ANTHONY BURGESS Paklena narana

NASLOV IZVORNIKA
A Clockvvork Orange
Copyright 1962 by Anthony Burgess
Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo
kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui
fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili
obnavljanje, bez pismene dozvole izdavaa.
CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111-31 = 163.42
IIIIRCiHSS, Anthonv
Paklena narana / Anthonv Burgess ; [prijevod Mm ko Fanovi], - Zagreb :
Zagrebaka naklada, 1999. 1K) sir. ; 18 cm. - (Feniks)
PrinviKt djela: A clockwork orange. ISI1N "53-6234-54-8
iiiki ;imi
AMTHOMY 9URGESS
Paklena narana
[zagrebaka naklada] ZAGREB, 1999.
PREDGOVOR MRVATSKOM IZDANJU
Mac
Kada je Anthonv Burgess (roen 1917. u Manches-teru) svakako jedno od najveih
imena suvremene engleske knjievnosti i vrstan romanopisac i esejist, on svoju slavu
uglavnom duguje djelu koje je upravo pred vama - Paklenoj narani (ili, ispravnije,
Narani na navijanje).
Paradoksalno je da je djelo, preko kojeg se Burgess prouo, najveu pozornost privuklo
u nepotpunom obliku. Naime, kada je uveni redatelj Stanlev Kubrick na filmsko platno
prenio svoju viziju Burgessovog antiutopijskog romana, on je to uinio prema
amerikom izdanju, koje je jedino svjetsko izdanje (pored bivejugoslavenskog BIGZ-
ovog, u biblioteci FEST-romani, prijevod Z. ivkovi) bez posljednjeg poglavlja.
Mladi i jo neafirmirani pisac A. Burgess je 1961., u pregovorima sa svojim amerikim
izdavaem, nerado pristao na izdavaev prijedlog da se posljednje, dvadeset i prvo,
poglavlje izbaci iz amerikog izdanja. Time je od zaokruenog romana, u kojem
protagonist proivljava burne dogaaje i na kraju biva promijenjen, odrasta,
napravljena neka vrsta bajke prepune eksplicitnog nasilja, nepotpun ali gorak
komentar otuenja u suvremenom svijetu - koji je upravo u tom obliku podigao najvie
praine. Kubrickov film, snimljen deset godina kasnije, izazvao je burne reakcije i uveo
izraz "ultranasilje" u svakodnevnu uporabu. Bio je megahit u kino-dvoranama i
kandidat za etiri Oskara (u kategorijama najboljeg filma, reije, montae i adaptiranog
scenarija; u sve etiri kategorije izgubio je od Francuske veze Williama Friedkina). Bio
je to jedan od
5
prvih filmova koji su se, nakon pada zloglasne hollywood-ske cenzure, Havesovog koda,
usudili izravno prikazati fiziko nasilje.
U vrijeme kad je knjievni predloak napisan, takva nasilnost je jo uvijek bila isuvie
okantna, te je Burgess svoje pasae tunjava, pljaki i silovanja nastojao prikriti
briljantnim jezinim bravurama - kojima, naravno, u filmu nije bilo mjesta. Zbog toga
je, kao to sam Burgess gorko primjeuje u predgovoru prvom cjelokupnom amerikom
izdanju (A Clockwork Orange Resucked, Ponovno sisanje paklene narane), veini ljudi
film bio prijemiviji od knjige. U romanu, Burgessov Alex i njegova tinejerska (nad-
satska) banda govore argonom koji je neobina mjeavina ruskog i engleskog. Naalost,
u prijevodu nikako nije bilo mogue prenijeti briljantno duhovit nain na koji se autor
sluio mehanizmima nastanka engleskog ulinog slan-ga da uklopi ruske rijei u
engleski izgovor. Najvie stoje bilo mogue postii (bez tolikog prekrajanja strukture
knjige da bi to predstavljalo nedopustivo zadiranje u Burge-ssovu autorsku viziju) bilo
je da se - za razliku od svih drugih prijevoda "na prvu loptu" - barem ostavi atmosfera
pubertetske afektacije sluenja stranim jezikom u svakodnevnom izraavanju. U
originalu je knjiga predstavljala takvu "lingvistiku avanturu" (Burgess, n. dj.) da su
neka izdanja zbog lakeg itateljskog snalaenja donosila prirune rjenike. Zbog
mnogo vee srodnosti ruskog i hrvatskog nego ruskog i engleskog, smatrali smo da za to
u naem izdanju nema prijeke potrebe.
Veini prevoditelja i sam naslov zadavao je problem; clockwork orange prevoenje kao
mehanika ili ak (zbog nejasne asocijacije na pakleni stroj ili paklenu prirodu radnje)
paklena narana, a najpreciznije bi bilo narana na navijanje. U pitanju je stari cockney
argonski izraz, koji oznaava neto to ne moe postojati, i koristi se za
6
usporedbu s neim stoje isto toliko neobino kao zamisao narane koja se navija - udno
ili izopaeno, npr. homoseksualno. Autor na dovoljno mjesta u knjizi spominje navijanje
narane pa je jasno na kakav je izraz mislio.
Mada je Burgess nakon 1961. napisao mnogo izvrsnih romana, i u "glavnom toku"
literature i u znanstvenofan-tastinoj domeni antiutopije (od ega valja posebno
napomenuti zanimljivu Tisuu devetsto osamdeset petu, polemiku kritiku/obradu
uvenog Orvvellovog djela), njegova slava jo uvijek poiva na Narani. Konano se
hrvatski itatelji mogu u integralnom obliku uvjeriti zato.
M. Fanovi
o

"A
t-\ onda, to emo?"
Bio sam tu ja, to jest Alex, i moja tri druzja, to jest Pete, Georgie, i Tupi, koji je bio
zbilja tup, i sjedili smo u mlijenom baru Korova (to e rei Krava) lupajui razu-doke
to da napravimo od te veeri, gadnog mranog zimskog veernjeg kopilana mada
suhog. Mlijeni bar Korova bio je mjasto za mlijeko-plus, a vi ste moda, O brao moja,
zaboravili kakva su ta mjasta bila, jer se stvari tako skoraj-o mijenjaju ovih dana i svi
su brzi na zaboravu, a ni novine se ba neto ne itaju pretjerano. Pa, ono to su tamo
prodavali bilo je mlijeko plus jo neto. Nisu imali dozvolu za toenje pia, ali jo nije
bilo zakona koji bi branio neke od novih veica koje su stavljali u staro moloko, pa si ga
mogao pjati s vellocetom ili svnthemescom ili dren-cronom ili jednom ili dvije druge
vee to bi ti dale finih mirnih horroro petnaest minuta divljenja Gospodjinu i svim
Njegovim svetim anelima u tvojoj lijevoj cipeli sa svjetlima koja ti prte svud po
mjazgu. Ili si mogao pjati mlijeko s noevima unutra, kako smo govorili, i to bi te
izotrilo i uinilo spremnim za malo prljavog dvadeset-na--jedan, i to je bilo ono to smo
pjatili ove veeri s kojom otpoinjem cijelu ovu priu.
Nai depovi bili su puni engi, pa nije bilo stvarne potrebe s gledita krastanja jo
lijepih parica da se tolokira neki stari vjek u uliici, vidja ga se kako pliva u svojoj krvi
dok mi brojimo plijen i dijelimo na etiri, niti da se napravi ultranasilje nad nekim
drhtavim starejim sjedokosim
11
komadom u nekom duanu i odlepra s utrobom blagajne. Ali, kao to kau, nije sve u
novcu.
Nas etvorica bili smo odjeveni po najnovijoj modi, stoje u tim danima znailo crne jako
tijesne tajice sa starim kalupom za hladetinu, kako smo ga mi zvali, koji je prianjao uz
prepone ispod tajica, to da titi, a isto i nekakav lik koji si mogao vidjati dovoljno jasno
na odreenom svjetlu, tako daje moj bio u obliku pauka, Pete je imao rukaju (to e rei
aka), Georgie je imao jako lijepo uraen cvijet, a jadni stari Tupi je imao jako
isplaenu i iskeenu klauno-vog licoja (to e rei lice), jer Tupi nikad nije imao nekih
jakih ideja i bio je, izvan svake sumnje bilo kog nevjernog Tome, najtuplji od nas
etvorice. I nosili smo strukirane jakne bez ovratnika, ali s tim jako napumpanim
ramenima (to smo zvali "pleojke") stoje bilo otprilike izigravanje da odista imamo
takva ramena. Onda smo, brao moja, imali one prljavobijele marame oko vrata to su
izgledale kao pasirani kartofli ili pire s nekakvim uzorkom napravljenim vilicom. Kosu
smo nosili ne predugu i imali smo fajn hor-roro izme za cipelarenje.

"A onda, to emo?"

Bile su tri djevoke za pultom skupa, ali bili smo etiri nas maljika i bilo je obino kao
jedan za sve i svi za jednog. Ti komadi isto su bili odjeveni po posljednjoj modi, s
purpurnim i zelenim i naranastim perikama na golovama, od kojih je svaka kotala ne
manje od trotjedne ili etvo-rotjedne plae tih komada, ja bih rekao, i odgovarajuom
minkom (dugine boje oko golozja, a usne naminkane veoma iroko). Onda su imale i te
duge ravne haljine, a na dijelu za grudaja imale su znakice kao srebrne s imenima
raznih maljika - Joe i Mike i tako to. To su trebala biti imena raznih maljika s kojima
su spatjalc prije etrnaeste. Stalno su gledale u naem smjeru i skoro mi je dolo da
kaem da nas trojica (kutom usana, naime) trebamo otii
12
na malo spolnosti i ostaviti jadnog starog Tupog, jer bi to bilo samo pitanje kupjati
Tupom pol litre bijelog ali ovaj put s malkice svnthemesca unutra, ali to ba ne bi bilo
po kao pravilima. Tupi je bio jako jako ruan i tup ba kao i njegovo ime, ali je bio
horroro gadan borac i vrlo vjet na izmi. "A onda, to emo?"
elovjekkoji je sjedio kraj mene, jer je tamo bilo dugo postavljeno sjedalo koje je ilo
du tri zida, bio je itekako daleko sa golozjima staklastim i nekako je brboljio slovja kao
"Aristotel tamo vamo radno vani biciklistini daj for-fikularno pametno". Bio je zbilja
tamo drugdje, ba daleko, u orbiti, i ja sam znao kako je to, iskuavi to kao i svatko
drugi, ali u to doba sam doao do toga da mislim kako je to nekako kukavika ve, O
brao moja. Leali biste tamo nakon to ste popili staro moloko i onda biste dobili misal
da je sve oko vas nekako u prolosti. Mogli ste sve vidjati dobro, sve to, sasvim jasno -
stolove, stereo opremu, lustere, komade i maljike - ali je to bila kao neka ve to je bila
tamo, ali vie nije tu. I bili biste nekako hipnotizirani vaom izmom ili cipelom ili
noktom kako ve bude, a istodobno biste bili podignuti za stari ovratnik i protreseni
poput make. Bili biste treseni i treseni dok ne bi nita ostalo. Izgubili biste svoje ime i
svoje tijelo i sebe i ba vas nije bilo briga, i ekali biste dok vam izma ili nokat ne
postanu uti, onda sve ui i ui cijelo vrijeme. Onda bi svjetla poela pucketati poput
atomike i izma ili nokat ili, to ve bude, djeli praine na vaim hlaama, pretvorili bi
se u veliko veliko veliko mjasto, vee od cijelog svijeta, i upravo biste bili upoznati sa
starim Gospodji-nom iliti Bogom kad je sve bilo gotovo. Vratili biste se u ovdje i sada
nekako cvilei, s ustima sasvim spremnim za kmekme. Sad, to je jako lijepo, ali veoma
kukaviki. Niste stavljeni na ovaj svijet samo da biste doli u dodir s Bogom.
13
Takva itv&T mogla je izvui svu snagu i dobro iz elovje-ka. :
"A onda, to emo?"
Stereo oprema bila je ukljuena i pomislili biste da se pjevaev golos kree iz jednog
dijela bara u drugi, letei do stropa i onda se obruavajui i jurei od jednog do drugog
zida. Bio je to Berti Laski koji je strugao zbilja stareju stvar zvanu "Ti mi ljuti boju".
Jedna od tri komada za ankom, ona sa zelenom perikom, stalno je uvlaila trbuh i
izbacivala ga u ritmu onoga to su zvali glazbom. Mogao sam osjetiti da noevi iz starog
moloka poinju bockati, i sad sam bio spreman za malo dvadeset-na-jedan. Pa sam
skiknuo: "Van van van van!" kao pseto, i onda sam opalio tog vjeka stoje sjedio kraj
mene, i bio daleko i razble-betan, jednim horroro udarcem na ukho iliti organ sluha, ali
on to nije osjetio i nastavio je sa svojim: "Telefonska zamjeancija i kad frfularije budu
dumbidumbidu." Osjetit e on to kad se vrati, kad stigne iz onog dalekog mjesta.
"Kamo van?" pitao je Georgie.
"Ma, samo etati", rekao sam, "i vidjati to e naii, O brao moja mala."
Pa smo izili u veliku zimsku noaju i krenuli niz Bulevar Marghanita i skrenuli u
Aveniju Boothbv, i tamo nali ono to smo ba i traili, maljutku poalicu da s njom ot-
ponemo tu veer. Bio je to jedan drhtavi stareji vjek uiteljskog tipa, s naoalama,
usta otvorenih na hladnom zraku noaje. Imao je knjige pod rukom i uljivi kiobran i
dolazio je iza ugla iz Javne knjinice, koju nije ba puno ljudo-va koristilo tih dana.
Niste zbilja vidjeli ba mnogo starih buroaskih tipova vani nakon mraka tih dana, zbog
malobrojnosti policije i nas finih mladih maljika uokolo, i ovaj elovjek profesorskog
tipa bio je jedini pjeak u cijeloj ulici. Pa smo dogiljali do njega, veoma pristojno, i ja
sam rekao: "Ispriavam se, brate."
14
i
Izgledao je maljenko puglan kad je vidjao nas etvoricu tako, kako prilazimo sve tiho i
pristojno i nasmijeeno, ali je rekao: "Da? Stoje?" veoma glasnim uiteljskim golosom,
kao da nam pokuava pokazati da nije puglan.
Ja sam rekao: "Vidim da ima knjige pod rukom, brate. Odista je rijetko zadovoljstvo u
ova vremena naii na nekog tko jo ita, brate."
"Oh?" rekao je, drhtei. "Je li? A, shvaam." I stalno je prelazio pogledom s jednog na
drugog od nas etvorice, sada se nalazei kao u sredini veoma nasmijeenog i uljudnog
etverokuta.
"Da", rekao sam. "Zanimalo bi me veoma, brate, ukoliko bi mi ti ljubazno dozvolio
vidjeti kakve knjige su to to ih nosi pod rukom. Nita na ovom svijetu nije mi milije od
dobre iste knjige, brate."
"iste", rekao je. "iste, ha?" A onda je Pete zgrabjao te tri knjige od njega i dao nam
ih zbilja skoraje. Kao trojica, svi smo imali po jednu da vidjamo osim Tupog. Ona koju
sam ja dobio zvala se Osnove kristalografije, pa sam je otvorio i rekao: "Izvrsno, odista
prvorazredno", stalno okreui stranice. Onda sam rekao veoma okiranim golosom:
"Ali to je ovo ovdje? Kakva je ovo prljava slovja? Sav crvenim to sam pogledao takvu
rije. Razoarava me, brate, zbilja me razoarava."
"Ali," probao je on, "ali, ali ..."
"Sad," rekao je George, "ovdje je ono to bih ja nazvao zbilja prljavim. Ovdje ima
jedna slovja koja poinje na k i jedna na p." On je imao knjigu koja se zvala udo
pahuljice.
"Oh", rekao je jadni stari Tupi, smotrajui preko Pete-ovog ramena i idui predaleko,
kao to je uvijek i iao, "ovdje pie to joj je sve uradio, i tu je i slika i sve. Ma", rekao
je, "ti si samo pokvarena stara ptiurina."
15
"Starac tvojih godina, brate", rekao sam ja i poeo kidati knjigu koju sam drao, i ostali
su uinili isto s knjigama koje su oni imali, Tupi i Pete se otimajui oko Rombo-
hedralnog sustava. Stareji profesorski tip poeo je kriati: "Ali one nisu moje, to je
vlasnitvo zajednice, ovo je isti bezobrazluk i vandalsko djelo", ili tako neka slovja. I
pokuao nam je kao oduzeti knjige, to je bilo patetino. "Ti zasluuje dobru lekciju,
brate," rekao sam, "zasluuje je." Ta knjiga o kristalima koju sam ja imao bila je vrlo
tvrdo uvezana i teka za razrazjati u komade, bivajui zbilja stareja i napravljena u
danima kad su se stvari pravile da kao potraju, ali sam uspio poderati stranice i baciti ih
aku po aku poput pahuljica, mada velikih, posvuda po tom kriuem starom vjeku, a
onda su ostali uradili isto sa svojima, dok je stari Tupi plesao okolo poput klauna kakav
je i bio. "Eto ti", rekao je Pete. "To ti je kaa od Ijuskica za tebe, ti odvratni itatelju
gadosti i prljavtina."
"Ti zloesti stari vjee, ti", rekao sam ja, i onda smo ga poeli ritati. Pete mu je drao
rukaje, a Georgie mu je nekako rastvorio usta i Tupi mu je istrgnuo umjetne zubaje,
gornje i donje. Bacio ih je na plonik i ja sam ih podvrgnuo starom gaenju izmom,
mada su bili tvrdokorni, bivajui nainjeni od nekakve nove horroro plastine tvari.
Stari vjek poeo je putati nekakve raspadajue umovaje - "vuf vaf vof - pa je Georgie
popustio stisak kojim mu je drao gubaje razmaknute i samo mu dao jednom po bezu-
bim ustima svojom oprstenjenom akom, i od toga je stari vjek poeo puno stenjati, a
onda eto krvi, brao moja, stvarno prelijepo. Pa smo onda samo mu skinuli vanjske
platje, skidajui ga do veste i dugih gaa (jako stareje; Tupi mu je skoro otkinuo
glavu), i onda ga Pete prekrasno udario u pjat, i pustili smo ga. Krenuo je nekako
teturavo, jer to stvarno nije bio previe jak tolok, stalno: "Oh oh oh", ne 16
znajui gdje je i stoje zbilja, i mi smo mu se rugali i prevrnuli mu depove, dok je Tupi u
meuvremenu plesao uokolo s njegovim uljivim kiobranom, ali u njima ba i nije bilo
puno toga. Bilo je nekoliko starejih pisama, od kojih su neka potjecala jo iz 1960., s:
"Moj najdrai najdrai" u njima i sva ta epuka, i privjezak s kljuevima i stareja
rasklimana penkala. Stari Tupi odustao je od svog plesa s kiobranom i naravno morao
poeti itati naglas jedno od pisama, kao da pokae praznoj ulici da zna itati. "Moje
drago," recitirao je, vrlo visokim golosom, "mislit u na tebe dok nisi tu i nadam se da
e zapamtiti da se toplo odjene kad izlazi na veer." Onda je ispustio jako um-naji
smjah - "ho ho ho" pretvarajui se da poinje brisati svoju jamuku s njim. "U redu",
rekao sam. "Pustite, O brao moja." U hlaama tog starejog vjeka bilo je samo
malenko love (to jest novca) - ne vie od tri golije - pa smo podvrgli sve te prljave male
novie tretmanu razbacivanja, postoje to bio kokoji napoj prema iznosu lijepovica
koji smo ve imali kod sebe. Onda smo polomili kiobran i razrazjali mu platje i
prepustili ih vjetrovima, brao moja, i onda smo bili gotovi sa starejim vjekom
uiteljskog tipa. Nismo uradili mnogo, znam, ali to je bilo samo kao poetak veeri i ja
nemam namjeru davati iza priku vama ili vaima za to. Noevi u mlijeku-plus sad su
bockali fino i horroro.
Sljedea stvar je bila da se poigramo samaria, to je bio nain da se rijeimo neto
lovice kako bismo imali vie inicijative za kao malo duanskog kraovanja, pa smo uli
u Duke of New York na Amisovoj aveniji i svakako da su tamo udobno smjetene bile tri
do etiri stare babuke koje su pjatjale svoje crno s pjenom od DP (dravne pomoi).
Sad smo mi bili jako dobri maljici, smjeei se dobro-veernje svakome i svima, mada
su se te stare naborane paljerice poele skroz tresti, sa starim rukajama, proaranim
17
venama, koje su drhtale oko aa i prolijevale pjenu na stol. "Ostavite nas na miru,
deki," rekla je jedna od njih, s licem kao tloris od toga stoje bilo oko tisuu godina
staro, "mi smo samo sirote starice." Ali mi smo samo izloili zube, bijes bijes bijes, sjeli,
pozvonili, i ekali da momak doe. Kad je stigao, sav nervozan i trljajui ruke o svoju
masnaju pregau, naruili smo nam etiri veterana - veteran je rum i seri brendi
izmijean, stoje bilo popularno ba tad, a neki su voljeli i malo limete u to, to bi bila
kanadska varijanta.
Onda sam ja rekao momku: "Daj onim jadnim starim babukama tamo preko neto
hranjivo. Veliki koti za sve i neto za ponijeti." I istresao sam pun dep engi svud po
stolu, i ostala trojica su slijedila moj primjer, O brao moja. Pa su dupli zlatnjaci bili
donijeti za stare izbrazdane pa-ljerice, i one nisu znale to da kau ili uine. Jedna od
njih je uspjela protisnuti: "Hvala, deki", ali si mogao vidjeti kako one misle da se neto
prljavo kao sprema. U svakom sluaju, dana im je svakoj po boca Yank Generala, to je
vinjak, za ponijeti, i dao sam novce za njih da im se dostavi svakoj po tucet crnog s
pjenom sljedee jutro, da one ostave svoje smrdljive stare enskaje adrese na pultu.
Onda smo s lovom stoje preostala otkupili, brao moja, sve mesne pite, perece, sirne
grickalice, ips i okolade u tom mjastu, a i to je bilo za stare komade. Onda smo rekli:
"Vraamo se za minjutu", a stare pticaje su jo govorile: "Hvala, momci", i: "Bog vas
blagoslovio, deki", i mi smo izlazili bez i prebite pare u naim karmanima.
"Od toga se osjeti ba dobrajo, zbilja", rekao je Pete. Mogao si vidjeti da jadni stari
tupi Tupi nije ba ponjimao sve to, ali nije rekao nita iz straha da bude nazvan glupa-
jom i upljotikvim udakom. Pa, krenuli smo sad oko ugla u Aveniju Attlee, i tamo je
bio taj duan sa slatkiima i tumorima jo otvoren. Ostavili smo ih na miru, ima tome
18
tri mjeseca, i cijeli frtalj bio je vrlo miran u cjelini, tako da se naoruani milicajkani ili
ophodnje razova nisu previe motali tamo, bivajui vie sjeverno od rijeke tih dana.
Stavili smo maskaje - nove stvari su bile, zbilja horroro, stvarno izvrsno napravljene;
bile su kao lica povijesnih osoba (rekli bi vam imena kad ste kupovali) i ja sam imao Dis-
raelija, Pete je imao Elvisa Preslevja, Georgie je imao Hen-ryja VIII., a jadni stari Tupi
imao je jednog vjeka pjesnika zvanog PiBi Shellev; bile su kao stvarno preruavanje, s
kosom i sve, i bile su neka jako vrlo specijalna plastina ve pa si ih mogao smotati kad
ti vie ne treba i sakriti ih u izmu - onda smo nas tri ula unutra, Pete je drao asu
vani, ne da se imalo oko ega brinuti tamo. im smo udarili po duanu krenuli smo na
Slousea to gaje drao, veliku trbuastu hladetinu od vjeka koji je vidjao odmah to se
zbiva i krenuo ravno unutra gdje bio je telefon i moda njegova dobro nauljena
pjukaja, sa est gadnih punjenja. Tupi je preao pult skoraje kao pticaja, razbacujui
pakete njuaja i lomei veliki pano na kojem je bio komad stoje kesila zubaje
muterijama i grudaje su joj skoro ispadale kao reklama za neku novu marku tumora.
to ste onda mogli vidjati bilo je kao velika lopta to se kotrlja po duanu iza zavjese, to
su bili stari Tupi i Slouse nekako spojeni u samrtnoj borbi. Onda ste mogli slujati
dahtanje i frktanje i vei kako padaju i psovanje i onda staklo kako krah krah krah.
Majka Slouse, ena mu, bila je kao zaleena iza tezge. Mogli smo znati da e vrisnuti
kao zaklana im dobije priliku, pa sam ja jako skoraje preao tezgu i zgrabio je, i
horrorou velika gromada je bila, sva njua-jua na parfem i s pljaspljas velikim
poskakujuim gruda-jima na njoj. Stavio sam joj rukaju na gubjac da je sprijeim da
razglasi umorstvo i razaranje na sve etiri strane, ali ta gospoa pasja mije uputila veliki
gadan ugriz na istu i ja sam bio taj koji je obavio vritanje, a onda je ona krenula
19
s krasnim vapajem za milicajkanima. Pa, onda ju je trebalo tolokirati kako valja
jednim od tegova s vage, a onda poten dodir ipkom to su je drali za otvaranje
sanduka, i to je izvuklo crveni kao starog prijatelja. Pa smo je na pod i poderali joj
platje iz zabave i malo njeno izmom da se prekine njeno stenjanje. I, vidjavi je kako
lei s gruda-jima na vidjelu, pitao sam se da li, ali to je bilo za kasnije te veeri. Onda
smo oistili blagajnu, i bilo je super hor-roro plijena te noaje, i uzeli smo po koju
kutiju od samo najboljih tumora za svakog, i odosmo mi, brao moja.
"Ba zbilja veliki teak kopilan je bio", stalno je govorio Tupi. Nije mi se svialo kako
Tupi izgleda; izgledao je prljavo i neuredno, kao vjek to je bio u tunjavi, to i jest bio,
naravno, ali nikad ne trebate izgledati kao da ste bili. Mana muje bila kao daje netko
gazio po njoj, maskaja mu je bila svuena i imao je prljavtinu s poda na licaju, pa smo
ga odveli u pokrajnju uliicu i malenko ga uredili, moei tatuke pljuvakom da
ojastimo prljavtinu. to sve ne inimo za starog Tupog. Bili smo natrag u Duke of New
York jako skoraje, i raunao sam po mom satu da nismo bili odsutni vie od deset
minuta. Stareje stare babuke jo su bile tamo dudlajui crno s pjenom i kote kojima
smo ih astili, i rekli smo: "Bog, cure, to ete popiti?" Poele su sa starim: "Jako
ljubazno, momci, Bog vas blagoslovio, momci", i tako smo pozvonili na zvrczvrc i
pozvali ovaj put drugog konobara i naruili pive s rumom unutra, bivajui jako
oednjeli, brao moja, i to god su stare pticaje htjele. Onda sam rekao starim
babukama: "Nismo izlazili odavde, zar ne? Bili smo tu cijelo vrijeme, zar ne?"
Sve one su ukopale zbilja skoraje i rekle: "Tako je momci. Bili ste nam pred oima,
stalno. Bog vas blagoslovio, momci", pijui.
Ne da je to ustvari bilo bitno. Oko pol sata je prolo prije nego to je bilo bilo kakvog
znaka ivota meu milicajkanima, a onda su to bila samo dva vrlo mlada roza to
20
su ula, jako ruiasti pod svojim velikim drotovskim kacigajama.
Jedan je rekao: "Znate li vi ovdje neto o dogaanjima u Slouseovom duanu veeras?"
"Mi?" rekao sam ja, nevino. "Zato, stoje bilo?"
"Kraa i prebijanje. Dvoje u bolnici. Gdje ste vi bili veeras?"
"Ne svia mi se taj gadan ton", rekao sam. "Nije me briga za te gadne insinuacije. O
vrlo sumnjiavoj naravi sve to progovara, brao moja mala."
"Bili su ovdje cijele veeri, momci", poele su kriaja-ti stare harpije. "Bog ih
blagoslovio, nema boljih deki meu ivima glede ljubaznosti i dareljivosti. Bili su
ovdje cijelo vrijeme, jesu. Ni da mrdnu ih nismo vidjele."
"Samo pitamo", rekao je drugi mladi milicajkan. "Imamo posla koji radimo kao i svi
drugi." Ali su nas gadno upozoravajuce pogledali prije nego to su izili. Dok su izlazili
mi smo im uruili malo glazbe s usana: prrrrrrrr. Ali sam ja, za sebe, bio pomalo
razoaran stvarima kakve su bile tih dana. Nita protiv ega bi se mogli boriti. Sve lako
kao poljubi mi arje. Ipak, no je jo bila vrlo mlada.
21
Ka
smo izili izvan Duke of New Yorka vidjali smo na svjetlu dugog osvijetljenog barskog
prozora brboueg starog pjanistu ili pijanicu, kako urla prljave pjesme svojih otaca i
pravi bljurp bljurp izmeu toga kao da mu je prljavi stari orkestar u njegovom
smrdljivom trulom elucu. Jedna ve stoje nikad nisam mogao podnijeti je bilo to.
Nisam nikad podnosio da vidim muaja svog prljavog kako se valja i podriguje pijan,
ma koliko bio star, ali jo naroito kad je bio zbilja stareji kao ovaj. Bio je nekako
stisnut uz zid i krpe su mu bile u sramotnom stanju, sve zguvano i neisto i prekriveno
drekom i blatom i prljavtinom i tim stvarima. Pa smo ga dohvatili i dokaili s par
dobrih horroro toloka, ali je on i dalje nastavio pjevati. Pjesma je bila:
I vratit u se mojoj dragoj, mojoj dragoj, . Kada tebe, moja draga, ne bude bilo.
Ali kad gaje Tupi iaketao nekoliko puta po prljavoj pijandurskoj gubici prestao je
pjevati i poeo kriati: "Hajde, dokrajite me, vi kukaviki kopilani, ionako ne elim
ivjeti, ne u smrdljivom svijetu kao stoje ovaj." Tada sam rekao Tupom da malo smiri,
jer me ponekad zanimalo da sluajem to neki od tih starejih raspadotina imaju rei o
ivotu i svijetu. Pitao sam: "Oh. A to je to smrdljivo u njemu?"
On je povikao: "Smrdljiv je ovo svijet jer puta mlade navaliti na stare kao to ste vi
uinili, i vie nema ni zakona ni reda." Kriao je glasno i mahao rukajama i inio
22
stvarno horroro sa slovajama, dok mu je tek pokoji blurp blurp dolazio iz kiki, kao da
neto orbitira tamo unutra, ili kao neka jako neprilina upadica muja koji pravi
umaje, tako da je taj stari vjek stalno kao prijetio mu akama, viui: "Nije to vie
svijet za starca, a to znai da se ja ni mrvicu ne bojim vas, djearci, jer sam previe pijan
da osjetim bol ako me udarite, i ako me ubijete bit e mi drago to sam mrtav." Mi smo
mekali i onda se nakesili, ali nismo rekli nita, a onda je on rekao: "Kakav je to uope
svijet? Ljudi na Mjesecu i ljudi se vrte oko Zemlje kao muice oko svjetiljke, i vie se
uope ne pazi na zemaljski zakon ni red. Pa najgore to moete uinite, vi prljavi
kukaviki huligani." Onda nam je dao malo glazbe usnama - "prrrrzzzrrrr" - kao to
smo mi onim mladim milicaj-kanima, a onda je poeo opet pjevati:
0 draga draga zemljo, za tebe sam se borio
1 donio ti mir i pobjedu - ir;
Pa smo krenuli u njega lijepo, smijeei se preko cijelih licoja, ali je on nastavio pjevati.
Onda smo ga sapleli tako da se ispruio na dugo i iroko i iz njega je nahrupio cijeli
lonac pivske bljuvotine. To je bilo odvratno pa smo ga izmom, svatko po jednom, a
onda je krvca, a ne pjesma ili bljuvotine, krenula iz njegove prljave stare gubice. Onda
smo krenuli svojim putem.
Tamo kod Gradske strojarnice smo naili na Billyboya i njegovih pet druzja. Sad u tim
danima, brao moja, udruivanje je bilo veinom u etvorke ili petice, to su bile kao
auto-ekipe, postoje pet udoban broj za auto, a est je bio krajnji broj za veliinu bande.
Ponekad bi se bande okupile da naprave kao maljenke vojske za veliki noni rat, ali
uglavnom je bilo najbolje lutati u tim kao malim brojevima. Billyboy je bio neto od
ega mi je bilo zlo
23
samo kad bih vidjao njegovo debelo nakeeno licoje, a uvijek je imao taj vonj kao jako
ueglo ulje u kojem se mnogo puta prilo, ak i kad je bio odjeven u svoje najbolje
platje, kao sad. Vidjali su nas ba kad smo mi vidjali njih, i sad je bilo kao jedno jako
tiho uzajamno gledanje. Ovo e biti stvarno, ovo e biti kako treba, ovo e biti no-aja,
uaje, britvaja, ne samo pesti i izme. Billyboy i njegovo drugaje prestali su s onim to
su radili, to je bilo da su se ba spremali napraviti neto jednoj rasplakanoj maloj
djevoki to su je imali tamo, ne starijoj od deset, ona je kriajala ali s platjama jo na
sebi, Billyboy ju je drao za jednu rukaju, a njegov broj jedan, Leo, za drugu.
Vjerojatno su ba obavljali dio s prljavim slovajama prije nego to se spuste na malenki
dio ultranasilja. Kad su vidjali nas da stiemo pustili su taj buhuhuhui mali komad,
poto ih je bilo jo koliko hoe tamo gdje su i nju nali, i ona je otrala na svojim
mravim bijelim nogicama koje su bljeskale u mraku, jo uvijek viui: "Oh oh oh".
Rekao sam, smijeei se veoma iroko i druzjarski: "Pa, zar nije to stara debela jarina
Billyboy glavom i smradom. Kako ste mi, vi mutna zdjelo jeftine smrdljive masti? Doi
da dobije malo po jajcima, ako ih uope ima, ti ukopljena hladetino." I onda smo
poeli.
Bilo je etvorica nas na est njih, kao to sam ve istaknuo, ali jadni stari Tupi, i pored
sve svoje tuposti, vrijedio je za trojicu drugih u istom ludilu i prljavoj borbi. Tupi je
imao ba horroro dugo uaje iliti lanac oko pasa, dvaput omotan, i razmotao je to i
poeo njim lijepo ibati po oima iliti glazojama. Pete i Georgie imali su zdravo otre no-
aje, ali sam ja to se mene tie imao finu stareju horroro koljaku britvaju koju sam,
u to doba, mogao trgnuti blistavo umjetniki. 1 tako smo se mi zadratirali u mraku, sa
starom Lunom, i ljudima na njoj, koja je ba izlazila, zvijezdama to su ubadale kao da
bi mogle biti noevi nestrpljivi
24
da se prikljue dratiranju. S mojom britvajom uspio (tom prosjeci ba kroz platje
naprijed najednom od Bil!yboyevih druzja, jako jako precizno i nisam ni dotakao pljot
ispod tkanine. Onda se, u dratsovanju, taj druzja Billyboyev najednom naao otvoren
kao mahuna, golog trbuha i pokazujui gae, i onda se on jako jako razdrajao, maui i
vritei i gubei gard i putajui starog Tupog s lancem stoje vijugao hhhh, pa gaje
stari Tupi zalanio ba po glazjama, i taj druzja Billyboyev se oteturao urlajui iz sveg
srca. Ilo nam je jako horroro, i uskoro nam je Billyboyev broj jedan bio pod nogama,
zaslijepljen lancem Tupog i puzei i urlajui kao zvijer, ali jedna dobra izma u golovu i
on je bio ugaen ugaen ugaen.
Od nas etiri Tupi je, kao i obino, proao najgore glede izgleda, to e rei licoje mu je
bilo sve krvavo, a krpe prljavi nered, ali mi drugi bili smo mirni i cijeli. Sad je smrdljivi
debeli Billyboy bio onaj kojeg sam htio, i tamo sam ja plesao s mojom britvajom kao da
sam brico na palubi broda na jako nemirnom moru, pokuavajui ga zakaiti s par
dobrih rezova po njegovom neistom masnom licoju. Billyboy je imao noaju, dugi
skakavac, ali on je bio malen-kajo prespor i teak na pokretu da vrijedne bilo koga ba
gadno. I, brao moja, bio je pravo zadovoljstvo meni taj valcer - lijeva dva tri, desna dva
tri - i da reem lijevi obra-i i desni obrai, tako da su dvije kao zavjese od krvi
potekle istodobno, jedna sa svake strane njegove ugojene prljave gubice na zimskoj
svjetlosti zvijezda. Tekla je ta krv kao crvene zavjese, ali mogao si vidjati da Billyboy
nije nita osjetio, i trupkao je i dalje kao debeli stari medvjed, bockajui prema meni
svojim noajem.
Onda smo oslujali sirene i znali da milicajkani stiu s pukajama na gotovs kroz
prozore policijskih auta. Ona
25
mala raskmeena djevoka im je rekla, izvan svake sumnje, poto je bila kutija za
pozvati rozove nedaleko iza Opinske strojarnice. "Jo u te ja, ne boj se," zazvao sam,
"jaretino smrdljiva. Ostat e ti bez jajca, kako treba." Onda su oni otrali, polako i
zadihano, osim Broja Jedan Lea koji je hrkao na zemlji, dalje na sjever prema rijeci, i
mi smo otili na drugu stranu. Odmah iza sljedeeg skretanja bila je uliica, mrana i
pusta i otvorena s oba kraja, i tamo smo se odmorili, daui brzo pa polaganije, onda
diui kao normalno. Bilo je to kao odmaranje izmeu dvije strane i veoma ogromne
planine, to bi bili blokovi stanova, a u prozorima svih stanova mogao si vidjeti kao
plavo pleue svjetlo. To bi bila telka. Noas je bilo to su zvali svjetskim programom,
stoje znailo da isti program gleda svatko na svijetu tko hoe, to su uglavnom bili
sredovjeni srednjeklasni ljudovi. Bit e neki veliki slavni glupi komini elovjek ili crni
pjeva, i sve se to odbijalo od speci-janih telkakih satelita duboko u svemiru, brao
moja. ekali smo daui, i mogli smo slujati sirenirajue mili-cajkane kako idu na
istok, pa smo znali da smo sad u redu. Ali jadni stari Tupi stalno je gledao gore u
zvijezde i planete i Lunu s ustima irom otvorenim kao klinac koji nikad prije nije
vidjao bilo to takvo, i on je rekao: "to li je na njima, pitam se. to bi bilo tamo gore na
takvim stvarima?"
Ja sam ga jako gurnuo, rekavi: "Hajde, glupaje kopile kakav ti jesi. Nemoj ti misliti o
njima. Bit e ivot kao i ovdje dolje najvjerojatnije, s tim da neki dobiju no, a neki ga
zabiju. A sad, dok je noka jo molodoja, hajdemo mi svojim putem, O brao moja."
Drugi su se meknuli na to, ali jadni stari Tupi pogledao je ozbiljno u mene, pa opet gore
u zvijezde i staru Lunu. I tako smo mi krenuli za svojim poslom niz uliicu, dok se
svjetski program plavio oko nas s obje strane. Ono to nam je sad trebalo bio je auti, pa
26
smo skrenuli lijevo iz uliice, znajui istog trena da smo na Priestlev Placeu im smo
vidjeli veliki bronani kip nekog starejeg pjesnika s majmunskom gornjom usnom i
lulom zabijenom u iskrivljena stara usta. Idui na sjever doli smo do prljavog starog
Filmodroma, zguljenog i raspadnutog jer nitko vie nije ba puno iao tamo osim malj-
ika poput mene i mojih drugaja, i onda samo da viemo ili razrezujemo ili malo
unutra-van-unutra-van u mraku. Mogli smo vidjati po plakatu na fasadi Filmodroma, s
nekoliko mrlja od muha, daje na programu uobiajena kauboj-tina, s arhanelima na
strani erifa koji puca na kradljivce stoke iz pakla, ivahne stvari kakve je Dravfilm
proizvodio u tim danima. Auti parkirani kraj kina nisu bili ba horroro, uglavnom
bijedne stareje vee, ali bio je jedan prilino nov Durango 95 za kojeg sam mislio da bi
mogao posluiti. Georgie je imao jedan od onih poliklefa, kako su ih zvali, na svom
privjesku za kljueve, pa smo uskoro bili ukrcani - Tupi i Pete otraga, gospodski
puckajui svoje tumore - a ja sam okrenuo paljenje i pokrenuo ga i preo je zbilja
horroro, fino toplo vibrirajue utilo svud u crijevci-ma. Onda sam pritisnuo nogajom,
i lijepo smo krenuli unatrag, i nitko nas nije vidjao kad smo krenuli.
Motali smo se oko onog dijela koji su zvali predgraem neko vrijeme, plaei stare
vjekove i enaje koji su prelazili put i krivudajui za makama i tako to. Onda smo
krenuli putem na zapad. Nije bilo mnogo prometa, pa sam starom nogajom skoro
probio pod, i Durango 95 je derao put kao pagete. Uskoro je bilo zimskog drvea i
mraka, brao moja, sa zemljom u mraku, i najednom mjestu sam pregazio neto veliko s
iskeenom zubatom gubicom u svjetlu farova, to je onda zakrialo i zakrckalo ispod i
stari Tupi otraga smijao se da mu golova otpadne - "Ho ho ho" - na to. Onda smo
ugledali jednog mladog malj ika sa svojim komadom, kako se ljubiljubi ispod stabla, pa
smo stali i zaklicali im,
27
pa smo ih onda lupili s par toloka onako preko volje, to ih je rasplakalo, i odosmo mi
dalje. Ono to nam je sad bilo na umu bio je stari iznenadni posjet. To je bilo ba fino i
dobro za mek i malo ultranasilja. Konano smo dospjeli u neto kao selo, i odmah izvan
tog sela bila je nekakva mala kua na osami s malo vrta. Luna se sad ve dosta uzdigla, i
mogli smo vidjati tu kolibu fino i jasno kad sam ja usporio i zakoio, dok su se ostala
trojica kikotala kao bezumnaji, i mogli smo vidjati da je ime na kapiji te kucaste vee
bilo DOM, jako glupajo ime. Izaao sam iz auta, zapovjedivi svojim drugajima da
utihnu s kikotanjem i ponaaju se kao ozbiljno, i otvorio sam tu maljenku kapiju i doao
do ulaznih vrata. Pokucao sam fino i njeno i nitko se nije pojavio, pa sam pokucao jo
malo i taj put sam mogao slujati da netko dolazi, onda se zasun pomakao, i vrata su se
otvorila par centimetara, pa sam mogao vidjati to jedno glazje kako me gleda, a vrata su
bila na lancu. "Da? Tko je?" Bio je to golos nekog komada, mlade djevoke sudei po
zvuku, pa sam rekao veoma profinjenim nainom govora, pravim gospodskim golosom:
"Oprostite, gospo, vrlo mi je ao to vas uznemiravam, ali moj prijatelj i ja izili smo u
etnju, i mom prijatelju je pozlilo sasvim iznenada i to je velika nevolja, on je tamo na
putu i jei bez svijesti. Biste li bili toliko ljubazni da me pustite da upotrijebim va
telefon da telefoniram hitnoj pomoi?" "Nemamo telefon", rekla je ta djevoka. "ao
mi je, ali nemamo. Morat ete ii nekamo drugamo." Iznutra iz te maljutke kue mogao
sam slujati klak klak klaki klak klak klakiti klakklak kako neki vjek tipka, a onda je
tipkanje stalo i zauo se glas tog elovjeka kako pita: "Stoje, draga?"
"Pa", rekao sam, "biste li mogli biti toliko dobri da mu date au vode? To je kao neki
napad, znate. Izgleda da se sruio od nekakvog napada." > ;
28
Djevoka je kao oklijevala i onda rekla: " Onda je otila, a moja tri druzja su izali iz
kola tiho i pr li se zbilja horroro skriveki, sad stavljajui maskaje, onda sam i ja stavio
svoju, onda je samo stvar bila u tome da ja zavuem staru rukaju i otkvaim lanac,
poto sam smek-ao tu djevoku mojim gospodskim golosom, tako da nije zatvorila
vrata kako je trebala, poto smo mi bili noni stranci. Nas etvorica smo tada uletjeli
urlikajui, sa starim Tupim koji je kao i obino izigravao budalu skakanjem gore--dolje
i pjevanjem runih slovaja, i bila je to fina maljutka kua, rei u to. Svi smo meknuli u
sobu u kojoj je bilo upaljeno svjetlo, i tamo se ta djevoka kao skupila od straha, mlad
zgodan komad sa zbilja horroro grudima, i s njom je bio taj elovjek to je bio njen
muaja, mladog izgleda, ali s oajama s ronatim okvirom, a na stoluje bio pisai stroj i
sve papiri rasuti svuda, ali ruje bila jedna mala hrpa papira stoje kao moralo biti ono
stoje ve otipkao, pa je tu bio jo jedan inteligentan vjek knjikog tipa kao onaj s kojim
smo se zezali prije nekoliko sati, ali ovaj je bio pisac, a ne itatelj.
U svakom sluaju, rekao je: "to je ovo? Tko ste vi? Kako se usuujete ui u moju kuu
bez dozvole." A cijelo vrijeme glasja mu je drhtio kao i rukaje.
Pa sam ja rekao: "Ne boj se. Ako straha ima u srcu svome, O brate, molim te iz njega
ga odsad izbaci." Tada su Georgie i Pete otili nai kuhinju, dok je stari Tupi ekao
zapovijedi, stojei pokraj mene s gubicom sasvim otvorenom. "Stoje ovo, onda?" rekao
sam ja, uzimajui hrpu kao otipkanog sa stola, i muaja s ronatim okvirom rekao je
drhtavo: "Ba to i ja elim znati. to jest ovo? to elite? Odlazite odmah prije nego to
vas izbacim." Pa se jadni stari Tupi, maskiran kao PiBi Shellev, dobro glasno za-mekao
na to, urlajui kao nekakva ivotinja.
29
"To je knjiga", rekao sam. "To je knjiga koju ti pie." Moj stari golos uinio sam
veoma grubim. "Uvijek sam se veoma divio onima to mogu pisati knjige." Onda sam
pogledao gornji list, i tamo je bilo ime - NARANA NA NAVIJANJE - i rekao sam: "To
je dosta glupaji naslov. Tko je ikad uo za naranu na navijanje?" Onda sam proitao
maljenki dio jednim veoma glasnim kao popujuim golosom: "- Pokuaj da se nametne
ovjeku, biu razvoja i sposobnom za slatkou, za sono curenje po konanim bradatim
usnama Boga, pokuati nametnuti, kaem, zakone i uvjete prigodne mehanikoj
kreaciji, protiv toga ja podiem ma svog pera -" Tupi je na to ispustio staru glazbu s
usana, a i ja sam se morao nameknuti. Onda sam poeo trgati listove i razbacivati
komadie po podu, a taj muaja pisac postao je bezumnaja i krenuo na mene sa zubjima
stisnutim u utom sjaju i noktima uperenim poput pandi. Pa je to bio lagvort za starog
Tupog i on je krenuo smijeei se i govorei op op i a a a na drhtavu glavu tog vjeka,
prvo lijevom akom pa desnom, pa je na dragi stari druzja crveno - crveno vince iz
bave i isto posvuda, kao da ga pravi ista velika tvrtka - poelo liti i prljati lijepi isti
tepih i komadie knjige koju sam ja jo kidao, razrez razrez. Cijelo to vrijeme ta
djevoka, njegova ljubljena i vjerna supruga, samo je stajala sleeno pokraj kamina, a
onda je poela isputati maljucke kriove, kao u ritmu rada aka starog Tupog. Onda su
Georgic i Pete doli iz kuhinje, obojica vaui, mada s maskajama navuenim, mogao si
to raditi kroz njih bez problema, Georgie s hladnim butom neega u jednoj rukaji i pola
truce kljeba s velikom grudom maslaca u drugoj, a Pete s bocom piva koja se sva
zapjenila i hororo komadom kolaa od ljiva. Oni su poeli ha ha ha, kad su vidjali
starog Tupog kako plee okolo i akari tog vjeka pisca tako daje vjek pisac poeo
plaovati da mu je
30
kao ivotno djelo uniteno, sve bu hu hu iz jako okrvavljenih usta, ali to je bilo ha ha ha
na priguen nain nekog tko jede i mogao si vidjeti zalogaje onog to su jeli.
Nije mi se to svialo, postoje to prljavo i lampavo, pa sam rekao: "Ostavite te jestvine.
Nisam dao dozvolu. Uhvatite ovog vjeka ovdje da moe sve vidjati i da ne moe izmai."
Pa su oni ostavili svoju masnu piu na stol medu razbacane papire i otrupkali do vjeka
pisca ije su ronate oaje bile slomljene, ali mu jo visjele na glavi, dok je stari Tupi jo
plesao okolo od ega su se tresli ukrasi na polici (ja sam ih sve oborio i vie se nisu mogli
tresti, brao mala) dok se zabavljao s autorom Narane na navijanje, inei mu licoje
sve crveno i obliveno poput nekakve jako posebne vrste sone voke. "U redu, Tupi",
rekao sam. "Sad ona druga ve, Gospodjin nam svima pomogao." Pa je on bio jak
prema djevoki, koja je jo uvijek kri kri kriala u jako hororo etvoroetvrtinskom
taktu, drei joj ruke iza lea, dok sam ja cijepao to i ovo i ono, a ostali su jo isputali
ha ha haove, i stvarno su dobro hororo grudaje bile te koje su tad izloile svoje
ruiaste oi, O brao moja, dok sam seja svlaio i spremao za zarivanje. Dok sam se
zarivao, mogao sam slujati krike uasa i taj krvarei vjek pisac kojeg su Georgie i Pete
drali skoro se oslobodio urlajui bezumnajavo najgora slovja koja sam ve znao i
druga koja je izmiljao. Onda je nakon mene stari Tupi trebao doi na red, to je uinio
na zvjerski frktavi viui nain bez obraanja panje na maskaju PiBi Shelleva, dok
samje ja drao. Onda smo se izmijenili, Tupi i ja smo drali raslinjenog vjeka pisca koji
se vie nije zbilja otimao, samo isputao razna slovja kao daje u zemlji iz mlijeko-plus
bara, i Pete i Georgie su obavili svoje. Onda je bilo kao mirno, a mi smo bili puni
mrnje, pa smo izlomili stoje ostalo za izlomiti - pisai stroj, svjetiljku, stolce - a Tupi, to
je bilo tipino za starog Tupog, pomokrio se da ugasi vatru i htio
31
se olakati na tepih, poto je bilo dosta papira, ali sam ja rekao ne. "Van van van van",
zaurlao sam. Vjek pisac i njegova enaja nisu bili ba prisebni, krvavi i poderani i
isputali su zvukove. Ali ivjet e.
Pa smo uli u auto koji je ekao i ja sam volan prepustio Georgieju, poto sam bio
maljenko iscrpljen, i vratili smo se u grad, usput gazei poneku udnu krieu stvaricu.
32
Je
Jekatali smo natrag u grad, brao moja, ali ba pred gradom, nedaleko onog to zovu
Industrijskim kanalom, vidjali smo da se kazaljka goriva spustila, ba kao to su se i
nae ha ha ha kazaljke spustile, i auto je stenjao kalj kalj kalj. Nije to bilo za veliku
brigu, jer je postaja eljeznice treptala plavo - pali gasi pali gasi - tu odmah. Pitanje je
bilo ostaviti auto da ga subiraju rozovi ili, kako smo se osjeali puni mrnje i ubijanja,
da ga lijepo toloknemo u stareju vodu za jedan dobar glasan pljesak prije nego to
veer umre. Za to drugo smo se odluili, pa smo izali i, bez konica, sva etvorica ga
tolokirali do ruba prljave vode koja je bila kao sirup izmijean s produktima ljudske
jamuke, onda jedan dobar hororo tolok i ode on unutra. Morali smo odskoiti bojei
se da nam pljusak ne poprska platje, ali splje i glurb upao je, tonui ba krasno.
"Zbogom, stari druzja", rekao je Georgie, a Tupi je dodao klaunovski smijeh - "Ho ho
ho ho." Onda smo otili do postaje da se odvezemo jednu stanicu do Centra, kako se
zvalo sredite grada. Platili smo karte lijepo i pristojno i ekali gospodski i mirno na
platformi, stari Tupi se zafrkavao s automatima, poto su mu karmani bili puni malih
maljut-kih novia, i spreman ako se potreba ukae da razdijeli okoladice sirotima i
gladnima, mada nije takvih bilo u okolini, a onda se stari espresso rapido doklimao i mi
smo se ukrcali, a vlak je izgledao skoro prazan. Da nam bre proe trominutna vonja
zafrkavali smo se s onim to zovu tapecirung, obavljajui malo krasnog horroro
cijepanja sjedala i stari Tupi je lupao lancem po oknaju dok staklo
33
nije popucalo i zablistalo na nonom zraku, ali svi smo se osjeali pomalo umorno i
iscrpljeno i izmodeno, postoje to bila veer ne malog troenja energije, brao moja,
osim Tupog, klaunovske ivotinje kakav je ve bio, punog veselja, ali sasvim prljavog i s
odvie vonjaje znoja na njemu, to je bila jedna stvar koju sam ja imao protiv starog
Tu-pog-
Izali smo u Centru i odetali polako natrag do Korova mlijenog bara, svi pomaljutko
radei zijeeeev i pokazujui mjesecu i zvijezdama i svjetlosti svjetiljki nae plombe, jer
smo bili maljiki koji jo rastu i ili u kolu preko dana, i kad smo doli do Korove nali
smo je punijom nego to je bila kad smo ranije otili. Ali elovjek koji je brboljio, u onoj
zemlji, na bijelom i svnthemescu ili emu god, jo je nastavljao, s: "Mangupi
usmrtbaenih na put-u-but glab platonsko vrijeme vjetrom noeno". Vjerojatno mu je
to bila trea ili etvrta runda te veeri, jer je imao onaj blijedi neljudski izgled, kao daje
postao stvar, i kao daje njegovo licoje bilo zbilja komad rezbarene krede. Zbilja, ako je
htio toliko se zadrati u toj zemlji, trebao je otii ujedan od privatnih odjeljaka otraga, a
ne ostati u velikom mjastu, jer bi se tu neki od maljika malo poigrali s njim, mada ne
previe jer bilo je jakih mlatitelja skrivenih u staroj Korovi koji bi mogli zaustaviti bilo
kakvu guvu. U svakom sluaju, Tupi se uvukao pored tog vjeka i, sa svojim velikim
klaunovskim zjapom od kojeg mu se vidjela visea groica, zgnjeio je stopalo tog
vjeka svojom vlastitom velikom prljavom sabogom. Ali vjek, brao moja, nije uo nita,
bivajui sad skroz izvan tijela.
Uglavnom su se nadsati mljekirali i kolairali i poigravali okolo (nadsatima smo zvali
tinejdere), ali bilo je i nekoliko starejijih, vjekova i enaja (ali ne buruja, njih nikad)
koji su se smijali i govorjali za barom. Mogli ste vidjeti po njihovoj oianosti i labavim
platjama (uglavnom velike 34
konane veste) da su bili na probi u TV studijima iza ugla. Djevoke meu njima imale
su ta veoma ivahna licoja i iroka velika usta, jarko crvena, pokazujui mnogo zuba, i
mekujui i ne brinui za zloesti svijet ba ni malo. A onda je ploa na stereu zavrila i
utihnula (bila je to Jonny ivago, jedan ruski komad, koja je pjevala "Samo svaki drugi
dan"), i u kao intervalu, kratkoj tiini prije nego to je sljedea poela, jedna od tih
djevoki - vrlo bijela i s nasmijeenim velikim crvenim usnama i u kasnim tridesetima
rekao bih - najednom je poela pjevati, samo takt i pol kao daje davala primjer neega o
emu su svi oni govorjali, i bilo je kao na trenutak, O brao moja, daje neka velika ptica
uletjela u mlijeni bar, i osjetio sam kako mi se sve male maljutke dlaice na tijelu diu i
drhtaji poput sporih maljutkih gutera puzaju gore i dolje. Jer sam znao to je pjevala.
Bilo je to iz opere Friedricha Gitterfenstera zvane Das Bettzeug, i bio je to onaj dio kad
ona skvikne preklana, a slovaje su: "Bolje je ovako moda." U svakom sluaju,
uzdrhtao sam.
Ali stari Tupi, im je slujao tu slatku kap pjesme poput lomtika vrueg mesa stavljenog
vam na tanjur, ispustio je jednu od svojih vulgarnosti, stoje u ovom sluaju bilo trum-
betanje usnama za kojim je uslijedio psei urlik za kojim su uslijedila dva prsta dvaput
dignuta u zrak i klaunovski smijeh. Osjetio sam se sav u groznici i kao da se guim u
usijanoj krvi, slujajui i vidjajui vulgarnost Tupog, i rekao sam: "Kopilan. Prljavi
slinavi bezobrazni kopilan." Onda sam se nagnuo preko Georgieja, koji je bio izmeu
mene i uasnog Tupog, i skoraje dao Tupom akom po gubici. Tupi je izgledao veoma
iznenaeno, otvorenih usta, briui krvcu s gubice rukajom i naizmjenino iznenaeno
gledajui crvenu tekuu krvcu i mene. "Zato si to to napravio?" rekao je na svoj
neznalaki nain. Nije mnogo njih vidjalo ono to sam uradio, a one koji su vidjali nije
35
bilo briga. Stereo je opet radio i svirao jako bolesnu veu s elektrinom gitarom.
Rekao sam: "Zato jer si kopile neodgojeno i nema ni pojma kako se dri glede javnosti,
O brate moj."
Tupi se zlo i potuljeno namrtio, govorei: "Ne dopada mi se da ti napravi to si sad
napravio onda. I ja vie nisam tvoj brat niti hou biti." Uzeo je veliku zamazanu tatoku
iz depa i brisao je crveni tok zbunjeno, stalno ga gledajui namrteno kao da je mislio
da je krv za druge vjekove, a ne za njega. Bilo je kao da on pjeva krv da se iskupi za
svoju vulgarnost dok taje djevoka pjevala glazbu. Ali ta djevoka se sad mekala ha ha
ha sa svojim druzji-ma za ankom, miui crvene usne i bljeskajui zubjama, ne
primijetivi prljavu vulgarnost Tupog. Ustvari sam ja bio taj o koga se Tupi ogrijeio.
Rekao sam: "Ako ti se ne svia ovo i ne eli to, onda zna to ti je initi, brate mali."
Georgie je rekao, na otar nain koji mi je skrenuo panju: "Dobro. Nemojmo sad
poinjati."
"To skroz ovisi o Tupom", rekao sam. "Tupi ne moe cijelog iznja ostati kao malo
dijete." I otro sam pogledao Georgieja.
Tupi je rekao, a crvena krvca je sad prestajala tei: "Koje prirodno pravo on ima misliti
da moe zapovijedati i tolokirati me kad hoe? Muda kaem ja njemu, i lancem u ga
po oima kad ga pogledam."
"Pazi sad", rekao sam ja, onoliko tiho koliko sam mogao uz stereo koji je odjekivao sa
zidova i stropa i vjeka u onoj zemlji iza Tupog koji je postajao sve glasniji sa svojim:
"Iskra zbliava, krnjejajnje". Rekao sam: "Pazi, O Tupi, ukoliko nastaviti ivjeti ti
eli."
"Muda," rekao je Tupi podrugljivo, "velika boljaja mudetina tebi. to si napravio nisi
imao prava. Stat u ti s
36
lancem ili noajom ili britvajom kad god, nema da me tolokira bez razloga, razlono je
da ja to neu."
"Sukob na no kad god hoe", zareao sam ja zauzvrat.
Pete je rekao: "A ne, nemojte, vas dva maljika. Druga-je, zar ne? Nije pravo da se
drugaje ponaaju takosmjemo. Vidi, tamo su neki brbljavi maljiki koji nam se
mekaju, cerekaju. Ne smijemo sebe iznevjeriti."
"Tupi", rekao sam, "mora nauiti gdje mu je mjesto. Tono?"
"ekaj", rekao je Georgie. "to je sve to o mjestu? Ovo je prvi put da ujem da ljudovi
ue gdje im je mjesto."
Pete je rekao: "Da se zna istina, Alex, nisi trebao tako bez potrebe tolokirati starog
Tupog. Rei u to jednom i ne vie. Kaem to s punim potovanjem, ali da si mene tako
morao bi odgovarati za to. Vie nita ne kaem." I uronio je svoje licoje u au mlijeka.
Mogao sam osjetiti kako postajem sav razdaraojan iznutra, ali sam to pokuao prikriti,
rekavi mirno: "Mora biti vodstva. Stege mora biti. Tono?" Nitko od njih nije
skazovao ni rije, ak niti kimnuo. Postao sam jo razdra-ojaniji iznutra, mirniji
izvana. "Ja sam", rekao sam, "bio na elu ve dugo. Mi smo svi druzja, ali netko mora
biti na elu. Tono? Tono?" Svi su oni kimnuli, kao oprezno. Tupi je suajao zadnje
dijelove krvce.
On je bio taj koji je tad rekao: "Tono, tono. Dobro-dobraje. Moda malo umorni, svi
jesmo. Bolje je vie ne govoriti." Bio sam iznenaen i pomalo maljutko pugljan da
sluajam Tupog da govoritja tako pametno. Tupi je rekao: "U krevet je pravi smjer sad,
pa bolje kui da krenemo. Tono?" Bio sam jako iznenaen. Druga dvojica su kimnula,
tono tono tono.
37
Rekao sam: "Razumje za taj tolcok po ustima, Tupi. Bila je to glazba, zna. Postajem
sav bezumnaji kad se bilo koji vjek mjea u to to komad pjeva, kako ve jest. Kao to
onda."
"Bolje da krenemo prema doma i malo odspatjamo", rekao je Tupi. "Duga je ovo no
za maljike koji rastu. Tono?" Tono tono kimnula su druga dvojica.
Rekao sam: "Mislim daje najbolje da sad odemo kui. Tupi je dao zbilja horroro
prijedlog. Ako se ne sretnemo glede dana, O brao moja, dobro onda - isto vrijeme isto
mjesto sutra?"
"O da," rekao je Georgie, "mislim da se to da srediti."
"Mogao bih", rekao je Tupi, "samo malo maljutko zakasniti. Ali isto mjesto i skoro isto
vrijeme sutra, svakako." Jo uvijek je brisao gubaju, mada vie nije tekla krv-ca. "I",
rekao je, "za nadati se je da tada nee biti vie komada to pjevaju." Tada se nasmijao
svojim starim cerekom Tupog, glasnim klaunovskim hohohohoho. inilo se daje previe
tup da se jako uvrijedi.
Pa odosmo mi na razne strane, uz moje podrigivanje arrrgh od hladne kole koju sam
pitjao. Imao sam svoju koljaku britvaju pri ruci za sluaj da neki od Billyboyevih
druzja bude blizu stambenog bloka ekajui, ili to se toga tie bilo koja od drugih bandi
ili grupaja ili ajki s kojima bi se s vremena na vrijeme zaratilo. A ja sam ivjeo s tati-
com i mamicom u stanu u Zajednikom bloku 18a, izmeu Avenije Kingslev i
Wilsonovog puta. Doao sam do velikih ulaznih vrata bez nevolje, mada jesam proao
pokraj jednog mladog maljika koji se opruio i kriajao i stenjao u jarku, sav krasno
isjeen, i vidio pri svjetlu lampe takoer pruge krvi tu i tamo poput potpisa, brao moja,
nonog poigravanja. I jo sam vidjeo ba pored 18a par djevokimh ninija grubo
strgnutih u vrelini strasti, O brao
38
moja. I tako, unutra. U hodniku je bila stara dobra zajednika freska na zidu - vjeki i
komadi jako dobro razvijeni, strogi u dostojanstvu rada, uz radne stolove i strojeve i bez
i krpice platja na njihovim dobro razvijenim tijelima. Ali naravno da su neki od
maljika koji ive u 1 8a, kao to se i dalo oekivati, nadopunili i uresili reenu veliku
sliku praktinim olovkama i flomasterima, dodajui dlake i ukru-ene udove i
nepristojna slovja u balonima koji su izlazili iz dostojanstvenih usta tih nagojih (to jest
golih) enaja i vjekova. Otiao sam do lifta, ali nije bilo potrebe pritisnuti elektrinu
knopku da vidim radi li ili ne, jer je bio toloki-ran zbilja horroro te noi, metalna
vrata skroz iskrivljena, podvig neke odista velike snage, pa sam morao pjeaiti deset
katova gore. Psovao sam i puhao penjui se, umoran u tijelu ako ve ne u mozgu. Veoma
snano sam udio za glazbom te veeri, moda me pokrenula ona pjevajua djevoka u
Korovi. elio sam kao veliku gozbu toga, prije nego to ovjerim svoju putovnicu, brao
moja, na granici sna i prugasta estka se digne da me propusti.
Otvorio sam vrata 10-8 mojim vlastitim malim kljua-jem, i u naim maljutkim
odajama sve je bilo tiho, t i m oboje u zemlji snova, a mama je ostavila na stolu maljutku
veeru - par lomtika mesnog doruka i ivu-dvije kruha i putra, au starog hladnog
moloka. Hohoho, starog molo-ka, bez noeva ili svnthemesca ili drencroma unutra.
Kako gadno, brao moja, nevino mlijeko mora meni sad uvijek izgledati. Ipak, pio sam i
jeo reui, poto sam bio gladniji nego to sam mislio, i uzeo sam vonu pitu iz smonice
i otkinuo komade da ih strpam u svoja pohlepna usta. Onda sam proakao zube, istei
stara usta jazjakom iliti jezikom, pa sam otiao u svoju sobicu ili jazbinu, smiui platje
u hodu. Tu je bio moj krevet i stereo, ponos mog iznja, i moje ploe u ormariu, i
barjaci i zastavice na zidu, to su bile uspomene na moj ivot u popravnim domovima od
39
jedanaeste godine, 0 moja brao, svaka svjetlucava s istaknutim imenom ili brojem:
JUNO 4; METRO POPRAV-DOM PLAVA DIVIZIJA; DEKI ALPHE.
Mali zvunici mog sterea bili su postavljeni svud po sobi, na stropu, zidovima, podu,
tako da sam, leei u krevetu i slujajui glazbu, bio kao upleten i utopljen u orkestar.
Sad, ono to mi se prvo prohtjelo noas bio je novi violinski koncert Amerikanca
Geoffreva Plautusa, u izvoenju Odvsseusa Choerilosa s Filharmonijom iz Macona
(Georgia), pa sam ga izvukao s mjesta gdje je bio uredno spremljen i ekao.
Tada je, brao, to stiglo. O, blaenstvo, blaenstvo i raj. Leao sam sav nagoj prema
stropu, golova na rukaja-ma na jastuku, glazja zatvorenih, usta otvorenih u blaenstvu,
slujajui bujicu predivnih zvukova. O, bilo je to uitak i uivanje otjelotvoreno.
Tromboni su krali zlatno-crveno pod mojim krevetom, a iza moje golove trube su tri
srebrno plamsale, a tamo pored vrata timpi su se kotrljali kroz moju utrobu i opet van
krkajui poput eerne grmljavine. O, bilo je to udo nad udima. A tada, ptica od
najrjee istkane rajske kovine, ili poput srebrnog vina koje tee u svemirskom brodu,
gravitacija sad tek glupost, stigao je violinski solo preko svih ostalih gudaa, a ti gudai
bili su poput kaveza od svile oko mog kreveta. Tada su se flauta i oboa arili, poput crva
od kao platine, u gusto gusto karamelno zlato i srebro. Bio sam u takvom blaenstvu,
brao moja. T i m, u svojoj spavaoj sobi pored, do sad su ve nauili da ne lupaju u zid
alei se na ono to su oni zvali bukom. Nauio sam ih. Sad bi uzeli tablete za spavanje.
Moda su ih, znajui za uitak koji ja nalazim u nonoj glazbi, ve uzeli. Dok sam
sluajao, glazji vrsto zatvorenih da zatvore blaenstvo koje je bilo bolje od bilo kojeg
svnthemesc Gospodjina ili Boga, spoznao sam tako lijepe slike. Bilo je vjekova i komada,
i mladih i starejih,
40
kako lee na tlu molei za milost, a ja sam se mekao cijelim usnama i gazio izmom
njihova licoja. A bilo je po-drapanih djcvoki kako kriaju uz zidove dok sam se ja
zarivao kao ljaga u njih, i odista kad se glazba, koja je imala samo jedan stavak,
uzdigla do vrha svoje velike najvie kule, tada, leei tamo na krevetu s glazjama vrsto
zatvorenim i rukajama iza golove, ja sam se prosuo i ispr-skao i povikao aaaaah od
blaenstva u tome. I tako je pre-divna glazba uklizala u svoj svjetlucavi zavretak.
Nakon toga sam imao lijepog Mozarta, Jupiter, i bilo je novih slika raznih licoja da se
gaze i razbijaju, i poslije toga sam pomislio da u uzeti samo jo jednu plou prije
prijelaska granice, i elio sam neto stareje i jako i veoma vrsto, pa sam pustio J. S.
Bacha kojeg sam imao, Bran-denburki koncert samo za srednje i nie gudae. I
slujajui s razliitim blaenstvom nego prije, vidjao sam opet to ime na papiru koji sam
razrezjao te veeri, davno prije inilo se, u onoj kuici zvanoj DOM. Ime je bilo o
narani na navijanje. Sluajui J. S. Bacha, poeo sam sad bolje ponjati to to znai, i
pomislio sam, slujajui smeu zamamnost starejeg njemakog majstora, da bih volio
oboje ih tolokirati jae i poderati ih u vrpce na njihovom vlastitom podu.
41
!^>ljedeeg jutra probudio sam se u nula osam nula nula sati, brao moja, i poto sam se
jo osjeao umorno i iznureno i iscrpljeno i izmodeno i glazje su mi bile slijepljene ba
horroro snoljepilom, pomislio sam da ne idem u kolu. Pomislio sam da ostanem jo
maljenko vremena u krevetu, recimo sat ili dva, i onda se odjenem lijepo i polako,
moda ak i probrkam u kadi, napravim sebi prepeenac i sluajam radio ili itam
gazetu, sam samcit. A onda bih poslije ruka mogao moda, ako mi jo bude do toga,
idjati do stare koline i vidjeti to se varije u tom velikom sjeditu glupajeg nepotrebnog
uenja, O brao moja.
uo sam tatu kako guna i trupka i onda idjaje do tvornice boje gdje je rabotao, a onda
me mama pozvala golo-som punim potivanja kao i obino sad kad sam narastao veliki i
snaan: "Prolo je osam, sine. Ne eli opet zakasniti."
Pa sam ja odvratio: "Imam neto bola u golovi. Ostavi me pa u se pokuati naspavati i
onda u biti dobro za to poslije."
Slujao sam je kako nekako uzdie i rekla je: "Stavit u ti doruak u penicu onda, sine.
Ja sad moram krenuti." Stoje bilo tono, postoje postojao taj zakon da svatko, tko nije
dijete ili ne nosi dijete ili nije bolestan, mora ii rabo-tati. Moja mama je radila u
jednom od Dravsluivanja, kako su ih zvali, punei police juhom u konzervi i grahom i
svim tim drekom. Pa sam je ja slujao kako treska tanjurom u plinsku penicu i onda se
obuvala i uzimala svoj kaput od iza vrata i onda opet uzdahnula, pa je rekla: "Idem
42
ja sad, sine." Ali ja sam se pravio da sam natrag u zemlji snova i onda zbilja jesam
zadrijemao ba horroro, i imao sam udan i kao vrlo stvaran sanjet, sanjajui iz nekog
razloga mog druzja Georgieja. U tom sanjajetu on je postao kao mnogo stariji i jako
otar i vrst i govorjao je o stegi i poslunosti i kako svi maljiki pod njegovom
kontrolom moraju poskakivati i salutirati kao da su u vojsci, i tamo sam bio ja u vrsti
kao i ostali i govorio da, gospon, ne, gos-pon, i onda sam vidjao jasno da Georgie ima te
zvijezde na svojim pleojima i daje kao general. A onda je doveo starog Tupog s biem,
a Tupi je bio mnogo starejiji i sijed i nekoliko zubja mu je falilo to se moglo vidjeti kad
je ispustio jedan mek vidjevi me, i onda je moj druzja Georgie rekao, pokazujui kao
na mene: "Ovaj ovjek ima smea i izmeta svud po platjama", i to je bilo tono. Onda
sam ja zakriao: "Ne udarajte, molim vas ne, brao", i poeo trati. I trao sam kao u
krugovima i Tupi me slijedio, mekajuci se da se tresao, puckajui starim biem, i svaki
put kad bih dobio ba horroro tolok s tim biem ulo se kao veoma glasno elektrino
zvono dringdringdring, i to zvono je isto bilo kao bol.
Onda sam se probudio ba skoraje, srce mi je radilo lup lup lup lup, i naravno daje
zbilja zvono radilo brrrr, i bilo je to zvono na naim vratima. Pravio sam se da nema
nikoga kod kue, ali se to brrrr jo nastavljalo, i onda sam uo golos kako vie kroz
vrata: "Hajde, izlazi, znam da si u krevetu." Odmah sam prepoznao golos. Bio je to
golos P. R. Deltoida (stvarno glupaja nazivka) koji je bio ono to su zvali mojim
poslijepopravnim savjetnikom, prezaposlen vjek sa stotinama njih u svojim dosjeima.
Povikao sam dobro dobro dobro, golosom kao bolesnim, i ustao sam iz kreveta i odjenuo
se, O brao moja, u jako lijep ogrta od kao svile, s crteima kao velikih gradova preko
cijelog tog ogrtaa. Onda sam stavio nogaje u jako udobne vunene
43
tofle, zaeljao kosicu, i bio spreman za P. R. Deltoida. Kad sam otvorio on je upuzio
izgledajui izmodeno, s izlizanom starom alapom na golovi i prljavim balonerom. "Ah,
Alex, mome", rekao mi je. "Sreo sam tvoju majku, da. Ona je rekla neto da te negdje
boli. Stoga nisi u koli, da."
"Prilino nepodnoljiv bol u glavi, brate, gospon", rekao sam svojim gospodskim
golosom. "Mislim da e proi do popodneva."
"Ili sigurno do veeras, da", rekao je P. R. Deltoid. "Veer je krasno vrijeme, zar nije,
Alex mome? Sjedi," rekao je, "sjedi, sjedi", kao daje to njegov dom, a ja gost. I sjeo je
u taj stareji stolac za ljuljanje mog tate i poeo se ljuljati, kao daje to bilo sve zbog ega
je doao.
Rekao sam: "Moe alica starog ajia, gospon? aja, hou rei."
"Nemam vremena", rekao je. I ljuljao se, upuujui mi stari mrki pogled pod
namrtenim obrvama, kao da ima vremena koliko hoe. "Nemam vremena, da", rekao
je, glupaja. Pa sam ja stavio ajnik.
Onda sam rekao: "emu dugujem ovo veliko zadovoljstvo? Da li neto nije u redu,
gospon?"
"Nije u redu?" rekao je on, veoma skoraje i podmuklo, pogrbljeno me gledajui, ali jo
se ljuljajui. Onda je ugledao neku reklamu u gazeti koja je bila na stolu - zgodni
meknuti mladi komad ije su grudaje ispadale da oglase, brao moja, Ljepote
jugoslavenskih plaa. Tada je, nakon to ju je skoro pojeo u dva zalogaja, rekao: "Zato
misli da neto nije u redu? Da nisi radio neto to ne bi trebao, da?"
"To je samo nain izraavanja", rekao sam ja, "gospon."
"Pa," rekao je P. R. Deltoid, "samo je nain izraavanja meni da ti kaem da se pazi,
mali Alexe, jer sljedei put,
44
kao to jako dobro zna, vie nee biti popravna kola. Sljedei put e biti mjesto s
reetkama i sav moj trud upropaten. Ako nema obzira prema svojoj groznoj osobi
mogao bi imati bar prema meni, koji sam se toliko naznojio zbog tebe. Velika loa
ocjena, kaem ti ovo u povjerenju, za svakog kojeg ne izvuemo, poraz za svakog od vas
koji zavri u prugastoj rupi."
"Nisam radio nita to ne bih trebao, gospon", rekao sam. "Milicajkani nemaju nita o
meni, brate, hou rei gospon."
"Nemoj tu pametovati o milicajkanima", rekao je P. R. Deltoid veoma umorno, ali jo se
ljuljajui. "Samo zato to te policija u zadnje vrijeme nije pokupila ne znai, kao to ti
dobro zna, da nisi bio upleten u nekakve gadosti. Bilo je tunjave sino, zar ne? Bilo je
malo guranja s no-ajama i lancima i takvim stvarima. Jedan od prijatelja stanovitog
debeljka je bio odvezen hitnom kasno sino s mjesta blizu Strojarnice i zavrio je u
bolnici, jako je neprijatno isjeen, da. Tvoje ime je spominjano. Do mene je dolo
uobiajenim kanalima. I odreeni tvoji prijatelji takoer su imenovani. Izgleda daje bilo
poprilino raznih gadosti sino. O, nitko ne moe nita dokazati za nikoga, kao i obino.
Ali upozoravam te, mali Alexe, poto sam ti dobar prijatelj kao i uvijek, jedini ovjek u
ovoj jadnoj i bolesnoj zajednici koji te eli spasiti od tebe samoga."
"Cijenim ja sve to, gospon," rekao sam, "zbilja iskreno."
"Da, cijeni, zar ne?" nekako se podrugnuo. "Samo se pazi, to je sve. Znamo vie nego
to misli, mali Alexe." Onda je rekao, golosom velike patnje, ali se i dalje ljuljao: "to
to vas sve spopada? Prouavamo problem i prouavali smo ga skoro ve cijelo stoljee,
da, ali nismo napredovali u prouavanju. Ti ovdje ima dobar dom, roditelje koji
45
te vole, nema ba lo mozak. Je li to neki vrag koji se uvukao u tebe?"
"Nitko nema to rei o meni, gospon", rekao sam. "Nisam bio u rukama milicajkana ve
dugo."
"To me ba i brine", uzdahnuo je P. R. Deltoid. "Malo predugo da bi to bilo zdravo. Sad
ti je ve vrijeme, po mom raunu. Zato te upozoravam, mali Alexe, da pazi kamo gura
svoj zgodni mladi nos, da. Jesam li jasan?"
"Kao bistro jezero, gospon", rekao sam. "Jasan kao aurno nebo najdubljeg ljeta.
Moete se osloniti na mene, gospon." I lijepo sam mu se nasmijeio sa svim zubajama.
Ali kad je okadjatao i ja sam kuhao taj vrlo jaki lonac ajia, nasmijao sam se u sebi
zbog te vee oko koje P. R. Deltoid i njegovi druzja brinu. Dobro, ja inim zlo, s tim
kraovanjima i tolocima i rezanjem britvajom i starim unutra-van-unutra-van, i ako
me ulovjaju, pa, teta za mene, O brao moja mala, i ne moete imati zemlju u kojoj bi
se svaki elovjek ponaao na moj nain nou. Pa ako me ulovjaju onda je tri mjeseca u
tom mjastu i jo est u onom, a onda, kao to P. R. Deltoid tako ljubazno upozorava,
sljedei put, i pored mojih njenih mladih ljeta, brao, to je sam veliki nezemaljski
zooloki vrt, pa, ja kaem: "Poteno, ali teta, gospodo moja, jer ja jednostavno ne mogu
podnijeti da budem zatvoren. Moje nastojanje bit e, u onoj budunosti koja prua meni
svoje snjenobijele ruke, prije nego to noaja nadvlada ili krv poprska svoj zavrni
stavak u iskrivljenoj kovini i raspuklom staklu na cesti, da se ne dam opet ulovjati."
Stoje fina govorancija. Ali, brao, ta grinja nonih noktiju oko toga to je uzrok zloe je
ono to me pretvara u finog nasmijanog maljika. Oni ne zalaze u to to je uzrok
dobrote, pa zato onda ta druga radnja? Ako su ljudovi dobri to je zato to im se tako
svia, a ja se ne bih htio mijeati u njihova zadovoljstva, i isto je i za tu drugu radnju. A
ja sam zalazio u tu drugu radnju. tovie,
46
zloa je u osobi, jedinki, vama ili meni samom samcitom, a tu osobu pravi stari
Gospodjin iliti Bog i njegov je veliki ponos i radostja. Ali ne-osoba ne moe imati zlou,
to znai da oni u vladi i suci i kole ne mogu doputati zlo jer ne mogu doputati
osobnost. I nije li naa suvremena povijest, brao moja, pria o naim maljutkim
osobama koje se bore protiv tih velikih strojeva? Ozbiljan sam s vama, brao, glede
toga. Ali ja radim ono to radim zato jer volim to raditi.
Tako sad, ovog nasmijeenog zimskog jutra, pijem taj vrlo jaki aji s molokom i licom
za licom za licom eera, poto imam sklonost k slatkosti, i izvukao sam iz penice
doruak koji mije moja jadna stara mama pripremila. Bilo je to jedno preno jaje, to i
nita drugo, ali napravio sam prepeenac i pojeo jaje i prepeenac i dem, mljackajui
dok sam itao gazetu. Gazeta je bila kao i obino o ul-tranasilju i pljakama banaka i
trajkovima, i nogometaima koji su sve paralizirali strahom kad su zaprijetili da nee
igrati u sljedeu nedjelju ako ne dobiju vee plae, ba su to gadni maljiki. Takoer je
bilo jo putovanja u svemir i veih stereo televizora i ponuda besplatnih paketa
deterdenta u zamjenu za etikete s konzervi juhe, udesna ponuda samo ovaj tjedan,
emu sam se mekao. I bio je bolji veliki lanak o suvremenoj mladei (to je znailo
meni, pa sam se lijepo naklonio, kezei se kao bezumnaja) koji je napisao neki jako
pametni elavi elovjek. Proitao sam to paljivo, brao moja, srui stari aji, alicu za
tasom za aajom, hrskajui moje lomtike crnog prepeenca umoenog u demi i jajce.
Taj ueni vjek rekao je uobiajene vee, o nedostatku roditeljske stege, kako je on to
zvao, i nestaici zbilja horroro uitelja koji bi izlemetali vrake klince iz njihovih
nevinih gaa da viu buhuhu traei milost. Sve to je bilo glupaje i namekalo me, ali
bilo je lijepo nastaviti znajui da se stalno dospijeva u novine, O brao moja. Svaki
danje bilo neto o suvremenoj mladei,
47
ali najbolja ve to su je ikad imali u staroj gazeti bila je od nekog starejeg popca s
pseim ovratnikom koji je rekao da po njegovom miljenju, a govorjao je kao boji
ovjek, VRAG JE BIO VANI i kao uvlaio se u mlada nevina tijela, i svijet odraslih je
bio odgovoran za to sa svojim ratovima i bombama i tim glupostima. Tako daje to bilo u
redu. Pa je on znao o emu govori, poto je ovjek Boga. Pa mi mladi nevini maljiki
nismo krivi. Tono tono tono. Kad sam burp burp par puta od mog nevinog punog
eluca, poeo sam vaditi dnevne platje iz ormara, ukljuujui radio. Svirala je glazba,
jako lijep maljutki gudaki kvartet, brao moja, Claudiusa Birdmana, koji sam dobro
znao. Mada, morao sam se mekati, mislei na ono to sam vidjao jednom u nekom od
tih lanaka o suvremenoj mladei, o tome kako bi suvremena mlade bila bolja kad bi se
mogla ohrabriti u Intenzivnom poznavanju umjetnosti. Velika glazba, pisalo je, i Velika
poezija smirili bi suvremenu mlade i uinili suvremenu mlade civiliziranijom.
Civiliziranijom moja sifilistina muda. Glazba me uvijek nekako izotravala, O brao
moja, i inila da se osjeam kao sam stari Gospodjin, spreman za stari donner i blitzen i
da vjekovi i komadi kriaju pod mojom ha ha moi. A kad sam oistjao licoje i rukaje i
obavio odijevanje (moje dnevne platje bile su kao uenika odjea: plave hlae i vesta sa
slovom A za Alex) pomislio sam daje najzad vrijeme da idjam do disk-butika (i depovi
su mi bili puni lijepe lovaje) da vidim za davno obeanu i davno naruenu stereo
Beethovenovu Broj devet (Zborsku simfoniju, to je), snimljenu za Masterstroke od
strane Esh Sham Simfonije pod L. Muhaiwirom. Pa van sam iziao, brao.
Dan je bio veoma razliit od noi. No je pripadala meni i mojim druzjima i svim
ostalim nadsatima, i stareja buroazija se skupljala unutra upijajui glupaje svjetske
programe, ali danje bio za stareje, i inilo se da uvijek ima vie rozova ili milicajkana
okolo tijekom dana, tako-
48
dcr. Uhvatio sam autobus na uglu i odvezao se do sredita, ;i onda sam otpjeaio natrag
do Tavlor Placea, i tamo je bio disk-butik kojeg sam aavao svojim neusporedivim
kupovanjem, O brao moja. Imao je glupaje ime MELODIJA, ali bio je zbilja horroro
mjasto i skoraje, uglavnom, u nabavljanju novih snimaka. Uao sam i jedine druge
muterije bile su dva mlada komada koja su lizala sladolede (a, pazite, to usred zime) i
kao prebirale po novim pop--ploama - Johhnv Burnaway, Stash Kroh, The Mixers,
Neka vas opuste Ed i Id Molotov, i svi ti ostali drekovi. Ta dva komada nisu bila starija
od deset godina, i one su, kao i ja, inilo se, oito, odluile da na jedno jutro preskoe
staru kolicu. Smatrale su sebe, moglo se vidjeti, za ba odrasle djevoke, sa sve starim
ljuljanjem bokova kad su vidjele vaeg Vjernog Pripovjedaa, brao, i punjenim
grudnjacima i crvenilom razmazanim po gubajama. Otiao sam do pulta, uputio
pristojan zubaji smjeak starom Andvju iza njega (uvijek pristojan, uvijek usluan,
zbilja horroro vjek, mada elav i jako jako mrav).
On je rekao: "Aha, znam to ti hoe, mislim, Dobre vijesti, dobre vijesti. Stiglo je." I s
kao velikim dirigentskim rukama maui u taktu otiao je po nju. Dva mlada komada
poela su se kikotati, kako ve biva u tim godinama, i ja sam ih kao hladno pogledao
glazjama. Andy se vratio vrlo skoraje, maui velikom sjajnom bijelom omotnicom
Devete, na kojoj je bilo, brao, namrteno kukcasto kao gromovito licoje samog
Ludwiga van. "Evo", rekao je Andy. "Hoemo li je pustiti za probu?" Ali elio sam je
kui, na mom stereu da je sluam sam samcit, vraki pohlepan.
Iskopao sam enge za platiti i jedna od malih komada je rekla: "to si kupajao, braca?
to veliku, to samo?" Te mlade djevoke imale su svoj nain govoretjenja. "The
Heaven Seventeen? Luke Sterne? Goggly Gogol?" I obje su se zakikotale, zaljuljale
bokovima. Onda mi je uletjela
49
ideja od koje sam se skoro sruio od uasa i ekstaze, O brao moja, pa nisam mogao
disati skoro deset sekundi.
Oporavio sam se i rairio svoje novooiene zubaje i rekao: "to vi imate kod kue,
sestrice male, da putate svoje cvrkutavce?" jer sam mogao vidjati da su ploe koje su
kupile bile one iparike pop vee. "Kladim se da nemate nita nego male prijenosne
izletnike gramofone." A one su malo isturile donje usnice na to. "Doite sa striekom",
rekao sam, "i ujte kako treba. ujte aneoske trube i avolje trombone. Pozvane ste."
I kao sam se naklonio. One su se opet zakikotale i jedna je rekla: "O, ali tako smo
gladne. O, ba bi jele"
Druga je rekla: "Da, moe to rei, ba moe." Pa sam ja rekao: "Jedite sa striekom.
Recite gdje." Onda su se one vidjale kao zbilja profinjene, stoje bilo kao patetino, i
poele spominjati glasom velikih dama Ritz i Bristol i Hilton i II Ristorante Granturco.
Ali ja sam to prekinuo sa: "Slijedite strieka", i odveo ih do restorana s tjesteninom na
brzinu iza ugla i pustio ih da napune svoje nevine mlade gubice pagetima i kobasicama
i kremnita-ma i banana splitovima i vruim okoladnim ejkovima, dok mi nije skoro
pozlilo od tog prizora, a ja sam, brao, ruao skromno tek nitu hladne unke s malo
ilija. Ta dva komada bila su jako slina, mada ne sestre. Imale su iste ideje ili
nedostatak njih, i istu boju kose - kao obojena slama. Pa, danas e zbilja odrasti. Danas
u to uiniti pravim danom. Bez kole poslije ruka, ali obrazovanje svakako, Alex kao
uitelj.
Njihova imena, rekle su, bila su Marty i Sonictta, dovoljno bezumnaja i vrhunac njihove
djetinjaste mode, pa sam ja rekao: "Dobrano dobro, Marty i Sonietta. Vrijeme za veliko
putanje. Doite." Kad smo bili vani na hladnoj ulici sjetile su se da nee ii autobusom,
o ne, nego taksijem, pa sam im ja udovoljio, mada uz zbilja horroro smijeak u sebi, i
pozvao taksi s postaje pored Centra.
50
Voza, stareji vjek sa zaliscima u veoma zamrljanim platjama, rekao je: "Bez trganja.
Bez gluposti s tim sjeditima. Ba su nanovo tapecirana." Smirio sam njegove glu-paje
strahove i odvezli smo se do Zajednikog bloka 18a, dok su se ta dva smjela mlada
komada kikotala i aputala. Pa, da skratim, stigli smo, O brao moja, i ja sam ih poveo
gore do 10-8, i one su uzdisale i mekale se do gore, a onda su bile edne, rekle su, pa
sam otkljuao koveg s blagom u mojoj sobi i dao tim desetogodinjim djevokama po
jednog pravog horroro kota, mada dobro popunjenog boc-kavom sodom. Sjele su na
moj krevet (jo nenamjeten) i mahale nogama, mekujui se i pjatjajui svoje sa sodom,
dok sam ja pustio njihove kao patetine maljutke ploe na mom stereu. Kao pjati neko
slatkasto djeje pie, bilo je to, iz veoma lijepih i divnih i skupocjenih zlatnih pehara. Ali
one su napravile oh oh oh i rekle "Super" i "Guba" i druge udne slovaje koje su bile
vrhunac mode u toj skupini mladei. Dok sam im ja putao te drekove ohrabrivao sam
ih da popiju i uzmu jo po jedno, i nisu bile s raskida, O brao moja. Pa, do vremena
kad su njihove patetine pop-ploe bile po dva puta putene (bile su dvije: "Medeni
nosi" koji je pjevao Ike Yard, i "No za danom za noi", koju su stenjala dva uasna
bezmuda eunuha ija sam imena zaboravio) stizale su blizu vrhunca svoje histerije
mladih komada, s poskakivanjem svud po mom krevetu, a ja u sobi s njima.
Stoje bilo zbilja uinjeno tog popodneva nema potrebe opisivati, brao, poto biste mogli
lako pogoditi sve. Te dvije bile su razplatjane i mekale se da puknu u tili as, i mislile su
daje bolja zabava da vidjaju starog striku Ale-xa kako stoji sav nagoj i ukruen poput
drke od tave, stiui iglu za injekcije poput nekog razgolienog lijenika, onda dajui
sebi stari ubod reeih izluevina praum-ske make u rukaju. Onda sam izvukao divnu
Devetu iz omota, pa je i Ludwig van sad bio nagoj, i stavio sam iglu
51
da iti na zadnji stavak, koji je bio sav blaenstvo. Tada je bila tu, bas gudai kao da su
govorjali ispod mog kreveta ostatku orkestra, a onda je uao muki ljudski golos i rekao
im svima da se raduju, i onda divna blaena melodija sva o tome kako je Radost
predivna iskra kao nebeska, i onda sam osjetio kako stari tigrovi skau u meni i bacio
sam se na ta dva mlada komada. Ovaj put nisu mislile daje neto zabavno i prestale su
kriati od velikog veselja, i morale su se podati udnim i izopaenim eljama Alexan-dra
Velikog koje su, to zbog Devete a to zbog injekcije, bile udesnaje i zamjeatne i veoma
zahtjevne, O brao moja. Ali one su bile obje jako pijane i teko da su mnogo osjetile.
Kad se posljednji stavak izvrtio po drugi put, sa svim lupanjem i krianjem o Radosti
Radosti Radosti Radosti, onda se ta dva mlada komada nisu ponaala kao velike
profinjene dame. Sad im se probudila svijest o onom stoje uinjeno njihovim malenkim
osobama i govorile su da hoe kui i da sam ja divlja zvijer. Izgledale su kao da su bile u
nekoj velikoj bitvi, kao to zbilja i jesu, i bile su pune modrica i izubijane. Pa, ako nee u
kolu, ipak moraju dobiti obrazovanje. I obrazovanje jesu dobile. Kriale su i govorile
joj joj joj dok su oblaile svoje platje, i mene su kao lupale svojim iparikim ruicama
dok sam ja leao tamo prljav i goloj i dosta iscrpljen i izmoden na krevetu. Mlada
Sonietta je kriala: "Zvijeri i odvratna ivotinjo. Prljavi gade." Pa sam ih pustio da
pokupe stvari i izau, to i jesu, govorei kako bi trebalo rozove poslati na mene i sav taj
drek. Onda su silazile stubama i ja sam utonuo u san, dok je stara Radost Radost Radost
Radost lupala i urlikala.
52
5
se desilo, meutim, bilo je da sam se probudio kasno (u skoro sedam i trideset po mom
satu) a to, kako se ispostavilo, nije bilo ba pametno. Moete vidjati da se sve u ovom
zlobnom svijetu rauna. Moete ponjati da jedna stvar uvijek vodi do druge. Tono
tono tono. Moj ste-reo nije vie isputao Radost i Grlim vas O vi milijuni, znai da
gaje neki vjek iskljuio, a to bi mogao biti ili t ili m, poto se njih dvoje sad sasvim jasno
slujalo iz dnevne sobe i, po kuc kuc tanjuria i slurp slurp pirjanja aja iz alica, znalo
da su za stolom i umorno jedu obrok nakon dnevnog rabotanja njega u tvornici a nje u
duanu. Jadni starci. Bijedni stareji.
Stavio sam svoj ogrta i izvirio, kao pravi voljeni sin jedinac, da kaem: "Bok bok bok
vama. Mnogo mije bolje nakon odmaranja. Spreman sam sad za veernji posao da
zaradim ono malo para." Jer to su rekli da vjeruju da radim u to vrijeme. "Njam njam,
mama. Ima li i za mene?" Bilo je to kao neka smrznuta pita koju je odmrzla i onda pod-
grijala i izgledala je ne ba jako privlano, ali morao sam rei to to sam rekao. Tata me
je pogledao s ne ba zadovoljnim sumnjiavim pogledom ali nije rekao nita, znajui da
se ne usuuje, a mama mije uputila jedan umorni kao mali mek, tebi plodu utrobe
moje moj sine jedince, tako nekako. Otplesao sam u kupaonicu i vrlo skoraje se oistjao
posvud, jer sam se osjeao umorno i ulijepljeno, onda natrag u moju jazbinu po veernje
platje. Onda, sjajei, oeljan, ietkan i prei van, sjeo sam za svoj lomtik pite.
53
Tatata je rekao: "Nije da elim njukati, sine, ali gdje to tono ide raditi naveer?"
"Oh", vakao sam, "to su uglavnom razne sitnice, kao ispomo. Tu i tamo, kako ve
biva." Uputio sam mu ravan gadan pogled, da kaem da gleda svoja posla, a ja u
gledati svoja. "Nikad ne traim novac, zar ne? Ni novac za odjeu ni za izlaske? Dobro
onda, zato pita?"
Moja tata je kao postid promrlj eprtlj. "Oprosti, sine", rekao je. "Ali ponekad se
brinem. Ponekad sanjam. Moe se smijati ako hoe, ali ima mnogo toga u snovima.
Prole noi sanjao sam taj san s tobom u njemu i nije mi se uope svidjelo."
"Oh?" Sad me zainteresovatjao, tako sanjajui mene. Imao sam osjeaj da sam i ja
neto sanjao, ali se nisam dobro mogao sjetiti to. "Da?" rekao sam, prestajui vakati
moju ljepljivu pitu.
"Bio je jasan", rekao je moj tata. "Vidio sam te kako lei na ulici i tukli su te drugi
djeaci. Ti djeaci bili su kao oni s kojima si se motao prije nego to si poslan u zadnju
popravnu kolu."
"Oh?" Nasmijao sam se u sebi na to, da tatata vjeruje da sam seja zbilja popravio ili
vjeruje da vjeruje. A onda sam se sjetio svog sna, koji je bio san od tog jutra, da Geor-
gie daje svoje generalske zapovjedi i stari Tupi se bezubo meka dok vitla biem. Ali
snovi su suprotno od jave, jednom mije reeno. "Nemaj brige za tvog sina jedinog i
nasljednika, 0 oe moj", rekao sam. "Bojati se nemoj. On o sebi brigu voditi zna,
dota."
"I", rekao je moj tata, "bio si bespomoan u lokvi vlastite krvi i nisi se mogao braniti."
To je bilo zbilja suprotno, pa sam se jo maljutko nasmijao u sebi, a onda sam izvadio
sve enge iz karmana i zazveketao njima na grubi
Stolnjak. ": --!- ...: <. ; ,;; ,,-r... ./m;,;, .
. ,v. ,.-.. 54 .,.
,:. ..
Rekao sam: "Evo, tata, nije mnogo. To sam zaradio sino. Ali moda bude za koje pitje
kota na nekom finom mjestu za tebe i mamu."
"Hvala ti, sine", rekao je. "Ali mi vie ne izlazimo mnogo. Ne usuujemo se izlaziti, jer
su ulice kakve jesu. Mladi huligani i tako to. Ipak, hvala. Donijet u joj kui bocu neega
sutra." I pokupio je napljakahu ljepovicu u svoj karman hlaa, poto se mama bavila
istjajem suda u kuhinji. A ja sam izaao uz osmijehe pune ljubavi sa svake strane.
Kad sam stigao do dna stubita stambenog bloka bio sam pomalo iznenaen. Bio sam
vie od toga. Razjapio sam usta u nevjerici. Doli su mi u susret. ekali su pored
ivrljane zajednike zidne slikanje golojeg dostojanstva rada, goli vjekovi i enaje za
kotaima industrije, kao to sam rekao, sa svom onom prljavtinom koju su im u usta
docrtali zloesti maljici. Tupi je imao veliku debelu olovku crne masne boje i ispisivao
je velike prljave slovaje po naoj zajednikoj slikariji i smijao se starim smijehom
Tupog - vo ho ho - dok je to radio. Ali se okrenuo, kad su mi Georgie i Pete poeljeli
dobro zdravo, pokazujui svoje blistave druzja zubaje, i zatrubio je: "On su ovdje, on su
stigli, hura", i nespretno zaplesao.
"Zabrinuli smo se", rekao je Georgie. "Tamo smo bili i pitjali staro moloko s noevima,
a ti si mogao biti kao uvrijeen zbog ove ili one vee, pa doosmo mi do tvog
prebivalita. Tako je, Pete, zar ne?"
"O, da, tako je", rekao je Pete.
"Iza prika", rekao sam ja, paljivo. "Imao sam poneto bola u golovi pa sam morao
spavati. Nisam probuen onda kad sam naredio da me probude. Ipak, evo nas svih,
spremni za ono to stara noaja nudi, da?" inilo se da sam pokupio to da? od P. R.
Deltoida, mog poslijepopravnog savjetnika. Jako udno. .;.<, .>>> - ../:< ;
..;;.;.<; ^.;. .
55
"alim zbog bola", rekao je Georgie, kao veoma zabrinut. "Koritenje golove previe
kao, moda. Sigurno je bol nestao? Sigurno da ti ne bi bilo drae da se vrati u krevet?"
I svi su se pomalo nasmijali.
"ekajte", rekao sam. "Da mi lijepo stvari blistavo raistimo. Ovaj sarkazam, ako ga
mogu tako nazvati, ne stoji vam, O prijatelji moji mali. Moda ste pomalo tiho govori-
tjali iza mojih lea, napravili svoje male ale i tako to. Poto sam ja va druzja i vo,
svakako bih trebao znati to se zbiva, eh? Onda, Tupi, to taj veliki konjski zijev od
smjeka oznaava?" Jer Tupi je otvorio usta u kao bezumnajom nijemom meku.
Georgie je dometnuo vrlo skoraje: "Dobro, nema vie podrugivanja Tupom, brate. To
je dio novog reda."
"Novi red?" rekao sam. "to je to o novom redu? Bilo je nekih velikih razgovora iza
mojih zaspalih lea i to je sigurno. Da sluajam jo." I nekako sam prekriio rukaje i
naslonio se udobno za sluanje na razbijeni rukohvat stuba, poto sam bio jo vii od
njih, druzja kako su se zvali, na treoj stubi.
"Bez uvrede, Alex," rekao je Pete, "ali htjeli smo imati stvari malo demokratinije. Ne
kao da ti kae to raditi i to ne raditi cijelo vrijeme. Ali bez uvrede."
Georgie je rekao: "Uvrede nema ni ovdje ni drugdje. To je pitanje tko ima ideje. Koje je
ideje on imao?" I drao je smjeli pogled svojih glazova na meni. "To su sve sitne stvari,
malenke vee kao sino. Mi odrastamo, brao."
"Jo", rekao sam, ne miui se. "Da ujem jo."
"Pa," rekao je Georgie, "kad ba mora, uj onda. Idja-mo okolo, kradujemo duane i
tako, i dobijamo po bijednu aku para svaki. A tamo je Will Englez u kavanskom mja-
stu Muscleman koji kae da moe utopiti sve to bi neki maljik htio kraovati. Sjajne
stvari, staklie", rekao je, i
56
dalje s tim hladnim glazjama usmjerenim u mene. "Velike velike velike love ima u tom
to Will Englez kae."
"Pa", rekao sam ja, veoma oputen izvana ali zbilja razdra unutra. "Otkad se to ti
drui i uruje s Willom Englezom?"
"Tu i tamo", rekao je Georgie. "Idem okolo i sam sam-cit. Kao prole subote na
primjer. Ja mogu ivjeti svoj iznj, druzja, zar ne?"
Nije mi ba bilo milo sve to, brao moja. "A to e napraviti", pitao sam, "s tim velikim
velikim velikim enga-ma ili novcem kako ga ti tako uzvieno naziva? Zar nema svaku
ve koja ti treba? Ako ti treba auto samo ga ubere s drveta. Ako ti treba lijepa lovica
uzme je. Da? Zato ta iznenadna ilarna da se bude veliki naduti kapitalist?"
"Ah", rekao je Georgie, "ti misli i govorja ponekad kao malo dijete." Tupi je to
popratio s hu hu hu. "Noas", rekao je Georgie, "izvodimo pravo odraslo kraovanje."
Pa je moj san rekao istinu. Georgie general govori to da radimo a to ne, Tupi s biem
kao praznoglavi iscereni buldog. Alija sam igrao paljivo, s velikom panjom, najveom,
govorei, nasmijeeno: "Dobro. Zbilja horroro. Inicijativa doe onima koji ekaju.
Nauio sam te mnogo, mali druzja. Sad mi reci to ima na umu, Georgie deko."
"O," rekao je Georgie, lukavo i vjeto nasmijeen, "prvo staro moloko-plus, ne bi li
rekao? Neto da nas malo izotri, djeae, ali tebe posebno, poto smo mi prije poeli."
"Govorjao si moje misli mjesto mene", smjekao sam seja. "Upravo sam htio predloiti
dragu staru Korovu. Dobro dobro dobro. Povedi, mali Georgie." I kao sam se duboko
naklonio, smjekajui se kao bezumnaja, ali razmiljajui cijelo vrijeme. No, kad smo
doli na ulicu, vidjao sam da je razmiljanje za glupaje i da umnaji kao koriste
inspiraciju i to Gospodjin poalje. Jer sad mi je lijepa glazba pritekla u pomo. Jedan
je auto idjao pored i radio mu
57
je bio ukljuen, i mogao sam ba slujati takt ili dva Lud-wiga van (bio je to Violinski
koncert, posljednji stavak) i vidjao sam odmah to da radim. Rekao sam, vrlo jakim
dubokim golosom: "Dobro, Georgie, sad", i trgnuo svoju koljaku britvaju. Georgie je
rekao: "Uh?" ali je bio dovoljno skoraji sa svojim noajom, otrica je izala sviii iz
drke, i krenuli smo jedan na drugog. Stari Tupi je rekao: "0, ne, to ne ide tako,
nikako", i krenuo da razmota lanac oko svog struka, ali je Pete rekao, stavljajui rukaju
vrsto na starog Tupog: "Ostavi ih. Tako je kako treba." Pa su onda Georgie i Iskreno
Va obavili staro maje vrebanje, traei priliku, poznajui stil jedan drugog malo
previe horroro, Georgie tu i tamo radei mah mah mah svojom sjajnom noajom ali
nikako ne pogaajui. Cijelo vrijeme ljudovi su prolazili i vidjali sve to ali su gledali
svoja posla, poto je to bio uobiajeni ulini prizor. Ali onda sam ja izbrojao edjin dva
tri i krenuo cak cak cak britvajom, mada ne na licoje ili glazje nego na Georgiejevu
rukaju s noajom i, brao moja mala, on je pustio. Jest. Ispustio je svoju noaju s kling
klang na tvrdi zimski plonik. Samo sam pokakljao njegove prste svojom britvajom, i
on je gledao maljutki izvor krvce koji se crvenio na svjetlu svjetiljke. "Sad," rekao sam
ja, i ja sam bio taj koji je poinjao, jer je Pete dao starom Tupom sovjet da ne razmota
uaju sa struka i Tupi je to posluao, "sad, Tupi, hajdemo ja i ti ovo razrijeiti, neemo
li?" Tupi je poeo "Aaaaaaaargh", kao neka bolje bezumnaja zvijer, i kliznuo lancem
sa struka zbilja horroro i skoraje, tako da ste se morali zadiviti. Sad, pravi stil za mene
u tome bio je da se drim nisko kao u abljem skakanju da zatitim licoje i glazje, i tako
sam i uradio, brao, tako da je jadni stari Tupi bio maljutko iznenaen, postoje bio
naviknut na izravno suoenje mah
58
mah mah. Sad, priznat u da me zakaio uasno po leima pa je peklo kao bezumnaje,
ali taj bol mi je rekao da krenem skoraje jednom za svagda i zavrim sa starim Tupim.
Pa sam zamahnuo britvajom na njegovu lijevu nogaju u veoma tijesnim tajicama i
rasjekao sam pet centimetara tkanine i izvukao maljutku kap krvi da napravim Tupog
zbilja bezumnajom. Onda dok je on vikao auuuu auuuu kao pseto pokuao sam isti stil
kao i za Georgieja, ulaui sve u jedan potez - gore, naspram, rez - i osjetio sam kako se
britva zariva dovoljno duboko u meso zapea starog Tupog i on je ispustio svoju
zmijoliku uaju skviei kao malo dijete. Onda je pokuao popiti svu krv iz svog zapea
i urlati istodobno, i bilo je previe krvce za popiti i napravio je glub glub glub, crveno je
trcalo ba lijepo, ali ne za dugo.
Rekao sam: "Dobro, moji druzja, sad bismo trebali znati. Da, Pete?"
"Ja nisam rekao nita", rekao je Pete. "Nisam govor-jao ni slovja. Vidi, stari Tupi
krvari na smrt."
"Nikako", rekao sam. "Moe se umrijeti samo jednom. Tupi je umro prije nego to je
roen. Ta crvena crvena krvca e uskoro prestati." Jer nisam zasjekao kao glavne ile.
I, ja osobno izvadio sam istu tatoku iz karmana da zamotam oko ruke jadnog starog
umirueg Tupog, dok je on zavijao i stenjao, i krvca je prestala kao to sam rekao da
hoe, O brao moja. Pa su oni sad znali tko je gospodar i voa, ovce, mislio sam ja.
Nije trebalo mnogo da se stiaju ta dva ranjena vojnika u udobnom okruenju Duke of
New Yorka, to s velikim brandvjima (kupljenim njihovim novcima, poto sam ja sve
dao svom tati) i brisanjem tatokama namoenima u vru s vodom. Stan komadi prema
kojima smo bili tako.horroro
59
sino bili su opet tu, govorei "Hvala, momci" i "Bog vas blagoslovio, deki" kao da ne
mogu prestati, mada nismo ponovili stari samaritski tos s njima. Ali Pete je pitao: "to
ete popiti, cure?" i donio im crno s pjenom, postoje izgleda on imao znatan iznos
ljepovica u karmanima, pa su nastavile glasnije nego ikad sa svojim: "Bog vas
blagoslovio i uvao, momci", i "Nikad vas ne bismo otkucale, deki", i "Najbolji deki
na svijetu, to ste vi."
Konano sam ja rekao Georgieju: "Sad smo natrag kako smo bili, da? Ba kao i prije i
sve je zaboravljeno, u redu?"
"U redu u redu u redu", rekao je Georgie. Ali stari Tupi je jo izgledao pomalo
oamueno i ak je i rekao: "Mogao sam srediti onog velikog pizduna, zna, mojim
uajom, samo se neki vjek isprijeio izmeu", kao da se podratao ne sa mnom nego
nekim drugim malj ikom.
Rekao sam: "Pa, Georgie deko, to si imao na umu?"
"Oh", rekao je Georgie, "ne noas. Ne ove nooje, molim."
"Ti si veliki snaan elovjek", rekao sam, "kao i svi mi. Nismo mala djeca, zar ne,
Georgie deko? Pa, onda, to na umu si imao ti?"
"Mogao sam ga lancem po oima ba horroro", rekao je Tupi, a stare babuke su i
dalje nastavljale sa svojim: "Hvala, deki."
"Tamo je ta kua, zna", rekao je Georgie. "Ona s dvije svjetiljke ispred. Ona s
glupajim imenom, kao."
"Kojim glupajim imenom?"
"Palaa ili Plaa ili neka takva glupajast. Gdje taj jako stareji komad ivi sa svojim
makama i svim tim jako starejim vrijednim veima."
"Kao recimo?"
"Zlato i srebro i kao dragulji. To je Will Englez kao rekao." . "
:;)": ." .; ....<".>, :..-. ;.:;.-
\..v
60
"Vidjam", rekao sam. "Vidjam horroro." Znao sam gdje je to to misli - Stari grad,
odmah iza Stambenog bloka Victoria. Pa, zbilja horroro voa uvijek zna kad popustiti i
pokazati se velikodunim prema svojim kao podreenima. "Jako dobro, Georgie",
rekao sam. "Dobra zamisao, koju treba slijediti. Hajdemo idjati odmah." I kad smo
izlazili stare babuke rekle su: "Neemo nita rei, deki. Bili ste ovdje cijelo vrijeme,
momci."
Pa sam ja rekao: "Dobro stare cure. Vraamo se da vam kupimo jo za deset minuta." I
tako sam poveo svoja tri druzja u susret mojoj kobi.
61
Oc
dmah iza Duke of New Yorka na istok bili su uredi, a onda je tu bila stareja olupana
biblio i onda bolji blok stanova zvan Blok Victoria po nekakvoj pobjedi, i onda ste
dolazili u stareje zgrade u gradu u dijelu koji se zvao Stari grad. Imali ste neke ba
horroro drevne domove tu, brao moja, sa strejim ljudovima unutra, mravi stari kao
lajui pukovnici sa tapovima i stari komadi koji su bili udovice i gluhe stareje gospoe
s makama koje nisu, brao moja, osjetile nikakav dodir elovjeka u svojim
djevianskim kao iznjima. I tu su, odista, bile stareje vee koje bi donijele svoj dio
novaca na turistikom tritu -kao slike i dragulji i drugi stareji predplastini drek tog
tipa. Pa smo doli fino i tiho do tog doma zvanog Palaa, i tamo su bile okrugle svjetiljke
vani na eljeznim stupovima, kao uvajui prednja vrata s obje strane, i bilo je svjetlo
kao prigueno u jednoj od soba u prizemlju, i mi smo otili u fino zamraeni dio ulice da
gledamo kroz prozor to se zbiva. Prozor je imao eljezne reetke ispred, kao da je kua
zatvor, ali mogli smo vidjati lijepo i jasno to se dogaa.
Ono to se dogaalo bilo je da je taj stareji komad, jako sijeda u volosima i s jako kao
izboranim licojem, sipala staro moloko iz boce u tanjurie i onda stavljala te tanjurie
na pod, pa ste mogli zakljuiti da ima mnogo mjauuih koki kako se motaju tamo. I
mogli smo vidjati jednu ili dvije, velike debele skutene, kako skau na stol s otvorenim
ustima mijau mijau mijau. I mogli ste vidjati kako im ta stara babuka govori, govorja
kao prijekornim
62
rijeima svojim makicama. U sobi se moglo vidjati mnogo starih slika po zidovima i
starejih jako kitnjastih satova, i neke vaze i ukrase koji su izgledali stareje i dragoje.
Georgie je proaputao: "Zbilja horroro engi se mogu dobiti za njih, brao. Will
Englez je zbilja nestrpljiv." Pete je rekao: "Kako unutra?" Sad je to bilo na meni, i to
sko-raje, prije nego to nam Georgie pone govoriti kako. "Prva ve", proaputao
sam, "je da pokuamo na uobiajeni nain, od naprijed. Ja u doi jako pristojno i rei
da je jednom od mojih druzja pozlilo na ulici. Georgie moe biti spreman za pokazati se,
kad ona otvori, onamo. Onda se trai aa vode ili da se telefonira doktoru. Onda je
lako." Georgie je rekao: "Moda ona nee otvoriti." "Pokuat emo, da?" I on je kao
slegnuo pleojima, s ustima ablje rastegnutim. Pa sam ja rekao Peteu i starom ,
Tupom: "Vas dva druzja idite s obje strane vrata. Dobro?" Kimnuli su u tami dobro
dobro dobro. "Tako", rekao sam Georgieju, i krenuo smjelo ravno na vrata. Tamo je
bilo tipkalo za zvono i ja sam ga pritisnuo, i brrrr brrrr se ulo u hodniku unutra. Kao
osjeaj sluanja je uslijedio, kao da < su komad i njene koske sve nauljile ui na brrrr
brrrr, udei se. Pa sam ja pritisnuo staru zvonaju malo uur- , banije. Onda sam se
nagnuo do otvora za pisma i doviknuo kao profinjenim golosom: "Upomo, gospoo,
molim vas. Mom prijatelju je upravo pozlilo na ulici. Dajte da nazovem doktora, molim
vas." Onda sam mogao vidjati kako se svje- > tlo pali u hodniku, i mogao sam uti noge
stare babuke kako idu flip flop u mekanim papuama sve blie vratima, i zamislio sam,
ne znam zato, da ima po jednu veliku debelu maketinu u svakoj ruci.
Onda je ona doviknula veoma iznenaujuim kao dubokim golosom: "Odlazite.
Odlazite ili u pucati." Georgie je uo to i dolo mu je da se nasmije. :
63
Ja sam rekao, s kao nestrpljenjem i urbom u mom gospodskom golosu: "O, molim vas,
pomozite, gospoo. Mom prijatelju je jako loe."
"Odlazite", doviknula je ona. "Znam ja vae prljave trikove, navedete me da otvorim
vrata i onda kupim stvari koje ne elim. Odlazite, kaem vam." To je bila zbilja lijepa
nevinost, bila je. "Odlazite", rekla je opet, "ili u nahukati moje make na vas."
Pomalo bezumnaja je bila, moglo se to uoiti, jer je provodila cijeli iznj sasvim sama.
Onda sam ja pogledao gore i vidjao daje tamo bio prozori iznad vrata i da bi bilo
mnogo skorajije samo uraditi staro penjanje na pleoja i ui na taj nain. Inae emo se
prepirati cijelu dugu noaju.
Pa sam rekao: "Dobro, gospoo. Ako neete pomoi, moram povesti mog bolesnog
prijatelja nekamo drugamo." I namignuo sam mojim druzjima da se tiho udalje, dok
sam samo ja povikao: "Dobro, prijatelju, sigurno emo naii na nekog dobrog
samaritanca negdje drugdje. Ovoj staroj gospoi ne moemo zamjeriti stoje sumnjiava
kad toliko nitkova i propalica luta okolo nou. Zbilja ne moemo." Onda smo opet
ekali u mraku i ja sam proaputao: "Dobro. Vratite se do vrata. Ja stanem na pleoje
Tupom. Otvorim taj prozor i ja ulazim, druzja. Onda da uutkam stari komad i otvorim
svima. Nema problema." Jer sam kao pokazivao tko je voda i elovjek sa zamislima.
"Vidite", rekao sam. "Zbilja horroro rezbarija u kamenu nad tim vratima, fin oslonac
za moje nogaje." Oni su vidjali to, divei se moda, pomislio sam, i rekli i kimnuli Dobro
dobro dobro u mraku.
Pa natrag na prstima do vrata. Tupi je bio na teki jaki malj ik i Pete i Georgie su me
kao podigli na bolje muevna pleoja Tupog. Cijelo to vrijeme, O hvala svjetskim
programima na glupajoj TV i, jo vie, bojaznima ljudova u noi zbog nedostatka
policije, ulica je bila mrtva. Tamo
64
gore na pleojima Tupog vidjao sam da e ta kamena rez-barija iznad vrata biti ba fin
oslonac za moje izme. Podigao sam se na koljena, brao, i bio sam tu. Taj prozor je, kao
to sam i oekivao, bio zatvoren, ali potegao sam svoju britvaju i vjeto polomio staklo
prozora kotanom drkom iste. Cijelo to vrijeme ispod su moji druzja duboko disali. Pa
sam gurnuo rukaju kroz pukotinu i uinio da donja polovica prozora krene gore
srebrnasto glatko i lijepo. I, kao u kadu, uao sam. I tamo su bile moje ovce, usta
otvorenih dok su gledali gore, O brao.
Bio sam u zaprijeenoj tami, okruen krevetima i ormarima i bolje tekim stolcima i
gomilama kutija i knjiga. Ali sam muki krenuo prema vratima sobe u kojoj sam bio,
vidjevi kao prugu svjetla ispod njih. Vrata su napravila kriiiip i onda sam bio u
pranjavom hodniku s drugim vratima. Sve to rasipanje, brao, sve te sobe i samo jedna
stareja baba i njene make, ali su moda maori i koske imali kao odvojene sobe, ivei
na vrhnju i ribljim glavama kao plemenite kraljice i princeze. Mogao sam uti kao
priguen golos tog starog komada dolje kako govori: "Da da da, tako je", ali ona bi to
govorjala tim mjauuim ulizicama koje mijaaaau trae jo moloka. Onda sam vidio
stube koje vode dolje u hodnik i pomislio sam u sebi da u sad pokazati tim prevrtljivim
i bezvrijednim mojim druzji-ma da sam vrijedan koliko njih trojica i vie. Uradit u sve
sam samcit. Obavit u ultranasilje na starejem komadu njenim micicama ako bude
potrebe, onda uzeti dobra pune rukaje onog to izgleda kao zbilja polenja stv;
otplesati do vrata i otvoriti ih zasipajui srebrom i zl moje druzje koji ekaju. Oni
moraju nauiti to stvo.
Pa dolje sam idjao, polako i njeno, divei se r^ granjim slikama iz starih vremena -
djevok
kosom i visokim ovratnicima, kao priroda s drveem i konjima, sveti bradati vjek sav
goloj visi na kriu. Osjeao se zbilja otar vonj makica i ribe za make i stareje praine
u ovom domju, razliit od stambenih blokova. I onda sam bio dolje i mogao sam vidjati
svjetlo u toj prednjoj sobi gdje je ona dijelila moloko maorima i kokama. tovie,
mogao sam vidjati te velike predebele skutene kako ulaze i izlaze maui repovima i kao
eui se na vratnice. Na kao velikom drvenom kovegu u mranom hodniku mogao sam
vidjati lijepi maljutki kip koji se sjajio na svjetlu iz sobe, bivajui kao mlada mrava
djevoka koja stoji na jednoj nogaji s ispruenim rukajama, i mogao sam vidjeti da je
nainjen od srebra. Pa sam imao to kad sam idjao u osvijetljenu sobu, govorei: "Bok
bok bok. Konano se sreemo. Na kratak govorjat kroz otvor za pisma nije bio, da
kaemo, zadovoljavajui, da? Priznajmo da nije, o odista nije, ti smrdljiva stareja
babetino." I kao sam trepnuo na svjetlo u toj sobi i starog komada u njoj. Bila je puna
maora i koki koji su se svi vukli tamo-amo po tepihu, s uperci-ma dlake koji su
lebdjeli nad podom, i te debele skutene bile su sve razliitih oblika i boja, crne, bijele,
prugaste, naranaste, arene, i svih doba, takoer, tako da je bilo maia koji su se igrali
jedni s drugima i bilo je odraslih maca i bilo je zbilja slinavih starejih jako zlovoljnih.
Njihova gospodarica, taj stari komad, pogledala me grubo poput mukarca i rekla:
"Kako si uao? Dri se podalje, ti zloinaka mlada krastao, ili u biti prisiljena udariti
te."
Ba sam se horroro meknuo na to, vidjajui da ima u svojoj rukaji punoj ila piljivi
drveni tap za hodanje koji je prijetei podigla na mene. Pa, pokazujui svoje blistave
zubaje, idjao sam malo blie njoj, ne urei, i usput sam vidio na kao polici jednu lijepu
malenu ve, najljepu maljenku ve koju bi se neki maljik koji voli glazbu kao
66
ja mogao ikad nadati da e vidjeti sa svoja dva glazja, jer to je bila kao golova i pleojc
samog Ludwiga van, ono to zovu bistom, kao kamena ve s kamenom dugom kosom i
slijepim glazjama i velikom rairenom manom. Krenuo sam na to istog trena, govorei:
"Gle, kako lijepo i ba za mene." Ali idjajui prema njoj s mojim glazjama kao sasvim
na njoj i pohlepnom rukajom ispruenom, nisam vidio tanjurie s mlijekom na podu i u
jedan sam ugazio i nekako izgubio ravnoteu. "Uups", rekao sam, pokuavajui ostati
uspravan, ali taj stari komad je dola iza mene vrlo podmuklo i s velikom skorajou za
svoje godine i onda je tres tres po mojoj golovi svojim tapiem. Pa sam se naao na
rukajama i koljenima pokuavajui se dii i govorei: "Nevaljala nevaljala nevaljala." A
onda je ona opet tres tres, govorei: "Odvratna mala neodgojena stje-nica, upada u
kuepravih ljudi." Nije mi se sviala ta tres tres igraja, pa sam uhvatio jedan kraj
njenog tapa kad se opet spustio i onda je ona izgubila ravnoteu i pokuala se nasloniti
na stol, ali onda je stolnjak kliznuo s vrem za mlijeko i bocom mlijeka koji su se
zaljuljali kao pijani i onda rastrali bijele mlazeve u svim smjerovima, onda je ona bila
na podu gunajui: "Vrag te odnio, mladiu, platit e za ovo." Sad su se sve make
prepale i trale i skakale u kao majoj panici, i neke su se krivile meusobno, udarajui
maje toloke starom lapom i pffft i grrr i greb. Ustao sam na nogaje, i tu je bila ta
gadna napasna stareja haringa kojoj su se tresli prutovi i gunala je pokuavajui se
podii s poda, pa sam joj dao malenki dobar udrac u licoje, i to joj se nije svidjelo,
viknula je: "Vaaah", i mogao si vidjati njeno izborano ispjegano licoje kako se
zacrvenja-valo tamo gdje sam spustio staru nogaju.
Kad sam zakoraio unatrag poslije udarca, mora da sam kao nagazio na rep jedne od
tih dreeih make tina, jer sam slujao gromkaji meeeouv i ustanovio da su se krzno i
67
zubi i pande kao privrstili oko moje noge, i psovao sam i pokuavao to otresti drei
taj srebrni maljutki kipi u jednoj rukaji i pokuavajui se popeti preko tog starejeg
komada na podu da doem do divnog Ludwiga van u kao namrtenom kamenu. I onda
sam ugazio u drugi tanjuri | do vrha pun pjenuavog moloka i skoro se opet opruio,
cijela ve zbilja humoristina ako je moete zamisliti slu-jajui nekog drugog vjeka, a
ne Vaeg Skromnog Pripovjedaa. A onda je stareji komad na podu posegnula preko
dreeih mjauuih macica i dograbila moju nogaju, jo se derui "Vaaaah" na mene i,
poto sam ravnoteu malo izgubio, ovaj put sam se zbilja sruio, na pljuskajuce moloko i
reue koske, a stara haringa me poela akati po licoju, poto smo oboje bili na podu,
kriei: "Udrite ga, grebite ga, iupajte mu nokte, tom otrovnom malom kukcu",
obraajui se samo svojim makicama, a onda, kao da sluaju starog komada, par koki
je navalilo na mene i poelo grebati kao bezumnaje. Pa sam onda i ja sam postao kao J
bezumnaji, brao, i poeo ih udarati, ali ta babuka je rekla: "Krastao, ne diraj moje
mace", i kao me ogrebala po i licoju. Onda sam ja zakriao: "Ti prljava stara
vreetino", | i podigao mali maljenki kao srebrni kip i opalio je finim tolokom po golovi
i to ju je uutkalo ba horroro i lijepo. Sad kad sam ustao s poda meu svim skieim
maori-ma i kokama, to sam to slujao nego umaju starog po- | licijskog auta u
daljini, i svanulo mije skoraje daje stara haringa s makicama bila na telefonu s
milicajkanima kad | sam ja mislio da govorja svojim mjaukavcima, poto joj je
sumnjiavost skoraje uzavrijela kad sam ja zazvonio staru zvonaju pretvarajui se da
traim pomo. Pa sad, sluja- 1 jui tu zastraujuu umaju roz-kola, skoio sam do
vrata i i narabotjao se otvarajui sve brave i lance i zasune i druge zatitne veove.
Onda sam ih otvorio, i tko bi bio na pragu nego stari Tupi, dok sam jedva mogao vidjati
druga dva
68
moja takozvana druzja kako daju petama vjetra. "Dalje odavde", kriknuo sam Tupom.
"Rozovi stiu." Tupi je rekao: "Ti ostani da ih saeka ha ha ha", i onda sam vidjao
daje razmotao svoju uaju, i onda ju je podigao i zavitlao svi i zakaio me lagano i
kao umjetniki po kapcima glazja, poto sam ih jedva zatvorio na vrijeme. Onda sam ja
urlao okolo pokuavajui vidjati kroz taj vritei veliki bol, a Tupi je rekao: "Ne svia
mi se da ti radi to si radio, stari druzja. Nije bilo pravo ne nije da krene na mene
kako ti jesi, bratja." I onda sam mogao slujati njegove bolje teke izme kako lupaju,
jer je on odjurio ho ho ho u tame-tinu, i samo nekih sedam sekundi nakon toga slujao
sam milicajkanski kamion kako stie s jakim zamiruim urlikom sirene, kao neka
bezumnaja zvijer koja izdie. I ja sam urlao i kao vritao okolo i lupio sam glovom tres
ravno u zid hodnika, poto su mi glazje bile stisnute i soki navirao iz njih, vrlo
agonizirajue. I tako sam ja pipao po hodniku kad su milicajkani stigli. Nisam ih mogao
vidjati, naravno, ali mogao sam slujati i skoro namirisati vonjaju tih pizduna, i uskoro
sam mogao osjetiti pizdune kad su poeli s grubostima i obavili staro zavrtanje ruke na
lea, iznosei me van. Mogao sam takoer slujati jedan milicajkanski go-los kako
govori kao iz sobe iz koje sam izaao u kojoj su bile sve te koske: "Gadno je udarena ali
jo die", i ulo se glasno mijaukanje cijelo vrijeme.
"Ovo je doista uitak", uo sam jo jedan milicajkanski golos da kae dok sam bio
utolokiran jako grubo i skoraje u auto. "Mali Alex samo za nas."
Ja sam zakriao: "Slijep sam, Gospodjin vas gromom ubio, vi groznaji kopilani."
"Pazi kako se izraava", kao meknuo se golos, a onda sam dobio kao tolok iz zamaha
nekom rukajom s prstenjem tono po ustima.
 . ;:... .:. . 69
Rekao sam: "Gospodjin vas ubio, vi vonjaji smrdljivi bratniji. Gdje su drugi? Gdje su
moji smrdljivi izdajniki druzja? Jedan od mojih prokletih groznajih bratja me oi-nuo
lancem po glazjama. Uhvatite ih prije nego to pobjegnu. To je sve bila njihova zamisao,
brao. Oni su me kao prisilili da to uinim. Neduan sam, Gospodjin vas raskomadao."
Ali do tad su svi oni kao dobro se mekali meni na vrhuncu kao beutnosti, i tolokirali
su me u autu, ali sam ja nastavljao o tim takozvanim mojim druzja i onda sam vidjao da
to nee pomoi, jer su oni ve natrag u udobnosti Duke of New York, trpaju crno s
pjenom i duple kote u prihvatljiva grlaja onih smrdljivih starejih komada i one
govore: "Hvala, deki. Bog vas blagoslovio, momci. Cijelo vrijeme ste bili ovdje, deki.
Nismo vas isputali s oiju ne nismo."
Cijelo to vrijeme mi smo sirenirali do rozovskog duana, ja stisnut izmeu dva
milicajkana i dobijajui poneku pljusku i malenki tolok od tih nasilnika koji su se
smijali. Onda sam ustanovio da mogu maljutko otvoriti kapke glazja i vidjati kroz sve
kao suze kako nekako razmazan grad promie, kao da su se sva svjetla stopila. Mogao
sam vidjati, kroz glazje koje su me pekle, ta dva mekujua milicajkana otraga sa mnom
i vozaa mravog vrata i debelovratog pizduna pored njega, koji je kao sarkasto
govorjao meni, priajui: "Pa, Alexe deko, mi se svi radujemo jednoj ugodnoj
zajednikoj noi, zar ne?"
Rekao sam: "Kako zna moje ime, ti smrljivi vonjavi nasilnice? Nek te Gospodjin
odnese u pakao, groznaji bratja kakav jesi, ti pizdunu." Pa su mi se svi oni mekali i
moje je ukho zavrnuo jedan od onih smrdljivih milicajkana otraga sa mnom.
Debelovrati ne-voza je rekao: "Svi znaju malog Ale-xa i njegove druzja. Ba slavan
djeai je na Alex postao."
70
"To su oni drugi," krinuo sam ja. "Georgie i Tupi i Pete. Nisu mi druzja, ti pizduni."
"Pa," rekao je debelovrati, "ima cijelu veer pred sobom da ispria potpunu priu o
smjelim podvizima te mlade gospode i kako su oni poveli jadnog malog nevinog Alexa na
krivi put." Onda se uo umaja jo jedne kao policijske sirene kako prolazi pored tog
auta, ali ide u suprotnom smjeru.
"Je li to za te pizdune?" pitao sam ja. "Hoete li ih pokupiti, vi pizduni?"
"To je", rekao je debelovrati, "hitna pomo. Nesumnjivo za onu gospou, tvoju rtvu, ti
odvratni gadni nitkove."
"Sve je to njihova krivica", zakriao sam ja, trepui glazjama koje su me pekle. "Ti
pizduni sad pitjaju u Duke of New York. Pokupite ih, prokleti bili, vi vonjaji pizduni." I
onda je bilo jo mekanja i jo jedan maljutki tolok, O brao moja, na moja jadna
bolna usta. A onda smo stigli u smrdljivi rozovski duan i pomogli su mi izai iz kola
udarcima i guranjem i tolokirali su me uz stube i znao sam da neu dobiti ni blizu
poten postupak od tih smrdljivih groznajih bratja, Gospodjin ih zgromio.
71
T
Oc
dvukli su me u taj jako jarko osvijetljen bijelo obojen ured, i imao je jak vonj koji je
bio mjeavina kao bljuvotine i zahoda i pivskih usta i dezinfekcijskog sredstva, stoje sve
dopiralo iz reetkastih mjesta blizu. Mogao si uti neke od pljenova u svojim elijama
kako psuju i pjevaju i inilo mi se da mogu slujati jednog kako se dere:
"I vratit u se mojoj dragoj, mojoj dragoj, Kad tebe, moja draga, ne bude bilo."
Ali bilo je glasova milicajkana koji su im govorili da zaepe i mogao si ak slujati
zvukaju kao da nekog toloki-raju zbilja horroro i on vie joooooojjj, i bio je to kao go-
los pijanog starog komada, ne mukarca. Sa mnom u tom uredu su bila etiri
milicajkana, koji su svi glasno pirjali aji, poto je veliki lonac toga bio na stolu i oni su
srkali i podrigivali nad svojim prljavim boljim alicama. Mene nisu ponudili. Sve to su
mi dali, brao moja, bilo je posrano staro zrcalo da se pogledam, i zbilja nisam bio vie
va zgodni mladi pripovjeda ve pravi stranoj a od prizora, s ustima nateenim i
glazjama skroz crvenim i nosom isto natuenim. Oni su se svi ba horroro mekali kad
su vid-jali moj kao oaj, i jedan od njih je rekao: "Nona mora mlade ljubavi." A onda
je glavni milicajkan uao, s kao zvijezdama na svojim pleojima da pokae da je on
visoko visoko visoko, i vidjao me je i rekao: "Hm." Pa su onda oni poeli.
72
Rekao sam: "Neu rei ni jednu jedinu slovja dok moj odvjetnik ne bude ovdje. Znam ja
zakon, vi pizduni."
Naravno da su se svi oni dobro gromkaje namekali na to i zvjezdani glavni milicajkan
je rekao: "Dobrano dobro, deki, poet emo tako to emo mu pokazati da i mi znamo
zakon, ali da znanje zakona nije sve." Imao je kao gospodski golos i govorio je na veoma
umoran nain, i kim-nuo je s kao druzjanskim smjekom na jednog jako velikog debelog
pizduna. Taj veliki debeli pizdun je skinuo svoju bluzu i mogao si vidjati da ima ba
veliku stareju potju, onda mije priao ne ba skoraje i mogao sam osjetiti vonjaju
ajia s mlijekom koji je pitjao kad je zinuo kao jako umornim kezeim osmjehom na
mene. Nije bio ba dobro izbrijan za roza i mogao si vidjati kao mrlje sa-suenog znoja
na koulji ispod pazuha, i mogao si osjetiti taj vonj kao masti iz uiju od njega kad je
priao blie. Onda je stisnuo svoju smrdljivu crvenu rukaju i zabio mi je pravo u trbuh,
to nije bilo poteno, i svi drugi milicaj-kani su se mekali da im golova otpadne na to,
osim glavnog, a on se i dalje smjekao kao umornim dosaujuim smijekom. Morao
sam se nasloniti na omaljani zid pa sam ubije-lio platje posvuda, pokuavajui doi do
starog daha i u velikoj agoniji, i onda mi je dolo da izbljujem ljepljivu pitu koju sam
pojeo prije poetka veeri. Ali nisam podnosio takve vee, bljuvanje po podu, pa sam se
uzdrao. Onda sam vidio da se taj debeli nasilnik okree prema svojim milicajkanskim
druzja da se ba horroro mekne onom to je uinio, pa sam podigao desnu nogaju i,
prije nego to su mu mogli krinuti da pazi, udario sam ga vjeto i lijepo u goljenicu. A
on je zakriao kao da ga kolju, ska-kuui okolo.
Ali nakon toga svi su se oni izmjenjivali, odbijajui me od jednog do drugog kao neku
umornu krvavu loptu, O brao moja, i akajui me po mudima i ustima i elucu i
73
utirajui, i onda sam se konano morao izbljuvati na pod i, kao neki ba bezumnaja
vjek, ak sam rekao: "Oprostite, brao, to nije bilo lijepo napraviti. Oprostite oprostite
oprostite." Ali dali su mi stareje listove gazete i nagnali me da to obriem, onda sam
morao to posuti piljevinom. I onda su rekli, skoro kao dragi stari druzja, da moram
sjesti pa emo svi kao mirno govorjati. A onda je P. R. Deltoid uao vidjati, poto mu je
ured bio u istoj zgradi, izgledajui veoma umorno i granje, da kae: "Znai dogodilo
se, Alexe deko, da? Ba kao to sam i mislio da e. Joj joj joj, da." Onda se okrenuo
prema milicajkanima da kae: "Veer, inspektore. Veer, narednice. Veer, veer
svima. Pa, ovo je kraj puta za mene, da. Joj, joj, ovaj djeak izgleda ba neuredno, zar
ne? Samo ga pogledajte."
"Nasilje proizvodi nasilje", rekao je glavni policajac vrlo svetakim golosom. "Opirao se
zakonitom uhienju."
"Kraj puta, da", rekao je P. R. Deltoid opet. Pogledao me jako hladnim glazjama kao da
sam ja postao stvar, a ne vie krvarei jako umorni prebijeni elovjek. "Pretpostavljam
da u se morati pojaviti u sudnici sutra."
"Nisam bio ja, brate, gospon", rekao sam ja, maljutko plano. "Recite neto za mene,
gospon, jer ja nisam toliko lo. Povuklo me izdajstvo drugih, gospon."
"Pjeva kao grlica", rekao je glavni roz, podrugljivo. "Pjeva ba lijepo, tono je to."
"Rei u", rekao je hladno P. R. Deltoid. "Bit u tamo sutra, ne brini."
"Ako biste ga htjeli malo po zubima, gospon," rekao je glavni roz, "ne brinite za nas. Mi
emo ga pridrati. Sigurno vam je on jo jedno veliko razoaranje."
P. R. Deltoid je onda uinio neto to nisam mislio da bi neki ovjek poput njega, koji bi
trebao nas zloe pretvarati u zbilja horroro maljike, uinio, naroito pred svim tim
rozovima. Priao je malo blie i pljunuo. Pljunuo je.
74
Pljunuo me ravno u licoje i onda obrisao svoja mokra zama-zana usta rukajom. A ja
sam brisao i brisao i brisao moje upljuvano licoje mojom zakrvavljenom tatukom,
govorei: "Hvala vam, gospon, najljepe vam hvala, gospon, to je bilo vrlo ljubazno od
vas, gospon, hvala." A onda je P. R. Deltoid otiao bez ijedne slovje.
Milicajkani su onda prionuli na to da naprave tu dugu izjavu da je ja potpiem, a ja sam
pomislio u sebi, Prokletstvo i svi se nosite, ako svi vi pizduni spadate na stranu Dobra
onda mi je drago to sam ja na onoj drugoj. "Dobro", rekao sam im, "vi groznji branji
kakvi ve jeste, vi vonjaji pederine. Evo vam, evo vam sve. Neu vie puzati okolo na
trbuhu, vi mrski gadjovi. Odakle hoete da ponem, vi usrane vonjaje zvijeri? Od moje
zadnje popravne? Horroro, horroro, evo ga, onda." Pa sam im priao, a taj
stenografski milicajkan, jedan jako tih i za-plaen elovjek, ne uope pravi roz, pisao je
stranicu za stranicom za stranicom. Dao sam im staro ultranasilje, kras-tanje, dratsanje,
staro unutra-van unutra-van, sve, skroz do noanje vee sa bogatjim starejim
komadom s mjau-uim kokama. I pobrinuo sam se da moji takozvani druzja budu u
tome, duboko do ijaje. Kad sam sve zavrio stenografski milicajac je bio prilino blijed,
jadni stari vjek.
Glavni roz mu je rekao, kao ljubaznim golosom: "Dobro, sinko, idi i uzmi si jednu
dobru alicu aja i onda svu tu prljavtinu i gadosti otipkaj sa tipaljkom na nosu, u tri
primjerka. Onda ih moe donijeti ovom naem zgodnom mladom prijatelju na potpis.
A ti", rekao je meni, "moe biti odveden do svog apartmana za mladence s tekuom
vodom i svim komforom. U redu," tim umornim golosom dvojici zbilja estokih rozova,
"vodite ga."
Pa sam bio utiran i udaran i tjeran do elija i stavljen unutra s deset ili dvanaest drugih
pljenova, od kojih su
75
mnogi bili pijani. Bili su zbilja uasnaji zvjerski tipovi meu njima, jedan iji je nos bio
sav izjeden i usta otvorena poput velike crne rupe, jedan koji je leao na podu hrui, a
sve kao slina mu cijelo vrijeme curila iz usta, ijedan stoje kao pustio drek u svoje
hlaaje. Onda su tu bila dva kao nastrana to su se obojica zagledala u mene, ijedan od
njih mije skoio na lea, i ja sam se ba gadno dratsovao s njim a od vonja na njemu,
kao metil i jeftin parfem, dolo mije da se opet izbljujem, O brao moja. Onda me drugi
nastrani poeo pipati rukajama, i onda je bilo reeeg dratsovanja izmeu te dvojice,
poto su obojica htjeli moje plotje. Sumaja je postao veoma glasan, pa je par
milicajkana doao i navalio na tu dvojicu s kao pendrecima, pa su obojica onda sjeli
tiho, gledajui u prazno, a stara je krvca curila kap kap kap niz licoje jednog od njih.
Bilo je leajeva u toj eliji, ali su svi bili puni. Popeo sam se na gornji od jednog niza
leajeva, kojih je bilo po etiri, i tamo je jedan stareji pijani vjek hrkao, vjerojatno
podignut tamo od strane milicajkana. U svakom sluaju, gurnuo sam ga dolje, poto nije
bio uope teak, i on se strovalio na jednog debelog pijanog elovjeka na podu, i obojica
su se probudili i poeli kriati i udarati patetino jedan drugog. Pa sam legao na taj
vonjaji krevet, brao moja, i zaspao veoma umornim i iscrpljenim i bolnim snom. Ali to
nije bilo odista kao san, bilo je kao prelazak u drugi bolji svijet. I u tom drugom boljem
svijetu, O brao moja, bio sam kao u velikom polju sa sve cvijeem i drveem, i tamo je
bio kao jarac s ljudskim licojem to je svirao na kao flauti. I onda se digao poput sunca
osobno Ludwig van s gromovitim licojem i manom i divljim raskutranim vlasima, i
onda sam uo Devetu, posljednji stavak, sa slova-jama pomalo izmijeanim kao da su i
sama znala da moraju biti izmijeana, postoje to san: ; - ; v
76
Deko, ti neuredni morski psu neba, ;
Pokolj Elizeja,
Srca gore, uzbuena, u zanosu,
Mi emo te tolokirati po gubici i utnuti
tvoju granju vonjaju guzicu.
Ali melodija je bila tona, kao to sam znao kad sam bio probuen dvije ili deset minuta
ili dana ili godina kasnije, poto su mi sat uzeli.
Bio je milicajkan kao kilometrima i kilometrima nie, bockao me dugim tapom sa
iljkom na kraju, govorei: "Probudi se, sinko. Probudi se, lijepi moj. Probudi se u
stvarnoj nevolji."
Rekao sam: "to? Tko? Gdje? Zato?" A melodija Ode radosti u Devetoj je pjevala
stvarno divno i horroro unutra.
Milicajkan je rekao: "Sidi i doznaj. Ima nekih stvarno divnih vijesti za tebe, sine moj."
Pa sam nekako siao, jako ukoen i izubijan i ne ba budan, i taj roz, koji je jako vo-
njao na sir i luk, izgurao me iz prljave hrue elije, i onda du hodnika, a cijelo to
vrijeme stara melodija Radosti Ti Divna Iskro Nebeska prtala je unutra. Onda smo
doli do jako urednog kao ureda s pisaim strojevima i cvijeem na stolu, i za kao
glavnim stolom vrhovni milicajkan je sjedio, izgledajui veoma ozbiljno i fiksirajui kao
veoma hladne glazje na moje pospano licoje.
Rekao sam: "Dobro dobro dobro. to ima, bratja? to se zbiva, u ovoj finoj jarkoj
sredini noaje?"
Rekao je: "Dat u ti samo deset sekundi da skloni taj glupi osmjeh s lica. Onda hou da
slua."
"Pa, to?" rekao sam ja, mekujui se. "Zar niste zadovoljni s tim to ste me prebili
skoro na smrt i to sam popljuvan i natjeran da satima priznajem zloine i onda uguran
meu bezumnaje i vonjaje perverznjake u onu granaju
77
f
eliju? Imate li nekakvo novo muenje za fiSeft, Vi bra-
njaji?" .."-
"Bit e to tvoje vlastito muenje", rekao je on, ozbiljno. "Nadam se do boga da e te to
muiti do ludila."
A tada, prije nego to mi je rekao, znao sam to je bilo. Stari komad koji je imao sve one
koske je preao u bolji svijet u jednoj od gradskih bolnica. Lupio sam je malo prejako,
kao. Pa, pa, to je bilo sve. Pomislio sam na sve one koske kako mijauu traei moloko, a
ne dobivaju ga, ne vie od njihove stare haringe od gospodarice. To je bilo ba sve. Sad
sam sve napravio. A meni tek petnaest.
DRUGI DIO
78
onda, to emo?" Sad otpoinjem, i ovo je zbilja plani i kao tragian dio prie koji
poinje, moja brao i jedini prijatelji, u Drzatu (Dravnom zatvoru, to jest) broj 84F.
Sigurno nemate ba mnogo elje da sluajete cijeli posrani i uasni raskaz oka od kojeg
je moj tata lupao svojim naruenim i krvavim rukajama zbog nepotenog kao
Gospodjina na Njegovim nebesima, a moja mama krivila svoja usta za uuuu uuuu uuuu
u svojoj majinskoj alosti stoje njeno jedino dijete i sin njedara njenih kao iznevjerio
sve zbilja horroro. Onda je tu bio stareji jako mrki sudac nieg suda koji je govor-jao
neke jako teke slovje na raun vaeg Prijatelja i Skromnog Pripovjedaa, nakon svih
usranih i granjih kleveta koje su istresli P. R. Deltoid i rozovi, Gospodjin ih zgromio.
Onda je uslijedilo da su me vratili u prljavi pritvor meu vonjaje perverznjake i
prestupnjake. Onda je bilo suenje na viem sudu sa sucima i porotom, i neke jako jako
gadne slovaje govorjane na kao jako svean nain, i onda Kriv i moja mama buhuhuhu
kad su rekli etrnaest Godina, O brao moja. I sad evo me tu, dvije godine tono u dan
nakon to sam utjeran i zakljuan u Drat 84F, odjeven u vrhunac zatvorske mode, stoje
bilo jednodjclno odijelo jako prljave kao drek boje, s brojem naivenim na dio grudaj a
ba iznad starog tiktakala, a i na leima, tako da sam u dolasku i odlasku bio 6655321, a
ne vie va mali druzja Alex.
i "A onda, to emo?" : ; >
81
Nije ba bilo inspirativno, odista nije, biti u ovoj gra-njoj rupetini i kao ljudskom
zvjerinjaku dvije godine, biti utiran i tolokiran od strane brutalnih nasilnikih uvara
i sreui vonjaje iscerene kao kriminalce, od kojih su neki bili zbilja nastrani i spremni
da zasline po privlanom mladom maljiku poput vaeg pripovjedaa. A tu je bilo i da se
mora rabotati u radioni pravei kutije za ibice i idjati uokolo i uokolo i uokolo po
dvoritu za kao vjebu, i na veer bi ponekad neki stareji vjek profesorskog tipa
predavao o bubama ili Mlijenom putu ili Predivnim udima pahuljice, a na to zadnje
sam se dobro mekao, jer me podsjealo na onaj put kad je bilo tolokiranja i istog
vandalizma s onim djedukom stoje iao iz Javne knjinice one zimske noi kad moji
druzja jo nisu bili izdajnici i ja sam bio kao sretan i slobodan. O tim druzjima sam
slujao samo jednu stvar, a to je bilo jednog dana kad su mi t i m doli u posjet i rekli mi
daje Georgie mrtav. Da, mrtav, brao moja. Mrtav kao komad pasjeg dreka na cesti.
Georgie je poveo drugu dvojicu u kao kuu jednog jako bogatog elovjeka, i tamo su
utirali i tolokirali vlasnika na podu, a onda je Georgie poeo razrezjati jastuke i
zavjese, i onda je stari Tupi razbio neke jako dragocjene ukrase, kao kipove i tako to, i
taj bogati prebijeni elovjek je pobjesnio kao stvarno bezumnaji i krenuo na sve njih s
jako tekom eljeznom ipkom. To stoje bio sav razdra dalo mu je divovsku snagu, i
Tupi i Pete su pobjegli kroz prozor, ali Georgie se sapleo na tepih i onda dobio taj
straan udarac zavitlanom eljeznom ipkom pljas po golovi, i to je bio kraj izdajnikog
Georgieja. Stareji ubojica se izvukao sa Samoobranom, stoje bilo zbilja ispravno i
dolino. Stoje Georgie ubijen, mada je to bilo vie od godinu dana nakon to su mene
uhvatili milicajkani, inilo se ispravno i dolino i kao sudbina.
"A onda, to emo?"
82
Bio sam u Krilnoj kapeli, postoje bila nedjelja ujutro, i zatvorski kopelan je govorjao
Rije Gospodnju. Moja rabota bila je da ukljuujem stareji stereo, putajui sveanu
glazbu prije i poslije a i u sredini kad su se pjevali psalmi. Bio sam otraga u krilnoj
kapeli (kojih je sve skupa bilo etiri u Drzatu 84F) blizu mjesta gdje su uvari ili asoji
stajali sa svojim pukama i svojim prljavim bolje plavim vilicama, i mogao sam vidjati
sve pljenove kako sjede slujajui Slovaju Gospodovu u svojim uasnim zatvorskim
platjama boje dreka, i nekakav se prljavi vonj dizao od njih, ne kao stvarno neoprani,
ne granji, nego kao poseban zbilja smrdljiv vonj koji dobije samo kod kriminalnih
tipova, brao moja, kao pranjav, mastan, beznadan vonj. A ja sam mislio da moda i ja
imam taj vonj, poto sam i sam postao pravi pljen, premda jo veoma mlad. Pa je meni
bilo vrlo bitno, O brao moja, da se izvuem iz tog smrdljivog granjog zvjerinjaka im
budem mogao. I, kao to ete vidjati ako budete itali dalje, nije mnogo prolo pa i
jesam.
"A onda, to emo?" rekao je zatvorski kopelan po trei raz. "Hoe li to biti unutra i
van i unutra i van ustanova kao stoje ova, mada vie unutra nego van za veinu vas, ili
ete posluati Boansku Rije i shvatiti kazne koje oekuju nepokajanog grjenika na
drugom svijetu, kao i na ovom? Gomila prokletih idiota ste vi, veina vas, prodajete
svoje pravo po roenju za tanjur hladne kae. Uzbuenje krae, nasilja, potreba da se
ivi lagodno - je li to vrijedno, kad imamo neporeciv dokaz, da da, neoborivo
svjedoenje da pakao postoji? Ja znam, ja znam, prijatelji moji, bio sam obavijeten u
vizijama da postoji mjesto, mranije od svakog zatvora, vrelije od bilo kojeg plamena
ljudske vatre, gdje due nepokajanih kriminalnih grjenika poput vas - i ne cerite mi se,
prokleti bili, nemojte se smijati - poput vas, kaem, jauu u beskrajnoj i nepodnoljivoj
agoniji,
83
noseva zaguenih mirisom prljavtine, usta zatrpanih goruim smeem, oguljene i
istruljele koe, dok im se vatrene lopte vrte u vriteim crijevima. Da, da, da, ja znam."
U tom trenu, brao, jedan pljen negdje blizu zadnjeg reda ispustio je umaju glazbe s
usana - "prrrrp" - i onda su brutalni asoji odmah prionuli na posao, trei jako sko-
raje do onog to su mislili daje mjesto izvora umaje, i onda podijelili gadne i precizne
toloke lijevo i desno. Onda su uhvatili jednog jadnog drhtavog pljenija, jako mravog i
malenkog a i starejeg, i odvukli ga, ali je cijelo vrijeme on kriao: "Nisam ja, on je,
ujte", ali to nije bilo bitno. On je bio tolokiran zbilja gadno i onda odvuen iz Krilni
kapele kriajui da mu golova otpadne.
"Sad", rekao je zatvorski kopelan, "ujte Rije Gos* podnju." Onda je uzeo veliku
knjigu i prevrtao stranice, stalno vlaei prste da to uini tako to ih je lizao slurp slurp.
On je bio bolje veliki krupni pizdun s jako crvenim licojem, ali ja sam mu bio jako
drag, poto sam bio mlad i takoer sad jako zainteresiran za veliku knjigu. Bilo je
sreeno kao dio mog daljnjeg obrazovanja da itam tu knjigu i ak sluam glazbu sa
sterea u kapeli dok itam, O brao moja. I to je bilo zbilja horroro. Oni bi me kao
zakljuali unutra i pustili me da slujam svetu glazbu J. S. Bacha i G. F. Handela, i ja
bih itao o onim starejim ifutima kako tolokuju jedan drugog i pitjaju svoje
hebrejsko vince i idu u krevet s kao slukinjama svojih ena, zbilja horroro. To me
odralo, brao. Nisam ba popuio kasniji dio knjige, to je vie kao propovjedniko
govorjanje nego tu^ njave i staro unutra-van. Ali jedan dan mi je kopelan rekao,
stiui me kao vrsto svojom bolje debelom rukom: "Ah, 6655321, misli o boanskoj
patnji. Meditiraj o tome, djeae moj." A cijelo to vrijeme imao je taj jak muki vonj
seoteha na sebi, i onda je otiao u svoj mali ured da pitja jo. Pa sam ja itao sve o
bievanju i krunidbi trnjem 84
i onda ve s kriem i sav taj drek, i vidjao sam bolje da ima neto u tome. Dok je na
stereu svirao lijepi Bach zatvorio sam glazje i vidjao sebe da pomaem i ak preuzimam
tolokiranje i pribijanje, obuen u kao togu to je bio vrhunac rimske mode. Tako da
boravak u Drzatu 84F nije bio sasvim uzaludan, a sam Ravnatelj bio je jako zadovoljan
stoje uo da sam se prihvatio kao Religije, i u to sam ja polagao svoje nade.
Ovog nedjeljnog jutra kopelan je itao iz knjige o e-lovjecima koji su slujali slovja i
nisu uope shvaali pa su kao gradili kuu na pijesku, i onda je pljus stigla kia i stari
brum-brum je poderao nebo i to je bio kraj te kue. Ali ja sam mislio da bi samo jako
tupi vjek gradio svoju kuu na pijesku, i dosta zbilja rugajuih druzja i gadnih susjeda
bi takav vjek imao, da mu oni ne kau kako je tup to tako gradi. Onda je kopelan
krinuo: "Dobro, svi vi. Zavrit emo psalmom broj 435 iz Zatvorenikog psalti-ra."
Onda je bilo tres i flop i uk uk dok su pljenovi uzimali i isputali i lizokretali njihove
granje maljutke psal-tire, i nasilni grubi uvari su kriali: "Prestanite priati tamo,
kopilani. Pazim na tebe, 920537." Naravno da sam imao plou spremnu na stereu, i
onda sam pustio jednostavnu glazbu za orgulje da se samo zaori sa griiioouuuuu. Onda
su pljenovi poeli pjevati zbilja uasno:
Slab aj smo mi, tek skuhan ^ .
Ali mijeanjem sve ojaa. N
Ne jedemo hranu aneosku, "<..]"
Kunje nae dugo traju.
Oni su urlali i jecali te glupe slovje dok ih je kopelan poticao s: "Glasnije, prokleti bili,
pjevajte", a uvari kriali: "Samo ti ekaj, 7749222", i: "Sad u te jednom po tikvi,
smee jedno." Onda je bilo gotovo i kopelan je rekao: "Neka
85
vas Sveto Trojstvo uvijek uva i naini vas dobrima, amen",
1 poeli su se gurati van uz lijep odabran dio Simfonije br.
2 Adriana Schvveigselbera, koju je odabrao Va Skromni Pripovjeda, O brao moja.
Kakve su to tipine, pomislio sam, dok sam stajao tamo pokraj starejeg sterea kapele,
vidjajui ih kako vuku noge inei mijaaaau i beee kao ivotinje i tebi-otraga svojim
granjim prstima na mene, jer je izgledalo kao da sam ja vrlo posebno paen. Kad se i
zadnji isklatario, dok su mu ruke visjele kao majmunu, a jedini preostali uvar mu
smjestio prilino glasan tolok otraga na golovu, i kad sam iskljuio stereo, kopelan mije
priao, dimei tumor, jo u svojim starejim platjama Gos-podjinovog ovjeka, sve
bijelo i ipkasto kao za djevoku.
Rekao je: "Hvala ti, kao i uvijek, mali 6655321. I to novog ima za mene danas?"
Zamisao je bila, znao sam, daje taj kopelan namjeravao postati jako veliki sveti e-
lovjek u svijetu Zatvorske religije, i htio je zbilja horroro preporuku od Ravnatelja, pa
bi iao i govorjao tiho Ravnatelju tu i tamo o tome kakvi se mrani planovi kuju meu
pljenovima, a mnogo tog dreka bi dobio od mene. Mnogo toga bilo bi kao izmiljeno, ali
neto od toga bilo bi istina, kao na primjer kad se proirilo naim dozivanjem po
vodovodnim cijevima kuc kuc kucikuckuc kuckuc da e veliki Harriman krenuti bjeati.
Htio je tolokirati uvara tijekom dijeljenja napoja i izai u uvarovim platjama. Onda
je trebalo biti veliko bacanje odvratne pisce koju smo dobivali u blagovaonici, i znao
sam za to i rekao. Onda je kopelan to prenio dalje i bio pohvaljen od kao Ravnatelja za
svoju Drutvenu odgovornost i Otro uho.
Pa sam ovaj put rekao, a to nije bilo istina: "Pa, gos-pon, stiglo je cijevima daje tovar
kokaina stigao neredovnim putem i da e jedna od elija na Razini 5 biti centar za
raspodjelu." Sve sam to izmiljao dok sam priao, kao to sam izmiljao mnoge te prie,
ali zatvorski kopelan bio je 86
jako zahvalan, govorei: "Dobro, dobro, dobro. Prenijet u to Njemu Samom", to je
bilo kako je on zvao Ravnate-lja.
Onda sam ja rekao: "Gospon, ja sam se dosta trudio, zar ne?" Uvijek sam koristio moj
jako pristojni gospodski glas kad sam govorjao s onima na vrhu. "Trudio sam se,
gospon, nisam li?"
"Mislim", rekao je kopelan, "da u cijelosti jesi, 6655321. Bio si od velike pomoi i, ja
smatram, iskazao si iskrenu elju da se popravi. Ako ovako nastavi, zasluit e svoj
otpust bez ikakvih problema."
"Ali, gospon," rekao sam ja, "to je s ovom novom stvari o kojoj priaju? Stoje s tim
novim postupkom koji vas odmah vadi iz zatvora i pobrine se da se nikad ne vratite
unutra?"
"Oh", rekao je on, jako kao obazrivo. "Gdje si uo to? Tko ti je priao takve stvari?"
"Takve stvari se prouju, gospon", rekao sam ja. "Dva uvara razgovaraju, kako ve
biva, i netko ne moe ne uti ono to oni kau. A onda netko nae komad novina u
radionici i u novinama pie sve o tome. Kako bi bilo da me prijavite za tu stvar, gospon,
ako bih smio biti toliko smion da predloim?"
Mogao si vidjati da on razmilja o tome dok je dimio svoj tumor, pitajui se koliko da mi
kae o onom to je znao o toj vei koju sam spomenuo. Onda je rekao: "Pretpostavljam
da se to odnosi na Ludovicov postupak." Jo je bio jako oprezan.
"Ne znam kako se zove, gospon", rekao sam ja. "Samo znam da te izvadi brzo pobrine
se da se nikad vie ne vrati."
"To je tono", rekao je, obrva kao skupljenih kad je spustio pogled na mene. "Tono
tako, 6655321. Naravno,
87
trenutno je samo u pokusnom stupnju. Vrlo je jednostavan, ali drastian."
"Ali se koristi ovdje, arne, gospon?" rekao sam. "One nove kao bijele zgrade kraj
Junog zida, gospon. Gledali smo kako se grade, gospon, dok smo radili vjebe."
"Jo nije upotrijebljen", rekao je on. "Ne u ovom zatvoru, 6655321. On Sam ima
ozbiljne sumnje glede toga. Moram priznati da dijelim te sumnje. Pitanje je, moe li
takva tehnika zbilja uiniti ovjeka dobrim. Dobrota dolazi iznutra, 6655321. Dobrota je
neto odabrano. Kad ovjek ne moe odabrati, on prestaje biti ovjek." On bi nastavio s
jo mnogo tog dreka, ali mogli smo slujati sljedeu turu pljenova kako marira klong
klong niz eljezne stube da dou po svoj dio Religije. Rekao je: "Malo emo popriati o
tome neki drugi put. Sad bolje da pone sa sluenjem." Pa sam otiao do starejeg
sterea i stavio J. S. Bachov zborni preludij Wachet Aufi oni granji vonjaji pizdunski
kriminalci uli su poput gomile ukroenih majmuna, dok su uvari ili asoji kao lajali na
njih i ibali ih. I uskoro je zatvorski kopelan pitao njih: "A onda, to emo?" A taj dio
ve znate.
Imali smo etiri ta lomtika kao zatvorske religije tog jutra, ali mi kopelan nije nita vie
rekao o tom Ludovico-vom postupku, to god to bilo, O brao moja. Kad sam zavrio
svoju rabotu sa stereom samo je govorjao nekoliko slovja zahvalnosti i onda sam
privodjen natrag u eliju na Razini 6 koja je bila moj jako vonjaji i pretrpan dom. a-
soj nije bio ba zbilja lo vjek i on me nije tolokirao ili utnuo unutra kad je otvorio,
samo je rekao: "Evo nas, sin-ko, natrag na staro pojilo." I tu sam bio s mojom novom
vrstom druzja, svi jako kriminalni ali, Gospodjinu hvala, ne skloni tjelesnim
perverzijama. Tamo je bio Zophar na svom leaju, jako mrav i sme vjek koji je stalno
mljeo svojim kao kanceroznim golosom, tako da se nitko nije 88
trudio sluajati. Ono stoje sad govorio kao nikome bilo je: "A u to doba niste mogli
nabaviti foru", (ma to to bilo, brao) "ni da ispljunete deset milijuna somova, pa to ja
napravim, eh, odem dolje do Turkevja i kaem ja njemu da sutradan imam kvaku, pazi,
i moe li on neto?" Sve to to je govorio bio je starinski argon pravih kriminalaca. Tu
je bio i Wall, koji je imao samo jedno glazje, i on je otkidao dijelove svojih noktiju na
nogama u poast nedjelje. Tu je bio i Veliki idov, jako debeli znojavi vjek koji je bio
ispruen na svom leaju kao mrtav. Pored njih su tu bili Jojohn i Doktor. Jojohn je bio
jako gadan i specijalist za kao seksualne napade, a Doktor se pretvarao da moe izlijeiti
sifkilu i goniu i triu, ali je samo davao injekcije vode, a i ubio je dvije djevoke
umjesto da ih, kao stoje obeao, rijei njihovih neeljenih tereta. Bili su zbilja uasna
granja skupina, i ja nisam uivao u druenju s njima, O brao moja, nita vie nego vi
sada, ali nee to potrajati jo dugo.
Sad, ono to bih htio da znate je daje ta elija bila namijenjena samo za trojicu kad su je
sagradili, ali nas je bilo est unutra, svi natrpani unutra znojavo i tijesno. I u takvom su
stanju bile sve elije u zatvorima u to doba, brao, i prljava posrana sramota je to bila,
nije bilo poteno mjesta da se elovjek protegne. A jedva da ete povjerovati ono to u
sad rei, to je da su u tu nedjelju brosatli unutra jo jednog pljena. Da, ba smo pojeli
nau uasnu piu od valjuaka i vonjajeg gulaa, i puili po jedan miran tumor na
leajevima, kad je taj vjek baen meu nas. On je bio bradat stareji vjek i on je bio taj
koji je odmah poeo kriati albe, prije nego to smo mi imali anse da vidjamo
situaciju. Pokuavao je kao tresti reetke, kria-jui: "Zahtijevam moja vraja prava,
ova je prepuna, to je prokleta podvala, eto to je." Ali jedan od asoja se vratio da mu
kae da se mora snai i dijeliti leaj s nekim tko ga
89
hoe pustiti, inae e morati na pod. "I", rekao je uvar, "bit e sve gore, a ne bolje. Ba
prljav zloinaki svijet svi vi pokuavate izgraditi."
90
\r&, ba je putanje tog novog elovjeka bilo stvarni poetak mog izlaska iz starog
Drzata, jer je on bio takav gadan svaalaki pljen, s jako prljavom pameu i niskim
namjerama, da se nevolja nainjala ve isti dan. On je bio isto jako hvalisav i poeo nas
je gledati s jako podrugljivim izrazom na licoju i govoriti glasnoje i nadmeno. Nadrobio
je daje on jedini pravi horroro prestupnjak u cijelom zvjerinjaku, meljui daje
napravio ovo i uradio ono i ubio deset rozova jednim zamahom svoje rukaje i takav
drek. Ali nitko nije bio ba impresioniran, O brao moja. Pa se onda okomio na mene,
poto sam ja bio najmlai tamo, pokuavajui rei da bi ja kao najmlai trebao biti taj
koji e zasnjiti na podu, a ne on. Ali svi ostali bili su za mene, kriajui: "Ostavi ga na
miru, ti granji branji", i onda je on poeo stari cvile kako njega nitko ne voli. Pa se
iste te noaje ja probudim, a taj uasni pljen lei sa mnom na istom leaju, koji je bio na
dnu niza od tri i jo jako uzak, i on je govorjao prljave kao ljubavne slovje i mil mil mil
milovao. Pa sam onda ja postao zbilja bezumnaja i zamahnuo, mada nisam mogao
vidjati ba horroro, postoje bilo samo jedno maljutko malo crveno svjetlo vani na
odmori-tu. Ali znao sam daje to taj, vonjaji pizdun jedan, i onda, kad je nevolja zbilja
krenula i svjetla se upalila, mogao sam vidjati njegovo uasno licoje sa svom krvcom
koja mu je curila iz usta gdje sam gaja zakaio rukajom.
to se tad sluajilo, naravno, bilo je da su se moji cimeri u eliji probudili i pridruili,
tolokirajui pomalo nasumce u polumraku, i umaja je izgleda probudio cijelu razinu,
91
pa ste mogli slujati mnogo krianja i lupanja limenim alicama po zidu, kao da su svi
pljenovi u elijama pomislili da e otpoeti veliki bijeg, O brao moja. Pa su se onda
svjetla upalila i asoji su doli u svojim kouljama i hlaama i kapama, maui velikim
palicama. Mogli smo vidjati naa zacrvenjena licoja i mahanje stegnutim rukajama, i
bilo je mnogo krianja i psovanja. Onda sam ja podnio moju albu i svaki ao je rekao
da je vjerojatno Va Skromni Pripovjeda, brao, taj koji je sve poeo, poto ja nisam
imao ni ogrebotine na sebi, a onaj uasni pljen je bio obliven crvenom crvenom krvcom
iz usta gdje sam ga ja pogodio rukajom. Od toga sam bio zbilja bczumnaja. Rekao sam
da neu vie spavati niti jednu noaju u toj eliji ako Zatvorske vlasti dopuste uasnim
vonjajim pre-stupnjacima skakati na mene kad nisam u poloaju braniti se, poto
spavam. "Saekaj do ujutro", rekli su. "Zasebnu sobu s kupaonicom i televizorom vaa
milost zahtijeva? Pa, to e se srediti ujutro. A u meuvremenu, mali druzja, spusti svoju
vraju golovu na svoju slamom punjenu po-duku i neemo vie ni uti za nikakvu
nevolju. Dobro dobro dobro?" I onda su otili sa strogim upozorenjima za sve, onda su
uskoro svjetla pogaena, i tada sam rekao da u ja sjediti ostatak noaje, govorei prvo
tom uasnom prestupnjaku: "Hajde, idi na moj leaj ako hoe. Meni se vie ne svia.
Ve si ga uinio prljavim i zasranim kad si legao na njega svojim uasnim vonjajim
pljotom." Ali, onda su se ostali prikljuili.
Veliki idov je rekao, jo znojav od malo bitve u mraku: "Neemo tako, bvao.
Nemojmo popustiti pved pvijet-njama."
Pa je taj novi rekao: "Daj zaepi, ifutu", stoje znailo da zauti, ali je bilo jako
uvrjedljivo. Pa se Veliki idov spremio tolokirati ga.
92
Doktor je rekao: "Hajdemo, gospodo, ne elimo nikakvu nevolju, zar ne?" svojim jako
otmjenim golosom, ali ovaj novi prestupnjak je ba traio to. Mogli ste vidjati da je on
mislio daje on jako veliki bolji vjek i daje njemu ispod asti dijeliti eliju sa estoricom i
morati spavati na podu prije moje geste.
Na svoj podrugljivi nain pokuao se zakaiti s Doktorom, govorei: "Ajeeeel, nee ti
nikakvu nevoljicu, je li, Archibuljo?"
Pa je Jojohn, gadan i otar i napet, rekao: "Ako ne moemo spavati, hajdemo se baviti
obrazovanjem. Naeg novog prijatelja trebalo bi nauiti poneku lekciju." Mada je kao
bio specijalist za seksualne napade imao je lijep nain govorjatanja, tiho i kao precizno.
Pa se ovaj novi pljen podrugnuo: "Pi i pa i po, ti mala napasti." Tako je onda sve
zbilja poelo, ali na udan kao blag nain, i nitko nije jako povisio golos. Novi pljen je
malenko kriao u poetku, ali onda gaje Wall akom po zubima, dok ga je Veliki idov
drao uz reetke da ga se moe vidjati na maljenkom crvenom svjetlu s odmorita, i on
je samo radio oh oh oh. Nije bio neki jak vjek, i pretpostavljam da je to nadoknaivao
time to je bio umaji u golosu i jako hvalisav.
U svakom sluaju, kad sam vidio staru krvcu kako crveno tee na crvenom svjetlu,
osjetio sam stari uitak kako mi se podie u kikama i rekao sam: "Ostavite ga meni,
dajte, pustite mi ga sad, brao."
; Pa je Veliki idov rekao: "Dobvo, dobvo, deki, to je ispvavno. Pvebij ga,
Alexe." Pa su svi oni stajali okolo dok sam ja navalio na tog prestupnjaka u polumraku.
Izudarao sam ga posvuda, skakuui u izmama mada nisam , vezao vezice, i onda sam
ga sapleo i on je tres tres na pod. utnuo sam ga jednom zbilja horroro u golovu i on je
napravio ohhh, onda je nekako zahrkao i kao zaspao, i
93
Doktor je rekao: "Vrlo dobro, mislim da e to biti dostatna lekcija", mirkajui da vidja
tog oborenog i prebijenog vjeka na podu. "Neka sanja, moda o tome da ubudue bude
bolji deko." Pa smo se svi mi popeli natrag na leajeve, poto smo sad bili jako umorni.
Ono o emu sam ja sanjao, O brao moja, je da sam u nekom jako velikom orkestru, na
stotine glazbenika, a dirigent je bio kao mjeavina Lud-wiga vana i G. F. Handela,
izgledajui veoma gluho i slijepo i blazirano. Bio sam meu puhaima, ali ono to sam ja
svirao bilo je kao blijedi ruiasti fagot od mesa koji mi je rastao iz pljota, ba iz sredine
trbuha, i kad bih puhao u njega morao sam se mekati ha ha ha jako glasno jer je to kao
kakljalo, a tada su Ludwig van i G. F. postali jako razdra i bezumnaja. Onda je priao
sve do mog licoja i kriao mi glasno u ukho, i onda sam se probudio kao oznojen.
Naravno, ono stoje glasni umaja zbilja bio, bilo je zatvorsko zvonce koje je radilo brrr
brrr brrr. Bilo je zimsko jutro i moje glazje bile su pune snoljepila, i kad sam ih otvorio
bile sujako nateene na elektrinom svjetlu koje je ukljueno posvud u zvjerinjaku.
Onda sam pogledao dolje i vidjao onog novog prestupnjaka kako lei na podu, jako
okrvavljen i izubijan i jo bez bez bez svijesti. Onda sam se sjetio protekle noi i od toga
sam se malo meknuo. Ali, kad sam ustao s leaja i pomakao ga mojom bosom nogajom,
osjetio sam kao ukoenu hladnou, pa sam otiao do Doktorovog leaja i protresao ga,
poto je on uvijek bio jako spor u buenju ujutro. Ali, ovaj put je dosta skoraje ustao s
leaja, kao i svi drugi, osim Walla koji je spavao kao zaklan. "Veoma nezgodno", rekao
je Doktor. "Srani udar, mora daje bilo to." Onda je rekao, gledajui okolo u sve nas:
"Zbilja niste trebali onako navaliti na njega. To je bilo odista nepromiljeno." , ,
;
94
Jojohn je rekao: "Hajde, hajde, Doo, nisi ni ti bio s raskida da ga koji put poaka."
Onda se Veliki idov okrenuo prema meni i rekao: "Alexe, ti si bio pvevie nestvpljiv.
Onaj zadnji udavac bio je jako gadan."
Poeo sam postajati razdra zbog toga i rekao sam: "A tko je poeo? Ja sam se samo
prikljuio pri kraju, zar ne?" Pokazao sam na Jojohna i rekao: "Bila je to tvoja
zamisao." Wall je zahrkao malo glasnije, pa sam ja rekao: "Probudite tog vonjajeg
branjog. On je bio taj to gaje stalno po gubici dok gaje Veliki idov drao uz reetke."
Doktor je rekao: "Nitko nee porei daje tog ovjeka malo njeno udario, da ga naui
lekciju, takorei, ali je oito da si mu ti, dragi moj djeae, silinom i, da tako kaem,
nebrinou mladosti, zadao zavrni udarac. To je velika teta."
"Izdajice", rekao sam. "Izdajice i lazovi", jer sam mogao vidjati daje sve bilo kao i
ranije, prije dvije godine, kad su me moji takozvani druzja ostavili u brutalnim ruka-
jama milicajkana. Nije bilo povjerenja nigdje na svijetu, O brao moja, koliko sam ja
vidio. I Jojohn je otiao i probudio Walla, i Wall je bio i previe spreman zakleti se da je
Va Skromni Pripovjeda obavio ono zbilja gadno tolo-kiranje i brutalnost. Kad su
asoji doli, i onda i Glavni ao, i onda sam Ravnatelj, svi ti moji elijski cimeri bili
sujako umnaji s priama o tome to sam ja sve uinio da ubjatam tog bezvrijednog
perverznajaka ije je krvcom obliveno pljoto lealo poput vree na podu.
To je bio vrlo udan dan, O brao moja. Mrtvo pljoto je odnijeto, i onda su svi u cijelom
zatvoru morali ostati zakljuani do daljnjih zapovijedi, i nisu nam dijelili piu, ak ni
alice vrelog ajia. Samo smo sjedili, i uvari ili asoji su se etkali po razinama, tu i
tamo kriajui: "Zaepi" ili "Umukni" kad god su slujali ak i apat iz neke od
95
elija. Onda je, oko jedanaest prijepodne, bila nekakva ukoenost i uzbuenje i kao vonj
straha koji su se irili od izvan elija, i onda smo mogli vidjati Ravantelja i Glavnog
asoa i neke po izgledu jako bolje vane elovjeke kako prolaze zbilja skoraje,
govorjajui kao bezumnaji. inilo se da idu ravno do kraja razine, onda ih se moglo
slujati kako idu natrag, ovaj put sporije, i mogli ste slujati Ravnatelja, jako znojavog
debeljukastog vjeka svijetle kose, kako kae slovja kao: "Ali, gospon -" i: "Pa, to mi
moemo, gospon?" i tako dalje. Onda su svi oni stali kod nae elije i Glavni ao je
otvorio. Mogao si odmah vidjati tko je bio zbilja vaan vjek, jako visok i s plavim
glazjama i s odista horroro platjama na sebi, najljepe odijelo, brao, koje sam ikad
vidio, apsolutno vrhunac mode. On je samo nekako pogledao ravno kroz nas pljenove,
govorei jako divnim zbilja obrazovanim golosom: "Vlada se vie ne moe baviti
zastarjelim penolokim teorijama. Natrpajte kriminalce skupa i pogledajte to se
dogodi. Dobijete koncentrirani kriminal, zloin usred kazne. Uskoro e nam moda biti
potrebni svi zatvorski kapaciteti za politike prijestupnike." Nisam to uope ponjao,
brao, ali na kraju krajeva on to nije meni govorjao. Onda je rekao: "Obine kriminalce
poput ove gomile nitarija" - (to je znailo mene, brao, kao i drugih, koji su bili pravi
prestupnjaci i uz to izdajice) - "najbolje se moe rijeiti na isto korektivnoj osnovi.
Ubijte kriminalni refleks, i to je sve. Puno izvrenje za godinu dana. Kanjavanje im
nita ne znai, to moete vidjeti. Oni uivaju u svojoj takozvanoj kazni. Poinju ubijati
jedni druge." I okrenuo je svoje stroge plave glazje na mene.
Pa sam ja rekao, smjelo: "S potivanjem, gospon, ja se moram pobuniti protiv ovog to
ste rekli. Ja nisam obian kriminalac, gospon, i nisam nitarija. Drugi su moda ni-
tarije, ali ja nisam."
96
Glavni ao se sav zajapurio i zakriao: "Zaepi tu tvoju prokletu rupu, ti. Zar ne zna
tko je ovo?"
"Dobro, dobro", rekao je taj veliki vjek. Onda se okrenuo ravnatelju i rekao: "Moete
njega koristiti za utiranje puta. On je mlad, smion, zao. Brodskv e se pobrinuti za njega
sutra, a vi moete sjediti i gledati Brodskog. To doista uspijeva, ne brinite zbog toga.
Ovaj zli mladi huligan bit e promijenjen do neprepoznatljivosti."
I te teke slovje, brao, bile su kao poetak moje slobode.
97
Ve te iste veeri odvukli su me lijepo i njeno brutalni tolokirajui asoji da vidjam
Ravnatelja u njegovoj svetinji nad svetinjama, svetom uredu. Ravnatelj me pogledao
veoma umorno i rekao: "Pretpostavljam da ne zna tko je to bio jutros, je li, 6655321?"
1 bez ekanja da ja kaem ne nastavio je: "To je bio nitko drugi do Ministar
Unutranjih, novi Ministar Unutranjih i ono to zovu jako novom metlom. Pa, te nove
glupe ideje su konano stigle, a nareenja su nareenja, mada ti mogu rei u povjerenju
da ja to ne odobravam. Izriito ne odobravam. Oko za oko, kaem ja. Ako te netko
udari, ti ga udari, zar ne? Zato onda ne bi Drava, koju vrlo ozbiljno napadate vi
brutalni huligani, isto uzvratila udarac? Ali, novo gledite je rei ne. Novo gledite je da
pretvaramo loe u dobro. to sve se meni ini previe nepravednim. Hm?"
Pa sam ja rekao, pokuavajui da budem pun potivanja i voljan: "Gospon."
A onda je Glavni ao, koji je stajao sav crven i krupan iza Ravnateljevog stolca,
krinuo: "Zaepi svoju prljavu rupu, ti nitarijo."
"Dobro, dobro", rekao je kao umorni i iscrpljeni ravnatelj. "Tebe e se, 6655321,
reformirati. Sutra ide tom ovjeku, Brodskom. Vjeruje se da e moi napustiti
Dravnu Skrb za neto vie od dva tjedna. Za malo vie od dva tjedna opet e biti u
velikom slobodnom svijetu, ne vie broj. Pretpostavljam", i tu je malo frknuo, "da te ti
izgledi ine sretnim?"
98 .,.:
Nisam rekao nita pa je Glavni ao krinuo: "Odgovori, ti prljava mala svinjo, kad te
Ravnatelj pita."
Pa sam ja rekao: "O, da, gospon. Hvala vam najljepe, gospon. Trudio sam se koliko
god sam mogao ovdje, zbilja jesam. Zahvalan sam svima koji imaju veze s ovim."
"Nemoj biti", uzdahnuo je Ravnatelj. "Ovo nije nagrada. Ovo je daleko od toga da bude
nagrada. Sad, ovdje je formular koji treba potpisati. Tu pie da si voljan da se ostatak
tvoje kazne zamijeni za podvrgavanje onom to se ovdje zove, jako glup izraz,
Obnavljajuim postupkom. Hoe li potpisati?"
"Svakako da u potpisati," rekao sam, "gospon. I veoma vam hvala." Pa mi je dana
olovka s tintom i potpisao sam svoje ime lijepo i teno.
Ravnatelj je rekao: "Dobro. To bi bilo sve, ja mislim."
Glavni ao je rekao: "Zatvorski kapelan bi htio porazgovarati s njim, gospon." Pa sam
izmariran van i niz hodnik do Krilne kapele, dok me jedan ao tolokirao po leima i
golovi cijelim putem, ali na veoma kao zijevajui i umoran nain. I odmariran sam
preko krilne kapele do malog ureda kopelana i onda nagnan da uem. Kopelan je sjedio
za svojim stolom, mirisajui jasno i glasno finim mukim vonjajom skupih tumora i
scotcha.
Rekao je: "Ah, mali 6655321, sjedni." A asoima: "ekajte vani, ha?" to i jesu. Onda
mi se obratio na veoma kao gorljiv nain, rekavi: "Jednu stvar elim da razumije,
djeae, a to je da ovo nema nikakve veze sa mnom. Da ima koristi, bunio bih se zbog
toga, ali nema. Tu je i pitanje moje karijere, tu je pitanje slabosti mog glasa, kad se stavi
naspram vike odreenih monijih imbenika politike. Jesam li jasan?" Nije bio, brao,
ali ja sam kimnuo glavom da jest. "O jako tekim etikim pitanjima se ovdje radi",
nastavio je. "Od tebe e napraviti dobrog djeaka, 6655321. Nikad vie nee imati elju
poiniti djelo nasilja,
99
ili zgrijeiti na bilo koji nain protiv Dravnog Mira. Nadam se da si sve to shvatio.
Nadam se da ti je to apsolutno jasno u umu."
Rekao sam: "O, bit e lijepo biti dobar, gospon." Ali sam se ba horroro mekao u sebi,
brao.
On je rekao: "Moda ne bude lijepo biti dobar, 6655321. Moda bude uasno biti dobar.
A kad ti to kaem, shvaam koliko samo kontradiktorno to zvui. Znam da me eka
mnogo besanih noi zbog ovog. to Bog eli? eli li Bog dobrotu ili izbor dobrote? Je li
ovjek, koji odabere loe, moda na neki nain bolji od ovjeka kojem je dobro
nametnuto? Duboka i teka pitanja, mali 6655321. Ali, sve to sad elim rei je ovo: ako
se bilo kad u budunosti osvrne na ovo vrijeme i sjeti se mene, najnieg i najponiznijeg
od svih bojih slugu, nemoj, molim te, misliti zlo o meni u svom srcu, mislei da sam na
bilo koji nain umijean u ono to e ti se sad dogoditi. A sad, govorei o molitvama, s
tugom shvaam da nee biti mnogo svrhe u tom da se molim za tebe. Sad prelazi u
podruje gdje e biti izvan dosega moi molitve. Uasna uasna stvar za pomisliti. A
ipak, u neku ruku, birajui da bude lien sposobnosti da donese moralni izbor, u neku
ruku si doista odabrao dobro. To u eljeti misliti. To u, Bog nam svima pomogao,
6655321, eljeti misliti." I onda je poeo plakati. Ali ja nisam obraao ba mnogo panje
na to, brao, samo sam se nijemo meknuo u sebi, jer si mogao vidjati da je on pitjao
stari viski, i sad je uzeo bocu iz pretinca u svom stolu i poeo sipati sebi zbilja horroro
bolju dozu u jako zamaenu i granju au. Iskapio je to i onda rekao: "Sve bi moglo
biti dobro, tko zna? Tajanstveni su putovi Gospodnji." Onda je poeo pjevati psalam
zbilja jakim dubokim golosom. Tada su se vrata otvorila i asoji su doli da me
odtolokiraju natrag u moju vonjaju eliju, ali je stari ko-pelan nastavio pjevati taj
psalam. 100
Pa, sljedee jutro morao sam rei zbogom starom Drzatu, i osjeao sam se maljutko
tuno, kako se uvijek osjea kad mora napustiti mjesto na koje si kao navikao. Ali
nisam otiao daleko, O brao moja. Bio sam odguran i utiran do nove bijele zgrade
odmah iza dvorita gdje smo mi radili vjebe. To je bila veoma nova zgrada i imala je
nov hladan kao prazan miris od kojeg bi pomalo zadrhtao. Stajao sam tamo u uasnom
boljem golom hodniku i osjetio sam nove vonjaje, njukajui mojim kao veoma
osjetljivim morderom iliti njukom. Bilo je kao bolnikih mirisa, i elovjek ao predao
me jednom koji je imao bijelu kutu, kao da bi mogao biti iz bolnice. On je potpisao
primitak, ijedan od brutalnih asoja koji su me doveli rekao je: "Pazite se ovog, gospon.
Ba brutalan pizdun je bio i opet e biti, i pored ulizivanja zatvorskom kapelanu i
itanja Biblije." Ali ovaj novi elovjek imao je zbilja horroro plave glazje koje su se kao
smijeile kad je govorjao.
Rekao je: "O, ne predviamo nikakve nevolje. Bit emo prijatelji, zar ne?" I nasmijeio
se svojim glazjama i svojim finim irokim ustima koja su bila puna blistavih bijelih
zubaja, i nekako mi se odmah svidio taj vjek. U svakom sluaju, predao me jednom kao
niem vjeku u bijeloj kuti, i ovaj je isto bio jako fin, i odveli su me do jako lijepe bijele
iste spavae sobe sa zavjesama i lampom pored kreveta, i samo jednim krevetom, sve za
Vaeg Skromnog Pripovjedaa. Pa sam se iznutra zbilja horroro nasmijao tome,
mislei da sam ja zbilja jako sretan maljik. Reeno mije da skinem svoje odvratne
zatvorske platje i dana mije zbilja prekrasna pidama, O brao moja, zelene boje,
vrhunac krevetske mode. I dali su mi fin topao ogrta i lijepe tofle da stavim na svoje
bose nogaje, i pomislio sam: "Pa, Ale-xe deko, mali 6655321 koji si bio, ba si se
usreio, tu nema greke. Zbilja e ti se svidjeti ovdje."
101
Nakon to su mi dali finu aaju zbilja horroro kave i neke stare gazete i asopise da
prolistam dok je pitjam, onaj prvi vjek u bijelom je uao, onaj to je kao potpisao
primitak mene, i rekao je: "0, tu si", glupa ve za rei ali nije zvuala glupo, jer je taj
vjek bio tako kao fin. "Ja se zovem", rekao je, "dr. Branom. Ja sam asistent dr.
Brodskog. S tvojim doputenjem, nakratko u te uobiajeno pregledati." I izvadio je
stari stetoskop iz svog desnog karma-na. "Moramo se uvjeriti da si u dobrom stanju, zar
ne? Da, odista moramo."
Pa sam ja legao skinuvi gornji dio pidame i on je uradio ovo, ono i to, i ja sam rekao:
"to je tono, gospon, ono to ete uiniti?"
"O," rekao je dr. Branom, vukui svoj hladni stetoskop po mojim leima, "sasvim je
jednostavno, u biti. Samo emo ti pokazati neke filmove."
"Filmove?" rekao sam. Jedva sam mogao povjerovati svojim ukhojima, brao, kao to
sigurno razumijete. "Hoete rei", rekao sam, "da e to biti ba kao u kinu?"
"Bit e to specijalni filmovi", rekao je taj dr. Branom. "Vrlo specijalni filmovi. Imat e
prvu seansu danas poslijepodne. Da," rekao je, uspravljajui se iznad mene, "ini se da
si ti sasvim zdrav deko. Moda malo pothranjen. Za to je kriva zatvorska ishrana.
Obuci pidamu. Nakon svakog obroka", rekao je, sjedajui na rub kreveta, "davat emo
ti injekciju u ruku. To e pomoi." Osjetio sam zahvalnost prema tom jako finom dr.
Branomu.
Rekao sam: "Vitamini, gospon, je li to?" "Tako neto", rekao je on, smijeei se zbilja
horroro i ljubezno. "Samo ubod u ruku nakon svakog obroka." Onda je iziao. Leao
sam na krevetu mislei daje ovo kao pravi raj, i itao sam neke od asopisa koje su mi
dali - World-sport, Sinny (stoje bio filmski asopis) i Goal. Onda sam
102
se zavalio na krevet i zatvorio glazje i mislio kako e lijepo biti opet tamo vani, Alex s
moda lijepim laganim poslom tijekom dana, poto sam sad prestar za staru kolicu, i
onda okupiti kao novu bandu za nooje, i prva rabota bit e srediti starog Tupog i Petea,
ako ih ve nisu sredili mi-licajkani. Ovaj put u biti jako paljiv.da me ne ulovjaju.
Pruili su mi kao drugu ansu, a ja sam ve ubio i sve to, i ne bi bilo kao poteno da me
opet ulovjaju, nakon to su se toliko namuili da mi prikau filmove koji e me uiniti
zbilja dobrim maljikom. Ba sam se horroro mekao svaijoj kao naivnosti, i mekao
sam se nairoko kad su mi donijeli ruak na pladnju.
Vjek koji gaje donio bio je onaj koji me doveo u ovu maljutku sobu kad sam doao u to
mjasto, i on je rekao: "Lijepo je znati daje netko sretan." Na pladnju je bila zbilja fina
privlana pia - dva ili tri lomtika kao vrelog roast-beefa s pasiranim kartoflima i
povrtkom, i bilo je i sladoleda i fina vrela aja ajia. I bio je ak i tumor za popuiti i
kutija s jednim palidrvcem. Pa se inilo daje to ba pravi ivot, 0 brao moja. Onda,
nekih pola sata kasnije kad sam leao pomalo pospan na krevetu, ula je bolniarka,
zbilja lijepa mlada djevoka sa stvarno horroro grudajama (kakve nisam vidio dvije
godine) i ona je imala pladanj i iglu za injekcije.
Rekao sam: "Ah, stari vitamini, ha?" I ccccnuo sam joj, ali ona nije obraala panju.
Samo mi je zabila iglu u lijevu ruku, i ooop ode ta vitaminska stvar unutra. Onda je opet
izala, klik klik na svojim nogajama s visokim petama. Onda je vjek u bijeloj kuti koji je
bio kao bolniar doao s kolicima. Bio sam maljutko iznenaen da vidjam to.
Rekao sam: "to biva, braco? Mogu hodati, sigurno, do kamo god trebamo idjati."
103
Ali on je rekao: "Bolje da vas ja odguram." I odista, O brao moja, kad sam ustao s
kreveta ustanovio sam da sam maljutko slab. Bila je to pothranjenost kao to je dr.
Branom rekao, sva ta odvratna zatvorska pia. Ali, vitamini iz injekcije poslije obroka
izvui e me. Nema sumnje u to, mislio sam.
104
dje sam bio odguran, brao, bilo je kao nijedno kino koje sam vidjao prije. Doista,
jedan zid bio je prekriven srebrnastim zaslonom, i ravno nasuprot bio je zid s
etvrtastim rupama da projektor projicira kroz njih, i bilo je stereo zvunika po cijelom
mjastu. Ali uz desni zid bio je niz kao malih mjeraa, i nasred poda prema zaslonu bio je
kao zubarski stolac iz kojeg su ile neke ice, i morao sam kao puzati iz kolica do toga,
apomogao mi jejo jedan kao bolniarski vjek u bijeloj kuti. Onda sam zamijetio da je
ispod projekcijskih rupa kao mutno staklo, i mislio sam da sam vidjao sjene ljudi kako
se miu iza i mislim da sam uo nekog kako proiava grlo kalj kalj kalj. Ali onda je
sve to sam mogao kao primijetiti bilo koliko sam slab, i to sam pripisao promjeni od
zatvorske pie na ovu novu jaku piu, i vitaminima koje su mi dali u injekciji.
"Dobro", rekao je vjek s kolicima, "sad u vas ostaviti. Predstava e otpoeti im dr.
Brodskv doe. Nadam se da ete uivati." Iskreno reeno, brao, nisam ba osjeao da
elim vidjati neku filmsku predstavu to poslijepodne. Nisam bio raspoloen. Mnogo bi
mi se vie svidjelo da lijepo mirno spavanem u krevetu, fino i mirno i sam samcit.
Osjeao sam se veoma mlitavo.
Ono to se sad dogodilo je da je jedan vjek u bijeloj kuti privrstio moju golovu u kao
dra, sve vrijeme pje-vuei neku vonjaju posranu pop-pjesmicu. "Za stoje to?" pitao
sam. A taj vjek je odgovorio, prekidajui svoju kao pjesmu na tren, da je to da mi
golova bude na mjestu i da gledam u zaslon. "Ali", rekao sam, "ja elim gledati u
105
zaslon. Doveli su me ovamo da vidjam filmove i vidjati filmove i hou." A onda se drugi
vjek u bijeloj kuti (bilo ih je troje, s jednom djevokom koja je kao sjedila uz niz
mjeraa i okretala dugmad) namekao na to.
Rekao je: "Nikad se ne zna. O, nikad se ne zna. Vjeruj nam, prijatelju. Bolje je ovako."
A onda sam ustanovio da mi vezuju rukaje za naslone stolca i privruju nogaje. Meni
se to inilo pomalo bezumnajo, ali sam ih pustio da nastave s onim to su htjeli. Ako u
biti slobodan mladi maljik za dva tjedna, istrpjet u mnogo u meuvremenu, O brao
moja. Jedna ve mi se nije svidjela, ipak, kad su stavili kao tipaljke na kou na mom
elu, pa su moji gornji kapci glazja bili povueni gore i gore i gore i nisam mogao
zatvoriti glazje ma koliko sam se trudio. Pokuao sam se mekati i rekao: "Ovo je neki
zbilja horroro film, ako vam je toliko stalo da ga vidjam."
A jedan od vjekova u bijeloj kutije rekao, mekujui se: "Horror i jeste, prijatelju. Pravi
ou uasa." I onda su mi kao kapu nabili na golovu i mogao sam vidjati da iz nje idu
ice, i nalijepili su kao prianja na moj trbuh ijedan na staro tiktakalo, i mogao sam tek
vidjati ice kako idu iz njih. Onda se uo umaja vrata kako se otvaraju i mogao si znati
da neki jako vani elovjek ulazi po tome kako su se svi pod-vjekovi u bijelim kutama
ukoili. I onda sam vid-jao tog dr. Brodskog. On je bio maljutki vjek, jako debeo, sa sve
kovravom kosom koja mu se kovrala po golovi, a na svom krumpirastom nosu imao je
jako debele oaje. Mogao sam vidjati da ima na sebi zbilja horroro odijelo, apsolutno
vrhunac mode, i da od njega dopire kao jako delikatan i suptilan vonjaja operacijske
sale. S njim je bio dr. Branom, sav nasmijan kao da mi ulije povjerenje. "Je li sve
spremno?" pitao je dr. Brodskv jako grlatim golosom. Onda sam mogao slujati glasove
kako kau Dobro dobro dobro s kao razdaljine, onda blie, onda se uo tih kao zujei
106
umaja kao da se neto ukljuuje. A onda su se svjetla ugasila i tu je bio Va Skromni
Pripovjeda i Prijatelj sam u mraku, sjedei sam samcit i preplaen, nesposoban da se
pokrene ili zatvori glazje ili bilo to. A tada, O brao moja, filmska predstava je poela s
nekom jako gromkajom glazbom ugoaja koja je dolazila iz zvunika, jako estokom i
punom buke. A onda se na zaslonu pojavila slika, ali nije bilo naslova i pice. Ono to se
pojavilo bila je ulica, koja bi mogla biti bilo koja ulica u bilo kom gradu, i bila je zbilja
tamna nooja i svjetiljke su gorjele. Bio je to jako dobar kao profesionalni kinosnimak, i
nije bilo onih treptaja i mrlja koje imate, recimo, kad vidjate jedan od onih bezobraznih
filmova u neijoj kui u pokrajnjoj ulici. Cijelo to vrijeme glazba je tretala, jako kao
zlokobna. A onda ste mogli vidjati jednog starca kako dolazi niz ulicu, jako stareji, i
onda su starog vjeka zaskoila dva maljika odjevena po vrhunskoj modi, kakva je bila
u to vrijeme (hlae jo uske, ali oko vrata ne kao mana, vie prava kravata) i onda su se
poeli poigravati s njim. Mogao si slujati njegove krike i jauke, jako realistino i mogao
si ak uti kao zadihanost i puhanje dvojice tolokirajuih maljika. Napravili su pravu
kau od tog starog vjeka, tras tras tras po njemu stisnutim akama, cijepajui mu platje
i zavravajui tako to su iscipelarili njegovo nagoje pljoto (to je lealo sve crveno od
krvce u granjem blatujarka) i onda su otrali jako skoraje. Onda je bio krupni plan
golove tog pretuenog starjeeg vjeka, i krvca je tekla predivno crveno. udno je kako
boje kao stvarnog svijeta izgledaju stvarno stvarne tek kad ih vidjate na zaslonu.
Sad cijelo to vrijeme dok sam gledao poeo sam bivati svjestan da se kao ne osjeam
uope dobro, i to sam pripisao pothranjenosti i da mi eludac nije ba spreman za
107
jaku piu i vitamine to sam ih tu dobivao. Ali sam to pokuao zaboraviti,
koncentrirajui se na sljedei film koji je uslijedio odmah, brao moja, bez ikakve
pauze. Ovaj put je film kao odmah skoio na mladu djevoku kojoj su davali staro
unutra-van prvo jedan maljik pa jo jedan pa jo jedan, dok je ona kriala veoma
gromkaje kroz zvunike i kao jako patetina i tragina glazba ila istodobno. To je bilo
stvarno, jako stvarno, mada, ako razmislite kako treba o tome, niste mogli zamisliti
ljudove kako se zbilja slau da im se sve to napravi na filmu, i ako su te filmove pravili
Dobro ili Drava niste mogli zamisliti da im se dopusti da snimaju te filmove bez da se
kao upletu u ono to se dogaa. Pa je to moralo biti jako vjeto ono to zovu rezovima ili
montaom ili neka takva ve. Jer je bilo jako stvarno. I, kad je dolo do estog ili
sedmog maljika koji se cerio i mekao i onda navalio i djevoka je kriala na zvunoj
pratnji kao bezumnaja, onda sam poeo osjeati muninu. Boljelo me posvuda i osjeao
sam da bih mogao povratiti i istodobno ne povratiti, i poeo sam se osjeati kao u
nevolji, O brao moja, uvren prevrsto u taj stolac. Kad je taj dio filma zavrio
mogao sam slujati golos dr. Brodskog s komandne ploe kako kae: "Reakcija oko
dvanaest toka pet? Obeavajue, obeavajue."
Onda smo uletjeli ravno u jo jedan lomtik filma, a ovaj put je to bilo samo ljudsko
licoje, jako kao blijedo ljudsko lice drano vrsto i raene su mu razne gadne vee.
Znojio sam se maljutko zbog bola u mojoj utrobi i uasne ei i golova mi je radila drht
drht drht, i inilo mi se da kad ne bih mogao vidjati taj dio filma moda mi ne bi bilo
toliko loe. Ali nisam mogao zatvoriti glazje i, ak i da sam pokuao pomaknuti jabuice
glazji, ipak se nisam mogao skloniti s kao crte paljbe tog filma. Pa sam morao
108
nastaviti vidjati to se radi i sluati najuasnije krianje kako dopire od tog licoja. Znao
sam da to ne moe zbilja biti stvarno, ali to nije bilo bitno. Guio sam se, ali nisam
mogao povratiti, vidjajui prvo da britvaja sijee jedno oko, onda ree obraz, onda rez
rez rez posvuda, dok je crvena krvca brizgala na leu kamere. Onda su sve zube kao
upali kljetima, i krianje i krv bili su strani. Onda sam slu-jao taj jako zadovoljni
golos dr. Brodskog kako kae: "Izvrsno, izvrsno, izvrsno."
Sljedei lomtik filma bio je o staroj eni koja je drala duan i tuklo ju je uz jako
gromkaji smijeh mnogo maljika, i ti maljiki su razbili duan i zapalili ga. Mogao si
vidjati tog jadnog starog komada kako pokuava ispuzati iz plamena, vritei i kriajui,
ali poto su joj nogu polomili ti maljici to su je tukli, nije se mogla pomai. Pa su onda
plamenovi buknuli oko nje, i mogao si vidjati njeno licoje u agoniji kako vapi kroz
plamen i onda nestaje u plamenu, i onda si mogao slujati najgromkajije i oajne i
najoaj-nije krike koji su ikad napravljeni ljudskim golosom.
Pa sam ovaj put znao da moram povratiti, pa sam za-kriao: "Hou povraati. Molim
vas, pustite me povratiti. Molim vas, donesite mi neto u to u povraati."
Ali taj dr. Brodskv je dobacio: "Samo zamilja. Ne mora brinuti. Stie sljedei film."
To je moda trebala biti ala, jer sam uo kao mek iz mraka. A onda sam bio prisiljen
vidjati jako gadan film o japanskom muenju. Bilo je to u ratu 1939.-45., i bilo je
vojnika pribijanih za stabla avlima i loili su vatru pod njima i odsijecali im jaja, i ak
si vidjao i golovu kako je vojniku odsijecaju maem, i onda mu se glava kotrljala i usta i
glazje su jo izgledali ivi, a pljoto tog vojnika je tralo okolo, krvca ila kao vodoskok iz
vrata, i onda je palo, i cijelo to vrijeme Japanci su se jako glasno smijali. Bolovi koje
sam sad osjeao u
109
elucu i glavobolja i e bili su uasni, i inilo se da svi
dolaze sa zaslona.
Pa sam krinuo: "Zaustavite film! Molim vas, molim vas prestanite! Ne mogu vie
podnijeti."
A onda je golos tog dr. Brodskog rekao: "Da prestanemo? Da prestanemo, jesi li rekao?
Pa, tek to smo poeli!" I on i drugi su se mekali jako glasno. ,
110
5
M.
Je elim opisati, brao, koje druge uasne vee sam bio kao prisiljen gledati tog
poslijepodneva. Kao umovi tog dr. Brodskog i dr. Branoma i drugih u bijelim kutama, a
zapamtite daje tu bila ona djevoka stoje pritiskala dugmad i gledala mjerae, morali su
biti vie zasrani i prljavi nego kod bilo kog prestupnjaka u samom Drzatu. Jer nisam
mislio daje mogue bilo kom vjeku ak i pomisliti da snimi film onoga to sam ja bio
prisiljen vidjati, sav vezan u taj stolac i moje glazje silom irom otvorene. Sve to sam
mogao bilo je da im kriam jako gromkaje da iskljue to, iskljue to, i to je kao
djelomino priguilo zvuke dratova-nja i poigravanja i takoer glazbu koja je ila uz to
sve. Moete zamisliti daje bilo kao uasno olakanje kad sam vidjao zadnji dio filma i taj
dr. Brodskyje rekao, jako zijeva-juim i kao umornim golosom: "Mislim da bi to bilo
dosta za Dan prvi, zar ne, Branome?" I eto mene pod ukljuenim svjetlom, golova mi
pulsira kao bolji veliki motor koji pravi bol, i usta mi sasvim suha i odurna unutra, i
osjeam se kao da bih mogao povratiti svaku piu koju sam ikad pojeo, O brao moja,
otkad su me odbili od sise. "U redu", rekao je taj dr. Brodskv, "moete ga odvesti
natrag u krevet." Onda me kao potapao po pleojima i rekao: "Dobro, dobro. Vrlo
obeavajui poetak", smijeei se cijelim lico-jem, onda se kao izgegao, s dr.
Branomom iza sebe, ali dr. Branom mi je uputio kao jako druzjanski i suosjeajni
smijeak, kao da on nema nikakve veze s tom veom nego su ga kjao prisilili kao i
mene.
111
U svakom sluaju, odvezali su mi pljot od stolice i pustili kou iznad mojih glazja pa sam
ih opet mogao otvoriti i zatvoriti, i zatvorio sam ih, O brao moja, s bolom i pulsiranjem
u golovi, i onda sam kao odnesen do starih kolica i odveden natrag u moju maljutku
sobu, dok je pod-vjek koji me gurao pjevao neku veselu pop pjesmicu tako da sam ja
kao zareao: "Umukni, ti", ali on se samo mek-nuo i rekao: "Nema veze, prijatelju", i
onda zapjevao glasnije. Pa sam stavljen u krevet i jo sam se osjeao bolnaje no nisam
mogao zaspati, ali sam uskoro poeo osjeati da bih uskoro mogao poeti osjeati da bih
se uskoro mogao osjeati samo maljenko bolje, i onda su mi donijeli fin vreli aji s
dosta moloka i sukra i, pitjajui to, znao sam daje ta kao uasna nona mora bila u
prolosti i zavrena. A onda je dr. Branom uao, sav fin i nasmijeen.
Rekao je: "Pa, po mojim proraunima trebao bi se poeti opet osjeati dobro. Da?"
"Gospon", rekao sam ja, kao oprezan. Nisam ba kuio na to je on ciljao govorjanjem o
proraunima, uzevi u obzir daje poboljanje od toga da se osjea bolnaji kao tvoja
osobna stvar i nema veze s izraunavanjem.
On je sjeo, sve fino i druzjanski, na rub kreveta i rekao: "Dr. Brodskv je zadovoljan
tobom. Imao si vrlo pozitivne reakcije. Sutra e, naravno, biti dva tretmana, ujutro i
poslijepodne, i mogu zamisliti da e biti pomalo iscrpljen na kraju dana. Ali, moramo
biti strogi s tobom, treba te izlijeiti."
Rekao sam: "Hoete rei da moram prosjediti -? Hoete rei da moram gledati -? Oh,
ne," rekao sam, "bilo je uasno."
"Naravno da je bilo uasno", nasmijeio se dr. Branom. "Nasilje je jako uasna stvar.
To je ono to sad ui. Tvoje tijelo to ui." ^
112 ;
"Ali", rekao sam, "ne razumijem. Ne razumijem to, to mije zlo kao to mije bilo. Nikad
mi prije nije bilo zlo. Osjeao sam upravo suprotno. Mislim, kad sam to radio ili gledao,
osjeao sam se zbilja horroro. Samo ne razumijem zato ili kako ili to -"
"ivot je jako divna stvar", rekao je dr. Branom kao vrlo svetakim glasom. "Procesi
ivota, ustroj ljudskog organizma, tko moe u potpunosti razumjeti ta uda? Dr.
Brodskv je, naravno, izuzetan ovjek. Ono to se tebi sad dogaa je ono to bi se trebalo
dogoditi svakom normalnom zdravom ljudskom organizmu koji razmatra uinak sila
zla, injenje principa unitenja. Tebe se ini razumnim, tebe se ini zdravim."
"To neu prihvatiti", rekao sam, "niti to uope mogu razumjeti. Ono to ste radili bilo
je da ste uinili da mi jako pozli."
"Je li ti zlo sada?" rekao je on, jo sa starim druzjan-skim osmjehom na licoju. "Pije
aj, odmara se, mirno avrlja s prijateljem - sigurno se osjea samo dobro?"
Kao sam osluhnuo ima li bola i munine u mojoj golovi i pljotu, na kao oprezan nain,
ali bilo je istina, brao, da sam se osjeao zbilja horroro i ak sam elio veeru. "Nije
mi jasno", rekao sam. "Ima biti da radite neto da mi bude zlo."
"Bilo ti je loe danas popodne", rekao je, "jer ti je bolje. Kad smo zdravi, na pojavu
omrznutog reagiramo strahom i muninom. Postaje zdrav, to je sve. Bit e jo zdraviji
u ovo vrijeme sutra." Onda me potapao po nogaji i izaao, i ja sam pokuao razmrsiti
cijelu tu ve to sam bolje mogao. Ono to se meni inilo je, da su one ice i druge vee
koje $u mi privrstili na pljot inile da se osjeam loe, i da je sve to ustvari bio neki
trik. Jo uvijek sam razjeavao to, i pitao se trebam li odbiti da me zaveu u taj stolac
sutra i poeti se zbilja dratovati sa svima njima, jer
113
r
sam ja imao svoja prava, kad je jo jedan elovjek uao da se vidi sa mnom. Bio je kao
nasmijan stareji vjek koji je rekao daje on ono to se zove Nadleni za otpust, i nosio je
mnogo raznih papira sa sobom.
Rekao je: "Kuda ete otii kad izaete odavde?" Nisam stvarno uope razmiljao o
takvoj vei, i tek mi je sad zbilja poelo svitati da u biti fini slobodni maljik jako
brzo, i onda sam vidjao da e to biti samo ako ugodim svima i ne poinjem nikakvo
dratovanje i krianje i odbijanje i tako dalje.
Rekao sam: "Oh, otii u kui. Natrag kod mojih t i m."
"Vaih -"
Nije uope kuio nadsatski govor, pa sam rekao: "Kod mojih roditelja u dragom starom
stambenom bloku."
"Shvaam", rekao je. "A kad ste zadnji put imali posjetu svojih roditelja?"
"Prije mjesec dana", rekao sam, "skoro cijeli. Kao suspendirali su dane posjeta na neko
vrijeme, jer je jedan pre-stupnjak dobio eksplozivni prah to mu je preko ice
provercala njegov komad. Zbilja posran tos za nedune, da se i njih kao kazni. Pa je
skoro mjesec dana otkad sam imao posjet."
"Shvaam", rekao je taj vjek. "A jesu li vai roditelji bili obavijeteni o vaem
premjetaju i skorom putanju?" To je imalo ba lijepu zvukaju, to slovja putanje.
Rekao sam: "Ne." Onda sam rekao: "Bit e lijepo iznenaenje za njih, to, zar ne? Ja
samo uem na vrata i kaem: Evo me, natrag, opet slobodan vjek. Da, zbilja horror-
o."
"Tono," rekao je Nadleni za otpust, "ostavit emo to sada. Dok god imate gdje ivjeti.
Sad, tu je pitanje imate li posao, arne?" I pokazao mije taj dugi popis poslova koje sam
mogao dobiti, ali ja sam pomislio, pa, bit e dosta
114
vremena za to. Prvo lijep maljutki odmor. Mogao sam obaviti jedno krastanje im
izaem i napuniti stare karmane lijepim paricama, ali morat u biti jako paljiv i morat
u to obaviti sasvim sam. Nisam vie vjerovao takozvanim druzjama. Pa sam rekao tom
vjeku da to ostavimo i da emo opet govorjati o tome. On je rekao dobro dobro dobro, i
onda se digao da ode. Pokazao je da je jako udna vrsta vjeka, jer ono stoje tad
napravio bilo je da se kao zahihoe i onda kae: "Da li biste htjeli udariti me u lice, prije
nego to odem?"
Nisam mislio da je mogue da sam dobro slujao, pa sam rekao: "Eh?"
"Da li biste", zahihotao se on, "htjeli udariti me u lice prije nego to odem?"
Namrtio sam se na to, jako zbunjen, i rekao: "Zato?"
"Oh," rekao je, "samo da vidimo kako vam ide." I primakao je svoje licojejako blizu, s
debelim smijekom. Pa sam ja stisnuo aku i zamahnuo prema njegovom licoju, ali se on
izmakao zbilja skoraje, jo se smijeei, i moja rukaja je samo udarila zrak. Jako
zbunjujue, to je bilo, i ja sam se mrtio, dok je on odlazio mekujui se od srca. A onda
sam, brao moja, osjetio muninu, ba kao poslijepodne, samo na par minutaja. Onda je
to skoraje prolo i, kad su mi donijeli veeru, ustanovio sam da imam teka i bio sam
spreman pohrskati peenu piletinu. Alije bilo udno da je taj stareji vjek traio tolok
po licoju. I bilo je udno to mi je tako zlo.
Ono to je bilo jo udnije bilo je kad sam zaspao te noi, O brao moja. Imao sam
nonu moru i, kao to se da oekivati, bio je to jedan od onih dijelova filma koji sam
vidjao poslijepodne. San ili nona mora je zbilja samo kao film u tvojoj golovi, samo
stoje kao da moe ui u njega
115
i biti dio toga. I ovo je ono to mi se dogodilo. Bila je to nona mora jednog dijela filma
koji su mi pokazali pri kraju popodnevnog kao tretmana, sve o mekujuim maljiki-ma
koji rade ultranasilje na mladom komadu koja je kria-jala u svojoj crvenoj crvenoj
krvci, s platjama skroz raz-razjanim zbilja horroro. Ja sam bio u tom poigravanju,
mekujui se i bivajui kao predvodnik, odjeven po vrhuncu nadsatske mode. A onda,
na vrhuncu tog dratanja i tol-okiranja, osjetio sam se kao paraliziran i dolo mi je jako
zlo, i svi drugi maljiki su mi se ba gromkaje mekah. Onda sam dratsao natrag do
budnosti kroz moju vlastitu krvcu, litre i hektolitre i mora krvce, i onda sam se naao u
svom krevetu u toj sobi. Htio sam povratiti, pa sam ustao iz kreveta sav drhtav da bih
otiao hodnikom do starog veceja. Ali gle, brao, vrata su bila zakljuana. I kad sam se
okrenuo, vidjao sam po prvi put da su na prozorima reetke. I tako, kad sam posegnuo
za kao posudom na ma-ljutkom ormariu kraj kreveta, vidjao sam da nee biti bjeanja
iz svega toga. Jo gore, nisam se usuivao vratiti se u moju vlastitu zaspalu golovu.
Uskoro sam ustanovio da ipak ne elim povratiti, ali sam se onda pugljao vratiti u krevet
da spavam. Ali sam uskoro zaspao, paf, i vie nisam sanjao.
116
"O
Prestanite, prestanite, prestanite", stalno sam kriao. "Iskljuite to, vi granji pizduni,
ne mogu vie podnijeti." Bio je to sljedei dan, brao, i odista sam se potrudio ujutro i
poslijepodne igrati po njihovom i sjediti kao horroro nasmijeen suraujui maljik u
stolcu muenja dok su oni putali gadne dijelove ultranasilja na zaslonu, moje glazje
silom rairene da vidjam sve, pljot i rukaje i nogaje privreni za stolac da ne mogu
pobjei. Ono to sam natjeran da sad vidjam nije bila zbilja ve koju bih prije mislio
daje previe loa, poto su to bila samo tri ili etiri malj ika kako krastaju u duanu i
pune svoje karmane novcima, usput se poigravajui s kriajuim starejim komadom
koja je radila u duanu, tolokirajui je i putajui da crvena crvena krvca potee. Ali,
pulsiranje i kao tres tres tres tres u mojoj golovi i elja za povraanjem i uasna suha
grebua e u mojim ustima, sve je bilo gore nego juer. "O, bilo mije dosta", kukao
sam. "Nije poteno, vi vonjaji pederi", i pokuao sam se iupati iz stolca ali to nije bilo
mogue, poto sam bio kao zalijepljen za njega.
"Prvorazredno", zakriao je taj dr. Brodskv. "Stvarno ti dobro ide. Jo jedan i gotovi
smo."
Ono stoje bilo bio je opet stareji rat 1939.-45., i bio je to jako mutan i izgreban i ispucao
film to ste mogli vidjati da su ga snimili Nijemci. Poeo je s njemakim orlovima i
nacistikim stijegom s onim kao iskrivljenim kriem to ga svi maljiki u koli vole
crtati, i onda su bili jako arogantni i nadmenaji kao njemaki asnici kako hodaju kroz
ulice koje su bile sama praina i rupe od bombi i
117
poruene zgrade. Onda ste mogli vidjati ljudove kako ih strijeljaju uza zid, a asnici
zapovijedaju, i isto uasne | nagoje pljotove baene u jarak, sve kao kavezi golih rebara i
bijelih tankih nogaja. Onda je bilo ljudi koji su odv-laeni kriajui, mada ne na zvunoj
podlozi, brao moja, poto je jedini zvuk bila glazba, i tolokirani dok su ih vukli. Onda
sam primijetio, u cijelom svojem bolu i muci, | koja je to glazba bila stoje kao tretala i
grmjela kao podloga, i bio je to Ludwig van, zadnji stavak Pete simfonije, i kriao sam
kao bezumnaja na to. "Prestanite!" kriao sam. "Prestanite, vi granji odvratni pederi.
To je grijeh, eto to je to, prljav neoprostiv grijeh, vi branji!" Nisu odmah prestali, jer
je ostala samo minuta-dvije - ljudovi prebijani i obliveni krvcom, onda jo strjeljakih
vodova, onda stari nacistiki stijeg i THE END.
Ali, kad su se svjetla upalila, taj dr. Brodskv i isto i dr. Branom stajali su ispred mene, i
dr. Brodskv je rekao: "to je sve to o grijehu, ha?"
"To", rekao sam, jako zgaen. "Koristiti Ludwiga vana za to. On nije nikome nakodio.
Beethoven je samo skladao glazbu." I onda mi je bilo zbilja zlo i morali su donijeti
posudu koja je bila u obliku kao bubrega.
"Glazba", rekao je dr. Brodskv, kao zamiljen. "Znai, ti voli glazbu. Ja o njoj ne
znam nita. Korisna je za izotravanje emocija, samo to znam. Gle, gle. to ti misli o
tome, ha, Branome?"
"Tu nema pomoi", rekao je dr. Branom. "Svaki ovjek ubija ono to voli, kao stoje
pjesnik-zatvorenik rekao. To je imbenik kanjavanja, moda. Ravnatelju bi trebalo biti
drago."
"Dajte mi piti", rekao sam, "za ime Gospodjinovo."
"Oslobodite ga", naredio je dr. Brodskv. "Donesite mu vr ledene vode."
118
Pa su ti pod-vjekovi prionuli na posao i uskoro sam pitjao litre i litre vode i bilo je to kao
u raju, O brao moja. Dr. Brodskv je rekao: "Izgleda da si dostatno inteligentan mladi.
ini se, takoer, da nisi bez ukusa. Samo ima tu sklonost nasilju, zar ne? Nasilju i
krai, postoje kraa jedan vid nasilja." Nisam progovorjao nijednu slovju, brao. Jo
mije bilo zlo, mada mije sad postajalo maljutko bolje. Ali bio je to uasan dan. "A sad",
rekao je dr. Brodskv, "kako ti misli da se ovo radi? Reci mi, to ti misli da ti radimo?"
"inite da mi bude zlo", rekao sam. "Zlo mije kad gledam te vae prljave nastrane
filmove. Ali, nisu filmovi odista ono to to ini. Ali, osjeam da bi, kad biste prestali s tim
filmovima, meni prestalo biti zlo."
"Tono", rekao je dr. Brodskv. "To je asocijacija, najstarija obrazovna metoda na
svijetu. A to odista uzrokuje da ti bude zlo?"
"One granje pizdunske vee to mi privrstite na go-lovu i pljot", rekao sam, "eto to."
"Zgodno", rekao je dr. Brodskv, kao se smijeei, "plemenski dijalekt. Znate li togod o
podrijetlu toga, Branome?"
"Tu i tamo poneto starog stihovnog slanga", rekao je dr. Branom. "I neto ciganskog
govora. Ali veina korijena je iz ruskog. Propaganda. Podsvjesni prodor."
"Dobro, dobro, dobro", rekao je dr. Brodskv, kao nestrpljiv i ne vie zainteresiran.
"Pa," rekao je meni, "to nisu ice. To nema nikakve veze s onim stoje prikljueno na
tebe. To je samo za mjerenje tvojih reakcija. to onda jest?"
Vidjao sam tada, naravno, kakav sam bezumnaji utaja bio da ne primijetim da su to
bile injekcije u rukaju. "Oh," krinuo sam, "oh, sad sve vidjam. Prljava posrana
vonjaja prijevara. Izdajniki in, pederine jedne, i nee vam to vie uspjeti."
119
"Drago mije to si sad istaknuo svoje primjedbe", rekao je dr. Brodskv. "Sad moemo
biti savreno jasni glede toga. Moemo tu Ludovicovu tvar ubaciti u tvoj sustav na
mnogo raznih naina. Oralno, na primjer. Ali, potkona metoda je najbolja. Nemoj se
boriti protiv toga, molim te. Nema smisla boriti se. Ne moe nas nadvladati."
"Granji branji", rekao sam ja, kao mrcajui. Onda sam rekao: "Ne smeta me
ultranasilje i sav taj drek. S tim se mogu nositi. Ali nije poteno za glazbu. Nije poteno
da mi bude zlo kad sluajem divnog Ludwiga vana i G. F. Handela i ostale. Sve to
pokazuje da ste vi zla gomila pizduna i nikad vam neu oprostiti, pederi jedni."
Obojica su se naizgled zamislila. Onda je dr. Brodskv rekao: "Razgraniavanje je uvijek
teko. Svijet je jedinstven, ivot je jedinstven. Najslae i najnebeskije aktivnosti u nekoj
mjeri ukljuuju nasilje - in ljubavi, na primjer; glazba, na primjer. Mora riskirati,
djeae. Izbor je bio u potpunosti tvoj."
Nisam razumio sve te slovaje, ali sam sad rekao: "Ne trebate ii dalje s tim, gospon."
Promijenio sam pjesmu maljutko na moj prepredeni nain. "Dokazali ste mi da je sve to
dratovanje i ultranasilje i ubijanje greka greka i uasna greka. Nauio sam svoju
lekciju, gosponi. Sad vidim to nisam vidio prije. Izlijeen sam, hvala Bogu." I podigao
sam glazje na kao svetaki nain prema stropu.
Ali obojica tih doktora su odmahnuli golovama kao tuno i dr. Brodskv je rekao: "Jo
nisi izlijeen. Jo treba mnogo toga uiniti. Tek kad tvoje tijelo reagira spremno i burno
na nasilje, kao na zmiju, bez daljnje pomoi od nas, bez lijekova, tek tad -"
Rekao sam: "Ali, gosponi, ja vidim daje to pogreno. Pogreno je jer je to protiv kao
drutva, pogreno je, jer svaki vjek na zemlji ima pravo ivjeti i biti sretan bez da
120
bude tuen i tolokiran i klan. Nauio sam mnogo, o zbilja jesam."
Ali dr. Brodskv se glasno dugo mekao tome, pokazujui sve svoje bijele zubaje, i rekao:
"Hereza doba razuma", ili neke takve slovaje. "Vidim stoje ispravno i to odobravam, ali
radim ono to je pogreno. Ne, ne, djeae moj, mora sve to prepustiti nama. Ali, budi
veseo glede toga. Uskoro e sve biti gotovo. Za manje od dva tjedna od sad, bit e
slobodan ovjek." Onda me potaao po pleoju.
Manje od dva tjedna. O brao i prijatelji moji, bilo je to kao vjenost. Bilo je kao od
poetka svijeta do njegovog kraja. Zavriti etrnaest godina sa smanjenjem kazne u
Drzatu bilo bi nita u usporedbi s tim. Svaki danje bilo isto. Kad je djevoka s
injekcijom dola, ipak, etiri dana nakon tog govorjatanja s dr. Brodskim i dr.
Branomom, rekao sam: "A, ne, nee", i tolokirao je po rukaji, i igla je zvek klang pala
na pod. To je bilo kao da vidjam to e oni napraviti. Ono to su napravili bilo je da su
doveli etiri ili pet zbilja boljih bjelokutnih pizduna od pod-vjeko-va da me dre na
krevetu, tolokirajui me s iskeenim licojima blizu mojeg, i onda je taj bolniarski
komad rekla: "Ti zloesti nevaljali mali vrae", dok mi je nabijala drugu injekciju u
ruku i utrcala tu tvar ba brutalno i gadno. I onda sam odvezen, iscrpljen, do tog kao
paklenog kina, kao i prije.
Svaki dan, brao moja, ti filmovi bili su kao isti, sve samo tuenje i tolokiranje i crvena
crvena krvca koja curi s licoja i pljotova i prska po lei kamere. Obino su to bili
iscereni i mekujui maljiki obueni u vrhunac nadsatske mode, ili hihihihijui
japanski muitelji ili brutalni nacistiki premlaivai i strjeljaki vodovi. I svaki danje
osjeaj da mi se umire od muke i bola u golovi i bola u zubaji-ma i uasne uasne ei
postajao sve gori. Dok jednog jutra nisam pokuao poraziti pizdune, time to u tres tres
glavom
121
u zid da se tolokiram u nesvijest, ali sve to se dogodilo bilo je da mi je bilo zlo, kad sam
vidjao da je takva vrsta nasilja ista kao i nasilje u filmovima, pa sam bio samo is-,j
crpljen i dali su mi injekciju i odgurali me kao i prije.
A onda je dolo jutro kad sam se probudio i doruko- j vao jaja i prepeenac i dem i
jako vrui aji s mlijekom, i onda sam pomislio: "Ne moe jo dugo trajati. Patio sam
do vrhunca i ne mogu patiti vie." I ekao sam i ekao, brao, da taj bolniarski komad
donese iglu, ali ona nije dola.
A onda je pod-vjek u bijeloj kuti doao i rekao: "Danas, stari prijatelju, putamo te da
hoda."
"Hodam?" pitao sam ja. "Kamo?"
"Do uobiajenog mjesta", rekao je. "Da, da, nemoj izgledati toliko zapanjen. Treba
hodati do filmova, ja s tobom, naravno. Vie te se nee voziti u kolicima."
"Ali", rekao sam ja, "to je s mojom uasnom jutarnjom injekcijom?" Jer sam bio
zbilja iznenaen time, brao, postoje njima bilo toliko stalo da trpaju tu Ludovicovu
ve u mene, kako su rekli. "Zar vie neu dobivati tu uasnu gadnu tvar u svoju
rukaju?"

"To je gotovo", kao meknuo se taj vjek. "Za navijek 11 vjeno, amen. Sad si preputen
sebi, deko. Hoda i sve to, do sobe uasa. Ali, jo e te vezivati i tjerati da gleda. Hajde
sad, moj mali tigre." I morao sam navui svoj ogrta J i tofle i otii niz hodnik do kao
kino mjasta.
Sad ovaj put, O brao moja, bilo mi je ne samo jako zlo nego sam bio i jako zbunjen.
Opet je bilo to, staro ul-tranasilje i vjekovi s razbijenim golovama i isjeeni krvavi
komadi koji kriaju za milost, kao privatno i pojedinano poigravanje i gadosti. Onda je
bilo i zatvorenikih logora i idova i sivih kao stranih ulica punih tenkova i odora i
vjekova koji padaju pod ubitanom paljbom puaka, kao javna strana toga. A ovaj put
nisam mogao nita okriviti za
122
to to se osjeam loe i edno i pun bolova, osim onog to sam bio prisiljen vidjati, poto
su mi glazje jo bile silom otvorene, a nogaje i pljot privreni za stolac, ali te ice i
druge vee nisu vie bili spojeni na moje pljoto i golovu. I to bi to onda moglo biti, osim
filmova koje sam vidjao, da mi to ini? Osim, naravno, brao, da je ta Ludovicova tvar
bila kao cjepivo i tekla je okolo u mojoj krvci, pa e mi biti zlo vjeno i zauvijek amen,
kad god vidjam bilo to od tog ultranasilja. Pa sam sad iskrivio usta i poeo bu hu hu, i
suze su kao zamutile ono to sam bio prisiljen vidjati kao blaenim tenim srebrnim
rosnim kapljama. Ali ti branjaci u bijelim kutama bili su skoraji sa svojim ta-tukama
da obrisu suze, govorei: "Gle gle, tko se to nama sav rasplakao?" I onda je sve opet
bilo jasno pred mojim glazjama, ti Nijemci kako guraju kao preklinjue i plaue
idove - vjekove i enaje i maljike i djevoke - u mjasta gdje e svi skviknuti od
otrovnog plina. Morao sam bu hu hu opet, i eto njih da obrisu suze, jako skoraje, da ne
propustim ni jednu jedinu veu onog to su prikazivali. Bio je to straan i uasan dan,
O moja brao i jedini prijatelji. Leao sam na krevetu sasvim sam te noi nakon veere
od masnog gustog ovjeg gulaa i vone pite i sladoleda, i mislio sam u sebi: "Kvragu
kvragu kvragu, moda postoji ansa ako krenem sad." Mada nisam imao nikakvo
oruje. Nisu mi davali britvaju, i brijao me svaki drugi dan jedan debeli elavi vjek koji
je dolazio do mog kreveta prije doruka, s dva branjaka u bijelim kutama da se
pobrinu da ja budem dobar nenasilan maljik. Nokti na mojim ruka-jama bili su
podrezani i izrapani na sasvim kratko, pa nisam mogao grebati. Ali jo sam bio skoraji
za napad, mada su me oslabili, brao, do kao sjene onog to sam bio u starim slobodnim
danima. Pa sam sad ustao s kreveta, i otiao do zakljuanih vrata i poeo udarati
akama zbilja horroro i jako, kriajui istodobno: "O, upomo, upomo. Bolestan
123
sam, umirem. Doktora doktora doktora, brzo. Molim vas. O, umrijet u, znam da hou.
Upomo." Moje grlaje bilo je jako suho i nateklo prije nego to je netko doao. Onda
sam uo nogaje kako stiu hodnikom i kao gunajui go- f los, i onda sam prepoznao
golos vjeka s bijelom kutom koji mi je donosio piu i kao me pratio do moje
svakodnevne zle sudbe.
On je kao zagunao: "Stoje? to se zbiva? Stoje tvoja f| gadna mala igra tamo unutra?"
"0, umirem", kao zastenjao sam. "O, uasno me boli sa strane. Upala slijepog crijeva, to
je. Ooooo."
"Upala, vraga", zagunao je taj vjek, i onda sam na moju radost, brao, mogao slujati
kao zveket kljueva. "Ako pokuava neto, prijatelju mali, moji prijatelji i ja tui emo
te i udarati cijelu no." Onda je otvorio i donio sa sobom kao slatki zrak obeanja moje
slobode. Sad ja sam bio kao iza vrata kad ih je otvorio, i mogao sam ga vidjeti na svjetlu
iz hodnika kako me trai zbunjeno. Onda sam podigao svoje akaje da ga tolokiram
gadno po vratu, a tada, kunem se, kad sam ga nekako vidjao unaprijed kako lei
stenjui ili bez bez bez svijesti i osjetio kao radost u utrobi, tad je bilo da mi se ta
munina podigla unutra kao val, i osjetio sam uasan strah, kao da u odista umrijeti.
Kao sam se oteturao do kreveta radei argh argh argh, i taj vjek, koji nije bio u svojoj
bijeloj kuti nego u ogrtau, vidjao je dovoljno jasno to mi je bila namjera, jer je rekao:
"Pa, sve je lekcija, arne? Uenje cijelo vrijeme, kako bi se moglo rei. Hajde, prijatelju
mali, ustani s tog kreveta i udari me. elim to, da, zbilja. Jedan dobar udarac po vilici.
O, umirem za tim, zbilja." Ali, sve to sam ja mogao, brao, bilo je da samo leim tamo
jecajui bu hu hu. "Smee", kao narugao se taj vjek tada. "Nitarijo." I povukao me za
kao revere pidame, poto sam ja bio jako mlitav i slab, i podigao i zamahnuo svojom
desnom rukajom,
124
pa sam dobio dobar stari tolok ravno u licoje. "To je", rekao je, "zato to si me izvukao
iz kreveta, ti nitkove mali." I obrisao je rukaje jednu o drugu trlj trlj i izaao. Klink
klink napravio je klju u bravi.
A ono, brao, ono od ega sam tada morao pobjei u san, bio je pogrean i uasan
osjeaj da je bolje primiti udarac nego ga zadati. Daje taj vjek ostao, mogao bih mu ak
ponuditi i drugi obraz.
125
7
Jisam mogao vjerovati, brao, to su mi rekli. inilo se da sam u tom vonjajem mjastu
vjeno i da u biti tamo zauvijek. Ali, uvijek je bilo dva tjedna, i sad su rekli da su dva
tjedna skoro istekla.
Rekli su: "Sutra, prijatelju mali, van van van." I mah-nuli su starim palcem, kao
pokazujui na slobodu. A onda je vjek u bijeloj kuti, koji me tolokirao i koji mi je jo
donosio pladnjeve pie i kao me pratio na moje svakodnevno muenje rekao: "Ali, jo
ima jedan zbilja veliki dan pred sobom. To e biti dan tvog prelaenja." I runo se
nakesio na to.
Oekivao sam tog jutra da u ii kao i obino do onog kino mjasta, u pidami i toflama i
ogrtau. Ali ne. Tog jutra, dali su mi moju koulju i donje vee i moje veenje platje i
moje horroro izme za cipelarenje, sve divno i oprano ili ispeglano i ulateno. I ak su
mi dali i koljaku britvaju, koju sam koristio u onim sretnim danima za poigravanje i
dratovanje. Pa sam se kao zbunjeno mrtio na to, dok sam se odijevao, ali pod-vjek u
bijeloj kuti samo se kao smijao i nije govorjao nita, O brao moja.
Bio sam odveden, sasvim ljubazno, na isto staro mja-sto, ali tamo je bilo promjena.
Zavjese su navuene preko kinozaslona, i mutno staklo pod rupama za projekciju nije
bilo tamo, bilo je moda podignuto ili gurnuto u stranu kao paravan ili aluzine. A tamo,
gdje je bio samo zvuk proiavanja grla kalj kalj kalj i kao sjene ljudova, bila je
prava publika, a u toj publici bila su licoja koja sam znao. Tamo je bio Ravnatelj Drzata
i sveti ovjek, kopelan ili 126
kapelan kako su ga zvali, i Glavni ao i taj jako vani i dobro odjeveni elovjek koji je
bio Ministar Unutranjih ili Iznutrica. Sve ostale nisam znao. Dr. Brodskv i dr. Branom
bili su tamo, mada sad bez bijelih kuta; namjesto toga bili su odjeveni onako kako se
doktori odijevaju kad su dovoljno vani da se odijevaju po najnovijoj modi. Dr.
Branomje samo stajao, ali dr. Brodskv je stajao i govorjao kao na ueni nain svim
okupljenim ljudovima. Kad me vidjao kako ulazim rekao je: "Aha. U ovom stadiju,
gospodo, uvodimo i subjekta samog. On je, kao to ete uoiti, zdrav i uhranjen. Dolazi
ravno od cijelononog sna i dobrog doruka, nedrogiran, nehipnotiziran. Sutra ga
aljemo s povjerenjem opet u svijet, onoliko dobar momak kakvog uope moete sresti u
svibanjsko jutro, bez zla, nenasilan; ako uope bilo kakav - kao to ete primijetiti -
onda sklon ljubaznoj rijei i dobrom djelu. Kakva je to promjena, gospodo, od bijednog
nitkova kojeg je Drava osudila na beskorisnu kaznu prije dvije godine,
nepromijenjenog nakon dvije godine. Nepromijenjenog, rekao sam? Ne ba. Zatvor ga
je nauio lanom smjeku, licemjernom trljanju ruku, ulizikom podmazanom
sluganskom povlaivanju. Novim grijesima gaje nauio, kao i uvrstio u onima koje je
davno prije rabio. Ali, gospodo, dostaje rijei. Djela govore glasnije. Stiu djela.
Promatrajte, svi vi."
Bio sam pomalo zbrkan svim tim govorjanjem, i pokuavao sam prihvatiti u svojem
umu daje sve to o meni. Onda su se sva svjetla ugasila, i upalila su se dva kao reflektora
koja su svijetlila iz projekcijskih otvora, i jedan od njih je bio usmjeren sasvim na Vaeg
Skromnog i Napaenog Pripovjedaa. A u svjetlo drugog reflektora uao je jedan bolji
krupan elovjek kojeg nisam nikad prije vidjao. Imao je lojavo kao licoje i brkove i kao
pruge kose zalijepljene za svoju skoro elavu golovu. Bilo mu je oko trideset ili etrdeset
ili pedeset, neke takve stare godine,
127
stareji. Idjao je do mene i svjetlo je idjalo s njim, i uskoro su se dva svjetla stopila u
jednu kao veliku mrlju. Rekao mi je, jako podrugljivo: "Zdravo, vreo smea. Fuj, ba
se ne pere esto, sudei po tvom odvratnom smradu." Onda je, kao da plee, nagazio na
moje nogaje, lijeva, desna, onda me noktima kvrcnuo po nosu, to je boljelo kao be-
zumnaje i dovelo stare suze na moje glazje, pa je zavrnuo moje lijevo ukho kao da je
dugme na radiju. Mogao sam slujati kikot i par zbilja horroro hahahaova iz publike.
Moj nos i nogaje i ukho su me pekli i boljeli kao be-zumnaji, pa sam rekao: "Zato si mi
to napravio? Nikad se nisam ogrijeio o tebe, brate."
"Oh," rekao je taj vjek, "ja radim ovo" - kvrckvrc opet po nosu - "i ovo" - zavrnuo
bolnu usnu koljku - "i ovo drugo" - nagazio gadno na desnu nogaju - "zato to mi se ne
dopada tvoja gadna vrsta. A, ako hoe glede toga neto napraviti, poni, poni, molim
te." Sad sam znao da# u morati biti jako skoraji i izvui moju koljaku britvaju, prije
nego to ta uasna ubilaka munina nahrupi i pretvori kao radost borbe u osjeaj da u
skviknuti. Ali, O brao, kad mi je ruka posegnula u unutranji karman, imao sam tu
kao sliku u glazju mog uma kako taj uvredljivi elovjek urla za milost dok mu crvena
crvena krvca sve curi iz usta i, odmah nakon te slike, munina i suhoa i bolovi su
navalili da preplave, i vidjao sam da u morati promijeniti ono to osjeam za tog
pokvarenog vjeka zbilja jako jako skoraje, pa sam potraio u karmanima cigarete ili
lijepu lovicu i, O brao moja, nije bilo nijedne od tih vea.
Rekao sam, sav kao raslinjen i cvilei: "Volio bih ti dati cigaretu, brate, ali izgleda da ih
nemam."
Taj vjek je onda rekao: "Kme kme. Buhuhu. Plaljiv-ko." Onda je ponovo kvrcnuo
svojim boljim tvrdim noktom po mom nosu, i mogao sam uti jako glasne mekove kao
veselja kako stiu iz zamraene publike. ,
128

Rekao sam, zbilja oajan, pokuavajui biti fin prema tom uvredljivom i nasilnom vjeku
da sprijeim naviranje bola i munine: "Molim te, pusti me da uradim neto za tebe,
molim te." I pipao sam po karmanima, ali mogao sam nai samo moju koljaku
britvaju, pa sam je izvadio i pruio mu je i rekao: "Molim te, uzmi ovo, molim te. Jedan
mali poklon. Molim te uzmi."
Ali je on rekao: "Zadri to tvoje smrdljivo mito. Ne moe me tako umilostiviti." I lupio
je po mojoj rukaji i koljaka britvaja pala je na pod.
Pa sam rekao: "Molim te, moram uiniti neto. Da ti oistim izme? Gledaj. Spustit u
se i polizati ih." I, brao moja, vjerujte mi ili me poljubite u arje, spustio sam se na
koljena i ispruio moj crveni jazjik cijeli kilometar da poliem njegove granje vonjaje
izme. Ali, taj vjek me samo utnuo ne ba jako po ustima. Pa mi se onda inilo da nee
donijeti muninu i bol ako mu samo vrsto uhvatim glenjeve rukajama i povuem tog
granjeg branog dolje na pod. Pa sam to i uinio i on se zbilja bolje iznenadio,
padnuvi tres uz glasan smijeh iz vonjaje publike. Ali, kad sam ga vidjao na podu mogao
sam osjetiti kako me cijeli uasni osjeaj obuzima, pa sam mu dao rukaju da ga
podignem skoraje i ustao je.
Onda, ba kad me htio zbilja gadno i za ozbiljno toloki-rati po licoju, dr. Brodskv je
rekao: "Dobro je, to e biti sasvim dosta." Onda se taj uasni vjek naklonio i otplesao
poput glumca, dok su se svjetla upalila oko mene koji sam treptao i iskrivio usta da
zajeim. Dr. Brodskv je rekao publici: "Naeg subjekta, vidite, goni prema dobru to to
je, paradoksalno, gonjen prema zlu. Namjera da se ponaa nasilno popraena je jakim
osjeajem fizike nelagode. Da se tome suprotstavi, subjekt se mora prebaciti na
dijametralno suprotan stav. Ima li pitanja?"
129
"Izbor", zabrundao je dubok jak golos. Vidjao sam da je to glas zatvorskog kopelana.
"On nema nikakvog izbora, zar ne? Samoodranje, strah od fizikog bola, nagoni ga na
taj groteskni in samoponienja. Neiskrenost toga jasno se vidjela. On prestaje biti
poinilac zla. Takoer prestaje biti bie sposobno za moralni izbor."
"To su suptilnosti", kao nasmijeio se dr. Brodskv. "Nas se ne tie motiv ni via etika.
Nas interesira samo da smanjimo stopu zloina -"
"I", dometnuo je taj bolje dobro odjeveni Ministar, "da olakamo uasnu pretrpanost
naih zatvora."
"Tako je", rekao je netko.
Bilo je mnogo govorjanja i raspravljanja tada, a ja sam samo stajao tamo, brao, kao
potpuno ignoriran od strane svih tih branjih neznalica, pa sam zakriao: "Ja, ja, ja. to
je sa mnom? Gdje je moje mjesto u svemu tome? Jesam li ja samo nekakva ivotinja,
pas?" I od toga su poeli govor-jati zbilja glasno i dobacivati mi slovja. Pa sam ja
zakriao jo jae, kriajui: "Trebam lija biti samo narana na navijanje?" Nisam znao
to me nagnalo da upotrijebim ta slovja, brao, koja su mi samo kao nepozvana dola u
golovu. I to je sve te vjekove, iz nekog razloga, utialo na minu-taju-dvije.
Onda je jedan jako mravi stareji profesorski tip ustao, s vratom koji je sav bio kao
ice koje sprovode struju iz njegove golove u pljot, i on je rekao: "Ti se nema zato
buniti, djeae. Donio si svoj izbor, i sve je ovo posljedica tvog izbora. to god sad
uslijedi je ono to si ti sam odabrao."
A zatvorski kopelan je zakriao: "O, kad bih samo ja mogao povjerovati u to." I mogli
ste vidjati da mu Ravnatelj upuuje pogled koji je kao znaio da se on nee popeti
onoliko visoko u zatvorskoj religiji koliko je mislio. Onda je opet poela glasna raspra, i
onda sam mogao slujati da
130
se slovje Ljubav uzvikuje, zatvorski kopelan je kriajao glasno kao i bilo tko drugi da
Savrena Ljubav Odbacuje Sve Strahove i sav taj drek.
A sad je dr. Brodskv rekao, smijeei se cijelim licojem: "Drago mije, gospodo, daje
pitanje Ljubavi postavljeno. Sad emo vidjeti na djelu jedan tip Ljubavi za koji se
smatralo daje izumro sa srednjim vijekom." I onda su se opet ugasila svjetla i upalili
reflektori, jedan na vaeg jadnog i napaenog Prijatelja i Pripovjedaa, a u svjetlo
drugog se kao doljuljala ili polako pojavila najljepa mlada djevoka koju bi se ikad
mogao nadati vidjati, O brao moja, u cijelom iznju. to e rei, imala je zbilja
horroro grudaje koje ste cijele mogli kao vidjati, postoje imala platje koje su joj se
sputale dolje dolje dolje sa pleoja. I nogaje su joj bile kao Gospodjin u Svojim
nebesima, i hodala je kao da uini da zastenje u kikama, a ipak joj je licoje bilo slatko
nasmijeeno mlado kao nevino licoje. Prila mije u svjetlu koje je bilo nekakvo kao
svjetlo nebeske blagosti i svog tog dreka koje je stizalo s njom, i prva stvar koja mi je
sijevnula u golovi je da bih je volio imati ba tu na podu sa starim unutra-van zbilja
divljaki, ali skoraje kao hitac stigla je munina, poput nekog kao detektiva koji je
motrio iza oka i sad uletio da obavi svoje granje uhienje. I sad je vonjaja lijepog
parfema koji je dopirao od nje uinio da poelim kao poeti isputati u svoje kike, pa
sam znao da moram smisliti neki novi kao nain miljenja o njoj, prije nego to me bol i
e i uasna munina preplave ba horroro i valjano.
Pa sam zakriao: "O najljepa i najdivnija meu djevokama, bacam ti moje kao srce
pred noge da ga cijelog kao pogazi. Da imam ruu, dao bih ti je. Da je sve kino i
kaljavo sad na tlu, mogla bi dobiti moje platje da hoda po njima, da ne prekrije svoje
lijepe nogaje prljav-tinom i blatom." I dok sam govorio sve to, O brao moja,
131
mogao sam osjetiti muninu da se kao povlai. "Daj mi", krinuo sam, "da te oboavam
i budem kao tvoj pomonik i zatitnik od zloestog kao svijeta." Onda sam pomislio na
pravo slovja i osjetio se bolje od toga, govorei: "Daj da budem tvoj pravi vitez", i dolje
sam se spustio opet na stara koljena, klanjajui se i kao padajui niice.
I onda sam se osjetio zbilja utaje i tupo, poto je sve to opet bilo kao gluma, jer se ta
djevoka nasmijeila i poklonila publici i kao otplesala, a svjetla su se palila uz pljesak. I
glazje nekih od tih starejih vjekova u publici su kao iskakale na tu mladu djevoku, s
prljavim i kao pokvarenim eljama, O brao moja.
"On e biti va pravi kranin", kriao je dr. Brodskv, "spreman okrenuti drugi obraz,
spreman biti razapet radije nego da razapne, bolestan u srcu pri pomisli da ubije ak i
muhu." I to je bilo tono, brao, jer, kad je to rekao ja sam pomislio na ubijanje muhe i
osjetio tek malo munine, ali sam potisnuo muninu i bol tako to sam pomislio na
hranjenje muhe komadiima eera i brigu o njoj kao da je vraji ljubimac i sav taj
drek. "Otkupljenje", kriao je on. "Radost pred Anelima Bojim."
"Stvar je u tome", govorio je Ministar Iznutrica, "da to uspijeva."
"Oh", rekao je zatvorski kopilan, kao uzdiui, "to itekako uspijeva, Bog nam svima
pomogao."
TREI DIO
132
"A
A-\ onda, to emo?"
To sam, brao moja, ja pitao samog sebe sljedee jutro, stojei ispred bijele zgrade koja
je bila kao privrena na stari Drat, u mojim platjama od one noi prije dvije godine
na sivoj svjetlosti zore, s maljutkom torbom u kojoj je bilo mojih malo osobnih vei i
malo novaca koje su mi ljubazno dale vonjaje Vlasti da mi kao pomognu u poetku
novog ivota.
Ostatak prethodnog dana bio je veoma zamoran, s intervjuima da se snime za
telenovosti i fotografijama koje su bijes bijes bijes snimane i jo kao demonstriranja
kako seja grim suoen s ultranasiljem i sav taj sramotni drek. I onda sam kao pao u
krevet i tada, kako mi se inilo, probuen da mi se kae da izaem, da idjam kui, da oni
vie nikad ne ele vidjati Vaeg Skromnog Pripovjedaa, O brao moja.
I eto mene tu, jako jako jako rano ujutro, sa samo to malo lijepe lovice u mom lijevom
karmanu, zveczvecka-jui njom i pitajui se: "A onda, to emo?"
Neki doruak na nekom mjastu, pomislio sam, poto nisam uope jeo tog jutra, svaki
vjek je bio toliko nestrpljiv da me istolokira na slobodu. Samo sam aju ajia popio.
Taj Drat bio je u jako kao tmurnom dijelu grada, ali bilo je maljutkih radnikih
kavana svud okolo i uskoro sam naao jednu od njih, brao moja. Bila je veoma posrana
i vonjaja, s jednom aruljom na stropu na kojoj su muv-lji ispljuvci kao pokrivali dio
svjetla, i bilo je ranih rabo-taa koji su srkali aji i kobasice uasnog izgleda i krike
kljeba koje su kao gutali, radei der der der i onda kria-jui za jo. Sluila ih je jako
posrana djevoka ali s jako
135
boljim grudajama, i neki od jeduih vjekova pokuavali su je dograbiti, radei ha ha ha
dok je ona radila he he he, i od tog prizora skoro mije pozlilo, brao. Ali zatraio sam
prepeenac i dem i aji jako pristojno i mojim gospodskim golosom, i onda sam sjeo u
jedan mraan kut da jed-jam i pjatam.
Dok sam to radio, jedan maljutki mali patuljak od ovjeka idjao je unutra, prodajui
jutarnju gazetu, iskrivljen i granji prestupnjaki tip s debelim naoalama elinog
okvira, i platjama boje kao jako starejeg raspadnutog pudinga od ribizla. Kupjatao
sam gazetu, sa zamisli da se spremim za skok natrag u normalni iznj tako to u vid-
jati to se zbiva u svijetu. Ta gazeta koju sam imao izgleda je bila vladina gazeta, ali
jedine vijesti to su bile na prvoj stranici bile su o potrebi da se svaki vjek pobrine da
opet izabere Vladu na sljedeim Opim izborima, koji su izgleda bili za dva ili tri tjedna.
Bilo je jako hvalisavih slovja o tome stoje Vlada uradila, brao, za zadnjih otprilike
godinu dana, sa sve poveanjem izvoza i zbilja horroro vanjskom politikom i
poboljanim socijalnim slubama i sav taj drek. Ali ono ime se Vlada najvie hvalila bio
je nain na koji su smatrali da su ulice uinjene sigurnijima za sve miroljubive nou-
etajue ljudove tijekom posljednjih est mjeseci, s boljom plaom za policiju i tim stoje
policija postala stroa prema mladim huliganima i nastranima i provalnicima i sav taj
drek. to je interesjalo Vaeg Skromnog Pripovjedaa u odreenoj mjeri. A na drugoj
stranici gazete bila je mutna kao fotografija nekoga tko je izgledao veoma poznato, i
ispostavilo se daje to nitko drugi nego ja jaja. Izgledao sam veoma smrknuto i kao
uplaeno, ali to je bilo u stvari zbog bljeskalica koje su puc puc cijelo vrijeme. Ono to je
pisalo ispod moje slike bilo je da je to prvi diplomac novog Dravnog instituta za
otkupljenje kriminalnih osoba, izlijeen od svojih zloinakih nagona za samo dva
tjedna, sad dobri graanin koji potuje za-
136
kone i sav taj drek. Onda sam vidjao da ima jako hvalisav lanak o tom Ludovicovom
postupku i kako je Vlada pametna i sav taj drek. Onda je bila jo jedna slika nekog
vjeka kojeg sam mislio da znam, i to je bio taj Ministar Unutranjih ili Iznutrica. inilo
se da se i on poneto hvalisao, iekujui doba bez zloina u kojem nee biti vie straha
od kukavikih napada mladih huligana i perverznja-ka i provalnika i sav taj drek. Pa
sam napravio arrrghhh i bacio tu gazetu na pod, tako daje pokrila mrlje prosutog ajia
i grozne ispljuvke sline tih posranih ivotinja to su zalazile u tu kavanu.
"A onda, to emo?"
Ono to emo, brao, je ravno kui i lijepo iznenaenje za tatatu i mamicu, da se njihov
sin jedinac i nasljednik vraa u okrilje obitelji. Onda bih mogao lei natrag na krevet u
mojoj vlastitoj maljutkoj jazbini i slujati lijepu glazbu, i istodobno bih mogao
promisliti to sad da radim s mojim iznjom. Nadleni za otpust dao mije dan prije dug
spisak poslova za koje se mogu prijaviti, i telefonirao je raznim vjekovima za mene, ali
nisam imao namjeru, brao moja, ii rabotati odmah. Prvo maljenko odmora, da, i
mirno razmiljanje na krevetu uz zvuk lijepe glazbe.
I tako autobusom do Centra, i onda autobusom do Avenije Kingslev, poto su stanovi u
Zajednikom bloku 18a bili odmah blizu. Vjerovat ete mi, brao moja, kad vam kaem
da mi je srce radilo tuptuptup od kao uzbuenja. Sve je bilo jako mirno, poto je jo bilo
rano zimsko jutro, i kad sam idjao u predvorje bloka nije bilo nijednog vjeka, samo
nagoji vjekovi i enaje Dostojanstva Rada. Ono to me iznenadilo, brao, bilo je daje to
bilo oieno, nije vie bilo nikakvih bezobraznih slovja u balonima iz usta
Dostojanstvenih radnika, niti bezobraznih dijelova tijela docrtanih na njihove nagoje
pljotove od strane nemoralnih maljika s olovkama. A ono to me isto iznenadilo bilo je
daje dizalo radilo. Stiglo je predui kad sam pritisnuo
137
elektrinu knopku, i kad sam uao bio sam opet iznenaen da vidjam da je sve bilo isto
u kao kabini.
Pa sam otiao na deseti kat, i tamo sam vidio 10-8 kao i prije, i moja rukaja je drhtala i
tresla se kad sam izvadio iz karmana malu kljuaju koju sam imao za otvoriti. Ali sam
vrlo vrsto gurnuo kljuaju u bravu i okrenuo, pa otvorio pa uao, i tamo se sreo s tri
para iznenaenih i skoro uplaenih glazja kako me gledaju, i to su t i m dorakovali,
ali je bio isto i jo jedan vjek kojeg nikad prije u iznju nisam vidjao, bolji zadrigli vjek
u koulji i tregerima, sasvim odomaen, brao, srkajui aji s mlijekom i mljac-
mljackajui jajce i prepeenac.
I taj vjek stranac je prvi progovorio, rekavi: "Tko si ti, prijatelju? Gdje si naao klju?
Van, dok ti nisam preuredio lice. Izlazi i pokucaj. Objasni to hoe, odmah."
Moji tata i mama sjedili su kao skamenjeni, i mogao sam vidjati da jo nisu proitali
gazetu, onda sam se sjetio da gazeta nije stizala dok tatata ne ode na posao. Ali je onda
mama rekla: "O, umakao si. Pobjegao si. to da radimo? Doi e nam policija ovamo,
oh oh oh. Oh, ti zloesti i nevaljali deko, da nas tako sramoti." I, vjerujte ili me
poljubite u arje, poela je sa bu hu. Pa sam ja poeo pokuavati objasniti, da mogu
nazvati Drat ako hoe, i cijelo to vrijeme taj vjek stranac je sjedio tamo kao mrtei se i
izgledajui kao da bi mi mogao preurediti lice svojom ko-smatom boljom krupnom
akom.
Pa sam rekao: "A kako bi bilo da ti poneto odgovori, brate? Otkud ti ovdje i koliko
dugo? Nije mi se svidio ton onog to si sad rekao. Pazi se. Hajde, govori." On je bio vjek
radnikog tipa, jako ruan, oko trideset ili etrdeset star, i sad je sjedio s ustima
otvorenim na mene, ne govor-jajui ni jedno slovje.
Onda je moj tata rekao: "Ovo je sve pomalo zapanjujue, sine. Trebao si nam javiti da
e doi. Mislili smo da e biti jo barem pet ili est godina prije nego to te puste. 138
Ne", rekao je, i rekao je to jako kao tmurno, "da nam nije drago to te opet vidimo, i to
slobodnog."
"Tko je ovo?" rekao sam ja. "Zato ne moe on progovoriti? to se zbiva ovdje?"
"To je Joe", rekla je moja mama. "On sad ivi ovdje. Podstanar, to je on. O, joj joj joj",
radila je.
"Ti", rekao je taj Joe. "uo sam sve o tebi, deko. Znam to si uinio, slomio srce svojim
jadnim ucviljenim roditeljima. Pa si se vratio, ha? Natrag da im jo jednom upropasti
ivot, je li? Preko mene mrtvog e, jer su me pustili da im budem vie sin nego
podstanar." Mogao sam se skoro mekati glasno na to da stari razdra u meni nije poeo
buditi osjeaj da hou povratiti, jer je taj vjek izgledao otprilike istih godina kao moji t i
m, a tu je kao pokuavao zatitniki sinovski obgrliti moju plauu mamu, O brao
moja.
"Tako", rekao sam ja, i skoro sam i sam osjeao da u briznuti u pla. "Znai tako je to,
onda. Dobro, dajem ti pet velikih minutaja da ukloni sve svoje uasne posrane vee iz
moje sobe." I krenuo sam prema toj sobi, a taj vjek je bio maljutko prespor da me
sprijei. Kad sam otvorio vrata srce mi se slomilo na tepihu, jer sam vidjao da vie
uope nije kao moja soba, brao. Sve moje zastavice su nestale sa zidova i taj vjek je
stavio slike boksaa, i kao momad koja sjedi zadovoljno prekrienih ruku i sa srebrnim
kao titom naprijed. I onda sam vidjao ega jo nema. Moj stereo i moj ormari s
ploama vie nisu bili tu, niti moj zakljuani koveg s blagom u kojem su bile boce i
droga i dvije blistave iste igle. "Ovdje se neto prljavo vonjaje odvijalo", zakriao sam.
"to si uinio s mojim vlastitim osobnim veama, ti pizdunu?"
To je bilo upueno Joeu, ali je moj tata odgovorio, rekavi: "To su sve odnijeli, sine,
policajci. Onaj novi propis, zna, o odteti rtvi." :
139
Ustanovio sam da mi je naporno da mi ne bude jako zlo, ali golova me okirala bolom i
usta su mi bila tako suha da sam morao skoraje potegnuti gutljaj iz boce mlijeka na
stolu, tako da je taj Joe rekao: "Prljavo svinjsko ponaanje."
Rekao sam: "Ali ona je umrla. Taje umrla."
"Bilo je to za make", rekao je moj tata kao tuno, "koje su ostale bez ikoga da se brine
za njih dok se ne proita oporuka, pa su morale imati nekog da ih hrani. Pa je policija
prodala tvoje stvari, odjeu i sve, da pomogne brizi za njih. Takav je zakon, sine. Ali ti
nikad nisi puno mario za to da bude po zakonu."
Morao sam onda sjesti, i taj Joe je rekao: "Trai doputenje prije nego to sjedne, ti
bezobrazna mala svinjo", pa sam ja skoraje odbrusio sa: "Zavei svoju veliku prljavu
gubicu, ti", osjeajui muninu. Onda sam pokuao biti razuman zbog mog kao
zdravlja, pa sam rekao: "Pa, to je moja soba, neosporno. Ovo je i moj dom. Kakav
prijedlog moete vi, moji t i m, iznijeti?"
Ali oni su samo izgledali jako potiteno, moja mama je pomalo drhtala, njeno licoje sve
izborano i mokro od kao suza, i onda je moj tata rekao: "O svemu ovom treba
razmisliti, sine. Ne moemo ba samo izbaciti Joea, zar ne? Mislim, Joe ovdje ima posao,
po ugovoru, na dvije godine, i mi smo se s njim dogovorili, zar nismo, Joe? Mislim, sine,
smatrajui da e ti ostati u zatvoru jako dugo, a ta soba zvrji prazna." Pomalo se
sramio, mogao si mu to vidjati po licoju.
Pa sam se ja samo nasmijeio i kao kimnuo, rekavi: "Vidjam sve. Navikli ste na malo
mira i navikli ste na malo dodatne lijepe lovice. A va sin vam nikad nije bio nita osim
uasne smetnje." A tada, brao moja, vjerujte mi ili me poljubite u arje, poeo sam kao
plakati, osjeajui veliko saaljenje prema samom sebi. ;;
140 ,
Pa je moj tata rekao: "Pa, vidi, sine, Joe je ve platio stanarinu za sljedei mjesec.
Mislim, to god da uradimo u budunosti ne moemo rei Joeu da odmah ode, zar ne,
Joe?"
Taj Joe je rekao: "Ja moram misliti na vas dvoje, koji ste mi bili kao otac i majka. Da li
bi bilo dolino ili poteno otii i ostaviti vas na milost i nemilost ovog mladog udovita
koje nije bilo kao pravi sin? On sad plae, ali to je njegova prepredenost i prijetvornost.
Pustite ga da ode i nae sebi sobu negdje. Neka naui gdje je grijeio i da zao deko
kakav je on bio ne zasluuje tako dobre mamu i tatu kakve je imao."
"U redu", rekao sam ja, ustajui jo sav u kao suzama. "Sad znam kako stvari stoje.
Nitko me ne eli i ne voli. Patio sam i patio i patio i svi ele da i dalje patim. Znam."
"Uinio si da drugi pate", rekao je taj Joe. "Samo je pravedno da i ti propati kako
treba. Reeno mi je sve to si uinio, dok smo sjedili naveer ovdje oko obiteljskog stola,
i prilino je okantno bilo za sluati. Bilo mije zbilja muno od mnogo toga."

"Volio bih", rekao sam, "da sam natrag u zatvoru. Dragom starom Drzatu kakav je bio.
Idjam sada", rekao sam. "Neete me vie nikad vidjati. Snai u se sam, hvala vam
lijepo. Neka bude vama na savjesti."
Moj tata je rekao: "Nemoj to tako shvaati, sine", a moja mama je samo radila bu hu
hu, licoja svog iskrivljenog i runog, a taj Joe ju je opet obgrlio svojom ruka-jom,
tapui je i govorei no no no kao bezumnaji. I tako sam se nekako isteturao kroz vrata i
izaao, preputajui ih njihovoj uasnoj krivnji, O brao moja.
141
ok sam idjao niz ulicu na kao besciljan nain, brao, u tim nonim platjama u koje su
ljudovi kao zurili dok sam prolazio, i smrznut, poto je bio kopilanski hladan zimski
dan, sve to sam osjeao da hou bilo je da odem daleko od svega i da ne moram vie
misliti o bilo kakvoj vei uope. Pa sam otiao autobusom do centra, i onda hodao
natrag do Tavlor Placea, i tamo je bio onaj disk-butik MELODIJA kojeg sam nekad
poaavao svojim neusporedivim kupovanjem, O brao moja, i izgledao je uglavnom
kao isto mjasto kakav je uvijek i bio, i ulazei sam oekivao da u tamo vidjati starog
Andvja, onog elavog i jako jako mravog uslunog kao vjeka od kojeg sam kupjatao
ploe u starim danima. Ali sad nije bilo Andvja tamo, brao, nego samo cika i kriajanje
nadsatskih (to jest tinejderskih) maljika i komada koji su slujali neku novu uasnu
pop--pjesmicu i uz nju jo i plesali, a vjek iza pulta ni sam nije bio puno stariji od
nadsata, i puckao je zglobovima prstiju i mekao se kao bezumnaja.
Pa sam ja priao i ekao dok se on kao udostojio primijetiti me, pa sam rekao: "Htio bih
uti snimku Mozartove Broj etrdeset." Ne znam zato mije to upalo u golovu, ali jest.
Vjek za pultom rekao je: "etrdeset ega, prijatelju?"
Rekao sam: "Simfoniju. Simfoniju broj etrdeset u G molu."
"Ooooh", oglasio se jedan od pleuih nadsata, malj-ik s kosom do preko glazja,
"samofunja. Je li on samo fu-njara? On hoe samofunju."
142
Mogao sam osjetiti kao postajem sav razdra iznutra, ali morao sam paziti na to, pa sam
se kao nasmijeio vjeku koji je preuzeo Andvjevo mjesto i svim pleuim i kria-juim
nadsatima. Vjek za pultom rekao je: "Idi u onu kabinu za sluanje tamo, prijatelju, a ja
u ti neto pustiti."
Pa sam otiao do maljutke kabine gdje ste mogli slu-jati ploe koje hoete kupiti, a
onda mi je taj vjek pustio plou, ali nije to bila Mozartova etrdeseta, bio je to Mo-
zartov "Prag" - on je izgleda samo pokupio prvog Mozarta kojeg je mogao nai na
polici - i to bi me trebalo poeti praviti zbilja razdraojim, a toga sam se morao uvati
zbog straha od bola i munine, ali ono to sam zaboravio bilo je neto to nisam smio
zaboraviti i sad je uinilo da poelim skviknuti. Bilo je to da su ti doktorski branji tako
sredili stvari da e mi svaka glazba koja je bila kao za emocije izazvati muninu ba kao
i vidjanje ili elja za nasiljem. Bilo je to zato to su svi oni filmovi nasilja bili praeni
glazbom. I sjeao sam se naroito onog uasnog nacistikog filma s Beethovenovom
Petom, zadnji stavak. I sad je tu bio predivni Mozart uinjen uasnim. Izjurio sam iz
kabine kao bezumnaja da pobjegnem od munine i bola koji su nadolazili, i izjurio sam
iz duana dok su se oni nadsati mekali za mnom i vjek za pultom je kriajao: "Eh eh
eh!" Ali nisam to primjeivao i krenuo sam teturajui skoro kao slijepac preko ceste i
iza oka u mlijeni bar Korova. Znao sam to elim.
Mjasto je bilo skoro prazno, postoje bilo jo jutro. Izgledalo je i udno, postoje bilo
posvuda oslikano crvenim muuim kravama, i za ankom nije bio nijedan vjek kojeg
sam znao. Ali kad sam rekao: "Mlijeko plus, veliko", vjek s kao upalim licem jako
svjee izbrijan znao je to elim. Odnio sam veliko moloko plus do jednog od malih
odjeljaka koji su bili svud oko tog mjasta, poto su tamo bile kao zavjese da ih odvoje od
glavnog mjasta, i tamo sam
143
sjeo u tapeciranu stolicu i pijuckao i pijuckao. Kad sam popio sve poeo sam osjeati da
se stvari dogaaju. Glazje su mi bile kao fiksirane na maljutki komadi srebrnog papira
s kutije tumora koji je bio na podu, poto metenje u tom mjastu nije bilo ba horroro,
brao. Taj listi srebra poeo je rasti i rasti i rasti i bio je tako kao svijetao i blistav da
sam morao mirnuti glazjama. Narastao je tako velik da je postao ne samo taj cijeli
odjeljak u kojem sam se zavalio nego kao cijela Korova, cijela ulica, cijeli grad. Onda je
bio cijeli svijet, pa je onda bio cijelo sve, brao, i bio je kao more koje zapljuskuje svaku
ve to je ikad bila uinjena ili ak pomiljena. Mogao sam nekako slujati sebe kako
pravim posebne vrste umaja i govorjam slovaja kao: "Dragi dragi idlewildi, trunite ne
u raznosjajnim oblicima" i sav taj drek. Onda sam mogao kao osjetiti viziju koja sve to
kuje u srebru, i onda je bilo boja koje nitko nije vidjao prije, i onda sam mogao vidjati
kao grupu kipova jako jako jako daleko koja je bila kao gurana blie i blie i blie, sva
osvjetljena jako jarkim svjetlom i odozgor i odozdol, O brao moja. Ta grupa kipova bili
su Bog ili Gospodjin i svi Njegovi Sveti Aneli i Sveci, sve jako sja-jea kao mjed, s
bradama i bolje velikim krilima koja su mahala na nekakvom vjetru, tako da nisu
mogli stvarno biti od kamena ili mjedi, zbilja, i oi ili glazje su se kao kretale i bile ive.
Ti bolji veliki likovi prilazili su sve blie i blie i blie dok nisu kao krenuli zgnjeiti me,
i mogao sam uti svoj glas kako kae "Eeeeee." I osjetio sam da sam se rijeio svega -
platja, tijela, mozga, imena, sve to - i osjeao se zbilja horroro, kao u raju. Onda je bio
umaja kao mrvljenja i guvanja, i Gospodjin i Aneli i Sveci nekako su odmahnuli
golovama na mene, kao da govorjaju da sad nije ba vrijeme, ali moram pokuati
ponovo, i onda se sve kao nakesilo i mekalo i kolapsiralo i veliko toplo svjetlo postalo je
kao hladno, i onda sam bio
144
tamo kakav sam bio i prije, s praznom aom na stolu i elei plakati i osjeajui se kao
daje smrt jedini odgovor na sve.
I to je bilo to, to je bilo ono to sam vidjao sasvim jasno da treba napraviti, ali kako to
napraviti nisam ispravno znao, poto nikad prije nisam mislio o tome, O brao moja. U
mojoj maloj torbi s osobnim veama imao sam svoju koljaku britvaju, ali sam odmah
osjetio veliku muninu na pomisao da krenem fiiijuuu po sebi i sva moja vlastita crvena
crvena krvca potee. Ono to sam htio nije bilo neto nasilno ve neto to e uiniti da
kao samo utonem njeno u san i da to bude kraj Vaeg Skromnog Pripovjedaa, ne vie
smetnja za nikoga. Moda, pomislio sam, ako idjam do Javne knjinice iza ugla, mogu
pronai neku knjigu o najboljem nainu da se skvikne bez bola. Pomislio sam na sebe
mrtvog i kako e ao svima biti, t i m i onom posranom vonjajem Joeu koji je bio kao
uzurpator, i takoer dr. Brodskom i dr. Branomu i onom Ministru Unutranjih
Iznutrica i svakom od vjekova. I hvalisavoj vonjajoj Vladi takoer. Pa sam zbrisao van
na zimu, i sad je bilo poslijepodne, skoro dva sata, kako sam mogao vidjeti po boljem
satu centra, tako daje moj boravak u onoj zemlji sa starim moloko-plusom morao trajati
kao dulje nego to sam mislio. Hodao sam Bulevarom Marghanita i onda skrenuo u
Aveniju Boothbv, onda opet iza ugla, i tamo je bila Javna knjinica.
Bilo je to stareje posrano mjasto u koje se nisam mogao sjetiti da sam uao otkad sam
bio jako jako maljutki malj-ik, ne vie od nekih est godina star, i bila su dva dijela -
jedan dio da se posude knjige i jedan dio za itanje, pun gazeta i asopisa i kao vonjaje
jako starejih ljudi ija su pljota zaudarala na kao starost i siromatvo. Oni su stajali za
policama s gazetama svud oko prostorije, mrcajui i podrigujui i govorjajui samima
sebi i prevrui stranice
145
da itaju vijesti jako tuno, ili su sjedili za stolovima gledajui asopise ili se
pretvarajui da gledaju, neki zaspali i jedan ili dva koji su hrkali zbilja gromkaje.
Nisam se u poetku mogao kao sjetiti to je ono to hou, onda sam se sjetio uz mali ok
da sam idjao ovamo da bih naao kako da skviknem bez bola, pa sam giljao preko do
police pune ?! strunih veova. Bilo je mnogo knjiga, ali nije bilo nijedne s naslovom,
brao, koji bi zbilja posluio. Bila je jedna medicinska knjiga koju sam skinuo, ali kad
sam je otvorio bila je puna crtea i fotografija uasnih rana i bolesti, a od toga sam
pomalo poelio povraati. Pa sam to stavio natrag i onda uzeo Veliku knjigu ili Bibliju,
kako su je zvali, mislei da mi to moe dati kao utjehu onako kao stoje davala u starim
danima Drzata (ne zbilja tako starim, ali inilo se to veoma veoma davno), i oteturao
sam do stolice itati. Ali sve to sam naao bilo je o obaranju sedamdeset puta sedam i
mnogo idova koji psuju i tolokiraju jedan drugog, i od toga mi je isto dolo za
povraati.
Pa sam onda skoro zaplakao, tako da je jako stareji otrcani muaja naspram mene
rekao: "Stoje, sinko? U emu je nevolja?"
"elim skviknuti", rekao sam. "Dosta mije, eto stoje. ivot je postao previe za mene."
Jedan stareji italaki vjek pored mene rekao je: "Pssst", ne diui pogled s nekog
bezumajeg asopisa koji je imao punog crtea kao boljih geometrijskih vea. To je na
neto podsjealo.
Onaj drugi muja je rekao: "Previe si mlad za to, sinko. Pa, sve je jo pred tobom."
"Da", rekao sam ja, gorko. "Kao par lanih grudaja." Vjek to je itao asopis rekao je:
"pssst", opet, ovaj put diui pogled, i neto nam je obojici leglo. Vidjao sam tko je to
bio. ;< /:... .;:v-. :;.?: . ; ? ^^: .,
146 :
On je rekao, zbilja gromkaje: "Nikad ne zaboravim oblik, Boga mi. Nikad na zaboravim
oblik neega. Boga mi, ti svinjo mala, sad te imam." Kristalografija, to je bilo to. To je
bilo ono to je uzeo iz knjinice onaj put. Lani zubi skrhani zbilja horroro. Platje
zderane. Njegove knjige razrezjane, sve o kristalografiji. Pomislio sam da bolje da odem
odatle zbilja skoraje, brao. Ali taj stareji stari muaja bio je na nogama, kriajui
kao bezumnaja svim starejim starim kaljalima za gazetama oko zida i onima to su
drijemali nad asopisima za stolom. "Imamo ga", kriajao je. "Otrovnu malu svinju
koja je upropastila knjige o kristalografiji, rijetke knjige, knjige koje se ne moe vie
nikad nai, nigdje." To je imalo uasno ludu priuma-ju, kao daje taj stari vjek zbilja
izgubio svoju golovu. "Trofejni primjerak kukavike brutalne mladosti", kriajao je.
"Ovdje usred nas i nama na milost. On i njegovi prijatelji tukli su me i utirali me i
lupali me. Razodjenuli su me i istrgnuli mi zube. Smijali su se mojoj krvi i mojem
stenjanju. Odutirali su me kui, oamuenog i golog." Sve to nije bilo ba istina, kao to
znate, brao. Imao je neto platja na sebi, nije bio potpuno nagoji.
Ja sam odkriao: "To je bilo prije vie od dvije godine. Od tada sam bio kanjen. Nauio
sam svoju lekciju. Gledajte tamo preko - moja slika je u novinama."
"Kazna, ha?" rekao je jedan stareji kao tip biveg vojnika. "Vas sve treba istrijebiti.
Kao dosadnu smetnju. Kazna, nego to."
"Dobro, dobro", rekao sam. "Svatko ima pravo na svoje miljenje. Oprostite mi, svi.
Moram sad ii." I poeo sam idjati iz tog mjasta bezumnajih staraca. Aspirin, to je to.
Mogao si skviknuti od stotinu aspirina. Aspirina iz stare ljekarne.
Ali kristalografski vjek je kriao: "Ne putajte ga. Nauit emo ga o kazni, tu nasilnu
malu svinju. Drite ga." I,
147
vjerujte, brao, ili uradite onu drugu veu, dva ili tri stara drhtavca, svaki star po
devedeset godina, zgrabili su me svojim tresuim starim rukajama, i dolo mije kao zlo
od vonjaje starosti i bolesti koja je dopirala od tih skoro mrtvih muaja. Kristalni vjek
je sad navalio na mene, poinjui me tui maljutkim slabim tolokima po licoju, i
pokuao sam se izvui i idjati van, ali te stareje rukajc koje su me drale bile su jae
nego to sam mislio. Onda su drugi starej-i vjekovi doepali od gazeta da navale na
Vaeg Skromnog Pripovjedaa. Kriajali su vee kao: "Ubij ga, gazi ga, kolji ga, razbij
mu zube", i sav taj drek, i mogao sam dovoljno jasno vidjati to je to. To je starost
udarila na mladost, eto to je to bilo. Ali neki od njih su govorili: "Jadni stari Jack,
skoro je ubio jadnog starog Jacka, jest, to je ta mala svinja", i tako dalje, kao da se sve
to dogodilo juer. to za njih pretpostavljam i jeste. Sad je "bilo kao more vonjajih
slinavih prljavih staraca koji su me pokuavali zakaiti svojim kao slabim rukajama i
tvrdim starim pandama, kriajui i dahtajui na mene, ali na kristalni druzja bio je
tamo sprijeda, upuujui tolok za tolokom. I ja se nisam usuivao uraditi ni jednu
jedinu ve, O brao moja, jer je bilo bolje biti tako udaran nego eljeti povraati i
osjeati onaj uasni bol, ali naravno me je injenica to se nasilje odvijalo navodila da
osjeam kako munina viri iza ugla da vidi bi li izala na otvoreno i navalila.
Onda je stigao jedan vjek pomonik, mlai vjek, i on je kriajao: "to se tu dogaa?
Prestanite odmah. Ovo je itaonica." Ali nitko nije obraao panju. Pa je vjek pomonik
rekao: "Dobro. Zvat u policiju."
Pa sam ja zakriao, a nikad nisam mislio da u to izrei u cijelom svom iznju: "Da da
da, uinite to, zatitite me od ovih starih luaka." Primijetio sam da vjek pomonik nije
ba zapeo da se pridrui dratovanju i izbavi me od bijesa i ludila pandi tih starih
vjekova; samo je klisnuo do
148
svog kao ureda ili gdje god je telefon bio. Sad su ti stari ljudi puno dahtali, i osjeao sam
da bih ih mogao samo kvrcnuti i svi bi popadali, ali samo sam pustio da me dre, jako
strpljivo, te stareje rukaje, zatvorenih glazja, i osjeao slabane toloke po mom licoju, i
slujao zadihane grlene stare golose kako kriaju: "Mlada svinja, mladi ubojica,
huligan, nitkov, ubij ga." Onda sam dobio takav zbilja bolan tolok po nosu da sam
rekao sebi k vragu k vragu, i otvorio sam glazje i poeo se otimati da se oslobodim, to
nije bilo teko, brao, i otrgnuo sam se kriajui do nekakvog hodnika ispred itaonice.
Ali ti stareji osvetnici su jo dolazili za mnom, daui kao da izdiu, sa svojim
zvjerskim pandama drhtavim da navale na vaeg prijatelja i Skromnog Pripovjedaa.
Onda sam bio sa-pleten i bio na podu i bio utiran, onda sam slujao golose mladih
vjekova kako kriaju: "U redu, u redu, prestanite sad s tim", i znao sam daje policija
stigla.
149
B,
>io sam kao zbunjen, O brao moja, i nisam mogao vidjati ba jasno, ali bio sam siguran
da sam te milicajkane sreo ranije na nekom mjastu. Onaj koji me drao, govorei:
"Polako polako polako", odmah kraj prednjih vrata Javne knjinice, njega uope nisam
poznavao, ali mi se inilo da je kao jako mlad da bude roz. Ali druga dvojica su imali
lea koja sam bio siguran da sam vidjao prije. Oni su lupali po tim starejim starim
vjekovima s velikim boljim uitkom i elanom, zamahujui maljutkim bievima, kria-
jui: "Evo vam, vi nevaljali momci. To e vas nauiti da prestanete s pobunom i
krenjem Mira Drave, vi zloesti nevaljalci." Pa su odagnali te uspuhane i hripajue i
skoro mrtve stareje osvetnike natrag u itaonicu; onda su se okrenuli, mekajui se od
toga to su se dobro zabavili, vidjati mene.
Stariji od njih dvojice je rekao: "Vidi vidi vidi vidi vidi vidi vidi. Pa zar to nije mali
Alex. Davno se nismo vid-jali, druzja. Kako ide?" Bio sam kao zbunjen, jer su odora i
ljemaja ili kaciga inili da je jako teko vidjati tko je to, mada su mi licoje i golos bili
poznati. Onda sam pogledao u drugog i glede njega, s njegovim nakeenim bezumna-jim
licojem, nije bilo sumnje. Onda, sav utrnuo i trnui sve vie, opet sam pogledao na onog
vidi vidi vidueg. Taj je bio onda debeli stari Billyboy, moj stari neprijatelj. Drugi je,
naravno, bio Tupi, koji je nekad bio moj druzja i takoer neprijatelj smrdljivog debelog
jarine Billyboya, ali je sad bio milicajkan s odorom i ljemajom i biem da dri red.
, .. , ; ,. ....v .;.. /*;, ,,:.,. :.;;;.:;.;;. ...
150
Rekao sam: "O, ne."
"Iznenaenje, ha?" I stari Tupi je ispustio stari smijeh kojeg sam se tako horroro
sjeao. "Hoh hoh hoh."
"To je nemogue", rekao sam. "Ne moe biti. Ne vjerujem."
"Svjedoanstvo starih glazja", nasmijao se Billyboy. "Nita u rukavima. Nema magije,
druzja. Posao za dvojicu koji su sad u godinama za zaposlenje. Policija."
"Premladi ste", rekao sam ja. "Daleko premladi. Ne zovu u rozove maljike vaih
godina."
"Bili mladi", nastavio je stari milicajkan Tupi. Nisam mogao povjerovati u to, brao,
zbilja nisam. "To smo bili, mladi druzja. A ti si bio taj koji je bio uvijek najmlai. I evo
nas sad ovdje."
"Jo ne mogu to vjerovati", rekao sam.
Onda je Billyboy, roz Billyboy u kojeg nisam mogao povjerovati, rekao tom mladom
milicajkanu koji me kao drao i kojeg nisam znao: "Vie bi dobra postiglo, ja mislim,
Rexe, ako mi primijenimo malo starog kratkog postupka. Momci su momci, kao i
uvijek. Nema potrebe za starom rutinom u postaji. Ovaj ovdje opet je poeo sa svojim
starim tikovima, kao to se mi dobro sjeamo, a ti, naravno, ne. Napadao je ostarjele i
bespomone, i oni su ispravno, uzvraali. Ali mi moramo izrei svoje u ime Drave."
"to je sve to?" pitao sam ja, jedva u stanju povjerovati svojim ukhajama. "Oni su bili
ti koji su krenuli na mene, brao. Vi niste na njihovoj strani i ne moete biti. Ne moe
biti, Tupi. Bio je to vjek s kojim smo se poigrali jednom u starim danima, koji je
pokuavao dobiti svoj ma-ljutki dio osvete nakon cijelog tog davnog vremena."
"Davnog vremena je tono", rekao je Tupi. "Ne sjeam se tih dana ba horroro. I
nemoj me vie zvati Tupi. Pozornice me zovi." :-;v, /,., *,;;?> . . ;-
. -^ -,;,.
151
"Dovoljno je zapameno, ipak", nastavio je kimati Bil-lyboy. Nije bio onako debeo kao
nekad. "Gadni mali malj-iki vjeti s koljakim britvajama - njih se mora drati
vrsto." I uhvatili su me zbilja jakim stiskom i izveli me iz Knjinice. Milicajkanska
ophodna kola ekala su vani, i taj vjek to su ga zvali Rex bio je voza. Oni su me kao
utolokirali otraga u kola, i nisam mogao ne pomiljati da je sve to ustvari kao ala, i da
e Tupi ionako skinuti lje-maju s golove i rei ha ha ha. Ali nije.
Rekao sam, pokuavajui obuzdati strahoju u sebi: "A stari Pete, to je bilo sa starim
Petcom? Bilo je tuno za Georgieja", rekao sam. "Slujao sam za to."
"Pete, ah da, Pete", rekao je Tupi. "ini mi se da se sjeam kao tog imena." Mogao sam
vidjati da se vozimo izvan grada.
Pitao sam: "Kamo to mi idemo?"
Billyboy se okrenuo od naprijed da kae: "Jo je dan. Mala vonja po poljima, zimski
ogoljenim, ali samotnim i lijepim. Nije dobro, ne uvijek, da ljudovi u gradu vidjaju
previe naeg kanjavanja po kratkom postupku. Ulice treba odrati istima na vie od
jednog naina." I opet se okrenuo naprijed.
"Daj", rekao sam. "Ovo mi uope nije jasno. Stari dani su mrtvi i proli. Za ono to sam
uradio u prolosti bio sam kanjen. Izlijeen sam."
"To nam je proitano", rekao je Tupi. "Nadglednik nam je sve to proitao. Rekao je
daje to jako dobar nain."
"Proitano", rekao sam ja, maljutko zlobno. "Jo si previe tup da sam ita, O brate?"
"Ah, ne", rekao je Tupi, veoma kao blago i kao saalno. "Ne tako govoriti. Ne tako vie,
druzja." I bolje me tol-okirao ba po kljunaji, tako daje sva crvena crvena nosna
krvca poela kap kap kapati.
"Nikad nije bilo povjerenja", rekao sam, ogoreno, briui krvcu rukajom. "Uvijek sam
bio sam samcit."
152
"To je dovoljno", rekao je Billyboy. Sad smo bili izvan grada i sve je bilo ogoljena stabla
i poneki daleki kao cvrkut, i u daljini je bio neki kao poljoprivredni stroj koji je pravio
zvrndavu umaju. Sad se ve smrkavalo, poto je to bila sredina zime. Nije bilo ljudova,
niti ivotinja. Bila je samo etvorka. "Izlazi, Alexe deko", rekao je Tupi. "Samo
maljutko kratkog postupka."
Tijekom svega to su oni radili taj vjek voza samo je sjedio za volanom auta, puei
tumor, itajui neku ma-ljutku knjiicu. Imao je upaljeno svjetlo u autu da moe vidjati.
Nije obraao panju na to to Billyboy i Tupi rade Vaem Skromnom Pripovjedau.
Neu zalaziti u to to su radili, ali bilo je to sve kao uzdisanje i lupanje naspram te kao
pozadine zvrndavih poljoprivrednih strojeva i cvrkevrk-cvrkutanja sa nagojih iliti golih
grana. Mogao si vidjati malo zamagljenog daha pri svjetlu auta, i taj voza je sasvim
mirno okretao stranice. A oni su cijelo vrijeme nasrtali na mene, 0 brao moja. Onda je
Billyboy ili Tupi, nisam mogao odrediti tko, rekao: "To je otprilike dosta, druzja, rekao
bih, zar ne?" Onda su me obojica po jednom tolo-kirali po licu za kraj i ja sam pao i
samo leao tamo na travi. Bilo je hladno ali ja nisam osjeao hladnou. Onda su oni
obrisali ruke i stavili svoje ljemaje i kapute koje su skinuli, i onda su se vratili u auto.
"Vidjamo se jo koji put, Alexe", rekao je Billyboy, a Tupi se samo nasmijao jednim od
svojih klaunovskih smjehova. Voza je zavrio stranicu koju je itao i odloio knjigu,
onda je pokrenuo auto i oni su otili prema gradu, moj bivi druzja i bivi neprijatelj su
mahali. Alija sam samo leao tamo, iznuren i iscrpljen.
Nakon nekog vremena gadno me boljelo, a onda je poela kia, jako ledena. Nisam
mogao uoiti nijednog ljudova na vidiku, ni svjetlo kua. Kamo da krenem, ja koji
nemam dom ni mnogo novaca u karmanima? Plakao sam zbog sebe bu hu hu. Onda sam
ustao i poeo hodati.
153
om, dom, dom, ono to sam htio bio je dom, i do DOMA sam doao, brao. Hodao sam
kroz mrak i slijedio ne put prema gradu, nego tamo odakle je umaja kao
poljoprivrednog stroja dopirala. To me dovelo do nekakvog sela koje sam osjeao da
sam vidjao prije, ali je to moda zato to sva sela izgledaju isto, naroito u mraku. Tu su
bile kue i tu je bilo kao mjasto za pie, i tono na kraju sela bila je maljutka kuica
sasvim sama, i mogao sam vidjati njeno ime kako bijelo sjaji na vratnicama. DOM,
pisalo je. Bio sam sav skroz promoen od te ledene kie, tako da moje platje nisu vie
bile vrhunac mode nego zbilja jadne i kao patetine, i moja lijepa kosica bila je mokri
zamreni prljavi nered raskutran svud po mojoj golovi, i bio sam siguran da imam
posjekotina i masnica posvud po licoju, i par mojih zubja se kao klimalo kad sam ih
dodirnuo jezikom iliti jazjakom. I boljelo me svud po pljotu i bio sam jako edan, tako
da sam stalno otvarao usta hladnoj kii, i eludac mi je krulio grrr jer nisam jeo
nikakvu piu od jutra, a i onda ne ba mnogo, O brao moja.
DOM, pisalo je, i moda e tu biti neki vjek da mi pomogne. Otvorio sam vratnice i
nekako se dovukao stazom, dok se kia kao ledila, i tada sam pokucao blago i patetino
na vrata. Nikakav vjek nije dolazio, pa sam pokucao ma-ljutko dulje i jae, i onda sam
uo umaju nogaja koje dolaze do vrata. Onda su se vrata otvorila i muki golos je
rekao: "Da, stoje?"
"On", rekao sam, "molim vas, pomozite mi. Pretukla me policija, i samo su me ostavili
da umrem na cesti. Oh,
154
molim vas dajte mi neto za pie i da sjednem kraj vatre, molim vas, gospon."
Vrata su se tad skroz otvorila, i mogao sam vidjati kao toplo svjetlo i vatru koja je puck
pucketala unutra. "Uite", rekao je taj vjek, "ma tko da ste. Bog vam pomogao, jadna
rtvo, uite i da vas vidimo." Pa sam kao uteturao, i nije to bila nekakva gluma, brao,
zbilja sam se osjeao gotov i dokrajen. Taj ljubazni vjek stavio je rukaje oko mojih
pleoja i uvukao me u tu sobu gdje je bila vatra, i naravno da sam odmah znao gdje je i
zato mi se DOM na vratnicama inilo tako poznato. Pogledao sam tog vjeka i on je
pogledao mene na ljubazan nain, i sad sam ga se dobro sjetio. Naravno da se on nee
sjetiti mene, jer u onim bezbrinim danima ja i moji takozvani druzja radili smo sve
nae bolje dratovanje i poigravanje i krastanje u maskaja-ma koje su bile zbilja
horroro preruavanje. On je bio onizak vjek srednjih godina, trideset, etrdeset,
pedeset, i imao je okaje. "Sjedite kraj vatre", rekao je, "i donijet u vam malo viskija i
toplu vodu. Joj joj joj, netko vas zbilja jest pretukao." I kao njeno pregleda moju
golovu i licoje. "Policija", rekao sam. "Uasna odurna policija." "Jo jedna rtva",
rekao je on, kao uzdiui. "rtva modernog doba. Idem vam donijeti taj viski, a onda
vam moram malo oistiti rane." I ode on. Ja sam pogledao okolo po toj maljutkoj
udobnoj sobi. Bila je sad skoro cijela puna knjiga i kamin i nekoliko stolaca, i mogao si
nekako vidjati da tu ne ivi nijedna ena. Na stolu je bio pisai stroj i puno kao
prevrnutih papira, i sjetio sam se daje taj vjek bio vjek pisac. Narana na navijanje, to
je bilo to. Bilo je udno da mi se to usjeklo u pamet. Ne smijem se otkriti, ipak, jer mi je
sad bila potrebna pomo i ljubaznost. Oni uasni granji branji na onom stravinom
bijelom mjastu su mi to napravili, inei da mi sad treba pomo i ljubaznost i silei me
da elim i sam pruati pomo i ljubaznost, ako ih netko hoe. *;.( ; ; ; "
\i.
155
"Evo nas, onda", rekao je taj vjek vraajui se. Dao mi je tu au vrue okrepe za pjati,
i od toga sam se osjetio bolje, i onda je oistio one posjekotine na mom licoju. Tada je
rekao: "Treba vam fina topla kupka. Pripremit u vam je, a onda mi moete sve
ispriati za toplom veerom, koju u spremiti dok se vi okupate." O brao moja, mogao
sam zaplakati zbog njegove ljubaznosti, i mislim daje on morao vidjati stare suze u
mojim glazjama, poto je rekao: "No no no", tapui me po pleoju.
U svakom sluaju, otiao sam gore i okupao se, i on je donio pidamu i ogrta da
odjenem, sve ugrijano uz vatru, i jako iznoen par tofli. I sad, brao, mada sam bio
ukoen i pun bolova posvuda, osjetio sam da u se uskoro osjeati mnogo bolje. Idjao
sam dolje i vidjao da je on u kuhinji postavio stol s noevima i vilicama i lijepom
velikom tru-com kljeba, kao i bocu umaka Prima, i ubrzo je posluio fino prena jajca i
lomtike unke i debele kobase i velike bolje alice vrueg slatkog ajia s mlijekom. Bilo
je lijepo sjediti tamo na toplom, jedui, i ustanovio sam da sam veoma gladan, pa sam
poslije prenog morao jesti lomtik za lomtikom kljeba i putra namazanog demom od
jagoda iz bolje velike staklenke. "Mnogo bolje", rekao sam. "Kako da vam ikad
uzvratim?"
"Mislim da znam tko ste vi", rekao je. "Ako ste onaj koji mislim da jeste, onda ste doli,
prijatelju moj, na pravo mjesto. Nije li vaa slika bila u novinama jutros? Jeste li vi
jadna rtva tog uasnog novog postupka? Ako je tako, onda vas je ovamo poslala
Providnost. Muen u zatvoru, onda izbaen da ga mui policija. Suosjeam svim srcem s
vama, jadni jadni djeae." Brao, ja nisam uspio dometnuti ni slovja, mada sam irom
otvorio usta da mu odgovorim na pitanja. "Niste prvi koji je ovamo doao u nevolji",
rekao je. "Policija voli svoje rtve dovoditi do okolice ovog sela. Ali je providnost da ste
vi, koji ste jo jedna 156
vrsta rtve, doli ba ovamo. Moda ste, onda, ve uli za mene?"
Morao sam biti veoma paljiv, brao. Rekao sam: "uo sam za Naranu na navijanje.
Nisam je proitao, ali sam uo za nju."
"Ah", rekao je, i licoje mu je zablistalo kao sunce u plamteem jutarnjem sjaju. "Sad mi
priajte o sebi."
"Nema tu mnogo za rei, gospon", rekao sam, sav skroman. "Dogodila se jedna glupa i
djetinjasta neslana ala, moji takozvani prijatelji su me nagovorili ili me prije prisilili da
provalim u kuu jednog starog komada - gospoe, hou rei. Nismo imali nikakvih
zbilja loih namjera. Naalost je gospoda napregla svoje dobro staro srce pokuavajui
me izbaciti, mada sam ja bio sasvim spreman otii i sam, i onda je umrla. Bio sam
optuen kao uzrok njene smrti. Pa sam poslan u zatvor, gospon."
"Da da da, nastavi."
"Onda me odabrao taj Ministar Iznutrica ili Unutranjih da na meni isprobaju tu
Ludovicovu veu."
"Priaj mi sve o tome", rekao je, naginjui se gorljivo naprijed, prljajui rukave
pulovera demom od jagoda s tanjura koji sam ja gurnuo u stranu. Pa sam mu priao.
Rekao sam mu sve, brao moja. Bio je veoma eljan sve uti, glazje su mu kao blistale i
gubaja razjapljena, dok se mast na tanjurima stvrdnjavala stvrdnjavala stvrdnjavala.
Kad sam zavrio on je ustao od stola, kimajui glavom i govorei hm hm hm, kupei
tanjure i druge vee sa stola i nosei ih do sudopera na pranje.
Rekao sam: "Ja u to, gospodine, i to rado."
"Odmori se, odmori, jadni djeae", rekao je on odvru-i slavinu tako daje para
pokuljala. "Grijeio si, pretpostavljam, ali tvoja kazna je bila preko svake mjere.
Pretvorili su te u neto drugo, a ne ljudsko bie. Vie nema mo izbora. Ogranien si na
drutveno prihvatljivo injenje, mali
157
stroj sposoban samo za dobro. I jasno to vidim - ona stvar s marginalnim
kondicioniranjem. Glazba i seksualni in, knjievnost i umjetnost, sve mora sad biti
izvor ne uitka nego bola."
"Tako je, gospon", rekao sam ja, puei jedan od tumora s filtarom tog ljubaznog vjeka.
"Oni uvijek odgrizu previe", rekao je on, kao odsutno briui jedan tanjur. "Ali
sutinska namjera je stvarni grijeh. ovjek koji ne moe odabrati prestaje biti ovjek."
"To je kopelan rekao, gospon", rekao sam. "Zatvorski kapelan, hou rei."
"Jest, je li? Naravno da jest. Morao bi, zar ne, postoje kranin? Pa, sad emo", rekao
je, jo briui isti tanjur koji je brisao prije deset minuta, "pozvati nekoliko ljudi da te
vide sutra. Mislim da te se moe iskoristiti, jadni djeae. Mislim da ti moe pomoi u
zbacivanju ove potla-ivake Vlasti. Pretvoriti pristojnog mladia u stroj na navijanje
ne bi trebalo, ni u kom sluaju, smatrati za bilo kakav trijumf bilo koje vlasti, osim one
koja se hvali svojom repre-sivnou." Jo uvijek je brisao isti tanjur.
Rekao sam: "Gospon, jo britete isti tanjur. Slaem se s vama, gospon, za hvalisanje.
Ova Vlast je, ini se, veoma hvalisava."
"Oh", rekao je on, kao vidjajui taj tanjur po prvi put i odlaui ga. "Jo nisam ba
vjet", rekao je, "u kuanskim poslovima. Moja supruga ih je sve radila, a meni
ostavljala da piem."
"Vaa supruga, gospon?" rekao sam. "Je li otila i ostavila vas?" Zbilja sam htio znati
za njegovu enu, sjeajui se jako dobro.
"Da, ostavila me", rekao je on, kao glasnim i ogorenim golosom. "Umrla je, znate. Bila
je brutalno silovana i pretuena. ok je bio jako velik. To je bilo u ovoj kui", rukaje su
mu se tresle, drei krpu za brisanje, "u onoj sobi
158
preko puta. Morao sam se oeliiti da nastavim ivjeti ovdje, ali ona bi eljela da
ostanem tu gdje se mirisno sjeanje na nju jo dri. Da da da. Jadna djevojka." Vidjao
sam sve jasno, brao moja, to se dogaalo te davne noaje, i vidjajui sebe na tom
poslu, poeo sam osjeati da moram povraati i bol mi se pojavio u golovi. Taj vjek je to
vidjao, zato to sam osjeao da mi je licojc ostalo bez i kapi crvene crvene krvce, jako
blijedo, i on je to mogao vidjati. "Idi sad u krevet", rekao je ljubazno. "Pripremio sam
gostinsku sobu. Jadni jadni djeae, moralo ti je biti uasno. rtva modernog doba, ba
kao i ona. Jadna jadna jadna djevojka." . .,.
159
5
>a sam se horroro naspavao te noi, brao, bez ikakvih snova, i jutro je bilo veoma
vedro i kao mrazovito, i osjeao se jako prijazan kao vonjaja doruka koji se prio dolje.
Trebalo mije neto malo vremena da se sjetim gdje sam, kao i uvijek, ali mi se uskoro
sjeanje vratilo i osjeao sam se kao toplo i zatieno. Ali, dok sam leao tamo u krevetu,
ekajui da budem pozvan na doruak, sinulo mi je da bih trebao znati ime tog
ljubaznog zatitnikog i kao majinskog vjeka, pa sam propackao okolo na mojim
bosajim nogajama traei Naranu na navijanje, koja bi morala imati njegovo imje
unutra, postoje on autor. U mojoj sobi nije bilo niega osim kreveta i stolca i lampe, pa
sam idjao preko puta u sobu tog vjeka, i tamo sam vidjao njegovu enu na zidu, bolje
uveana fotografija, pa sam se osjetio maljutko muno sjeajui se. Ali tamo su bile i
dvije--tri police s knjigama, i bio je tamo, kao to sam mislio da mora biti, primjerak
Narane na navijanje, i otraga na knjizi, kao i na hrptu, bilo je imje autora - F.
Alexander. Dobri Gospodjine, pomislio sam, on je jo jedan Alex. Onda sam je prolistao,
stojei u pidami i s bosim nogajama, ali ne osjeajui ni maljutko hladnou, poto je
kuica bila sva ugrijana, i nisam mogao vidjati o emu se u knjizi radi. inilo se daje
napisana jako bezumnajim kao stilom, puna Ah i Oh i takvog dreka, ali ono to je
izgleda ispadalo iz nje je bilo da se svi ljudovi danas pretvaraju u strojeve i da su oni
zbilja - vi i ja i on i poljubi-mi-arje - vie kao prirodni rast poput voke. F. Alexander
je ini se mislio da svi mi rastemo na onom to je on zvao stablo svijeta u
160
svjetskom vonjaku koji je kao Gospodjin iliti Bog zasadio, i mi smo tu zato to
Gospodjin iliti Bog ima potrebu za nama da utaimo njegovu ednu ljubav, ili neki
takav drek. Nije mi se sviala umaja svega toga, O brao moja, i pitao sam se koliko je
odista bezumnaji taj F. Alexander, moda otjeran u bezumnajost time to mu je ena
skviknu-la. Ali me onda on pozvao dolje kao golosom normalnog ovjeka, punim radosti
ljubavi i svog tog dreka, pa je dolje Va Skromni Pripovjeda otiao.
"Dugo ste spavali", rekao je on, vadei kuhana jaja i izvlaei crni prepeenac iz
reetke. "Ve je skoro deset sati. Ja sam budan ve satima, radio sam."
"Piete jo jednu knjigu, gospon?" pitao sam.
"Ne ne, ne to sad", rekao je, i sjeli smo fino i druzjan-ski na staro krc krc krc jaja i krak
hrsk hrsk tog crnog prepeenca, uz aji s dosta mlijeka u bolje velikim alicama. "Ne,
telefonirao sam raznim ljudima."
"Mislio sam da nemate telefon", rekao sam, grabei jaje liicom i ne pazei to
govorim.
"Zato?" upitao je on, jako obazriv kao neka skoraja ivotinja sa liicom za jaje u
rukaji. "Zato biste mislili da nemam telefon?"
"Nita," rekao sam ja, "nita, nita." I pitao sam se, brao, koliko se on sjeao ranijeg
djela one davne noaje, da sam ja doao na vrata sa starom priom i traio da
telefoniram doktoru, a ona rekla da nemaju telefon. On me jako paljivo smotrjao, ali je
onda ponovo postao kao ljubazan i veseo i jeo staro jajce.
Mljackajui, rekao je: "Da, nazvao sam razne ljude koji e biti zainteresirani za va
sluaj. Vi moete biti vrlo mono oruje, vidite, u brizi da se sadanja zla i zloesta Vlast
ne vrati nakon predstojeih izbora. Veliko hvalisanje vlasti, vidite, je nain na koji se
pobrinula za kriminal tijekom proteklih mjeseci." Pogledao me veoma paljivo
161
preko svog pueeg jajeta, i ja sam se opet zapitao vidja li on kakvu sam ja ulogu do
sada odigrao u njegovom iznju. Ali on je rekao: "Regrutiranje brutalnih mladih
nasilnika u policiju. Predlaganje zaglupljujuih postupaka uvjetovanja koji oduzimaju
volju." Sve te duge slovaje, brao, i kao bezumnaji sjaj u njegovim glazjama. "Sve smo
to ve vidjeli", rekao je, "u drugim zemljama. Tanji kraj klina. Prije nego to shvatimo
gdje smo imat emo punu aparaturu totalitarizma."
"Joj joj joj", pomislio sam, jajarei i hrskajui prepeenac. Upitao sam: "Gdje je moj
udio u svemu tome, gos-pon?"
"Vi ste", rekao je, jo s tim bezumnajim pogledom, "ivi svjedok tih dijabolinih
pokuaja. Ljudi, obini ljudi moraju saznati, znate." Ustao je od svojeg doruka i poeo
etati gore-dolje po kuhinji, od sudopera do kao smonice, govorei jako gromkaje: "Da
li bi eljeli da njihovi sinovi postanu ono to ste vi, jadna rtva, postali? Zar nee sad
sama Vlast odluivati stoje, a to nije zloin i iscrpsti ivot i petlju i volju iz svakoga tko
se sukobi s njom?" Stiao se ali se nije vratio svom jajetu. "Napisao sam jedan lanak",
rekao je, "jutros, dok ste spavali. Izai e za dan-dva, skupa s vaom nesretnom slikom.
Potpisat ete ga, jadni djeae, zapis onog to su vam napravili."
Upitao sam: "A to vi dobivate od svega toga, gospon? Mislim, osim lijepe lovice koju
ete dobiti za taj lanak, kako to zovete? Mislim, zato te vi toliko strasno i snano
protiv Vlasti, ako bih mogao biti toliko smion da pitam?"
On je stegnuo rub stola i rekao, krguui zubajama, koji su bili jako prljavi i skroz
umrljani dimom tumora: "Neki od nas moraju se boriti. Imamo velike tradicije slobode
koje treba braniti. Ja nisam pristran ovjek. Gdje god vidim gadost, ja je nastojim
zbrisati. Imena stranaka ne znae nita. Tradicija slobode znai sve. Obini ljudi to e
162
pustiti, o da. Prodat e slobodu za mirniji ivot. Zato ih se mora podstai, podstai -" I
tu je, brao, dograbio vilicu i zabio je dva do tri raa u zid, pa se sva iskrivila. Onda ju
je bacio na pod. Jako ljubazno je rekao: "Jedite dobro, jadni djeae, jadna rtvo
modernog svijeta", i mogao sam jasno vidjati da on gubi golovu. "Jedite, jedite. Pojedite
i moje jaje."
Ali ja sam rekao: "A to ja dobivam od toga? Hou li biti izlijeen od ovoga kakav sam
sad? Hou li biti u stanju slujati staru Zbornu simfoniju bez da mi bude zlo? Mogu li
opet ivjeti normalnim iznjom? to, gospon, biva sa mnom?"
Pogledao je u mene, brao, kao da na to nije prije pomislio i, ionako, to nije bilo bitno u
usporedbi sa Slobodom i svim tim drekom, i imao je iznenaen izraz kad sam ja to
rekao, kao da sam ja sebian to elim neto za sebe. Onda je rekao: "O, kao to sam
rekao, vi ste ivi svjedok, jadni djeae. Pojedite sav doruak i onda doite vidjeti to
sam napisao, jer to izlazi u Tjednoj trubi pod vaim imenom, vi nesretna rtvo."
Pa, brao, ono stoje on napisao bio je jako dug i jako plaljiv primjerak pisanja, i dok
sam ga itao osjetio sam veliko saaljenje za jadnog maljika koji je govorjao o svojim
patnjama i kako mu je Vlast oslabila volju i kako je na svim ljudovima da ne puste da
takva trula i zla Vlast ponovo vlada njima, i onda sam naravno shvatio da jadni
napaeni maljik nije nitko drugi do V. S. P. "Vrlo dobro", rekao sam. "Zbilja
horroro. Napisali dobro to jeste, O gospon." A onda me on pogledao veoma mirkavo i
pitao: "to?" Bilo je kao da me nije prije sluajao.
"Oh, to", rekao sam, "je ono to zovemo nadsatskim govorom. Svi tinejderi priaju
tako, gospon." Pa je onda on idjao u kuhinju oprati sue, a ja sam ostao u tim
posuenim krevetnim platjama i toflama, ekajui da mi bude
163
napravljeno ono to e mi biti napravljeno, jer nisam imao nikakvih planova za sebe, O
brao moja.
Dok je veliki F. Alexander bio u kuhinji s vrata se zaulo dingdong. "Ah," zakriao je,
izlazei i briui rukaje, "to su ti ljudi. Ja u." Pa je otiao i pustio ih unutra, i uslijedio
je neodreeni hahaha razgovora i pozdrava i gadno vrijeme i kako ide u hodniku, onda
su idjali u sobu s kaminom i knjigama i lankom kako sam se ja napatio, vidjajui mene
i govorei Aaaah na to. Bila su tri ljudova, i F. Alex mije rekao njihova imja. Z. Dolin je
bio jako hripavi puaki tip vjeka, stalno je kalj kalj kalj s tumorom u ustima,
prosipajui pepeo niz svoje platje i onda ga otresajui jako kao nestrpljivim pokretima
rukaja. On je bio maljutki okrugao vjek, punaak, s debelim oajama debelog okvira.
Onda je tu bio Neto Neto Rubinstein, jako visok i uljudan elovjek sa pravim
gospodskim golosom, jako stareji s kao jaja-tom bradom. I konano je bio D. B. da
Silva koji je bio kao skoraji u pokretima i od kojeg je dopirao taj jedan jak vonjaja
parfema. Svi su me oni ba horroro pogledali i inilo se da su jako obradovani onim to
su vidjali.
Z. Dolin je rekao: "U redu, u redu, ha? Kako vrsno sredstvo on moe biti, ovaj djeak.
Jo bolje, naravno, mogao bi ako moe izgledati jo bolesnije i mrtvakije nego sad.
Nesumnjivo emo moi smisliti neto."
Nije mi se svidjelo to s mrtvakou, brao, pa sam rekao: "to biva, bratja? to vi na
umu za druzja vaeg malog imate?"
A onda je F. Alexander uletio s: "udno, udno, taj nain govora me bocka. Dolazili
smo u kontakt i prije, siguran sam da jesmo." I utuljio se, kao se mrtei. Morat u
paziti na to, O brao moja.
D. B. da Silva je rekao: "Javna okupljanja, uglavnom. Pokazati vas na politikim
skupovima bilo bi od velike pomoi. A, naravno, novinski dio je rijeen. Upropateni
ivot
164
je pravi pristup. Moramo uspaliti sva srca." Pokazao je svojih trideset i neto zubaja,
jako bijelih naspram njegovog tamnoputog licoja, postoje izgledao maljutko kao neki
stranac.
Rekao sam: "Nitko mi nee rei to ja dobivam od svega toga. Muen u zatvoru, izbacili
me iz mog doma vlastiti roditelji i njihov prljavi bezobrazni podstanar, pretukli me
starci i skoro ubili milicajkani - to e biti sa mnom?"
Onaj vjek Rubinstein je dometnuo: "Vidjet e, djeae, da partija nije nezahvalna. O,
ne. Na kraju svega ovog bit e neko veoma prihvatljivo malo iznenaenje za tebe. Samo
ekaj pa e vidjeti."
"Samo jednu ve traim," zakriao sam, "a to je da budem normalan i zdrav kao to
sam bio u starejim danima, maljutko se zabavljam spravim druzjama, a ne onima koji
se samo tako nazivaju, a zbilja su vie kao izdajice. Moete li to uiniti, eh? Moe li me
bilo koji vjek vratiti na ono to sam bio? To je ono to elim i to hou znati."
Kalj kalj kalj, hripao je taj Z. Dolin. "Muenik za stvar Slobode", rekao je. "Ima
svoju ulogu za odigrati i nemoj to zaboraviti. U meuvremenu, brinut emo se za tebe."
I poeo mi je milovati lijevu rukaju kao da sam ja idiot, smjekajui se na bezumnaji
nain.
Zakriao sam: "Prestanite postupati sa mnom kao s nekom stvari koja e kao samo biti
upotrijebljena. Ja nisam idiot kojem se moete nametati, vi glupi branji. Obini
prestupnjaci su glupi, ali ja nisam obian niti sam tup. Slu-jate li?"
"Tupi", rekao je F. Alexander, kao zamislivi se. "Tupi. Tako se netko zvao. Tupi."
"Eh?" rekao sam ja. "Kakve veze ima Tupi s tim? to ti zna o Tupom?" A onda sam
rekao: "O, Gospodjin nam pomogao." Nije mi se sviao pogled u glazjama F. Alexan-
dera. Krenuo sam prema vratima, elei da odem gore i uzmem svoje platje i idjam
odavde.
. .. . ; . ., 165
"Mogao bih skoro pomisliti", rekao je F. Alexander, pokazujui svoje poutjele zubje, s
ludilom u glazjama. "Ali takve stvari su nemogue. Jer, Krista mi, da jest ja bih ga
smrvio. Razbio bih ga, Boga mi, da, da, bih."
"No", rekao je D. B. da Silva, milujui ga po prsima kao da je psi da ga smiri. "Sve je
to prolost. Bili su to sasvim drugi ljudi. Moramo pomoi ovoj jadnoj rtvi. To moramo
sad uiniti, mislei na Budunost i na nau Stvar."
"Samo u uzeti svoje platje", rekao sam ja na dnu stuba, "to e rei odjeu, i onda
idjam ja sam samcit. Mislim, zahvalan sam za sve, ali ja imam svoj iznj za ivjeti." Jer,
brao, elio sam otii odavde vrlo skoraje.
Ali Z. Dolin je rekao: "Ah, ne. Mi te imamo, prijatelju, i mi te zadravamo. Odlazi s
nama. Sve e biti u redu, vidjet e." I priao mije kao da me opet zgrabi za rukaju.
Onda sam, brao, pomislio na borbu, ali pomisao na borbu me samo natjerala sa se
poelim sruiti od munine, pa sam samo stajao.
A onda sam vidio to kao ludilo u glazjama F. Alexan-dera i rekao: "to god vi kaete. U
vaim sam rukajama. Ali dajte da to ponemo i sve zavrimo, brao." Jer ono to sam
sad htio bilo je da izaem iz tog mjasta zvanog DOM. Poeo mi se ni maljutko ne sviati
pogled u glazjama F. Alexandera.
"Dobro", rekao je taj Rubinstein. "Odjeni se i kreemo."
"Tupi tupi tupi", stalno je govorio F. Alexander kao tihim mrmljanjem. "Tko ili stoje
bio taj Tupi?" Idjao sam gore vrlo skoraje i obukao se za neke dvije sekunde. Onda
sam izaao s tom trojicom i u auto, Rubinstein meni sjedne strane a Z. Dolin kalj kalj
kalj s druge, D. B. da Silva za volanom, u grad i blok stanova ne ba previe daleko od
onog stoje bio moj blok ili kua. "Hajde, djeae, izlazi", rekao je Z. Dolin, kaljui od
ega je tumor u njegovim ustima zasjao crveno kao neka maljutka penica. "Ovdje
166
e biti smjeten." Pa smo idjali unutra, i u ulazu je bila kao jo jedna od onih vea o
Dostojanstvu Rada na zidu, i popeli smo se dizalom, brao, i onda uli u stan poput svih
stanova u svim blokovima u gradu. Jako jako maljut-ki, s dvije spavae ijednom
dnevnom-radnom-blagovaoni-com, iji je stol bio sav pokriven knjigama i papirima i
tintom i bocama i svim tim drekom. "Ovo je tvoj novi dom", rekao je D. B. da Silva.
"Smjesti se tu, djeae. Hrana je u smonici. Pidama je u ladici. Odmori se, odmori,
izmuena duo."
"Eh?" rekao sam, ne ba ponjajui to.
"U redu", rekao je Rubinstein svojim starejim golo-som. "Sad te ostavljamo. Imamo
posla za obaviti. Pridruit emo ti se kasnije. Zanimaj se ime god hoe."
"Jo jedna stvar", zahripao je Z. Dolin kalj kalj kalj. "Vidio si to se pojavilo u
izmuenom sjeanju naeg prijatelja F. Alexandera. Je li to bilo, nekim sluajem -?
Hou rei, jesi li ti -? Mislim da zna to hou rei. Neemo dalje o tome."
"Platio sam", rekao sam. "Gospodjin zna da sam platio za ono to sam uradio. Platio
sam ne samo za sebe nego jo i za one branje to su se zvali mojim druzjima." Tada
sam se osjetio nasilno pa mi je bilo malo zlo. "Prilei u malo", rekao sam. "Preivio
sam uasne uasne stvari."
"I jesi", rekao je D. B. da Silva, pokazujui svih svojih trideset zubaja. "Samo ti lezi."
Pa su me ostavili, brao. Idjali su za svojim poslom, stoje koliko sam ja shvatio u svezi s
politikom i svim tim drekom, i ja sam bio na krevetu, sam samcit i sve je bilo jako
mirno. Samo sam leao tamo sa sabogima izuvenim i kravatom razlabavljenom, kao sav
zbunjen i ne znajui kakvim u iznj om sad ivjeti. Svakojake kao slike prolazile su mi
kroz golovu, raznih elovjeka koje sam upoznao u koli i Drzatu, i raznih vei to su mi
se dogodile, i kako
167
nije bio nijedan vjek kojem si mogao vjerovati na cijelom boljem svijetu. I onda sam
kao zadrijemao, brao.
Kad sam se probudio mogao sam slujati glazbu kako dopire iz zida, ba gromkaje, i
bilo je to ono to me trgnulo iz mog malog kao sna. Bila je to simfonija koju sam
poznavao zbilja horroro ali nisam slujao mnogo godina, naime Simfonija broj tri
danskog vjeka Otta Skadeliga, jako gromkaja i silovita stvar, naroito u prvom stavku,
koji je bio ono to se sad ulo. Slujao sam dvije sekunde kao zainteresiran i uivajui,
ali me onda sve ono preplavilo, poetak bola i munine, i poeo sam stenjati duboko u
kikama. I eto mene, koji sam toliko volio glazbu, kako puzim s kreveta i jauem oh oh
oh u sebi, i onda tras tras tras po zidu kriajui: "Dosta, dosta, iskljuite je!" Ali ona se
nastavila i inilo se daje malo glasnija. Pa sam lupao po zidu dok mi zglavci nisu bili svi
crveno crveno krvavi i odrane koe, kriajui i kriajui, ali glazba nije prestajala.
Onda sam pomislio da se moram skloniti od nje, pa sam isteturao iz maljutke spavae
sobe i idjao skoraje do ulaznih vrata stana, ali ona su bila zakljuana izvana i nisam
mogao izai. A cijelo to vrijeme glazba je postajala sve vie i vie gromkaja, kao da je to
namjerno muenje, O brao moja. Pa sam zabio male prste obje ruke duboko u ukha,
ali tromboni i timpani su se dovoljno gromkaje probijali. Pa sam im opet zakriao da
prestanu i lup lup lupao po zidu, ali to nije postizalo ni najmaljenkiju stvar. "O, to da
radim?" buhuhuhao sam u sebi. "O, Gospodjin na nebesima nek mi je na pomoi." Kao
sam lutao po cijelom stanu u bolu i munini, pokuavajui iskljuiti glazbu i kao
stenjanje duboko u mojoj utrobi, i onda sam na vrhu hrpe knjiga i papira i svog tog
dreka stoje bio na stolu u dnevnoj sobi vidjao to trebam napraviti i to sam elio
napraviti dok me oni starci u Javnoj biblioteci i onda Tupi i Billyboy preodjeveni u
rozove nisu zaustavili, a to je bilo da se
168 "...: ....
ohladim, da skviknem, da odjurim zauvijek iz ovog zlog i okrutnog svijeta. Ono to sam
vidjao bila je slovja SMRT na koricama kao pamfleta, mada je to bilo samo SMRT
VLADI. I kao da je bila Sudbina, bila je tu jo jedna kao maljutka knjiica na ijim
koricama je bio otvoren prozor, i pisalo je: "Otvorite prozor svjeem zraku, svjeim
idejama, novom nainu ivota." 1 tako sam znao da mi to kao kae da okonam sve
iskaui van. Jedan trenutak bola, moda, a onda san zauvijek i zauvijek i zauvijek.
Glazba je jo tretala puhaima i bubnjevima i violinama kroz zid. Prozor u sobi gdje
sam prilegao bio je otvoren. Idjao sam do njega i vidjao da je dosta visoko do auta i
autobusa i hodajuih elovjeka ispod. Krinuo sam svijetu: "Zbogom, zbogom, neka
vam Gospodjin oprosti za jedan upropaten ivot." Onda sam se popeo na dasku
prozora, dok je glazba tretala meni slijeva, i zatvorio sam glazje i osjetio hladan vjetar
na licoju, i onda sam skoio.
169
e>
~^>koio sam, brao moja, i pao sam na plonik jako, ali nisam skviknuo, o ne. Da sam
skviknuo ne bih bio ovdje da napiem ono to napisao jesam. Izgleda da skok nije bio s
visine dostatne da ubije. Ali sam slomio lea i zapea i nogaje i osjetio sam jako bolji
bol prije nego to sam se onesvijestio, brao, uz zapanjena i iznenaena licoja elo-
vjekova na ulicama koji su me gledali odozgo. I ba prije nego to sam izgubio svijest
vidjao sam jasno da niti jedan elovjek na cijelom uasnom svijetu ne mari za mene i da
su onu glazbu kroz zid namjestili oni koji su trebali biti moji kao novi druzja i da su
ovakvu nekakvu veu oni htjeli za svoju odvratnu sebinu i hvalisavu politiku. Sve to je
bilo u kao milijunito milijunitom djeliu jedne minuta-je prije nego to sam zabacio
svijet i nebo i licoje buljeih elovjekova koji su bili iznad mene.
Ono gdje sam bio kad sam se vratio u iznj nakon dugog crnog razmaka od moglo bi biti
milijun godina bila je bolnica, sva bijela i s onim vonjem bolnica, sve kao kiselo i tato i
isto. One antiseptike vee to imate u bolnicama trebale bi imati zbilja horrorso
vonjaju kao prenog luka ili cvijea. Veoma mi se polako vratila spoznaja tko sam i bio
sam sav obmotan u bijelo i nisam mogao nita osjetiti u pljotu, ni bol ni osjeaj ni bilo
kakvu veu uope. Svud oko moje golove bio je zavoj i bili su komadii toga kao
zalijepljeni na moje licoje, i rukaje su mi bile sve u zavojima i kao tapii su mi bili
privreni za prste kao da su cvjetovi koji trebaju ravno rasti, i moje jadne stare nogaje
bile su isto skroz ispravljene, i sve je bilo zavoji i iani 170
kavezi a u moju desnu rukaju, ispod pleoja, ila je crvena crvena krvca koja je kapala
iz naopako okrenute posude. Ali nisam mogao nita osjetiti, O brao moja. Jedna je
bolniarka sjedila pored mog kreveta i ona je itala neku knjigu koja je bila sva kao
mutno tiskana i mogao si vidjati da je to pria zbog mnogo naopakih dvostrukih zareza,
i ona je kao uzdisala duboko uh uh uh nad njom, pa ima biti daje to bila pria o starom
unutra-van unutra-van. Bila je zbilja horrorso djevoka, ta bolniarka, s jako crvenim
usnama i kao dugim trepavicama preko glazja, i ispod njene kao jako krute odore
mogao si vidjati da ima jako horrorso grudaje. Pa sam joj ja rekao: "to ima, O sestrice
moja mala? Doi ti i lijepo prilegni pomalo s tvojim maljutkim druzjom u ovaj krevet."
Ali slovaje nisu uope ispale horrorso, poto su mi kao cijela usta bila ukoena, i mogao
sam osjetiti jazjakom da neki od mojih zubaja vie nisu tu.
Ali ta bolniarka je kao skoila i ispustila svoju knjigu na pod i rekla: "O, povratili ste
svijest."
To je bilo kao puno za kazati za maljutkog komada poput nje, i pokuao sam joj to rei,
ali slovaja su ispadala kao er er er. Idjala je i ostavila me samog samcitog, i sad sam
mogao vidjati da sam u maljutkoj sobi samo za mene, a ne u jednoj od onih velikih soba
u kojima sam bio kao jako mali maljik, posvuda punih kaljuih umiruih starjeih
vjekova da te to natjera da opet ozdravi. Kao difteriju sam imao tada, O brao moja.
Sad je bilo kao da nisam mogao izdrati da budem svjestan tako dugo, jer sam kao opet
zaspao skoro odmah, jako skoraje, ali za minutaju ili dvije bio sam siguran da se taj
bolniarski komad vratila i dovela elovjeke u bijelim kutama sa sobom i oni su me
vidjali jako namrteno i radili hm hm hm na Vaeg Skromnog Pripovjedaa. I s njima je
bio, siguran sam, stari kopelan iz Drzata koji je govorjao: "O sine moj, sine moj",
puhajui kao jako ustajalu vonjaju
171
viskija na mene i onda rekavi: "Alija nisam htio ostati, o ne. Nisam ni na koji nain
mogao podrati ono to e ti bra-njiji uraditi drugim jadnim prestupnjacima. Otiao
sam i sad drim propovjedi o svemu tome, moj voljeni sine u I. K."
Opet sam se probudio kasnije i koga vidim oko kreveta nego onu trojicu iz ijeg sam
stana skoio, naime D. B. da Silvu i Neto Neto Rubinsteina i Z. Dolina. "Prijatelju,"
jedan od tih vjekova je govorio, ali nisam mogao horroro vidjati ni slujati koji od njih,
"prijatelju, mali prijatelju", taj golos je govorio, "ljudi plamte od negodovanja. Ubio si
tim uasnim hvalisavim zlikovcima sve anse da budu ponovo izabrani. Otii e i otii e
zauvijek i vjeno. Dobro si posluio Slobodi."
Ja sam pokuao rei: "Da sam umro, bilo bi to jo bolje za vas politike branjaje, zar
ne bi, lani i izdajniki druzja kakvi vi jeste." Ali sve to je izalo bilo je er er er. Onda
je jedan od njih trojice izgleda podigao mnogo papira izrezanih iz gazeta i ono to sam
mogao vidjati bila je uasna slika mene oblivenog krvcom kako me odnose na nosilima i
inilo mi se da se sjeam kao nekih pucketavih svjetala to mora da su bili fotografski
vjekovi. Jednim glazjom sam mogao proitati kao naslove koji su nekako podrhtavali u
rukaji elovjeka koji ih je drao, kao DJEAK RTVA KRIMINALNOG
POPRAVNOG PLANA i VLADA KAO UBOJICA i onda je bila kao slika vjeka to mije
izgledao poznat i pisalo je VAN VAN VAN, i to bi bio Ministar Iznutrica ili Unutranjih.
Onda je bolniarski komad rekla: "Ne biste ga trebali tako uzbuivati. Ne biste trebali
raditi nita to e ga uznemiriti. Hajde sad, van s vama."
Pokuao sam rei: "Van van van", ali je opet bilo er er er. Ionako, ta tri politika vjeka
su otila. I ja sam takoer otiao, samo natrag u onu zemlju, natrag u svu tamu
osvijetljenu kao udnim snovima za koje nisam znao jesu li
172 ...
snovi ili ne, O brao moja. Kao na primjer, imao sam tu zamisao da mije cijelo pljoto ili
tijelo bilo kao ispranjeno od onog to bi mogla biti prljava voda i onda opet napunjeno
istom. I onda su bili zbilja lijepi i horroro snovi kako sam u autu nekog vjeka koji sam
ja krastao i vozim se po svijetu sasvim sam samcit i gazim Ijudove i ujem ih kako
kriaju da umiru, a u meni nema bola i nema munine. Takoer je bilo snova da radim
staro unutra-van unu-tra-van s djevokama, obaram kao njih na zemlju i trpam im i svi
stoje okolo pljeskajui rukajama i kliui kao be-zumnaji. A onda sam se opet probudio
i moji t i m su doli vidjati svog bolesnog sina, moja m je buhuhuhala zbilja horroro.
Sad sam mogao govorjati mnogo bolje i mogao sam rei: "Vidi vidi vidi vidi vidi, to
ima? Zbog ega vi mislite da ste dobrodoli?"
Moj tatata je rekao, na kao posramljen nain: "Bio si u novinama, sine. Pisalo je da su
se strano ogrijeili o tebe. Pisalo je kako te Vlada natjerala da se pokua ubiti. A to je
bila i naa krivnja, u neku ruku, sine. Tvoj dom je tvoj dom, kad se sve svede, sine." I
moja mama je i dalje radila buhuhu i izgledala runo kao poljubi-mi-arje.
Pa sam ja rekao: "A kako biva va novi sin Joe? Dobro i zdravo i napredno, nadam se i
molim."
Moja mama je rekla: "Oh, Alexc Alexe. Jooooooj."
Moja tatata je rekao: "Jako nezgodna stvar, sine. On je imao neprilika s policijom i
policija ga je sredila."
"Zbilja?" rekao sam. "Zbilja? Tako fini elovjek i sve. Ba sam zapanjen, najiskrenije."
"Gledao svoja posla jest on", rekao je moj t. "I policajci su traili da se makne. ekao
na uglu on je, sine, da se nae s djevojkom s kojom se trebao sastati. I oni su mu rekli da
se makne, a on je rekao da on ima prava kao i svatko drugi, i onda su oni nekako
navalili na njega i okrutno ga pretukli." :... .. {,:-., . .,.. ;
;,. ,..,:.,/., ::;.
. .; 173
"Uasno", rekao sam. "Zbilja uasno. A gdje je jadni momak sad?"
"Jooooojjjj", zabuhuhuala je moja mama. "Vratio se kuuuui."
"Da", rekao je tata. "Vratio se u svoj rodni grad da se oporavi. Morali su njegov posao
ovdje dati nekom drugom."
"Pa ste sad", rekao sam, "voljni da se ja opet uselim natrag i da stvari budu kao i
prije."
"Da, sine", rekao je moj tatata. "Molim te, sine."
"Razmotrit u to", rekao sam. "Vrlo u paljivo razmisliti o tome."
"Joooojjj", rekla je moja mama.
"Ma, zaepi", rekao sam, "ili u ti ja dati neki valjani razlog da kmei i kuka. Razbiti
ti zube, hou." I, O brao moja, od toga to sam to rekao osjetio sam se maljutko bolje,
kao da je sva kao svjea crvena crvena krvca tekla svud kroz moj pljot. To je bilo neto
o emu sam morao razmisliti. inilo se kao da bi mi bilo bolje, da ja moram postati gori.
"Ne razgovara se tako sa svojom majkom, sine", rekao je moj tatata. "Na kraju
krajeva, ona te donijela na svijet."
"Da", rekao sam, "i to je ba granji vonjaji svijet." Zatvorio sam glazje vrsto kao od
bola i rekao: "Odlazite sad. Razmislit u o povratku. Ali stvari e morati biti jako
drugaije."
"Da, sine", rekao je moj t. "to god kae."
"Morat e vam biti jasno", rekao sam, "tko je gazda."
"Jooojjjj", nastavila je moja mama.
"Vrlo dobro, sine", rekao je moj tatata. "Bit e onako r: kako ti eli. Samo ozdravi."
Kad su otili ja sam leao i malo razmiljao o raznim veima, kao da su mi sve razne
slike prolazile kroz golo-vu, i kad je bolniarski komad opet ula i poravnavala plahte
na krevetu rekao sam joj: "Koliko sam dugo ja ovdje?" i,
174
"Nekih tjedan dana", rekla je ona.
"A to ste mi radili?"
"Pa", rekla je ona, "bili ste skroz polomljeni i natueni i imali ste jak potres mozga i
izgubili puno krvi. Morali su sve to popraviti, zar ne?"
"Ali", rekao sam ja, "je li mi netko radio neto s golo-vom? to hou rei je, jesu li se
zafrkavali s mojim mozgom unutra?"
"to god da su napravili", rekla je ona, "to je za vae dobro."
Ali nekoliko dana kasnije par kao doktorskih vjekova je uao, oba mladi vjekovi s tim
jako slatkojim osmjesima, i oni su imali kao slikovnicu sa sobom. Jedan od njih je
rekao: "elimo da pogledate ovo i da nam kaete to mislite o tome. U redu?"
"to ima, O druzji mali?" rekao sam. "Kakva nova bez-umnaja ideja vama na umu
jest?" Pa su se oni obojica kao posramljeno meknuli na to i onda su sjeli na obje strane
kreveta i otvorili tu knjigu. Na prvoj stranici bila je fotografija ptijeg gnijezda punog
jaja.
"Da?" rekao je jedan od doktorskih vjekova.
"Ptije gnijezdo", rekao sam, "puno kao jaja. Jako jako lijepo."
"A to biste voljeli napraviti s njim?" pitao je onaj drugi.
"O", rekao sam, "razbiti ih. Uzeti ih sve i bacati ih na zid ili stijenu ili tako neto i onda
ih vidjati kako se razbijaju ba horroro."
"Dobro dobro", rekli su obojica, i onda je okrenuta stranica. Bila je to kao slika jedne
od onih boljih velikih ptica zvanih pauni sa repom rairenim u svim bojama na jako
hvalisav nain. "Da?" rekao je jedan od tih vjekova.
"Volio bih", rekao sam ja, "iupati sva ta pera iz njegovog repa i slujati ga kako
kriaje kao da ga kolju. Zato to je tako hvalisav." , >,-.
. .. / , : " 175
"Dobro", rekla su obojica, "dobro dobro dobro." I nastavili su okretati stranice. Bilo je
kao slika zbilja horroro djevoki, i rekao sam da bih volio s njima staro unutra-van
unutra-van s mnogo ultranasilja. Bilo je kao slika elovje-kova koji dobijaju izmu
ravno u licoje i sva crvena crvena krvca posvuda i ja sam rekao da bih volio uestvovati
u tome. I bila je slika starog nagojeg druzja zatvorskog ko-pelana kako nosi svoj kri
uzbrdo, i ja sam rekao da bih volio dobiti stari eki i avle. Dobro dobro dobro.
Pitao sam: "Stoje sve ovo?"
"Dubinska hipnopedija", ili neka takva slovja, rekao je jedan od ta dva vjeka. "ini se
da ste izlijeeni."
"Izlijeen?" pitao sam. "Ja ovako vezan za ovaj krevet, a vi kaete izlijeen? Poljubite
vi meni arje kaem ja."
"ekajte", rekao je onaj drugi. "Nee jo dugo potrajati."
Pa sam ja ekao i, O brao moja, bilo mi je mnogo bolje, vakao sam jajca i lomtike
prepeenca i pitjao bolj-e velike alice ajia s mlijekom, i onda su jednog dana rekli da
u imati vrlo vrlo vrlo specijalnog posjetitelja.
"Koga?" pitao sam ja, dok su oni poravnavali krevet i eljali mi moju lijepu kosicu,
poto mi je sad bio skinut zavoj s golove i kosa ponovo rasla.
"Vidjet ete, vidjet ete", rekli su oni. I itekako sam vi-djao. U dva i trideset
poslijepodne doli su kao svi fotografi i ljudi iz gazeta s biljenicama i olovkama i sav taj
drek. I, brao, skoro su puhali u bolje fanfare za tog velikog i vanog vjeka stoje
dolazio vidjati Vaeg Skromnog Pripovjedaa. I uao je, i naravno daje to bio nitko
drugi nego Ministar Iznutrica ili Unutranjih, odjeven po najnovijoj modi i s tim jako
ho ho ho golosom vie klase. Bijes bijes puc radile su kamere kad mi je pruio rukaju da
se rukujemo.
Rekao sam: "Vidi vidi vidi vidi vidi. to ima sad, stari druzja?"
176
Nitko kao da nije ba ponjao to, ali netko je rekao kao strogim golosom: "Imaj vie
potovanja, mladiu, kad se obraa Ministru."
"Muda", rekao sam ja, reui kao pseto. "Bolja velika muda tebi i tvojima."
"Dobro, dobro", rekao je taj Iznutrica Unutranjih jako skoraje. "On mi se obraa kao
prijatelj, zar ne, sinko?"
"Ja sam prijatelj svakome", rekao sam, "osim mojim neprijateljima."
"A tko su tvoji neprijatelji?" pitao je Ministar, dok su svi vjekovi iz gazeta radili krab
krab krab. "Reci nam to, djeae moj."
"Svi koji se o mene ogrijee", rekao sam, "moji su neprijatelji."
"Da da da", rekao je on. "Postoje odreeni ljudi koji su te htjeli iskoristiti, da, iskoristiti
u politike svrhe. Njima bi bilo drago, da, dr&go da ti bude mrtav, jer su mislili da
onda za sve to mogu optuiti Vladu. Mislim da ti zna tko su ti ljudi."
"Nije mi se", rekao sam, "svidio njihov izgled."
"Ima jedan ovjek", rekao je Iznutmin, "po imenu F. Alexander, pisac subverzivne
literature, koji vapi za tvojom krvlju. On je poludio od elje da zarije no u tebe. Ali sad
si siguran od njega. Uklonili smo ga."
"On je trebao biti kao druzja", rekao sam. "Kao majka mije bio."
"Doznao je da si se ti ogrijeio o njega. Barem je", rekao je Ministar jako skoraje,
"vjerovao da si se ogrijeio o njega. Oblikovao je u svom umu tu zamisao da si ti bio
odgovoran za smrt nekog njemu jako dragog i bliskog."
"Ono to hoete rei", rekao sam, "je da su mu rekli."
"Imao je tu zamisao", rekao je Min. "Bio je prava napast. Uklonili smo ga da se
zatitimo. A i", rekao je, "da zatitimo tebe."
177
"Ljubazno," rekao sam. "odista ljubazno s vae strane."
"Kad ode odavde", rekao je Min, "nee imati briga. Mi emo se pobrinuti za sve.
Dobar posao s dobrom plaom. Zato to nam pomae."
"Pomaem?" pitao sam ja.
"Mi uvijek pomaemo svojim prijateljima, zar ne?" I onda me primio za rukaju i neki
vjek je krinuo: "Smijeak!" i osmjehnuo sam se kao bezumnaja ne mislei, i onda bijes
bijes krc bijes bum slikali su mene i Iznunutmina ba druzjanski skupa. "Dobar
momak", rekao je taj veliki elo-vjek. "Dobar dobar momak. A sad, gledaj, jedan
poklon."
Ono stoje sad uneseno, brao, bila je velika sjajna kutija, i vidjao sam jasno kakva je to
ve. Bio je to stereo. Postavljen je pored kreveta i otvoren i neki vjek je ukljuio
njegovu icu u utinicu na zidu. "to emo?" pitao je jedan vjek s oajama na nosu, i
imao je u rukajama divne sjajne omotnice pune glazbe. "Mozart? Beethoven? Schoen-
berg? Carl Orff?"
"Deveta", rekao sam. "Prekrasna Deveta."
I Deveta je i bila, O brao moja. Svi su poeli odlaziti fmo i tiho dok sam ja leao
sklopljenih glazja, slujajui divnu glazbu. Min je rekao: "Dobri dobri deko", tapa-
jui me po pleoju, pa je idjao. Samo je jedan vjek ostao, rekavi: "Potpiite ovdje,
molim." Otvorio sam glazje da potpiem, ne znajui to potpisujem niti me, O brao
moja, bilo uope briga. Onda sam ostavljen sam s predivnom Devetom Ludvviga van.
O, bilo je to predivnost i njamnjam. Kad je doao Scher-zo mogao sam vidjati sebe
veoma jasno kako trim i trim na kao jako laganim i tajanstvenim nogajama, reui
cijelo licoje kriajueg svijeta mojom koljakom britvajom. A jo je tek trebao uslijediti
polagani stavak i lijepi zadnji pjevajui stavak. Bio sam itekako izlijeen.
178
7
"A
A-\ onda, to emo?"
Bio sam tu ja, Va Skromni Pripovjeda, i moja tri druz-ja, to jest Len, Rick, i Bikonja,
koji je zvan Bikonja zbog svojeg bolje debelog vrata i jako gromkajeg golosa koji je bio
ba kao neki bolje veliki bik koji mue muuuuu. Sjedili smo u mlijenom baru Korova
lupajui razudoke to da napravimo od te veeri, gadnog mranog zimskog veernjeg
kopilana mada suhog. Svud okolo bili su elovje-ci dobrano otili na mlijeku s
vellocetom ili svnthemescom ili dreneronom i drugim veama to te odvode daleko
daleko daleko od ovog zloestog i stvarnog svijeta u onu zemlju da vidja Gospodjina i
sve Njegove svete anele i svece u tvojoj lijevoj sabogi sa svjetlima koja ti prte svud po
mjazgu. Ono to smo mi pirjali bilo je staro mlijeko s noevima unutra, kako smo
govorili, i da te izotri i uini spremnim za malo prljavog dvadeset-na-jedan, ali sve sam
vam to ve ispriao.
Bili smo odjeveni po najnovijoj modi, stoje u tim danima bilo te jako iroke hlae i jako
komotan crni sjajni koni kao prsluk preko koulje bez ovratnika s kao alom uvuenim
unutra. U to vrijeme jo je i bilo vrhunac mode upotrijebiti staru britvaju na golovi,
tako daje veina golove bila kao elava i bilo je kose samo sa strane. Ali je bilo uvijek
isto na starim nogajama - zbilja horroro bolje velike izme za utiranje licoja.
"A onda, to emo?"
Ja sam bio najstariji od nas etvorice, i svi su me oni smatrali za vou, ali sam imao
pomisao ponekad da je
179
Bikonja imao misli u svojoj golovi da bi volio preuzeti, to zbog njegove veliine i
gromkajeg golosa koji je urlao iz njega kad je bio na ratnoj stazi. Ali sve ideje su stizale
od Vaeg Skromnog, O brao moja, i takoer je tu bila ta ve da sam ja bio slavan i
imao sliku i lanke i sav taj drek u gazetama. Takoer sam imao daleko najbolji posao
od nas etvorice, u Nacionalnom gramodisk arhivu glede glazbe, sa zbilja horroro
karmanom punim lijepe lovice na kraju tjedna i mnogo finih besplatnih ploa za moju
maljutku osobu sa strane.
Te veeri u Korovi bio je velik broj vjekova i komada i djevoki i maljika koji su se
mekali i pitjali, i kroz njihovo govorjanje i brboljenje u-zemljaa s njihovim "Gor-gor
falatukino i crv prti u filterastim koljoloptama" i sav taj drek mogli ste uti pop-plou
sa sterea, to je bio Ned Achimota koji je pjevao "Taj dan, yeah, taj dan". Za ankom su
bile tri djevoke odjevene po najnovijoj nadsatskoj modi, to e rei duga nepoeljana
kosa obojena u bijelo i lane grudaje koje tre metar ili vie i jako jako uske kratke
suknje s kao sve pjenastim bijelim ispod, i Bikonja je stalno govorio: "Hej, uvui se
tamo bismo mogli, nas trojica. Stari Len nije zainteresiran. Ostavimo starog Lena
samog s njegovim Bogom." A Len je govorio: "Muda muda. Gdje ti je duh svi za
jednoga ijedan za sve, ha, deko?"
Najednom sam se osjetio i jako umoran i takoer pun treperave energije, i rekao sam:
"Van van van van van."
"Kamo?" pitao je Rick, koji je imao licoje poput abe.
"O, samo da vidjamo ega ima na velikim otvorenim prostorima", odgovorio sam ja. Ali
nekako, brao moja, osjeao sam veliku dosadu i malo beznadnost, i tako sam se esto
osjeao tih dana. Pa sam se okrenuo elovjeku pored mene na velikom sjedalu koje se
protezalo oko cijelog mjasta, elovjeku, to je, koji je brboljio pod utjecajem, i lupio sam
ga akom ba skoraje ak ak ak po trbuhu. Ali
180
on to osjetio nije, brao, samo je brboljio ivo|r "Kulica lica vrla, gdje u gorerepu leahu
iiinkoknHinkm i" f$ smo mi izili u veliku zimsku noaju.
Hodali smo niz Bulevar MarglmnMii i ni), lilu nnl ,j. kana u ophodnji na toj strani, pa
kiul *Hli >
starog vjeka koji je dolazio od kUiKJtN .1
gazetu rekao sam Bikonji: "U redu, M|kn|i ;
ti ako ti to elja je." Sve vie i vili lili i! ,1
davao nareenja i odmicao se da viilJHIfl I 1 i# 1
avaju. Pa je Bikonja navalio na UjegR u ti #ls 1 * 1 t - -1 dvojica su ga saplela i
utirala ga, SinekllJliiH u, dok Jt l>io na tlu i onda ga pustili da otpuzi do Inmo gdji j
livio, kao jecajui u sebi.
Bikonja je rekao: "Moe li jedna fino nSiett neega to grije, O Alexe?" Jer nismo bili
ba daleko od Duke of New Yorka. Druga dvojica su kimnuli da da da, ali su svi
pogledali u mene da vidjaju je li to u redu. I ja sam kinmuo i idjali smo. U toplom su bili
oni stareji komadi ili otru-lje ili babuke kojih ete se sjetiti s poetka i one su sve
poele sa svojim: "Veer, momci, Bog vas blagoslovio, deki, najbolji momci na svijetu,
eto to ste vi", ekajui da mi kaemo: "to ete popiti, cure?" Bikonja je zazvonio na
zovizovi i konobar je doao briui ruke na svoju granju pregau. "Novce na stol,
druzja", rekao je Bikonja, vadei svoju zveeu i ukajuu hrpu engi. "koti za nas i
isto za stare babuke, ha?"
A tada sam ja rekao: "Ma, k vragu. Neka one same plate svoje." Nisam znao od ega, ali
tih zadnjih dana postao sam kao krt. Dola mi je u golovu kao elja da zadrim svu
svoju lijepu lovicu za sebe, da to kao zgrem iz nekog razloga.
Bikonja je pitao: "to ima, braca? Stoje bilo sa starim Alexom?"
"Ma, k vragu", rekao sam ja. "Ne znam. Ne znam. Ono
181
to znam je da mi se ne svia samo bacati moju teko zaraenu lijepu lovicu, eto to je."
"Zaraenu?" pitao je Rick. "Zaraenu? Ne mora se zaraditi, kao to zna dobro ti, stari
druzja. Uzetu, to je sve, samo uzetu, kao." I meknuo se zbilja gromkaje i vidjao sam da
jedan ili dva njegova zubaje nisu bili uope horror-o.
"Ah", rekao sam. "Moram malo razmisliti." Ali vidja-jui te babuke kako izgledaju
sve eljne malo besplatnog alkohola, kao sam slegnuo pleojima i izvukao svoje novce iz
karmana hlaa, novanice i kovanice sve izmijeano, i istresao ih zvec uk na stol.

"koti za sve, tono", rekao je konobar.

Ali iz nekog razloga ja sam rekao: "Ne, deko, za mene jednu malu pivu, tono."
Len je rekao: "Ovo ja ba ne kuim mnogo", i poeo je stavljati rukaju na moju golovu,
kao zafrkavajui se da ja moram biti u groznici, ali ja sam kao zareao poput pseta da
skoraje prestane. "Dobro, dobro, druzja", rekao je. "Kao to ti rekao jesi." Ali Bikonja
je smotrajao s ustima otvorenim neto to mije ispalo iz karmana skupa s lijepom lovi-
com koju sam stavio na stol.
Rekao je: "Vidi vidi vidi. A mi nismo ni znali."
"Daj mi to", zareao sam i posegnuo skoraje. Nisam mogao objasniti otkud to tu,
brao, ali bila je to fotografija koju sam ikarao iz stare gazete i na njoj je bila beba.
Bila je to beba koja je grgoljila gu gu gu sa sve kao molokom koje joj je curilo iz usta i
gledala je gore i kao mekala se na svakoga, i bila je sva nagoja i meso joj je bilo sve u
naborima poto je to bila jako debela beba. Onda je uslijedilo malo ha ha ha otimanja
da se istrgne taj komad papira od mene, pa sam morao opet zareati na njih i zgrabio
sam fotografiju i poderao je na male male dijelove i pustio
182
je da padne poput snijega na pod. Viski je stigao tada i stareje babuke su rekle:
"ivjeli, momci, Bog vas blagoslovio, deki, najbolji momci na svijetu, to ste vi", i sav
taj drek. Ijedna od njih koja je bila sva izguvana i izborana i bez zubaja u svojim
sasuenim starim ustima rekla je: "Nemoj trgati novac, sinko. Ako tebi ne treba daj ga
onima to im treba", to je bilo jako smjelo i izravno od nje.
Ali Rick je rekao: "Novac to nije bio, O babuko. Bila je to sliica drage male maljune
bebice."
Ja sam rekao: "Ba sam toliko malo umoran, to jesam. Vi ste bebice, svi vi. Rugate se i
kezite i sve to znate je mekati i bolje kukaviki tolokirati ljude kad vam ne mogu
uzvratiti."
Bikonja je rekao: "Pa sad, oduvijek smo mislili da si ti kralj toga i takoer uitelj. Nije
ti dobro, u tome je problem s tobom, druzja stari."
Vidjao sam tu prljavu au pive koja je bila na stolu ispred mene i osjetio sam se sav
bljuvan iznutra, pa sam rekao: "Aaaah", i prosuo sav taj pjenavi vonjaji drek po podu.
Jedna od starejih komada rekla je: "Tko ne baca taj ima."
Rekao sam: "ujte, druzja. Sluajte. Veeras nekako ba nisam raspoloen. Ne znam
zato ili kako je to, ali eto ga. Vas trojica idite svojim putem glede ove noaje, mene
izostavljajui. Sutra emo se nai na istom mjestu u isto vrijeme, a nadam se da e mi
biti kao mnogo bolje."
"Oh," rekao je Bikonja, "ba mije ao." Ali mogao si vidjati kao iskru u njegovim
glazjama, jer e sad on preuzeti vodstvo za tu noaju. Mo mo, svatko kao eli mo.
"Moemo odloiti do sutra", rekao je Bikonja, "ono to na umu imali smo mi. Naime,
ono duansko krastanje u Ulici Gagarinovoj. Horroro plijena tamo ima, druzja, za
uzeti."
183
"Ne", rekao sam. "Neete odloiti nita. Samo ti nastavi u svom vlastitom kao stilu.
Sad", rekao sam, "idjam ja." I ustao sam sa stolca.
"Kuda to, onda?" pitao je Rick.
"To znao ne bih", rekao sam. "Samo da budem nasamo i razrijeim stvari." Mogao si
vidjati da su stare babuke bile jako zbunjene to ja odlazim tako i kao potiten i ne
veseli i mekujui maljik kojeg biste se sjetili. Ali rekao sam: "Ma, kvragu, kvragu", i
izaao sam samcit na ulicu.
Bilo je mrano i puhao je vjetar otar kao noaja, i jako je malo ljudova bilo vani. Bilo
je tih ophodnih auta s brutalnim rozovima unutra koji su kruili, i tu i tamo na oku
mogao si vidjati par jako mladih milicajkana kako cupkaju zbog gadne zime i isputaju
dah pun pare u zimski zrak, O brao moja. Pretpostavljam da je zbilja mnogo starog
ultranasilja i krastanja sad izumiralo, poto su rozo-vi postali tako brutalni s onima koje
bi uhvatili, mada je to postala ko borba izmeu zloestih nadsatova i rozova tko moe
biti skorajiji s noajom i britvajom i palicom i ak i pitoljem. Ali ono to je sa mnom
bilo tih dana je da me nije bilo mnogo briga. Bilo je kao da se neto meko uvuklo u mene
i nisam mogao ponjati zato. Ono to sam htio tih dana nisam znao. ak i glazba koju
sam volio slujati u svojoj maljutkoj jazbini bila je to bih se ranije mekao, brao.
Slujao sam vie kao maljutke romantine pjesme, ono to zovu Lieder, samo golos i
glasovir, jako tiho i kao enjivo, razliito od onog kad je bilo sve bolji orkestri, a ja
leim na krevetu izmeu violina i trombona i timpana. Neto se dogaalo unutar mene, i
pitao sam seje li to neka bolest ili to ako mi je ono to su mi onda uradili poremetilo
golovu pa e me moda napraviti zbilja bezumnajim.
I mislei tako, s golovom pognutom i rukajama zabije-nim u karmane hlaa, etao sam
gradom, brao, i konano sam se poeo osjeati jako umorno i u velikoj potrebi za
184
ir
finom boljom aajom ujia s mlijekom. Mislei na taj aji, dola mi je naglo kao
slika kako ja sjedim ispred bolje vatre u naslonjau pitjajui taj aji, i to je bilo
udno i jako jako neobino bilo je da sam se ja izgleda pretvorio u jako starejeg
elovjeka, oko sedamdeset godina starog, jer sam mogao vidjati svoje vlastite volosi,
koje su bile jako sijede, i imao sam i zaliske, i oni su isto bili jako sijedi. Mogao sam
vidjati sebe kao starca, sjedei pored vatre, i onda je ta slika nestala. Ali bilo je jako kao
udno. Doao sam do jednog od tih mjasta za aj i kavu, brao, i mogao sam vidjati kroz
dugi dugi izlog da je puno jako tupih ljudova, kao obinih, koji su imali ta jako strpljiva
i bezizraajna licoja i ne bi nikome nakodili, svi sjede tamo i govorjaju kao tiho i
pitjaju svoje fine nekodljive ajie i kave. Idjao sam unutra i otiao do anka i kupio
sebi fin vrui aji s dosta moloka, i onda sam idjao do jednog od tih stolova i sjeo pitjati
ga. Bio je jedan kao mladi par za tim stolom, pitjali su i puili tumore s filtarom, i
govorjali su i mekali se jako tiho za sebe, ali nisam obraao panju na njih i samo sam
nastavio pitjati i kao sanjati i pitati se stoje to u meni to se kao mijenjalo i to e mi se
dogoditi. Ali vidjao sam daje djevoka za tim stolom koja je bila s tim elovjekom bila
zbilja horroro, ne od one vrste koju bi poelio kao povaliti i dati joj staro unutra-van
unutra-van, ve s horroro pljotom i licojem i nasmijeenim ustima i jako jako svijetlim
volosima i sav taj drek. A onda se vjek s njom, koji je imao eir na golovi i licoje mu je
bilo kao okrenuto od mene, okrenuo da vidja bolji veliki sat to su ga imali na zidu tog
mjasta, i onda sam ja vidjao tko je to i onda je on vidjao tko sam ja. Bio je to Pete, jedan
od moja tri druzja iz onih dana kad smo bili Georgie i Tupi i on i ja. Bio je to Pete koji
je izgledao kao mnogo stariji mada mu sad nije moglo biti vie od devetnaest i neto, i
imao je male brkove i obino dnevno odijelo i taj eir.
185
Rekao sam: "Vidi vidi vidi, druzja, to ima? Jako jako jako dugo vrijeme se nismo
vidjali."
On je rekao: "To je mali Alex, zar ne?"
"Nitko drugi", rekao sam ja. "Jako jako jako mnogo je prolo od onih mrtvih i prolih
dobrih dana. A sad je jadni Georgie, kako mi kau, pod zemljom, a stari Tupi je
brutalni milicajkan, i eto tebe i eto mene, i to nova ima s tobom, druzja stari?"
"On govori ba udno, zar ne?" rekla je ta djevoka, kao hihoui se.
"Ovo je", rekao je Pete djevoki, "jedan stari prijatelj. Zove se Alex. Mogu li ti", rekao
je meni, "predstaviti svoju suprugu?"
Moja usta su se tad razjapila. "Suprugu?" kao sam zi-nuo. "Suprugu suprugu suprugu?
0 ne, to ne moe biti. Premlad ti jesi da bi se oenio, stari druzja. Nemogue nemogue."
Ta djevoka to je bila kao Peteova supruga (nemogue nemogue) se opet zahihotala i
rekla Peteu: "Jesi li i ti tako govorio?"
"Pa", rekao je Pete, i kao nasmijeio se, "imam skoro dvadeset godina. Dovoljno star da
se veem, i ve ima dva mjeseca da jesam. Ti si bio veoma mlad i napredan, sjeti se."
"Pa", kao jo sam zijevao. "Od ovoga se oporaviti ne mogu, stari druzja. Pete oenjen.
Vidi vidi vidi."
"Imamo mali stan", rekao je Pete. "Ja zaraujem jako malo u Dravnom pomorskom
osiguranju, ali stvari e krenuti na bolje, to znam. A i Georgina -"
"Kako si to rekao da se zove?" rekao sam, usta jo otvorenih kao bezumnaja. Peteova
supruga (supruga, brao) opet se kao zahihotala.
"Georgina", rekao je Pete. "I Georgina radi. Tipka, zna. Snalazimo se, snalazimo."
Nisam mogao, brao, skinuti
186
(Vli
glazje s njega, zbilja. Bio je sav odrastao sad, s golosom odraslog i sve. "Mora nam",
rekao je Pete, "jednom doi u posjet. Ti jo", rekao je, "izgleda jako mlado, i pored
svih tvojih uasnih iskustava. Da. Da, da, itali smo sve o tome. Ali, naravno, ti i jesi jo
veoma mlad." "Osamnaest", rekao sam. "Ba navrenih." "Osamnaest, ha?" rekao je
Pete. "Tako star. Vidi vidi vidi. Sad", rekao je, "moramo ii." I on je kao uputio toj
svojoj Georgini kao pogled pun ljubavi, stisnuo jednu njenu rukaju meu svoje i ona mu
je uzvratila isto takvim pogledom, O brao moja. "Da", rekao je Pete, okreui se
natrag meni, "idemo na malu zabavu kod Grega." "Grega?" rekao sam.
"Oh, naravno", rekao je Pete, "ti ne poznaje Grega, zar ne? Greg je poslije tebe. Dok
tebe nije bilo Greg se pojavio. On dri male zabave, zna. Uglavnom aa vina i igre
rijeima. Ali jako fino, jako prijatno, zna. Bezopasno, ako shvaa to hou rei."
"Da", rekao sam. "Bezopasno. Da, da, vidjam to ba horroro." I ta djevoka Georgina
se opet zahihotala na moje slovaje. I onda su to dvoje otili na svoje vonjaje igre rijeima
kod tog Grega, tko god to bio. Bio sam ostavljen sam samcit s mojim ajiem s
mlijekom, koji se sad hladio, kao razmiljajui i udei se.
Moda je ovo bilo to, stalno sam mislio. Moda sam postajao prestar za iznj kakav sam
vodio, brao moja. Sad mi je bilo osamnaest godina, punih. Osamnaest nije bilo malo. S
osamnaest, stari Wolfgang Amadeus je napisao koncerte i simfonije i opere i oratorije i
sav taj drek, ne, ne drek, nebesku muziku. I onda je tu bio stari Felix M. sa svojom
uvertirom San ljetne noi. I bilo je i drugih. A bio je taj kao francuski pjesnik to gaje
uglazbio stari Benjy
187
Britt, koji je napisao svu svoju najbolju poeziju prije petnaeste, O brao moja. Arthur,
tako se zvao. Osamnaest nije uope bilo ba mlado doba. Ali to da radim?
etajui gadnim mranim kopilanima od zimskih ulica, nakon to sam idjao iz tog
mjasta za aji i kavu, stalno sam kao vidjao vizije, kao oni crtei u gazetama. To je bio
Va Skromni Pripovjeda Alex kako se vraa kui s posla na tanjur dobre tople veere, i
tamo je bio taj komad sav pun dobrodolice i pozdrava i ljubavi. Ali je nisam mogao
vidjati ba horroro, brao, nisam mogao smisliti tko bi to mogao biti. Ali sam imao tu
naglu veoma jaku zamisao da ako uem u sobu pored sobe gdje je vatra gorjela i moja
topla veera ekala na stolu, tamo u nai ono to zbilja elim, i sad se sve povezalo, ona
slika izrezana iz gazete i susret sa starim Peteom onako. Jer u toj drugoj sobi u kolijevci
leao je grgoljei gu gu gu moj sin. Da da da, brao, moj sin. I sad sam osjetio tu bolju
veliku upljinu u svom pljotu, osjeajui se i sam iznenaen sobom, O brao moja. Ja
sam kao odrastao.
Da da da, to je bilo to. Mladost mora proi, o da. Ali mladost je samo biti onako kakva
bi mogla biti ivotinja. Ne, to nije samo kao biti ivotinja, koliko kao biti jedna od onih
maljutkih igraaka to vidjate da prodaju na ulici, kao mali elovjeci napravljeni od
lima i s oprugom unutra i kljuem za navijanje vani i navije ga grrr grrr grrr i onda
idja, kao hoda, O brao moja. Ali idja u ravnoj crti i lupi ravno u stvari bong bong i ne
moe promijeniti ono to radi. Biti mlad je kao biti jedan od tih maljutkih strojeva. Moj
sin, moj sin. Kad budem imao svog sina objasnit u mu sve to, kad bude dovoljno
stareji da kao razumije. Ali onda znam da on nee razumjeti, ili nee htjeti razumjeti
uope, i uradit e sve vee koje sam ja uradio, da, moda ak i ubiti neku jadnu stareju
haringu okruenu mjauuim kokama, i ja ne bih bio u stanju stvarno ga 188
zaustaviti. I tako e to idjati do kraja svijeta, uokolo i uokolo i uokolo, kao neki bolji
divovski kao elovjek, kao stari Gospodjin osobno (ljubaznou mlijenog bara Korova)
koji okree i okree i okree vonjaju granju naranu u svojim divovskim rukajama.
Ali prije svega, brao, bila je ta vea nai nekakvu djevoku koja e biti majka tom
sinu. Morat u zapoeti s tim sutra, stalno sam mislio. To je bilo neto novo za raditi. To
je bilo neto to u morati otpoeti, poetak kao novog poglavlja.
To emo onda, brao, poto dolazim do kao kraja ove prie. Bili ste svugdje sa svojim
malim druzjem Alexom, patili s njim, i vidjali ste neke od najgranjijih branjih koje je
stari Gospodjin ikad stvorio, sve to na vaeg starog druzja Alexa. A sve stoje bilo je da
sam bio mlad. Ali sad kad zavravam ovu priu, brao, ja nisam mlad, ne vie, o ne.
Alex je kao odrastao, o da.
Ali kamo sad idjam, O brao moja, to je sve za mene samog, kamo vi ne moete ii.
Sutranjica je sva kao mirisno cvijee i okreua vonjaja zemlja i zvijezde i stara Luna
tamo gore i va druzja Alex sam samcit trai kao druicu. I sav taj drek. Uasni granji
vonjaji svijet, zaista, O brao moja. I tako zbogom od vaeg malog druzja. A svima
drugima u ovoj prii sveani umaja glazbe s usana brrrr. I mogu mi poljubiti arje. Ali
vi, O brao moja, sjetite se ponekad vaeg malog Alexa koji je bio. Amen. I sav taj drek.
189
Do sada izalo u biblioteci Feniks
RichardBach
Jedno
Most preko vjenosti
Bijeg od sigurnosti
Prividi
Hermann Hesse
Rosshalde
Narcis i Zlatousti
Stepski vuk
Demian Siddhartha
Howard Phillips Lovecraft
Planine ludila
Kahlil Gibran
Glas pjesnika
Glas uitelja
Slomljena krila
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREBAKA NAKLADA
Izdanja moete naruiti na telefone: 66 71 604, 098/35 03 72
ili na adresu: KZ Zagrebaka naklada Balokovieva 17; Zagreb
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREBAKA NAKLADA
U pripremi:
Rene Belbenoit
Suha giljotina
Jorge Luis Borges
Aleph
Jorge Luis Borges
Opa povijest gadosti
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREBAKA NAKLADA
Izdanja moete naruiti na telefone: 66 71 604, 098/35 03 72
ili na adresu:
KZ Zagrebaka naklada Balokovieva 17; Zagreb