjesto odakle potjee osjeaj garavice uglavnom je jednjak, rjee
gornji dio eluca. Bol iz svakoga organa moe se osjetiti na povrini tije
la. Ali bol na povrini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or
gan smjeten. Poznato je da se sran bol moe osjetiti u gornjoj eljusti.
Tako se i bol jednjaka odraava na prednju stranu prsnoga koa, najee
u predjelu prsne kosti, u drijelu i donjem dijelu vrata, ali moe obuhva
titi i predio srca, pa i dio nadlaktice.
Vrsta bola, bolje reeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjea se u
onom smislu kao to ovjek obino opisuje bol zbog zubobolje ili ranja
vanja. Bol iz jednjaka uglavnom se osjea kao arenje, peenje, neto
slino osjeaju bola prilikom opeklina.
Bol u jednjaku moe uzrokovati progutano vrue jelo ili pie, razli
ite kemikalije, upalne promjene razliitih uzroka. eluan sok moe bi
ti samo jedan od uzroka garavice, i to ne toliko zbog svoje kiselosti, ko
liko zbog utjecaja na nepravilan rad, nepravilno stezanje miia jednja
ka. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj
 hrane prema elucu. lijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja uva
sluznicu jednjaka od oteenja i omoguuje klizanje hrane u eludac. Ali
takve valovite kretnje jednjaka mogu ii i obrnutim smjerom. Tada e se
sadraj jednjaka i manja koliina sadraja eluca potiskivati prema dri
jelu i izazvati osjeaj garavice. Ve i samo nepravilno gibanje jednjaka
moe izazvati osjeaj garavice. Sigurno je da e eludac nadraen preo
bilnim obrokom, jakim zainima, alkoholom i drugim samo pojaati po
ticaj na nepravilan rad jednjaka. Prevelika koliina eluane kiseline
djeluje kao poticaj, kao kemijski nadraaj, i time pojaava osjeaj gara
vice.

Bolesti kod kojih je garavica

est simptom

garavica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz

rok. Javlja se i kod naglih, akutnih zaraza gornjih dijelova dinih puto
va, drijela, grkljana i dunika.
Nagla, akutna upala eluca redovno je praena garavicom. Takva
upala moe nastati uzimanjem jako nadraujuih sredstava i alkoholnih
pia te otrovanjem hranom. Jai podraaji u elucu izazivaju reflektorno
pojaano luenje sline. estim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka
koji se u poveanoj koliini nakuplja u elucu. To izaziva podrigivanje;
u drijelo dolazi dio eluanoga sadraja pa se govori o kiselom podrigi
vanju. Takva upala eluca praena je i bolovima u liici, suhim jezi
kom, muninom, ei, gubitkom apetita i povraanjem, obino i zatvo
rom stolice kroz 3 dana.
Kod dugotrajnoga, kroninog gastritisa, garavica je stalna i gotovo
redovita pojava poslije jela; simptom je ira na dvanaestercu, rjee na
elucu, redovito na jednjaku; na nju se tue trudnice, naroito kada se
pojavljuje na prazan eludac, uglavnom potkraj trudnoe.
garavica je vrlo esto psihogeno uvjetovana. Javlja se u nervoznih
osoba obino poslije jela. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraeniji zna
ci nastali na ivanoj bazi. U takvih osoba javlja se grenje jednjaka,
koje se osjea kao garavica, kao toplina ili nelagodnost iza srca. Po
nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela, a postoji i pretjeran
osjeaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. Moe doi i do proljeva, gla
vobolje, trnjenja u rukama. to je vie znakova, to je vea vjerojatnost da
su smetnje samo zbog ivaca.
Osobe kod kojih se garavica javlja samo povremeno i traje krae
vrijeme moraju provesti razumnu dijetu, ograniiti ili potpuno prekinuti
uivanje alkoholnih pia, ograniiti puenje i pijenje crne kave, izbjega
vati jake zaine.
 Veina ljekovitih sredstava pomae samo ako je garavica izazvana
poveanom koliinom eluane kiseline. Najpoznatije je sredstvo soda
bikarbona zbog toga to ponitava (neutralizira) suviak solne kiseline u
elucu. Meutim, uzimanje sode bikarbone u veim koliinama i due
vrijeme moe dovesti do tekih promjena u tijelu jer stvara velike kolii
ne ugljinoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. Plin nadimlje
eludac te se javlja osjeaj napetosti i bola u trbuhu. Suviak plina iz e
luca odstranjuje se podrigivanjem. Najbolje je uzeti sredstvo za ponita
vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva ope promjene u orga
nizmu, npr. tablete alugel, fosfalugel.
garavica nije uvijek samo opomena; moe biti i opasna prijetnja,
naroito ako je udruena s drugim znakovima bolesti: smetnjama guta-
nja, stalnim povraanjem, jakim bolovima u trbuhu, opim loim osjea
njem, povienom temperaturom.
 UTICA

utica (ikterus) je naziv kojim se oznaava uta ili utozelenkasta boja

koe i vidljivih sluznica. utica je posljedica poveane koliine ute boje
bilirubina u krvi, koja se ne taloi u koi nego u svim tkivima i tjelesnim
tekuinama, ali na koi se najlake uoava.
Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih
krvnih zranaca. Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju
zadau krvi: prenose kisik. U crvenom krvnom zrncu kisik se vee za
krvnu boju, krvni pigment koji se naziva hemoglobin. ivotni vijek crve
noga krvnog zrnca prosjeno traje 4 mjeseca. Svake minute propada vie
od 100 milijuna crvenih krvnih tjeleaca, a iz hemoglobina raspadnutih
tjeleaca nastaje bilirubin; najvei dio izlui se preko jetre u crijeva.
Bilirubin je izrazito ute boje: stolicu dojeneta oboji u boju zlata.
U odraslih osoba pretvara se u crijevima, pod djelovanjem bakterija, u
druge kemijske spojeve, koji onda daju karakteristinu smeu boju stoli
ci. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izlui mok
raom.
Normalna koliina bilirubina u krvi iznosi od 0.2 do 1.2 mg postot
ka. Tek kada ta koliina u krvi prijee granicu od 2 mg%, poinje se opa
ati uta boja, najprije na bjeloonici oka i sluznici tvrdoga nepca. Pre
gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Okolina bolesnika grijei kada
utu boju trai pri osvjetljenju elektrinom aruljom. Zabuna i nepot
rebno izbuenje moe nastati i ako se uta boja masnoga tkiva ispod
sluznice oka proglasi uticom. Lijenik e odreivanjem vrijednosti bili-
rubina u krvi tono ustvrditi da li se radi o utici.
Obilnije nakupljanje unih boja u koi moe izazvati mnoge smet
nje; javlja se vrlo jak svrbe koe; srani rad moe se usporiti; zbog obo
jene one vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u utoj boji
(ksantopsija).
Iako su uzroci utice mnogobrojni i razliiti, tri su osnovna:
1. utica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer
noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Naglo raspadanje dovodi do to
ga da inae zdrava jetra ne moe odmah preraditi tako veliku kolii-
nu bilirubina, tj. jetra ne moe izluivati bilirubin brzinom kojom dolazi
u jetru. Koliina bilirubina u krvi raste pa se on taloi u koi i ostalim
tkivima. U veini sluajeva utica nije jako izraena, a boja koe je u
ta poput slame.
Razumljivo je da tako nastalu uticu prati slabokrvnost zbog sma
njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. Uzrok ove hemolitike utice moe
biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca, koja se raspadaju znatno
prije nego normalna krvna tjeleca. Raspadanje mogu uzrokovati i bak
terije u krvi koje stvaraju otrove, toksine, to razaraju crvena krvna tje
leca (sepsa). Jako i naglo raspadanje izaziva i uronik malarije. U po
vremenim napadima praenim tresavicom odjednom se raspadne na sto
tine milijuna crvenih krvnih zrnaca.
Pojedini otrovi takoer su opasni za crvena krvna zrnca. Njihovo
raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodi-
kom ili arsinom. utica je glavni i najuoljiviji znak otrovanja tim otro
vom.
Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih
crvenih krvnih zrnaca. Crvena krvna zrnca unite se na slian nain kao
to se unite i bakterije koje dou u tijelo.
Ugrizom zmija i nekih drugih ivotinja, u tijelo udu otrovi koji raza
raju krvna tjeleca.
2. utica nastaje i zbog zapreke u istjecanju ui iz jetre u crijeva
(uglavnom u osoba iznad 40. godine ivota).
Mehanika zapreka koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja.
Bolesnici se ale da su odjednom poutjeli, neki put iz ista mira, ali
ee uz bolove u gornjem dijelu trbuha, ispod rebara s desne strane.
Najei su uzrok zapreka uni kamenci koji se uklijete u uovo-
dima; praeni su jakim, grevitim bolovima, ali mogu biti i bez bolova.
Osim kamenaca, uni kanal moe zatvoriti i zabrekla sluznica uovo-
da zbog upale. U uovod moe ui i velika bijela glista, ili neki drugi
parazit, i zatvoriti une putove.
Zbog zastoja ui, uta boja bilirubina neto se promijeni, pa koa
zbog toga ima zelenkastu primjesu. Ako je zapreka potpuna, u crijevo ne
dolazi nita ui; stolica postaje sivobijela, poput ilovae ili maltera.
Mehanika zapreka prolazu ui moe se razvijati postepeno.
Uzrok mogu biti oiljci poslije upala, zloudni i dobroudni tumori jet
re, unoga mjehura, uovoda, guterae, dvanaestopalanoga crijeva;
uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritiu na u
ovod; to mogu biti i ciste te poveani limfni vorovi kod upala i zlo
udnih bolesti.
Dugotrajan zastoj ui dovodi do tekih promjena u organizmu. Po
remeena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. S vremenom dolazi
do oteenja jetre i poremeaja u radu ostalih organa tijela, npr. bubre
ga.
 3. Najei je uzrok utice oteenje jetre. Oteenje je preteno uz
rokovano zaraznom (infekcijom) virusima, bakterijama i parazitima. Od
svih upala najei je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in
fektivni hepatitis). Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. Postoji i
inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi iskljuivo trasfuzijom krvi
ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. Kod tih upala utica
moe trajati samo nekoliko dana, u teim sluajevim 6 tjedana, a zbog
jaih oteenja jetre i due.
U tropskim krajevima Afrike i June Amerike esta je uta grozni
ca. Oteenje jetre i utica glavna su obiljeja te bolesti: uzronik je virus
koji prenosi jedna vrsta komaraca.
utica prati i mnoge ope zarazne bolesti; moe se javiti kod infek
tivne mononukleoze, bolesti koja je poznata i pod imenom ljezdana
groznica; javlja se kod leptospiroze, sifilisa, kala-azara.
Do utice mogu dovesti i mnogi paraziti; najei je uzrok velika bi
jela glista (askaris), jetreni metilj (fasciola), pasja trakavica (ehinokok).
I teka upala plua moe biti praena uticom.
Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oteenja jetre i
do utice. U razgradnji otrova i lijekova u tijelu, jetra ima najvaniju
ulogu. U jetri se unitavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi, a lijekovi doiv
ljavaju razliite promjene. Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek
nakon promjena u jetri (oksidacija, redukcija, hidroliza). Kad prou jet
ru, pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva, neki poveana, a
neki potpuno izmijene djelovanje. Od brojnih lijekova i razliitih otrova
ima ih koji jako oteuju jetru. Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke
mijska sredstva. Poznato je tetno djelovanje mnogih lijekova na boles
nu i ve oteenu jetru. Naroitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholiara,
pothranjenih, osoba koje boluju od zaraznih bolesti. Otpornost jetre
smanjuje se i zbog manjka vitamina, naroito iz grupe B.
Teka oteenja jetre nastaju otrovanjem fosforom, benzolom, klo-
roformom, talijumom (sredstva za unitavanje glodara); naroito teka
oteenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom, kemikalijama koja ko
riste za gaenje poara (danas je zabranjena) i slui kao otapalo u idustri-
ji (mirisom podsjea na kloroform). Slian je spoj ortodiklorbenzen koji
slui kao otapalo za gumu i lakove te slui u kemijskoj industriji prili
kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. Ovi spojevi uzrokuju tako te
ka oteenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatinoj komi (jetra je
potpuno unitena).
Najvei broj oteenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u
obliku alkoholnih pia, vina, rakije, konjaka. Alkohol je otrov koji di
rektno oteuje jetru. Jetra nekih osoba naroito je osjetljiva na alkohol,
pa oteenje nastupa brzo. Neke su osobe otpornije i godinama mogu
uzimati alkoholna pia. Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac
alkohol.
 Kratkotrajne utice mogu nastati i od nekih lijekova, npr. zbog uzi
manja sulfanamida, lijekova za lijeenje tuberkuloze, tableta za lijeenje
eerne bolesti, nekih antibiotika; neke ene odvie su osjetljive na an-
tibaby pilule.
Svaki sluaj utice obavezno valja javiti lijeniku. Lijeenje je oba
vezno u bolnici. Dananjim dijagnostikim mogunostima lijenik moe
vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu utice radi. Poto se postavi dijagno
za osnovne bolesti koja je dovela do utice, zapoinje lijeenje. Ponekad
je potrebna i hitna kirurka intervencija.

Lana utica

Lanom se naziva ona uta boja koe koja nije uzrokovana povie
njem boje bilirubina u krvi.
uta boja koe moe nastati obojadisanjem koe kemijskim sred
stvima, koja mogu doi u kou ili krvlju ili su izvana nanijeta na kou;
najei su uzrok lijekovi i hrana.
uta boja koe moe nastati ako se u veim koliinama uzima lijek
atebrin. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. Da
nas se upotrebljava vrlo rijetko.
uta boja koe nastaje i zbog uzimanja vee koliine hrane bogate
karotinom. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. Karotina ima
jako mnogo u mrkvi, kojoj daje karakteristinu utu i naranastu boju.
Uzimanjem veih koliina hrane, u kojoj ima mnogo karotina, dolazi do
ute boje najprije na dlanovima, tabanima i nosnim krilima. Moe za
hvatiti i kou cijeloga tijela. Koa je boje limuna. Za razliku od utice,
ne javlja se na bjeloonicama. Prestankom uzimanja takve hrane, uta
boja koe brzo nestaje. Osobe kod kojih se ee javlja mogu imati ote
enu jetru i poremeaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija
karotina.

utica novoroeneta

Vie od 50 posto novoroene djece dobiva blag oblik utice drugi ili
trei dan poslije poroda. Peti dan uta je boja najjae izraena, da bi po
slije toga postepeno nestajala.
Taj oblik utice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod
nom, normalnom (fiziolokom) pojavom. Do utice dolazi zbog pojaa
noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. U utrobi majke dije
te ima povean broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom maji-
 nom krvlju slabija od koliine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Kada
poinje disati, dijete dobiva znatno vie kisika nego to ga je dobivalo
krvlju od majke, pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca vie nije potre
ban. U 1 ccm krvi javlja se viak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca.
Raspadanjem suvinih krvnih zrnaca naglo se povea koliina bilirubi-
na. Jetrene stanice jo nisu dovoljno sazrele da razgrade i izlue povea
nu koliinu bilirubina koja dolazi u jetru. Zbog toga se stalno poveava
njegova koliina u krvi i dolazi do utice. Najkasnije za 10 do 12 dana
utica nestaje i kod najteih oblika. Svako due trajanje utice iznad 12
dana znak je poremeaja i zahtijeva bolniko lijeenje. I ranije javljanje
utice znak je bolesnoga stanja. to se utica ranije javi, bolest postaje
ozbiljnija. I takvu normalnu uticu lijenik moe skratiti davanjem li
jekova koji djeluju na jetru.
Po ivot opasno stanje nastaje ako se utica javi u prvim satima po
slije poroda. Nakon 24 sata ve je jako izraena. Unato tome to dijete
inae djeluje potpuno zdravo, svaki sluaj rane utice zahtijeva najhitni
ji prevoz u bolnicu. Prije je umiralo vie od 80 posto takve djece, a ona
koja su preivjela najee su zaostala u tjelesnom i duevnom razvoju,
koju put do stupnja potpune idiotije.
Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta, naro
ito nepodudarnost Rh-grupe, ili, kako se esto govori, Rh-faktora. U
rjeim sluajevima uzrok moe biti i razliitost u drugim krvnim gru-
p a m a , npr. u grupi AB, K, Jk; tada je bolesti mnogo blaa. Do takvo
ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nae Rh pozitivan plod
(otac mora biti Rh pozitivan). Povreda ili pojaana propustljivost poste
ljice omoguuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majinu krv; majka ta
da proizvodi obrambeno oruje protiv strane krvne grupe, Rh-antiti-
jelo. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-poziti-
van faktor. Na isti nain kao to je Rh-pozitivan faktor doao u majinu
krv, tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. Dolazak tih antitijela u
krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog eda.
Naroito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda, pa na
staje pojaana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije
poroda.
Takav poremeaj ne nastaje u svakoj trudnoi. ee se javlja u kas
nijim trudnoama, poto se ve rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. Uz
rok: majina krv u prvoj trudnoi ne stvara dovoljno antitijela. No, i
prva trudnoa moe zavriti utim djetetom, ak i mrtvim edom, ako
je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi.
Da bi se sprijeile neeljene pojave, poroaj se mora obavezno oba
viti u bolnici ako je majka Rh negativna, a otac Rh pozitivan. Dananje
mogunosti dijagnostike i lijeenja znatno su smanjile smrtnost i kompli
kacije.
 Osnova je lijeenje eksangvinotransfuzija. To je postupak kojim se
zamijeni i do 90 posto krvi novoroeneta u prvim satima poslije poro
da. Krv se daje iz pupane vene; daju se i lijekovi.
Danas postoji mogunost da se u odreenim sluajevima daje tran
sfuzija krvi djetetu prije nego to se rodi, dok je jo u utrobi majke.