J. W.

Goethe, Umjetnost
i znanost; G. Semper,
Znanost, umjetnost i
industrija-Kritiki osvrt

Zadatak 2

Ena Begevi

Kolegij: Teorija i povijest dizajna 1

Mentor: prof. dr. sc. Fea Vuki

Zagreb, 2017.
J. W. Goethe, Umjetnost i znanost;
G. Semper, Znanost, umjetnost i
industrijaKritiki osvrt

Kao to Bruno Munari odgovara u svom tekstu What is a designer? Onaj koji
planira sa smislom za estetiku. O kome uspjenost odreenih industrijskih
proizvoda ovisi u velikoj mjeri. Umjetnik koji se pod utjecajem i potrebama
drutva transformira u dizajnera i to zato to umjetnost ima tendeciju postati
lukszom i predmetom oboavanja i hvale, pa samim time i nedostinim
artefaktom, predmet bavljenja za kritiare i galerije koje sve vie zjape prazne.
Goethe i Semper progovaraju o specifinom odnosu umjetnosti, tehnologije
i znanosti te (dizajna), no ponajvie iz perspektive onoga koji progovara o
umjetnosti, sa opaskom na umjetnike artefakte definirane funkcijom i ulogom
uporabnog predmeta. ini se kako pronalaze zanimljivost, ali i podruje za kritiku
u kontekstu drutva i odnosa istoga s tehnologijom i industrijom te kako to sve
skupa utjee na pojave i razmiljanja kod umjetnika. Interes i pitanja proizlaze iz
razmiljanja o uporabi novih materijala i njihovom koritenju u slubi uporabnih
predmeta koji istovremeno podravaju i ulogu umjetnikog artefakta.
Goethe takoer govori o motivaciji za stvaranje te navodi: Taj priroeni osjeaj
za ispravnost i prikladnost, to dovodi do prvih pokuaja u umjetnosti, nikad ne
smije napustiti umjetnika koj se nastoji uspeti na posljednji i najuzvieniji vrh.
Moda se umjetnost iz ovakve perspektive vie promatra kao proizvod genijalca,
onoga sa prirodno uroenim talentom, koji jednostavno zna. Meutim kasnije
navodi opis istinske umjetnosti kao stvari i to Istinsko bogatstvo, s druge strane,
sastoji se u posjedovanju stvari koje ovjek zadrava cijelog svog ivota, uiva u
njima cijelog ivota, i to sve vie kako se njegovo znanje poveava. Naglaena
je neopipljiva vrijednost predmeta koji ovjeka emocionalno, ali i intelektualno
vee uza sebe. Iz toga proizlazi pitanje: to ini tu vrijednost?

Makar takvo to nije nigdje u tekstovima eksplicitno komunicirano, misao se

temelji na obliku metamorfoze umjetnika u dizajnera i u kojim okolnostima
se takva pojava odvija. Zanimljiva je i perspektiva s druge strane gdje moemo
promatrati umjetnika koji eli obnoviti odnos s ljudima i zajednicom. Pojavljuje
se elja za unitenjem tog istog umjetnika genijalca koji producira jedno jedino
gotovo boansko remek djelo. U drutvu se pojavljuje obrat u kojem subjektivne
vrijednosti gube vanost nad onim objektivnima koje su razumljivije veem
broju ljudi. Umjetnost postaje predmetom masovne potronje. Pa samim time
ako je krajnji cilj masovna proizvodnja predmeta kojima je namjena prodaja
velikom broju potroaa po niskim cijenama, tada taj zadatak postaje problem
metodinosti i dizajna.
U suvremenijem pogledu dananjeg aspekta odnos tehnologije i umjetnosti i dalje
biva izvorom zanimljivih pojava i pitanja. Isprepletenost kulture u onom uem
smislu, tehnologije i industrije dovodi do momenata u kojima jedno nerijetko crpi
inspiraciju iz drugoga i obratno. Kada god se pojavi odreena ili prividna prijetnja
od tehnologije umjetnost odabire onaj put pobune protiv prijetnje onoga to se
doima neljudskim, a esto se neki aspekti i predmeti suvremene umjetnosti i sami
doimaju takvima s obzirom na to kakav odaziv izazivaju i u kakve tematike zailaze.
Ipak umjetnost opstaje kao neto to je prije svega ljudsko, ona esencija koju autor
izvlai iz sebe pa zakljuno ostaje pitanje odakle onda dolazi to neljudsko ako je
sve to vidimo oko sebe proizlalo od ljudi?

Zanimljivost je ovih tekstova to oni datiraju u vrijeme prije slubenog definiranja

dizajna, a reflektiraju se na pojmove koji su itekako relevantni za dizajn. Kao
to je i Walter Gropius u prospektu za kolu Bauhaus pisao o spoju tehnologije i
umjetnosti te vanosti istoga za drutvo i kako znamo da je umjetnika tehnika
ono jedino to je mogue poduavati te ne moemo poduavati umjetnost kao
takvu. U prolosti je funkcija umjetnosti proizlazila iz formalne vanosti koja ju je
naposlijetku udaljila iz svakodnevnih ivota. Meutim umjetnost je uvijek prisutna
kada ljudi ive iskreno i zdravo. Gropius je 1919. govorio o izumu novoga sustava
edukacije kombiniranjem specijaliziranog poduavanja znanosti i tehnologije
kako bi se nadopunilo znanje i univerzalna svijest o ljudskim potrebama.
Kroz povijest do dananjice promatramo odnos sprege, ali i sukoba znanosti i
umjetnosti te napore pojedinaca da svojevrsno uravnotee okolinu u kojoj ivimo.
Da li je odgovor na probleme ljudskosti ravnotea? Moda mogunost zakljuka
koji proizlazi iz ovih razmiljanja poiva na pretpostavci scenarija koji predvia
vrijeme kada svakodnevni predmeti koje koristimo i okruenje u kojem ivimo
postanu sami po sebi umjetnika djela, tada moemo rei da smo postigli ravnoteu
u ivotu.

Literatura
1 Desgin as Art, Bruno Munari, Penguin Books, prijevod Patrick Creagh, 1970., London
2 Teorija i povijest dizajna: Kritika antologija, izbor i predgovor: Fea Vuki, Golden
marketing-Tehnika knjiga, 2010., Zagreb