I

Autor navodi kako su javne komunikacije odnosno javna sfera komunikacija srce svake zapadne
zemlje te da njezini graana zahtjevaju pristup informacijama kao i sudjelovanje u raspravama iz
kojih dolazi do politikih promjena odnosno odluka unutar neke drave. Takoer bitno je naglasiti
kako je politika prema telekomunikacijskim pruateljima od jednakog imperativa kao i politike
odluke na razini visoke politike te da ukoliko elimo napredak i boljitak Europe taj segment
politiari ne smiju izostaviti u vidu napretka njihovih graana.

II

Politika sfera uglavnom zanemaruje gore naveden problem kao i samo odravanje takvih servisa,
a time i njihov potencijal. Posljedino s navedenim dolazi do promjene u javnom servisu u vidu
irenja trita na razne lokalitete uz privatizaciju istih to dovodi do dva tipa informacija koje se
pruaju iroj publici; tzv. heterogene informacije koje predstavljaju visoku kulturu te dolaze uz
odreenu cijene i informacije koje autor navodi kao zabavne odnosno homegene koji su u sutini
namjenjene irokim masama a prikazane su kao zabavne. Takva raspodjela informacija dovodi do
irenja trita s nacionalnih na globalne razmjere. Simptomi takve promjene oituju se kroz
distribuciju videokazeta, kabelskih televizija te poveanog izbora TV operatera. Primjer takvog
irenja je Reuters koji je od lokalnog distributera vijesti postao vodea svjetska agencija za
pruanje informacija i ostalih usluga meu kojima i pruanje sponzorstva odreenim institucijama.
Rast privatnih TV kua doveo je do nastanka novih trita na kojima se ire nove tehnologije i
kultura to dovodi do rasta napetosti izmeu vladinih organizacija s jedne i privatnih udruenja s
druge strane. Ukoliko prihvatimo da je distribucija i dostupnost informacija temelj demokracije,
to nam navedeni sukobi sugeriraju?

III

Nadalje, debata izmeu utjecaja politike na dostupnost informacija tradicionalo se vodi izmeu
sfere visoke politike i civilnog drutva odnosno nevladinih ogranizacija. Glavna teorija izmeu te
dvije sfere predstavlja slobodno trite kao jedini mogui ishod za irenje informacija bez dravne
prisile i utjecaja. Kritika takvog razvoja lei u oblikovanju informacija koje su daleko politiziranije
nego pod utjecajem drave. Bez obzira na izvor financiranja javne komunikacije nikad nisu bile
prihvaene kao pozitivne, bez obzira bile privatne ili javne. Problemi koji nastaju prilikom
obikovanja javnih medija vieni na nain da ih svaka struja bilo ljeviari ili desniari prebacuju na
vlast prije njih ili se ee eka da netko drugi preuzme vlast a samim time i probleme javnih
komunikacija.

IV

Razvoj liberalne demokracije autor poistovjeuje s Atenom koja je bila odriva samo uz pomo
ropstva odnosno prozivodne snage robova, tako se i kapitalizam u Britaniji razvio kroz rast trita
odnosno proizvodne snage kapitalizma to je dovelo do stvaranja nove politike sfere koja je kroz
pojavu novina, knjinica, sveuilita stvorila nove politike utjecaje na razini drave buroaziju.
Karakteristke nove politike struje bile su odvojenost od utjecaja drave i Crkve te je financirana
od strane privatnih osoba to je predstavljalo neovisni izvor moi. Razvoj kapitalistike ekonomije
u smjeru monopola dovelo je do neravnomjernosti distribucije bogatstva, poveanje trokova
ulaska u javnu sferu i na taj nain smanjio pristup i kontrolu nad tom sferom. Istodobno razvoj
kapitalizma doveo je do razvoja drave koja postaje jedan od vodeih ulagaa u javnu sferu kroz
izgradnju infrastrukture i razvoj gospodarstva. Rast dravne moi pokazao se i kroz javno
obrazovanje, knjinice, stipendije itd. Sve vea mo drave osiguravala je istoj da sama kroji
drutvene ciljeve i potrebe te je prostor izmeu civilnog drutva i drave opet bio utemeljen na
staklenim nogama.

I Habermas navodi kako idelani model javne sfere nije ostvariv jer u svakom svom segmentu
postoji djeli ideolokog elementa koji sprijeava nastanak idelanog tipa javne sfere.

Za Habermasa obiljeja koja bi trebala imati svako demokratsko drutvo su: dostupnost
informacija, ukidanaje povlastica, upotreba opih normi te njihova racionalna legitimacija.

Nadalje, Habermas tvrdi da svaki put kada ulazimo u interakciju odnosno razgovor iznosim etiri
tvrdnje; valjanost, razumljivost, istinitos i iskrenost. Dakle, uzima drutveni kontekst kao
referenti okvir kroz koji se norme, pravila i argumentacija mogu logiki dokazati i o njima
raspravljati to dovodi do drutvenog konsenzusa. Takav koncept daje na vanosti racionalizaciji
i izravno utjee na smanjivanje sukoba izmeu interesnih skupina i vlasti dok istovremeno mijenja
tradicijski oblik vlasti i upravljanja iz njezinih korijenja. S druge strane autor predstavlja pojam
iskrivljene komunikacije do kojeg dolazi kada postoji nedjednaka raspodjela moi i resursa,
to dovodi do ignoriranja gore navedene etiri tvrdnje.
V

Autorovo polazite jest koncept javne sfere, odnosno rasprava o strukturi i funkcioniranju
masovnih medija, tonije emitiranje i model javne slube emitiranja kao utjelovljenje naela javne
sfere. Dva modela kojima trebamo ostati vjerni kroz sve promjene modela javne slube su;
razvijanje skupa odnosa koji su racionalno politiki a ne ekonomski i drugi separacija od dravne
kontrole pri emu se ne misli na politiku sferu ve dravnu prisilu u vidu irenja informacija kod
koje je krucijalno distribuirati informacije graanima kao racionalnim politikim biima a ne kao
pukim potroaima. Primjer BBC-og pothvata kojim su pokuali utjecati na odgojno-obrazovnom
tragu propao je upravo iz razloga to se ciljana publika smatrala potroaima a ne racionalnim
biima to na kraju nije rezultiralo tenjom BBC-ja da zauzme monopolno mjesto u vidi stvaranja
distribucije drutvenih vrijednosti.

Problem liberalne slobode tiska nije u stvaranju uvjeta za oligopolom ve to to vodi u direktnu
manipulaciju informacijama kroz kontradikciju sustava vrijednosti na ekonomskoj i politikoj
razini kojom je zahvaena itava populacija nekog lokaliteta. Pojedinac je u gospodarskom smislu
uvjetovan samo nevidljivom rukom trita odnosno bar trebao bi biti. Kontradikcija masovnih
medija lei u tome to se one s jedne strance komercijalne i politike institucije. To znai da
doputamo da nam mediji koji su privatno vlasnitvo oblikuju politiku sferu odnosno
predstavljanje vlastite ideologije kao jedine valjane.

Nekompaktibilnost izmeu politikih i komercijalnih funkcija ne dolazi do izraaja samo kroz

vlasnitvo i kontrolu iako su kao takvi izrazito vani. Mediji koriste odreene drutvene vrijednosti
koji prezentiraju kao idealne kako bi osigurali svoju opstojnosti i poveali vlastite benefite. Na taj
nain javni mediji se ostvaruju kroz politku konzumerizma i privlae mase potroaa a ne
racionalnih bia s mogunou kritikom miljenja. Na taj nain populaciju se gleda kroz prizmu
pojedinca a ne kolektiva to posljedino dovodi do izoliranosti. Primjer za to autor nam nudi Sony
Walkman koje jer predstavljen kao drutvena izolacija nasuprot sudjelovanju na rock koncertu.
VI

U zavrnom poglavlju autor iznosi tezu u kojoj novinari u svojoj sri posjeduju objektivnost kojoj
slue iroj masi pri informiranju i oblikovanju stavova populacije. U tom konteksu autor odbacuje
takvu tezu argumentirajui ju pristranou novinara u politikom smislu u kojem oni predstavljaju
zasebne interese odreene drutvene strukture u ovom sluaju politike. Da bi funkcija novinara
bila odgovorna treba ju zakonski ograniiti kao i poraditi na boljem obrazovanju novinara uz
poveanu dozu profesionalanih vrijednosti odvojenu od politikog utjecaja. Novinari u javnoj sferi
esto koriste teme i informacija kako bi poveali gledanost odnosno itanost odreeih medija,
autor nas tu usmjerava na mogue rijeenje takve prakse kroz postupak zapoljavanja novinara
odreenih interesnih skupina (Greenpeace) kako bi se poveala heterogenost informacija u svrhu
to bolje politike rasprave oko aktualnih pitanja javnosti. Habermas za gore navedeni problem
nudi rijeenje u osnivanju javnog tijela organiziranih privatnih osoba koje bi dobilo
nacionalni novinski prostor preko kojeg bi se rijeavali odreeni problemi kroz dijalog s dravnim
institucijama.