Historiografija U BiH U Sluzbi Politike PDF

Husnija Kamberovi
HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

U SLUBI POLITIKE
Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 1 27.9.2012 8:29:20

Srednja Europa, d. o. o
Autorska prava: Autor i Srednja Europa, d. o. o. Zagreb, 2012.

Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati niti
objavljivati bez prethodnog pismenog doputenja nositelja autorskih prava
Za izdavaa:
Damir Agii
ISBN 978-953-6979-98-1
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne

i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 817788.

Husnija Kamberovi
HISTORIOGRAFIJA
U BOSNI I HERCEGOVINI
U SLUBI POLITIKE
Zagreb, 2012.

Sadraj
Predgovor......................................................................................... 7
I DIO
HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA
Opasna utnja ............................................................................. 11
Zvona zvone znanosti ................................................................. 15
Historiograja i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka .... 19
Izmeu kritike historiograje i ideolokog revizionizma ..... 33
O konstruiranju identiteta.......................................................... 45
Novije tendencije u historiograji u Bosni i Hercegovini ...... 57
II DIO
POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI
DVA UMILJENA PRIMJERKA
Ko politizira historiograju u Bosni i Hercegovini?................. 73
Ipak se radi o pokondirenosti ................................................... 87
Lekcija o konstruiranju povijesti. Kako Slobodan oja
konstruira povijest i kako se sada varamo ............................... 97
Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 5

Sadraj
III DIO
IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA
Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.) ............................... 107
Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu
Karabegoviu ............................................................................ 115
IV DIO
NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU
HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)
Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto
dva i po miliona dunuma zemlje ............................................ 123
Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora
i o preutkivanim pitanjima ..................................................... 137
Kasno je za stvaranje bosanske nacije ................................... 141
Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti
koritena u politike svrhe ....................................................... 147
Mladom Bosnom se manipuliralo .......................................... 155
ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi ................................... 159
Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju
historiograje ............................................................................ 165
Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a
i od Daytona .............................................................................. 177
6 Husnija Kamberovi

Predgovor
HISTORIOGRAFIJA u Bosni i Hercegovini, kao, uostalom,

i drugdje u svijetu, tokom svog sazrijevanja prolazila je kroz
razliite razvojne faze. Ako se ikada bude pisala njena histo-
rija, vjerovatno e se moi puno jasnije, nego to je to mogue
uiniti sada, uoiti te faze i objasniti glavne promjene. Neka-
da davno, kao mladi historiar, esto sam se pitao koliko poje-
dinci, osim to svojim znanstvenim djelima doprinose razvoju
te znanosti, svojim javnim angamanom, koji je usmjeren ka
znatno iroj zajednici od zajednice historiara, doprinose ra-
zumijevanu povijesti u javnom diskursu. Historiografska djela
obino imaju manji utjecaj na drutvo od napisa u dnevnim ili
sedminim novinama, internet portalima i televizijskim inter-
vjuima. Historiari koji su to na vrijeme shvatili esto su nastu-
pali u medijima promovirajui odreenu sliku povijesti, koja je
mogla biti znanstveno utemeljena, ali je jednako tako mogla
biti u funkciji kreiranja slike povijesti koja odgovara odree-
nom politikom konceptu. Prvi pristup, po mom miljenju, ima
dovoljno valjanih opravdanja, ali sam uvijek bio protiv onih
koji su historiju upotrebljavali kao podrku odreenim politi-
kim projektima. U Bosni i Hercegovini je posljednjih nekoliko
decenija na sceni posebno snana struja intelektualaca koja

Predgovor
javnom i agresivnom promocijom historije u politike svrhe

nanosi najveu tetu historijskoj nauci. Oni historiju podreuju
aktualnoj politici i time djeluju kao politikanti u nauci, a nau-
ni autoritet koriste u politikim krugovima. Toga sam se uvijek
klonio, premda su neki (Mujki) bez imalo stida izmiljali i irili
drukije prie.
Svaki drutveni lom nosio je sa sobom i promjenu perspek-
tive pogleda na prolost. Pri tome, valja istaknuti da promje-
na perspektive gledanja na prolost nije nita loe. Naprotiv!
No, loe je stavljanje historije u funkciju suvremenih politikih
ideja. A toga je, posebno u posljednjih nekoliko decenija, bilo
jako puno. Premda Bosna i Hercegovina nije u tome nikakav
izuzetak u odnosu na zemlje u susjedstvu, ovdje se ogrania-
vam samo na Bosnu i Hercegovinu jer najvie osjeam razorno
djelovanje pojedinaca, koji i kroz historiografiju promoviraju
ideje koje razaraju i samo bie ove zemlje.1 Jasno je da histo-
riari ne mogu biti odvojeni od politikog okruenja u kojem
ive, ali je primjer Bosne i Hercegovine pokazao koliko je loe
kada historija postane politizirana akademska disciplina i kada
se tako politizirana namee kao jedini vjerodostojan pogled
na prolost. Osim toga, u Bosni i Hercegovini je poslije 1995.
primjetno neto to je i u Jugoslaviji bilo gotovo praksa poslije
Drugog svjetskog rata ulazak bivih vojnih oficira u histori-
ografiju, koji sebi odmah uzimaju pravo biti strunjaci za sve.
Srbijanski filmski reditelj Jovan ivanovi je za te bive oficire,
nazivajui ih istoriarima-vojnicima, kazao da su sebi umi-
slili da su istoriari, ali da u pravilu nisu nikada bili dobri ni za
vojsku, pa se poslije rata nameu kao autoritativni historiari.2
1
Primjere zloupotreba historije u Srbiji vidjeti u knjizi Novosti iz prolosti.
Znanje, neznanje, upotreba i zloupotreba istorije. Priredio Vojin Dimitrijevi,
Beograd: Beogradski centar za ljudska prava, 2010.
2
Dr. Goran Miloradovi, Glas likvidirane generacije: autorizovani intervju
8 Husnija Kamberovi

Predgovor
Takvih je u Bosni i Hercegovini poslije rata 1995. jako puno.

Oni se ne zadovoljavaju samo tampanjem svojih sjeanja,
nego ele biti autoritativni historiari, stjeu doktorske titule
i uvlae se u univerzitetsku akademsku zajednicu, te koristei
politiki utjecaj i vrlo esto konstruiranu ratnu karizmu, nasto-
je usmjeravati pravce historiografskih istraivanja.
Uvjeren sam da svi mi svojim djelima, ali i javnim istu-
pima, sudjelujemo ne samo u razumijevanju nae povijesti u
irim drutvenim krugovima nego i doprinosimo razvoju nae
nauke. Pri tome, taj doprinos moe davati poticaje afirmaciji
nauke, ali i sputavati njen razvoj usmjeravajui je ka bavlje-
nju marginalnim temama ili jednostavno politizacijom, to
smatram najveom opstrukcijom za kvalitativan razvoj nau-
ke. Polazei od Freudovog upozorenja da se svi moramo pitati
koliki je na vlastiti udio u neredu na koji se alimo, odluio
sam objaviti ovu knjigu kako bi se moglo vidjeti kolika je moja
dosadanja odgovornost (ili doprinos) stanju historiografije
u Bosni i Hercegovini, pri emu sam, naravno, uvjeren da su,
ipak, samo nae znanstvene knjige kljuni pokazatelji naeg
doprinosa nauci.
U ovoj knjizi, uz dio radova koje sam prezentirao na nekim
skupovima i koje dosad nisam objavio, odabrao sam nekoliko
ranije objavljenih tekstova u kojima sam se doticao pitanja od-
nosa historiografije i politike u Bosni i Hercegovini, uz napo-
menu da nita nisam mijenjao u odnosu na izvornik, a nuna
objanjenja sam dodavao u uglaste zagrade. Tu su i moja reagi-
ranja na razorno politikantsko djelovanje, pod velom historio-
grafije, Dubravka Lovrenovia i Slobodana oje. O politikanti-
ma u historiografskim krugovima u Republici Srpskoj - pisat u
nekom drugom prilikom.
sa filmskim rediteljem Jovanom Jocom ivanoviem, Godinjak za drutve-

nu istoriju, br. 2, Beograd : Udruenje za drutvenu istoriju, 2010, 107

Predgovor
Ovdje sam uvrstio i dva teksta koja sam kao In memoriam

pisao o dva znaajna bosanskohercegovaka historiara Ne-
dimu arcu i Ibrahimu Karabegoviu. U drugom dijelu knjige
objavljujem i nekoliko intervjua koje sam davao raznim listovi-
ma, uvjeren da i oni mogu pokazati u kakvoj se situaciji nalazi
naa historiografija i kako je teak njen hod kroz politike pre-
preke s kojima se suoavamo.
10 Husnija Kamberovi

I DIO
HISTORIOGRAFIJA
NA RASKRIMA
Opasna utnja
JEDAN od najveih izazova pred kojim se danas nalazi naa

historiografija jeste znanstveno valoriziranje povijesti Jugosla-
vije nakon Drugog svjetskog rata. To nije samo izazov trenutka
u kojem se ovo doba jednoumlja, kako se to danas esto obi-
ava rei, od suvremenih politiara karakterizira najcrnjim bo-
jama, a bivi nosioci i kreatori drutvenog i politikog ivota, te
njihovi historiari pred ovom navalom se povukli u miju rupu
zaboravljajui da nitko nee prouiti povijest pokoljenja to se
neumorno trudi samo sebe unititi, ve prevashodno krupan
znanstveni izazov koga se i historiari veoma plae. Ovo poka-
zuje i publikacija to su je nedavno, pod naslovom Istina o Bosni
i Hercegovini injenice iz istorije BiH, objavile Altermedija i
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, u ko-

I DIO | HISTORIOGRAFIJA NA RASKRIMA
joj su ovom razdoblju bosanskohercegovake povijesti posve-

ene svega etiri smijene i sadrajno prazne reenice.
Razlozi zbog kojih je dosadanja literatura o ovom raz-
doblju bila slabo berietna su viestruki, a prije svega neza-
vrenost drutvenih procesa i nesreenost i nedostupnost
arhivske grae, a nije zanemarljiv niti opi drutveni poloaj
historiografije od koje se, posebice kad se se radilo o temama
iz povijesti poslije 1945., uglavnom traila tapija za uspostav-
ljene politike odnose. Dosadanja je historiografija parcijalno
promatrala drutvene procese to su se odvijali nakon Drugog
svjetskog rata, ime je stvarana crno-bijela slika povijesti i,
uglavnom, sagledavane pozitivne strane, dok se ostali oblici
povijesnih pojava i procesa ili nisu uoavali ili su, pak, zanema-
rivani. Robovanje historiografije politici i u ova burna vremena
optereuje historiare koji, nespremni da se oslobode starog
naslijea svijesti, radije ute oekujui dalji rasplet politike
krize, ne shvatajui da time, zapravo, najvie tete nanose hi-
storijskoj znanosti, jer ostavljaju puno slobodnog prostora hi-
storiarima diletantima i raznim politikim djelatnicima koji, a
to je ve sada posve vidljivo, sebi uzimaju za pravo da govore i
piu u ime historijske znanosti.
Ova utnja, osobito karakteristina za bosanskohercego-
vake historiare, opasna je zbog toga to je mogue da, na mig
odreene politike struje, rodi isto onako osakaenu histori-
ografiju kakvu je rodio Drugi svjetski rat na ovim prostorima:
dok je u vrijeme komunizma, shodno shemi o itavoj povije-
sti kao povijesti klasnih sukoba , historiografija samo tragala
za klasnim odnosima, izmiljajui postojanje radnike klase i
radnikog pokreta i u onim vremenima i na onim prostorima
gdje zbog velike feudalne tradicije takav socijalni sloj i takav
drutveni pokret nisu mogli uope postojati, dotle danas vreba
opasnost da se u novim drutvenim prilikama itava povijest

Opasna utnja
svede na povijest nacionalnih odnosa, to je za historiografiju

kao znanost jednako pogubno, a moda i jo pogubnije, jer e
je svesti samo na poligon za ispoljavanje suvremenih politikih
strasti, ime, zapravo, historija prestaje biti znanost.
Stanje dananje historiografije, sudei prema istupima
pojedinih historiara i knjigama iz nacionalne povijesti, koje
ve uveliko zapljuskuju obale naeg bezumlja, karakterizira
nastojanje da se znanstvenim metodama pokae sav mrak
komunistikog razdoblja, pri emu se tvrdi da je u tom razdo-
blju najvie nepravde pretrpjela njihova nacija protiv koje su
se svi urotili. Pri tome injenice nisu uope vane. Istupi poje-
dinih politikih lidera ili njihovih savjetnika, te napisi u poje-
dinim stranakim glasilima pokazuju da su takve pisanije bez
argumenata prisutne i kad je u pitanju povijest ranijeg razdo-
blja, pri emu su potpisnici takvih lanaka autori bez ikakve
znanstvene titule, ija se imena ne mogu nai ni u jednom od
znanstvenih asopisa u Bosni i Hercegovini ili Jugoslaviji. Ri-
jetki historiari koji se u ovim burnim vremenima, kada je sve
stavljeno u funkciju nacionalne politike, usuuju znanstveno
progovoriti o pojedinim povijesnim problemima, bivaju izlo-
eni bjesomunim napadima od anonimusa, a pojedine ko-
lege historiari, ako ve ne sudjeluju u tim kampanjama kao
znanstveno pokrie, veinom ute i raspituju se kako reagira
arija. Moda to i nije iznenaenje s obzirom na to da su hi-
storijski instituti dovedeni na prosjaki tap, pa se i pojedini hi-
storiari hvataju u nacionalno kolo, nastojei time rijeiti svoje
egzistencijalne probleme.
Rjeenja za spas historijske znanosti su viestruka. Prvo
to treba uraditi jeste oivljavanje SUDA ASTI HISTORIA-
RA, koji je nekada postojao, iji bi zadatak bio ponovo uspo-
stavljanje i uvanje digniteta historijske znanosti. Budui se
radi vie o tehnikom pitanju, ono se moe vrlo brzo rijeiti.

Drugi problem je puno delikatniji i za njegovo rjeavanje

e biti potrebno puno vie vremena. Radi se o transformaci-
ji same historijske znanosti u metodolokom smislu, a samim
tim e se bitno izmijeniti i kriteriji za izbor povijesnih tema
koje e se prouavati.
Umjesto povijesti radnike klase i naprednog radnikog
pokreta, ratnog puta pojedinih partizanskih brigada i slino,
kao to se radilo dosad, ili crtica iz nacionalne povijesti, kako
se to radi danas, neophodno je otpoeti s prouavanjem struk-
turalnih drutvenih procesa i globalnog drutva u svim nje-
govim oblicima. Prihvaanjem ideje o susretu historijske s
drugim humanistikim i drutvenim znanostima, onemoguit
e se diletantima da sude o povijesti. Uvjereni smo da e doi
vrijeme kada e se pokazati tanom tvrdnja jednog od najveih
francuskih povjesniara, Pjera Vilara, koji je na jednom mje-
stu zapisao kako nita nije tee i rjee nego biti povjesniar.
Jer, veli Vilar, trgovina historijom, koja ima neto zajedniko
s trgovinom deterdentima, koja rado predstavlja novost kao
inovaciju, a razlike su jedino u tome to su joj marke vrlo loe
zatiene, ipak e morati prestati.
(Nedjelja, br. 75, 28. juli 1991, 33)

Zvona zvone znanosti
KADA SAM koncem jula ove godine (Nedjelja br. 75, 28. jula)
objavio tekst Historiografija na raskru u kojem sam, piui o
utnji historiara, zapisao, izmeu ostalog, i ovo: Ova utnja,
osobito karakteristina za bosanskohercegovake historiare,
opasna je zbog toga to je mogue da, na mig odreene politi-
ke struje, rodi isto onako osakaenu historiografiju kakvu je ro-
dio drugi svjetski rat na ovim prostorima, htio sam upozoriti i
politiare i svekoliku javnost na opasnosti koje prijete nestanku
ne samo historijske, nego znanosti uope. Na alost, crne slut-
nje kao da se poinju obistinjavati: ne samo da se tamni oblaci
nisu razili i da se nije otpoeo oblikovati novi pejza historije,
nego, naprotiv, pusto biva historija / termiti je klijetima /
zapisuju / u pijesak (Peter Hugel). Bosanskohercegovaki po-
litiari, juriajui na nebesa u ostvarivanju nacionalnih pro-
grama, centar svekolikog interesovanja prebacili su na poli-
tika zbivanja, a u potaji su poeli krmiti i posljednje ostatke
znanosti. Pri tome je historiografija, koja sve vie i bre postaje
znanost koja vene, izgleda, osobito na cijeni. Ali, takav e put
svesti historiografiju jedino na ugodno avrljanje o prolosti.
Ubrzo nakon prologodinjih parlamentarnih izbora i po-
bjede narodnih stranaka u Bosni i Hercegovini irile su se prie
o nastojanjima stranaka-pobjednica da izmeu sebe podijele
privredna preduzea radi stvaranja materijalne osnovice svo-
je egzistencije. O stranakom utjecaju na znanost govorilo se

jedino u smislu mogueg utjecaja na njezinu deideologizaciju.

Drugim rijeima, od demokratskih stranaka, sada ve kao
nosilaca dravne vlasti, oekivalo se stvaranje takvih drutve-
nih uvjeta u kojima e znanost biti preputena znanstvenicima i
njihovom znanju, a odreeni kontrolni mehanizmi, ne u smislu
odreivanja rezultata koje znanost treba samo dokazati nego
u smislu finansijske kontrole, nalazila bi se u rukama dravnih
struktura, a ne pojedinih politikih stranaka. Ako se nastoja-
nja za podjelom pojedinih privrednih poduzea ne mogu niim
opravdati, onda se podjela znanstvenih institucija izmeu poli-
tikih stranaka ne moe shvatiti drukije nego kao silovanje
znanosti. Meutim, sudei po reagiranjima rukovodeih ljudi
(koji mahom potjeu jo iz komunistikog razdoblja) pojedinih
znanstvenih institucija, izgleda da e to vie liiti na preljubu
u kojoj e i jedni (politike stranke) i drugi (direktori) uivati.
Kako drukije shvatiti da je tiho i u potaji, neznano kada niti
kojim i kakvim aktima, a pogotovo ne s kakvim pravom, Insti-
tut za istoriju u Sarajevu, iji je osniva republiki parlament,
pripao, prema rijeima direktora ovog Instituta dra Borisa
Nilevia, koji, inae, ovu injenicu esto potegne kada ne-
ije miljenje nije saglasno njegovom, Srpskoj demokratskoj
stranci. Izgleda da je istoj stranci pripao i Institut za proua-
vanje nacionalnih odnosa. Pria se da je u ovoj raspodjeli Ori-
jentalni institut pripao Stranci demokratske akcije, a Institut
za jezik i Institutu za knjievnost postali su vlasnitvo Hrvat-
ske demokratske zajednice. Premda se jo uvijek ne zna ta e
ova raspodjela doista znaiti, vie je nego jasno da e njezine
posljedice biti katastrofalne po znanost, osobito za drutvene
znanosti. Pored svih nametnutih podjela podijelie nam i zna-
nost. Komunistiko razdoblje nije toliko daleko iza nas da se
ne bismo sjeali urbe oko upisivanja u Savez komunista kako
bi se, uz ostale kvalitete, dokazala i politika zrelost, a sve

Zvona zvone znanosti
radi uhljebljenja u nekom od znanstvenih instituta. (Razu-

mije se, i u to je doba ponekad bilo dovoljno biti samo pravi
pripadnik odreene nacije pa se zaposliti u nekom institutu ili
dobiti mjesto asistenta na nekom fakultetu, to je sve ovisilo o
tome tko je direktor, ili koje je nacije i kakvog politikog uvje-
renja profesor koji trai asistenta. O tome e se neto vie sa-
znati ako Ministarstvo prosvjete saopi podatke o nacionalonoj
strukturi kadra na univerzitetima i institutima Bosne i Herce-
govine. Takve formulare ve su ispunili svi uposleni).
Put koji su izabrale nove nacionalne stranke ne vodi samo
razgraivanju znanosti, nego njezinom nestanku kao takve.
Jer, znanost mora biti posve nezavisna od politikih strana-
ka. Teko je i zamisliti to e se desiti ako pone funkcionirati
ovaj stranaki sporazum. Moe se pretpostaviti da e Institut
za istoriju, u kojem rade znanstvenici koji se bave svim razdo-
bljima povijesti, morati imati takav program koji e preferirati
srpsku historiju, te da e svi zanstvenici biti Srbi ili barem la-
novi Srpske demokratske stranke. Pripadnika drugih nacija ili
[politiki] nezavisnih nee moi biti, jer, zaboga, oni su nepri-
jatelji ili nisu dovoljno pouzdani, pa bi, moda, mogli neto
zapisati to se nee dopasti gazdi. A za to e se pobrinuti direk-
tori koje e dovesti, a po zakonu oni ve imaju velika ovlate-
nja. Jednako je s ostalim navedenim institutima, samo to e u
njima moi raditi jedino Muslimani odnosno Hrvati.
ta e se u tom sluaju dogoditi sa znanou, posebice s
historiografijom, s obzirom da je ona u posljednje vrijeme na
velikoj cijeni? Nita dobro. Umjesto daljeg iskoraka u pravcu
zbliavanja s ostalim humanistikim i drutvenim znanostima,
to bi omoguilo viedimenzionalno sagledavanje drutvenih
procesa i globalnog drutva u cijelosti, historiografija se vraa
na stanje u kojem je bila prije vie od 200 godina. Ona iznova
dobiva veliku ulogu u procesu stvaranja nacionalnih drava i

posve se instrumentalizira; ne biva vie samo nacionalno ruho

nego sudjeluje u izgradnji jednog politikog sistema, ali ne kao
aktivni sudionik nego slijepi poslunik ija se zadaa iscrpljuje
na dokazivanju a priori odreenih rezultata. U metodolo-
kom pogledu takva se historiografija nee moi zadrati ni na
razini tradicionalne, dogaajne historije, a da se ne govori o
njezinom iskoraku u strukturalizam, premda je takva ansa po-
stojala upravo u ovo postkomunistiko doba. Moda jo uvijek
nije kasno?
Iako je teko povjerovati da se u kakofoniji ratnih poklia,
kada se ne uju ni glasovi za spas ljudskih ivota, moe usliiti
glas za spas znanosti, ipak apeliramo na voe politikih stra-
naka: Gospodo, duni ste objanjenje za takvo djelovanje. Ne
razgraujte, nego gradite. Osnivajte nove institute, a ne pre-
tvarajte dravne u nacionalne ili privatne. Ponaajte se makar
malo evropski. Ako ste sposobni. Ako niste ...
(Nedjelja br. 89, Sarajevo 3. novembra 1991, 29)1
1
Nisam mogao niti slutiti da e se puno godina nakon ovog mog teksta od-
nos politikih stranaka prema naunim institucijama vratiti na istu polaznu
poziciju. Pokazuje to smjena niza direktora naunih i kulturnih institucija,
uinjena nakon uspostave koalicione vlasti Socijaldemokratske partije i
Stranke demokratske akcije 2011. godine. Ta sudbina je zadesila i Institut
za istoriju, koji je u toj stranakoj podjeli pripao Stranci demokratske ak-
cije. Nakon due od godinu dana borbe s neodgovornim ministrima iz SDA
i njihovom stranakom infrastrukturom, Institut se uspio izboriti da Vlada
Kantona Sarajevo, nakon raskida koalicije SDP i SDA, ali i prije ulaska Du-
bravka Lovrenovia u novu Vladu, da saglasnosti za izbor direktora u skladu
sa procedurom provedenom u Institutu. Tako su, za sada, propale namjere
Lovrenovia i njegovih drugova i prijatelja iz SDA da instaliraju na tu dunost
svoju stranaku aktivisticu.

Historiografija i nacionalni
identitet Muslimana/Bonjaka
KEITH JENKINS je dobro primijetio kako ljudi i narodi imaju

potrebu da svoj sadanji status legitimiraju prolou, odnosno
da se ukorjenjuju u prolosti. Tu je historijska nauka od presud-
ne vanosti jer ona omoguava da razne skupine konstruiraju
svoju prolost, i kroz neku vrstu kolektivne biografije oblikuju
svoje identitete. Takav je sluaj sa raznim socijalnim skupina-
ma (npr. s buroazijom, koja je konstruiranjem svoje genealo-
gije konstruirala i svoju historiju), pa i sa nacijama (koje uvijek
svoje ukorijenjenje trae u prolosti).
Poetkom 1960-ih godina u Bosni i Hercegovini je otvoren
proces politike afirmacije nacionalnog identiteta Bonjaka.
Bila je to politika odluka, ali je nauka, pa i historiografija, koja
je bila pod velikim politikim utjecajem, u tome odigrala svoju
ulogu. Zapravo, rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka,
koje su poele ve koncem 1950-ih godina, od poetka 1960-ih
prebaene su iz sfere politike u sferu nauke, kako bi se najprije
u naunim krugovima nepobitno dokazao bonjaki nacional-
ni identitet, a potom kao nauno dokazana injenica ponovo
vratio u sferu politike koja bi imala zadau da samo prihvati
ono to je nauka ve dokazala. Jedan od naunika, koji je u to

vrijeme aktivno radio na promociji bonjakog nacionalnog

identititeta, kasnije je zapisao: Prva za nas vana stvar (...)
bila je da se ovo pitanje unese u naunu agendu, i to putem or-
ganiziranih naunih historiografskih, etnolokih i sociolokih
istraivanja (...) To je bio tada jedino mogui put da se problem
istrgne iz ruku i ispod monopola politike i raznih brojnih pseu-
dopolitiara i ideologa, koji su u toj oblasti tada carevali, a koji
su kao oi u glavi uvali dugo godina prakticiranu politiku punu
predrasuda prema jednom narodu, njegovoj historiji i kulturi.
U ovom radu ja zastupam dvije teze: prva, historiografija je
od poetka 1960-ih godina bila jako angairana u dokazivanju
historijske utemeljenosti bonjakog (muslimanskog) nacio-
nalnog identiteta. Ali, krug angairanih historiara na tom po-
lju bio je izvan tada organiziranih profesionalnih institucija (hi-
storiari sa Instituta za istoriju (radnikog pokreta) i sa Filozof-
skog fakulteta nisu u tome sudjelovali, ili su sudjelovali veoma
malo, poput Branislava ureva), pa su historiari i politolozi
okupljeni oko Fakulteta politikih nauka, te historiari sa Prav-
nog fakulteta, na tome aktivno radili. Ovdje to argumentiram
pozivajui se na diskusije koje su o tome voene na pojedinim
konferencijama i savjetovanjima (konferencija o historijskim
korijenima Republike Bosne i Hercegovine 1968, diskusija o
problemima etnikog razvoja u Bosni i Hercegovini iz 1975. i
diskusija povodom objavljivanja separata Socijalistika repu-
blika Bosna i Hercegovina, koja je organizirana 1984. godine).
Druga moja teza glasi: historiari su debatirali o nacional-
nom identitetu Bonjaka uvijek u kriznim trenutcima politi-
kog razvoja Bosne i Hercegovine. Takav je sluaj bio i koncem
1960-ih godina i sredinom 1970-ih (u vrijeme pred usvajanje
Ustava i neposredno nakon usvajanja Ustava), te 1980-ih go-
dina (doba nakon smrti Josipa Broza Tita i estokih napada
na identitet i integritet Bosne i Hercegovine, koji su dolazili iz

Historiografija i nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka
pojedinih intelektualnih krugova iz Beograda i Zagreba). Po-

sebno je to uoljivo poetkom 1990-ih godina, kada je ta kriza
dostigla svoj vrhunac. U svim tim kriznim situacijama preispi-
tivan je nacionalni identitet Bonjaka, a svoju zavrnu fazu je
doivio sredinom 1993. godine prihvatanjem nove nacionalne
nominacije.
Poetkom 1960-ih je nastalo nekoliko historiografskih
djela koja su nauno dokazivala postojanje bonjake nacije.
Meu historiarima koji su na tome u to doba radili vodea
linost je bio Muhamed Hadijahi, a s njim su na tom poslu
bili aktivni Atif Purivatra i Mustafa Imamovi. Posebno je va-
na Hadijahieva uloga, koga e mnogo godina kasnije Enver
Redi, drugi utjecajni historiar iz toga doba, ali sa bitno dru-
gaijim pogledima, optuiti kao kljunog zagovornika ideje
muslimanskog nacionalnog identiteta. Redi je zapisao
kako je Hadijahi nauno utemeljio muslimansku naciju,
mada je i sam Redi bio jedan od historiara koji je ozbiljno
sudjelovao u raspravama o nacionalnom identitetu bosan-
skohercegovakih Muslimana. On je od 1961. bio direktor In-
stituta za istoriju, a teme koje su utemeljene kao istraivaki
projekti u Institutu, koji se u to doba prevashodno bavio pro-
blemima radnikog pokreta i socijalistike revolucije, bile su
uloga Muslimanske narodne organizacije u austrougarskom
razdoblju historije Bosne i Hercegovine, a izraen je i pose-
ban projekt pod naslovom Takozvano muslimansko pitanje
u toku Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije. Do-
due, ubrzo se odustalo od istraivanja teme o Muslimanskoj
narodnoj organizaciji, jer se to pokazalo kao metodoloki jako
izazovna tema. Saradnik koji je na njoj radio alio se da je obra-
da te teme gotovo nemogua iz metodolokih razloga, jer je
podrazumijevala i istraivanje segmenta borbe za vjersko-pro-
svjetnu autonomiju a to bi obavezivalo na detaljno ulaenje i

u problematiku vjerskih institucija (vakufa, vjerskih kola) kao

i drugih vjerskih pitanja. U pismu upuenom Institutu sarad-
nik navodi: Premda je autonomna borba imala politiki zna-
aj, konfesionalna pitanja bila su u prvom planu pa se postavlja
problem koliko bi bilo cjelishodno sa stanovita zadataka ovog
instituta ulaziti u njihovo izuavanje.1 Tako e se takve teme
od 1964. povui iz programa rada Instituta, ali e se vratiti kon-
cem 1970-ih godina.
Znakovit je tu ipak projekt koji je 31. marta 1962. prijavljen
Institutu o muslimanskom pitanju u toku Drugog svjetskog
rata. Iako se tu plediralo za istraivanje takozvanog musli-
manskog pitanja u toku Drugog svjetskog rata, to nikako nije
znailo da je to podrazumijevalo ukljuivanje u kampanju na-
unog dokazivanja zasebnog nacionalnog identiteta Muslima-
na. Naprotiv, kljuna poruka ovog projekta bila je da musli-
mansko pitanje ne postoji. U zakljuku projekta je navedeno:
Tako je muslimansko pitanje sa svojom odreenom drutve-
noistorijskom sadrinom koje je sticajem istorijskih okolnosti
uzimalo takoe i poseban vid nacionalnog pitanja u BiH ski-
nuto s dnevnog reda drutvenog i politikog ivota u BiH sa-
mim aktivnim ueem bosansko-hercegovakih Muslimana u
NOP-u, narodnoj revoluciji i socijalistikoj izgradnji.
Tako je izgledalo da je poetkom 1960-ih godina Institut
za istoriju (radnikog pokreta) ostao po strani od procesa afir-
macije muslimanskog nacionalnog identiteta. Tada se veina
historiara, koji e se ukljuiti u taj posao, i na kojem e raditi
kao na partijskom zadatku, okupljala ne u okviru Instituta za
istoriju (radnikog pokreta), nego oko Fakulteta politikih nau-
ka, odnosno oko jednog studijskog projekta o Stavu Muslima-
1
Pismo koje je Upravi Instituta za istoriju u Sarajevu 13. aprila 1963. uputio
Devad Juzbai pod naslovom O nekim problemima u radu na temi Musli-
manska narodna organizacija (dokument u posjedu autora).

na Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja.

Taj je projekat pokrenut tokom 1967, a kljuni saradnici od hi-
storiara su bili Muhamed Hadijahi, Atif Purivatra i Mustafa
Imamovi. Oni su, pod pokroviteljstvom Hamdije Pozderca i
pod auspicijom dr. Hamdije emerlia, imali zadatak nau-
no dokazati kako su se Muslimani tokom povijesti afirmirali
kao nacionalna zasebnost. Ubrzo je Hadijahi, uglavnom na
temelju podataka prikupljenih u okviru tog istraivakog pro-
jekta, objavio i knjigu Od tradicije do identiteta. Geneza na-
cionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Ova je knjiga kasnije
jako puno citirana u literaturi.
Neto ranije je i Purivatra objavio knjigu Nacionalni i po-
litiki razvitak Muslimana (1969), a potom i knjigu o histo-
riji Jugoslavenske muslimanske organizacije (1974), koja nije
samo na neizravan nain nudila odgovor o zasebnom identi-
tetu i politikoj organiziranosti Muslimana ve i u razdoblju
izmeu dva svjetska rata. Purivatra je elio ponuditi upravo tu
sliku o zasebnom politikom organiziranju, ne ulazei u naci-
onalnu politiku JMO, jer bi bilo vrlo teko na tadanjoj razini
istraenosti nauno utemeljeno pisati o nacionalnoj orijentaci-
ji te politike organizacije.
Valjalo bi na ovom mjestu naglasiti injenicu da nisu svi
historiari koncem 1960-ih imali jedinstven stav o nacional-
nom identitetu Muslimana. Tako je u vrijeme kada je veina
historiara, uz zatitu i pokroviteljstvo vladajue komunistike
partije, branila stav o nacionalnom identitetu Muslimana, En-
ver Redi pisao o posebnosti Muslimana, ali je on tvrdio kako
bosanski Muslimani svoju etniku i istorijsku individualnost,
koja je nesporna, iskazuju pod nazivom Bosanac. Redi je
u svojim naunim tekstovima ovu tezu zastupao od 1961, ali
je politiko opredjeljenje ilo u pravcu priznanja te zajednice
pod naslovom Musliman. ak i na jednom politikom savjeto-

vanju Redi je zastupao tezu o Bosancima, a ne Muslimani-

ma. Tako se na sjednici Predsjednitva SKSSRN, 12. maja 1970,
Enver Redi u svojoj diskusiji zalagao za zadravanja mogu-
nosti izjanjavanja kao Jugosloven u nacionalnom smislu, te se
usprotivio svoenju pojma Bosanac na regionalno obiljeje po-
put Lianin, Dalmatinac i slino. Dok je, na primer, ime Lia-
nin iskljuivo obeleje za regionalnu pripadnost, u imenu Bo-
sanac izraava se istorijska dravna i, zatim, teritorijalno-poli-
tika svest stanovnitva Bosne od srednjeg veka do najnovijeg
istorijskog razdoblja. Redi u ovoj diskusiji ne govori vie o
etnikoj nego samo o teritorijalno-politikoj posebnosti sta-
novnitva Bosne.
Ipak, historiari su svoja razmiljanja o nacionalnom iden-
titetu Muslimana (Bonjaka) najjasnije iskazali na jednoj kon-
ferenciji organiziranoj od 18. do 20. novembra 1968. godine
pod nazivom Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Her-
cegovine. Ovaj skup se odravao u vrijeme nakon zvaninog
priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta od strane bo-
sanskohercegovakih komunista. Na skupu su o tome posebno
vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Isto-
rijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine) i profesor Avdo
Sueska (Neke specifinosti istorije Bosne pod Turcima).
Tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvo-
ju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i slijedee:
Oseanje bosanskih muslimana da su neto

posebno u muslimansko-islamskoj zajednici
u Turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog
uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jezi-
ku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto
drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve
i od drugih islamskih naroda u Turskom carstvu.

Avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju

zasebnog muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini u doba
osmanske vladavine:
Bosansko muslimansko drutvo se oformilo

kao specifian vid osmanskog drutva, koje je u
jednu cjelinu povezivala zajednika vjera islam
i zajednika privrenost osmanskoj musliman-
skoj dravi ijim su posredstvom Bosanci po-
stali Muslimani i na taj nain tijesno povezali
svoju sudbinu sa tom dravom. Posredstvom
jedinstvene vjere islama muslimansko drutvo
u Bosni usvojilo je jedinstvenu politiku ideolo-
giju i predstavljalo jedinstven kulturni krug. Na
toj osnovi ono se formiralo kao posebna etnika
zajednica i razvijalo kao poseban narod sa po-
sebnim interesima i stremljenjima. Za razliku
od nemuslimanskog stanovnitva, koje se vei-
nom nalazilo u zavisnom odnosu i potinjenom
politikom poloaju, muslimansko drutvo je
imalo vie stalea: spahije, svetenstvo (ulema),
graanski slojevi i zavisni muslimanski seljaci
(raja).
Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izme-

u Envera Redia i Atifa Purivatre o odnosu Saveza komu-
nista prema nacionalnom pitanju Muslimana, znaajan je ne
samo zbog pitanja o kojima je raspravljao, nego najvie zbog
povijesnog ambijenta u kojemu se odravao. Mogli bismo ka-
zati kako je znaaj ovog skupa najvei upravo u naunom afir-
miranju muslimanske nacionalne posebnosti u nekim referati-
ma, premda to nije kljuni motiv za odravanje skupa.

Pojedini historiari (prije svih Muhamed Hadijahi i Atif

Purivatra) bili su posebno aktivni prilikom popisa stanovnitva
1971. godine. Oni su doslovno bili aktivisti na terenu. Ne samo
da su nastupali na televiziji i radiju, te odgovarali na pitanja i-
tatelja printanih medija, nego su pisali pojedine broure, koje
su tampane u ogromnom tirau kao propagandni materijal,
iji je cilj bio uvjeriti muslimane da se u nacionalnom smislu
prilikom popisa stanovnitva izjasne kao Muslimani.
Historiari su temu o nacionalnom pitanju Muslimana uvi-
jek otvarali u kriznim trenucima historije Bosne i Hercegovine.
Ovu tezu emo argumentirati na dva primjera: jedan je disku-
sija organizirana 1975. o problemima etnikog razvitka u Bosni
i Hercegovini, a drugo je diskusija koja je na inicijativu Drutva
historiara Bosne i Hercegovine voena 29. maja 1984. povo-
dom pojave separata Socijalistika Republika Bosna i Herce-
govina iz Drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije.
Diskusija o problemima etnikog razvitka u Bosni i Her-
cegovini odvijala se u vrijeme debata o ustavnim promjena-
ma i u vrijeme neposredno nakon usvajanja novoga Ustava
1974. godine. Ovo je savjetovanje odrano u Akademiji nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u diskusiji su uestvovali
historiari koji su radili na velikom projektu Istorija naroda Bo-
sne i Hercegovine, projektu koji je zapoeo 1966, ali nikada nije
priveden kraju. Na ovom je savjetovanju o Muslimanima otvo-
reno progovorio jedino Branislav urev, mada se i u ostalim
diskusijama vidjelo da je upravo to pitanje kljuno u razumije-
vanju problema etnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. urev
je tada kazao:
Rekao bih neto to se tie formiranja musli-

manskog naroda u Bosni i Hercegovini. Kad
je o tome rije, moram da kaem da se proces

formiranja bosanskohercegovakog musliman-

skog naroda ne sastoji samo u islamizaciji nego
i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvi-
rima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija
bosanskohercegovakih masa, koja se sastojala
u ouvanju srpskohrvatskog jezika i drugih do-
maih specifinosti u ivotu tih masa, razumije
se, dolazi u prvi red. Ali je to moralo biti ispu-
njeno drutvenim sadrajem da bi bosansko-
hercegovaki muslimanski narod bio narod u
feudalnom smislu. Pri tome je najvanije pita-
nje postanak i razvitak domae feudalne klase u
Bosni i Hercegovini.
urev razvija tezu kako se postepeno odvijao proces

stvaranja domae, muslimanske, feudalne klase, koja se kroz
poseban status spahija i zaima u Bosni krajem 16. i u prvoj polo-
vini 17. stoljea, te naroito tokom 18. stoljea procesom iflu-
enja, diferencira od osmanskog poretka, a potom e spoljna
opasnost povezati muslimanski narod i domaa feudalna kla-
sa postaje hegemon muslimanskog naroda. urev je potom
nastavio:
Mislim da neemo izai na kraj, da neemo obja-

sniti fenomen nauno, ako prihvatimo teoriju
koja samo u islamizaciji, a ne i u diferencijaciji
u okvirima osmanskog drutva, vidi stvaranje
muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I
to prvo samo u diferencijaciji koja se sastojala u
ouvanju prirodno-etnikih osobina musliman-
skog naroda u Bosni i Hercegovini, a zatim u
diferencijaciji koja se sastoji u prvim zaecima

obrazovanja naroda u feudalnom smislu. Ali

mi ne moemo, takoe, izai na kraj sa drugim
shvatanjem koje ne vodi rauna da je musliman-
ski narod u Bosni i Hercegovini u XIX vijek uao
kao narod u feudalnom smislu ne samo u odno-
su na ostala dva naroda nego u izvjesnoj mjeri i u
odnosu prema vrhovnoj osmanskoj vlasti.
Na ovom je savjetovanju jo i Nikola Babi u odreenoj

mjeri progovorio o Muslimanima kao zasebnom nacionalnom
identitetu, tvrdei kako koncem 19. i u prvoj polovici 20. stolje-
a oni ispoljavaju odreene svoje nacionalne individualitete
u raznovrsnim oblicima drutveno-politikog ivota manife-
stirajui to kroz politiko i kulturno organiziranje. Svi ostali su
jo uvijek bojaljivo spominjali one ideje koje bi mogle biti na
tragu afirmiranja muslimanskog nacionalnog identiteta, odno-
sno historijske utemeljenosti tog identiteta.
S obzirom da se ovdje radilo o diskusiji potaknutoj proble-
mima oko pisanja Historije naroda Bosne i Hercegovine izne-
nauje izbjegavanje otvorene diskusije o problemima nacio-
nalnih identiteta, posebno nacionalnog identiteta Muslimana.
Vidimo, takoer, kako je javno promoviranje te zasebnosti vie
namijenjeno onim historiarima koji su, s obzirom na vlastiti
nacionalni identitet, mogli imati najmanje problema zbog jav-
nog promoviranja ideje o muslimanskom nacionalnom identi-
tetu.
Druga krizna situacija, kada su historiari iz Bosne i Herce-
govine diskutirali i o nacionalnom identitetu Muslimana, otvo-
rila se nakon pojave separata Socijalistika Republika Bosna
i Hercegovina u okviru Enciklopedije Jugoslavije. Ovoga puta
je odnos snaga ipak bio neto drukiji, jer je politiki vrh Re-
publike stao u odbranu separata, ocijenivi napade na separat

kao novi talas negativnog odnosa prema BiH kao jedinstvenoj

kulturnoj sredini. Takve negativne tendencija prema BiH ima-
ju za cilj osporavanje kulturnog identiteta BiH, kakav je slu-
aj bio i sa negativnim reakcijama na formiranje Univerziteta,
organiziranje Akademije nauka i umjetnosti BiH ili organizira-
nja Zimskih olimpijskih igara. Ipak su historiari, na inicijativu
Drutva istoriara BiH, organizirali 29. maja 1984. raspravu o
historiografskim tekstovima objavljenim u separatu. inilo se
to posve nepotrebnim, jer je republiki politiki vrh prethod-
no stao iza separata, ali je ovo bila prilika da se jo jedanput
ak problematizira pitanje nacionalnog identiteta Muslimana.
Oito su tada postojale ve odreene manje vidljive podjele u
politikoj eliti, a u procjepu tih podjela organizirana je i ova de-
bata. U ovoj diskusiji su uestvovali Desanka Kovaevi-Koji,
Avdo Sueska, Devad Juzbai, Nusret ehi, Drago Borova-
nin, Rasim Hurem i Muharem Kreso, dok je Nedim Filipovi
odbio uestvovati u diskusiji, ali je napisao iroko obrazloenje
koje ima karakter diskusije. Medievistica Desanka Kovaevi-
-Koji, kritizirala je tekst o srednjovjekovnoj Bosni, posebno
naglaavajui kako se radi o preraenom tekstu Ante Babia
iz prethodnog izdanja Enciklopedije (iz 1956). Ona je optuila i
urednika separata da je nedoputeno dao da se raniji tekstovi
prerauju, a dopustio je i umetanje posve novih dijelova teksta
bez ikakvog objanjenja, da bi na kraju dodala kako se u sepa-
ratu ljudi [koji su ivjeli u srednjovjekovnoj Bosni] esto nazi-
vaju Bonjacima, a ne kae se da su se nazivali i Srbima.
Ipak, najznakovitija je bila diskusija Nusreta ehia, koji je
bio urednik historije u tom separatu, te recenzent dijelova o hi-
storiji Bosne i Hercegovine. No, kada su poeli napadi na sepa-
rat, ehi se poeo braniti kako nije imao nikakvog utjecaja na
recenzentski ili uredniki dio posla, svaljujui svu odgovornost
na glavnog urednika Muhameda Filipovia. Filipovi je u svom

pismu upuenom predsjedniku Naune sekcije Drutva istori-

ara Avdi Sueski naveo da je u ovom separatu cilj bio prevazii
nedostatke iz prvog izdanja Enciklopedije iz 1956. (kada Bosna
i Hercegovina nije predstavljena kao historijska kulturna cje-
lina i kada nije priznavan nacionalni identitet Muslimana).
Upravo taj pristup je i bio kljuni razlog da su i Filipovi i sepa-
rat optueni za isticanje bosanskog duha i muslimanskog
nacionalizma u separatu. Ipak, veina historiara se u ovoj
diskusiji drala dosta suzdrano i izbjegavala takve kvalifika-
cije, to otvara novo pitanje pravih motiva za otvaranja ovakve
diskusije, pogotovo to su podrku Filipovievoj redakciji dali
tadanji kljuni politiki lideri.
Nova krizna situacija u 1990-im godinama otvorila je i
nove debate o muslimanskom nacionalnom identitetu. Pono-
vo su se aktivirale podjele iz kraja 1960-ih godina, a u histo-
riografiji su se obnovile ne samo linije podjela nego su se ak
i personalne podjele poklopile sa podjelama kakve su vladale
1960-ih godina. Ponovo su kljuni diskutanti meu historiari-
ma bili oni koji su se snano angairali na priznanju musliman-
skog nacionalnog identiteta 1960-ih godina (Atif Purivatra i
Mustafa Imamovi), s tim da su sada znatno aktivniji bili oni
koji su se pod utjecajem nekih emigranata, prije svih Adila Zul-
fikarpaia koji se tada vratio u Bosnu, snano zastupali ide-
ju bonjake nacionalne nominacije. Kljuna je tu bila knjiga
knjievnika Alije Isakovia, koja je predstavljala izbor tekstova
o nacionaliziranju Muslimana od kraja 19. do kraja 20. sto-
ljea. Potom su Atif Purivatra i Mustafa Imamovi, skupa sa
Rusmirom Mahmutehajiem, objavili posebnu knjigu pod na-
slovom Muslimani i bonjatvo. Kljuna poruka ove knjige teila
je ka jaanju muslimanskog nacionalnog identiteta i ouvanju
muslimanske nacionalne nominacije, a odbacivanju ideje bo-
njatva. Mustafa Imamovi, historiar koji je 1960-ih godina

svojim pisanjem doprinosio afirmiranju muslimanskog nacio-

nalnog identiteta, oslanjao se na rezultate sociolokih istrai-
vanja, prema kojima se svega 1,82% ljudi u Bosni i Hercegovini
izjanjavalo u prilog bonjake nacionalne nominacije, i tvrdio
kako je ideja bonjatva historijski prevladana. Imamovi e
krajem 1990-ih postati prvi historiar koji je napisao sintetiku
Historiju Bonjaka odluno se zalaui za bonjaku nacional-
nu nominaciju.
Imamoviev veliki protivnik iz 1960-ih godina, Enver
Redi, krajem 1990-ih objavio je izuzetno polemiku knjigu o
muslimanskom nacionalnom identitetu u historiografiji, ali su
se u fokusu njegove kritike nali upravo Imamovi i Hadijahi,
koje je Redi smatrao historiarima koji su svojim histori-
ografskim radovima utemeljili muslimansku naciju. Redi
se odluno zalagao za bosansku nacionalnu nominaciju.
Tako smo se ovom Redievom knjigom vratili na debate o
bonjakom nacionalnom identitetu kakve su u historiografiji
voene i tokom 1960-ih godina. Karakteristika nastupa dijela
historiara u 1990-im godinama jeste snana mitologizacija
bonjake povijesti, kako bi se to vre i to dublje u povijest
utemeljila ideja o bonjakoj nacionalnoj zasebnosti. Ovaj dio
historiara se nije, poput Mustafe Imamovia ili Atifa Puriva-
tre, bavio problemom nominacije, nego su nastojali inauguri-
rati posve novi koncept bonjake nacije. U tom se posebno is-
takao arheolog Enver Imamovi, dok je osmanist Ahmed Alii
promovirajui ideju bonjatva nastupao kao zastupnik inte-
gralnog bonjatva i negiranja povijesne utemeljenosti nacion-
alnog identiteta Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini. Njima je
u prilog ila nova situacija, nastala nakon to je 1993. zvanino
dolo do prenominiranja nacije iz Musliman u Bonjak.
U prvoj deceniji 21. stoljea ak su se pojavile i ideje o
novim nacionalnim nominacijama (ovoga puta bilo je prijed-

loga da se Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini prenominiraju

i Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate, kako bi se razlikova-
li od Srba i Hrvata koji ive izvan Bosne i Hercegovine i koji
Bosnu i Hercegovinu ne doivljavaju svjom domovinom). Ovi
su prijedlozi veoma liili prijedlozima koje smo mogli susresti
u debatama tokom 1960-ih godina, kada se nadijevalo ime
Muslimanima. Tako se pred naim oima zatvorio krug debate
o nacionalnom identitetu Bonjaka zapoet poetkom 1960-ih
godina.
(Izlaganje u Chisinau, Moldavija, 15. oktobar 2009. godine)

Izmeu kritike historiografije
i ideolokog revizionizma
PROFESOR Todor Kulji u svojoj knjizi Prevladavanje prolosti

smatra kako je revizija istorijske slike razumljivo nastojanje za
preispitivanje tumaenja prolosti, skidanje sa prolosti sloja le-
gende, da bi lake shvatili sadanjost. Istoriografija je upuena
na stalno preispitivanje istorijske slike, da ova ne bi prerasla u
statinu legendu. Ovo preispitivanje razlikuje se od revizioniz-
ma, tj. prerade prolosti koja je noena jasnim ili prikrivenim
namerama pravdanja uih nacionalnih ili politikih ciljeva. Za
tumaenje prolosti snano su zainteresovane vladajue snage
pa je u njemu uvek prisutan sloj drutvenointegrativnog znanja
kojim se poredak opravdava. Zato je shvatljiva potreba za revi-
zijom istorije kada se temeljno promeni priroda reima i uki-
ne tradicionalna drutvenointegrativna misao. Ali revizionisti
ne menjaju samo tumaenje injenica, nego im izvru smisao
ili ih direktno osporavaju. To je revizionizam u uem smislu.
Profesor Kulji dalje razvija dosta utemeljen teorijski koncept
razliitih vrsta revizionizma u historiografiji dokazujui kako
su revizionizmu historije bila podlona sva drutva, posebno
koncem XX stoljea. On navodi primjer jednog historiara koji
je, piui o reviziji negativne slike o Treem Reichu, utvrdio

postojanje najmanje tri obrasca ili stupnja revizionizma: je-

dan stupanj je potpuno negiranje nacistikih zloina (konclo-
gori su apsolutna la); drugi model koji ne porie zloine, ali ih
relativizira istiui kako je Trei Reich imao i pozitivnih strana
i trei model koji ne porie zloine, ali ih usporeuje sa drugim
zloinima (sa komunistikim). Kulji govori i o pojavi jezikog
revizionizma, koji se ispoljava kroz distanciranje od ranijih
pojmova uobiajenih u historiografiji (npr. vie se ne govori o
eksploataciji nego o ugroavanju ljudskih prava, ne govori se o
kapitalizmu nego o preduzetnikom drutvu i sl.)
U postjugoslavenskim zemljama mogu se uoiti svi mogu-
i modeli revizionizma prolosti, i to ne samo nedavne nego i
najstarije prolosti. Ta revizija se odvijala kako kroz historio-
grafiju (koja je pod okriljem kritikog pristupa revidirala pro-
lost ne samo novim tumaenjem poznatih injenica nego pu-
kim izmiljanjem injenica), tako i u javnom diskursu putem
printanih medija, koji su bili znatno pogodniji za efekte koji
su se eljeli postii revizijom prolosti. Moe se uoiti kako je
postojalo beskrajno mnogo modela revizije, ali ono to se ini
zajedniko svim postjugoslavenskim zemljama jeste revizija
zajednike prolosti, odnosno revizija jugoslavistikog razdo-
blja. Valja istaknuti kako je pri tome ta revizija ipak bila razlii-
toga stupnja u pojedinim zemljama. Revizijom jugoslavenskog
razdoblja se, zapravo, nastojalo napraviti jasan diskontinuitet
spram tek raspadnute drave i njezina osamdesetetverogo-
dinjeg trajanja, kako bi se preradom te prolosti konstruirala
to ljepa predjugoslavenska prolost i pronali dublji povije-
sni argumenti za utemeljenje novih drava i novih vladajuih
ideologija. U nekim zemljama historiografija (odnosno ofici-
jelne historiografske institucije) se aktivno ukljuila u reviziju
prolosti, dok je u nekim postjugoslavenskim zemljama histo-
riografija dobrim dijelom ostala izvan toga.

Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma
Oito su u tome najdalje otile historiografije u Srbiji i Hr-

vatskoj. Nedavno je profesor ore Stankovi u jednom ese-
ju otro kritizirao revizionistika nastojanja u srpskoj histori-
ografiji. On tvrdi kako revizionistiki historiari uz podrku
politikih struktura stvaraju u medijima novu sliku prolosti.
Profesor Stankovi tvrdi kako vladajui establishment u Srbiji
nastoji po svaku cijenu rehabilitirati sve to se deavalo prije 6.
aprila 1941, te da u medijima i izjavama revizionistikih isto-
riara i medija ima sve vie obnavljanja nacistikog i konzer-
vativnog vokabulara. Stankovi se ovako okomio na najnoviju
generaciju revizionistikih istoriara u Srbiji: U svojim javnim
nastupima, raspravama i knjigama revizionistikog karaktera,
ueem i na najbeznaajnijim naunim skupovima i promoci-
jama knjiga, pokuavaju da oblikuju novu istorijsku svest. Pu-
tem privatnih veza i veza po partajnoj liniji, dozvoljeno im je
da piu ak i udbenike za osnovne i srednje kole. Najvie su
tamo gde ima najvie partajnog novca. Jedan od pisaca ud-
benika, kao urednik u Zavodu za izdavanje udbenika, kasapi,
po svom ubeenju, nekoj samo njemu poznatoj metodologiji,
autorske rukopise. Drugi, njegov kolski drug, pisac trotomne
istorije ravnogorskog pokreta, (...) naveo je tri ugledna profe-
sora Univerziteta kao recenzente a oni nisu videli ni konaan
rukopis niti su napisali ijednu re recenzije! I umesto da se
nae u Palati pravde (...) stigao je da dobije ak i nagradu Vuk
Karadi!
Profesor Stankovi navodi i druge sluajeve forsiranja
revizionistikih historiara u Srbiji (ako ne moe napisati do-
bru doktorsku disertaciju moe doktorirati na drugom uni-
verzitetu i postati savjetnik ministra odbrane). Ko zna, mo-
da je to budui ministar odbrane? (...) Ima i onih koji se lome
izmeu dosledne strunosti i vrednosti koje namee novo
vreme. Nije im lako kada vide da se istorijom bave i uspeno

objavljuju knjige istoriografskog karaktera advokati, istoriari

knjievnosti, bankarski inovnici, bibliotekari, svedoci doga-
aja sa repa kolone, isti amateri nepoznate profesije ali za-
ljubljenici u razne istorijske linosti. Istoriju piu i svetenici i
igumani, svedoe starci od 80 i 90 godina, bivi vlasnici svega
i svaega, potomci srpskog srednjovekovnog plemstva (novine
piu da ih ima oko 2.000). Prou imaju najvie oni koji piu o
komunistikom teroru, ravnogorskom pokretu i antijugoslo-
venstvu ne moete otvoriti novine ili ukljuiti televizor a da
te tri teme nisu svakodnevno prisutne. Sada se pridodaje i Tito.
Ali, sve bi mi to mogli da strpamo u jedan ko sektu profesi-
onalnih antikomunista danas, za razliku od postojanja sekte
profesionalnih revolucionara komunista u XX veku. Koliko
su oni sve buniji i prisutniji, itateljstvo i gledaoci su sve zbu-
njeniji i utljiviji. Kao u nekom sudbonosnom iekivanju!1
U Hrvatskoj je situacija, ini mi se, mnogo kompliciranija.
Tamo svako svakoga optuuje za revizionizam. Prije nekoli-
ko godina u Institutu Ivo Pilar je uprilien razgovor o dosti-
gnuima hrvatske historiografije.2 Od brojnih rasprava izdva-
jam raspravu Ante Birina, koji na jednom mjestu veli da se hi-
storiari, koji se bave razdobljem hrvatske povijesti u Drugom
svjetskom ratu, ukoliko pokuavaju to razdoblje sagledavati
izvan ideolokih okvira koje je nakon rata uspostavila komu-
nistika vlast, dovode u opasnost da budu izloeni optuba-
ma za revizionizam, taj novoustolieni sinonim za faizam.3
Birin se posebno osvrnuo na pisanje Ive Goldsteina, koji je u
svojim radovima meu revizioniste u hrvatskoj historiografiji
1
ore Stankovi, Mediji i kultura seanja, Tokovi istorije, 1-2/2006.
2
Hrvatska historiografija XX. stoljea: Izmeu znanstvenih paradigmi i ideolo-
kih zahtjeva. Uredili: Sreko Lipovan i Ljiljana Dobrovak. Zagreb: Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar, 2005.
3
Hrvatska historiografija XX. stoljea, 39.

ubrojao F. Tumana, J. Jareba, A. Benigara, M. Cotu, J. Kritu,

J. Jurevia i druge. Osim Birina, u ovom se zborniku oglasio i
Ivo Goldstein koji zastupa tezu kako je povijesni revizionizam
nova politika vlast u Hrvatskoj od 1989/90. ukljuila u svoj
politiki program. Njegova je teza da je potrebno raspravljati
paralelno kako o partijnosti, odnosno o zvaninom utjecaju
KPJ na historiografiju poslije Drugog svjetskog rata, tako i o
revizionizmu od 1989/90. godine potkrepljujui to nizom kon-
kretnih primjera.4
U ostalim postjugoslavenskim zemljama situacija je slina
kao i u Srbiji i Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini revizija prolo-
sti se odvijala na nekoliko razina. Mi elimo pokazati kako se ta
revizija prolosti odvijala u historiografiji, a kako u publicistici
i javnom diskursu. Navest u samo nekoliko primjera revizio-
nistikih pogleda u historiografiji, zatim primjer revizije uloge
mladomuslimanskog pokreta u publicistici, te se zadrati krat-
ko na reviziji prolosti u javnom diskursu, na primjeru deba-
ta u promjeni naziva ulica, uloge pojedinih pokreta u Drugom
svjetskom ratu i podizanju spomenika, te na kraju spomenuti
odnos revizionistikih pogleda na prolost i historijskih mitova
potcrtavajui tekoe na koje se nailazi u pokuaju definiranja
koji su to pogledi revizionistiki.
ini mi se kako je historiografija u Bosni i Hercegovini ve-
im dijelom ostala izvan revizionistikih talasa, premda je na-
stalo nekoliko knjiga usmjerenih u tom pravcu. U Bosni i Her-
cegovini se manje u historiografiji a vie u javnom diskursu,
preraivala prolost predsocijalistikog jugoslavenskog raz-
doblja, dok je socijalistiko razdoblje bilo ipak manje naeto
ovim sindromom. Ovdje se koplja lome oko srednjovjekovne
bosanske historije,5 pri emu mnogi samo za sebe prisvajaju
4
Hrvatska historiografija XX. stoljea, 59-71.
5
U posljednje vrijeme imamo i nekoliko djela sasvim drukijeg pogleda na

bosansku srednjovjekovnu dravu, ne zna se pravi karakter

osmanske vladavine u Bosni jer su ocjene radikalno razliite,
potee se pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta, i opet zagovor-
nici razliitih koncepcija one druge smatraju revizionistima i
mitmejkerima i slino. Svi radikalno mijenjaju ocjenu poloaja
Bosne u razdoblju izmeu dva svjetska rata, uz napomenu da
jedni ocjenjuju to razdoblje izuzetno pozitivnim a drugi izuzet-
no negativnim. Ovisi da li se o tome knjige piu u Banjoj Luci
ili Sarajevu.
Ipak, moda je drastiniji sluaj sa razdobljem Drugog
svjetskog rata. Ovdje, ipak, nije napravljena revizija pogleda
kao u drugim zemljama, ali je bila prisutna tendencija revizi-
je povijesti muslimanskih graanskih snaga i karaktera parti-
zanskog pokreta. Djelomino je to zastupljeno ak i u poznatoj
knjizi Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dru-
gog svjetskog rata, u kojoj su sadrane neke ocjene koje trae
novo preispitivanje. Autoritativna knjiga o tome je ipak knjiga
akademika Envera Redia, u kojoj o tome nema niti traga.
Ocjene o padu Tuzle pod kontrolu partizana nisu nale svoje
revizionistike suputnike meu profesionalnim historiarima.
Problem, meutim, nastupa u onom trenutku kada treba
odgovoriti na pitanje ta se to, zapravo revidira, i koliko je u
pitanju revizija prolosti, a koliko revizija historiografije. S tim
problemom se moemo suoiti ako usporedimo poglede na sta-
riju bosanskohercegovaku povijest. Tu moemo vidjeti oiv-
ljavanje odreenih teza s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Prem-
da se nositelji tih teza obino kvalificiraju kao revizionisti, oni
najstariju historiju Bosne i Hercegovine. Tako, na primjer, Ibrahim Pai na-

stoji argumentirati tezu o ilirskom porijeklu Bonjaka, ali e ta njegova teza
trebati puno vie argumenata od onih koje je ve ponudio (Ibrahim Pai, Ku-
lin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne
Bosne. Zenica: Drutvo historiara, 2006.).

bi se prije mogli nazvati revitalistima, s obzirom da oivljavaju

ve ranije iznesene teorije, pa oni, prema tome, ne revidiraju
prolost, nego samo oivljavaju ve ranije oblikovanu spoznaju
prolosti, koja se u veem dijelu nauke smatra ve zastarjelim
razumijevanjem. To se posebno lijepo moe pratiti na primjeru
oivljavanja starih teorija o Crkvi bosanskoj, koje je utemeljio
Franjo Raki, kao i oivljavanju nekih teorija o porijeklu sta-
novnitva u Bosni i Hercegovini, koje su u nekim naunim kru-
govima bile prisutne krajem 19. i poetkom 20. stoljea, da bi
se kao novi pogledi opet oivjeli krajem 20. stoljea. Knjiga
dr. Peje okovia o problemu Crkve bosanske pokazala se kao
veoma smireno i temeljito nauno djelo, bez politikih reflek-
sija. Moda je ova okovieva knjiga, zapravo, dobar primjer
zrelih historiografskih pogleda. okovi je koristio zbirke ve
objavljenih dokumenata, ali je svojom interpretacijom znatno
utjecao na tzv. pozitivno revidiranje, bez ikakvih politikih ili
drugih izvan-naunih poruka. Na alost, nije isti sluaj sa ne-
kim drugim knjigama koje su se bavile razvojem bosanskog
stanovnitva i bosanske drave, posebno najstarijih razdoblja,
a koje su oivljavale stare teorije i smjetale ih iskljuivo u sa-
vremeni drutveni i politiki kontekst.
Knjiga dr. Enesa Pelidije o Banjalukom boju je lijep pri-
mjer djela u historiografiji u Bosni i Hercegovini koje uspjeno
objedinjava novootkrivene povijesne dokumente i ve postoje-
e teorije i pokazatelj je sazrijevanja historijske nauke temelje-
ne na novim povijesnim izvorima, ali uz zadravanje tradicio-
nalnih pristupa historijskim istraivanjima, posebno historije
Bosne i Hercegovine u osmanskome razdoblju. S druge stra-
ne, knjiga Ahmeda Aliia o autonomistikom pokretu znatno
odstupa od tradicionalnih pristupa naoj povijesti, mjeavina
je pokuaja primjene novog modela istraivanja usmjerenog
na itavo drutvo, s novim dokumentima, ali i snanom poli-

tikom konotacijom, pa ovakvi revizionistiki pristupi uvelike

obesnauju pozitivne strane ove knjige. Ovu je Aliievu knji-
gu doista najbolje smjestiti u prostor izmeu kritike historio-
grafije i ideolokog revizionizma.
Ovdje je, ipak, napravljena velika revizija pogleda na tzv.
mladomuslimanski pokret, ali, opet, vie u krugu publicista
nego profesionalnih historiara. Dodue, jedan je historiar na
jednoj lokalnoj TV, govorei povodom smrti Alije Izetbegovi-
a, govorio o mladomuslimanskom pokretu kao naprednom i
revolucionarnom pokretu, poput nekih drugih evropskih mla-
dih pokreta (Mlada Italija i slino). Ali, to nije nalo odraza
u historiografiji.
U Bosni i Hercegovini nije, poput Hrvatske na primjer,
dolo do velike revizije prolosti jugoslavenskog socijalistikog
razdoblja, to se moe uoiti ve na temelju injenice da je ov-
dje sjeanje na socijalizam i Tita veim dijelom pozitivno nego
negativno. U javnom diskursu pokazalo se to prilikom pokua-
ja promjene naziva Titove ulice u sredinjem dijelu Sarajeva
i njezino prenominiranje u Ulicu Alije Izetbegovia. Reakcije
javnosti su bile toliko snane da se od toga odustalo. Taj poku-
aj promjene naziva ulice jedan je od pokazatelja kako sjeanje
na socijalizam i Tita u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini
nije podleglo negativnoj reviziji prolosti.
Slino se nedavno deavalo u Hrvatskoj, gdje se povela ra-
spravao o tome da jedan trg u Zagrebu dobije ime Franje Tu-
mana. O tome se vodila javna diskusija u tampi, nakon to
je Jutarnji list objavio prijedlog da se Markov trg nazove Trg
Franje Tumana. Ova rasprava oko imenovanja jednog trga
u Zagrebu imenom Franje Tumana veoma je liila raspravi
o promjeni Titove ulice u Sarajevu u Ulicu Alije Izetbegovia.
ak su u jednoj fazi rasprava i prijedlozi bili slini (prijedlog
da se aerodromi u tim gradovima nazovu po Tumanu odno-

sno Izetbegoviu). Razlika je u tome da je u Sarajevu raspravi

izostao akademski karakter i ona se svela vie na politika pre-
pucavanja, mada je i rasprava u Zagrebu, u kojoj su sudjelovali
i znanstvenici (poput, na primjer, Nevena Budaka ili Zdravka
Tomca) imala vie politiki nego znanstveni karakter, to je
bjelodano dolo do izraaja u emisiji novinara eljka Rogoi-
a i Tihomira Dujmovia Dvoboj TV Nova 14. septembra 2006.
kada je N. Budak odbacivao ideju o preimenovanju Trga sv.
Marka u Trg Franje Tumana, dok je Tomac, iako nije izravno
traio preimenovanje toga trga u Trg F. Tumana, snano za-
stupao tezu da se neki sredinji trg mora preimenovati u Tu-
manov trg. Budak je zastupao tezu kako se promjenom naziva
ulica i trgova zapravo vri revizija prolosti, a povijest je poka-
zala kako i inae nije dobro esto mijenjati nazive ulica.
No, moda je, zapravo, mijenjanje naziva ulica, ali i obi-
ljeja u tim ulicama, takoer vana karika u procesu revizije
prolosti u javnom diskursu: kao dokaz za ovu tvrdnju samo
bih naveo situaciju u Brkom, gdje se vodila ogorena deba-
ta oko toga kakav spomenik treba izgraditi u sreditu grada.
Dok su Srbi ve ranije tu izgradili spomenik Drai Mihailoviu,
kao i spomenik srpskim braniocima Brkog, Bonjaci i Hr-
vati su, u nemogunosti da izglasaju odluku o uklanjanju tog
spomenika, pokuali izgraditi spomenik stradalim Bonjacima
i Hrvatima u ratu 1992-1995. Tamonja Socijaldemokratska
partija je javno optuila sve srpske stranke iz tog grada i SPC
da ne doputaju izgradnju takvog spomenika kako bi sredi-
nji dio grada ostao naglaeno srpski. Srpske politike stranka
i SPC, pak, istiu, kako bi izgradnja takvog spomenika znaila
ugroavanje nacionalnih osjeaja Srba. Oito je da ovdje bor-
ba za izgradnju spomenika u sebi ukljuuje, zapravo, borbu za
izgradnju bolje prolosti, ili odgovarajue prolosti. A tridese-
tak godina ranije, na primjer, sarajevsko Osloboenje do-

nosi vijest o otkrivanju spomenika palim borcima Semberije,

Srijema, Mave i Slavonije u Bosanskoj Rai na uu Drine u
Savu, koji simbolizuje zajedniku borbu naroda i narodnosti
iz mjesta pored dvije rijeke. Radilo se o spomen-kosturnici u
kojoj su pohranjeni ostaci 666 ratnika iz ovih regiona, izginulih
u Semberiji u periodu od 1941. do 1945. godine.6 Ili, moda je
bolji primjer sluaj sa obiljeavanjem bitaka na Neretvi i Su-
tjesci. Ono to se posljednjih godina deava sa obiljeavanjem
tih bitaka zapravo je velika revizija prolosti u kojoj sudjeluju
ak sami sudionici bitke. Podjela meu partizanima, i razliite
ocjene karaktera bitke, posljedica su promjena u savremenim
politikim odnosima.
Cilj tih nastojanja je, zapravo, prisvajanje i revizija prolo-
sti.
Tako, dok jedni govore o hiljadugodinjem kontinuite-
tu Bosne, gradei na tome mit o temeljnom narodu, drugi u
javnom diskursu kroz politiko-vjerske manifestacije, kakve
su, na primjer, manifestacije na Bobovcu posveene srednjo-
vjekovnoj bosanskoj kraljici Katarini, koje takoer tragaju za
vlastitim korijenima i te korijene prisvajaju iskljuivo za sebe.
Pri tome jedni druge smatraju revizionistima. To je isto kao
kada se nakon nekoliko generacija nasljednici, koji su svi po-
stali razliitoga zanimanja, uvjerenja i slino, ponu prepirati
oko toga kome pripada posjed ili dvorac njihovoga davnog za-
jednikog pretka.
Ali, ovdje se deava neto drugo, to nije primjetno u dru-
gim postjugoslavenskim zemljama. Ovdje se pokuaji revizije
prolosti usko veu za fenomen historijskih mitova, pri emu
se to ispoljava na nain da se u javnom diskursu manje foku-
sira na reviziju samo nekih pitanja bosanske povijesti nego se
panja usmjerava na Bosnu i Hercegovinu kao povijesnu i-
6
Osloboenje, 5. juli 1973, 1.

njenicu. Tu je, moda, mogua usporedba sa Makedonijom,

o emu e na ovoj konferenciji govoriti kolega akarjanevski
iz Skopja. U sutini, teza o apsolutnoj i neprekinutoj hiljadu-
godinjoj dravnoj tradiciji, kao i teza o jasnom i apsolutnom
diskontinuitetu te dravnosti, samo su dva pola istog pokua-
ja. Ali, zastupnici i jedne i druge teze su u startu spremni jedni
druge okvalificirati kao revizioniste i mitmejkere. Pokazala je
to i nedavno rasprava o tzv. fenomenu konsocijacije u Bosni i
Hercegovini, pa je, na primjer, akademik Muhamed Filipovi
u intervjuu NTV 99 (13. oktobra 2006) spremno optuio zago-
vornike tog modela kako vre veliku reviziju bosanske povijesti
s ciljem dokazivanja kako u povijesti nije nikada niti postoja-
lo bosansko drutvo, nego su tu uvijek postojala tri odvojena
drutva, pa i danas, prema Filipovievom miljenju, zahtjevi za
konsocijativnim ustrojem Bosne i Hercegovine tee formira-
nju tri odvojene zajednice koje bi razbile bosansko drutvo, ali
i bosansku dravu kao jedan okvir unutar kojega se to drutvo
razvijalo i izgraivalo tokom povijesti. To je, prema njegovom
miljenju, najeklatantniji primjer revizije bosanskohercego-
vake prolosti.7
Ipak, ini se kako je na bivim jugoslavenskim prostorima
najprisutnija revizija najnovije povijesti. U Hrvatskoj, nakon
sve veeg broja podignutih optubi protiv vodeih linosti iz
vojnog i politikog vrha iz vremena rata, istiu kako je na djelu
velika revizija Domovinskog rata, odnosno otvoreno falsifici-
ranje povijesti. U tome, prema tim ocjenama, sudjeluju brojni
mediji, politiari te Haaki sud. U Bosni i Hercegovini je slian
7
Otru kritiku Filipovievih shvatanja bosanskohercegovake povijesti dao
je Dubravko Lovrenovi (O historiografiji iz Prokrustove postelje. Kako se i
zato kali(o) bogumilski mit. Status, br. 10, jesen 2006, 256-286). Lovreno-
vi Filipovia smatra revizionistom pokazujui to primjerom njegova odnosa
1960-ih godina prema bogumilstvu (koje tada tretira mitom) i poetkom 21.
stoljea (kada bogumilstvo proglaava sastavnim identitetom Bonjaka).

pristup: s jedne strane se stalno inzistira na agresiji, dok se s

druge strane uporno brani teza o graanskom ratu. Tretira-
nje pitanje genocida, etnikog ienja i slino okupira panju
nekih medija i ovih dana. Ova bitka e trajati dugo, a moda
nee nikada niti biti zavrena! Prie o naoj historiji e se jo
jedno vrijeme odvijati u koordinatama planova za politiku bu-
dunost ovih prostora (Evropa, srednja Evropa ili Zapadni Bal-
kan). Ovo e samo potvrditi tezu kako nema historije. Postoje
samo historiari.
(Revizija prolosti na prostorima bive Jugoslavije. Zbornik rado-
va. Sarajevo: Institut za istoriju, 2007, 11-19)

O konstruiranju identiteta
LUCIEN FEBVRE, za koga mnogi tvrde da je tvorac moderne

historijske nauke, na jednom je mjestu zapisao: Da biste se
bavili historijom, odluno okrenite lea prolosti i ponite da
ivite, jer nauka se ne pravi u kuli od slonovae, ve od sa-
mog ivota. Prave je ivi ljudi uronjeni u sadanjicu. Tu se,
moda, krije i vanost bavljenja temama identiteta. Kako pie
ameriki povjesniar John R. Gilis, pojam identiteta populari-
zirao je Erik Erickson kasnih pedesetih godina 20. stoljea i od
tada je taj pojam primio zauujui raspon znaenja posta-
jui najii od svih klieja. Gilis dalje pie: Danas se ini
da svatko zahtijeva pravo na vlastiti identitet. Pojedinci, pod-
skupine i nacije, svi zahtijevaju identitet, kao da je u pitanju
ivotna potreba. Identitet je zadobio status svetog predmeta,
apsolutne vanosti, neega to je vrijedno da se za nj borimo i
umiremo. Onima koji vjeruju da ga nemaju, identitet se ini jo
jedinstvenijim i vrednijim. S druge strane, suvremeno drutvo
zahtijeva od nas da igramo toliko mnogo razliitih uloga da su
barem neki od nas u agoniji zbog (...) multifrenije - stanja u
kojem imamo previe sukobljavajuih ja, previe identiteta.1
1
John R. Gillis, Pamenje i identitet: povijest jednog odnosa, Maja Brklja-
i Sandra Prlenda (prir.), Kultura pamenja i historija, Zagreb: Golden mar-

Pojam identitet je postao veoma moderan u javnom dis-

kursu u Bosni i Hercegovini, i u vezi s razliitim poimanjem
identiteta u posljednje vrijeme kod nas su voene estoke
debate, u koje su bili ukljueni i neki historiari. Polazei od
naprijed navednog stava Luciena Febvrea ja u priu o identi-
tetu Bosne i Hercegovine upravo poeti uronjen u sadanjost,
iako to nije svojstveno mojem razumijevanju posla historiara.
Ipak, povjesniari su (...) samo ljudi koji i sami participiraju u
punini drutvenog ivota iz kojeg se ne bi mogli iskljuiti osim
po cijeni ozbiljnog mentalnog poremeaja.2 Naime, jedan dio
sudionika u suvremenim debatama o identitetima, posebice u
javnom diskursu u Bosni i Hercegovini, tvrdi kako je to u biti
promaena tema i da o identitetima diskutiraju samo oni koji
imaju problema sa vlastitim identitetom. S druge strane, pri-
sutna je prilino masivna kampanja konstruiranja identiteta,
koja je toliko intenzivna da se ponekad ini da ivimo u nekom
sasvim drugom svijetu, a ne onom kojega osjeamo oko sebe.
To je dokaz koliko su u pravu oni koji tvrde kako identiteti nisu
fiksni, nego reprezentacije ili konstrukcije stvarnosti, subjek-
tivni prije nego objektivni fenomeni. To je kod nas dovelo
do stanja gotovo opeg ludila; do stanja u kojemu svi djeluju
kao ludi, pa tako svako ludilo izgleda normalno. Ilustrirat u
to primjerom iz sredine 2009, kada je sarajevski novinar Josip
Vriko u tekstu naslovljenom Bonjaci bi Bosnu bez Hrva-
ta za argumentiranje svoje teze o Bonjacima u pomo po-
zvao Samuela Huntingtona, i tom je prigodom napisano: Ne
zaboravimo, iste te godine (govori se o 1994. godini kada je,
navodno, Alija Izetbegovi promovirao tezu o Bonjacima kao
temeljnom narodu u BiH, op. H.K.), sredinom travnja, kao to
keting Tehnika knjiga, 2006, 172.

2
Mladen Ani, to svi znaju i to je svima jasno. Historiografija i naciona-
lizam, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2008, 77.

je to u knjizi Sukob civilizacija napisao Huntington, dvije tisue

ljudi prolazilo je sreditem Sarajeva maui zastavama Saudij-
ske Arabije i Turske. Nosei te bajrake, pie Huntington (a Josip
Vriko samo citira, op. H.K.) umjesto onih UN-a, NATO-a ili
amerikih, te su se Sarajlije identificirali s ostalim muslimani-
ma i rekli svijetu tko su im pravi, a tko ne tako pravi prijatelji.3
Nekoliko mjeseci nakon toga Vriko je tvrdio da su usred iz-
borne kampanje 96 noeni naputkom radionice Lati(i) mom-
ci kojima je ba tada nestalo ileta, a u stanu izbila poplava
tekbirali (... i slavili Homeinija) posred sarajevske Titove uli-
ce. ime su se stekli uvjeti da i on i Sarajevo uu u glasovitu
(i, dakako, kontroverznu) knjigu Samuela Huntingtona Sukob
civilizacija, a slijedom ega je pisac (tj. Huntington, op. H.K.)
zakljuio tko se ovdje afirmira kao prijatelj Bosne. A i kakva se
Bosna eli.4 Oito je da je ovdje Vriko malo promijenio da-
tum dogaaja kojeg je Huntington uveo u svoju knjigu, premje-
tajui taj dogaaj iz aprila 1994. u 1996., jer mu se to, oito,
ipak uinilo primjernijim vremenom. Sutina poruke je meu-
tim ostala ista. Sve je bilo usmjereno na konstruiranje slike koja
pokazuje Sarajevo kao grad ijim se ulicama snano valja talas
islamizacije koji postaje prijetnja Gradu. Takvo konstruira-
nje identitetske slike nije nikakva novina, s obzirom da je to
sasvim u skladu sa konceptom konstruiranja drutvene stvar-
nosti, o emu su pisali Peter L. Berger i Thomas Luckmann.5
Oni su, naime, utvrdili kako postoje situacije kada ljudi kon-
3
Josip Vriko, Bosna izbliza. Bonjaci bi Bosnu bez Hrvata, Vijenac, br.
401-403, 16. travnja 2009.
4
Josip Vriko, iroki i pod Brijegom, Osloboenje, Pogledi, 10. oktobar/li-
stopad 2009, 31.
5
Peter L. Berger, Thomas Luckmann, Socijalna konstrukcija zbilje. Rasprave
o sociologiji znanja. S engleskog preveo Sran Dvornik (Izvornik: The Social
Construction of Reality. A Treatise in the Sociology of Knowledge. London:
Penguin Books, 1972), Zagreb : Naprijed, 1992.

struiraju svijest o odreenoj drutvenoj stvarnosti, a potom tako

konstruiranu drutvenu stvarnost smjetaju unutar objektivne
drutvene stvarnosti i na taj nain postvaruju drutveni i politiki
kontekst u skladu sa svojim politikim ili nekim drugim inte-
resima. Tako se stvaraju stereotipi i na temelju njih vodi akcija
radi postizanja odreenih ciljeva.6
ta pokazuje ovaj primjer? On pokazuje kako se konstruira
identitetska slika i kako se tako konstruirana slika putem me-
dija dalje distribuira u svijet, u ovom sluaju se kao posrednik
za distribuciju tako konstruirane slike koristi printani medij.
Da li, ipak, postoji neka veza izmeu tako konstruirane
identitetske slike i realne slike drutvene stvarnosti? Vano je
ovdje oslanjanje na Huntigntonovu knjigu, s ciljem postizanja
dodatne teine iznesenim tvrdnjama. Doista je Huntington pi-
sao o tome kako su dvije hiljade ljudi u Sarajevu 18. aprila
1994. mahali saudijskim i turskim zastavama i time iskazivali
svoju identitetsku pripadnost muslimanima. Taj detalj iz Hun-
tingtonove knjige iskoristio je eljko Ivankovi u jednom eseju
objavljenom u mostarskom asopisu Status poetkom 2004,
a potom i u knjizi Tetoviranje identiteta,7 gdje se navodi da je
dana 18. travnja 1994. godine dvije tisue ljudi prolazilo [je]
Sarajevom vijui zastave Saudijske Arabije i Turske. Nosei
te barjake, umjesto onih UN-a, NATO-a ili amerikih, te su se
Sarajlije identificirale s ostalim muslimanima i rekli svijetu tko
su im pravi, a tko ne tako pravi prijatelji.8 U nastavku svoga
6
Dobar uvid o tome moe se vidjeti na temelju stereotipizacije Turina
u: Boidar Jezernik (ur.), Imaginarni Turin. S engleskog preveli Alen Bei
i Igor Cvijanovi (Izvornik: Imagining the Turk), Beograd: Biblioteka XX
vek, 2010.
7
eljko Ivankovi, Tetoviranje identiteta. Pohlepa za prolou (studije i eseji).
Drugo izdanje. Sarajevo: Rabic, 2009, 206.
8
. Ivankovi, Tetoviranje identiteta, 206. (Ivankovi upuuje na str. 35 pri-
jevoda)

eseja Ivankovi naglaava da su te zastave bile upravo ono

to je iz Sarajeva obilo svijet te 1994. godine, kao uostalom i
Izetbegovieva izjava o Bonjacima kao temeljnom narodu u
BiH ili Latieve izjave tipa da mu je blii musliman iz Indone-
zije, Pakistana ili Malezije od susjeda Hrvata i Srbina.9 Mada
se mora primijetiti da Huntington govori o identitetskoj slici
Sarajlija koji nose saudijske i turske zastave, jasno je da se u
kasnijim interpretacijama naglasak stavlja upravo na to da su
upravo to slike koje su iz Sarajeva obile svijet, pa je to, zapra-
vo, identitetska slika Sarajeva, odnosno sarajevskih Bonjaka.
Pogledajmo najprije ta Huntington pie u svojoj knji-
zi. On navodi da se On April 18, 1994 two thousand people
rallied (podcrtao H.K.) in Sarajevo, waving the flags of Saudi
Arabia and Turkey.10 Mada moe izgledati kao cjepidlaenje,
ipak valja primijetiti da Huntington pie da se 18. april 1994.
okupilo (rallied) dvije hiljade ljudi koji su mahali saudijskim
i turskim zastavama manifestirajui svoju privrenost musli-
manskim prijateljima. Zanimljivo je da Huntington na ovom
mjestu nije uveo u priu Iran i Homeinijeve slike, ali e on to
kasnije u knjizi spomenuti piui o iranskoj podrci muslima-
nima u Bosni i Hercegovini. U hrvatskom prijevodu Huntin-
gtonove knjige, to ga je koristio eljko Ivankovi, a kasnije
i Josip Vriko, naglaava se da je dvije hiljade ljudi toga dana
prolazilo Sarajevom, za razliku od preciznog srpskog prijevoda,
u kojem se navodi da se tada dvije hiljade ljudi okupilo u Sara-
9
. Ivankovi, Tetoviranje identiteta, 207. Lati je kasnije u medijima nebro-
jeno puta objanjavao ta je, zapravo, rekao, ali su mediji njegovu izjavu uvi-
jek donosili u skraenoj verziji i time joj davali sasvim drugi smisao.
10
https://webmail.bih.net.ba/uwc/webmail/attach/huntington samuel _p_
-_the_clash_of_civilizations__1996_.pdf ?sid=&mbox=INBOX&uid=11375
&number=4&filename=huntington_samuel_ p_-_the_clash_of_civilizati-
ons__1996_.pdf, 71; Samuel P. Huntington, Sukob civilizacija i preoblikovanje
svetskog poretka. Drugo izdanje. Preveo s engleskog Branimir Gligori, Pod-
gorica-Banja Luka: CID-Romanov, 2000, 19.

jevu. Za Ivankovia i Vrika je bilo vano naglasiti upravo to da

je u Sarajevu dvije hiljade ljudi prolazilo ulicama grada maui
saudijskim i turskim zastavama, jer je taj detalj vaan za nji-
hovu konstrukciju identitetske slike tih ljudi (a Izetbegovieva
i Latieva izjava se tu pojavljuju samo kao dodatni argument,
premda te izjave nisu izreena u to doba), s tim da je Vriko, u
odnosu na Ivankovia, doprinio interpretaciji Huntingtonove
misli precizirajui da je tih dvije tisue ljudi prolazilo sredi-
tem Sarajeva, a ne bilo kojim dijelom grada. Kasnije je, kako
smo vidjeli, Vriko tu sliku premjestio iz 1994. u 1996. godinu.
Za nau temu je vano kako se Huntingtonova knjiga ko-
risti kao argument za konstruiranje odgovarajue identitetske
slike, u ovom sluaju identitetske slike sarajevskih Bonjaka, a
posredno i Bonjaka openito. U kritikom pristupu Hunting-
tonovoj tvrdnji o Sarajlijama koji sa saudijskim i turskim zasta-
vama u aprilu 1994. navodno mariraju sarajevskim ulicama,
valjalo bi malo pretresti okolnosti u kojima se okupila masa
Sarajalija i 18. aprila 1994. demonstrirala gradom, i to u vri-
jeme opsade i svakodnevnog bombardiranja. Valjalo bi, dakle,
kontekstualizirati taj dogaaj, kako bi se mogao shvatiti njegov
pravi smisao.
ta se deavalo tog 18. aprila 1994. u Sarajevu? Prije sve-
ga, vano je imati u vidu da se sredinom aprila obiljeavala
druga godinjica Armije Republike Bosne i Hercegovine te
da je tim povodom odrano nekoliko manifestacija. Najvea
sveanost je odrana u Domu ljiljana (Dom Oruanih snaga),
a itava manifestacija je poela doekom ratne zastave i smo-
trom postrojenih jedinica (...) u Prvoj slavnoj motorizovanoj
brigadi.11 Centralna sveanost obiljeavanja Dana Armije
11
Sveanost u Prvom korpusu. Potvreni motivi odbrane, Osloboenje, 15.
april 1994, 5; Prva slavna motorizovana brigada. Spasioci Sarajeva. Oslobo-
enje, 15. april 1994, 5.

odrana je u Narodnom pozoritu.12 U to je doba bila intenziv-

na ofanziva srpske vojske na Gorade, koja je poela 29. marta
i trajala do 24. aprila 1994, pa je zbog toga jedno vrijeme bio
zatvoren sarajevski aerodrom, jer su srpske snage pucale na
UNPROFOR-ove helikoptere.13 Srpska ofanziva na Gorade
nije naila na adekvatan odgovor meunarodne zajednice,
koja je, s druge strane, svojom politikom onemoguavala efi-
kasno naoruavanje i efikasniju odbranu jedinica Armije Re-
publike Bosne i Hercegovine. U jednom trenutku Gorade
se nalo na ivici kapitulacije, a predstavnici Meunarodnog
komiteta Crvenog krsta i UNHCR-a su u panici ekali heliko-
ptere da se evakuiraju iz Gorada. Gradsko jezgro Gorada je
17. aprila bilo izloeno paklenom granatiranju, a 18. aprila na
Gorade je ispaljeno preko 1000 granata. Avioni NATO-a su
nadlijetali grad, ali je srpsko granatiranje bilo najee upravo
u to vrijeme. NATO avioni nisu na takvo to ozbiljno reagirali,
a njihovo bombardiranje i unitavanje dva srpska tenka bilo je
i vie nego simbolina intervencija. Neki su smatrali da su i ta
dva unitena tenka bile makete to su ih srpski vojnici podmet-
nuli NATO avionima. Nakon to je 16. aprila vojska Republike
Srpske sruila jedan britanski avion koji je samo letio nebom
iznad Bosne i Hercegovine, a borci Armije Republike Bosne i
Hercegovine, pronali i spasili pilota, jasno je bilo da nee doi
do zaustavljanja srpske ofanzive na Gorade.14
12
Centralna sveanost Dana Armije. Heroji ekaju pjesnike, Osloboenje,
16. april 1994,4.
13
U to su vrijeme zbog napada oko Gorada sarajevski aerodrom koristili
samo UNPROFOR-ovi avioni, ali je i na njih pucano, pa je aerodrom bio zat-
voren. Zatvoren sarajevski aerodrom, Osloboenje, 15. april 1994, 3.
14
Ofanziva je zaustavljena tek krajem aprila nakon ozbiljnih prijetnji to su
ih SAD uputile Slobodanu Miloeviu, koji je potom naredio Ratku Mladiu
da ne ulazi u Gorade.

U takvoj situaciji je 18. aprila 1994. u Sarajevu ispred Vje-

ne vatre, na mjestu gdje gori neugasivi plamen prkosa, u glav-
noj sarajevskoj ulici, odran veliki miting, s ciljem iskazivanja
podrke Goradu. Organizatori su bili Stranka demokratske
akcije, Islamska zajednica, Liberalna stranka, Merhamet,
Vijee kongresa bonjakih intelektualaca i drugi. Osloboenje
pie da je mitingu prisustvovalo vie desetina hiljada Saraj-
lija, a uesnicima se obratio i Alija Izetbegovi, te niz drugih
govornika (Mirhunisa Komarica, Nada Selimovi, Nijaz Nur-
kovi, Nedad Ibriimovi, Kemal Kurtovi, dr. Salih Foo,
Devdet Ibriimovi, Radoslav Marjanovi, Salih Bajramovi,
Nedad Kurto i Mujo Kafedi). Svi su osuivali napade na Go-
rade.15 Kljune poruke sa mitinga glasile su: NE FAIZMU i
ODVEITE NAM RUKE, DA BISMO SE BRANILI. Glavni go-
vornik je bio Alija Izetbegovi, koji je rekao da se u Goradu
vodi bitka izmeu dobra i zla: Zato u ovoj borbi na sve ili nita
mi emo dobiti sve, a njima e ostati nita. Svima je, valjda, ja-
sno da je Gorade rtva zavjere. Ovdje etnici sa svojim gvo-
em, a tamo laljivi svijet i to onaj dio sa svojim licemjerjem.
Izetbegovi je dalje naglasio da za takav odnos prema Bosni i
Hercegovini, a posebno u to vrijeme prema Goradu, nisu kri-
vi obini vojnici i oficiri UNPROFOR-a, nego oni u vrhu Uje-
dinjenih nacija. Jer i njih ovdje ubijaju, zatvaraju, maltretiraju
(...) Umjesto da mobiliu svijet protiv zla, protiv ovog metafi-
zikog zla koje se sruilo na Bosnu, oni paralizuju mehanizam
UN-a. Umjesto akcije nalaze izgovore, jer ne mogu da djeluju.
Na ovom je mitingu Izetbegovi podsjetio Bonjake da prave
razlike izmeu etnika koji nas ubijaju s brda i Srba koji s nama,
na slobodnoj teritoriji, dijele sve patnje. Razlikujte to zbog Bo-
sne i Hercegovine, jer su oni, Srbi, nai saborci, u borbi protiv
15
Miting za spas Gorada. Bonjaci nee pokleknuti, Osloboenje, 19. april
1994, 6.

zla. Osloboenje je navelo da je taj dio Izetbegovieva govora

pozdravljen aplauzom.
Treba naglasiti da su slini skupovi podrke Goradu orga-
nizirani i u drugim gradovima (u Tuzli, na primjer), protestirao
je vrhbosanski nadbiskup Vinko Pulji, a Ljekari bez granica,
ija su dva ljekara u Goradu bili svjedoci sramotne kapitu-
lacija meunarodne zajednice, oglasili su se iz Pariza traei
ostavku Yasushija Akashija osuujui lai UNPROFOR-a o
situaciji u Goradu. Nije, meutim, bilo neke posebne koristi
od toga.16
Jo neto treba ovome dodati: tadanje sarajevske novine
uope ne spominju silne saudijske i turske zastave, nego se ak-
cenat stavlja upravo na borbu dobra i zla, te naglaa nunost
zajednikog otpora Bonjaka i Srba faizmu. To, naravno, ne
znai da meu zastavama nije bilo i tih koje spominje Huntin-
gton, mada Huntington ne navodi ta je njegov izvor. Ali, ako
se ima u vidu povod za miting, te lijenost NATO-a i meuna-
rodne zajednice u okolnostima jake ofanzive srpskih snaga na
Gorade, teko je bilo oekivati da se ba vijore neke druge za-
stave.17 Ali, dananje navoenje propagandnih stavova Samu-
ela Huntingtona, u posve drukijim okolnostima, jedino ima
cilj konstruiranje identitetske slike u novim okolnostima na
16
Fijasko UNPROFOR-a u Goradu. Srbi diktiraju uvjete, Osloboenje, 21.
april 1994, 3; Mladieve horde maljutkama razaraju Gorade. Ubijeno 7
civila, Osloboenje, 22. april 1994, 1; Tatjana Ljuji Mijatovi kod Alojza
Moka. Otra osuda meunarodne zajednice, Osloboenje, 22. april 1994, 2.
17
Moglo bi se otvoriti pitanje jaanja religijskih identiteta u vrijeme rata i
nacionalizacije vjerskih simbola ne samo meu muslimanima u to vrijeme
nego openito u vieetnikim drutvima. To je gotovo opa pojava, jer u
konfliktinim podrujima religijski simboli postaju najrazvidniji, najjedno-
stavniji i svima shvatljiv nain prepoznavanja pripadnika nae i njihove
etnike skupine. (eljko Boneta, Konfesionalnost i (dez)integracija vieet-
nikih podruja. Migracijske i etnike teme, 23 (2007), 415.).

temelju starih argumenata, koja se potom plasira kao realna

stvarnost. Historiar, ali i svaki drugi intelektualac, ipak mora
smoi snage da odolijeva poplavi literature pisane radi mani-
pulacije javnim mnijenjem.
Konstruiranje identitetske slike u novim drutvenim okol-
nostima pozivajui se na stare argumente u ovom konkretnom
sluaju ima cilj konstruiranje slike islamiziranog drutva u Sa-
rajevu, a ta slika se potom promovira kao drutvena stvarnost.
S druge strane, pak, mi, uronjeni u stvarnost, kako sugerira
Lucien Febvre, moemo sluati kako se za bajrame, kao najve-
e muslimanske vjerske praznike, organiziraju veliki koncerti
po kafanama, kako se ti koncerti esto zavravaju neredima,
tunjavama i tako dalje. Nedavno je jedan profesor na televizi-
ji predstavio svoj susret s momkom koji je sa ruksakom na le-
ima izlazio iz grada na bajramski party, kako je objasnio tom
zauenom profesoru. Zamislimo to islamizirano drutvo u
kojemu se ak i za Bajram dernei po kafanama , a bajramski
party prireuju uz pune ruksake pive! Ili, na primjer, kada se u
Sarajevu suoavamo sa napadima na organizatore qweer festi-
vala onda je to samo i iskljuivo posljedica islamiziranog
drutva, a kada se takvi ataci deavaju u Beogradu ili Zagrebu,
na primjer onda je to rezultat slobode djelovanja pojedinaca.
To je, takoer, primjer konstruiranja identitetskih obiljeja
jednog drutva.
Sve ovo sam naveo kako bih argumentirao tezu da mi ne
moemo govoriti u jednini kada govorimo o identitetu, nego
jedino u mnoini. Bosna i Hercegovina je tu dobar primjer
ak u evropskom kontekstu. Identiteti nisu nepromjenljivi dio
stvarnosti, oni se prilagoavaju stvarnosti; tu je prisutna esto
selidba identiteta. Migracije stanovnitva su praene i mi-
gracijom identiteta koji se u novoj sredini prilagoavaju sta-
rim i pretvaraju u novi identitet. Pri tome je jako vano kako

se percipiraju ti identiteti. Tako se, na primjer, idenitet Bosne

i Hercegovine tokom historije iz bonjake perspektive perci-
pira kao manje vie neprekinuti povijesni identitet (poevi od
ranog srednjeg vijeka do najnovijega doba) kao jasno definiran
regionalni identitetski subjekt (srednjovjekovno kraljevstvo,
poseban ejalet u Osmanskom carstvu i tako dalje), dok se u
srpskoj i hrvatskoj recepciji Bosna i Hercegovina ne doivlja-
va kao jasno definiran regionalni identitetski subjekt nego kao,
uglavnom, sredinji nacionalni postor. Ona u toj percepciji, da-
kle, nije sredite niti izvor nikakvog regionalnog ili dravnog
identiteta nego sredinji dio njihovog nacionalnog prostora.18
Na toj osnovi proizilaze i suvremene tvrdnje o tome kako je za
nas federacija Bosna i Hercegovina inostranstvo, kao i suvre-
meno konstruiranje pria o reislamizaciji Federacije, u kojoj
nema mjesta za one druge.
Iz svega toga proizilazi jaanje nacionalnih identiteta, koji
potiskuju sve ostale identitetske slojeve, ak obuhvataju i sai-
maju se sa ostalim slojevima identiteta (religioznim identite-
tima, na primjer). Ostaje jo da temeljitije istraimo povijesne
aspekte razvoja nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini i
njihovoga odnosa prema identitetu Bosne i Hercegovine. Sulu-
do bi bilo tvrditi kako ti identiteti nisu postojali u povijesti, jed-
nako kao to je suludo vjerovati da e nestajanje tih identiteta
voditi ka jaanju identiteta Bosne i Hercegovine. Ali, mi smo
bili svjedoci koliko su ti nacionalni identiteti, odnosno promo-
viranje tih identiteta, doprinijeli balkanskim ratovima koncem
20. stoljea. Ti su identiteti natkrili sve druge slojeve identiteta
(klasne, rodne, regionalne, religijske i slino). No, svako pre-
naglaavanje nacionalnih identiteta odlian je pokazatelj oz-
18
Sreko M. Daja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odra-
zi, Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova. Sarajevo: Institut za istori-
ju, 2003, 39-66.

biljne krize vlastitog identiteta. Posebno opasnim se pokazalo

prenaglaavanje tih identiteta u rubnim nacionalnim podru-
jima (bez obzira koliko neki nastojali rubni prostor pretvoriti u
sredinji nacionalni prostor). Povijest nam je pokazala kako su
ekstremni nacionalizmi svoje sredite imali upravo u rubnim
nacionalnim prostorima. Ne zaboravimo, Bosna i Hercegovi-
na tokom itave svoje povijesti ipak je bila samo rubni prostor.
Ah, grdno rano, sjerotice Bosno i sestro nam tuna Hercego-
vino.
(Identitet Bosne i Hercegovine kroz historiju. Zbornik radova.
Sarajevo: Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 9-18)

Novije tendencije u historiografiji
u Bosni i Hercegovini
NAKON uspostave mira u BiH uoljivo je da se stanje u histo-

riografiji u BiH jako teko mijenja. Jo uvijek su prisutni stari
modeli istraivanja, preovlaujui su tradicionalni pristupi, jo
uvijek su dominirajue teme iz nacionalnih povijesti, uz samo
djelomino uvoenje socijalne historije, ali uvid u novije naslo-
ve magistarskih i doktorskih radova na nekim univerzitetima
ukazuje na postepene promjene. Ipak, stanje karakterizira jo
uvijek velika usitnjenosti znanstvenih institucija i nedostatak
zajednikog rada.
Prije nego pokuam pokazati novije tendencije u historio-
grafiji u BiH, htio bih kazati kako su u posljednje vrijeme na ne-
koliko skupova sumirani rezultati historiografije u ovoj zemlji.
Posljednjih nekoliko godina u nekoliko navrata se raspravljalo
o stanju historiografije u Bosni i Hercegovini, bilo na naunim
skupovima, bilo u okviru irih istraivakih projekata posve-
enih stanju historiografije na prostorima Jugoistone Evrope.
Prvo je Institut za istoriju u Sarajevu povodom 40. godina rada,
u suorganizatorstvu sa Hrvatskim institutom za povijest iz Za-
greba, 4. i 5. novembra 1999. organizirao meunarodni znan-

stveni skup pod nazivom Historiografija o Bosni i Hercegovini

1980. 1998.1 Bio je to svojevrsni nastavak savjetovanja odr-
anog 11. i 12. februara 1982. godine.2 Nakon toga je Odbor za
istorijske nauke ANUBIH 30. oktobra 2001. organizirao nauni
skup o razvoju i dostignuima historiografije u BiH od 1990.
do 2000. godine.3 Otprilike u isto vrijeme (27-29. septembra
2001.) u Beu je u organizaciji sterreichisches Ost- und S-
dosteuropa-Institut, Institut fr Osteuropische Geschichte i
Historischen Kommission der sterreichischen Akademie der
Wissenschaften, odran skup posveen razvoju postkomuni-
stikih historiografija, na kojem je bilo govora i o razvoju histo-
riografija na prostoru bive Jugoslavije.4 Nakon toga je u Mo-
staru 24-26. oktobra 2003. odran skup u organizaciji Friedrich
Naumann Stiftung o razvoju historiografije u BiH od 1990. do
2003. godine.5 Konano, u Grazu je zavren znanstveni pro-
jekt i objavljen veliki zbornik o historiografiji u Jugoistonoj
Evropi nakon socijalizma, kojega je uredio Ulf Brunnbauer, a
autor teksta o historiografiji u Bosni i Hercegovini je Christian
Promitzer.6
1
Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.
2
Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.). Sarajevo: Aka-
demija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, XCII/25, 1990.
3 Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godine. Saraje-
vo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003.
4
sterreichische Osthefte. Wien: sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-
Istitut, Jahrgang 44, 2002. Devad Juzbai, koji je govorio o historiografiji
u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u Prilozima, Sarajevo : Institut
za istoriju, br. 31, 2002.
5
Nauni skup: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine.
Sarajevo: Friedrich Naumann Stiftung, 2003.
6
(Re)Writing History. Historiography in Southeast Europe after Socialism, Bd.
4, 2004, 384 S.

Novije tendencije u historiografiji u Bosni i Hercegovini
U ovom predavanju ja u komparirati dva pristupa: jedan

je isto historiografski i tu u na primjeru asopisa Prilozi, to
ga objavljuje Institut za istoriju u Sarajevu, pokazati kakve se
tendencije mogu uoavati u historiografiji, s obzirom da je to
jedini relevantni struni asopis iz oblasti historijske nauke u
BiH; s druge strane, pokazat u kako se historiografski sadraji
prezentiraju u asopisima koji nisu iskljuivo historiografski,
ali u njima susreemo kao suradnike vei broj historiara koji
piu o razliitim historijskim temama. Ovi asopisi obino
imaju veu finansijsku podrku raznih institucija (ali to za ovo
predavanje i nije vano). Ono to je za nas vano jeste to da ti
asopisi imaju vei tira od strunih historiografskih asopisa,
pa sukladno tome i njihova slika prolosti ima vei utjecaj u
drutvu. U okviru ovog predavanja analiziram Status, koji izlazi
u Mostaru. Bilo bi mogue jo napraviti analizu historiograf-
skih lanaka iz asopisa Bosna Franciscana od 2002. do 2007,
te Godinjaka BZK Preporod (2002-2006), ali vrijeme za ovo
predavanje to onemoguava.
U drugom dijelu predavanja govorit u o nekim historio-
grafskim djelima, koja, s obzirom na njihovu recepciju u nau-
nim krugovima ili pak iroj javnosti, predstavljaju odraz stanja
u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Tu u, takoer, ukazati
na neke polemike voene u medijima, koje su imale namjeru
biti historiografskog naunog znaaja, jer one, takoer, u odre-
enoj mjeri predstavljaju odraz stanja u historiografiji. Ovdje je
potrebno dati jednu napomenu, kao objanjenje zato je vano
osvrnuti se i na takva pisanja. Naime, historiografska produk-
cija u BiH je veoma siromana i glavne tendencije se ne mogu
promatrati iskljuivo kroz napise u asopisima i ozbiljnim hi-
storiografskim knjigama, pogotovo s obzirom na injenicu da
je historija na Balkanu jako dugo upotrebljavana u politike
svrhe krajem 20. stoljea, a i danas se vrlo esto ine napori
u tom pravcu. I danas ima jako puno angairanih historio-

grafskih tekstova u medijima preko kojih se nastoji konstruirati

eljena slika povijesti. Ovo je jedno posebno pitanje, koje ima
veze sa tendencijama u historiografiji, mada se ne moe sma-
trati kao temeljna orijentacija. Ali, upravo je to pojava koja je
karakteristina za historiografiju u BiH od poetka 1990-ih go-
dina i nastavljena je u kontinuitetu do dananjih dana. Naime,
poetkom 1990-ih naglo je probuen interes za historiju. Tada
se i jedan dio historiara aktivno ukljuio u promoviranje no-
vih politikih vrijednosti. Kljune teme koje su tada dominirale
u historiografiji odnosile su se na razdoblje srednjega vijeka i
stradanja u toku Drugog svjetskog rata. Openito, 1990-ih je u
historiografiji i javnom diskursu dominirajue bilo pitanje r-
tava, bilo da su u pitanje rtve iz Drugog svjetskog rata, bilo da
su u pitanju rtve iz jugoslavenskog razdoblja historije Bosne i
Hercegovine. Krajnji cilj tih napora je bilo stvaranje naunog
historijskog opravdanja za politike poteza vladajuih elita u
rjeavanju jugoslavenske krize. Ipak, borbe oko vlasnitva nad
srednjim vijekom bile su motivirane politikim koncepcijama
novih politikih elita koje su instrumentalizirale neke histori-
are iji su radovi u znaajnijoj mjeri finansijski sponzorirani.
Zapravo, tu se ponajbolje poeo primjenjivati tzv. mit starine
(tj. dokazivanje kako smo ba mi najstariji na ovim prosto-
rima te kako sukladno tome mi i imamo najvie prava na ovu
zemlju), sve dok kod nekih krugova (moda i kod politikih i
intelektualnih) apetiti nisu porasli i dok se nae porijeklo nije
poelo malo pomjerati dalje i traiti ak u prethistoriji. Upravo
na ovome e se mobilizirati javno mnjenje. S druge strane, pri-
mjetno je da nakon rata opada nauni interes za pitanja koja su
prije toga bila u fokusu interesa i koja su dobrim dijelom bila
u funkciji politikih priprema za rat naime, opada interes za
probleme rtava iz Drugog svjetskog rata i probleme genoci-
da. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima povijest
nije glavno zanimanje.

Ako pogledamo sadraj najozbiljnijeg historiografskog a-

sopisa u BiH (Prilozi), onda emo vidjeti da je u posljednjih pet
godita tog asopisa objavljeno ukupno 66 razliitih lanaka,
te da od toga broja najvei broj otpada na razdoblje bosanske
historije u vrijeme austrougarske vladavine i Prvog svjetskog
rata. Takoer se moe primijetiti kako u ovom asopisu ima
jako puno rasprava iz srednjovjekovne historije, dok su najma-
nje zastupljeni radovi o razdoblju bosanske historije u vrijeme
Drugog svjetskog rata. Takoer je uoljivo da su slabo zastu-
pljene rasprave o najnovijoj bosanskohercegovakoj historiji
(doba koje je prethodilo raspadu Jugoslavije objavljena su dva
rada, ali su i ona vie prigodnoga karaktera nego ozbiljne nau-
ne rasprave temeljene na ozbiljnim arhivskim istraivanjima).
Potrebno je jo jedno malo objanjenje: u rasprave o srednjo-
vjekovnoj historiji uvrteno je 6 rasprava sa posebno organi-
ziranog skupa o Bilinopoljskoj abjuraciji 1203. godini, meu
rasprave o austrougarskom razdoblju uvrteno je 6 rasprava o
atentatu u Sarajevu 1914, a meu historiografiju je ubrojano i 5
rasprava sa skupa o glavnim problemima historije Bosne i Her-
cegovine.
Tabelarno to ovako izgleda:
Austrougarsko doba
ukljuujui I sv. rat
Razdoblje izmeu
Srednjovjekovna
Bez vremenskog
dva svjetska rata
Historiograja
Socijalistiko
ogranienja
Osmansko
svjetski rat
razdoblje
razdoblje
Moderno
Ukupno
historija
Drugi
doba
12 3 15 6 2 4 2 17 5 66

Ono to se moe kao zakljuak ponuditi je slijedee: aso-

pis Prilozi je tretirao razliita pitanja historije BiH (ali tu postoji
i nekoliko rasprava koje ne govore o historiji BiH), jako je vano
da je ovaj asopis afirmirao polemike rasprave, jer one vode
razvoju historiografije, a najzastupljenije su teme iz historije
BiH u doba austrougarske vladavine ukljuujui i Prvi svjetski
rat, te rasprave iz srednjovjekovne historije Bosne.
Osim toga, moe se zakljuiti da meu raspravama (izuzi-
majui lanke koje smo uvrstili u rubriku historiografija, gdje
smo uvrstili i one lanke koji nemaju isto teorijski karakter, kao
polemike o drugim knjigama, jer one takoer sadre i naelna
pitanja historiografije) dominira politika historija, a zatim so-
cijalna, kulturna i historija svakodnevnice. Vano je napome-
nuti da od tema iz srednjovjekovne historije dominira problem
Crkve bosanske, ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonomske hi-
storije, posebno historije srednjovjekovnog bankarstva.
U Bosni i Hercegovini ne postoji slian asopis koji bi se
mogao komparirati sa Prilozima. Zbog toga u panju fokusira-
ti na mostarski Status, koji nije historiografski asopis, ali sadr-
i jako puno historiografskih rasprava. Karakteristino je da se
u ovom asopis objavljuju historiografski tekstovi koji nastoje
izravno odgovoriti na savremena politika pitanja. To je inje-
nica koja ovom asopisu daje obiljeje angairanog asopisa.
Do sada je izalo ukupno 11 brojeva, a ja u se osvrnuti samo na
neke brojeve koji, po mom miljenju, na najbolji nain odraa-
vaju glavne poruke ovoga asopisa.
Prije svega, u ovom asopisu je objavljeno vie tematskih
brojeva. Prvi ozbiljniji tematski broj je bio posveen bauku ju-
goslavenstva koji krui Bosnom i Hercegovinom.7 Tema broja
je naslovljena u obliku pitanja: Krui li bauk Jugoslavije Bo-
snom i Hercegovinom? Tu je objavljeno vie tekstova, izmeu
7
Status br. 2, veljaa-oujak 2004.

ostalog i polemika Olivere Milosavljevi i Dejana Jovia o Jovi-

evoj knjizi o kraju Jugoslavije, a od kljunih rasprava vezanih
izravno za temu broja izdvajamo tekstove dvojice historiara:
jedan je Mladen Ani, medievist, koji je do rata radio u Sa-
rajevu, a sada radi u Zadru. Njegov lanak nosi naslov Rekon-
strukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu
iskustva raspada Jugoslavije. Ani svoj tekst smjeta u iroke te-
orijske okvire, pokazuje veliko poznavanje literature, on na ras-
pad Jugoslavije 1990-ih gleda kao na proces izgradnje civilnog
drutva i liberalne demokracije, a civilno drutvo i liberalna
demokracije su se, prema Anievom miljenju, mogli izgra-
diti jedino u nacionalnoj dravi, jer je nacionalna drava ona
politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu
mo urediti po pravilima liberalne demokracije (str. 65). Ra-
zvijajui ovu tezu on tvrdi kako je kraj Jugoslavije logian put
stvaranja nacionalnih drava, a kljuni je (...) trenutak (u ras-
padu Jugoslavije, op. H.K.) nastupio kada je Jugoslavija izgubi-
la bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka
kada je postalo jasno da globalizacija i modernizacija vie ne
trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik drutvene or-
ganizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju (...) U tome
je smislu izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj
doista bio iskorak u pravcu koji svijetu nameu dananji obras-
ci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodni preduvjet
za uspostavu civilnog drutva i liberalne demokracije (str. 72).
Odgovarajui na pitanje u temi broja Aniev je kljuni zaklju-
ak da se BiH ne moe porediti sa Jugoslavijom, zbog toga to
je tokom povijesti Jugoslavija imala vrst vanjski obru, jer je
smatrana vanim faktorom svjetskog poretka sve od 1918. do
1990-ih godina. Jugoslavija je u svom susjedstvu imala ne-
prijatelje od kojih su Slovenija i Hrvatska 1918. i pobjegle u
zagrljaj Jugoslaviji, to je takoer omoguavalo toj zemlji da

preivi, dok BiH nema ni blizu takvu situaciju, jer na granica-

ma ima dvije drave koje, na ovaj ili onaj nain, kao svoje do-
ivljava vie od polovice njezina (tj. BH, op. H.K.) puanstva,
pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim
dravama bili doivljeni kao ispunjenje najvanijega dugoro-
nog politikog cilja (str. 73). Nita ne bi bilo sporno u Anie-
voj argumentaciji da je on prihvatio injenicu kako se nisu ras-
pale vienacionalne drave radi stvaranja nacionalnih drava
(danas je u svijetu jako malo istih nacionalnih drava) nego su
se raspale socijalistike vienacionalne drave. Da je poao od
ove injenice, sigurno bi i njegovi zakljuci bili znatno drukiji.
Drugi historiar iji tekst iz ovoga broja Statusa elim ista-
knuti je Ivo Lui. On govori o tome Je li Bosna i Hercegovina
Jugoslavija u malom?. On nastoji pokazati kako ovo pitanje ne
postavljaju suvremeni politiari (BiH je Jugoslavija u malom,
pa poto se Jugoslavija raspala onda mora i BiH) nego komu-
nisti, koji su se stalno hvalili kako je BiH Jugoslavija u malom i
to je bio integrativni faktor BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo spor-
no, jedino je problematino tumaenje tih sintagmi izvan odre-
enog povijesnog konteksta! Ako bismo tu sintagmu pogledali
u povijesnom kontekstu, onda bismo mogli zakljuiti kako je
tano da su komunisti tu sintagmu upotrebljavali u doba ko-
munizma (i ona je bila faktor integracije BiH), ali inzistiranje
na toj komparaciji u suvremenom kontekstu zapravo znai de-
zintegraciju BiH, samo malo bru od dezintegracije Jugoslavije
zbog vanjskog obrua o kome je govorio Mladen Ani.
Bilo je jo vanih tematskih brojeva u ovom asopisu: Jak
razlog za (ne) biti zajedno pitanje BH identiteta (Status br. 4,
rujan 2004), Odnos nacionalnog i graanskog u BiH (Status br.
6, sijeanj/veljaa 2005), te posebno Bosna i(li) Hercegovina
to im (ni)je zajedniko (Status br. 8, zima 2005-/2006). Ov-
dje su, takoer, vane rasprave Mladen Ania (to je Bosna

bez Hercegovine) i Ive Luia (Ima li Hercegovine? Tko i zato

negira Hercegovinu i Hercegovce?). Kljuna poruka je sadra-
na u graenju posebnog hercegovakog identiteta, odnosno u
obnovi Hercegovine (Hercegovina rediviva), odnosno tra-
ganje za povijesnim argumentima za konstituiranje Republike
Hercegovine (str. 119). Ta tema e zaokupljati urednitvo ovo-
ga asopisa, koje e u brojevima 9 i 10 objaviti niz tekstova o
tzv. konsocijativnom modelu ustroja BiH, u kojima su sadrani
i povijesni tekstovi u tom smislu.
Za ovaj je asopis jo karakteristian polemiki pristup ne-
kih povjesniara. Osobito je otar bio medievist Dubravko
Lovrenovi. Izdvajamo njegovu kritiku stavova Muhameda Fi-
lipovia o bosanskohercegovakoj historiji, posebno Filipovi-
evih pogleda na bosansko srednjovjekovlje sadranih u njego-
vim knjigama Historija bosanske duhovnosti (Status br. 10, jesen
2006, str. 256-286). Lovrenovi otro kritizira Filipovieve teze
o bogumilstvu, ali njegov stil bjei izvan akademske razine.
***
U drugom dijelu predavanja skrenuo bih panju na neka
historiografska djela i njihovu recepciju u naunim krugovima
u javnosti u BiH, jer mi se ine vanim za ocjenu stanja histori-
ografije u BiH.
Dugo vremena je pojava knjige Mustafe Imamovia Histo-
rije Bonjaka ocjenjivana kao najvei dogaaj u historiografiji u
BiH. Kada se knjiga pojavila mediji su o njoj pisali dugo i nairo-
ko, bila je hvaljena, ali i kritizirana. Knjiga je dosad doivjela tri
izdanja u Sarajevu, a postoji i izdanje za Sandak. U percepciji
ove knjige valja imati u vidu da se radi o sintezi povijesti jednog
naroda, i ona e u tom smislu sigurno dugo ostati neprevazie-
na, bez obzira na neke slabosti, koje nisu kljune u ocjeni vri-
jednosti jedne sinteze. To je vrijeme jo uvijek prilino velike

nacionalne homogenizacije u BiH, pa je i pojavljivanje ovakvih

nacionalnih historija snano medijski promovirano.
U to je vrijeme i Enver Imamovi napisao knjigu Porijeklo
i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine (Sarajevo: Art 7,
1998). On tu polazi od Homo bosniacusa (bosanskog praovje-
ka) iz 120.000-60.000. godine stare ere i dolazi do problema
konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini krajem 20. stolje-
a. Knjiga je nastala u doba kada se jako puno u javnosti ra-
spravljalo o konstitutivnosti naroda u BiH, a poruka ove knjige
je da se ne moe govoriti ni o kakvoj konstitutivnosti naroda, jer
jedini konstitutivan narod su Bonjaci: Koliko god ima histo-
rijskog opravdanja da se u Bosni i Hercegovini konstitutivnim
smatraju narodi susjednih zemalja, toliko ima opravdanja da
se u njima takvima smatraju Bonjaci, odnosno Bosanci, bez
obzira kojoj vjeri pripadaju (str. 115). Imamovieva formula je
slijedea: Iliri = Bonjani = Bonjaci (Bosanci) = konstitutivni
narod. Na ovu Imamovievu knjigu reagirali su Dubravko Lo-
vrenovi8 i Ante kegro koji su nastojali dokazali kako je Enver
Imamovi mitoman. Imamovi nikada nije odgovorio na nji-
hove napise.
No, ovo je otprilike i bio kraj ovakvih pristupa u histori-
ografiji, barem kada se radi o profesionalnim historiarima.
Dodue, tokom 2006. pojavit e se jedna knjiga u kojoj e se
takoer dokazivati ilirsko porijeklo Bonjaka,9 ali je ovdje va-
no skrenuti panju na to da se na takve teze u historiografiji
ne gleda sa nekom posebnom ozbiljnou. No, zato se mediji
uputaju u promoviranje takvih ideja. ak i islamske novine
Preporod, glasilo Islamske zajednice BiH, od poetka 2007.
8
Dubravko Lovrenovi, Povijest i duh vremena: tri etnonacionalna pogleda
u bosansko srednjovjekovlje, Forum Bosnae, 18/02, str. 60-84.
9
Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dina-
stiji srednjovjekovne Bosne. Zenica 2006.

objavljuje Paiev feljton pod naslovom Predslavenski korijeni

Bonjaka. Prema redakcijskoj napomeni u prvom nastavku,
radi se o jednom poglavlju Paieve disertacije odbranjene u
Pritini 24.5.2005. pod naslovom Predslavenski korijeni u etnoge-
nezi Bonjaka s posebnim osvrtom na glasinaku kulturu. Tada je
Radoslav Katii odbio biti lan Komisije za odbranu diserta-
cije, a kasnije je Katii napisao i negativnu recenziju Paieva
rada o ilirskom porijeklu srednjovjekovnog vladarskog imena
Prijesda, to je bilo povod za nastanak Paieve knjige, koja
je doivjela veliku medijsku promociju 17. novembra 2006. u
Bonjakom institutu (a promotori su bili Muhamed Filipovi,
Ahmed Alii i Abdulah Sidran). Na ovoj je promociji osmanist
Ahmed Alii ocijenio ovu knjigu izuzetno vrijednom, te na-
glasio da je Ibrahim Pai dokazao da su nai preci preteno
ilirskog porijekla to dokazuju imena dvojice srednjovjekovnih
vladara emu je teko nai protuargument. Zato treba prihvati-
ti miljenje o jakim ilirskim korijenima u BiH, ali uz objektivno
prihvatanje svih drugih faktora posebno migracija.10 Na ove
Paieve teze o ilirskom porijeklu Bonjaka reagirao je samo
jedan mladi historiar u sarajevskom Osloboenju.11 Nakon
toga je reagirao Ibrahim Pai, a svoj tekst je zavrio tvrdnjom
kako su bonjaki politiki lider Haris Silajdi i reisu-l-ulema
Mustafa ef. Ceri, koji podravaju teze o postojanju bosanskih
piramida kod Visokog prije svega znanstvenici i doktori histo-
rijskih nauka i njihovo zanimanje za sve ono to moe biti za
dobrobit Bosne i Hercegovine, u znanstvenom, graanskom
ili bilo kojem drugom smislu, oekivano je i posve logino.12
10
Preporod, br. 23/841, Sarajevo 1. decembra 2006.
11
Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota. Oslobo-
enje, Sarajevo, 25. januar 2007, 34-35.
12
Ibrahim Pai, Reagovanja: Tendenciozno i nekorektno. Tragom teksta
Alternativna sramota. Piramidomanija u BiH Vuka Baanovia. Osloboe-
nje, Sarajevo 31. januar 2007, 28.

Osim toga, list Preporod, glasilo Islamske zajednice u BiH, bio

je osobito aktivan u promoviranju Paieve knjige i teza sadr-
anih u njoj, to je rezultiralo tampanjem feljtona koji je poeo
izlaziti poetkom januara 2007. i jo traje.
Ovo spominjem da bih ilustrirao tezu kako jo uvijek po-
stoji interes, posebno u javnosti, za stariju historiju, mada taj
interes vie nije tako velik kao prije desetak godina. No, inte-
res za srednjovjekovnu bosansku historiju je jo uvijek veoma
prisutan. Tu se pojavilo nekoliko knjiga, od kojih bih poseb-
no istakao knjige Peje okovia13 i Dubravka Lovrenovia.14
okovi se fokusira na problem ustrojstva Crkve bosanske u
15. stoljeu, ali se dotie i karaktera Crkve bosanske pokazujui
kako se radi o organizaciji koja je u organizacionom smislu bila
posebna, ali uz utjecaje kako dvije priznate kranske crkve (ka-
tolike i pravoslavne) koje djeluju na unutranje vjerske prilike
u Bosni, tako i razliitih dualistikih pokreta koji se pojavljuju
u evropskom razvijenom srednjem vijeku. Lovrenovieva knji-
ga, pak, u nekim krugovima je predstavljena kao kruna histori-
ografije u BiH, a Lovrenovi kao autor kome nema premca.15
Lovrenovieve ocjene bosanskoga srednjovjekovlja, posebno
karatera Crkve bosanske, sadrane su u ocjeni kako se radi o
pravovjernoj, katolikoj crkvi,16 a optube za njezin dualistiki i
13
Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju,
2005, 560. Osvrt na okovievu knjigu, uz kritike opaske na njegovo pri-
hvatanje dualistikog karaktera Crkve bosanske, dao je Sreko Daja (Sred-
njovjekovna Crkva bosanska u procijepu suprotstavljenih kontekstualizaci-
ja, Status, br. 10, jesen 2006, 250-255).
14
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kru-
na bosanska) 1387-1463. Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006.
15
Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira Klike).
Neto umjereniju, ali veoma pozitivni ocjenu Lovrenovieve knjige dao je
Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, 320-322).
16
[Skreem panju na ovaj dio teksta, jer je on vaan za razumijevanje po-
lemike koju sam kasnije morao voditi sa Lovrenoviem. Naime, Lovrenovi-

heretiki karakter potjeu uglavnom od ugarskih vladara, i to u

vrijeme kada ugarski vladari nastoje zadobiti bosansku krunu.
Ovo e pitanje srednjovjekovne historije, posebno karak-
tera Crkve bosanske, biti predmetom polemika u medijima to-
kom 2006. godine, posebno u sarajevskim Danima i Slobodnoj
Bosni. Ovo spominjem ne zbog namjere da u detalje analiziram
stavove jednih ili drugih historiara koji su sudjelovali u ovim
polemikama, nego da ukaem na to kako je posao historiara
postao jako podloan ocjeni javnog mnijenja, to je prije 2000-
te bilo ipak dosta rijetko. Nema napretka jedne historiografije
bez ozbiljnih polemika. Meutim, pokazalo se da i za to nama
nedostaje dovoljne polemike kulture, o emu svjedoi pole-
mika koju su u sarajevskim tjednicima Slobodna Bosna i Dani
vodili Dubravko Lovrenovi i djelimino Sreko Daja sa Ne-
nadom Filipoviem i Ahmedom Zildiem. Ova polemika je
poluila malo naunih efekata, jer je voena na niskoj znan-
stvenoj razini i bila je suvie lina, posebno polemika izme-
u D. Lovrenovia i N. Filipovia, dok je A. Zildi pokazao
ne samo elju za ozbiljnim dijalogom, ali sada on nije imao
ozbiljnog sugovornika, jer je D. Lovrenovi nastupio suvie
lino to je pokvarilo krajnji efekat koji se mogao dobiti ovom
polemikom.17
Za razliku od takvih polemika u medijima, nauni asopisi
su imali drukiju razinu polemike. Tako je, na primjer, Institut
za istoriju u Sarajevu 2002. objavio jedan zbornik pod nazivom
Historijski mitovi na Balkanu, koji sadri nekoliko polemikih,
eva je teza da je Crkva bosanska pravovjerna, kranska crkva. Vidi o tome

u nastavku ove knjige.]
17
Polemika u kojoj su sudjelovali D. Lovrenovi, A. Zildi, S. Daja i Jasna
ami tekla je poetkom 2006. u Danima (br. 449, 20.1.2006. i trajala je do
br. 455). Zildi je kasnije svoje tekstove u ovoj polemici objavio u asopisu
Znakovi vremena, Sarajevo 2006, br. 32, 136-156).

ali smirenih i znanstveno utemeljenih rasprava. Takoer, u a-

sopisu Prilozi je pokrenuta posebna rubrika Polemike, koju su u
nekoliko brojeva obiljeile smirene polemike Mesuda adinlije
iz Sarajeva i profesora Pl Kolsta iz Osla o dravnim simboli-
ma Bosne i Hercegovine. Neke pokrenute polemike (poput one
Esada Kurtovia ili Kreimira Kuia) zavrile su i prije nego su
stvarno zapoele, jer nije bilo spremnosti obiju strana za razvi-
janje utemeljene polemike.
Ove polemike u medijima i asopisu Prilozi pokazuju
kako je u suvremenoj historiografiji zanimanje za stariju po-
vijest vrlo prisutno, dok je zanimljivo da u ozbiljnim naunim
krugovima sve vie opada interes za pitanja genocida i ratnih
rtava. Time se sve vie poinju baviti intelektualci kojima
povijest nije glavno zanimanje. Primjer za to je knjiga Niha-
da Halilbegovia o Bonjacima rtvama Jasenovca. U ovim se
krugovima polako pokuava nametnuti rasprava o komunisti-
kom razdoblju historije Bosne, ali kao historija patnji i strada-
nja. Takve rasprave se ve uveliko vode u historiografijama u
Srbiji i Hrvatskoj, dok u BiH takvih rasprava u historiografiji jo
nema. Ovdje se ne odbacuje istraivanje toga razdoblja, ali se
nastoje pojedini problemi iz toga razdoblja kontekstualizirati,
te ne nainiti greke kakve su injene u historiografiji iz komu-
nistikoga razdoblja. Konano, samo su na Filozofskom fakul-
tetu u Sarajevu nedavno odbranjene dvije doktorske diserta-
cije iz ovoga razdoblja, a u Mostaru se poetkom septembra
2007. oekuje odbrana jo jedne disertacije iz povijesti Bosne i
Hercegovine poslije 1945, ali su te disertacije liene nenaunih
i dnevnopolitikih dimenzija (to mogu sigurno tvrditi za dvije
disertacije, ije sam rukopise imao priliku itati).
Na kraju, neke knjige pokazuju kako politika historija nije
jedini pravac u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Nedavno
je objavljena jedna knjiga o bosanskohercegovakim vojnici-

ma u vojsci Austro-Ugarske monarhije,18 a i lino sam jednom

knjigom tome elio dati doprinos.19
ta ohrabruje u historiografiji u BiH? Ohrabruje poveziva-
nje historiara iz BiH sa drugim historiografskim centrima u
Evropi i svijetu. Vidljivo je to po naslovima samo nekih nau-
nih historiografskih skupova koji se u posljednje vrijeme dre
u BiH. Mogli bismo rei kako je sve poelo konferencijom pod
naslovom Uloga historijskih mitova u promjenama balkanskih
drutava (Sarajevo 2002), a zatim nastavljeno konferencijama
o znaaju 1945. u historiji BiH i susjednih zemalja (Sarajevo
2005), preko konferencije o reviziji prolosti (Sarajevo 2006)
i sada pripremamo konferenciju o nacionalnim identitetima u
Bosni i Hercegovini (konferencija e se odrati 2008). Zbornici
sa tih konferencija su najbolji pokazatelj sazrijevanja historio-
grafije u Bosni i Hercegovini.
Na kraju, jo neto to se trenutno deava u Bosni i Her-
cegovini. Ve due vremena u BiH traje tzv. piramidomanija
(traganje za bosanskim piramidama). Taj projekt ima podr-
ku institucija vlasti, ali ne i struke. Historiografija u BiH nema
nikakve veze s tim i nijedan historiar niti arheolog se nije
ukljuio u taj projekt (osim Ibrahima Paia, koji podrava teze
Semira Osmanagia o postojanju piramida). Ipak, to traganje
za bosanskim piramidama probudilo je malobrojnu zajed-
nicu bosanskih arheologa koji su poeli na sve strane pomalo
iskopavati. Osobno se pribojavam da u tim iskopavanjima ne
18
Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007.
19
Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878-
1918. Sarajevo-Zagreb: Institut za istoriju i Hrvatski institut za povijest, 2003.
(drugo izdanje u Sarajevu 2005). [Da je i u Bosni i Hercegovini ipak mogue
odvojiti politiku od nauke pokazao je Denis Beirovi, aktivan politiar ija
politika aktivnost nije prepoznatljiva u njegovim naunim radovima. Vidjeti
knjigu pod naslovom Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme mo-
narhistike Jugoslavije (1945-1953), Zagreb: BNZ i IZ Hrvatske, 2012.].

prezentiramo kao vana otkria neto to je jednake vanosti

kao i bosanske piramide kod Visokog.
(Predavanje u Georg Eckert Institute for International Textbook
Research, Braunschweig, 20. august 2007)

II DIO
POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI
DVA UMILJENA PRIMJERKA
Ko politizira historiografiju u
Bosni i Hercegovini?
VRATIO se Dubravko Lovrenovi iz SAD i odmah pourio to

obznaniti Gradu i Svijetu. Sudei po medijskoj promociji, ov-
dje bi se, uz male preinake, mogla primijeniti ona doskoica iz
Hrvatske o bojazni da otvaranjem patete morate biti spremni
na svaku mogunost, pa i to da iz nje iskoi Dubravko Lovre-
novi.1 ovjek je, naprosto, prisutan svugdje, napada koga god
1
[Profesor ore Stankovi u eseju naslovljenom Politika represija i rehabi-
litacija na jednom mjestu pie da bi se historiari u javnosti trebali pojavlji-
vati samo onda kada imaju kazati neto novo, ali spominje da ima i onih koji
imaju umiljenost proroka, koji su ubijeeni da koraaju ispred svoga vre-
mena, mada se njihova samodopadljivost i medijska agresivnost svodi na

II DIO | POLITIKANTI U HISTORIOGRAFIJI DVA UMILJENA PRIMJERKA
stigne, a sudei po nekim njegovim izjavama valja raunati i

na dalje ozbiljne prijetnje. Premda, doista, nisam namjeravao
odgovarati na njegove napade, jer imam i drugog, pametnijeg
posla, ipak sam ovom prilikom prosto natjeran napisati nekoli-
ko stranica.
Raul Girarde u svojoj knjizi o politikim mitovima meu
etiri modela mita o Spasitelju navodi i model propovjednika
koji je u stanju da proita budunost, da sagleda ono to drugi
nisu kadri da opaze. I sam rukovoen nekakvim svetim podsti-
cajem, on predvodi svoj narod na sudbinski utvrenom putu,
nadahnutim pogledom koji see s one strane neprozirne sada-
njosti, upravljajui se glasom koji dolazi s visina ili iz daljina, a
koji mu otkriva ono to treba da bude vieno ili priznato kao
istinito.
itajui posljednji intervju Dubravka Lovrenovia u Dani-
ma shvatio sam kako smo konano dobili novoga Spasitelja,
koji, eto, spaava i historijsku nauku, i narod i dravu i mnogo
to drugoga. Da nije bilo toga intervjua vjerovatno se nikada ne
bih niti osvrnuo na njegovu najnoviju knjigu, bez obzira to je u
njoj posvetio neto vie od 6 stranica jednom mom predavanju.
No, odbijajui odgovoriti na Lovrenovieve napade vjerovatno
bih ga jo vie naljutio, a toga me je ba veliki strah.
Ipak, nekoliko je razloga zbog ega sam mislio da se ne tre-
ba osvrtati na pisanje Dubravka Lovrenovia, pa makar se on i
naljutio: prije svega, ne radi se uope o znanstvenoj knjizi, nego
zbirci radova ve ranije objavljenih sa veoma velikom dozom
politike intonacije; drugo, Lovrenovi svaku kritiku njegovih
stavova koristi da sam sebe prikae rtvom i metom napada
bonjakih kolega, te sam se pomalo plaio da bi moj odgovor
bio protumaen upravo kao napad bonjakog kolege; a ja ne
fascinaciju masa, umesto osvajanja slobode za stvaranje novih vrednosti.

ore Stanovkovi, Politika represija i rehabilitacija (nauni esej), Tokovi
istorije, br. 1-2, Beograd 2009, 218.]

Ko politizira historiografiju u Bosni i Hercegovini?
elim doprinositi nikakvim rtvama u ovoj zemlji. Vjerujem da

je tih rtava i previe. No, s obzirom da je Lovrenovi ve ranije
sve nas ve razvrstao po tim nacionalnim avovima, definirao
bonjaku mitomansku historiografiju, nije iskljueno da
i ova moja reakcija bude doivljena kao napad bonjakog
kolege. Ili me moda Lovrenovi, nakon to sam u jednom pre-
davanju izrazio sumnju u naunu svrsishodnost nekih njegovih
tekstova, vie uope ne smatra kolegom?
Ne elim se osvrtati na itavu Lovrenovievu knjigu, ali
u kao polaznu poziciju ukazati na njegovu dosljednost koja
moe biti paradigma njegova pisanja. U knjizi (str. 14) Lovre-
novi, nadahnut nekim boanskim sposobnostima koje mu
omoguavaju da vidi i s one strane neprozirne sadanjosti,
zakljuuje kako su Hrvati za agresivni dio bonjakog poli-
tikog i intelektualnog esatblishmenta u Bosni i Hercegovini
postali neista savjest i mrlja na etnikoj karti i to nakon
to je odlukom visokog predstavnika Petritscha iz 2002. Vlada
Federacije BiH izruena u ruke Bonjaka. U intervjuu (Dani,
br. 592, 17.10.2008, str. 39) on kae kako je Petritschevom od-
lukom iz aprila 2002. Federalna vlada prekomponirana u omje-
ru: 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina ime je ozvaniena dvojna
srpsko-bonjaka podjela cijele BiH.2 Moram priznati da
mi nije jasno kako je ta bonjaka Vlada iz knjige postala Vla-
da iz interjvua u kojoj Bonjaci nisu niti veina. Mogue je da
Lovrenovi doivljava bonjakim sve one Vlade u kojima on
nije lan!3
2
[Teza o bonjako-srpskoj podjeli Bosne i Hercegovine bila je prva faza u
konstruiranju teorije o ugroenosti i neravnopravnosti Hrvata. Ta konstruk-
cija, snanom medijskom kampanjom i politikom akcijom HDZ-a, ve je
prilino rairena u drutvu. Otvoreni dijalog sa onima koji se osjeaju ugro-
enim jedini je nain za prevazilaenje tog stanja.]
3
[Iz treeg pokuaja Lovrenovi je konano uspio izraunati kako su Bonjaci
veina u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Uinio je to u tekstu Svehr-

Ali, s obzirom da je Lovrenovi obdaren boanskim na-

dahnuem da predvia, on nas pouava kako je jo 1996.
prognozirao dalju mitologizaciju u bosanskohercegovakoj hi-
storiografiji, to se, veli on, sada bjelodano vidi. S obzirom da
ponosno uzvikuje kako je time dokazao da je odlian progno-
zer, prisiljeni smo njegove prognoze sada ozbiljno shvatiti, jer
nemojmo se kasnije praviti da nismo znali da nas je na vrijeme
upozoravao. A on nas upozorava kako se iznutra raspadamo,
da anse Bosne i Hercegovine, evo, sredinom 2008. svakim
danom vidljivo kopne, pa njegova knjiga poprima obrise
zapisnika s mjesta nesree (knjiga, str. 328). Uz to, on daka-
ko zna da hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini
vatski kenotaf. Hrvati u BiH: izmeu banovinske i zvizdovievsko-kneevi-

evske paradigme, Bosna franciscana, 32, Sarajevo 2010. Prethodno je i ovaj
tekst, kao i mnogi drugi koje Lovrenovi objavljuje po asopisima, objavljen
u sarajevskom Osloboenju. On je tu zakljuio da je poslije Petritschevih pro-
mjena 2002. konstruirana federalna Vlada sa bonjakom veinom, i to u
omjeru 9 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Nakon itanja tog Lovrenovievog
teksta osjetio sam zadovoljstvo da je ova naa polemika poluila makar
mali rezultat Lovrenovi je barem nauio sabirati tri broja i konstruirati tu
bonjaku veinu. Meutim, to moje zadovoljstvo je brzo nestalo, nakon to
je Lovrenovi ponovo ustvrdio da je Petritsch konstruirao federalnu Vladu
sa bonjakom veinom, i ponovo se vratio na omjer 8 Bonjaka, 5 Hrvata i
3 Srbina. Uinio je to u izjavi za list Dani 26. novembra 2010, 28. Tako nam
se Lovrenovi stalno pojavljuje u bezbrojnim izdanjima i ne zna se vie ta
on, ustvari, uope tvrdi. Jedno tvrdi prije podne, a drugo poslije podne! Gra-
anski orijentirani Lovrenovi na jednoj strani govori o neravnopravnosti
Hrvata, a na drugoj, navodno, insistira na ravnopravnosti svih graana; tobo-
e kritizira etniku demokraciju, a promovira upravo princip etnike demo-
kracije. Pria o (ne)ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini se ne moe
svoditi na njihovu brojanu zastupljenost u Vladi Federacije. Petritschevim
amandmanima je vraena konstitutivnost i ravnopravnost Hrvata i Bonjaka
u RS, kao i Srba u Federaciji ime je zadat konaan udarac onima koji ()
ele podijeliti (Bosnu i Hercegovinu) i to je sutina () dreke (onih koji napa-
daju te amandmane). U tom kontekstu, dakle, valja gledati na ovakve Lo-
vrenovieve napade na Petritscheve amandmane. Vidjeti intervju Kreimira
Zubaka u Dani, br. 736, 22. 7. 2011, 34-37.]

[navodno] nije rijeeno, te da se ono ipak mora rijeiti, pa nas

upozorava kako nijedno nacionalno pitanje nije razjanjeno
na demokratski nain nego su najprije glave padale zbog toga
i proliveni oceani ljudske krvi (Osloboenje, 17.10.2008, str.
34). Ako ak ostavimo po strani da su neki i pred rat 1992. isto
tako upozoravali, neki su ak bili spremni da padnu i milijuni
glava kako bi se rijeilo nacionalno pitanje, ovu Lovrenovievu
prijetnju bi doista trebalo ozbiljno shvatiti, te se upitati kome
to Lovrenovi prijeti? Da li on rauna da e se uvijek nai onih
koji bi rado vidjeli situaciju u kojoj tue glave lete kako bi se
konano rijeilo nacionalno pitanje?
Sve bismo to, doista, trebali uzeti jako ozbiljno, jer se radi
o predvianju naega Spasitelja. Posebno bismo to trebali u
obzir uzeti mi, koji se od 1992. do 1995. ne sklonismo na vrije-
me izvan Bosne i Hercegovine, nego ostadosmo ovdje vjeru-
jui da se isplati boriti za ideale slobode, bratstva i jednako-
sti. Sada trebamo posluati Spasitelja i spasiti se od muka
zalaganja za te ideale. Jer, iako Spasitelj nagovjetava da bi
on, Lovrenovi, oklizne li se neko od Bonjaka na Trgu Alije
Izetbegovia, bio tu da pomogne (jer ga je takvog stvorio Alah
daleanuhu), valja biti prilino oprezan, zato to bi se moglo
desiti, kao 1992, kada su se sarajevske ulice puile od nedu-
ne krvi (oceani krvi, rekao bi Lovrenovi), dobrim dijelom i
zbog retorike sline ovoj koju sada namee Dubravko Lovreno-
vi, i kada nam je doista trebala pomo, na Spasitelj je spa-
sio sebe ne pruajui nama, bespomonim, ruku spasa. Znao je
on i tada da je ipak bilo sigurnije u Njemakoj nego u Sarajevu!
Ne vjerujem da bi Lovrenovieva ruka i sada bila toliko velika
da iz Njemake (ili moda SAD) pomogne nama da ustanemo,
haste, sa Trga Alije Izetbegovia, ukoliko se opet okliznemo.
Vjerujui, ipak, da mi je ostalo makar malo vremena do tog
bijega, ne ekajui Lovenovievu ruku spasa, urim da barem

ostavim svoju malu biljeku o Lovrenovievoj knjizi i njegovim

primjedbama na moj raun.
Prvo, doista je alosno, ali istinito da historiar takve re-
putacije, koji je predavao na sveuilitima Yale i Chicago, i od
koga bi se oekivalo iskljuivo bavljenje naukom, toliko poli-
tizira nau historijsku nauku. Politizirani historiari ne mogu
depolitizirati historiografiju, nego je samo stalno kontaminira-
ti politikom. Dubravko Lovrenovi je u tom smislu vrlo zani-
mljiva pojava u historiografiji u Bosni i Hercegovini, a njegovo
pisanje unosi veliku dozu politike u nauku.
Dubravko Lovrenovi je u ranijim tekstovima o mom pi-
sanju imao pozitivno miljenje. To se radikalno promijenilo
nako to je na internetu proitao jedno moje predavanje u ko-
jemu sam ukratko spomenuo i njegovu knjigu, te u kontekstu
razglabanja o medijskoj percepciji historiografije, spomenuo
njegovu polemiku sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom Zil-
diem. Krajem 2005. Lovrenovi je, izmeu ostalog, zapisao
i slijedee: Husnija Kamberovi za sada je ipak jedini ivui
bonjaki historiar koji je eksplicitno prihvatio znanstvenu
kritiku bogumilskoga mita, dodajui toj kritici i neke vlastite
vrijedne postavke.4 Na jo nekoliko mjesta on je upuivao i-
4
[Lovrenovi je ovo napisao u tekstu objavljenom u asopisu Zenike sveske
br. 2/2005, ali to ne spominje u knjizi Historia est magistra vitae. Mogue je
da je tekst za Zenike sveske pisao prije podne, a knjigu poslije podne. Kasnije
je njegov odnos prema meni sve vie napredovao, da bi, za sada, kulminaciju
dostigao poetkom 2012. kada je pokuao da na Odsjek za historiju Filozof-
skog fakulteta u Sarajevu, na predmete koje ja predajem, dovede fra Petra
Jelea. Nakon mog odbijanja takve mogunosti, napisao je kako je moj ne-
gativan stav gest nedobronamjerne osobe, osim toga osobe koja sebi, u au-
toritarnom duhu, umilja preko svojih stvarnih mogunosti. Priznajem da
nisam dorastao Lovrenovievim sposobnostima i mogunostima spletkare-
nja. Tu sposobnost Lovrenovi je pokazao i u maju 2012. kada je izlobirao da
se na Filozofskom fakultetu Fatmiru Alispahiu onemogui pisanje doktor-
ske disertacije o Iseljenikom iskustvu u novijoj bonjakoj knjievnosti. Slian

tatelje na neke moje vrijedne postavke. A onda se sve pro-

mijenilo. Sada sam postao osobom koja neke njegove ocjene
preuzima kao svoje, ne navodei da su one izvorno Lovrenovi-
eve. Pri tome skree panju na dio u kojemu ja navodim kako
Enver Imamovi uspostavlja kontinuitet od Ilira do suvreme-
nih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ja sam doi-
sta mislio da je to Imamovieva teza, a sada mi nije jasno da
li je to moda Lovrenovieva teza koju on potura Imamoviu.
Ili, moda Lovrenovi doista ivi u uvjerenju da je jedino on u
stanju prepoznati ono to Imamovi sasvim bjelodano i jasno
kae. A moja opaska da je na te Imamovieve teze Lovrenovi
reagirao, a Imamovi nije nikada odgovorio to za Lovrenovi-
a nije uope vano!5
Druga Lovrenovieva opaska odnosi se na to da sam ja
predavanje naslovio tendencije u historiografiji u BiH, ali go-
vorio samo o Federaciji BiH zanemarujui historiografiju u Re-
publici Srpskoj. To je tano, jer smo se kolega Boro Bronza sa
banjalukog univerziteta i ja dogovorili da on predstavi stanje
u historiografiji u tom dijelu Bosne i Hercegovine, a ja, makar
poduhvat je bio poduzeo i koncem 2008. pokuavajui onemoguiti Sabini

Veladi pisanje magistarskog rada, iji sam ja bio mentor, o Bonjacima u
Bosni i Hercegovini od 1990. do 1992. godine. Tada, za razliku od maja 2012, u
tome nije uspio, mada je i desetak profesora podralo njegovu papazjaniju. O
njegovim pokuajima da, udruen sa predratnim uvarima bjelanike me-
teoroloke stanice, utjee na kadrovsku i programsku orijentaciju Instituta
za istoriju iji sam direktor, ne elim troiti puno rijei. Ipak, moram iznijeti
svoje uvjerenje da se takvi Lovrenovievi saputnici, ma koliko se trudili, ne
mogu odvojiti od svog prirodnog ambijenta. Vjerujem da je skok od straar-
ske upice na bjelanikoj meteorolokoj stanici do pozicije visokog vojnog
obavjetajca veliki uspjeh, ali se plaim da to nije dovoljna kvalifikacija za
odreivanje prioriteta u naoj nauci. ak ni politika i medijska potpora ne
mogu u tome pomoi, ma koliko takvi tipovi umiljali sebi da imaju neke
nadnaravne mogunosti i posebnu misiju na ovom svijetu.]
5
[Dubravko Lovrenovi i Enver Imamovi imaju slinu ulogu u historiografi-
ji u Bosni i Hercegovini. O toj slinosti bi bilo dobro napraviti jedan iri osvrt.]

i selektivno, stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. To je

Lovrenovi mogao takoer proitati na internetu, ali njemu je
bilo dovoljno da se zadri na mome predavanju, a historiogra-
fija u Republici Srpskoj ta je to za njega? On se, svejedno,
nikada na to nije nigdje niti osvrnuo! On ima posla u Federaciji
koliko hoe, a od Republike Srpske ne ovisi ni jedna od njego-
vih silnih dobro plaenih funkcija. Ali spoitava drugima to to
ne ine!
Lovrenovieva kritika je upuena i na moj izbor asopisa
Prilozi kao izvora za analizu osnovnih tendencija u historiogra-
fiji. Ja sam nazvao taj asopis jedinim relevantnim strunim
asopisom iz oblasti historijske nauke u BiH, to je, po nje-
govom miljenju, samo izraz moje pokondirenosti. Bravo!
Takvo to doista nisam oekivao od Lovrenovia koji je u dva
navrata bio lan Redakcije tog asopisa. Ali, kolega Lovreno-
viu, u pravu ste, vie Prilozi nisu jedini relevantni asopis iz
oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini, jer je Institut za
istoriju u Sarajevu pokrenuo novi asopis, Historijska traganja,
koji ve poslije prvog broja ima izuzetan prijem meu histori-
arima (ne samo u Bosni i Hercegovini).
Zato sam ja odabrao Priloge Instituta za istoriju kao pri-
mjer asopisa iz ijih se tekstova mogu nazrijeti kakve su ten-
dencije prisutne u historiografiji u Bosni i Hercegovini? Napro-
sto, zbog toga to drugih asopisa mi nemamo, a ja sam elio
ipak imati neto vrsto na ta se mogu osloniti u graenju svoga
stava o tome. Neka mi Lovenovi nabroji historijske asopise
koji sada izlaze u Bosni i Hercegovini na temlju ijih tekstova
bismo mogli vidjeti kuda to ide (ili srlja) naa historiografija!
Druga mogunost koja je postojala bilo je nagaanje. Ja
nisam htio nagaati, ali je zato Lovrenovi pristao nagaati o
mojim motivima. Nazvavi moj stav o Prilozima kao jedinom
relevantnom historijskom asopisu u BiH obinom pokondi-

renou, on moje uvjerenje kako su knjige Historija Bonjaka

(autor Mustafa Imamovi) i Porijeklo stanovnitva (autor Enver
Imamovi) produkt odreenog vremena, naziva relativizira-
njem nacionalizma. Svi su nacionalisti, jedino Lovrenovi nije!
O tome da li je neko nacionalista i koliki je nacionalista, ja ne
znam, to zna samo Lovrenovi. Koliko Lovrenovievi pogro-
maki tekstovi doprinose razvoju nacionalizma u ovoj zemlji,
ja ne mogu nagaati, to opet moe znati samo on sam, nadah-
nut boanskim nadahnuem predvianja.
Ali, ja znam da moja namjera nije bila braniti nikoga, pa
ni Filipovia, Imamovia ili nekoga drugog. Ne znam zato, ali
izgleda da Lovrenovi, koji stalno brani svoje uitelje, smatra
da svako mora imati nekoga koga e braniti. Ja osobno nemam
namjeru nikoga braniti, niti vjerujem da je moja odbrana po-
trebna Filipoviu, Imamoviu i drugima. Pa, ko sam ja da njih
branim? Zadatak koji mi Lovrenovi daje ne elim prihvatiti.
Lovrenovi se ali to ja nisam spomenuo njegov lanak
objavljen jo 1996. o historijskim mitovima. U predavanju u
kojem sam se ograniio na rasprave objavljene u asopisima
poslije 2002. godine, te knjige koje su se mogle pojaviti i prije
toga, ali su imale svoga odraza u reakcijama drugih historiara
u razdoblju poslije 2002. godine! Dakle, nisam uope ulazio u
tekstove prije 2002. godine. Radilo se o pokuaju prikazivanja
novijih tendencija. Ali, kako u ne spomenuti Lovrenoviev
lanak!? O ijoj li se to pokondirenosti radi!?
No, ima jedno pitanje oko kojega sam apsolutno saglasan
s Lovrenoviem. Radi se o stavu u kojem sam naveo da Lovre-
novi Crkvu bosansku smatra pravovjernom, katolikom.
Lovrenovi se tu naao jako provrijeenim zbog moje krive
interpretacije njegovih stavova i tu je posve u pravu! Meni ne
pada na pamet uvjeravati Lovenovia da on tvrdi neto drugo
od onoga to on kae da tvrdi. S moje strane bi to bilo doista

suludo. On, doista, tvrdi kako je Crkva bosanska pravovjerna,

kranska, izmatika crkva. Samo, ne znam zato on misli da
sam ja njega OPTUIO kada sam, grekom, kazao da on tvrdi
da je Crkva bosanska katolika. Ja njega uope ne optuu-
jem. On moe tvrditi da je Crkva bosanska Paja Patak, i ja bih
nakon toga opet napisao: Dubravko Lovrenovi tvrdi da je Cr-
kva bosanska Paja Patak. Moda bih pogrijeio u pisanju, pa to
drugi put napisao paja patak, ili nekako drukije, ali mi ne bi
ni na kraj pameti padalo da ga uvjeravam da tvrdi neto drugo
od onog to kae da tvrdi. Tako mi ni sada te ne pada na pamet
tvrditi neto drugo nego to Lovrenovi kae da tvrdi. Uosta-
lom, paljivi itatelj, kakav je Lovrenovi, mogao je vidjeti da
sam ja u tom predavanju objavio i popis tekstova objavljenih u
asopisu Prilozi od 2002. do 2006, pa se on nije zapitao po kom
kalendaru ja to raunam vrijeme. Koga li sam tek htio optuiti
raunajui tako vrijeme? Ali, da imam vremena i elje vratio
bih se na Lovrenovievu interpretaciju Crkve bosanske, upra-
vo zbog njegove panine reakcije na moju krivu interpretaciju.
No, iz nastavka Lovenovieva teksta se vidi da sam ja meta
napada postao ne zbog te greke, nego zbog mog uvjerenja da
Lovenovi u polemikama sa Filipoviem i Zildiem nije
ostao na razini znanstvenog dijaloga. To i danas mislim, a Lo-
vrenovi se ne mora s tim mojim miljenjem saglasiti. Ja sam
jasno kazao da ne elim analizirati stavove sudionika te raspra-
ve (nisam ja polihistor, kao Lovenovi, premda on pokuava
obmanuti javnost da ja sebe elim upravo takvim prikazati).
Ali, oito je takav moj stav bio dovoljan da Lovrenoviu pukne
film i da svoje otrovne strijele usmjeri prema meni. Pri tome
se on ne osvre na to kako sam ja u predavanju, dotiui se sva-
a po medijima, interpretirao medijsku promociju bosanskih
piramida i stav historiara o tome, medijsku promociju teze o
ilirskom porijeklu Bonjaka i slino. Nita to za Lovrenovia

nije vano. Za njega je vano da sam ja, navodno, Ahmeda Zild-

ia uzeo za mjeru svega. No, to uope nije istina, ali je istina da
Lovrenovi za mene nije mjera historiografskog pisanja. On je
samo jedan primjer politiziranog historiara koga ne treba sli-
jediti, jer taj pristup iza sebe ostavlja samo duhovnu pusto.
Na kraju, Lovrenovi za mene kae kako sam godinama
udobno zavaljen u fotelju direktora Instituta za istoriju s kojeg
otputa i na koji prima ljude kao da je taj isti Institut privatizi-
rao. Da, kolega Lovrenoviu, ve drugi mandat ja sam na po-
ziciji direktora Instituta za istoriju u Sarajevu. Iako ta moja fo-
telja nije tako udobna kao Vaa u Povjerenstvu za zatitu nacio-
nalnih spomenika Bosne i Hercegovine, gdje ste moda i due
nego ja na poziciji direktora Instituta, ja sam zadovoljan. Prije
pet godina, kada sam postao direktor, ovaj je Institut zapolja-
vao 12 historiara. Danas, pet godina od mog izbora na mjesto
direktora, u Institutu je zaposleno ukupno 26 saradnika, a te-
ko mi je i nabrojati koliko ih je prolo kroz Institut radei na
pojedinim projektima. Tano je i da dvojica kolega nisu dobila
produetak ugovora sa Institutom jer nisu na vrijeme napisali
svoje magistarske radove. Da li trebam naglaavati da ste se Vi,
kolega Lovrenoviu, jako angairali oko nekih ljudi da, uprkos
neizvravanju svojih obaveza, ostanu u Institutu? Moram Vam
rei da Vi niste bili jedini. Bilo je i drugih intervencija, ak i od
profesora vrlo bliskih meni.6 Ali, ja sam se drao principa da
6
[Lovrenovi je osobno intervenirao traei da Ljubomira Lukia, kome
nije produen ugovor zbog toga to nije zavrio magistarski rad, naknadno
vratim na posao u Institut. Luki se kasnije skrasio u Ministarstvu civilnih
poslova Bosne i Hercegovine kod Sredoja Novia, koji je snano podravao
sve Lovrenovieve projekte, posebno one vezane za steke. Rije je o bosan-
skim stecima koji su Lovrenovievom zaslugom proglaeni zajednikom
batinom Srbije i Hrvatske. Ne znam, a i ne interesira me, da li je Lovreno-
vieva intervencija bila motivirana nacionalnom solidarnou sa Lukiem.
Vjerujem da to nije uinio niti iz obiteljskih razloga. Moda je obiteljske

onaj ko ne izvrava svoje obaveze nema ta raditi u Institutu za

istoriju. Trebam li podsjeati, kolega Lovrenoviu, da ste me
Vi svojim odnosom prema jednom naem postdiplomcu prosto
natjerali da ne produim taj ugovor. Ali, i to je bilo principi-
jelno s moje strane. Jednako kao to e i svi ostali, koji ne budu
izvravali svoje obaveze, ostati bez posla nakon isteka ugovora.
To je princip koji sam ja nametnuo u Institutu! Ako je to priva-
tizacija onda neka tako i bude.
Sasvim na kraju, moram kazati kako sam i ja jako nezado-
voljan stanjem u historiografiji u Bosni i Hercegovini. Za mije-
njanje tog stanja potrebno je jako puno strpljivog rada, saradnje
na svim nivoima, a ne razbijanja do ega god stignemo. Naa je
historiografija doivjela veliki lom, kadrovski jako osiromaila,
prolazila kroz razliite etape krize u posljednje dvije deceni-
je. Ali, ak i u razdoblju 1990-ih, kada je ta kriza bila najvea
i kadrovsko pustoenje najmasovnije, mi, posebno saradnici
Instituta za istoriju, sauvali smo u najveoj mjeri dostojanstvo
historijske nauke, to nije bilo nimalo lako. U to vrijeme, kolega
Lovrenoviu, kada su Sarajevom odjekivali samo pucnji topo-
va, u oronuloj zgradi Instituta za istoriju, iz koje nas evo sada
pokuavaju izbaciti na ulicu, nestvarno su djelovale sauvane
veze ostavio za vrijeme kada je postao prodekan na Filozofskom fakultetu,

ali ja nikada iz toga ne bih izvlaio zakljuak da Lovrenovi, udobno za-
valjen u fotelju (prodekana) na fakultet prima ljude kao da je taj isti (...)
privatizirao. Vidjeti studentska istraivanja o zapoljavanju na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu objavljena na http://www.zurnal.info/home/index.
php?option=com_content&view=article&id=4306:filozofski-fakultet-u-sa-
rajevu-ko-su-nasljednici-katedri&catid=18:istraga&Itemid=27. Lovrenovi
tu nije uinio nita to se ve due vremena ne ini na Sarajevskom univerzi-
tetu, na kojem je biti kerka nekog od utjecajnih profesora dobra preporuka.
Nakon toga Lovenovi je, koristei politike veze, pokuao pod svoju ruku
staviti i Institut za istoriju u Sarajevu, nudei se kao Bogom dani autoritet i
prinudni upravitelj. Kakve li bi sve sile upotrijebio kada bi postao rektor ili
ministar ili predsjednik Akademije nauka?]

ploice na zidovima stubita: Molimo tiinu. Taj je detalj pri-

mijetio i o tome neto zapisao i jedan ameriki historiar. I dok
smo mi u toj grmljavini topova, kada bismo ulazili u Institut
jedino pogledajui u te ploice koje su zazivale tiinu, nastoja-
li imitirati normalno stanje i sauvati dostojanstvo historijske
nauke, Vi ste to dostojanstvo uvali daleko od ove zemlje i zato
ne moete razumjeti moju tvrdnju kako su i neke knjige koje su
u tom razdoblju nastajale nosile peat svoga vremena. Mi smo
tada, bez Vae pomoi, znali sauvati dostojanstvo historij-
ske nauke, pa Vas i sada molimo da nam ne pomaete u tome.
Nama je, kolega Lovrenoviu, nuna depolitizacija historio-
grafije! A pogledajte malo oko sebe: ta Vi, pobogu, radite?
(Dani, br. 597, Sarajevo, 21. 11. 2008, 62-64)

Ipak se radi o pokondirenosti
NAJAVLJEN od Redakcije Dana kao odgovor na OPTUBE

koje je (...) na njegov raun iznio dr. Husnija Kamberovi, Lo-
vrenoviev uradak pod naslovom Pinocchiova imbur argumen-
tacija pokazuje kako je s njim nemogue voditi dijalog. Kada
ne zna ta e on vrijea! Mada sam ja u svom reagiranju na
Lovrenovieve optube upravo jasno naglasio kako postoji mo-
gunost da se to prezentira kao napad na njega, te da upravo
to elim izbjei, ovakva najava Lovrenovieva teksta ini se u
najmanju ruku neprimjerena.1 Ne radi se ni o kakvim mojim
optubama, nego o reakciji na Lovrenovieve optube.
Ali, pogledajmo kako Lovrenovi odgovara. Na poetku
on definira dvije teme koje su predmet nae diskusije: moja in-
terpretacija njegovih stavova o Crkvi bosanskoj i moje gazdo-
vanje Institutom za istoriju. O prvoj temi ja sam sve rekao u pr-
vom odgovoru, pa bi sada ostalo da raspravimo drugo pitanje,
1
[Redakcija Dana je poetak mog teksta malo izmijenila, pa ga ovdje objav-
ljujem u verziji koju sam izvorno dostavio Danima. Ja sam u svom odgovoru
upravo elio naglasiti da je Redakcija Dana nepravedno postupila kada je moj
tekst okarakterizirala kao OPTUBU koju ja, navodno, iznosim na raun D.
Lovrenovia. Radilo se samo o tome da sam se ja nastojao odbraniti, te na-
glasiti da D. Lovrenovi sebe eli predstaviti rtvom, to ja upravo nastojim
izbjei.]

ali prije toga emo jo morati raistiti pitanja oko Lovrenovi-

eve hukake retorike, te insinuacija koje on uvodi u diskusiju
izvan tema koje je sm definirao kao predmet spora. Radi se,
prije svega, o Lovrenovievom uvoenju u diskusiju optubi po
kojima je on neprijatelj bonjake znanosti (pretpostavljao
sam da e on takvo to potegnuti, jer on upravo takvu reputa-
ciju eli), pitanje pluralizma povijesnih istina, i njegove insinu-
acije o vanjskim suradnicima u Institutu, upakovane u formu
zalaganja za nacionalnu ravnopravnost. Njegovo miljenje po
kojem Prilozi nisu ni do koljena Statusu i Bosni franciscani
moda govore i o razini njegova razumijevanja historije, ali to
je njegovo pravo i o tome ne elim dalje diskutirati.
Dakle, Lovrenovi konstatira kako Kamberovi bestidno
lae, zbog ega on u svoju raspravu ukljuuje analizu Step-
hanie Ericsson o tehnikama laganja, ime se bavim. Dakle,
da ne bude zabune: Lovrenovi se bavi tehnikama laganja! Ja
moram priznati da se bavim sasvim drugim stvarima i itam
sasvim drugu literaturu.
Nakon to mi je zalijepio etiketu, on kazuje koju literaturu
ita i ime se bavi, i u koji e diskurs smjestiti svoju raspra-
vu (jadna majko, uj rasprava!), itavu stranicu posveuje
nesuvislim citatima koji nemaju blage veze s mojim tekstom,
a zatim, dokazujui kako se ovdje ipak radi o pokondirenosti,
Lovrenovievoj, slijedi hvalospjev koji sm izrie o svojoj knjizi
koja se referira na izvore i irok dijapazon inozemne i doma-
e literature, to je jasno prepoznato u dosadanjim kritikama
dostupnim javnosti. Lovrenovi bi nam sigurno mogao poka-
zati i niz SMS poruka, koje dosad nisu dostupne javnosti, a koje
je dobijao od oboavatelja njegove knjige. On tako izjavljuje i
kako je nakon jedne TV emisije telefonske pozive s pozitiv-
nim reakcijama poeo primati jo u studiju, (...) to je kasnije
nastavljeno sa SMS i e-mail porukama (Osloboenje, 17. okto-

bar 2008). Moda bih i sm poslao SMS poruku Lovrenoviu,

ali u telefonskom imeniku ne uspijevam pronai Lovrenoviev
broj mobilnog telefona. udno! Zakljuujem kako broj mobil-
nog telefona ipak imaju samo njegovi prijatelji. Koji mu alju
SMS poruke podrke odmah im je emisija zavrila. I piu
pohvalne kritike! Da ne bi bilo zabune: nemam ja nita protiv
toga da Lovrenovi i dalje ivi u uvjerenju kako je to knjiga koja
slijedei znanstvenu metodu, do kosti razotkriva galimatijas
skrojen od pseudohistoriografije i unitarnih politikih konce-
pata, te da i dalje i on i jo neki to smatraju znanstvenom knji-
gom. Jer, kako napisa Lovrenovi, najupadljivije laemo kada
laemo samima sebi. Pa, vjerujmo Lovrenoviu, jer ovjek
pokazuje kako je i teorijski dobro savladao fenomen laganja.
Samo nastavite tako!
Lovrenoviu, meni uope ne smetaju pozitivne recenzije
Vae knjige, kao to mi imputirate. Uh, Boe, o kakvoj se to po-
kondirenosti radi? Pa, ja sam napisao kako ste Vi u jednom pri-
kazu naznaeni kao historiar kome nema premca. Tu ocje-
nu je izrekao asistent u mom Institutu! Moete zamisliti ta
se poslije desilo tom asistentu? Pitajte ga, a potom obavijestite
javnost o tome. A ja sam svoju ocjenu o Vaem historiograf-
skom radu iznio u prolom broju Dana: Radi se o politiziranom
historiaru koga ne treba slijediti!2
2
Koliko Dubravko Lovrenovi uvlai politiku u akademsku zajednicu i koliko
rauna na politiku podrku, moda otkriva i procedura izbora za rektora Sa-
rajevskog univerziteta, kada se u njegovu korist navodi i to da ima politiku
podrku. Oekivalo bi se da Univerzitet bude depolitiziran, ali se postavlja
pitanje da li to mogu uraditi oni koji bi na elne pozicije doli uz politiku po-
drku? Tako otvorena politizacija Univerziteta i tako otvoren politiki priti-
sak, nisu postojali ak ni u vrijeme socijalizma i svemoi jedne politike par-
tije. (Izbori na Univerzitetu. Lovrenovi kandidat za rektora, Dani, br. 767,
24. 2. 2012, 9). Nakon to je prilikom glasanja za rektora na Senatu Univer-
ziteta u Sarajevu dobio bijednih 5 glasova (odnosno etiri, plus njegov glas),
lan Senata Lovrenovi brzo je, uz nevjerovatnu podrku SDP, uao u Vladu

U svojoj papazjaniji, u kojoj su najvaniji sastojak vrijea-

nje, to je ve pitanje kunog odgoja, u emu mu ja ne mogu
pomoi, Lovrenovi kae kako mu ja imputiram da poziva
na bratoubilaki rat te da se kukaviki zaklanjam iza Goj-
ka Beria. Stvari su, meutim, posve jasne: Ja u svom tekstu
nisam uope spomenuo ime Gojka Beria. Samo sam naveo
da Lovrenovi pie kako hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i
Hercegovini nije rijeeno ni jedan posto, te nas pouava da se
nijedno nacionalno pitanje nije rjeavalo dogovorom nego su
najprije glave padale zbog toga i proliveni oceani krvi. Ovdje
ne raspravljam o hrvatskom nacionalnom pitanju nego o Lo-
vrenovievoj ocjeni da se to pitanje moe rijeiti samo uz oce-
ane krvi. Moram priznati da sam bio zgroen tom izjavom,
pogotovo to mi je upravo tih dana jedna osoba vratila sjeanje
na jedan sarajevski ratni dan kada sam, skupa s kolegama, ne-
kog momka, ranjenog ispred zgrade Instituta za istoriju u Ali-
painoj ulici u Sarajevu, izvukao na stranu, ubacio u auto koji je
naiao u tom trenutku i otpremio na Koevo (eto Vam, Lovre-
noviu, sada argument da me nazivate Rambom!). Ne znam
Kantona Sarajevo i sa te pozicije utjecao da izabrani rektor ne dobije sagla-

snost. (Ko koi imenovanje rektora Avdispahia, Osloboenje, 23. juli 2012,
19; Neosnovani prigovori protiv Avdispahia, Osloboenje, 25. juli 2012, 9;
urbom do ponitenja rektora Sarajevskog univerziteta, Osloboenje, 26.
juli 2012, 9). Tako Lovrenovi, bez sukoba interesa i ikakvog moralnog obzi-
ra, moe dugo vremena istodobno obavljati dunost ministra, prodekana na
Filozofskom fakultetu, predsjednika Upravnog odbora Instituta za jezik, la-
na Povjerenstva za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i ko zna ega
sve ne! Kad bi se tome moglo na neki nain dodati i pozicija rektora Sarajev-
skog univerziteta? Znajui odnose i politiku Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine ne bi me iznenadilo da neki akademici, iz raznih razloga
i interesa, Lovrenoviev izrazito publicistiki rad okvalificiraju kao veliki do-
prinos nauci i predloe ga za lana, te izlobiraju i njegov izbor u Akademiju.
Morat e se samo potruditi da ovaj put uz pomo vie SMS poruka, s kojima
Lovrenovi ima iskustvo, njegov izbor proe u prvom krugu, kako se ta mo-
ralna veliina ne bi alila. Uh, Boe, kakva nas je ovo sudbina zadesila?

ta je bilo s tim momkom, ali mi je njegova krv na mojoj bijeloj

koulji, na ta su me podsjetili tih dana kada je ovo Lovrenovi
napisao, vratila pred oi slike rata i stradanja. I do toga stra-
danja je dolo jer su neki prijetili da e padati glave. Trebam
li Vas, Lovrenoviu, podsjeati ko je takve prijetnje izrekao?
Kako drukije razumjeti to pozivanje na skidanje glava nego
kao ratnohukaku retoriku? Znam ja (eto, mogu i ja rei da
neto znam, a da mi ne mora Lovrenovi govoriti da on zna da
ja znam) da to nema nikakve veze sa Lovrenovievom brigom
za Hrvate. U pitanju je samo upotreba i manipulacija radi nje-
govih linih interesa. No, umjesto odgovora, Lovrenovi skre-
e s teme. Opiimo Lovrenovia njegovim rijeima: Pravi je
predmet rasprave zaboravljen, a grijesi originalne rtve dolaze
u fokus. Budui da se osjea krivom zbog imenovanja, rtva je
potpuno poniena i puzi u rupu. Tako se pred naim oima,
izrekavi niz uvreda i hukakih poklika, Lovrenovi, gromada,
transformira u mia i bjei u rupu!
Koliko je Lovrenovi dobro savladao tehniku laganja (ita
ovjek literaturu o tome!) pokazuje i njegovo uvoenje u disku-
siju stavova iz lista Preporod od 1.11.2008. godine. Naime, re-
ferirajui se na pitanje glavnog urednika tog lista o tome da se
on, Lovrenovi, izrodio u oiglednog neprijatelja bonjake
znanosti, te, ne imenujui o kome se radi, raunajui s ra-
zinom informiranosti svoje ciljne grupe, Lovrenovi ostavlja
dojam da odgovor koji daje upitani moe biti moj odgovor.
Meutim, ja, za razliku od Lovrenovia i njemu slinih, ne dije-
lim znanost na bonjaku, srpsku, hrvatsku i slino, pa odgovor
koji u Preporodu daje upitani nema veze s Husnijom Kam-
beroviem. Taj upitani koji hitar odgovor dade zove se dr.
Ibrahim Pai, pa upuujem Lovrenovia da s njim o tome dis-
kutira. Ali, to pokazuje kako Lovrenovi, uvodei u diskusiju
pitanja o kojima ja uope ne raspravljam niti imaju bilo kakve

veze sa mnom, pokuava manipulirati itateljima.

Osim manipuliranja, Lovrenovi je, ponesen literaturom
o tehnici laganja, poeo i da posve izmilja. Tako on, na pri-
mjer, nazivajui me Rambom s prve borbene linije,3 navo-
di kako se ja zalaem za pluralizam povijesnih istina. itam
moj tekst objavljen u Danima i gle uda: toga nema u mom
objavljenom tekstu! Lovrenovi, dakle, u skladu sa prethodno
dobro savladanim tehnikama laganja, poinje posve izmiljati.
No, mogao bih ja sa Lovrenoviem raspravljati o (ne)moguno-
stima dostizanja jedne konane i objektivne povijesne istine, i
navoditi niz teorija o tome, i raspravljati o pluralizmu povije-
snih pogleda, ali neu. Imam stav o tome, ali to nisam objavio u
tekstu na koji Lovrenovi reagira! Lovrenovi me, tvrdei kako
sam ja protivnik jedne povijesne istine, eli prikazati kao osobu
koja je protivnik multikulturnog drutva, jer izgradnja multi-
kulturnog drutva koja obavezno ukljuuje pomirenje nije mo-
gua na osnovu vie istina,4 veli Lovrenovi, na borac za mul-
tikulturno drutvo, koristei demagoku strategiju da izjavljuje
ba ono to ciljna grupa eli uti. Dobro, zamislimo situaciju u
kojoj imamo jednu objektivnu povijesnu istinu! Ali, ta emo
ako to ne bude Lovrenovieva istina? Hoe li onda morati gla-
3
[Znakovit je naslov Lovrenovievog intervjua objavljen u tjedniku Dani br.
710 od 21. januara 2011. godine. Intervju, objavljen na punih pet stranica,
naslovljen je Jai od kanda, kie, povampirenja, krae.... Istinski Rambo,
nema ta!]
4
[Izgleda da je Lovrenovi i u vezi s ovim pitanjem jedne povijesne istine
poslije podne promijenio miljenje, pa u jednom tekstu pie: Ne mislim
(...) da se znanstvenom metodom (...) moe doi do zadnjih historijskih (...)
istina. Da li je to Lovrenovi odustao od multikulturnog drutva i pomirenja
koje, prema njegovom miljenju, nije mogue na osnovu vie istina? Pret-
postavljam da je zanimljivo ne misliti, ali ovo ipak dokazuje kako Lovreno-
vi ima razdoblja kada zna misliti. Vidi: Dubravko Lovrenovi, Autoreflek-
sija o bh. hrvatstvu: odgovor na propagandistiki strah od drugog i bajke o
sebi, Status, br. 15, Mostar 2011, 178.]

ve letjeti i tei oceani krvi? Dok se ne uspostavi jedna, Lovre-

novieva istina!
Isti je sluaj s tezom o tri istine o historiji Bosne i Herce-
govine. Lovrenovievo tobonje zalaganje za jednu povijesnu
istinu, ime se on nastoji predstaviti kao nositelj pomirenja (po
svemu sudei, ipak sam ja bio u pravu kada sam ocijenio da je
on sebi umislio da je Spasitelj), temelji se upravo na neodrivoj
tezi o tome kako sada postoje tri povijesne istine, pa bi se, kao,
trebalo dogovoriti oko jedne istine da bi se anulirale tri isti-
ne. Budui da u historijskoj nauci nema dogovora, nego samo
povijesne injenice i argumenti, jasno je da insistiranje na to-
bonjem dogovoru u nauci samo ostavlja prostor za postojanje
tri istine, i to je koncept na koji Lovrenovi i njemu slini
upravo raunaju. Ako misli da se nacionalno pitanje ne moe
rijeiti dogovorom nego samo oceanom krvi, kako je onda
mogue dogovorom rijeiti pitanja u nauci, koja po definiciji ne
poznaje dogovor!? Oni koji od prie o tri istine imaju koristi,
ukljuujui Lovrenovia, koji valjda i zbog te trojnosti ima mo-
nopol na sve dobro plaene pozicije kao jedan u tom trojstvu,
mogu svugdje priati da je to dobro, ali treba znati da ima i onih
koji na takvo to ne pristaju kao iskljuivi princip. Lovrenovie-
vo lanstvo u Povjerenstvu za zatitu nacionalnih spomenika
Bosne i Hercegovine mogue je jedino na temelju tog trojstva i
razumljivo je da se ovjek toga vrsto dri. Onog trenutka kada
ne dobije novac za neki svoj projekt vidjet emo iz kojih e sve
oruja i orua poeti pucati i po Povjerenstvu, i po Dravi (ve
nagovjetava da je ljut na Dravu, a to nije mala stvar!). Moda
Lovrenoviu istie mandat u Povjerenstvu?
I jo neto u vezi s Lovenovievom insinuacijom kako su u
Institutu neki uhljebljeni kao vanjski suradnici. Opet nei-
stina. Oni koji su se mislili uhljebiti u Institutu nisu dobili pro-
duetak ugovora nakon neizvravanja zadataka, bez obzira na

Lovrenovieve intervencije. A to se tie nacionalne strukture

u Institutu, jasno je na ta ciljate, pa Vam moram hitan odgovor
dati: nisam ih pitao, a to ne pie u njihovim diplomama i prepi-
su ocjena (molim Vas da iskoristite svoj politiki uticaj i da se
to pod hitno uvede u diplome), niti uz njihova imena stoji da su
pripadnici bonjake, hrvatske ili srpske historiografije, kako
biste to Vi, Lovenoviu, oito eljeli. To za mene nije bio jedini
kriterij, ali sam vodio itekako rauna o tome. Zbog toga su me
Vai sufleri optuivali institucijama vlasti u Sarajevu kako ka-
toliciziram Institut, a sami su, pak, po zidovima svojih kance-
larija bili poeli kaiti levhe tvrdei da ih to titi od uroka zbog
Hrvata koji su birani na konkursu. Potezali su kao argument za
kroatizaciju i moje poznanstvo sa zagrebakim kolegom (ije
tekstove, po Vaoj tvrdnji, Lovrenoviu, u Prilozima odbijam
objaviti bez ikakva obrazloenje, to nije istina pogledajte
predgovor u Zborniku o reviziji historije).5 ak su nagovarali
pojedine skuptinske poslanike da o tome pokrenu raspravu,
jer treba spaavati Institut od Kamberovieve kroatizacije!?.
Sve same gluposti!
Kae Lovrenovi da ja treniram strogou na nejaemu,
te da istodobno od njega, Lovrenovia, mrge, snishodljivo tra-
im intervencije u ministarstvu koje mi (tj. Lovrenoviu) nabi-
ja na nos. Ja? Snishodljivo? Nabijam to Lovrenoviu na nos?
Gdje li ja to napisah, Lovrenoviu? U objavljenom tekstu toga
nema! Opet, dakle, neistina. A, kako se, Lovrenoviu, zovu oni
koji priaju neistine? Pa, bolan, ja da imam sklonost za tu snis-
hodljivost sigurno bih to iskazao u okviru neke politike stran-
5
[Rije je o dr. Ivi Luiu, mom zagrebakom kolegi, iji tekst nismo obja-
vili u jednom zborniku Instituta za istoriju, jer je prethodno bio objavljen na
drugom mjestu. Lui je kasnije, u sreditu Zagreba, bio jedan od promotora
Lovrenovieve knjige Povijest est magistra vitae. Tokom 2010. polemizirao
je sa Ivanom Lovenoviem, djelimino u sarajevskim Danima, a potom po
raznim internet portalima.]

ke, pa bih moda i uao u Vladu, poput Vas. I ne bih Vas imao
potrebe moliti za intervencije! Vas koji ste vie u politici nego
u znanosti.
Na kraju, sugerira mi Lovrenovi, da preem na ibicarenje
i asno zaraujem svoj kruh. Oito se Lovrenovi puno drui sa
ibicarima, a tamo, kada ga vide, vjerovatno ga pozdravljaju sa:
e si, ba, care!. Nakon ove njegove papazjanije u magazinu
Dani pokazalo se bjelodanim kako je car go. A car! A go! Osim
to se vidi kako je car go, vjerujem da e iz ove prepiske ipak
biti jo neke koristi. U narodu je dosad bilo uobiajeno za ne-
koga ko govori neistine kazati: Lae ko pas. Vjerujem da e
se od sada moi govoriti: Lae ko car. Zbogom, Dubravko!
(Dani, br. 599, Sarajevo, 5. 12. 2008, 68-69)

Lekcija o konstruiranju povijesti
Kako Slobodan oja konstruira povijest

i kako se sada varamo
SKROMNI pokuaj historiara Slobodana oje da na stranica-

ma Osloboenja od 27. oktobra 2009. na tri primjera prevara iz
junoslavenske parlamentarne historije (1921, 1939. i 1991.)
pokae kako dananje rasprave o ustavnim promjenama u Bo-
sni i Hercegovni svoj neuspjeh dobrim dijelom mogu opravdati
iskustvom prevara iz nae historije, ostao je doista skroman u
svim elementima, osim u jednom: u bogatstvu krivih interpre-
tacija.1 Mada na prvi pogled izgleda da izdvojena tri primjera
mogu pokazati kako se prevarama iz historije na ovom tlu moe
opravdati dananje odbijanje ustavnih promjena od vladajue
politike banjaluke elite, te objasniti zato Srbi danas uporno
insistiraju na entitetskom glasanju i zato su veoma podozrivi
prema svim onim koji ustro i uporno rade na ukidanju entitet-
1
[Slobodan oja je u ovom tekstu samog sebe nazvao historiarom, pa zbog
toga moje reagiranje i objavljujem u ovoj knjizi. Inae, malo je razloga, osim
formalnih, oju smatrati historiarom, s obzirom da je, premda predratni
asistent prof. dr. Miloradu Ekmeiu, ubrzo zaplivao u politikim vodama i
vrlo korektno obnaao ambasadorske dunosti Bosne i Hercegovine u neko-
liko zemalja. Po tome je puno vie politiar nego historiar, mada je ovom
prilikom nastojao napisati neto i iz historije. Pokazalo se da je to, po mom
miljenju, bila ista konstrukcija.]

skog glasanja, kako to Slobodan oja u svom tekstu navodi,

za bolje poznavatelje povijesnih prilika jasno je da je oja ovim
tekstom samo rairio povijesne stereotipe, te da je nategnutim
pokuajem da pronae argumente za svoju tezu da su ovdje to-
kom historije dominirali sporazumi dvojice kako bi se prevario
trei, jednostavno konstruirao povijesnu stvarnost u skladu sa
svojim politikim uvjerenjima. Tu je Slobodan oja prestao biti
historiar i poeo ispisivati svoja politika opredjeljenja. Sve je
to razumljivo, ali je neprihvatljivo konstruirati povijesnu stvar-
nost u skladu sa svojim politikim opredjeljenjima. A pogoto-
vo je problematino krivim kontekstualiziranjem krivotvoriti
povijesnu stvarnost. Ovakav ojin pristup moe biti poruka sa-
vremenim politikim pregovaraima, a ona bi se mogla i ovako
itati: Pazite, samo to ne kae Slobodan oja, u povijesti su se
deavali sporazumi dvojice protiv treeg i sve su te opcije i sada
mogue. Da li je to sijanje straha od moguih novih prevara i
sklapanja sporazuma dvojice protiv treeg u Bosni i Hercego-
vini? Da li to moe doprinijeti rjeenju politike krize u naoj
zemlji ili vodi daljem zaotravanju te krize?
U ovom osvrtu ja se neu baviti politikim ciljevima koje
oja svojim tekstom eli postii, nego u se osvrnuti na njego-
vu krivu interpretaciju i krivo povijesno kontekstualiziranje
primjera koje je odabrao za svoju analizu.
Slobodan oja kao prvi primjer uzima sporazum od 15.
marta 1921. kojega on karakterizira kao neprincipijelni do-
govor Srba i bosanskohercegovakih Muslimana usmjeren
protiv Hrvata. Ovakva interpretacija sporazuma je posve kri-
va. Tu se nije radilo ni o kakvom neprincipijelnom dogovo-
ru Srba i Muslimana protiv Hrvata, kako oja eli pokazati,
nego o politikom sporazumu JMO i Radikalne stranke o tome
da poslanici JMO podre Vladin (dakle, Paiev) nacrt Ustava
Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Taj je sporazum, koji je

doprinio uvoenju ustavnosti u politiki ivot, te, prema mi-

ljenju lidera JMO, vodio politikoj stabilizaciji zemlje, dosad
razliito interpretiran, jer je on predstavljao davanje podrke
centralistikom Ustavu i odstupanje JMO od autonomistike
politike, ali ozbiljna literatura to nije nikada tretirala kao spo-
razum Srba i Muslimana kako bi prevarili Hrvate. Taj je spo-
razum bio povod velikim svaama u Muslimanskom klubu,
u kojem je ak dolo do raskola, a nakon izglasavanja Ustava
dolo je i do rascjepa u samoj stranci koji su se najjasnije mogli
vidjeti u unim polemikama na politikim skupovima koje su
pojedine politike frakcije u okviru JMO vodile kako bi dobile
podrku irokih muslimanskih masa. Iz tih podjela kao pobjed-
nik je izaao Mehmed Spaho, koji je ubrzo preuzeo poziciju
predsjednika stranke. Sam Mehmed Spaho je situaciju pred
potpisivanje sporazuma objasnio na Skuptini stranke odra-
noj 6. i 7. oktobra 1921, naglaavajui da je postizanje sporazu-
ma bilo motivirano eljom za stabilizacijom politikih prilika
u zemlji i uvoenje ustavnog stanja: Do konca januara ove
godine (tj. 1921, op. H.K.) vodili su se pregovori izmeu naeg
kluba (Muslimanskog kluba u Parlamentu, op. H.K.) i vlade,
koji su se uvijek prekidali radi toga jer vlada nije htjela nikako
prihvatiti nae stanovite. Kada smo stekli uvjerenje da svoje
gledite o unutarnjem ureenju drave ne moemo proturiti,
onda smo bili stavljeni pred alternativu: ili dozvoliti da se ustav
donese bez nas, pa i protiv nas, ili da u Ustav unesemo bar ono
to se moe. Ustav bi bio donesen i bez nas. Uoi glasanja o
ustavu Zemljoradnici su poslali gospodinu Paiu memo-
randum u kome su traili da se opozovu samo nae agrar-
ne uredbe, pa e odmah glasati za ustav. (...). U jednoj vei-
ni od 270 lanova (koliko je brojao jugoslavenski Parlament,
op. H.K.) mogu li 24 poslanika (koliko je bilo iz reda JMO, op.
H.K.) prodrijeti potpuno sa svojim programom? Mi smo

mogli poi i drugim putem, mogli smo ii u opoziciju i ostati

u njoj i 5 godina. Ali je kod nas prevladalo oportunistiko uvje-
renje, jer stvarne uspjehe ni jedna stranka ne moe imati bez
kompromisa, a gdje je kompromisa, tu je i poputanja.
Dakle, ovdje se nije radilo o sporazumu Muslimana i Srba
protiv Hrvata, kako eli nategnuto pokazati Slobodan oja,
nego o pokuaju lidera JMO da doprinesu politikoj stabilizaci-
ji i uvoenju kakvog-takvog ustavnog stanja u zemlji. Konano,
nekoliko godina nakon to je usvojen centralistiki Vidovdan-
ski ustav, koji je mogao biti usvojen i bez podrke JMO, Stjepan
Radi kao lider Hrvatske republikanske seljake stranke tako-
er je prihvatio taj Ustav te formirao Vladu sa Nikolom Pai-
em, promijenivi ak i naziv svoje stranke.
Drugi primjer koji oja navodi takoer je problematino
kontekstualiziran, ali je injenica da se najee taj sporazum
interpretira kako to ini i oja. No, valjalo bi postaviti pitanje
kako objasniti injenicu da Dragia Cvetkovi sa Maekom
pregovara iskljuivo kao predstavnik krune, odnosno kneza
Pavla, a ne kao predstavnik Srba! Maek je pokuavao da u pre-
govore bude ukljuena i srbijanska opozicija, ali je knez Pavle
to odbacio. No, ovaj sluaj je oji bio zgodan da argumentira
svoju temeljnu tezu: Dok su se osamnaest godina prije Srbi i
Muslimani dogovorili da prevare Hrvate, sad su se Srbi i Hrva-
ti dogovorili da prevare Muslimane, tvrdi oja. No, vjerujem
da je jasno da prije osamnaest godina, to jest 1921, nije bilo
sporazuma Srba i Muslimana kako bi se prevarili Hrvati, pa je
i ovakva ojina interpretacija razloga za sporazum Cvetkovi-
Maek ista konstrukcija. Sporazum, za koga oja kae da je
brzo sklopljen, rezultat je spleta unutarnjih i vanjskopoliti-
kih okolnosti (Drugi svjetski rat je bio na pragu, a Njemaka
je bila doslovno na jugoslavenskim granicama) i do njega nije
dolo uope brzo. Ko proita knjigu Ljube Bobana, koja je osta-

la neprevaziena o tom dogaaju, moe se uvjeriti da su prego-

vori bili muni i teki, te da njihov cilj nije bio sklapanje spora-
zuma Srba i Hrvata protiv Muslimana! Uz to, Maek nije izjavio
da se sa Cvetkoviem ve na prvom sastanku dogovorio kako
Bosna i Hercegovina ne postoji pa je poslije sve ilo glatko,
nego je, u interpretaciji koja je u literaturi zabiljeena, on kazao
kako e se praviti da muslimani ne postoje i tako utvrditi koji
dijelovi zemlje imaju ui u sastav Banovine Hrvatske.
Trei sluaj je najbolji primjer ojine proizvoljne konstruk-
cije povijesti. ini se da je itav tekst i napisan upravo s ciljem
da se ukae na ovaj primjer koga neobjektivni istoriari svje-
sno zaobilaze, veli objektivni historiar Slobodan oja. Nakon
to je konstruirao priu da su se najprije Srbi i muslimani
dogovorili protiv Hrvata, potom Hrvati i Srbi protiv muslima-
na, sada mu je trebao primjer sporazuma Hrvata i muslima-
na protiv Srba. I pronaao ga je u sluaju zasjedanja Skuptine
BiH 14. i 15. oktobra 1991. kada se raspravljalo o Platformi o
poloaju Bosne i Hercegovine u buduem ustrojstvu jugosla-
venske zajednice. E, sada tu dolazi prava ojina mo konstru-
iranja povijesne stvarnosti u skladu sa njegovim politikim
stavovima. Prema njegovoj interpretaciji, ta skuptina i odluke
na njoj donesene, primjer su sporazuma Hrvata i muslimana
usmjeren protiv Srba, i one su vodile ruenju Jugoslavije (oja
kae: ruenje jedne drave bez da su Srbi o tome pitani), te je
to odvelo zemlju u rat! Dodue, nae oja priliku da, pozivajui
se na gospou Biljanu Plavi, navede kako Karadi i Kra-
jinik nisu olienje morala (kako li oja pronicljivo ocjenju-
je ova dva tipa!?), ali da, eto, nisu svi Srbi kao njih dvojica, da
Srbi u svojim redovima imaju bezbroj estitijih i istorijski od-
govornijih osoba koje se ni u emu ne slau niti identifikuju sa
Karadiem i Krajinikom i da se takve parlamentarne prevare
ne mogu raditi upravo zbog tih ljudi. U skladu sa tako postav-

ljenom tezom oja nastavlja kako je progovorila runa bosan-

ska stvarnost. Hajde da prevarimo ovog treeg, pa kud puklo
da puklo. I puklo je. I sve se sruilo, zakljuuje vrli i objektivni
historiar Slobodan oja.
ta nije u skladu sa povijesnom istinom u ovoj ojinoj
konstrukciji povijesti? Nita, rekli bismo! Ostao je oja duan
objasniti ko je napustio zasjedanje Skuptine? Da li su to uinili
svi poslanici Srbi ili, moda samo poslanici SDS i SPO? Da li je
neko od poslanika Srba ostao na zasjedanju i glasao za Memo-
randum o suverenitetu? Kako je tekla sjednica Skuptine i ta
joj je prethodilo? Ko je sve s kime pregovarao tokom trajanja te
sjednice? Niz je pitanja na koja oja nije odgovorio, ali je zato,
izbjegavajui i postaviti ta pitanja, ponudio rjeenja koja su i-
sta konstrukcija, a sve s ciljem zamagljivanja istine.
Prije svega, valjalo bi naglasiti da je Skuptina o kojoj oja
govori i koju interpretira kao dogaaj na kojem su muslimani
i Hrvati postigli sporazum protiv Srba, poela sa zasjedanjem
10. oktobra, te nakon pauze tokom vikenda nastavljena 14.
i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra, a ne samo 14. i 15.
oktobra 1991. godine. To je poznata Osma zajednika sjednica
vijea Skuptine Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine,
na kojoj je Radovan Karadi izjavio da muslimanski narod
moe nestati u ratu. Na ovom je zasjedanju razmatrano neko-
liko inicijativa: Platforma Predsjednitva SRBiH (koju je izloio
Ejup Gani), Izdvojeno miljenje srpskih lanova Predsjedni-
tva SRBiH (gospoe Biljane Plavi, kako je oslovljava Slobo-
dan oja, i Nikole Koljevia), Inicijativa za mirno rjeenje ju-
goslavenske krize (tzv. Beogradska inicijativa), Stajalite SDP o
moguem mirnom rjeenju krize (koje je izloio Miro Lazovi),
te Memorandum pismo o namjerama SDA. Postoji stenogram
sa ovoga zasjedanja i moe se provjeriti kako je tekla diskusi-
ja, a Karadieve prijetnje smo imali prilike toliko puta sluati i
gledati na televiziji.

oja je propustio navesti da je u vrijeme ovoga zasjedanja

Skuptine ve bilo formirano niz srpskih autonomnih oblasti
koje su obuhvatale vei dio Bosne i Hercegovine i koje su vo-
dile podjeli ove zemlje. U vrijeme samoga zasjedanja nije po-
stignut nikakav hrvatsko-muslimanski sporazum protiv Srba,
kako to konstruira oja, nego je nakon viednevnog zasjeda-
nja (naglaavam, sjednica je poela 10. oktobra i trajala sve do
23:40, pa napravljen prekid preko vikenda i nastavila sa radom
14. oktobra i trajala do ranih jutarnjih sati 15. oktobra) skup-
tinska veina usvojila Memorandum o suverenosti, izveden iz
Platforme Predsjednitva SRBiH, te odbacila Beogradsku ini-
cijativu. Zanimljivo je kako oja objanjava odbacivanje Beo-
gradske inicijative. On kae: Indikativno je bilo takoe i to da
niko nije glasao za inicijativu za mirno rjeenje jugoslovenske
krize i za donoenje Ustava Jugoslavije. Protiv je bilo 124, uz 12
suzdranih. oja ovime eli kazati kako su oni koji su glasali
protiv te inicijative, zapravo, glasali za rat. Zbog toga bi trebalo
objasniti da je ova Inicijativa, koju oja spominje, pokrenu-
ta 12. avgusta 1991. na sastanku Slobodana Miloevia s pred-
sjednicima skuptina Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Cilj te inicijative je bio stvaranje Jugoslavije koju bi inile Sr-
bija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Ta inicijativa, koja bi
vodila stvaranju Jugoslavije bez Hrvatske, Slovenije i Makedo-
nije, doista je odbaena na zasjedanju Skuptine SRBiH jer bi
to bilo stvaranje jedne posve nove drave koja sa Jugoslavijom
ne bi imala nita zajedniko. Bilo bi to stvaranje proirene Sr-
bije. Zbog toga je posve neprimjereno ojino ukazivanje na tu
indikativnost.
Da se ovdje nije radilo ni o kakvom hrvatsko-musliman-
skom sporazumu protiv Srba pokazuje injenica da je nakon
prekida skuptinskog zasjedanja 10. oktobra u 23:40 sati, odr-
an sastanak elnika SDA i SDS tokom 12. i 13. oktobra na koje-

mu se pokuavalo nai zajedniko rjeenje. Nisu uope drani

razgovori muslimanskih i hrvatskih stranaka, nego, dakle,
muslimanskih i srpskih. Ali, sporazum nije postignut jer li-
deri SDS jednostavno nisu eljeli podrati nijedan dokumenat
koji bi mogao voditi ka stvaranju suverene Bosne i Hercegovi-
ne. Oni su uporno ostajali pri stavu da BiH mora ostati u Jugo-
slaviji, pa makar se ta Jugoslavija svela samo na Srbiju, Crnu
Goru i Bosnu i Hercegovinu, plus srpski krajevi u Hrvatskoj.
Zna se ija je to bila politika.
Zbog bojkotiranja i prekida Skuptine, koju je majstorski
izveo Momilo Krajinik, prijetila je opasnost da Bosna i Her-
cegovina svojim neinjenjem jednostavno ostane u krnjoj
Jugoslaviji. Zbog toga je Mariofil Ljubi preuzeo voenje Skup-
tine, a poslanici SDS i SPO (dakle ne svi srpski poslanici) su
demonstrativno napustili Skuptinu SRBiH, a ostali poslanici
su usvojili Platformu o poloaju Bosne i Hercegovine u budu-
em ustroju jugoslavenske zajednice i Memorandum izveden
iz Platforme, te odbacili Beogradsku inicijativu (za kojom oja
toliko ali).
Zato je dolo do izglasavanja ovih dokumenata? Zato to
je to bilo krajnje vrijeme da se iznese stav BiH o rjeenju jugo-
slavenske krize. Ubrzo nakon toga, 18. oktobra 1991. u okviru
Konferencije o Jugoslaviji prezentiran je dokument pod naslo-
vom Okviri za generalno rjeenje jugoslovenske krize u kojemu
se predviala uska suradnja suverenih i nezavisnih republika.
Slobodan Miloevi je odbacio taj dokument, ali su odluke
Skuptine BiH usvojene u rano jutro 15. oktobra 1991, za koje
oja sasvim proizvoljno kae da su bile rezultat hrvatsko-mu-
slimanskog dogovora protiv Srba i da su odvele zemlju u rat,
bile osnova za kasniju poziciju BiH u procesu meunarodnog
priznanja. Te odluke nisu bile rezultat hrvatsko-muslimanskog
dogovora usmjerenog protiv Srba, kako eli oja predstaviti,

nego je njihov historijski smisao u stvaranju uvjeta za osamo-

staljenje Bosne i Hercegovine i stjecanje ravnopravne pozicije
sa ostalim jugoslavenskim republikama, pogoto nakon to su 8.
oktobra 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost. [Za]
te odluke nisu glasali poslanici SDS i SPO. ojina tvrdnja da su
te odluke usvojili samo Muslimani i Hrvati, koji su se udruili
protiv Srba, jednostavno nije tana. Bilo bi dobro da nam oja
objasni kako su glasali Srbi poslanici koji nisu bili lanovi SDS
i SPO! Osim toga, usvojena Platforma o poloaju Bosne i Her-
cegovine u buduem ustroju jugoslavenske zajednice, bio je doku-
ment koji je predviao da Bosna i Hercegovina kao moderna
drava ima potrebu i interes da ostvaruje ekonomsku i politi-
ku integraciju sa svim drugim takvim dravama. U tom smislu
svakako je najprirodnija i najprioritetnija politika integracija
koju e naa Republika ostvariti sa dravama lanicama sa-
danje Jugoslavije. Oblik i intenzitet te integracije potrebno je
(...) dogovorom utvrditi. No, SDS-u nije odgovaralo nita osim
ostanka u Jugoslaviji bez Hrvatske i Slovenije. A svi znamo da
to nije Jugoslavija. Upravo stvaranje takve krnje Jugoslavije
bio je cilj Inicijative za mirno rjeenje jugoslovenske krize i za do-
noenje Ustava Jugoslavije, koja je odbaena na ovom skuptin-
skom zasjedanju 15. oktobra 1991, i za kojom oja sada, poslije
toliko godina, lije suze. Nepotrebno. Jednako kao to je bilo ne-
potrebno da oja, konstruiranjem pria o tome kako smo se
varali sada pokuava nas zavaravati prebacivanjem krivice za
izbijanje rata sa kljunih krivaca na druge.
Na ovom bi mjestu moda trebalo ukazati da ideje koja
oja iznosi u svom tekstu nisu nita novo. Gospoa Biljana
Plavi, kako tu osobu oslovljava Slobodan oja, u svojoj je
knjizi Svedoim te ideje ve razradila, pa nam ih sada Slobodan
oja putem Osloboenja samo prosljeuje. Plavi doslovno
kae kako je usvajanje Memoranduma 15. oktobra 1991. bilo

klasina muslimansko-hrvatska prevara, odnosno prevara

najvieg ranga (str. 90). Nakon to je to na takav nain okva-
lificirala Plavieva nastavlja: Prema tome, odgovor na tri pi-
tanja koja se i danas postavljaju od strane mnogih ljudi (...) a
to su: koji je dogaaj provocirao rat? Kada se to desilo? Ko je
to uradio? Prevara u Skuptini od 14. i 15. oktobra 1991. Ovo su
uradili muslimanski i hrvatski poslanici (...) To bi bio odgovor
na tri pitanja (str. 91). Zatim nastavlja: Iza ovog nasilja nad
Skuptinom, nad Ustavom, Srbi su osetili nesigurnost (...) Srbi
su traili od svojih izabranih predstavnika odgovor na to nasi-
lje (str. 92). Tako je govorila Biljana Plavi, a sada nam slina
obrazloenja nudi i Slobodan oja.2
Primjera podvala i prevara ima jako puno u naoj povijesti,
ali ovi koje je Slobodan oja odabrao smatrajui ih zanimlji-
vim, zbog krivog povijesnog kontekstualiziranja nude i posve
krive poruke, koje su, moda, u skladu sa ojinim politikim
stavovima, ali imaju malo veze sa povijesnom istinom. Vjeru-
jem da Slobodan oja kao ambasador Bosne i Hercegovine bo-
lje radi svoj posao od posla historiara. Ili se moda i tu varam?
(Osloboenje, 10. novembar 2009, 12-13)
2
[oja je svoj tekst u Osloboenju objavio upravo u vrijeme kada je Biljana
Plavi napustila zatvor i dola u Beograd. Osobno sam njegov tekst, u koje-
mu se ponavljaju njena obrazloenja stanja koja su odvela zemlju u rat, doi-
vio kao dobrodolicu bivoj predsjednici Republike Srpske.]

III DIO
IMA NADE - DVA ASNA

PRIMJERA
Profesor dr. Nedim arac

(1926. - 2008.)
KONCEM prole godine, u vrijeme kada sam intenzivno sa

najbliim saradnicima razmjenjivao ideje o novim projektima
koje bismo zasnovali u Institutu za istoriju u Sarajevu, dobio
sam informaciju da bi profesor arac elio sa mnom razgova-
rati i predloiti mi neto to je smatrao korisnim za nau histo-
riografiju. Naravno, odmah smo se susreli (bilo je to 4. oktobra
2007.) i dugo razgovarali. Profesor mi je govorio o raznim ide-
jama koje je on u sebi nosio i o kojima je razgovarao sa svojim
prijateljima, o projektima koje je on davno elio pokrenuti, ali
iz razliitih razloga nije (ponajvie zbog nepovoljnih uvjeta u
kojima se nalazila naa nauka i na Institut za istoriju). Sma-

III DIO | IMA NADE - DVA ASNA PRIMJERA
trao je kako, ipak, mi u Institutu trebamo sada pokrenuti jedan

opiran projekt koji bi se zvao Leksikon historije Bosne i Hercego-
vine. On nema snage u tome aktivno sudjelovati, ali vjeruje da
smo mi u stanju to realizirati.
Mislio sam tada kako je ideja odlina, ali i bio svjestan da
su sada uvjeti za njezinu realizaciju puno tei nego u vrijeme
kada je profesor arac aktivno djelovao. No, svesrdno sam pri-
hvatio njegovu ideju i sa saradnicima smo brzo razradili i na-
pravili kompletan projekt Historijskog leksikona Bosne i Herce-
govine. Tada nisam niti slutio da profesor arac, oito ve svje-
stan skorog zavretka svoje ivotne prie, nije elio ovu ideju o
Leksikonu ponijeti sa sobom nego je ostaviti nama mlaima da
se na njoj iskuamo.
Ovo sam naveo samo da bih argumentirao koliko je profe-
sor arac, uprkos poodmakloj dobi i ve naruenom zdravlju,
ostao vezan za historijsku nauku. Istodobno, to je dokaz koliko
je profesor arac bio otvoren kao naunik i spreman svoje ideje
dijeliti sa drugima. Takoer, pokazuje to i da je profesor arac
bio ne samo veliki historiar, nego i pokreta velikih projekata i
odlian organizator i lider.
Roen u Sarajevu 25. maja 1926. godine, u uglednoj gra-
anskoj porodici, Nedim se jo kao srednjokolac opredijelio
za ljeviarski, buntovniki i revolucionarni pokret. Pripadnost
tom pokretu bio je znak idealizma, a Nedim arac je kasnije,
kroz itav svoj ivot, pokazao da se nikada nije odrekao tog
idealizma. Oni koji ga dobro poznaju esto navode da je, ak
i u vrijeme kada je rukovodio velikim i poznatim projektom
pisanja Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine i kada je
bilo mogue preko tog projekta dobiti sve to je trebalo jednom
Institutu (pa i svima pojedincima ukljuenim u taj projekt),
Nedim idealistiki pristupao tom poslu, odbijajui bilo kakve
privilegije kako za sebe lino tako i za druge koji su na tome

Profesor dr. Nedim arac (1926. - 2008.)
radili. Htio je profesor arac da se napie potena i argumenti-

rana historija jedne politike partije koja je dugo vremena vla-
dala u Bosni i Hercegovini. Kada smo imali historije JMO, HSS
i drugih stranaka, sasvim je razumljivo da imamo i historiju SK.
Nauni razlozi i nauni kriteriji bili su vaniji od svih ostalih.
Pa, to je najvei idealizam.
Nedim je tome svjedoio itavim svojim ivotom. Sudio-
nik u Drugom svjetskom ratu od 1941, nakon rata Nedim arac
je jedno vrijeme radio kao profesionalni omladinski rukovodi-
lac, ali ubrzo se opredjeljuje za nauni razvoj. Najprije zavrava
studij historije na Vioj pedagokoj akademiji (1948), a potom
i studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1960), gdje je 19.
marta 1974. doktorirao briljantnom tezom o estojanuarskom
reimu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. U meu-
vremenu je radio kao srednjokolski profesor historije u Banjoj
Luci i Sarajevu (1948-1949), Institutu drutvenih nauka u Beo-
gradu (1949-1951), zatim kao jedan od prvih saradnika u Isto-
rijskom odjeljenju CKSKBiH, profesor Visoke kole politikih
nauka (danas Fakultet politikih nauka, 1961-1972), zatim kao
direktor Muzeja revolucije BiH (1972-1975) i konano u Insti-
tutu za istoriju, gdje je neprekidno radio od 1975. do odlaska u
mirovinu 1988. godine. Na svim ovim poslovima profesor a-
rac se odlikovao izuzetnom radnom energijom i idejama koje
e ostaviti peat na dalji razvoj svih tih institucija.
U tom razdoblju, profesor arac nikada nije zanemario
ni svoje drutveno djelovanje. Izmeu ostalog, bio je i posla-
nik u Skuptini SFRJ (1963-1967), lan CKSKBiH (1965-1969),
gdje se, uglavnom bavio organizacionim pitanjima vezanim za
historiju. Od 1979. do 1988. godine bio je i predsjednik i lan
Komisije CKSKBiH za istoriju. Dobitnik je brojnih priznanja i
nagrada, meu kojima izdvajamo Spomen-plaketu grada Sa-
rajeva (1965), Plaketu SUBNORA Jugoslavije (1976), Dvade-

setsedmojulsku nagradu (1977), te nagradu ZAVNOBiH-a za

ukupan nauni opus (1988).
Nauno djelovanje profesora Nedima arca moemo pro-
matrati na nekoliko razina: na individualnoj i institucional-
noj, zatim na nauno-istraivakoj i vaspitno-obrazovnoj, a u
okviru njegovog tematskog odreenja mogli bismo kazati kako
je potrebno razlikovati dva razdoblja: prvo, koje se odlikuje,
uglavnom, bavljenjem historijom radnikog i sindikalnog po-
kreta, dok se drugo razdoblje odnosi na ire drutvene, naci-
onalne i privredne teme historije Bosne i Hercegovine u raz-
doblju izmeu dva svjetska rata i za vrijeme Drugog svjetskog
rata. Konstanta u radovima profesora arca, bez obzira kojim
temama se bavio, bila je temeljitost u istraivanju izvorne gra-
e, kritiki odnos prema literaturi, sveobuhvatnost u osvjet-
ljavanju materije koju obrauje, kontekstualiziranje vlastitih
istraivanja u ire prostorne i vremenske okvire. Bez obzira na
znaajan drutveni angaman profesora Nedima arca, u nje-
govim naunim radovima se ne osjea nikakva tendencioznost
i ideoloka angairanost. U njegovim djelima neemo naii ni
na kakve apologetske tonove.
Nauni rad profesora Nedima arca po mnogo emu se
moe okarakterizirati atributima pionirskog poduhvata. Svo-
jim ozbiljnim i minucioznim arhivskim istraivanjima o histo-
riji radnikog pokreta Nedim arac je utemeljio metodoloke
osnove historiografije o radnikom pokretu u Bosni i Hercego-
vini i presudno utjecao na pravce njenog daljeg razvoja i defini-
ranja naunih modaliteta integriranja radnike klase u tokove
ope politike historije na bosanskohercegovakim prostori-
ma.
Osim toga, Nedim arac je jedan od utemeljitelja Instituta
za istoriju. Dao je i veliki doprinos oblikovanju Fakulteta poli-
tikih nauka. Profesor Nedim arac je na tom fakultetu uteme-

ljio predmet Politika istorija naroda Jugoslavije sa osnovama

opte istorije 19. i 20. vijeka. Moemo sa sigurnou tvrditi
kako su se ove dvije institucije (FPN i Institut za istoriju) re-
lativno brzo, zahvaljujui i velikom doprinosu profesora dr.
Nedima arca, razvile u kadrovski i po naunom doprinosu,
ugledne ustanove u Bosni i Hercegovini.
Nauni opus prof. dr. Nedima arca obuhvata 8 monogra-
fija, 135 studija, lanaka i priloga, 11 kritikih osvrta i 5 knjiga
grae. Neki od tih radova objavljeni su na njemakom, engle-
skom, francuskom i talijanskom jeziku. Vremensko razdoblje
kojim se prof. arac nauno bavio obuhvata drugu polovicu 19.
i prvu polovicu 20. stoljea. Uglavnom se bavio razdobljem od
1878. do 1945. godine. Tematski, taj opus je veoma raznolik. U
poetku su to teme o profilu, razvitku i djelatnosti radnikog
pokreta; zatim agrarni i nacionalni odnosi; ustavno ureenje
jugoslavenske drave i poloaj Bosne i Hercegovine u toj dra-
vi; drutveni, politiki i privredni ivot BiH u razdoblju izmeu
dva svjetska rata; narodnooslobodilaki rat u BiH; uloga lino-
sti u historiji Bosne i Hercegovine.
Prve radove profesor arac je objavio poetkom 1950-ih
godina u vrijeme kada se problematika historije radnikog
pokreta tek stidljivo pojavljivala na horizontu interesa malo-
brojnih historiara, koji su se dotad preteno bavili starijim
razdobljima nae historije. Profesor arac tada objavljuje kra-
e lanke, saete poput enciklopedijskih natuknica, ali je ubrzo
uslijedila knjiga pod naslovom Poloaj radnike klase u Bosni i
Hercegovini pod austrougarskom okupacijom 1878-1914 (Beo-
grad 1951), a zatim i knjiga Sindikalni pokret u Bosni i Hercego-
vini do 1919. godine (Sarajevo 1955). Premda je profesor arac,
u skladu sa svojom ljudskom skromnou, ovu knjigu naslovio
tek kao hroniku, ona je, ipak, pokazala sve odlike bogato
dokumentiranog prikaza historije sindikalnog pokreta u BiH

u doba austrougarske vladavine. Periodizacija, kao i mnoge

ocjene koje je prof. arac dao o sindikalnom pokretu u ovom
razdoblju, nije doivjela gotovo nikakve izmjene u naoj histo-
riografiji u narednim razdobljima.
Vrijeme od 1955. do 1975. prof. arac je proveo u istraiva-
njima arhivske grae i predavanjima na Fakultetu politikih
nauka. To je rezultiralo pojavom knjige o Gojku Vukoviu, te
knjiga Politika istorija naroda Jugoslavije 1878-1945. Zatim je
uslijedila najznaajnija knjiga profesora arca Uspostavlja-
nje estojanuarskog reima 1929. sa posebnim osvrtom na Bosnu
i Hercegovinu (Sarajevo, 1975). Ova knjiga, koju je nauna kriti-
ka ocijenila jako afirmativno, donijela je profesoru arcu ugled
serioznog i svestranog poznavatelja politike istorije Jugoslavi-
je izmeu dva svjetska rata.
Nakon ove temeljne knjige, profesor arac je 1981. objavio
jo jednu knjigu Teme nae novije istorije. Istoriografski prilozi,
koja obuhvata njegove najznaajnije radove o radnikom po-
kretu koje je on objavljivao od poetka 1960-ih do kraja 1970-
ih godina.
Zatim je uslijedio rad na projektu Historija naroda Bosne i
Hercegovine, u okviru kojeg je prof. arac napisao veliku studi-
ju, obima preko 200 stranica, o drutvenom, politikom i pri-
vrednom ivotu Bosne i Hercegovine od 1925. do 1932. godine.
Ovaj rukopis, koji je zbog razliitih intriga svojstvenih naoj
sredini, ostao neobjavljen u Nedimovoj ostavtini, zasluuje
nau pozornost, ali ne kao predmet ocjene na komemorativnoj
sjednici, nego djelatno, u smislu urednikih poslova i angaira-
nja tamparije.
Osim nauno-istraivakog rada ostala je zapaena i nje-
gova profesorska djelatnost na Univerzitetu. Za 21 godinu
profesorske aktivnosti proao je kroz sva nastavna zvanja od
predavaa na Visokoj politikoj koli do redovnog profesora

Univerziteta. Studenti koji su sluali njegova predavanja pre-

priavaju kako je uspijevao uspjeno kombinirati predavanja sa
rezultatima vlastitih naunih istraivanja. Sigurno bi i mi da-
nas iz toga mogli puno nauiti.
Znaajan je i doprinos profesora arca u objavljivanju ar-
hivske grae, izradi strunih publikacija, pisanju kraih priloga
za prvo i drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Isto tako, bio
je lan redakcija brojnih asopisa (Pregled, Godinjak Drutva
istoriara BiH, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika, Opre-
djeljenja i drugih) i davao veliki doprinos njihovom naunom
profiliranju.
Profesor Nedim arac je ve 20 godina bio u mirovini i nije
aktivno bio prisutan u naoj nauci. Povukao se u svoj dom, i-
vio mirno i nenametljivo, usidrio lau k obali, ali nam je svima
bilo vrlo vano uti njegovo miljenje o onome to mi u Institu-
tu radimo, o kvaliteti naih publikacija i naunih skupova. Ne-
koliko posljednjih godina redovito je bio s nama na tzv. Danu
Instituta, kada se svi saradnici Instituta (i oni koji su otili u mi-
rovinu i oni koji tek poinju svoj nauni hod), sastaju i drue.
Prisjeam se s kolikim sam zadovoljstvom prije nekoliko go-
dina predstavio profesora Nedima arca mladim saradnicima
Instituta, koji su do tada samo itali njegove knjige. U decem-
bru 2007. nije ga bilo s nama. Uljudno se ispriao, ali nam je
poelio uspjeh u radu.
Nama sada ostaje da mu se zahvalimo na svemu to je i-
nio za nas, za razvoj historijske nauke, za razvoj naih naunih
institucija (prije svih Instituta za istoriju, ali i Fakulteta politi-
kih nauka i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine). Takoer
smo mu zahvalni na pozitivnom linom primjeru naina rada i
ivotnog stila. Hvala, profesore! Od Vas smo imali ta nauiti!
(Prilozi, br. 37, Sarajevo: Institut za istoriju, 2008, 309-313)

Odlazak dobrog profesora.
O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu
KAKO je u Institutu? bilo je pitanje koje je jedva ujnim

glasom izustio profesor Karabegovi dok mi je, ve onemoao,
jedva drao ruku za vrijeme jedne od mojih posljednjih posje-
ta njegovom domu. Pokazao je time svoju duboku i, rekao bih,
trajnu vezanost za Institut za istoriju u Sarajevu.
Roen 5. juna 1931. u Modrii, Ibrahim Karabegovi je dje-
tinjstvo provodio poput ostale ivahne djece u pitomoj Posavi-
ni, igrajui fudbal i pohaajui osnovnu kolu u rodnom gra-
du. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata zapoeo je gimnazijsko
kolovanje, privatno polagao prva dva razreda u Banjoj Luci,
a potom nastavio kolovanje u Derventi, te u Doboju gdje je
1951. maturirao. Odmah je upisao studij historije u Sarajevu,
a nakon diplomiranja vratio se u Modriu i do 1963. radio kao
nastavnik u osnovnoj koli, a potom i kao profesor u gimnaziji.
Od 1963. vezan je za Sarajevo i Institut. Nakon to je magistri-
rao u Beogradu, izvjesno vrijeme kao stipendista proveo je na
specijalizaciji u Bonnu i Amsterdamu, a zatim doktorirao u Sa-
rajevu 1976. godine.
Vezu sa Institutom nije prekidao ni nakon to je 1994, zbog
ope destrukcije i devastacije Odsjeka za historiju Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, preao na fakultet i u zvanju redovnog

profesora drao nastavu iz nacionalne historije 20. stoljea. Svi

koji su u tom razdoblju sluali predavanja kod profesora Ka-
rabegovia saglasni su u ocjeni da je bio zanimljiv predava,
vrstan pedagog i ugodan sugovornik u diskusijama voenim o
vrlo zanimljivim, ali esto politiziranim temama, kako je to
zapisala jedna mlada historiarka i biva studentica profesora
Karabegovia. Uistinu, radilo se o dobrom profesoru, potova-
nom od studenata i svih kolega. ini mi se da je profesor Kara-
begovi bio jedan od rijetkih historiara koga smo svi cijenili
zbog njegove ljudskosti: on je svima pristupao sa nekom ljud-
skom toplinom, pa i kada ste s njim diskutirali o najteim i naj-
osjetljivijim povijesnim temama, do izraaja je dolazila njego-
va prirodna jednostavnost koja mu je omoguavala da i najslo-
enije povijesne fenomene svede na svima razumljive forme.
Teze koje je u nauci zastupao izgledaju tako jednostavne i razu-
mljive. Profesor Karabegovi je najbolji primjer da razumljivo
mogu pisati samo oni koji dobro razumiju ono o emu piu.
Profesora Karabegovia najvie pamtimo po onome to
je uinio kao direktor Instituta za istoriju. On je direktor bio u
dva navrata: prvi put od 1978. do 1987, te ponovo od 1998. do
2002. godine. Uz dr. Envera Redia, koji je krajem 1960-ih i
poetkom 1970-ih godina usmjerio razvoj Instituta, rekao bih
da je profesor Karabegovi najvie doprinio njegovom razvo-
ju u najrespektabilniju naunu instituciju iz oblasti historijske
nauke u Bosni i Hercegovini. Zato nimalo ne udi to su ljudi
u Institutu i u vrijeme kada je Karabegovi 2002. otiao u pen-
ziju, svaki njegov dolazak u Institut karakterizirali rijeima da
je dolazio direktor. On je, jednostavno, bio direktor. U da-
nanjem drutvenom kontekstu, kada ta rije ne znai puno,
u vremenu uasne devalvacije svega i svaega, odnos prema
Karabegoviu kao direktoru i u vrijeme kada on to nije vie bio,
a takav odnos prema njemu smo gotovo svi njegovali u Insti-

Odlazak dobrog profesora. O prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu
tutu, pokazuje njegovu ljudsku veliinu, ali i potovanje koje

smo svi iskazivali prema njemu. On je to zasluivao svojim
odnosom prema nama. Sjeam se naeg putovanja u Zagreb,
u zimu 2001. godine: Duboki snijeg prikovao Sarajevo, a nas
dvojica vozom koji se jedva probijao iz grada kreemo u Zagreb
na odbranu moju doktorske disertacije. Za mene je prisustvo
moga direktora bilo veliko ohrabrenje, a boravak u Zagrebu i
potovanje koje su svi iskazivali prema Karabegoviu, te nje-
govo izuzetno dostojanstveno i, rekao bih, gospodsko dranje,
inilo me je izuzetno ponosnim.
Osim kao direktor Instituta, profesor Karabegovi je ra-
zvoju nae historiografije doprinio svojim organizacionim
aktivnostima u Drutvu istoriara Bosne i Hercegovine, iji
je predsjednik bio jedno vrijeme, a znaajna je i njegova ulo-
ga koju je imao kao predsjednik Zajednice instituta za noviju i
najnoviju istoriju Jugoslavije.
Od organizacionih doprinosa razvoju nae historiografije
valja spomenuti i njegov angaman oko Drutvenog cilja DC
XIII/2, koji je pokrenut upravo u vrijeme kada je Karabegovi
bio direktor Instituta. Bio je to najvaniji projekt koji je uope
pokrenut u naoj historiografiji, a mnogi i dan danas svoje ra-
dove objavljuju na temelju istraivanja provoenih u okviru tog
projekta.
Profesor Karabegovi je, takoer, dao znaajan doprinos
nastanku knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do
kraja Drugog svjetskog rata, koja je objavljena u opkoljenom Sa-
rajevu 1995. godine. On je vodio itav posao. Sjeam se dobro
toga vremena: svi su kriteriji bili poremeeni, teko je bilo us-
postaviti potovanje i uvati dostojanstvo nauke, ali je profesor
Karabegovi kao ef Redakcije jednostavno nametnuo kriterij
i svi smo ga uvaavali i potovali. Kada sam kasnije o tome
razmiljao shvatio sam da je jedino on tada mogao voditi tu Re-

dakciju i miriti nas tada mlade i nadobudne sa onima koji su

imali puno vie iskustva, znanja i mudrosti od nas.
U svom naunom radu profesor Karabegovi je njegovao
umjerenost, ali i izuzetnu temeljitost. Napisao je dvije znaaj-
ne knjige, priredio tri izuzetno vane zbirke arhivskoga gradi-
va, sudjelovao u izradi nekoliko hronologija, napisao blizu pe-
deset naunih lanaka, rasprava i priloga, niz osvrta i prikaza,
a njegovi istupi na konferencijama, posebno onim organizira-
nim u austrijskom gradu Linzu, primjer su naune korektnosti
i potenja.
Za ocjenu rezultata naunog rada profesora Karabegovia
treba svakako imati u vidu vrijeme u kojemu se on nauno ra-
zvijao: karijeru je poeo sredinom 1960-ih godina, kada se hi-
storiografija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i ire, najvie
bavila historijom radnikoga pokreta. To su teme kojima se i
on najvie bavio, ali je zanimljivo da se profesor Karabegovi,
za razliku od drugih, u svojim istraivanjima fokusirao vie na
reformistiku nego na revolucionarnu struju u radnikom po-
kretu. Moemo slobodno danas rei da je profesor Karabego-
vi bio najbolji poznavatelj reformistikog radnikog pokreta u
Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu dva svjetska rata.
O tome se prvi put oglasio ve 1966, objavivi rad o listu
Glas slobode od 1909. do 1929. kao izvoru za prouavanje
historije radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Slijedio je
niz lanaka o revolucionarnoj tampi u BiH, rascjepima u bo-
sanskohercegovakom radnikom pokretu, saradnji bosansko-
hercegovakih i srbijanskih reformista, oblicima podrke rad-
nikog pokreta u BiH revolucijama u Rusiji i Maarskoj poslije
Prvog svjetskog rata. Bio je to logian hod ka pojavi prve knjige,
koju je profesor Karabegovi objavio 1973. pod naslovom Rad-
niki pokret u Bosni i Hercegovini izmeu revolucionarne i refor-
mistike orijentacije od 1909. do 1929. godine. Rije je, zapravo,

o zbirci njegovih lanaka u kojima istrauje nastanak, razvitak,

osnove na kojima je poivao, organizacione forme, ideoloke
dosljednosti i nedosljednosti, te utjecaj u radnikoj klasi i dru-
tvu reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini.
Nekoliko godina nakon toga uslijedila je monografija pod
naslovom Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Her-
cegovine 1919-1941. godine (Sarajevo: Svjetlost, 1979). Time je
profesor Karabegovi zaokruio istraivanja o reformistikom
radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska
rata. Mada iz dananje perspektive moe izgledati da je rije
o neinteresantnoj temi, rekao bih da je rije o jako vanom
aspektu bosanskohercegovake historije. A koliko je profesor
Karabegovi ovom knjigom doprinio raiavanju ovog pita-
nja najbolje pokazuje injenica da nakon toga nije napravljen
nijedan novi iskorak u istraivanju fenomena reformistikog
radnikog pokreta, a profesor Karabegovi se situirao na pozi-
ciju nespornog autoriteta za ovu tematiku.
ta je, zapravo, profesor Karabegovi uinio u ovoj knji-
zi? On je uoio postojanje pukotine u bosanskohercegovakom
radnikom pokretu i shvatio je da se korijeni reformizma i re-
formistikih tendencija moraju traiti ne samo u postojeim
drutveno-ekonomskim i politikim prilikama u Bosni i Her-
cegovini, nego i u utjecajima opeg procesa diferencijacije u
meunarodnim okvirima. To ga je u daljoj analizi dovelo do
saznanja da je reformistiki pokret u bosanskohercegovakom
radnikom pokretu sastavni dio ire pojave u meunarodnim
okvirima. Karabegovi je dalje pratio proces transformacije
socijaldemokracije prije Prvog svjetskog rata u izrazito refor-
mistiku frakciju poslije Prvog svjetskog rata, te dalje grananje
unutar reformistikog pokreta, tragajui za bosanskohercego-
vakim specifinostima. Istodobno je ukazivao na socijalne
osnove reformizma, te odnose reformista prema parlamen-

tarizmu, nacionalnom pitanju i revolucionarnom radnikom

pokretu.
Poslije ove dvije velike i zapaene monografije Karabego-
vi se fokusirao na objavljivanje arhivske grae o djelatnosti
pojedinih radnikih aktivista (o Ivanu Krndelju i Mitru Trifu-
noviu), a u suradnji sa Boom Madarom i Iljasom Hadibe-
goviem pripremio je i grau o kongresima Glavnog radnikog
saveza za Bosnu i Hercegovinu od 1905. do 1919. godine. Tada
su nastali i njegovi zapaeni, vei ili manji radovi o Filipu Fi-
lipoviu, uri akoviu, kao i vani enciklopedijski prilozi o
Vladimiru Gainoviu i Trifku Grabeu, te njegov doprinos u
nastajanju Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine, gdje je
faktiki sumirao svoja istraivanja o radnikom pokretu nepo-
sredno nakon Prvoga svjetskog rata.
Profesor Karabegovi je dao zapaen doprinos izuavanju
lokalne historije. U tom smislu su posebno vrijedni njegovi ra-
dovi o razvoju Doboja i Modrie u razdoblju izmeu dva svjet-
ska rata.
U 1990-im kod profesora Karabegovia se ve osjetio odre-
eni umor bavljenja naukom. Ipak, njegovi radovi o Jevrejima
Bijeljine do 1941, te onaj o slici koju su o Sarajevu stvarali strani
putopisci od polovine esnaestog do kraja sedamnaestog sto-
ljea, ostat e da svjedoe o naunom potenju velikog ovje-
ka Ibrahima Karabegovia. Dvadesetsedmojulska nagrada te
nagrada za nauni doprinos Veselin Maslea samo su dio po-
kazatelja vrijednosti koje je u sebi imao profesor Karabegovi.
Smrt profesora Karabegovia pretekla nas je da dvije stvari
zavrimo skupa: namjeravali smo pripremiti poseban zbornik
u ast profesora Karabegovia i time iskazati nae potovanje
prema njemu dok je jo iv. Nismo stigli, ali smo se dogovorili
kako to treba izgledati. I drugo u posljednje vrijeme je pisao
neke vrste svojih memoara. Nije to zavrio, ali e trebati pogle-

dati dijelove koje je napisao. Vjerujem da mogu biti korisni za

sve nas.
I na kraju, profesor Karabegovi je bio naunik i ovjek
koji je izuzetno volio ivot. Prisjeam se njegovih blistavih oi-
ju i radosti koju je mogao samo oima iskazati dok je Tomislav
Iek, nedavno, evocirao zajednike uspomene na poslijedi-
plomske studije u Beogradu ili odlazak u Budimpetu poslije
ovoga rata. To je za mene bio znak da je profesor Karabegovi
bio zadovoljan ivotom na ovom svijetu. I mi smo bili zadovolj-
ni i radosni to smo se barem dio tog vremena druili s njim.
Dragi Ibro, hvala Ti.
Profesor Ibrahim Karabegovi je umro 28. augusta 2011. u
Sarajevu .
(Prilozi br. 40, Sarajevo: Institut za istoriju, 2011, 457-461)

IV DIO
NEEMO PRISTATI NA
POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE
(INTERVJUI)
Od 46 begovskih obitelji 1918.

godine oduzeto dva i po miliona
dunuma zemlje
Vau doktorsku disertaciju ste branili na Filozofskom

fakultetu u Zagrebu. Zbog ega je niste branili u Sara-
jevu, pogotovo to je tema begovata u potpunosti bo-
sanska tema?
Budui da sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1991.
obranio magistarsku radnju, da sam niz znanstvenih radova
publicirao u referentnim historiografskim asopisima koji izla-

IV DIO | NEEMO PRISTATI NA POLITIZACIJU HISTORIOGRAFIJE (INTERVJUI)
ze u Hrvatskoj i da moje znanstvene veze sa Zagrebom, imaju

svoju dugu historiju, nije nikakvo udo da sam se odluio za to
staro evropsko sveuilite kao mjesto za stjecanje doktorskoga
zvanja.
Drugi razlog je vezan za ope stanje koje vlada u naoj hi-
storiografiji, u kojoj ne postoji mlada generacija historiara,
nego prilino izraena konfrontacija starije i srednje generaci-
je. Naime, po mome sudu, starija generacija, koja je, u sutini,
malo napravila za formiranje mlade generacije historiara u
Bosni i Hercegovini, uporno bi htjela biti srednja generacija, a
onu grupu historiara, koja je po svemu, osim po znanstvenim
titulama, srednja generacija, zahvaljujui feudalnom odnosu
koji vlada na Univerzitetu, nastoji zadrati u uvjerenju kako su
oni jo uvijek mlada generacija. U takvim uvjetima pripadnici
starije generacije, koji imaju dominirajuu ulogu na Univerzi-
tetu, mogu unedogled odugovlaiti ili opstruirati promoviranje
novih magistara i doktora, i na taj nain, zapravo, onemogua-
vati prirodnu smjenu generacija, kako bi oni, po mogunosti do
Sudnjega dana, zadrali svoju feudalnu poziciju. Od 1989,
kada sam ja doao u Institut za istoriju u Sarajevu, svega jedan
doktorand je obranio doktorsku disertaciju, i to prije 12 godina!
U posljednje dvije decenije sa moga Instituta su svega dva dok-
toranta obranila disertacije na Filozofskom fakultetu u Saraje-
vu! Stoga uope ne iznenauje da se izlaz trai izvan Sarajeva.
Ja sam se odluio za Zagreb, neki ve razmiljaju i o Beogradu.
Neki su, pak, spremni ekati i po tri godine nakon zavretka ru-
kopisa kako bi disertaciju branili ba na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu. Mogunost izbora postoji! Nije, meutim, zabrinja-
vajue to to se znanstvene titule stjeu na sveuilitima izvan
Sarajeva (to je, ak, dobro, i to treba dalje podsticati), nego slab
materijalni poloaj znanosti u nas, nedostatak fondova iz kojih
bi se finansirala znanstvena istraivanja, nedovoljna sistemska

Od 46 begovskih obitelji 1918. godine oduzeto dva i po miliona dunuma zemlje
podrka izdavatvu i slino. Ja sam, na primjer, uprkos velikom

razumijevanju koje sam imao u Institutu za istoriju, rukopis di-
sertacije u Zagreb poslao autobusom zamolivi prijatelja da na
autobuskoj stanici preuzme 10 ukorienih primjeraka i preda
ih na Fakultetu. U tom trenutku mi jednostavno u Institutu ni-
smo imali dovoljno finansijskih sredstava da pokrijemo troko-
ve putovanja do Zagreba!
Osim toga, u vezi sa mojom disertacijom bilo je nekih nes-
porazuma, za koje bih kazao da se vie uklapaju u okvire onoga
to sam nazvao drugim razlogom za odlazak u Zagreb, nego
to su znanstvene naravi. Jedni su govorili kako sada nije ba
dobro vrijeme da se govori o begovima, a pogotovo o njihovim
zemljinim posjedima, jer bi to, navodno, moglo voditi novim
podjelama u bonjakom narodu; drugi su me uvjeravali kako
se o begovima uope ne moe govoriti, jer oni, zapravo, nikada
nisu ni postojali kao prepoznatljiva socijalna i politika struk-
tura; trei su me podsticali da uradim ovu disertaciju, jer je to
od nacionalnog interesa i tako dalje. Rano sam uvidio da e
moja disertacija biti znastveni rad jedino ako se jasno distan-
ciram od svih tih kvaziznanstvenih primjedbi i sugestija, i ako
budem radio sine ira et sudio. Stoga sam odluio otii u Zagreb,
gdje sam mogao pisati bez ikakvih dnevnopolitikih utjecaja.
ta Vas je podstaklo da za doktorsku tezu uzmete temu

Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od
1878. do 1918. godine?
Ja sam se ovom temom poeo baviti na poticaj jednoga
moga sarajevskog profesora, koji mi je sugerirao da za predmet
disertacije uzmem ne samo begovske zemljine posjede na pri-
jelazu iz 19. u 20. stoljee, nego da obuhvatim sve aspekte nji-
hova povijesnog znaenja u vremenu austrougarske vladavine.
U tom smislu on je sugerirao da se tema zove Begovat u Bosni i

Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Kada sam donio odluku da

disertaciju prijavim u Zagrebu, djelomice sam odstupio od te
polazne pozicije pokuavajui osvijetliti ulogu begova kao po-
litike i socijalne strukture u razvoju bosanskohercegovakoga
drutva na prijelazu 19. i 20. stoljea, ali istraivanja usmjeriti
na to koliko su zemljini posjedi bili osnova njihove ekonom-
ske i politike pozicije u ovome vremenu. Fokusirao sam svoja
istraivanja na pojedinane begovske obitelji nastojei to eg-
zaktnije utvrditi veliinu i strukturu njihovih zemljinih posje-
da koncem austrougarske vladavine.
Zato sam se ograniio ba na ovo razdoblje? Prije svega
zato to je to razdoblje prelomno u historiji ne samo bosan-
skih begova nego bosanskoga drutva u cijelosti. Prestankom
osmanske vlasti i uspostavom novoga dravnog i drutvenog
okvira sve se u Bosni poelo preispitivati. Tako se postavilo i
pitanje poloaja dotadanjih bosanskih drutvenih struktura
u odnosu na austrougarske drutvene strukture, pa time i po-
loaj begova. Poetkom austrougarske vladavine poloaj be-
gova, kako pravni tako i ekonomski, doveden je u pitanje. Bez
obzira to je proces njihovoga slabljenja zapoeo ve koncem
osmanske vladavine, tek sa uspostavom austrougarske vlasti
snanije je zapoeo proces njihovoga propadanja. Tokom au-
strougarske vlasti begovi su prolazili kroz odreene socijalne
promjene i, premda nisu imali osobit politiki znaaj, imali su
jo uvijek dovoljno stabilnu socijalnu podlogu. Odlaskom ove
vlasti ta je socijalna podloga u cijelosti unitena. Dakle, upravo
taj dolazak austrougarske vlasti, koji je oznaio poetak sna-
nijega propadanja, i odlazak, koji je znaio njihovo definitivno
unitenje, opredijelili su me da se fokusiram na ovo razdoblje
koje po tome predstavlja zaokruenu cjelinu u historiji bosan-
skih begova.

S obzirom da ste u Vaoj disertaciji obrazloili da je

pojam begovata dosta irok i nedovoljno razjanjen,
moemo li rei da su begovi bonjaki plemii-aristo-
krate?
Odgovor na Vae pitanje je potvrdan. U disertaciji sam
dosta opirno raspravljao o znaenju titule beg u austrou-
garskome vremenu i pokuao odgovoriti na pitanje ko su bili
begovi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Znanstvena je litera-
tura puna kontroverzi u vezi s tim. Ja sam smatrao da je jedi-
no znanstveno opravdano instituciju begovata u vremenu au-
strougarske vladavine promatrati u kontekstu toga vremena, a
ne u kontekstu ranijega, osmanskog, odnosno kasnijeg, jugo-
slavenskog, razdoblja njihove povijesti. Dakako da begovi na
prijelazu iz 19. u 20. stoljee imaju povijesnu vezu sa ranijim
i kasnijim vremenima, ali, ne samo zbog nunosti preciznog
utvrivanja pojmovnih kategorija nego i zbog potrebe da se o
predmetu historiografskog raspravljanja ne sudi u kontekstu
vremena u kojem historiar pie, nego u kontekstu vremena
u kojemu je predmet historiografskoga razmatranja djelovao,
nuno je o begovima austrougarskoga doba suditi na temelju
njihovoga tadanjeg stvarnog djelovanja, tadanjih njihovih
uvjerenja o sebi, tadanjeg odnosa vlasti prema njima i njiho-
vim uvjerenjima o vlastitom statusu, tadanjeg odnosa raznih
politikih pokreta prema begovima i begova prema tim po-
kretima, tadanjem odnosu begova prema svojim zemljinim
posjedima i obraivaima tih posjeda (kmetovima) i tako da-
lje. Drugim rijeima, begovi u austrougarskome dobu histori-
je Bosne nisu isto to i begovi u osmanskome dobu. U ovome
radu ja sam se nastojao stalno pridravati tog principa. Zbog
toga sam analizirao relevantnu grau koja govori o tome to se
u to doba smatralo begovima. Analizirao sam razne elaborate
koji su o ovome pitanju nastajali od poetka 20. stoljea, kao

i nastojanja pojedinih begova koji su u to vrijeme pokuavali

isposlovati za sebe to povoljniji drutveni status pozivajui se
na svoje begovsko porijeklo (neki su nastojali da zbog toga ste-
knu status austrijskog plemia, a neki su ak vraali slubenu
potu ako nije bila adresirana na bega). Zbog pojave tzv. nadri-
begova, jedna je grupa bosanskih begova koncem 19. stoljea
traila od austrougarskih vlasti da se znanstveno utvrditi koje
obitelji imaju pravo nositi titulu beg, te da se ti begovi, jednako
kao i austrijsko plemstvo, uzmu u zatitu, vele oni. Meutim,
austrougarska se administracija pokuala prema tome odre-
diti tek kada se postavilo pitanje da li neka osoba, pripadnik
vojnikoga stalea, ima pravo na titulu beg. Tada je angairan
itav tim strunjaka koji je pokuao odgovoriti na to to znai
titula beg, koje obitelji imaju pravo nositi tu titulu, i kako se do-
kazivalo to pravo. Rezultat trogodinjega rada je niz elaborata
koji su o tome napravljeni, a na kraju se pokazalo kako se ni
strunjaci oko toga ne mogu usuglasiti. Rasprave oko toga su se
vodile sve do pred Prvi svjetski rat, a da nije dat definitivan od-
govor na to pitanje, nego je samo zakljueno da administracija
preutno podnosi noenje titule beg od pripadnika odreenih
obitelji. Samo je jednom begu, Mehmed-begu Kapetanoviu,
doputeno da se zvanino oslovljava kao Mehmed-beg Kape-
tanovi von Vitina.
U Vaem doktorskom radu stoji podatak da su se bego-

vi alili u Saboru kako im je austrougarska uprava im
je dola tisue i tisue dunuma ispaa i zemljita sebi
prisvajala i na dravni ih erar kao svoje upisivala. Uz
to stoji podatak da je u vrijeme austrougarske vladavi-
ne iz BiH u Tursku iselilo oko 140 hiljada Bonjaka. Da
li je ilo planski i koordinirano osiromaenje begova i
njihovo iseljavanje u Tursku?

itavo vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercego-

vini primjetna su dva fronta u borbi za zemlju: na jednom se
bije bitka izmeu vlasti i begova, a na drugom izmeu begova
i kmetova. Ponekad su i begovi i kmetovi zajedniki nastupali,
i to onda kada su osporavali vlasnitvo posjeda koji su u grun-
tovnim knjigama evidentirani kao erarni. U borbi izmeu
vlasti i begova glavni predmet spora se sastojao u tome ta se
ima smatrati pod pojmovima erazi-mirija i mulk, kao pravnih
kategorija koje je austrougarska administracija preuzela iz
osmanskoga zakonodavstva. Begovi su se stalno alili kako je
nova administracija njihove mulkovne posjede u gruntovnim
knjigama upisivala kao mirijske. Meutim, sutinsko pitanje za
begove u vezi sa njihovim zemljinim posjedima nije bilo toli-
ko u pravnoj naravi zemljita, to je bilo sfera vie pravnog teo-
rijskog razmatranja, pogotovo s obzirom na injenicu da se s
vremenom razlika izmeu erazi-mirije i mulka u praksi gubila,
koliko u upotrebnoj naravi zemljita, to je izravno i konkretno
utjecalo na njihov socijalni status. Tu je austrougarska vjero-
vatno napravila najradikalniji zaokret u pojmovnom odree-
nju pojedinih segmenata agrarnih odnosa. Naime, u ovome
vremenu sasvim jasno se razlikuju dvije kategorije zemljita s
obzirom na upotrebnu narav zemljita: kategorije begluk, kao
posjeda neoptereenog tzv. kmetskim pravom, i kmetsko seli-
te, kao posjed optereen tim pravom. Ove kategorije osman-
sko agrarno zakonodavstvo nije poznavalo, ali u austrougar-
skome vremenu ovo su posve uobiajeni termini koji su postali
i predmet gruntovnoga upisa. Tano se znalo to je begluk, a
to selite. I ekonomska vrijednost tih kategorija je bila razli-
ita. Begluci su na tritu bili puno skuplji. Zanimljiva bitka se
bila u vezi s kmetskim selitima. Naime, i begluk i kmetsko se-
lite su, uglavnom bili erazi-mirije, ali je s vremenom u borbi
s dravom beg izlazio kao pobjednik, jer se posjedovno pravo

sve vie pretvaralo u vlasniko pravo, ali su se sada kmetovi sve

ee pozivali na svoje kmetsko pravo (za koje su begovi tvrdili
da ga je izmislila nova administracija) kako bi oni sada umjesto
drave ograniavali vlasniko pravo begova. U toj se borbi dr-
ava postepeno povlaila, begovi su izlazili kao pobjednici, ali
su i kmetovi dobivali privid vlastite pobjede.
Oito je ovakva politika mogla utjecati na proces iseljava-
nja begova iz Bosne i Hercegovine, ali nije bila presudna. Moja
istraivanja su openito pokazala da udio begova u iseljeni-
kom pokretu nije bio tako masovan kako se to obino smatra.
Isljeniku glavninu ine srednji zemljoposjednici te posebno
siromani krugovi koji su se nadali da e u Turskoj poboljati
svoj privredni status.
Izjednaavanje kmetskog i begovskog prava koje je

uvela austrougarska uprava ilo je na tetu begova,
pogotovo to su kmetovi raznim aktivnostima i diver-
zijama, kao paljevinom imanja i slino, postepeno sa
imanja potiskivali begove, a to je aktuelna vlast oito
eljela. ta nam o tome moete rei i ima li u tom smi-
slu posebno ekstremnih sluajeva?
[Austrougarska administracija je imala silnih problema u
definiranju onoga to je zatekla u Bosni. Pokazalo se da, bez
obzira na dotadanje gotovo stoljetno studiranje bosanskih
agrarnih odnosa, nova vlast ne razumije agrarne odnose, pa se
s vremenom postepeno prilagoavala zateenom stanju shod-
no boljemu razumijevanju sutine tih odnosa]. Slino kao to
meunarodna administracija u BiH poslije 1995. ne razumije
kategoriju stanarsko pravo, a donosi odreene zakone u vezi
s tim, tako se i austrougarska administracija nakon 1878. susre-
e sa terminima koji su dotad za nju bili apsolutna nepoznani-
ca (erazi-mirija, mulk, vakuf, kao pravne kategorije zemljita

pojmovi su koji su bili nepoznati austrougarskoj administra-

ciji). S druge strane, kategorije koje je poznavala austrougarska
administracija bile su nepoznate u bosanskoj agrarnoj praksi.
Takav je sluaj sa tzv. kmetskim pravom. Zahvaljujui
ovome tzv. kmetskom pravu kmetovi su, ipak, bili prilino si-
gurni na ifluku, bez obzira to je bilo predvieno ranijim os-
manskim zakonodavstvom da oni sa ifluka mogu biti i ods-
tranjeni pod odreenim uvjetima. Proces odstranjenja je, pak,
bio prilino dug i obino je trajao vie godina od trenutka kada
bi beg pokrenuo tubu protiv kmeta koji ispunjava uvjete da
bude odstranjen sa ifluka. Tu je drava vrlo esto bila sklo-
na podravati kmetove. Da bi odstranio svoga kmeta koji nije
uredno obraivao ifluk, Smail-beg Mulabegovi iz Dervente
se tuio 6 godina (tubu je podnio 28. aprila 1904, a kmet je
odstranjen sa ifluka 26.4.1910). Hafiz Hamzi-beg Filipovi
iz Glamoa alio se sredinom 1907. na svoje mustedire pi-
ru i Jovu Kajteza zbog neobraivanja selita. Oba mustedira
su beari, nemaju potrebite stoke, a ni eljadi. Jovo je vazda
uvao seoska goveda, a piro je bivao uvijek poljar, te su na ta
svoja zvanja vie polagali vanosti nego na svoju mustedirsku
dunost. Oni su od itavog selita tek neki dio davali drugim
teacima na obraivanje, od kojih sam ja tekom mukom hak
pobirao, doim je vei dio ostajao uvijek pust i neobraen.
Beg se alio na organe vlasti u tom sluaju i navodio primjer
izvjesnog Kneevia koji je na begovu tubu kazao kako bi
kmet trebao prvo ubiti bega, a onda i inovnika ako bi se doni-
jela odluka o tome da se kmet sa selita digne.
Koliko su oduzimanje begovskih imanja negativno

djelovala na socijalnom planu i kako su se u takvoj si-
tuaciji snalazili begovi, odnosno lanovi njihovih po-
rodica?

Begovi se openito nisu najbolje snalazili u ovome vre-

menu. Postepeni gubitak zemljinih posjeda slabio je njihovu
socijalnu poziciju. Jedan mali dio je napravio uzorna poljo-
privredna gospodarstva, dio se ukljuio u trgovinu, a dio je
jednostavno troio ono to je posjedovao. Neki su novac od
prodatih kmetskih selita i begluka investirali u bankarstvo,
a neki koji su namjeravali investirati u profitabilniju privredu
suoavali su se raznim administrativnim ili finansijskim za-
prekama.
Koje su, po Vaem miljenju, bile najmonije begovske

porodice u BiH s kraja 19. i s poetka 20. stoljea?
Kombiniranjem veliine begluka i broja kmetskih selita
(pri emu se kao donja granica uzima posjedovanje najmanje
100 kmetskih selita), uz jedan korektivni faktor koji se sasto-
ji u tome da je postojao manji broj obitelji koje su posjedovale
znatan broj kmetskih selita, a manje komplekse beglukoga
zemljita, ali su openito smatrane begovskim obiteljima, tada
se ovaj broj od 264 velike muslimanske zemljoposjednike obi-
telji smanjuje na svega 46 obitelji, koje posjeduju velike kom-
plekse zemljita, te se za njih, prema tim kriterijima, moe ka-
zati da su predstavljali bosansku begovsku zemljoposjedniku
elitu toga doba. Tako je uraen jedan spisak krupnih zemljo-
posjednikih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini na prije-
lazu 19. i 20. stoljea koje su bile predmet pojedinane analize
u mojoj disertaciji (onlagi, umii, engi sa ogrankom
Zulfikarpai, Ajanovi, Alibegovi, Baagi, Beirevi, Be-
govi, Begzadi, Bievi, Buatlija, Ceri, Dini, Fadilpai,
Filipovi, Firdus, Gradaevi, Hafizadi, Hasanpai, Hra-
snica, Ibrahimbegovi, Ibrahimpai (krajiki), Ibrahimpai
(travniki), Idrizbegovi, Kapetanovi (derventski), Kapetano-
vi (vitinski), Kapetanovi (prijedorski), Kapetanovi (jajaki),

Kapetanovi (teanjski), Karabegovi (banjaluki), Krupi, Ku-

lenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabegovi, Muslibegovi, Pai
(nevesinjski), Pai (bijeljinski), Rizvanbegovi, Resulbego-
vi, Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli, Uzei-
rbegovi i Zaimovi). Ovih 46 obitelji posjedovalo je ukupno
695.197,488 dunuma begluka, to u odnosu na 1.149.948,431
dunuma begluka, koliko se nalazilo u rukama muslimanskih
velikih posjednika, iznosi 60,5%, odnosno 14,3% svih beglu-
ka u Bosni i Hercegovini (4.861.471 dunuma prema evidenciji
1911. godine). Osim toga, valja skrenuti pozornost da je u kru-
gu ovih 46 obitelji postojao jedan broj obitelji koje nisu imale
velike komplekse begluka, ali su imale iznad 100 kmetskih se-
lita, te su iz literature openito poznate kao begovske obite-
lji i igrale su vanu socijalnu i politiku ulogu u historiji Bosne
na prijelazu 19. u 20. stoljea (Begovii iz Dervente, Buatlija,
derventski, teanjski i vitinski Kapetanovii, Ljubovi, Mula-
begovi iz Dervente, nevesinjski Paii i trebinjski Resulbego-
vii). Ono to sam ja smatrao osobito vanim jeste to da sam
nastojao otii korak dalje od ovih jo uvijek prilino opih in-
terpretacija, i istraiti za svaku obitelj posebno veliinu i struk-
turu ovih posjeda. Ograniio sam se samo na ovih 46 krupnih
begovskih obitelji, koje su, dakle, u ovom vremenu jo uvijek
zadrale status zemljoposjednike elite. Utvrdio sam veliinu
begluka koju je svaki pripadnik ovih obitelji posjedovao, broj i
veliinu kmetskih selita, sa mogunou utvrivanja imena i
prezimena svakoga kmeta, povrine selita, mjesta gdje se se-
lite nalazi i tako dalje.
Iz te se analize vidi da se najznaajniji dio zemljinih po-
sjeda u BiH nalazio u krugu tih obitelji. Oko 15% svih slobod-
nih zemljinih posjeda (begluka) i preko 30% kmetskih selita
nalazio se u ovom krugu obitelji. Ukupan broj kmetskih selita
1918. godine, koje su bile u vlasnitvu ovih 46 obitelji, i za koje

se moe tano utvrditi ime i prezime strajeine kmetske obite-

lji, i mjesto gdje se selite nalazi, iznosio je 31.986, ali se na te-
melju sada raspoloive grae za svega 5.761 selite moe utvr-
diti povrina i detaljna struktura selita (473.719,859 dunuma),
a za ostalih 26.225 poznato je samo ime i prezime kmeta i mje-
sto gdje se selite nalazilo. Vidi se, dakle, da je samo od ovih 46
begovskih obitelji 1918. oduzeto oko dva i pol miliona dunuma
zemljita koje je spadalo u kategoriju tzv. kmetskih selita.
Vai radovi sa historijskom tematikom, objavljivani i u

Preporodu od kojih su tri uvrtena i u Preporodov izbor
u povodu 30 godina izlaenja lista, pobudili su veliku
panju italaca, jer su i sa analitike i futuroloke stra-
ne dobro oslikali nau stvarnost. Kako vidite budu-
nost nae drave Bosne i Hercegovine?
Mnogi su skloni tvrditi kako je Bosna i Hercegovina preiv-
jevi agresiju i rat prola kroz najtee razdoblje svoje povijesti.
ini mi se da je BiH, ustvari, tek sada pred najveim izazovom
da opstane kao drava. Moda veim nego to je bilo u ratu.
Ona je u ratu pokazala da moe opstati, da ima snage. Mo-
da e izgledati odve grubo, ali - meunarodna je zajednica,
nakon to je Bosna silno iskrvarila, pomogla da ova zemlja ne
bude okupirana od susjednih zemalja, ali njezini upravitelji i
javni i tajni savjetnici iz Bosne, nisu osobito zaniteresirani za
opstanak ove zemlje. Zar se politika iji su rezultati neljudsko
poniavanje i masovno iseljavanje upravo onih koji su se najvi-
e borili za ovu zemlju, moe nazvati probosanskom? Zar prie
o tome kako sudjelovanje u politikom ivotu onih Bonjaka
koji su imali odreenu ulogu u ratu moe, toboe, vrijeati i
negativno utjecati na ostale pripadnike imaju ikakvo raci-
onalno opravdanje? Da li neko vodi rauna o tome koliko nas
koji smo ostali i branili ovu zemlju vrijea sudjelovanje u poli-

tikom ivotu onih koji su pobjegli i nisu imali nikakvo uee

u ratu? Da li mogu biti vei borci za Bosnu oni koji su je ostavi-
li u njezinim najteim trenucima od onih koji su bili spremni
sve pokloniti ovoj zemlji? Ja, ipak, vjerujem da e Bosna nekim
svojim unutarnjim i teko objanjivim instinktom nai put za
svoj opstanak. Uprkos svemu!
S obzirom da ste iz Gradaca, mjesta Husein-kapetana

Gradaevia, velikog Bonjaka i poznate historijske
linosti, zanima nas da li je on imao utjecaja na Vae
ivotno opredjeljenje, bavljenje historijskim znanosti-
ma?
Jo kao gimnazijalac sam itao o mome zemljaku i bosan-
skome patrioti Husein-kapetanu Gradaeviu, koji je u prvoj
polovici 19. stoljea digao Bosnu na noge, branei ast i dosto-
janstvo svoje zemlje. Gradaevi je, naalost, umro kao izgna-
nik, daleko od svoga Gradaca. U toku su pripreme za prenos
njegovih posmrtnih ostataka. Zna se da je sahranjen na Ejjubu
u Istanbulu. Postoji jedna fotografija toga mezara iz 1934, na
kojoj se vidi da je on tada bio jako zaputen. Od tada je prolo
puno godina pa je sada ak teko odrediti njegov mezar na Ej-
jubu. Ja upravo zavravam Husein-kapetanovu Biografiju povo-
dom 200-te godinjice njegova roenja, koja e, ako Bog da, iz
tampe izai poetkom aprila ove godine. To je moj dug prema
mom zemljaku.
Hoe li Vaa disertacija Begovski zemljini posjedi u Bo-

sni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, koja ima izu-
zetan znaaj za prouavanje povijesti Bosne i Bonja-
ka, biti tampana kao knjiga?

Postoji ponuda ravnatelja Hrvatskoga instituta za povijest

iz Zagreba za objavljivanje disertacije. Ja se nadam da e knji-
ga izai, vjerujem da e to biti uskoro, a ako budemo tada po-
novo razgovarali nemojte me pitati zato sam knjigu objavio u
Zagrebu. Naime, prije nego to odluim knjigu o begovima u
Bosni i Hercegovini tampati u Zagrebu, vidjet u da li za to
postoji interes u Bosni.
Na kakav je odjek naila odbrana Vae disertacije u Za-

grebu?
Za mene je osobno najvee zadovoljstvo bila ponuda da
zagrebaki Institut za povijest bude izdava (ili suizdava) knji-
ge. Moda to najvie govori o odjecima na koje je disertacija
naila.
(Razgovor vodio: Salih Smajlovi, Preporod, god. 32, br. 4/725,
Sarajevo, 15. februara 2002, 14-15)

Upotreba historijskih
mitova. Vrijeme je govora i o
preutkivanim pitanjima
U organizaciji Instituta za istoriju Sarajevo od 10.

do 14. maja odravaju se dvije meunarodne kon-
ferencije: Upotreba historijskih mitova: Drugi svjet-
ski rat i balkanski ratovi koncem 20. stoljea i 60 go-
dina od zavretka Drugoga svjetskog rata kako se sje-
ati 1945. godine? Tim povodom razgovarali smo sa
Husnijom Kamberoviem, direktorom Instituta.
Upravo se navrava ezdeset godina od zavretka Dru-

goga svjetskog rata, to je i mogui neposredni razlog
za odravanje konferencija?
elimo da progovorimo o ovim temama bez hvaljenja ili
kuenja, zato nema veze da li emo to pitanje otvoriti na godi-
njicu ili nekom drugom prilikom. Ali, mislimo da je godinjica
zgodan momenat kada se moe poeti razgovarati na nain
koji je pomalo drugaiji od onih na koji se razgovaralo prethod-

nih godina. Imali smo jednu dugu fazu u kojoj se sve ono to se
deavalo gledalo iskljuivo sa pozitivne strane da bi se nakon
nekog vremena sve ono to je bilo prikrivano poelo preuveli-
avati. Tako da najednom imamo vie rtava partizanskog te-
rora od onoga to su inili faisti u Drugom svjetskom ratu! O
partizanskim zloinima, a postojali su i oni, nije se razgovaralo
i onda je to ostavilo posljedice. elimo da progovorimo o tome
kakva je percepcija dananjih generacija o ovoj temi, odnosno
kako se ta perpecija mijenjala. Okupili smo historiare ne samo
iz Bosne, nego i susjednih zemalja i ire.
Govorite o preutkivanju, promjenama percepcije. Zar

upravo historiari nisu ujedno i najvie odgovorni za
to?
U najveoj mjeri je to tako. Historiari ive u odreenom
vremenu i podlegnu odreenim tumaenjima. To je donekle
razumljivo. Baviti se historijom ne znai biti apsolutno objek-
tivan. Opa je teza da pobjednici piu historiju. Ali, ja moram
rei da nam tek pobijeeni omoguavaju da historiju bolje
razumijemo. Jer, historiju ne moemo razumjeti samo iz per-
spektive pobjednika, ona se najbolje razumijeva iz percepcije
poraenog. A kada govorimo o Drugom svjetskom ratu, sve
do osamdesetih godina percepcija pobjednika je dominirala.
Ipak, nije sve bilo ideoloki obojeno. Postojalo je nekoliko djela
koja su govorila i iz neke druge perspektive. Tako smo sedam-
desetih godina imali prvu knjigu koja je govorila o krizi NOP-a.
Da li je NOP imao samo jednu uzlaznu putanju ili je i tu bilo ne-
kih odreenih skretanja ili nekog crvenog terora? Reakcija iz
kruga historiara na tu knjigu uglavnom je bila negativna, tako
da tek danas moemo govoriti o pokretima koji nisu bili parti-
zanski, a i o njemu objektivno. Naalost, imamo malo ljudi koji
se bave ovim temama u naem institutu.

Upotreba historijskih mitova. Vrijeme je govora i o preutkivanim pitanjima
Spominjete krizu NOP-a, uz koju se vee kriza komu-

nizma kao ideje?
Mislim da je to zapravo velika nesrea. Moe se to posma-
trati i tako da su komunisti nakon 45. godine donekle zloupo-
trijebili pobjedu nad faizmom. Postoji jedna kriva procjena da
su iskljuivo komunisti odnijeli pobjedu nad faizmom. Komu-
nisti jesu bili na elu tog pokreta, ali oni sigurno nisu sami izvo-
jevali pobjedu. I tu je klju problema. Mnogi su se borili protiv
faizma, ne zato to su bili ljubitelji komunizma, nego su jed-
nostavno osjetili potrebu da se treba boriti protiv zla.
Znai moemo govoriti o vieslojnosti antifaistikog

pokreta?
Da, zato se i zvao Narodnooslobodilaki pokret. Komuni-
sti su ak u to vrijeme priznavali tu slojevitost u vrijeme i nepo-
sredno nakon rata. Tako su u organima vlasti bili ljudi koji nisu
komunisti, kao iz npr. HSS, neovisni intelektualaci, neovisne
grupe. Ali su svi bili antifaisti. No, to nije dugo trajalo, i komu-
nisti im nisu davali neku veliku mo vie su tu bili iz formalnih
razloga. To jeste bila velika ansa, ali mislim da su komunisti,
koji su nesporno imali velike zasluge, grijeili. Moda upravo
zbog toga da odre svoju vlast i uvodei jednostran pogled na
sve to se deavalo u Drugom svjetskom ratu. To postepeno ne-
giranje vieslojnosti antifaistikog pokreta, to svoenje anti-
faistikog pokreta na iskljuivo komunistiki je zapravo neto
to tek danas moramo ponovno raiavati.
(Razgovor vodila: Nermina Omerbegovi, Osloboenje,

br. 20.936, 12. maj 2005, 36)

Kasno je za stvaranje bosanske
nacije
Nedavno je u Sarajevu u organizaciji Instituta

za istoriju organiziran nauni skup pod nazivom
Glavni problemi istorije BiH. Ima li Bosna i Herce-
govina uope svoju adekvatnu historiju?
Mi imamo dva problema pitanje historije i historiografije.

Historiografija u Bosni i Hercegovini je u dubokoj krizi. To traje
posljednje dvije decenije. Zato smo mi u Institutu odluili da
pokuamo neto promijeniti to se tie metodolokog pristupa
istraivanjima, to se tie izbora tema. S druge strane, mi u Bo-
sni i Hercegovini zapravo uope nemamo bh. historiografiju,
ak nemamo dobro razvijene, ono to zovemo nacionalne hi-
storiografije. Nemamo bh. historiografsku kolu, nemamo hi-
storiara koji je iza sebe ostavio jedan dobar koncept, modele
istraivanja... Ako uzmemo historiografije Srbije ili Hrvatske,
tano moemo vidjeti koji su to historiografski krugovi, nji-
hov utjecaj kojeg su oko sebe irili, poput onog oko profesorice
Mirjane Gross. U Beogradu se ti krugovi institucionaliziraju u
udruenja, gdje, recimo, presudnu ulogu ima profesor Andrej
Mitrovi. Mi ni danas nemamo izraslog historiara oko kojeg

bi se okupljali mlai, koji e raditi odreene teme oslanjajui

se na pomo i metodoloke obrasce. Ovdje postoji nekoliko
kvalitetnih historiara, meutim, postoji neka ljudska zavist i
imamo one koji su skloni kritiziranju i omalovaavanju svega
to rade drugi, umjesto da sami doprinesu da se stanje u hi-
storiografiji popravi. U takvom stanju osjetio sam potrebu da
neto promijenimo. Treba razgovarati o prioritetima u bh. hi-
storiografiji, koje su tematske oblasti koje moemo postaviti
pred nauku i koji su to modeli istraivanja. Pazite, naa je hi-
storiografija u posljednje dvije decenije ostala iza svjetskih to-
kova. Ovdje postoji neko pravilo da se ne pie o svakodnevnom
ivotu, o gender history ili oral history. Moramo prevazii okvire
naih ovako zatvorenih institucija, kakve su i Institut za istoriju
i Filozofski fakultet.
ini se da su najvee rupe u historiografiji u periodu

od Drugog svjetskog rata pa do danas?
To je i moje uvjerenje. Mi openito imamo poprilino do-
bre istraene teme iz starije prolosti. Posljednjih godina ima-
mo jako puno tema koje se bave srednjovjekovnom Bosnom.
Razdoblje nakon 1945. je poprilino neistraeno. Tek od deve-
desetih su se otvorile mogunosti slobodnijeg istraivanja tog
razdoblja. Imamo nekoliko radova, ali nemamo cjelovite pre-
glede i nemamo ono to nam posebno treba ovu nau najno-
viju povijest razdoblje od osamdesetih pa do danas. Nemamo
ljudi koji se bave tim periodom. U Hrvatskoj, naprimjer, postoji
nekoliko projekata o tzv. Domovinskom ratu. To rade profesio-
nalni historiari i ta istraivanja imaju naunu snagu. Mi to ne-
mamo. Naravno, historiari imaju dio odgovornosti, ali nije sve
do nas. Traio sam da se na Institutu otvore nova radna mjesta
za ljude koji e se baviti periodom od osamdesetih pa do danas,
da to ne ostavljamo nekakvim agencijama ili amaterima koji
uope ne poznaju metodologiju istraivanja.

Kasno je za stvaranje bosanske nacije
Poznato je da je sedamdesetih godina prolog vijeka

zaustavljen projekat pisanja cjelokupne vietomne hi-
storije BiH. Ima li naznaka da bi se neto u skorije vri-
jeme moglo pokrenuti?
Veliki je problem nedostatak jedne historije Bosne i Herce-
govine. Postoje razne manipulacije u vezi s tim. Naa historio-
grafija je imala problema ezdesetih i sedamdesetih godina. U
to vrijeme na naim odsjecima uope nismo imali historiju Bo-
sne i Hercegovine. Danas imamo neto drugaiju situaciju. e-
sto se vraamo u te godine tvrdei kako su neki monici spre-
avali nastanak takve historije. ini mi se da tu treba biti malo
realniji u ocjeni razloga kraha tog projekta. Bilo bi naravno te-
ko rei da jedan Branislav urev ili Esad Paali, ljudi koji su
aktivno radili u tom vremenu, tu historiju nisu zavrili zato to
su bili antibosanski raspoloeni. Naravno, bilo je tu ljudi koji su
imali veliki utjecaj, a bili su protiv tog projekta, poput Milorada
Ekmeia. Moete imati ljude koji vam podmeu noge, ali da
je bilo uvjeta i sposobnog kadra, jedan takav projekat se mogao
napraviti. Tada jednostavno nisu bili stvoreni uvjeti za jednu
cjelokupnu historiju Bosne. Bivi direktor Instituta za istoriju,
profesor Ibrahim Karabegovi mi je rekao: Da je svaki od nas
profesora zavrio svoj dio projekta, nita nam Ekmei i ostali
ne bi mogli. Problem je bio taj da historijska nauka tada nije
bila zrela. Danas imamo potrebu, ali i mogunost, ne da pie-
mo, nego da zavrimo jednotomnu historiju Bosne.
Kada to moemo oekivati?

Nadam se da e to u naredne dvije godine biti prezenti-
rano naoj javnosti. Knjiga e biti rezultat dostignutih znanja
savremene historiografije. Tu su jako vane dvije stvari. Prvo,
moramo biti realni: ne moemo oekivati vietomnu historiju
Bosne, poput Istorije srpskog naroda, recimo. Meutim, jeste

realno da mi dobijemo jednotomnu historiju Bosne i Hercego-

vine i mi na tome u Institutu poprilino radimo. Ta e knjiga
biti puno bolja od, recimo, Malcolmove Kratke historije Bosne,
koja naravno jeste dobrodola, ali je nedovoljna, povrna. Ta
nova historija e biti puno bolja od svih postojeih i na naem
i na stranom jeziku. Evo, recimo, u ratu je nastala knjiga Bosna
i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog
rata, popularna Armijska historija, koja je izazvala toliko bu-
nih reakcija historiara iz susjedstva, moete zamisliti kakve e
tek reakcije izazvati jedna ovakva historija. Naravno, mi emo
dio stvari iz te knjige i sami staviti na provjeru.
Evo ve ste spomenuli Malcolma, njegovu svakako do-

brodolu knjigu, no, kako gledate na ostale knjige iz
historije napisane od devedesetih pa do danas?
Ima tu razliitih pogleda. Postoje knjige sa velikim naslo-
vima, pretenzijama, a nemaju nita u sebi. S druge strane, na-
primjer, imate jednog doajena Envera Redia, koji je napravio
nekoliko dobrih i manje dobrih knjiga. No, najvei problem je
taj da ima jako malo historiara koji su objavili svoje knjige. Za
ozbiljnije knjige potrebna su dugotrajna arhivska istraivanja,
danas se za to nema vremena niti finansijske podrke, zato
nam se deava da imamo ljude koji se bave srednjovjekovnom
historijom, a piu knjige i tekstove iz novije historije zato to je
to politici potrebno. Jako je vano da mi ponemo, rekao bih,
izgraivati historiare koji e se specijalizirati za odreena
razdoblja, ili periode, ali takoer moramo imati ljude koji su
sposobni baviti se duim periodima, fenomenima. Moderan
historiar ne moe biti neko ko se bavi samo, naprimjer, sred-
njim vijekom.

Kasno je za stvaranje bosanske nacije
Zato je mitomanija jo uvijek tako prisutna?

Mi smo radili projekte, konferencije o upotrebi historijskih
mitova na Balkanu. Poslije tri godine rada i dvije knjige objav-
ljene o tome, ini mi se da smo malo naeli taj problem. Upo-
treba historije u tom smislu ostat e prisutna i to mi ne moemo
iskorijeniti. Historiari nasjednu na mitove ukoliko ele brzu
javnu afirmaciju. Meutim, treba objavljivati lanke, radove,
knjige kojima se moe dokazati koliko je loe po historijsku
nauku primjenjivati mitoloke obrasce. I udbenici su veliki
problem. Tu je struka opet zakazala. Govori se da mi imamo
tri biografije, ja mislim da mi nemamo nijedne biografije. Kada
sluate prie o Gavrilu Principu, imate osjeaj da je on juer iz-
vrio atentat, a ne prije devedesetak godina.
Je li pokuaj Benjamina Kallaya da napravi bosansku

naciju bio iluzoran, odnosno, moe li se iz povijesti
BiH iitati budunost bosanske nacije koju neki pri-
zivaju?
U historiji su sve stvari neponovljive. Ne znam koja ozbilj-
na politika struktura moe na tome insistirati?! Mislim da je
to apsolutno nerealno. Moemo intimno eljeti ovo ili ono, ali
moramo biti realni. Historija govori da je taj koncept stvaranja
bosanske nacije propao jo u 19. stoljeu. Kallayjev pokuaj je
bio moda posljednji, a posljedica je svoenje bonjatva na
muslimanstvo. Kada su se u 19. stoljeu katolici i pravoslavci u
Bosni i Hercegovini definitivno usmjerili ka integraciji u hrvat-
skom i srpskom nacionalnom smislu, time je jednom i zauvi-
jek zavrena i zatvorena mogunost stvaranja jedne bosanske
nacije. Naravno, ovdje je mogue insistirati na neem drugom.
Treba raditi na stvaranju bosanskog osjeaja, pripadnosti ovoj
zemlji, patriotizmu, ali to nema veze sa stvaranjem bosanske
nacije. Ovdje treba prihvatiti injenicu da su se definitivno in-

tegrirale tri nacije i na temelju te injenice moemo razmiljati

o graenju budunosti u ovoj zemlji. Nemogue se vratiti na
poetak 19. stoljea. Zakanjela je svaka mogunost stvaranja
bosanske nacije.
Povodom 200. godinjice roenja Husein-kapetana

Gradaevia (1802.-1834.), 2002. godine, objavili ste
njegovu biografsku monografiju. Je li Husein-kapetan
uistinu bio ispred vremena u kojem je ivio? Za njim se
posegnulo kad je Bonjacima trebao heroj protiv mr-
skog okupatora?
Ne bih rekao da je on bio ispred svog vremena, naprotiv.
Mislim da je u to vrijeme Bosni bio potreban jedan takav po-
kret. Dosta stvari oko njega je bilo predmet mitologizacija, po-
nekad i previe isticanje neega to Husein Gradaevi i nije
bio. On jeste bio Bonjak, borio se protiv osmanskog sultana,
imao je oko sebe i ljude drugih vjera, jeste bio voa jednog ve-
likog pokreta za autonomiju Bosne, ali previe bi bilo rei da je
on taj pokret poveo kako bi stvorio neovisnu Bosnu. Taj pokret
nije prelazio okvire Osmanskog carstva. S druge strane je pi-
tanje kako se bonjaka elita toga vremena osjeala, jer je ak
nekoliko decenija nakon pokreta, 1878., kod nje bio prisutan
veliki osjeaj za osmansku dravnu tradiciju. Gradaevi je
bio zasluan da se u Bosni ljudi ponu odvajati od te osmanske
tradicije.
(Razgovor vodio: Amer Obradovi, Dani,
br. 448, 13. januar 2006, 32-34)

Od Jasenovca je napravljen mit,
jer je ta fabrika smrti koritena u
politike svrhe
rtve u Drugom svjetskom ratu i njihov broj su veoma de-

likatna tema i o tome su napisani tomovi knjiga, koje su sainili
razliiti autori iz razliitih krajeva bive Jugoslavije. Broj rtava
kada o njima govore naunici je priblian, ali kada se ti brojevi
koriste u dnevno politike svrhe onda je njihova razlika drasti-
na. Ovih dana ponovo je akualiziran broj stradalih u Jasenovcu
i u Bleiburgu i njihov je broj razliit, zavisno s koje strane do-
laze. O ovoj delikatnoj temi i o tome ta kae nauka kada se
govori o broju rtava razgovarali smo s dr. Husnijom Kambe-
roviem, direktorom Instituta za istoriju i profesorom Istorije
dvadesetog vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Broj rtava u Jasenovcu kree se od etrdeset hiljada,

to je tvrdio pokojni hrvatski predsjednik i istoriar dr.
Franjo Tuman, pa do 700 hiljada to tvrde autori iz
Srbije. Kako vi procjenjujete ove tvrdnje?
Naravno, nije tano ni jedno ni drugo. Pria o rtvama koja
se svodi samo na brojke je politizirana i slui dnevnim politi-

kim potrebama. Ona nije u funkciji razrjeenja problema. To

nije nita novo. Jo je Desimir Toi u predgovoru za Koovie-
vu knjigu pisao kako je pogibeljomanija jedna od vanih pre-
preka za tano izraunavanje demografskih gubitaka i stvarnih
rtava u ratu. To je vjerovatno rezultat s jedne strane pretrplje-
nih muka, ubistava, logora, zatvora i masovnih klanja, a s dru-
ge strane je djelimino i megalomanska elja da se sa to veim
brojem rtava ue u krug velikih naroda.
Da, ali ratne rtve su i fantastina prilika za graenje

raznih mitova da li je to tano?
Da, tako je nastao mit o Jasenovcu, ne samo zbog broja r-
tava, nego i zbog ope ocjene karaktera i motiva zloina u Ja-
senovcu: premda se isticao broj od 700 hiljada srpskih rtava,
kljuna je bila ocjena da su to rtve pale od katolika i musli-
mana, pa su te rtve itekako koritene u vrijeme raspada ko-
munizma. Tu je i mit o Blajburgu, koji je imao slinu genezu
kao i jasenovaki mit, samo to su ovdje ulogu delata preuzeli
srpski komunisti.
Gledano iz naunog ugla, kako se zapravo utvruju r-

tve?
Postoji vie naina. Prvo, kad govorimo openito o rtva-
ma u Drugom svjetskom ratu, postoji ta klasina metoda. To
je demografska, statistika gdje ljudi sa odreenim prerauni-
ma i po odreenim formulama uzimajui podatke iz jednog i
drugog popisa stanovnitva, zatim neke druge faktore prirast
stanovnitva, natalitet i na taj nain dolaze do priblinih cifa-
ra koliki je mogao biti demografske gubitak. Razlika je izmeu
demografskog gubitka i klasinih rtava koje su ubijene, a de-
mografski gubitak podrazumijeva kao rtvu i one koji se nisu
rodili, ali rodili bi se da nije bilo rata.

Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe
Jugoslavija je napravila tri popisa Drugog svjetskog

rata, ali usprkos tome nije utvren taan broj rtava.
Zato ti popisi nisu objavljeni, a nisu bili dostupni ni
istraivaima.
Da to nije bilo tako, da li su se mogli izbjei mnogi proble-
mi? Prvi popis provele su savezne i republike komisije za rat-
nu tetu krajem 1946. za potrebe nae delegacije na Mirovnoj
konferenciji u Parizu. Delegaciju je predvodio Edvard Kardelj.
Istina je da nisu poznati rezultati tog popisa, ali se tada prvi put
u javnosti pojavio taj broj od 1.700.000 stradalih koji se kasnije
stalno ponavljao. Dakle, umjesto priblino realnog broja ratnih
rtava stvoren je mit. Ono to je nejasno kada je ovaj broj u pi-
tanju, pa ak i onima koji se vrsto dre tog broja, jeste da se
ne zna ta ovaj broj tano znai. Jedni tvrde da je to broj rtava
okupacijsko-kvislinkih reima, a za druge je to ukupan broj r-
tava, bez obzira na poinioce.
Da li to znai da bi ovoj prvoj varijanti trebalo dodati i

pripadnike kvislinkih formacija?
Da, dakle trebalo bi dodati ustae, etnike, nedievce, ljo-
tievce te druge rtve stradale od pripadnika NOP-a. Po svemu
sudei, u ovom broju su samo oni koji su stradali od kvislin-
kih i okupacijskih snaga, jer se uvijek isticalo da se radi o naj-
boljim sinovima i kerima ove zemlje, dakle, ustae, etnici i
drugi nisu se mogli meu njih svrstati.
A kako se, zapravo, dolo do te cifre od 1.700.000 r-

tava?
Zanimljivo je da se to saznalo tek nakon tampanja knjige
dr. Bogoljuba Koovia rtve Drugog svjetskog rata, koja je iza-
la u Londonu 1985. godine. Nakon pojave ove knjige javio se

jednim lankom tvorac toga mita Vladeta Vukovi, tada pro-

fesor na jednom amerikom univerzitetu. On je u tom osvrtu
na Koovievu knjigu otkrio porijeklo toga broja od 1.700.000.
On pie da je poslije rata kao student matematike (1945-1949)
bio zaposlen u Saveznom statistikom uredu Jugoslavije, od je-
seni 1946. pa do sredine 1948. godine. Direktor Ureda Dolfe
Vogelnik i njegov pomonik Alojz Debevc dali su mu jednoga
dana zadatak da za druga Kardelja izrauna gubitke Jugosla-
vije prouzrokovane ratom. Ti su podaci Kardelju trebali zbog
jugoslovenskih zahtjeva za reparacijama na toj konferenciji u
Parizu. Dobio je vrijeme od dvije sedmice, a jedino uputstvo
je bilo: broj rtava treba biti znaajan, ali nauno-statistiki
fundiran. Nakon raznih preraunavanja stanovnitva Vukovi
pie da nije izraunao stvarne rtve, nego je doao do brojke
1.700.000 demografskih gubitaka. Meutim, Kardelj valjda
po nekoj uiteljskoj semantici, rije gubici istolkovao kao
rtve, pa je s tim brojem operisao u Parizu. I jasno, jednom
prihvaen od najvieg rukovodstva, taj broj je postao zvanini
broj rtava rata, a ne gubitak u stanovnitvu. Tako se stvaraju
mitovi, zapisao je u tom tekstu Vladeta Vukovi.
Kada je bio drugi popis rtava?

On je bio 1950. godine, a proveo ga je SUBNOR sa ciljem
da se objave spomen-knjige za rtve rata za svaki grad.
U strunim krugovima najvie panje je izazivao popis

rtava koji je zavren 1964. godine i koji je proglaen
dravnom tajnom. Da li su sada ti podaci dostupni?
Taj popis je izvren u novembru 1964, dakle, gotovo dva-
deset godina nakon to je rat zavren. Pripreme su zapoele
1957, a motivirane su idejom o podnoenju odtetnog zahtje-

Od Jasenovca je napravljen mit, jer je ta fabrika smrti koritena u politike svrhe
va Saveznoj Republici Njemakoj. U poetku je bila ideja da se

to povjeri SUBNOR-u, ali je SIV 10. juna 1964. godine donio
odluku o formiranju Savezne komisije za popis rtava rata.
Formirane su komisije na svim razinama: savezna, republike,
sreske i opinske. Nedostatak u radu ovih komisija mogao je
proizai iz oekivane greke pamenja (memory effect) ali i iz
takozvane pogibeljomanije. Osim toga, sastav komisija (pred-
stavnici drutveno-politike zajednice, borakih organizacija,
JNA i statistikih ureda) unosio je sumnju u pristrasnost popi-
sa. Naime bilo je jasno da e se detaljnije popisati nevine rtve
civilnog stanovnitva i rtve koje su bile na pobjednikoj strani,
nego rtve lokalnog stanovnitva koje je bilo povezano ili re-
grutirano u sastav etnikih, domobranskih i drugih formaci-
ja tretiranih kao kvislinke. Ipak, popis daje spisak nespornih
rtava, ali nikako ne konaan popis, jer bi tome popisu trebalo
dodati ideoloki nepodobne rtve i rtve o kojima nije imao ko
dati podatke zbog stradanja itavih zajednica i, naravno, treba
ukljuiti efekt zaborava.
Kakva je sudbina tih podataka?

Sve republike komisije, osim makedonske, su u svojim
zavrnim izvjetajima popis proglasile uspjenim iako je usta-
novljeno da je bilo mnogo propusta, a itava graa je smjetena
u 2.800 sanduka u Arhiv Jugoslavije i stavljen je embargo istra-
ivanja. Savezna popisna komisija je 1966. tampala jedan iz-
vjetaj za internu upotrebu, a rtve je procijenila na 1,1 milion.
Taj izvjetaj je podijeljen odreenim pojedincima, a materijali
su tretirani kao najstroa dravna tajna. Embargo je skinut tek
krajem osamdesetih.
Da li se neko bavi sada tim istraivanjem?

U beogradskom Muzeju rtava genocida otpoeo je posao

na reviziji popisa. Revizijom su obuhvaena sva lica sa prostora
bive Jugoslavije i to po ugledu na Memorijalni muzej holoka-
usta u Washingtonu. Osim toga dva historiara u Zagrebu Igor
Graovac i u Beogradu Dragan Cvetkovi doli su, radei potpu-
no odvojeno, do vrlo bliskih podataka, razlike su minimalne.
Naime, oni su utvrdili da bi neka donja granica bila 600 hilja-
da, s tim to broj nije definitivan.
ta su, zapravo, glavne greke tog popisa?

Popisom je utvreno da je ukupno u Jugoslaviji pripadnika
NOVJ stradalih u ratu bilo 179.986, to je 59 odsto od do tada
vaeeg broja od 305 hiljada poginulih partizana. Prema re-
zultatima saopenim na jednom skupu koncem 2002. godine,
samo za podruje Hrvatske popisom iz 1964. je utvreno da je
stradao 60.131 pripadnik NOVJ, ali se revizijom dolo do po-
datka da je poginulo 61.833.
Ta cifra od 750 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu je ne-

realna. ta bi bio realan broj?
Jasenovac je strana pria i nesporno je da su tamo ljudi
zvjerski ubijani. Ali broj od 700 hiljada ubijenih u Jasenovcu
neutemeljen je u odnosu na ukupan broj. Jo treba rei da je
kasnije to prepravljeno u 700 hiljada Srba. Pazite, ti ljudi koji
su dovedeni u Jasenovac, to su klasine rtve, to nije demograf-
ski gubitak. Ako se rauna na milion rtava bez demografskih
gubitaka, onda bi ispalo da je sedamdeset odsto ubijeno u Ja-
senovcu. To je nemogue. Popisi stanovnitva kau da je neto
malo ispod dva miliona bilo srpskog stanovnitva na podruju
NDH; onda je malo vjerovatno da bi ih sedamsto hiljada za-
vrilo u Jasenovcu, a gdje su ostali, ginuli su i na frontovima u

vojskama, a i kao civili. Zato mislim da je od Jasenovca naprav-

ljen mit koji je poeo jo u vrijeme rata kada je ta fabrika smrti
koritena u politike svrhe. To se moe nai i u izvjetajima pa,
naprimjer, ak i jednog njemakog generala Glasie von Horste-
naua, koji je bio njemaki opunomoeni general. On pie o tim
stranim zloinima i o uasima koji su se tamo deavali i iznosi
ogromne cifre stradanja, ali to su procjene, to nisu egzaktni i
dokazivi podaci.
A ta je sa Bleiburgom?
I to je primjer pogibeljomanije. I to je pokuaj malog naro-
da da ue u krug velikih. Poslije 1945. godine uveavao se broj
rtava da bi se pokazao doprinos antifaizmu, a devedesetih
godina poelo se sa uveavanjem rtava Bleiburga da bi se to
vie istakao antikomunizam i da bi se pokazala sva svirepost
tog sistema. Znate, kao to se nekada smatralo da nikad nije
dovoljno antifaizma, kad se poelo govoriti o Bleiburgu sma-
tralo se da nikad nije dovoljno antikomunizma. To je naa bal-
kanska pria, nikad dovoljno anti.
(Razgovor vodila: Nagorka Idrizovi, Osloboenje, br.21.652,
28. april 2007, Pogledi, 4-5)

Mladom Bosnom se manipuliralo
U emu vidite razlog nastajanja radikalno-povrnih

vienja Gavrila Principa i Mlade Bosne, od nacio-
nalistike glorifikacije, do satanizacije i omalovaava-
nja?
Do promjena u gledanjima na ulogu Gavrila Principa i

Mlade Bosne dolo je kod nas u BiH, ali ne i u Srbiji, gdje se
na Principovu ulogu gleda jo uvijek afirmativno, i to kako u
historiografiji tako i u javnom diskursu. Razloge treba traiti u
promjeni konteksta u kojemu se daju historijske ocjene, odno-
sno u gledanjima na prolost u kontekstu suvremenih dogaa-
nja, a ne u kontekstu vremena u kojemu su se dogaaji odvi-
jali. Iskustva koja su ljudi na ovim prostorima doivjeli nakon
1990-ih presudno su utjecala na promjenu njihovih pogleda na
ulogu Mlade Bosne u historiji ove zemlje.
Kakva su stajalita novije domae i strane historiogra-

fije o ovoj organizaciji, Principu i samom inu atentata?
Naa historiografija tome nije u posljednje vrijeme dala ni-
kakva novija tumaenja, osim to su se i historiari priklonili
opem trendu satanizacije tog pokreta i samog atentata. Tu,

zapravo, nije niti mogue dati neka novija tumaenja nego se

opredjeljivati za jednu ili drugu opciju, uz mogue dodavanje
novih argumenata za jednu ili drugu tezu, ali je malo vjerovat-
no da moemo pronai neke spektakularno nove historijske
izvore na temelju kojih bismo mogli konstruirati posve novu
historijsku sliku dogaanja.
Stanje u stranoj historiografiji, posebno u austrijskoj i nje-
makoj, je, ini mi se, ostalo nepromijenjeno: tu se i na Mla-
du Bosnu i na Gavrila Principa i atentat oduvijek gledalo kao
na veliku glupost koja je dovela do krvoprolia u Evropi. U tim
ocjenama je politiki momenat takoer veoma vaan, jer se u
tim historiografijama, u skladu sa zvaninim politikim stavo-
vima, krivica za Prvi svjetski rat nastojala prebaciti na Srbiju,
pa se njezino povezivanje sa atentatom i Mladom Bosnom
odlino uklapalo u tu priu. Jednako kao to je to inila i jugo-
slavenska historiografija, ali polazei od drugih politikih po-
treba.
Da li su po Vaem miljenju terorista i teroristika

organizacija adekvatne kvalifikacije?
U kontekstu vremena u kojemu Mlada Bosna djeluje nije
bila rijetkost da se primjenjuje teror radi ostvarivanja odree-
nih politikih ciljeva, za koje su akteri smatrali da predstavljaju
revolucionarne ciljeve (takva praksa e biti prisutna i kasnije,
pa i u najnovije doba!). No, rekao bih da je nesporno da je Prin-
cip pucnjem u Ferdinanda i njegovu suprugu izvrio teroristiki
akt, ali bi bilo pogreno ulogu i djelovanje Mlade Bosne sve-
sti samo na taj atentat.

ta je zapravo Mlada Bosna bila u kontekstu vreme-

na svoga postojanja?
Teko je ukratko odgovoriti na tako postavljeno pitanje, jer
bi za davanje ocjene o Mladoj Bosni trebalo prvo objasniti
iri historijski kontekst, ali i precizirati pojmove koje upotre-
bljavamo. Mlada Bosna kao pokret je imala svoju odreenu
razvojnu liniju, uz istodobnu mjeavinu razliitih ideja i pobu-
da koje su pokretale te mladie da ine razne gluposti, poput
ovog atentata. To to su u osnovi bili srpski nacionalisti imalo
je neko sasvim drukije znaenje u tom vremenu od uloge koju
su srpski nacionalisti imali u kontekstu dogaanja krajem 20.
stoljea.
Pripadnici Mlade Bosne su jednostavno bili predmet
manipulacije, kako odreenih politikih i vojnih krugova u vri-
jeme pred Prvi svjetski rat, tako i historiografije tokom itavog
20. stoljea.
(Razgovor vodio: Vuk Baanovi, Dani, 9.11.2007, 60)

ovi i Dodik kao
Tuman i Miloevi
Da li bosansko-hercegovaka istoriografija, navodni

dogovor Slobodana Miloevia i Franje Tumana o
podeli Bosne tretira vie kao istorijski mit ili kao isto-
rijsku injenicu?
U bosansko-hercegovakoj istoriografiji nije puno o tome

pisano, ali prema onome to je pisano u nekim djelima, recimo
u knjizi profesora ekia, na sporazum u Karaorevu se ne
gleda kao na mit nego kao na neto to se smatra povijesnom
injenicom. Ne samo da jedan krug historiara to tako smatra,
ne samo da politika i drutvena elita tako smatra, nego ope-
nito jedna drutvena atmosfera postoji, openito raspoloenje
u drutvu je takvo da se vjeruje da nema govora o tome da je
u pitanju neki mit nego je to historijska injenica, da su se dva
predsjednika susjednih republika dogovarala o podjeli BiH.
Zbog toga je u Bosni jako puno i esto i iroko promovirana ona
mala knjiga Miloa Minia koja govori o tome. Ili uvijek se skre-
e panja na Tumanove stenograme. To su one dvije knjige
koje su Dani objavili i koje dodue ne govore izravno o prego-
vorima u Karaorevu, ali govore o tome da je Tuman imao te

ideje o podjeli Bosne, odnosno o njegovim tezama da je Bosna

neka vrsta vjetake tvorevine, da su njene granice neodrive.
Ali za sada nema nekih materijalnih dokaza da je do

dogovora dolo u Karaorevu tog dana o kome je
obino re?
Znate kako, jasno je da nema. Koliko ja znam, ne zna se
uopte da li je i voen neki zapisnik o tome, mislim da je Hrvo-
je arini napisao da su njih dvojica vie etali i tokom etnje
o tome se dogovarali. Imate vi jo dogaaja u historiji koji se
ne mogu potvrditi izravnim nekim sporazumima ili izravnim
postojanjem nekih odreenih dokumenata. Moemo li pronai
neki dokument o tome da je Hitler naredio da se ljudi spaljuju
u gasnim komorama. Ali da biste vidjeli ta se zapravo deava-
lo, morate analizirati kontekst itavih dogaanja, prethistorijat
nekog dogaaja i ono to je slijedilo nakon toga. Nesporno da
je taj susret 25. marta 1991. godine bio i da su se njih dvojica su-
sreli, novine su o tome pisale. Pogotovo kad je Bosna u pitanju,
postoji jedna vrsta straha ili uvjerenja da im dvojica razgova-
raju, a trei nije prisutan, da ta dvojica razgovaraju neto na ra-
un ovoga treeg. Dakle, nesporno je da su oni tada u Karaor-
evu razgovarali. Miloevi je imao neku drugu politiku, on je
elio ako moe itavu Bosnu, ako ne moe, moe to to moe,
na kraju je to zavreno tako kako je zavreno 1995. godine. Ali
je Tuman otvorenije, jasnije, ee govorio o tome kako su te
bosanske granice neprirodne, vjetake. Ja ne vjerujem da su
oni postigli neki detaljan dogovor, jer da su se mogli tako jed-
nostavno dogovoriti ne bi poslije toga tako ratovali. Ali vjeru-
jem da su razgovarali o tome, da je to kao opcija sigurno bilo u
razgovoru izmeu njih dvojice. Mada ponavljam, uvjeren sam
da nisu nikada postigli neki pisani dogovor koji bi arhivirali. To
nikad neemo pronai.

ovi i Dodik kao Tuman i Miloevi
Mislite li da je stav Tumana i Miloevia o BiH, za koji

Vi drite da je nepobitan, imao odluujui uticaj na rat
u BiH?
Jasna je stvar da su Tuman i Miloevi imali apsolutnu
kontrolu nad svojim pulenima u Bosni. To je teko negirati.
Ako pogledamo samo koliki je uticaj Tuman imao na politiku
HDZ-a u BiH, pa on je smjenjivao predsjednike kao to neko
pali nove cigarete. On je imao presudnu ulogu na ponaanje i
djelovanje HDZ-a u BiH. To je oigledno i iz svih njegovih tek-
stova. Kod Miloevia je to malo drukije, tu se ponekad ak i
pojavljivala neka razlika izmeu Miloevia, Karadia i dru-
gih, ali vjerujem da je i Miloeviev utjecaj na politiku, koju je
vodilo srpsko rukovodstvo u Bosni bio presudan. Sklon sam
vjerovanju da je situacija u Bosni mogla ii u drugom pravcu da
su Tuman i Miloevi imali interesa da se u Bosni sauva mir.
Stav o tome da li je bilo ili nije dogovora u Karaore-

vu, ima li uticaja na tekua suenja u Hagu, ali i na da-
nanje prilike u BiH?
ini mi se da se i u Hagu operira injenicom da je taj spora-
zum bio i da je Stipe Mesi bio kljuni svjedok. S druge strane,
gledajui ono to se danas dogaa u Bosni, pa i ono to se do-
gaa posljednjih dana i mjeseci, pokazuje da opravdano postoji
uvjerenje da ono to se nije uspjelo 1995, a to svoje ishodite
ima u srpsko-hrvatskom dogovoru, da se pokuava zavriti
danas. Ako biste danas doli u Sarajevo, pa sluajno napravili
neke ankete po ulicama pitajui prolaznike ta oni misle o ovim
dogovorima Milorad Dodik Dragan ovi, veina ljudi e
vam vjerojatno rei: znate, to je sigurno rezultat srpsko-hrvat-
skog dogovora, oni su se oduvijek dogovarali o podjeli Bosne i
Hercegovine. Malo informiraniji ljudi pomenut e vam sigurno
i sporazum u Karaorevu, pa i Banovinu Hrvatsku iz 1939.

Mislite da sporazum utie na dananje prilike bez ob-

zira da li je do njega stvarno dolo ili ne?
Apsolutno. Taj sporazum je u svijesti, politikom djelo-
vanju i ponaanju, i politikih elita i obinih ljudi ostavio tako
dubok trag, tako da vie uope nije vano da li je taj sporazum
postojao ili nije, on sigurno nikad nije potpisan. Ta pria o po-
djeli i dogovoru u Karaorevu i danas funkcionira kao neto
to je bilo nesporno. Politiki aktivisti i danas u svojoj svijesti to
imaju kao neto to treba zavriti.
Hoete da kaete da se ponaaju kao da je taj spora-

zum postojao?
Da, kao da je postojao. Ako biste napravili intervju sa Do-
dikom i oviem, oni e svi rei da to nema nikakve veze, ali,
upravo ono to rade, rade kao da imaju u svijesti da je to neto
to je sasvim logian zavretak jednog dogovora koji je ostao
nedoreen, ali ga mi trebamo samo privesti kraju.
Ima li razlike u gledanju na taj dogaaj izmeu Saraje-

va, Banja Luke i Mostara?
Nisam primjetio da se neko u Banja Luci ozbiljnije time
bavio. Tamo ne postoji neto ozbiljnije razvijena zajednica hi-
storiara. Tamo ak i na njihov Univerzitet vie dolaze da pre-
daju historiari iz Beograda, nego to oni imaju svog kadra. Ne
znam tano raspoloenje, ali vjerujem da postoji apsolutna ra-
zlika. Jedan kolega iz Mostara, koji sad radi u Hrvatskoj, zove
se Ivo Lui, on je objavio prije nekoliko godina jedan vei rad
u tome smislu u kome je dokazivao da je Karaorevo vie mit
nego historijska injenica. Mislim da je posebno insistirao da
se tu ne radi ni o kakvim tajnim razgovorima jer su mediji, te-
levizija i novine, objavile tu vijest da su se predsjednici dviju

republika susreli, pa da se radilo o uobiajenoj komunikaciji

predsjednika dviju republika. Kod nas u Bosni u svemu postoje
neka razliita vienja, a pogotovu o ovim posljednjim dogaa-
jima. Mada ovo to se desilo 1995. godine, neka vrsta podjele
zemlje, ukazuje na to da su mnogi bili skloni, sigurno i poet-
kom devedesetih, razgovarati o podjeli.
(Danas, Beograd, 22. marta 2011)

Mi u Institutu neemo pristati na
politizaciju historiografije
Gospodine Kamberoviu! Prvo to mi je zapalo za oko,

a elim iz prve ruke da ujem objanjenje, jeste da je
uoljiva kolizija izmeu naziva vaeg Instituta (za
istoriju) i korienja te imenice i njenih izvedenica
u sadraju rada Instituta, planovima, programima,
temama sa naunih skupova gdje se koriste termini
historija, historijski, historiografski itd. Kako to
objanjavate i hoe li (i kada) doi do promjene u nazi-
vu Instituta, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog ovih
kolizija koje sam naveo?
Na Institut je poeo svoj rad pod nazivom Institut za pro-
uavanje istorije radnikog pokreta, a 31. januara 1973. Skupti-
na SR BiH je donijela Zakon o Institutu za istoriju u Sarajevu i
to je zvanian naziv koji je sve do danas u upotrebi. S obzirom
da se radi o Zakonu, jasno je da izmjenu naziva moe uiniti
samo zakonodavac. To je odreena zakonodavna procedura
koja e se vjerovatno rijeiti novim Zakonom o visokom obra-
zovanju u Kantonu Sarajevo, koji e vjerovatno integrirati ovaj
Institut u Univerzitet kao organizacionu jedinicu. Osim toga,

mi imamo jo razloga da ne pokreemo ovo pitanje izmjene

naziva, jer od 1990. vodimo sudski spor oko zgrade u centru
Sarajeva, u kojoj radimo od poetka 1960-ih, i bojimo se da bi
izmjena naziva mogla negativno utjecati na na legitimitet u
tom sudskom sporu. A to bi moglo voditi doslovnom izbaciva-
nju Instituta na ulicu, to bi moglo biti katastrofalno po nau
budunost. A ona i bez toga nije sjajna. No, to je samo pitanje
naziva, a mi vjerujemo da ovaj naziv nama daje mogunost
bavljenja svim razdobljima i temama iz historije. Na se rad,
po ovom nazivu, ne ograniava ni vremenski, ni tematski, ni
prostorno. Mi smo jedan od rijetkih instituta sa prostora bive
Jugoslavije koji ne mijenja svoj naziv, jer smo poetkom 1970-
ih sa izmjenom naziva (a inicijativa za prerastanje Instituta za
prouavanje istorije radnikog pokreta u Institut za istoriju po-
tekla je u Institutu i za njenu realizaciju tada je trebalo due od
tri godine) omoguili svestrani razvoj Instituta. Pogledajte, na
primjer, kako je dananji Hrvatski institut za povijest u Zagre-
bu mijenjao svoj naziv: Institut za historiju radnikog pokreta
je sa politikim promjenama 1990. promijenio naziv u Institut
za suvremenu povijest, da bi 1996. prerastao u Hrvatski institut
za povijest. Mi ne mijenjamo naziv, jer postojei omoguava
razvoj historijske nauke. Vi moete primijetiti da se mi ne ogra-
niavamo (ak ni u nazivu) na Bosnu i Hercegovinu, premda
nam je to sredite istraivanja.
Prije dvije godine Institut je obiljeio pola stoljea svo-

ga rada. Ako je uope mogue u vremenski i prostorni
okvir ovog razgovora iznijeti neku retrospektivu, kako
biste Vi ocijenili ulogu i znaaj te znanstvene ustanove
na prostoru na kojem je djelovala proteklih 52 godine,
ako je nuno, i u etapama?

Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju historiografije
Institut je preivio pola stoljea i iz dananje perspektive

mogli bismo rei da je to u svemu asno razdoblje. Afirmirali
smo se kao ozbiljna nauna institucija, a i danas funkcioniramo
kao jedina institucija ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Mada
smo poeli raditi s ciljem da prouavamo historiju radnikog
pokreta i revolucije, vrlo brzo smo se okrenuli svim temama
nae historije i hrabro odvojili od utjecaja politike. Zamislite
samo injenicu da je u Institutu poetkom 1970-te napisana
knjiga o krizi NOP-a u istonoj Bosni 1941. godine! U vrijeme
kada su Savez komunista i njeni kljuni ratni akteri bili jo uvi-
jek dominirajua snaga u drutvu! A u Institutu se pie knjiga o
grekama koje su ti isti lideri inili u istonoj Bosni, kao to su
odreeni sporazumi o saradnji etnika i partizana i slino! Nije
to bilo lahko. Ali, to je bio put sazrijevanja i ovog Instituta i nae
historijske nauke. Kasnije se taj pravac, koji je njegovao kritiki
pristup, kakav je jedino i mogu u nauci, i odvojenost od poli-
tike, to je jedini put za razvoj nauke, sve vie njegovao. Poka-
zalo je to i vrijeme rata protiv Bosne od 1992. do 1995, kada je
ovaj Institut zadrao svoj opebosanski karakter i na najbolji
nain uvao dostojanstvo historijske nauke. Logian rezultat
toga je estoaprilska nagrada grada Sarajeva kojom smo na-
graeni prije dvije godine. Danas mi, takoer, nastojimo ostati
dosljedni takvoj orijentaciji, premda ima onih, pa i pojedina-
ca u samom Institutu, koji bi rado historijsku nauku podredili
politikim, nacionalnim, stranakim ili privatnim interesima.
Ali, to nee proi! Mi u Institutu neemo pristati na politizaciju
historiografije, koju neki prieljkuju, ak i stalno podstiu.
Do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Institut

je bio znanstvena ustanova republikog znaaja, pa u
skladu s tim adekvatno je bila i finansirana. Meutim,
od 1996. g. vi ste na kantonalnom budetu, iako pred-

met vaih istraivanja izlazi ak i izvan granica BiH.

Kako objanjavate taj paradoks i da li ste se pokuavali
nasloniti barem na budet Federacije Bosne i Herce-
govine?
Mi smo imali sree da se 1996. u Skuptini Kantona Sara-
jevo nalo nekoliko ljudi koji su smatrali da ovaj Institut tre-
ba nastaviti svoj rad u vrijeme kada su se dravne institucije
uruavale i ostajale bez finansijera. Pogledajmo kako i danas te
institucije jedva preivljavaju, jer ih drava ne finansira poput
Zemaljskog muzeja, Historijskog muzeja, Nacionalne i univer-
zitetske biblioteke i slino. No, za nas nije vano ko nas finansi-
ra sve dok finansijer ne trai od nas da rezultate naih istraiva-
nja podreujemo politikim interesima vladajuih elita. Finan-
sijer treba imati utjecaja na izbor kljunih istraivakih prava-
ca, ali ne i odreivati rezultate koje bismo mi kroz istraivanja
samo potvrdili. Mi ne moemo davati tapije za uspostavljene
politike ili neke druge odnose. Na je cilj kritiko istraivanje
historije. Mogu rei da dosad doista nije bilo nikakvih pokuaja
svoenja naih istraivanja na lokalne okvire, odnosno okvire
Kantona Sarajevo. Ali jeste problem u tome to su sredstva za
istraivanja uglavnom izostajala.
to se tie oslanjanja na budet Federacije, tu stvari nisu
tako jednostavne. Postoje odreeni zakonski okviri, pa su ak
nai univerziteti, pa tako i sarajevski Univerzitet, svedeni na
finansiranje iz Kantona, kao i Akademija nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine!
Postoje li i drugi izvori finansiranja Instituta?

Mi imamo relativno stabilna i redovita, iako nedovoljna,
sredstva za plae i materijalne trokove, koje dotira Vlada
Kantona Sarajevo, ali nedostaju sredstva za istraivanja i dru-

ge potrebe. Mi to razumijemo, i zbog toga smo se orijentirali

i na druge izvore. Rekao bih da smo posljednjih godina imali
odreenu podrku Federalnog ministarstva obrazovanja i na-
uke, posebno kada su u pitanju nabavka opreme i organizacija
naunih skupova. Tu je, naravno, i naa saradnja sa pojedinim
institucijama izvan Bosne i Hercegovine. Spomenuo bih samo
nau saradnju sa Univerzitetom u Oslu, s kojim smo imali je-
dan projekt o historijskim mitovima na Balkanu, saradnju sa
univerzitetima u Grazu i Berlinu, s kojima smo realizirali pro-
jekt o nacionalnim identitetima na Balkanu, te nau saradnju
sa pojedinim manjim univerzitetima u SAD-u i pojedincima
koji su izvjesno vrijeme tokom i nakon rata podravali na rad.
Od 2008. u Institutu radite na dva velika projekta: Hi-

storijski leksikon Bosne i Hercegovine, te Hronologija
historije Bosne i Hercegovine. U kojoj su fazi isti i ko ih
financijski podrava, a ko ne?
To su dva velika projekta koja smo pokrenuli prije nekoliko
godina. Mada su to dva znaajna projekta, nismo dobili nika-
kvu podrku za njihovu realizaciju i zbog toga njihova realiza-
cija prilino kasni. Zbog fokusiranja na zavretak pojedinanih
projekata saradnika, rad na Leksikonu i Hronologiji je potisnut u
drugi plan. Ipak, za Leksikon smo uradili prvu verziju abeceda-
rija (blizu 10.000 pojmova), a za Hronologiju smo uradili oko
2.100 pojmova. U narednoj fazi bit e potrebno jo jednom pre-
tresti abecedarij, te provesti evaluaciju obraenih pojmova za
Hronologiju. U tu fazu emo ui nakon to postane izvjesno da
emo dobiti podrku za rad na tim projektima.
Zanimljivo je da ste lino Vi nosilac projekta pod nazi-

vom Hrvatsko proljee u Bosni i Hercegovini (1967-1972)
i koji treba da se zavri do 30. juna 2014. ta Vas je,

eventualno, neposredno motiviralo za ovu temu i jeste

li zadovoljni sa dosadanjom dinamikom realizacije
tog projekta?
Ne znam zato bi to ba bilo zanimljivo to se ja sada ba-
vim temom o Hrvatskom proljeu u Bosni i Hercegovini? Ja sam
se dosad bavio raznim temama i objavio vie knjiga i niz lana-
ka. Posljednji projekt na kojem sam radio odnosio se na nacio-
nalni identitet Bonjaka poslije Drugog svjetskog rata. U okvi-
ru toga sam objavio nekoliko lanaka u asopisima ili zbornici-
ma radova u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, te pripremio jedan
zbornik radova pod naslovom Rasprave o nacionalnom identi-
tetu Bonjaka. Radei na tom projektu stalno sam se suoavao
sa pitanjem poloaja Hrvata u Bosni i Hercegovini u vrijeme
socijalizma. Shvatio sam da postoji odreena veza izmeu ko-
munistikog afirmiranja muslimanskog nacionalnog identite-
ta i otvaranja hrvatskog nacionalnog pitanja sredinom 1960-ih
godina i zbog toga sam odluio provesti detaljnija istraivanja
o tome. Osim toga, kraj 1960-ih i poetak 1970-ih godina je
vano razdoblje za razumijevanje sudbine Jugoslavije i doga-
anja 1990-ih godina. Istraivanja dobro napreduju i mislim
da u ve na jesen dio tih istraivanja imati priliku prezentirati
na jednom skupu u Zagrebu posveenom Hrvatskom proljeu.
Jedan od vaih saradnika je trebao krajem juna da za-

vri projekt pod naslovom Demografske promjene na
prostoru Bosanskog ejaleta od 1683. do 1718. A da li se
neko od saradnika Instituta bavio demografskim pro-
mjenama u BiH od 1992. na ovamo?
Dobro ste rekli trebao, ali to nije uinjeno. Vjerujem da
e ta tema biti zavrena, jer su u okviru toga provoena odre-
ena istraivanja u Skopju i Arhivu u Dubrovniku i za to su in-

vestirana znatna sredstva. to se tie demografskih promjena

iz 1990-ih godina, moramo priznati da se time vie bave kole-
ge u Institutu za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meu-
narodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Mi smo otvorili neka
pitanja iz tog razdoblja (nacionalne mobilizacije pred rat, sta-
vovi intelektualaca o Bosni i Hercegovini iz tog vremena), ali
predstoji jo puno toga da se radi. Tu e otvaranje i dostupnost
arhiva odreivati i dinamiku naih istraivakih napora.
Je li odran planirani (u junu, ove godine) okrugli stol

na temu Historijska nauka i poloaj historije kao nastav-
nog predmeta u kolama u Bosni i Hercegovini, kakvi su
rezultati polueni i kakav je, zaista, poloaj historije u
heterogenim obrazovnim sistemima nae zemlje?
Mi smo bili planirali napraviti taj skup u saradnji sa filozof-
skim fakultetima iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, bili smo uputili i
pozive u Banju Luku i Pale. Cilj je bio da izvan prisustva medija
pokuamo otvoriti ta pitanja, uskladiti nae interese i zahtjeve,
a potom zajedniki izvriti pritisak na institucije vlasti u itavoj
Bosni i Hercegovini da se stvari ponu mijenjati. Naime, sve
nas pritiu isti problemi, bilo da nai profesori rade u Livnu,
Tuzli ili Laktaima. Naalost, Filozofski fakultet u Sarajevu
i Odbor za istorijske nauke ANUBiH su odluili organizirati
slian skup i mi smo se povukli preputajui njima da vidimo
ta mogu uiniti. Pokazalo se, meutim, da osim jednodnev-
ne medijske promocije pojedinaca i nekih zakljuaka koje vie
niko ne ita, nita nije uinjeno. Zakljuujem da je naa izvorna
ideja time upropatena i sigurno emo u narednom razdoblju
morati se vratiti i kroz koordinaciju sa ostalim zainteresiranim
institucijama iz Bosne i Hercegovine u vezi s tim pokuati po-
stii odreene rezultate.

Neposredno uoi prologodinjeg Dana dravnosti bili

ste jedan od uesnika znanstvene konferencije pod
nazivom Dravnost Bosne i Hercegovine u kontekstu
implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma i euro-
atlanskih integracija, organiziranoj pri Fakultetu poli-
tikih nauka u Sarajevu. Da li je, po Vama, dravnost
Bosne i Hercegovine reducirana Aneksom Ustava koji
je proistekao iz Dejtonskog sporazuma ak kada bi se
on u praksi implementirao u cijelosti?
Promatrano iz dananje perspektive jasno je da je Dejton-
ski sporazum u mnogim aspektima reducirao dravnost Bosne
i Hercegovine, ali uvjeti u kojima je dolo do sporazuma poka-
zuju da je to ipak bio maksimum koji se u tom vremenu mogao
postii. Sauvan je dravni okvir i meunarodni legitimitet, a
to je jako vano. Time je pruena ansa da Bosna i Hercegovina
dalje funkcionira kao drava, a kako e ona funkcionirati to je
ve pitanje zrelosti politikih elita i njihove spremnosti da gra-
de ovu zemlju.
Meutim, pravna, pa ako hoete i politika injenica

jeste da Ustav po kojem naa zemlja danas treba da
funkcionira nikada nije usvojen u Dravnom parla-
mentu, dok je istovremeno derogiran Ustav RBiH koji
se s pravnog aspekta moe smatrati jedinim legalnim
i legitimnim. Da li se Vi kao historiar kanite baviti
ovim injenicama?
Nije to jedina neloginost vezana za na postojei Ustav,
ali je tano da mnogi pravnici ukazuju na tu injenicu. Meni
se, pak, ini da je za Bosnu i Hercegovinu u dananjoj politi-
koj situaciji najbolje da uva ovaj Ustav ma kakav on bio, jer
alternative bi, s obzirom na vrijeme u kojem ivimo, mogle biti
puno loije.

Znam da Institut surauje sa ustanovama tog tipa u

Beogradu i Skoplju naprimjer. Kakav je karakter te su-
radnje i ima li suglasja na neke teme iz novije historije,
posebno od 90-tih na ovamo i posebno kada se radi o
beogradskom Institutu za istoriju?
Mi imamo saradnju sa svim institutima sa prostora bive
Jugoslavije (Ljubljana, Zagreb, Beograd, Skopje). Ta saradnja
se, za sada, ograniava na razmjenu literature i asopisa, me-
usobna pozivanja na naune skupove, otvaramo mogunost
saradnje u asopisima i slino. Nama je, naime, potrebno vre-
mena da se obnove veze i uspostave nova poznanstva. Sazrele
su nove generacije historiara u svim ovim centrima i potrebno
je da se oni meusobno upoznaju. U planu su i neki zajedniki
projekti, ali tu svi elimo ii polahko i sa temama koje nisu tako
osjetljive. Upravo ovih dana obavljamo konzultacije oko toga
da povodom stotinu godina od izbijanja Prvog svjetskog rata
zajedniki organiziramo veliku konferenciju u Sarajevu 2014.
godine.
A da li imate suradnju sa Institutom za istoriju u Banja

Luci?
Postoji i odreena saradnja sa kolegama iz Banje Luke, ali
tamo vie ne postoji predratni Institut za istoriju, u kojem sam
i ja poeo karijeru, pa su ti institucionalni kontakti oteani. No,
razmjena literature, pa ak i saradnja u asopisima je prvi ko-
rak. Saglasan sam da bi naredni koraci trebali biti bri, ali to
ipak zavisi od puno vie faktora nego je naa elja za tom sa-
radnjom.
Da li su vaem Institutu dostupni arhivi i drugi izvori

za znanstvena istraivanja u Banja Luci i RS-u, napri-
mjer? Jeste li imali takvih potreba?

Ja lino sam prije nekoliko godina bio jednu sedmicu u

Banjoj Luci istraujui neku partijsku grau iz sredine 1960-
ih godina. Nisam imao nikakvih problema. A i zato bih imao?
Banja Luka je moj grad! Vjerovatno bi bilo problema sa izvori-
ma iz 1990-ih godina, ali tih problema imamo u svim arhivima.
I za sam kraj, citiram izjavu Milorada Dodika izree-

nu 27. jula ove godine na Mrakovici: Srpski narod je
pobjedom nad faizmom nairoko dao slobodu i drugim
narodima koji su se priklonili borbi, a blagodati slobode
koju su izvojevali danas uivaju svi na prostoru Republi-
ke Srpske. U partizanskim jedinicama su bili uglavnom
Srbi, koji su 1941. vjerovali da ta sloboda pripada svi-
ma, da bi 1991. shvatili da tu slobodu ele da ugroze svi
oni kojima je sloboda data u borbama od 1941. do 1945.
Nisam proitao ili uo da je ijedan politiar iz Saraje-
va reagirao na ovu nebulozu pa Vas molim da se o njoj
odredite kao historiar.
Nai se politiari esto pozivaju na antifaizam, a s druge
strane, kada im je to potrebno, promoviraju upravo one sna-
ge koje su antifaisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu. Po-
gledajmo samo to se deava sa promocijom etnikih ideja,
spomenikom Drai Mihailoviu i slino. Kljuno je ovdje ipak
naglasiti da niko nikome nije darovao slobodu u Drugom svjet-
skom ratu, nego su svi slobodu izvojevali. I Srbi i Hrvati i Musli-
mani. Meu svim nacionalnim zajednicama u Drugom svjet-
skom ratu bilo je vie struja i vano je voditi rauna o razliitim
fazama rata i dinamici jaanja antifaistikih struja koje su na
kraju ipak izale kao pobjednice i koje su izgradile Bosnu i Her-
cegovinu kao ravnopravnu lanicu jugoslavenske federacije.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Hvala vama za priliku da vaim itateljima neto kaem o
Institutu za istoriju u Sarajevu.
(Razgovor vodio: Bedrudin Gui. Intervju, izvorno dat za
list Sabah u Bostonu (SAD), a prenijeli su ga kasnije mnogi
internet portali u vedskoj i Belgiji. Objavljeno 2. septembra
2011. godine)

Bosna i Hercegovina je starija i od
ZAVNOBiH-a i od Daytona
Institut za istoriju objavio je dvotomni zbornik radova

Identitet BiH kroz istoriju. ta je bio motiv Institutu da
se ukljui u viegodinje rasprave o poimanju identi-
teta BiH?
Nai motivi su bili iskljuivo naune prirode. Naime, u
okviru jednog meunarodnog projekta ja sam do prije dvije go-
dine vodio bosanskohercegovaki tim mladih istraivaa koji
su se bavili pitanjima nacionalnog identiteta Bonjaka. Tada
sam shvatio svu slojevitost identiteta u Bosni i Hercegovini i
nakon razgovora sa saradnicima u Institutu, odluili smo or-
ganizirati jednu veu konferenciju na kojoj bismo raspravljali
o tim pitanjima. Naem pozivu se odazvao niz historiara iz re-
giona, ali i drugih zemalja Evrope, jer smo eljeli da taj skup ne
bude samo pogled iznutra na identitet Bosne i Hercegovine.
Promjena perspektive, tj. pogled izvana bila je nuna kako
bismo se barem djelimino pribliili stvarnoj povijesnoj slici
nae zemlje. Osim toga, tada smo vidjeli da postoje pokuaji
da se i u nauku uvuku razne konstrukcije o povijesti ove zemlje
i njenom identitetu, te da se, mada proizvoljno konstruirane,
kao vjerodostojna slika dalje ire u svijet. Mi smo uinili to
smo, kao naunici, smatrali svojom obavezom.

U uvodu zbornika Identitet BiH kroz historiju navodite

citat da je potrebno okrenuti lea prolosti i poeti i-
vjeti, kako bi se bavili historijom. Da li je Bosna i Her-
cegovina spremna da pone svoj ivot van prolosti
kojom smo, evo, dvije decenije zarobljeni? Zato nas
prolost dri tako vrsto zarobljene?
Kada sam to kazao, nisam htio rei da mi trebamo zabo-
raviti nau prolost, nego se ipak moramo okrenuti svijetu u
kojem ivimo i poeti ozbiljnije promiljati o naoj budunosti.
Mi ne moemo mijenjati prolost, ali moemo mijenjati nau
sadanjost. Naalost, ovdje je bilo i previe prolosti, koja se,
umjesto da poiva u miru, esto pojavljivala kao vaan nacio-
nalnomobilizirajui, a potom i ruilaki faktor. Danas to nije
prisutno u tolikoj mjeri kao to je bilo tokom 90-ih godina, ali
ne bismo bili ozbiljni kada bismo kazali da je zloupotreba pro-
losti ostala iza nas.
Na emu se zasnivao identitet BiH u nedavnoj prolo-

sti, prije sukoba iz devedesetih, a na emu se zasniva
danas?
Tu je, naravno, vano ta se u pojedinim razdobljima sma-
tralo najvanijim slojem identiteta. U vrijeme socijalizma se,
naprimjer, u prvi plan stavljao republiki identitet i sve ostalo
je bilo tome podreeno. Krajem 60-ih i poetkom 70-ih bo-
sanskohercegovaki politiari snano insistiraju na jaanju
republikog patriotizma. Svi su tvrdili da su u republikama,
kao prirodnim okvirima ispoljavanja naroda i narodnosti koji u
njima ive, prisutna stremljenja ka veoj samostalnosti. U vri-
jeme ustavnih debata krajem 60-ih i poetkom 70-ih Demal
Bijedi, kao predsjednik Skuptine SR Bosne i Hercegovine,
jednom je prilikom izjavio: Nama je u Bosni i Hercegovini po-

Bosna i Hercegovina je starija i od ZAVNOBiH-a i od Daytona
sebno stalo da jaamo bosanskohercegovaku dravnost, i to

upravo na nain kako to obezbjeujemo ovim ustavnim aman-
dmanima. Bilo je u nekim krugovima u zadnje vrijeme disku-
sija: kako to da mi danas jaamo republiku dravnost, a za
itavo vrijeme poslije rata koncepcija nam je bila obrnuta, ilo
se, otprilike, po tim gleditima, na suzbijanje moi Republike
i njene dravnosti. Mislim da u ovome to smo mi ugradili u
amandmane nema nikakve kontroverze. Mislim da nisu u pra-
vu oni koji postavljaju ovakvo pitanje, jer smo mi na federali-
zam gradili, u prvom redu, na faktu mnogonacionalnosti nae
ire zajednice, a upravo su republike bile okviri koji su taj fakt
uobliavali. Todo Kurtovi, predsjednik Republike konfe-
rencije Socijalistikog saveza Bosne i Hercegovine, poetkom
januara 1971. dao je intervju sarajevskom listu Osloboenje pod
znakovitim naslovom Samostalne republike izraz nacionalne
ravnopravnosti. Nije tano da su u tom razdoblju negirani svi
ostali identitetski slojevi. Nacionalni identiteti su upravo tada
dostigli svoj vrhunac. Slino je i sa religijskim identitetima,
samo to tu treba pogledati stvari u historijskom hodu i voditi
rauna o dinamici promjena. Nije isto stanje bilo poetkom 50-
ih i krajem 80-ih! Ali, poslije 90-ih sve se svelo na nacionalnu
i religijsku dimenziju. To su postala dominantna obiljeja, a
pokazalo se da su posljedice po Bosnu i Hercegovinu bile kata-
strofalne, jer su nositelji takvih ideja poeli traiti partikularna
rjeenja i pozivati se na povijest kako bi to opravdali.
Kako da ivimo zajedno u BiH sa tako razliitim inter-

pretacijama povijesti i identiteta u BiH?
Razliite interpretacije povijesti su mogue i one nisu
same po sebi loe, ukoliko se temelje na valjanim argumenti-
ma. Kada je u pitanju historijska nauka, ja lino nisam pristaa
nikakvog konsenzusa, jer u nauci ne postoji konsenzus, nego

samo snaga argumenata. Za to se moramo zalagati, a ne za po-

stizanje nekog konsenzusa. Neka konsenzus postignu politiki
lideri. Tu jo moram dati jedno dodatno objanjenje: mislim na
historiju kao nauku, a ne na historiju koju kao predmet treba
pouavati u kolama. U koli su nuni konsenzusi oko toga ta i
u kojem obimu treba pouavati. Pri tome treba imati u vidu i to
da su obrasci tumaenja prolosti uvijek i barometar savreme-
nih vrijednosti, kako je to zapisao jedan sociolog.
U emu se ogleda znaaj 25. novembra za identitet BiH

danas ?
Danas se znaaj dogaaja vezanih za taj datum dovodi
u pitanje i on se u odreenim politikim krugovima ne samo
ignorira nego, jednostavno, nastoji izbrisati iz povijesti. Na-
ravno da nije mogue promijeniti to to se desilo 25. novembra
prije 68 godina, ali je mogua promjena politikih elita koje
ignoriraju taj dogaaj. To to se dogodilo 25. novembra 1943.
je jako vano za historiju ove zemlje, jer je tim odlukama uspo-
stavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine i garanti-
rana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Hrvata i Muslimana
u njoj. Neto kasnije, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a,
odranom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. go-
dine, Bosna i Hercegovina se definira kao ravnopravna fede-
ralna jedinica u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji te se
posebno naglaava ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana
Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednika i nedjeljiva do-
movina. Ovaj stav iz Deklaracije o pravima graana od 1. jula
1944. je sigurno jedan od najznaajnijih stavova koje je usvo-
jio ZAVNOBiH, jer upravo ova deklaracija, naslanjajui se na
raniju Rezoluciju sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, definira
nedjeljivost Bosne i Hercegovine. To naglaavanje nedjeljivo-
sti je pojam koji mora postati sastavnim dijelom svake prie o

Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li se radi o priama o

prolosti ili budunosti ove zemlje.
Kako poredite znaaj 21. novembra, kao dana potpi-

sivanja Dejtonskog sporazuma, sa znaajem ZAVNO-
BIH-a?
Vjerujem da oba ova dogaaja imaju svoje mjesto u histo-
riji ove zemlje. Meutim, mislim da je kljuno naglasiti da je
Bosna i Hercegovina starija i od Dejtonskog sporazuma i od
ZAVNOBiH-a. Trebalo bi, dakako, imati u vidu i to da se Bo-
sna i Hercegovina, kako je bila definirana na Prvom zasjedanju
ZAVNOBiH-a, dalje dograivala na Drugom zasjedanju ZAV-
NOBiH-a. Zato se ne bi sada dograivala i nakon Dejtonskog
sporazuma? Vano bi bilo odbaciti politiki inat.
Kako vidite sukobljavanje tradicija uvanja sjeanja

na posljednjeg bosanskog kralja, naprimjer kod Hrva-
ta katolika, ili na turskog osvajaa Bosne kod Bonja-
ka muslimana? Kako razrijeiti ove povijesne sukobe
u sadanjosti?
Sjeanja o kojima govorite se izgrauju zahvaljujui broj-
nim posrednicima. To je problem percepcije nae prolosti. O
tome postoje odreene rasprave, a ja mislim da je alosno da
u drobljenju kolektivnog sjeanja sudjeluju i pojedini histo-
riari, koji na taj nain ele pokazati kako zbog nepostojanja
zajednikog historijskog sjeanja nema nikakve zajednike bu-
dunosti. Zbog toga postoje ta silna insistiranja na povijesnim
diskontinuitetima. Jasno je da nema identiteta bez kontinuite-
ta, a historiari bi mogli znatno doprinijeti gradnji zajednikog
kolektivnog sjeanja. Zato se, naprimjer, Bonjaci ne bi sjeali
posljednjeg bosanskog kralja? Moda zbog toga to Katolika

crkva prisvaja sjeanja na te bosanske kraljeve? Zato bi se Bo-

njaci identificirali sa osvajaima svoje zemlje, a Islamska za-
jednica prisvajala sjeanje na najistaknutije predstavnike nae
povijesti? Zato to su Bonjaci Osmansko carstvo doivljavali
kao svoje carstvo? A zato se Husein-kapetan Gradaevi su-
protstavio tom carstvu i poveo pokret za autonomiju Bosne?
Danas mi vidimo, naprimjer, da Husein-kapetan Gradaevi
postaje prihvatljiv za bonjaki simboliki i identitetski okvir,
ali je teko vjerovati da on moe biti opebosanski simbol,
premda je njegova povijesna uloga bila opebosanska. Moe
se vidjeti kako postoje i odreeni historiografski krugovi koji
istrajavaju na tim priama o razdobljima nae i tuinske
vlasti (kod Hrvata se gradi svijest o srednjovjekovnoj Bosni,
kao dobu nae vlasti i osmanskom razdoblju, kao dobu tu-
inske vlasti; kod Bonjaka je osmansko doba nae doba, a
austrougarsko je doba tuinske vlasti i tako dalje. O tome je,
u kontekstu razvoja nacionalne/nacionalistike historiografije,
odreena zapaanja iznio Sreko Daja). Mislim da bi dana-
nja historiografija trebala vie panje posveivati onim proce-
sima koji imaju vie integrativni, nego dezintegrativni sadraj.
Povijesne sukobe treba ostaviti iza sebe, povijesti.
Kako tumaite da se Dan dravnosti BiH obiljeava

samo u jednom dijelu drave? Da li onaj dio njezinih
graana koji odbija praznik, odbija vrijednosti utvre-
ne na zasjedanju ZAVNOBIH-a ili ima neke druge, vie
politike razloge za takvo odbijanje?
Ne znam da li su provoena ozbiljna istraivanja koja bi
pokazala kakav je stav graana prema obiljeavanju 25. no-
vembra. Mi znamo kako se prema tome odnose odreeni di-
jelovi politikih elita, a politike elite se uvijek rukovode samo
politikim interesima. Da budem posve jasan: odreivanje ka-

lendara sjeanja, pa i datuma koji e se obiljeavati kao Dan

dravnosti, nije nauno, nego politiko pitanje. Tako je bilo u
svim zemljama svijeta. Naravno, ozbiljne drave, kao i vjero-
dostojne politike elite, nikada se ne poigravaju sa temeljnim
datuma svoje povijesti.
Da li je mogue graditi savremeni identitet u BiH na

pomirenju socijalistike tradicije sa demokratskim
vrijednostima?
Socijalistika tradicija nije u cijelosti liena demokratskih
vrijednosti i kada se odbaci ono to je bilo negativno, mislim da
ostaje jo dovoljno tog naslijea koje se moe ugraditi u savre-
meni identitet Bosne i Hercegovine. Naravno, tu treba biti pa-
ljiv, jer perspektiva iz koje se gleda na socijalistiko razdoblje
nije kod svih u Bosni i Hercegovini ista. Zbog toga mislim da
se savremeni identitet BiH mora graditi na svim historijskim
vrijednostima. Naravno, ukljuujui i negativna iskustva. Va-
no je, meutim, otvoriti perspektivu i otkriti pozitivne identi-
fikacione take, a ne identificirati se samo rtvom. Nama su
potrebne pozitivne i integrirajue identifikacije i tu historiari,
knjievnici i umjetnici imaju veliku ulogu.
Da li je neminovno i u BiH otvoriti pitanja o runoj

strani partizanske i komunistike historije, kao to su
zloini poinjeni od pripadnika pobjednike vojske?
Mi se moramo suoiti sa svim, pa i sa tamnim stranama
nae prolosti, jer je to najvei izraz patriotizma. Neka od tih
pitanja smo ve otvorili, dodue, jo uvijek pomalo stidljivo, ali
kao odgovorni naunici ne smijemo sebi dozvoliti da zatvara-
mo oi pred tom, kako ste rekli, runom stranom partizanske i
komunistike historije. Istraivanje zloina poinjenih krajem

Drugog svjetskog rata nije na prioritet, ali postaje predmet na-

ih istraivanja. U novom broju naeg asopisa Prilozi bit e di-
jelom govora i o tome. Naravno, dostupnost izvora e odrediti
i domete naih istraivakih poduhvata. Pronai pravi obim tih
zloina i voditi rauna o irem povijesnom kontekstu u kojemu
se to deavalo, osnovne su pretpostavke da se predstavimo kao
vjerodostojni naunici i moralni ljudi. Mislim da emo otva-
ranjem prie o partizanskim zloinima krajem rata, kojih je
sigurno bilo, moi dati vjerodostojnu ocjenu historijske uloge
partizanskog pokreta. Meutim, odluan sam protivnik poku-
aja da se poistovjeivanjem zloina koji su se deavali u ratu i
zloina krajem rata napravi revizija cjelokupne nae povijesti
izjednaavanjem faista i antifaista. Naravno da je svaki zlo-
in zloin, ali, kako su to nedavno kazali Slavko i Ivo Goldstein,
Jasenovac i Bleiburg nisu isto, mada su i Jasenovac i Bleiburg
mjesto zloina. Jo neto, intenzitet naih istraivanja ovih pi-
tanja e ovisiti i od toga koliko ljudi e se time baviti. U Srbiji,
Hrvatskoj i Sloveniji formirani su itavi istraivaki timovi ko-
jima je samo to zadatak. Mi po broju kadrova koji se mogu time
baviti, nismo ni blizu naim susjedima.
Kako reagujete na osporavanje historijske posebnosti

i dravne samostalnosti Bosne i Hercegovine od histo-
riara, a kako na takve izjave politiara?
Na osporavanja od historiara odgovaramo otvaranjem
dijaloga i snagom argumenata, dok su reakcije na osporavanja
koja iskazuju politiari drugaija, jer politiari svakodnevno
iznose razliite stavove, a mi ne moemo svakodnevno reagi-
rati, niti je to naa zadaa. U posljednje vrijeme je bilo takvih
osporavanja od politiara, a onda smo mi skupili nekoliko na-
ih knjiga (o nacionalnom identitetu Bonjaka, ovaj dvotomni
zbornik o identitetu Bosne i Hercegovine i knjigu dvojice ame-

rikih historiara Roberta Donie i Johna Finea, u kojoj govore o

Bosni i Hercegovini i ratu s kraja 20. stoljea, kao iznevjerenoj
tradiciji) i poslali trojici lanova Predsjednitva Bosne i Herce-
govine. Ne znamo kakav je efekat toga, ali mislim da smo time
nau zadau obavili.
(Intervju vodila: Jasna Fetahovi, Osloboenje,
br. 23324/23325, 25-26. novembar 2011, Pogledi, 38-39)

Husnija Kamberovi
HISTORIOGRAFIJA
U BOSNI I HERCEGOVINI U SLUBI POLITIKE
Urednik
prof. dr. Damir Agii
Grafika priprema
Tarik Jesenkovi
Izrada naslovnice
Ibis-grafika, d.o.o.
IV. Ravnice 25, Zagreb
Tisak
tamparija Fojnica
Tiskano u rujnu 2012.
Prikaz Sarajeva na prijelazu iz 19. u 20. stoljee

na jednom suvremenom drvorezu.

Historiografija U BiH U Sluzbi Politike PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Historiografija U BiH U Sluzbi Politike PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Husnija Kamberovi

HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 1 27.9.2012 8:29:20

Autorska prava: Autor i Srednja Europa, d. o. o. Zagreb, 2012.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 2 27.9.2012 8:29:39

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 3 27.9.2012 8:29:39

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 5

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 5 27.9.2012 8:29:39

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 6 27.9.2012 8:29:39

HISTORIOGRAFIJA u Bosni i Hercegovini, kao, uostalom,

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 7

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 7 27.9.2012 8:29:39

javnom i agresivnom promocijom historije u politike svrhe

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 8 27.9.2012 8:29:40

Takvih je u Bosni i Hercegovini poslije rata 1995. jako puno.

sa filmskim rediteljem Jovanom Jocom ivanoviem, Godinjak za drutve-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 9

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 9 27.9.2012 8:29:40

Ovdje sam uvrstio i dva teksta koja sam kao In memoriam

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 10 27.9.2012 8:29:40

JEDAN od najveih izazova pred kojim se danas nalazi naa

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 11

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 11 27.9.2012 8:29:40

joj su ovom razdoblju bosanskohercegovake povijesti posve-

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 12 27.9.2012 8:29:40

svede na povijest nacionalnih odnosa, to je za historiografiju

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 13

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 13 27.9.2012 8:29:40

Drugi problem je puno delikatniji i za njegovo rjeavanje

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 14 27.9.2012 8:29:40

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 15

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 15 27.9.2012 8:29:40

jedino u smislu mogueg utjecaja na njezinu deideologizaciju.

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 16 27.9.2012 8:29:40

radi uhljebljenja u nekom od znanstvenih instituta. (Razu-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 17

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 17 27.9.2012 8:29:40

posve se instrumentalizira; ne biva vie samo nacionalno ruho

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 18 27.9.2012 8:29:40

KEITH JENKINS je dobro primijetio kako ljudi i narodi imaju

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 19

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 19 27.9.2012 8:29:40

vrijeme aktivno radio na promociji bonjakog nacionalnog

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 20 27.9.2012 8:29:40

pojedinih intelektualnih krugova iz Beograda i Zagreba). Po-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 21

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 21 27.9.2012 8:29:40

u problematiku vjerskih institucija (vakufa, vjerskih kola) kao

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 22 27.9.2012 8:29:40

na Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja.

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 23

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 23 27.9.2012 8:29:40

vanju Redi je zastupao tezu o Bosancima, a ne Muslimani-

Oseanje bosanskih muslimana da su neto

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 24 27.9.2012 8:29:40

Avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju

Bosansko muslimansko drutvo se oformilo

Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izme-

Historiograja u Bosni i Hercegovini u slubi politike 25

Historiografija u BiH u slubi politike FINAL.indd 25 27.9.2012 8:29:40

Pojedini historiari (prije svih Muhamed Hadijahi i Atif

Rekao bih neto to se tie formiranja musli-