Sveuilite u Rijeci

Graevinski fakultet

Diplomski sveuilini studij graevinarstva

Geotehnika prometnih graevina

(G-213)
(PREDAVANJA - zimski semestar akademske godine 2013/14)

PRIREDIO:
prof.dr. sc. Leo MATEI dipl.ing.gra.

1/104
 SADRAJ PREDAVANJA
SADRAJ PREDAVANJA..............................................................................................................................................................................2
1 UVOD 4
1.1 Opi tehniki uvjeti za radove na cestama................................................................................................................................5
2 GEOTEHNIKI ISTRANI RADOVI U CESTOGRADNJI.....................................................................................................................6
2.1 Uvod...............................................................................................................................................................................................6
2.2 Prethodno geotehniko istraivanje...........................................................................................................................................6
2.3 Projektno geotehniko istraivanje............................................................................................................................................6
2.4 Vrednovanje geotehnikih parametara.......................................................................................................................................8
2.5 Openito.........................................................................................................................................................................................8
2.5.1 Odreivanje vrste tla i stijena...........................................................................................................................................8
2.5.2 Relativna zbijenost...........................................................................................................................................................9
2.5.3 Stupanj zbijenosti.............................................................................................................................................................9
2.5.4 Nedrenirana posmina vrstoa koherentnoga tla..........................................................................................................9
2.5.5 Parametri efektivne posmine vrstoe tla....................................................................................................................10
2.5.6 Krutost tla.......................................................................................................................................................................10
2.5.7 Kakvoa i svojstva stijena i stijenskih masa..................................................................................................................10
2.5.8 Parametri vodopropusnosti i konsolidacije....................................................................................................................12
2.5.9 Parametri statikog penetracijskog pokusa...................................................................................................................12
2.5.10 Broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa i dinamike penetracije...................................................................12
2.5.11 Mogunost zbijanja tla....................................................................................................................................................12
2.6 Izvjee o geotehnikim istranim radovima...........................................................................................................................13
2.6.1 Prikaz geotehnikih podataka........................................................................................................................................13
2.6.2 Vrednovanje geotehnikih podataka..............................................................................................................................14
3 KLASIFIKACIJE TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI........................................................................................................................15
3.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................15
3.2 Podjela stijena po geolokoj genetskoj klasifikaciji...............................................................................................................15
3.3 Podjela tla....................................................................................................................................................................................16
3.4 Podjela karbonatnih sedimentnih stijena vapnenaca Dinarskog gorja (Novosel i dr., 1983).............................................17
3.5 Inenjersko-geloka podjela stijena i tla..................................................................................................................................17
3.6 Graevno-tehnika podjela stijena i tla....................................................................................................................................18
3.7 Podjela stijena za potrebe minerskih radova na buenju (prema Crnkovi, 1983).............................................................19
3.8 Klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u............................................................................................................19
3.9 Iskopi u cestogradnji prema OTU-u..........................................................................................................................................20
3.9.1 Iskop humusa.................................................................................................................................................................20
3.9.2 iroki iskop.....................................................................................................................................................................21
3.9.3 Iskop stepenica..............................................................................................................................................................24
3.9.4 Iskopi za temelje i graevne jame..................................................................................................................................24
3.9.5 Iskop rovova za instalacije i drenae.............................................................................................................................26
3.9.6 Iskopi regulacijskih kanala.............................................................................................................................................26
4 ZBIJANJE TLA.....................................................................................................................................................................................28
4.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................28
4.2 Opi aspekti dubokog i plitkog zbijanja...................................................................................................................................29
4.3 Kontrola zbijanja.........................................................................................................................................................................32
4.3.1 Uvodne napomene.........................................................................................................................................................32
4.3.2 Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) tijekom valjanja...................................................................................................34
4.3.3 Dinamiko ispitivanje probnom ploom..........................................................................................................................41
4.4 Prednosti kvalitetnog zbijanja...................................................................................................................................................42
4.4.1 Openito.........................................................................................................................................................................42
4.4.2 Ceste i eljeznice...........................................................................................................................................................42
4.4.3 Zrane luke, uzletno-sletne staze..................................................................................................................................44
4.4.4 Zasipi potpornih graevina.............................................................................................................................................45
4.4.5 Nasip za industrijski mulj................................................................................................................................................45
4.4.6 Zatitni nasipi.................................................................................................................................................................46
4.4.7 Odlagalita otpadnog materijala....................................................................................................................................46
5 NASIPI 47
5.1 Openito.......................................................................................................................................................................................47
5.1.1 Nasip..............................................................................................................................................................................47
5.1.2 Usjek...............................................................................................................................................................................47
5.1.3 Zasjek.............................................................................................................................................................................48
5.1.4 Galerije...........................................................................................................................................................................48
5.2 Visoki nasipi umjesto mostova.................................................................................................................................................49
5.2.2 Propusti u visokim nasipima...........................................................................................................................................50
6 POTPORNI I OBLONI ZIDOVI - POTPORNE KONSTRUKCIJE......................................................................................................51
6.1 Openito.......................................................................................................................................................................................51
6.2 Izrada zidova................................................................................................................................................................................51
6.2.1 Iskop temelja..................................................................................................................................................................51
6.2.2 Betoniranje temelja zida.................................................................................................................................................52
6.2.3 Betoniranje zida izvan temelja.......................................................................................................................................52
6.2.4 Zidanje kamenom...........................................................................................................................................................52
6.3 Montani potporni i obloni zidovi............................................................................................................................................54

2/104
7 STABILNOST KOSINA I ZATITA OD EROZIJE................................................................................................................................55
7.1 Openito.......................................................................................................................................................................................55
7.2 Zatita pokosa primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije................................................................................55
7.3 Zatita pokosa primjenom busena............................................................................................................................................56
7.3.1 Zatita pokosa primjenom oblaganja pojedinanim busenjem......................................................................................56
7.3.2 Zatita pokosa pomou busenja u rolama.....................................................................................................................57
7.4 Zatita pokosa travnatim pokrivaem - hidrosjetva................................................................................................................57
7.5 Zatita pokosa primjenom prekrivaa od netkanog tekstila s uloenim sjemenom trave.................................................58
7.6 Zatita pokosa sadnjom grmlja i travnate vegetacije.............................................................................................................58
7.7 Zatita pokosa primjenom pletera............................................................................................................................................59
7.8 Zatita pokosa pomou koara (gabiona)................................................................................................................................59
7.9 Zatita pokosa oblaganjem kamenom (roliranje)....................................................................................................................60
7.10 Zatita pokosa primjenom mrea..............................................................................................................................................60
7.11 Zatita pokosa mlaznim betonom.............................................................................................................................................61
7.12 Zatita pokosa uvrivanjem pojedinih blokova...................................................................................................................61
7.13 Zatita pokosa geomreama......................................................................................................................................................62
8 ODVODNJA - DRENIRANJE...............................................................................................................................................................63
8.1 Openito.......................................................................................................................................................................................63
8.2 Povrinsko odvodnjavanje........................................................................................................................................................63
8.2.1 Odvodni jarci..................................................................................................................................................................63
8.3 Drenae........................................................................................................................................................................................65
8.3.1 Izrada procijednica.........................................................................................................................................................66
8.3.2 Izrada plitkih drenaa.....................................................................................................................................................66
8.3.3 Duboka drenaa.............................................................................................................................................................66
8.4 Cestovni propusti........................................................................................................................................................................67
8.5 Cestovna kanalizacija.................................................................................................................................................................68
8.5.1 Revizijska okna (RO).....................................................................................................................................................68
8.5.2 Slivnici............................................................................................................................................................................68
8.5.3 Rubnjaci.........................................................................................................................................................................68
8.5.4 Rigoli...............................................................................................................................................................................68
8.5.5 Izrada ispusta rigola ili rubnjaka.....................................................................................................................................69
8.6 Separatori i preljevi.....................................................................................................................................................................69
9 GEOTEHNIKI ASPEKT KOLNIKIH KONSTRUKCIJA...................................................................................................................71
9.1 Opi pojmovi...............................................................................................................................................................................71
9.2 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA BEZ VEZIVA....................................................................................73
9.2.1 KONTROLA KAKVOE.................................................................................................................................................73
9.2.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA...................................................................................................................77
9.2.3 Proizvodnja zrnatog kamenog materijala.......................................................................................................................77
9.2.4 Prijevoz zrnatog kamenog materijala.............................................................................................................................77
9.2.5 Ugradnja zrnatog kamenog materijala...........................................................................................................................77
9.2.6 OSIGURANJE KAKVOE MATERIJALA I RADOVA....................................................................................................78
9.3 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA STABILIZIRANOG HIDRAULINIM VEZIVOM..............................80
9.3.1 KONTROLA KAKVOE.................................................................................................................................................80
9.3.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA...................................................................................................................85
9.3.3 OSIGURANJE KAKVOE MATERIJALA I RADOVA....................................................................................................87
9.3.4 OCJENA KAKVOE......................................................................................................................................................89
10 GEOTEHNIKA U TUNELOGRADNJI...................................................................................................................................................91
10.1 Uvod.............................................................................................................................................................................................91
10.2 Definicije pojmova u tunelogradnji...........................................................................................................................................91
10.3 PRIPREMNI RADOVI...................................................................................................................................................................92
10.3.1 GRADILITE..................................................................................................................................................................92
10.3.2 RADNO OKRUENJE...................................................................................................................................................94
10.3.3 IZRADA PREDUSJEKA.................................................................................................................................................96
10.4 TUNELSKI ISKOP........................................................................................................................................................................97
10.4.1 Kategorizacija iskopa.....................................................................................................................................................97
10.4.2 Posebne odredbe...........................................................................................................................................................98
10.4.3 Izvedbeni projekt............................................................................................................................................................98
10.4.4 Izvoenje........................................................................................................................................................................99
10.4.5 ISKOP..........................................................................................................................................................................101
11 Reference 104

3/104
1 UVOD

Kod prometnih graevina neodvojivi dio graevine je temeljno tlo sa svim zahtjevima za nosivou,
uporabljivou i propusnou. Samo trasiranje prometnica uvelike je odreeno geotehnikim zahtjevima. Na
dijelovima trase gdje nije mogue zaobii nepovoljno temeljno tlo problem se mora rijeiti i tada do izraaja
dolazi umjenost dobrog inenjera da na racionalan i siguran nain iznae tehniko rjeenje.
Ovim kolegijem prvenstveno se obrauju geotehniki problemi povezani sa kopnenim prometnicama,
odnosno ne obrauju se vodni putovi, luke i ostale hidrotehnike graevine.
Na samom poetku projekta prometnica odmah s geodetskim radovima zapoinje se i s geotehnikim
istranim radovima. Tipian primjer je projekt ceste, koja predstavlja linijski objekt, na kojem se pored kolnika
mogu pojaviti i zahtjevi za drugim popratnim objektima (npr. odmorita). Geotehniki istrani radovi pruaju
primarne podatke o sastavu i svojstvima tla. Temeljem rezultata geotehnikih istranih radova mogue je
pravilno postaviti koncept "balansa masa", odrediti povoljna mjesta za prijelaz prepreka, prolaz tunela i sl.
Kod projektiranja i izvoenja prometnih graevina pojavljuju se izmeu ostalih slijedei geotehniki problemi
koje treba rijeiti:
nosivost temeljnog tla,
stabilnost pokosa kod usjeka i nasipa,
zatita pokosa od erozije i odrona,
slijeganja i konsolidacija temeljnog tla ispod nasipa,
diferencijalna slijeganja na dodiru upornjaka i nasipa,
dimenzioniranje potpornih konstrukcija,
odvodnja vode (dreniranje temeljnog tla, zasjeka),
zatita podzemnih voda od oneienja sa prometnica,
dimenzioniranje propusta,
zatita noice nasipa od hidraulikog sloma uslijed zaepljenja propusta.
poboljanja temeljnog tla.
Kod odravanja prometnih graevina bitnu ulogu ima tehniko promatranje objekata sa geotehnikog
stajalita. Pri tome se posebno treba posvetiti panja slijedeim pojavama.
pukotine u temeljima i potpornim konstrukcijama,
prekomjerna slijeganja nasipa,
zaepljenje drenaa potpornih konstrukcija,
zaepljenje propusta nasipa,
znakovi nestabilnosti pokosa.

4/104
1.1 OPI TEHNIKI UVJETI ZA RADOVE NA CESTAMA

U Hrvatskoj praksi projektiranja i izvoenja zahvaljujui Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama izraeni
su Opi tehniki uvjeti za radove na cestama (OTU) od strane Institutu graevinarstva Hrvatske za potrebe
Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta. OTU je doivio vie izdanja (prvo izdanje 1976., drugo 1989, tree 2001.
godine) i iskustva dobivena praksom koritena su i ugraena nova izdanja.
OTU propisuju uvjete izvedbe pojedinih vrsta radova u realizaciji projekta izgradnje cesta i oni su esto
sastavni dio ugovora. Ako se tehnikom dokumentacijom predvide radovi koje ne obuhvaa OTU, projektant za
te radove sastavlja Posebne tehnike uvjete (PTU), koji za takve ugovore predstavlja dodatak OZU. Kada se u
ugovoru, tehnikoj dokumentaciji ili trokovniku propisuje obveza rada u skladu s bilo kojom odredbom u
odreenom poglavlju bilo koje knjige OTU-a, izvoa je duan radove izvoditi u skladu sa svim relevantnim
odredbama OTU.
Tree izdanje OTU 2001 godine sastoji se od est knjiga koje su izraene kao jedna cjelina:
Knjiga I Ope odredbe i pripremni radovi,
Knjiga II Zemljani radovi, odvodnja, potporni i obloni zidovi,
Knjiga III Kolnika konstrukcija,
Knjiga IV Betonski radovi,
Knjiga V Cestovni tuneli, i
Knjiga VI Oprema ceste,
OTU propisuje minimalne zahtjeve kakvoe za materijale, proizvode i radove. U OTU uzeti su u obzir vaei
hrvatski zakoni i tehnike norme (HRN). OTU sadri tehnike uvjete izvoenja radova, nain osiguranja kakvoe
i ocjenjivanje kakvoe, te nain obrauna izvedenih radova. OTU vrijede za radove predviene u trokovniku
projekta i za radove koji se naknadno odrede na gradilitu, a koji su potrebni za potpuno dovrenje izgradnje
ugovorenih graevina..

5/104
2 GEOTEHNIKI ISTRANI RADOVI U CESTOGRADNJI

2.1 UVOD

U skladu s "HRN ENV 1997-1:2008 en Eurokod 7: Geotehniko projektiranje - 1. dio: Opa pravila (ENV
1997-1:2004)" geotehnikim istraivanjem moraju se pribaviti svi oni podaci o temeljnome tlu i podzemnoj vodi
na mjestu gradnje i oko njega, koji se trae za dobar opis osnovnih svojstava temeljnog tla i pouzdano
odreivanje karakteristinih vrijednosti parametara temeljnog tla za projektne proraune.
Uvjete u temeljnom tlu, koji mogu utjecati na odluku o geotehnikome razredu, treba odrediti to je mogue
ranije tijekom istraivanja, zbog toga jer su vrsta i obim istraivanja povezani s geotehnikim razredom
konstrukcije.
Geotehnika istraivanja za situacije iz drugog i treega geotehnikog razreda obino ukljuuju sljedee tri
faze, koje se mogu preklapati:
prethodno istraivanje,
projektno istraivanje,
kontrolno istraivanje.

2.2 PRETHODNO GEOTEHNIKO ISTRAIVANJE

Prethodno geotehniko istraivanje provodi se prije izrade idejnog projekta. Svrha prethodnog geotehnikog
istraivanja istraivanje je:
donoenja suda o opoj podobnosti lokacije,
usporedbe vie lokacija, ako je mogue,
procjene promjena koje mogu nastati uslijed predloenih radova,
planiranja projektnih i kontrolnih istraivanja, to ukljuuje odreivanje rasprostranjenosti
temeljnoga tla koje moe imati znaajan utjecaj na ponaanje konstrukcije,
odreivanja nalazita materijala prema potrebi.
U prethodno istraivanje ako zatreba ukljuuje se:
pregled terena,
topografiju,
hidrologiju, naroito razdiobu pornoga tlaka,
pregled susjednih konstrukcija i iskopa,
geoloke i geotehnike karte i zapise,
prethodna istraivanja lokacije i iskustva iz gradnje u blizini,
zrane snimke,
stare karte,
regionalnu seizminost,
sve ostale mjerodavne podatke.

2.3 PROJEKTNO GEOTEHNIKO ISTRAIVANJE

Projektno geotehniko istraivanje provodi se prije izrade glavnog projekta. Svrha projektnog geotehnikog
istraivanja istraivanje je:
prikupljanja zahtijevanih podataka za primjereno i tedljivo projektiranje stalnih i privremenih
radova,
prikupljanja zahtijevanih podataka za planiranje postupka gradnje,
utvrivanja potekoa koje mogu nastati tijekom gradnje.
Projektnim istraivanjem mora se pouzdano utvrditi raspored i svojstva temeljnog tla, koje je mjerodavno za
predloenu konstrukciju, ili onoga na koje e predloeni radovi utjecati.

6/104
 Parametri, koji utjeu na sposobnost konstrukcije da zadovolji odgovarajue zahtjeve za ponaanjem, mora
se utvrditi prije poetka izradbe konanoga projekta.
U projektno istraivanje mjerodavnoga temeljnog tla ukljuuje se ako zatreba:
geoloku stratigrafiju,
svojstva vrstoe sveukupnoga mjerodavnog temeljnog tla,
krutost sveukupnoga mjerodavnog temeljnog tla,
razdiobu pornoga tlaka du cijeloga profila temeljnog tla,
svojstva vodopropusnosti,
mogue nestabilnosti temeljnoga tla,
mogunost zbijanja temeljnoga tla,
moguu agresivnost temeljnoga tla ili podzemne vode,
mogunost poboljavanja temeljnoga tla,
njegovu osjetljivost na smrzavanje.
U cilju osiguravanja da projektno istraivanje obuhvati sve mjerodavne formacije temeljnog tla, naroitu se
pozornost mora posvetiti sljedeim geolokim znaajkama:
kavernama,
razgradnji stijena, tla ili nasipanog materijala,
hidrogeolokim uincima,
rasjedima, pukotinama i ostalim diskontinuitetima,
puzajuim masama tla i stijena,
tlu i stijeni koji su skloni bubrenju i uruavanju,
nazonosti otpadnog ili umjetnog materijala.
Geotehnike se znaajke temeljnoga tla utvruju uporabom prikladne kombinacije uobiajenih postupaka
istraivanja. Ovi postupci ukljuuju komercijalna ispitivanja koja su na raspolaganju i koja se provode prema
ope prihvaenim ili normiranim postupcima.
Uobiajena istraivanja trebaju obino sadravati in-situ ispitivanja, buenje i laboratorijska ispitivanja. Ako
se provodi penetracija i/ili koji drugi posredni postupak, treba obino provesti buenje radi identifikacije
dotinoga temeljnog tla. Buenje se moe izostaviti ako su geoloke znaajke lokacije dobro poznate.
Istraivanje se mora provoditi barem kroz one formacije za koje je utvreno da su mjerodavne za projekt i da
tlo ispod njih nee imati nikakvoga bitnog utjecaja na ponaanje konstrukcije.
Udaljenost izmeu toaka istraivanja i dubina istraivanja odabiru se na temelju podataka o geologiji
podruja, uvjetima u temeljnom tlu, veliini lokacije i vrsti konstrukcije.
Sljedee vrijedi za istraivanje za drugi geotehniki razred:
U sluaju konstrukcije koja zauzima veliko podruje, toke istraivanja mogu biti smjetene u
mrei. Meusobna udaljenost toaka treba obino iznositi 20 m do 40 m. Za jednoline uvjete u
tlu, buotine ili istrane jame mogu djelomino biti zamijenjene penetracijskim pokusima ili
geofizikim ispitivanjima.
Za temelj samac ili za temeljnu traku, dubina prodiranja ili buenja ispod pretpostavljene
dubine temeljenja treba obino iznositi izmeu jedne i tri irine temeljnih elemenata. Vee
dubine treba obino istraiti radi odreivanja moguih slijeganja i problema s podzemnom
vodom samo u nekim tokama.
Za temeljne ploe, dubina in-situ ispitivnja ili buenja treba obino biti jednaka ili vea od irine
temelja, osim ako se unutar te dubine ne nalazi osnovna stijena.
Za nasipana podruja ili za nasipe, najmanja dubina istraivanja treba ukljuiti sve stiljive
slojeve tla koji bitno pridonose slijeganju. Dubina istraivanja moe se ograniiti na onu razinu
ispod koje je doprinos slijeganju manji od 10 % ukupnoga slijeganja. Udaljenost izmeu
susjednih toaka istraivanja treba obino iznositi izmeu 100 m i 200 m.
Za temelje na pilotima, buenje, prodiranje i ostala in-situ ispitivanja treba obino provoditi radi
istraivanja temeljnoga tla do one dubine koja jami sigurnost, to obino iznosi pet promjera
plata pilota. Ima, meutim, sluajeva kada je nuno znatno dublje prodiranje ili buenje.
Takoer se zahtijeva da je dubina istraivanja vea od manje stranice pravokutnika koji
obuhvaa skupinu pilota, a koja ini temelj na razini stopa pilota.
Mora se utvrditi tlak podzemne vode koji djeluje u tlu tijekom istraivanja. Takoer se moraju utvrditi krajnje
razine svih povrinskih voda koje mogu utjecati na tlak podzemne vode, a moraju se i zabiljeiti razine
povrinskih voda tijekom istraivanja.

7/104
 Sljedee vrijedi za istraivanje za drugi geotehniki razred:
Istraivanje razdiobe pornoga tlaka treba obino ukljuivati:
opaanje razina vode u buotinama i cijevima i njihova kolebanja,
ocjenu hidrogeologije lokacije, to ukljuuje obiljeja kao to su arteka ili sputena
vodna lica ili promjene plime.
Ako se stabilnost iskopa ocjenjuje na uzgon, tlak porne vode treba istraiti do one dubine ispod
iskopa, koja je najmanje jednaka dubini iskopa ispod razine podzemne vode. U situacijama gdje
gornji slojevi imaju male jedinine teine, ponekad se zahtijevaju istraivanja i do veih dubina.
Mora se utvrditi poloaj i izdanost svakog bunara za snienje ili crpenje vode, koji se nalazi u blizini
gradilita.
Za vrlo velike i neobine konstrukcije, one koje ukljuuju vrlo velike opasnosti, za neobine ili izuzetno teke
uvjete u temeljnom tlu ili uvjete optereenja, kao i za konstrukcije u podrujima visoke seizminosti, obim
istraivanja mora biti barem takav da zadovolji gore navedene zahtjeve.
Sljedee vrijedi za takva istraivanja za trei geotehniki razred:
esto su nuna daljnja, vie specijalistika istraivanja i ona se ako zatreba moraju provesti.
Ako se primjenjuju specijalistiki ili neobini postupci ispitivanja, tada se o njima mora izvijestiti
kao i o interpretaciji rezultata. Pri tome se mora upuivati na dokumente o ovim ispitivanjima.

2.4 VREDNOVANJE GEOTEHNIKIH PARAMETARA

2.5 OPENITO

Svojstva tla, stijene i stijenskih masa kvantificiraju se uporabom geotehnikih parametara koji slue za
projektne proraune. Ove se parametre izvodi na temelju rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja i na
temelju ostalih mjerodavnih podataka. Njih se mora interpretirati na nain koji je primjeren odgovarajuem
graninom stanju.
U narednim se zahtjevima, koji se odnose na vrednovanje geotehnikih parametara, upuuje jedino na ona
laboratorijska i terenska ispitivanja koja se najee upotrebljavaju. Mogu se upotrijebiti i ostala ispitivanja, uz
uvjet da se na temelju usporedivoga iskustva prethodno dokazala njihova prikladnost.
Za odreivanje pouzdanih vrijednosti geotehnikih parametara, mora se uzeti u obzir sljedee:
mnogi parametri tla nisu prave konstante, ve ovise o takvim imbenicima kao to su veliina
naprezanja, nain deformiranja itd,
kad se interpretiraju rezultati ispitivanja, treba imati na umu objavljene podatke o uporabi
pojedine vrste ispitivanja u odgovarajuim uvjetima u temeljnome tlu,
program ispitivanja mora sadravati dovoljan broj pokusa za osiguravanje svih podataka koji se
trae za odreivanje vrijednosti raznih parametara mjerodavnih za projekt, kao i njihovih razlika
u vrijednostima,
vrijednost svakog parametra mora se usporediti s mjerodavnim objavljenim podacima, kao i s
lokalnim i opim iskustvom. Treba razmotriti objavljene korelacije izmeu parametara koje se
mogu primijeniti,
kad god su na raspolaganju, moraju se analizirati rezultati probnih polja i mjerenja na
izgraenim konstrukcijama,
kad god su na raspolaganju, moraju se provjeriti korelacije meu rezultatima vie od jedne
vrste ispitivanja.

2.5.1 Odreivanje vrste tla i stijena

Znaajke i osnovne sastojke tla i stijene moraju se utvrditi prije interpretacije rezultata ostalih ispitivanja.
Mora se izvriti pregled materijala i opisati ga u suglasju s priznatim nazivljem. Mora se nainiti i geoloko
vrednovanje.
Uz gore naveden pregled, sljedea svojstva slue za identifikaciju tla i stijene:
za tlo:

8/104
 granulometrijski sastav,
oblik zrna,
hrapavost povrine zrna,
relativna zbijenost,
jedinina teina,
prirodna vlanost,
Atterbergove granice,
sadraj karbonata,
sadraj organskih tvari.
za stijene:
mineralogija,
petrografija,
vlanost,
jedinina teina,
porozitet,
brzina zvuka,
brza absorpcija vode,
bubrenje,
indeks osjetljivosti na kalavost,
jednoosna tlana vrstoa.
vrstoa odreena jednoosnim tlanim ispitivanjem omoguuje klasifikaciju stijena, no mogu se upotrijebiti i
jednostavniji postupci ispitivanja kao to je ispitivanje s optereenjem u toki.

2.5.2 Relativna zbijenost

Relativna zbijenost odraava stupanj zbijenosti nekoherentnog tla u odnosu na njegovo najrahlije i
najzbijenije stanje, a ova su stanja definirana normiranim laboratorijskim postupcima.
Izravna mjera relativne zbijenosti tla moe se dobiti iz usporedbe tonog mjerenja njegove in-situ jedinine
teine s laboratorijskim vrijednostima jedinine teine, koja je dobivena uporabom normiranih ispitivanja.
Neizravno se relativna zbijenost moe odrediti iz penetracijskih pokusa.

2.5.3 Stupanj zbijenosti

Stupanj zbijenosti se mora izraavati kao omjer jedinine teine suhog tla i najvee jedinine teine suhog
tla, koja se odreuje normiranim pokusom zbijanja tla.
Standardni pokus i modificirani Proctorov pokus, koji imaju razliite normirane energije zbijanja, najee se
upotrebljavaju za pokus zbijanja tla. Pokus zbijanja takoer daje optimalnu vlanost tla, tj. vlanost tla pri
najveoj jedininoj teini suhog tla za danu energiju zbijanja.

2.5.4 Nedrenirana posmina vrstoa koherentnoga tla

Za odreivanje nedrenirane posmine vrstoe, cu zasienog sitnozrnog tla, vaan je utjecaj sljedeih
imbenika:
razlika izmeu in-situ stanja naprezanja i onoga tijekom ispitivanja,
poremeenja uzorka, naroito za laboratorijsko ispitivanje uzoraka dobivenih iz buotina,
anizotropije vrstoe, naroito kod glina niske plastinosti,
raspuklina, naroito kod vrstih glina; rezultati ispitivanja mogu se odnositi bilo na vrstou
raspuklina ili na vrstou intaktne gline, a svaka od njih moe biti mjerodavna za ponaanje na
terenu; veliina uzorka takoer moe biti vana,
uinaka brzine promjene varijabli; tijekom ispitivanja koje se odvija prebrzo, doseu se vee
vrijednosti vrstoe,
uinaka velikih deformacija; veina glina pokazuje gubitak vrstoe pri vrlo velikim
deformacijama i na prethodno stvorenim kliznim plohama,

9/104
 uinaka vremena; razdoblje, tijekom kojeg je tlo u potpunosti nedrenirano, ovisi o njegovoj
vodopropusnosti, dostupnosti slobodne vode i o geometriji problema,
nehomogenosti uzorka, kao to je lokalna prisutnost ljunka ili pijeska unutar uzorka gline,
stupnja zasienosti tla vodom,
stupnja pouzdanosti teorije, koja slui za odreivanje nedrenirane posmine vrstoe na
temelju rezultata ispitivanja, naroito za in-situ ispitivanje.

2.5.5 Parametri efektivne posmine vrstoe tla

Za odreivanje parametara efektivne posmine vrstoe, c' i ' vaan je utjecaj sljedeih imbenika:
veliine naprezanja u danom problemu,
tonosti in-situ odreene jedinine teine,
poremeenja tla tijekom uzorkovanja.
Vrijednosti c' i ' mogu se smatrati konstantnima jedino za onaj raspon naprezanja za koji su utvrene.
Ako se parametri efektivne posmine vrstoe c' i ' odreuju iz nedreniranih pokusa s mjerenjem pornoga
tlaka, tada se mora osigurati da su uzorci potpuno zasieni vodom.
Tlo openito ima neto veu vrijednost ' ako ga se ispituje u uvjetima ravninske deformacije nego li u
troosnim uvjetima.

2.5.6 Krutost tla

Za odreivanje krutosti tla vaan je utjecaj sljedeih imbenika:

uvjeta dreniranja,
veliine srednjeg efektivnog naprezanja,
veliine nametnutih posminih deformacija ili izazvanih posminih naprezanja, s tim da se
posmina naprezanja esto normaliziraju s pomou posmine vrstoe pri slomu,
povijesti naprezanja i deformacija.
Navedeni imbenici najvaniji su za krutost tla. Ostali imbenici koji utjeu na modul krutosti tla su:
smjer naprezanja tla u odnosu na orijentaciju glavnog konsolidacijskog naprezanja,
uinci vremena i brzine promjene deformacija,
veliina ispitnog uzorka u odnosu na veliinu zrna i znaajke makro grae tla.
esto je vrlo teko dobiti pouzdana mjerenja krutosti tla na temelju terenskih ili laboratorijskih ispitivanja.
Naroito se esto dogaa da zbog poremeenosti uzorka i zbog drugih imbenika mjerenja provedena na
laboratorijskim uzorcima podcjenjuju krutost tla in-situ. Zbog toga se preporuuje analiza ponaanja prethodno
graenih konstrukcija na temelju opaanja.
Ponekad je prikladno da se pretpostavi linearan odnos izmeu naprezanja i deformacija za ogranieni
raspon naprezanja i to u linearnom ili u polulogaritamskom dijagramu. Ovaj se odnos, meutim, uvijek mora
prihvaati s oprezom, jer je ponaanje tla obino izrazito nelinearno.

2.5.7 Kakvoa i svojstva stijena i stijenskih masa

Kakvoa i svojstva stijena i stijenskih masa mogu se utvrditi ako se razlikuje ono ponaanje stijene koje je
odreeno na uzorcima iz jezgre, od ponaanja puno veih stijenskih masa, koje ukljuuju strukturalne
diskontinuitete, kao to su slojne plohe, pukotine, podruja posmika i kaverne. Moraju se razmotriti sljedee
znaajke pukotina:
razmaci,

10/104
 orijentacija,
otvor,
ustrajnost (kontinuitet),
sraz,
hrapavost, to ukljuuje uinke prethodnih pomaka na pukotinama,
ispune.
Za odreivanje svojstava stijene i stijenskih masa vaan je utjecaj sljedeih imbenika:
in-situ naprezanja,
tlaka vode,
izraenih razlika u vrijednostima svojstava u razliitim slojevima.
Kakvoi stijene moe se pridruiti brojana vrijednost s pomou indeksa kakvoe stijene, RQD, koja slui
kao pokazatelj za stijenske mase za inenjerske potrebe.
Procjena ukupnih svojstava stijena, kao to su vrstoa i krutost, moe se izvriti na temelju klasifikacije
stijenskih masa koja je izvorno nainjena za izvedbu tunela.
Mora se donijeti sud o osjetljivosti stijena na promjene klime, naprezanja, itd. Takoer se moraju razmotriti
posljedice kemijske razgradnje na ponaanje temelja u stijeni.
Za odreivanje kakvoe stijena i stijenskih masa vano je razmotriti:
koje se porozne meke stijene brzo razgrauju u tlo male vrstoe, naroito ako su izloene
troenju,
koje su stijene podlone brzom otapanju uslijed djelovanja podzemne vode, tako da se stvaraju
kanali, kaverne i vrtae, koje se mogu razviti sve do povrine terena,
koje su stijene izrazito podlone bubrenju pri rastereenju i izlaganju zraku, nakon to minerali
gline upiju vodu.
2.5.7.1 Jednoosna tlana vrstoa i krutost stijenskih materijala
Za odreivanje jednoosne tlane vrstoe i krutosti stijenskih materijala vaan je utjecaj sljedeih imbenika:
orijentacije osi optereenja u odnosu na anizotropiju ispitnog uzorka, npr. slojne plohe, folijacija
itd,
postupka uzorkovanja i pohranjivanja uzoraka te okolia,
broja ispitnih uzoraka,
geometrije ispitnih uzoraka,
vlanosti i stupnja zasienosti vodom u vrijeme ispitivanja,
trajanja pokusa i brzine promjene naprezanja,
metode za odreivanje modula elastinosti i veliine osnog naprezanja pri kojemu je odreen.
Jednoosna tlana vrstoa i krutost, koje se odreuju na temelju ispitivanja jednoosnim tlaenjem, uglavnom
slue za klasifikaciju i odreivanje znaajki intaktne stijene.
2.5.7.2 Posmina vrstoa pukotina
Za odreivanje posmine vrstoe pukotina stijenskih materijala vaan je utjecaj sljedeih imbenika:
orijentacije ispitnog uzorka u odnosu na stijensku masu i na pretpostavljena djelovanja,
orijentacije ispitivanja posmikom,
broja ispitnih uzoraka,
veliine podruja posmika,
pornoga tlaka,

11/104
 mogunosti da je progresivni slom glavni imbenik za ponaanje dane stijene.
Ravnine posmika obino se poklapaju s onim ravninama du kojih je stijena slaba (pukotine, slojne plohe,
kriljavost, kliva) ili sa sueljem tla i stijene ili betona i stijene. Mjerena posmina vrstoa pukotina uglavnom
slui za analize granine ravnotee stijenskih masa.

2.5.8 Parametri vodopropusnosti i konsolidacije

Za odreivanje parametara vodopropusnosti i konsolidacije vaan je utjecaj sljedeih imbenika:

nehomogenih uvjeta u temeljnome tlu,
anizotropije temeljnoga tla,
raspuklina i rasjeda u temeljnome tlu, naroito u stijenama,
promjena naprezanja pod predvienim optereenjem.
Vodopropusnost, koja se mjeri na malim laboratorijskim uzorcima, ne mora uvijek odgovarati in-situ
vrijednostima. Uvijek kada je to mogue, zbog toga treba dati prednost in-situ ispitivanjima, kojima se mjere
prosjena svojstva velikog volumena temeljnoga tla. Pored toga se ipak moraju razmotriti mogue promjene
vodopropusnosti s porastom efektivnih naprezanja iznad in-situ vrijednosti. Ponekad se vodopropusnost moe
odrediti na temelju poznatih veliina zrna i njihove razdiobe.

2.5.9 Parametri statikog penetracijskog pokusa

Za odreivanje otpornosti iljka, trenja na kouljici i moda pornoga tlaka tijekom prodiranja, vano je
razmotriti sljedee:
pojedinosti koje se odnose na oblik iljka i kouljice mogu znatno utjecati na rezultate
ispitivanja; zbog toga se vrstu koritenoga iljka mora uzeti u obzir,
rezultati se mogu pouzdano interpretirati tek nakon to je utvrena uslojenost tla; zbog toga su
pored pokusa prodiranja esto potrebne i buotine,
za interpretaciju rezultata treba razmotriti uinke podzemne vode i pritiske nadslojeva u tlu,
u nehomogenom tlu, u kojemu su zabiljeena velika kolebanja rezultata, treba razmotriti one
vrijednosti prodiranja koje se odnose na dio ukupnog tla mjerodavnog za dani projekt,
uspostavljene korelacije s rezultatima ostalih pokusa, kao to je mjerenje gustoe tla i ostale
vrste penetracijskih pokusa, treba razmotriti ako su na raspolaganju.

2.5.10 Broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa i dinamike penetracije

Za odreivanje broja udaraca vaan je utjecaj sljedeih imbenika:

vrste ispitivanja,
pojedinosti provedbe ispitivanja (postupak podizanja utega, otrica ili iljak, masa utega, visina
pada utega, promjer zacjevljenja i ipki, itd.),
podzemne vode,
pritiska nadslojeva,
vrste tla, naroito kada se naie na oblutke ili krupni ljunak.

2.5.11 Mogunost zbijanja tla

Za odreivanje mogunosti zbijanja nasipanog materijala vaan je utjecaj sljedeih imbenika:

12/104
 vrste tla ili stijene,
granulometrijskoga sastava,
oblika zrna,
nehomogenosti materijala,
stupnja zasienosti vodom ili vlanosti,
vrste upotrijebljenog ureaja za zbijanje.
Mogunost zbijanja nekog nasipa od tla ili stijene izravno se moe ocijeniti probnim zbijanjem s predvienom
vrstom materijala, debljinom nasipa i vrstom opreme za zbijanje. Tako dobijenu gustou tla treba usporediti s
laboratorijskim vrijednostima za normirane postupke zbijanja i sa terenskim vrijednostima za danu opremu ili
postupak provjere ugradnje (npr. geofizika mjerenja, dinamiko zbijanje, probna ploa, mjerenje slijeganja).

2.6 IZVJEE O GEOTEHNIKIM ISTRANIM RADOVIMA

Rezultate geotehnikog istraivanja mora se prikazati u geotehnikom izvjeu, koje mora initi osnovu
geotehnikog projektnog izvjea.
Geotehniko izvjee treba obino sadravati sljedea dva dijela:
prikaz geotehnikih podataka koji su na raspolaganju, to ukljuuje geoloke znaajke i ostale
mjerodavne podatke,
geotehniko vrednovanje podataka, uz navoenje upotrijebljenih pretpostavki za odreivanje
geotehnikih parametara.
Ovi dijelovi mogu biti sadrani u jednom izvjeu ili u vie njih.

2.6.1 Prikaz geotehnikih podataka

Prikaz geotehnikih podataka mora sadravati opis svih terenskih i laboratorijskih radova i dokumentaciju o
postupcima terenskih i laboratorijskih ispitivanja.
Ovo izvjee takoer sadrava ako zatreba sljedee podatke:
svrhu i podruje primjene geotehnikih istraivanja,
kratak opis projekta, na koji se geotehniko izvjee odnosi, to ukljuuje podatke o lokaciji,
njezinoj veliini i geometriji, oekivanom optereenju, elementima konstrukcije, grai itd.,
oekivani geotehniki razred kojoj konstrukcija pripada,
nadnevke poetka i kraja terenskih i laboratorijskih radova,
postupke uzorkovanja, prijevoza i pohranjivanja uzoraka,
vrstu upotrijebljene terenske opreme,
geodetske podatke,
imena svih savjetnika i podizvoaa,
rezultate podrobnog pregleda ireg podruja gradnje, a naroito:
pojavu podzemne vode,
ponaanje susjednih konstrukcija,
sustav rasjeda,
izloene kamenolome i pozajmita,
podruja nestabilnosti,
potekoe tijekom iskopa,

13/104
 povijest lokacije,
geologiju lokacije,
podatke sa zranih snimaka koji su na raspolaganju,
lokalno steeno iskustvo u podruju gradnje,
podatke o seizminosti podruja,
tablice s koliinama terenskih i laboratorijskih radova, prikaz terenskih opaanja nadzornog
osoblja tijekom ispitivanja tla,
podatke o kolebanju razine podzemne vode u buotinama tijekom izvedbe terenskih radova i u
piezometrima po zavretku terenskih radova, s naznakom vremena mjerenja,
objedinjene profile buotina s fotografijama jezgre i opisima slojeva tla na temelju rezultata
terenskih i laboratorijskih ispitivanja,
rezultate terenskih i laboratorijskih ispitivanja objedinjene u prilozima.

2.6.2 Vrednovanje geotehnikih podataka

Vrednovanje geotehnikih podataka ako zatreba sadrava:

pregled terenskih i laboratorijskih radova; ako je malo podataka ili oni nisu potpuni, to se mora
navesti; ako su podaci loi, nebitni, nedostatni ili netoni, to se mora naglasiti i zatim
komentirati; za interpretaciju rezultata ispitivanja, moraju se razmotriti postupci uzorkovanja, te
prijevoza i pohranjivanja uzoraka; sve rezultate ispitivanja, koji se bitno razlikuju od drugih, mora
se oprezno razmotriti radi utvrivanja jesu li zanemarivi ili oni prikazuju pojavu koju se mora
uzeti u obzir pri projektiranju,
prijedlog za provedbu ako zatreba daljnjih terenskih ili laboratorijskih radova uz odgovarajue
obrazloenje; ovaj prijedlog mora biti popraen podrobnim programom za sve vrste daljnjih
istraivanja, s posebnim upuivanjem na pitanja na koja e se daljnjim ispitivanjem traiti
odgovori.
Vrednovanje geotehnikih podataka ako zatreba takoer sadrava:
tabline i grafike prikaze rezultata terenskih i laboratorijskih radova prema projektnim
zahtjevima te ako zatreba histograme koji daju raspone vrijednosti najvanijih podataka i njihovu
razdiobu,
postupak odreivanja dubine podzemne vode i njezina sezonska kolebanja,
profil(e) tla, koji pokazuje razne slojeve; podroban opis svih slojeva, to ukljuuje njihova
fizikalna svojstva te stiljivost i vrstou; primjedbe o nepravilnostima kao to su razni depovi i
kaverne,
raspon vrijednosti geotehnikih podataka koji treba biti objedinjen i prikazan za svaki sloj; ovaj
prikaz treba biti razumljiv, tako da se iz njega moe odabrati najprikladnije parametare tla za
projektiranje.

14/104
3 KLASIFIKACIJE TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI

3.1 UVOD

Veina geotehnikih radova izvodi se u povrinskom dijelu tla, odnosno u podruju raspadanja i troenja
litosfere odnosno u prelaznom podruju stijena u tlo ili obrnuto. S jedne strane, (konstruktivne) takav materijal je
nepovoljan kao gradivo (slabonosiv, mekan), a sa druge strane, (tehnoloke) je povoljan za obradu i
oblikovanje. Klasifikacija tla i stijena u ima raznih ovisno o pristupu razvrstavanju ili podjeli stijena i tla kao
podvrste stijena. U nastavku se daju neke klasifikacije (podjele i razvrstavanja) stijena odnosno tla koje su
korisne kod odreivanja tehnike i tehnologije zemljanih radova u tlu i stijeni. U Hrvatskoj u podruju
cestogradnje najee se primjenjuje klasifikacija tla i stijena prema OTU-u.

3.2 PODJELA STIJENA PO GEOLOKOJ GENETSKOJ KLASIFIKACIJI

Podjela stijena po geolokoj genetskoj klasifikaciji u podgrupe sa zajednikim inenjersko- geolokim

obiljejima temelji se na openito poznatoj podjela stijena se u pogledu nastanka odnosno naina pojavljivanja u
zemljanoj kori ili litosferi na:
eruptivne stijene (stijenski masivi magmatskog podruja nastali kristalizacijom magme odnosno
ovrenjem lave),
sedimentne stijene (stijene sedimentnog podruja nastale ili taloenjem razorenih povrinskih
dijelova litosfere ili kemijskom aktivnou ili organogeno) i
metamorfne stijene (stijene nastale metamorfozom eruptivnih, sedimentnih ili prethodno nastalih
metmorfnih stijena)
Neki predstavnici navedenih vrsta stijena:
efuzivne eruptivne stijene (dijabazi, andeziti, daciti, rioliti, porfiriti, trahiti) koje su openito vrlo
visoke vrstoe na tlak, gustoe i stabilnosti te preteito niske poroznosti pa su
praktiki vodnepropusne;
intruzivne eruptivne stijene (graniti, sijeniti, tonaliti, gabri, dioriti, peridotiti) koje se od efuzivnih
stijena razlikuju po nastanku odnosno one su nastale kristalizacijom ispod povrine
zemljine kore a slinih su ili istih obiljeja kao efuzivne stijene;;
kristalasti kriljevci kao metmorfne stijene vieg kristaliniteta (gnajsevi najbrojnije metamorfne
stijene granularne kristaline strukture nastali metamorfozom granita, zatim
amfiboliti i amfibolski kriljavci nastali metmorfozom eruptivnih stijena gabra,
dijabaza, zatim kvarciti) raznolike vrstoe na tlak od 50 do 300 MN/m2 ovisno o
stanju ispucalosti i zdrobljenosti; amfibolski kriljavci zbog slabo izraene
kriljavosti su ilave stijene postojane na utjecaj atmosferilija;
serpentini kao masivne metamorfne stijene graene od (metmorfoziranih) olivina i
serpentinarazliitih obiljeja osobito vrstoe na tlak (od 50 do 250 MN/m2) ovisno
o mikropukotinama a preteito su neotporne na smrzavanje; masivani serpentini
otporani su prema djelovanju atmosferilija;
mramori kao metamorfne stijene kompaktene kristalne strukture nastale metamorfozom
vapnenaca i dolomita vrstoe na tlak 40 do 120 MN/m2;
kriljevci nieg kristaliniteta kao metmorfne stijene kriljave strukture (filiti, argiloisti, tinjevi
kriljci ili mikaisti) manje ili vee izraene kriljavosti koje nastaju dijelom
metamorfozom glinenih stijena odnosno glinenih kriljaca (niska vrstoa na tlak do
30 MN/m2) pa su mogua klizita redovita pojava u okviru ovih stijenskih masiva,

15/104
 karbonatne sedimentne stijene (vapnenci - kao kemijske sedimentne stijene kompaktne
granularne strukture, zatim dolomiti, zatim zoogeni i fitogeni organogeni vapnenci
kao sedimentne stijene porozne granularne strukture) vrstoe na tlak 150 200
MN/m2 ija ukupna raznolika fiziko-mehnaika odnosno geotehnika obiljeja
ovise o porijeklu, slojevitosti i ispucalosti stijenskog masiva odnosno okrenosti
reljefa i podzemlja uslijed erozije i korozije; ovdje pripadaju tkoer anhidrit odnosno
gips ili sadra kao vrlo meke sedimentne stijene niske vrstoe na tlak;
vezani (homogeni) klastini sedimenti (pjeenjaci kao sedimentne stijene granularne
kristaline strukture, zatim konglomerati, bree) koje su ovisno od vrste i udjela
kako veziva tako i agregata preteito nejednolikog sastava, stupnja tronosti i
promjenjljivih obiljeja (vrstoa na tlak od 100 do 150 MN/m2),
ljunci (psefitske mehanike sedimentne stijene) i pjesci (psamitske mehanike sedimentne
stijene) kao nevezani klastini sedimenti ine sitno do krupnozrna nevezana
(nekoherentna) tla od zaobljenih ili poluzaobljnih zrna (pijesak je veliine zrna od
0,02 odnosno 0,06 do 2 mm a ljunak od 2 mm nadalje) odnosno oblutaka
razliitog petrografskog sastava; pijesak sainjavaju minerali otporni na mehaniko
i kemijsko troenje;
prainasti i glinoviti sedimenti (pelitske mehanike sedimentne stijene) ine vezana
(koherentna) tla nastala troenjem i taloenjem glinenaca ili feldpasta iz eruptivnih i
metamorfnih stijena a obuhvaaju praine ili prace (estice 0,002 0,02 odnosno
0,06 mm) i gline ili glince (estice manje 0,002 mm); gline ulaze u sastav niza
glinovitih stijena (iste gline; zatim les ili prapor kao eolski sediment; zatim ilovae
kao mjeavine gline i neto pijeska; zatim glineni kriljac odnosno argiloist ili
brusilovac kao prelazna sedimentna stijene prema kriljevcima nie kristalitata
odnosno prema filitima i mikaistima koji su metamorfne stijene, zatim lapori kao
sedimenti sastvaljeni od gline i kalcijskog karbonata; zatim laporoviti vapnenci
itd);
muljevita tla i ivi pijesci kao prainasti i glinoviti sedimenti zasieni vodom;
dijabaz-ronjake geloke formacije kao stijene heterogenog litolokog sastava u kojima se
smjenjuju kao lanovi pjeenjaci, ronjaci (oblik kvrca), lapora, glinenih kriljaca i
vapnenaca ija fiziko-mehnika, inenjersko-geoloka i (inae za graenje u
svakom sluaju nepovoljna) geotehnika obiljeja ovise o obiljejima lanova i
meusobnom odnosu lanova;
fli i fliolike geloke tvorevine kao heterogene i anizotropne stijene koje sainjavaju
pjeenjaci, siltiti ili alevroliti koje sadre kvarc, feldpast, tinjac, kao i laporovite
stijene ija takoer za graenje u svakom sluaju nepovoljna ukupna geotehnika
obiljeja ovise o obiljejima lanova koji se slojevito izmjenjuju.

3.3 PODJELA TLA

Tla se svrstavaju u krupnozrna nekoherentna tla i sitnozrna koherentna tla. Uobiajeno se razlikuje pet
osnovnih grupa tla:
ljunak (G, promjer zrna 2 60 mm),
pijesak (S, promjer zrna 0,06 2 mm),
prah (M, estice 0,002 0,06 mm),
glina (C, estice manje od 0,002 mm) i
organsko tlo (O).
Uz navedene grupe posebno se klasificira i treset (Pt).
ljunak G i pijesak S dijele se dalje na est podgrupa u smislu graduiranost (povoljnosti granulometrijskog
sastava):
dobro graduirani ljunci GW ili pijesci SW (well graded - oznaka W) irokog granulometrijskog
sastava s jednolikom zastupljenou zrna svih promjera,

16/104
 slabo graduiran ljunci GP ili pijesci SP (poorly graded - oznaka P) irokog granulometrijskog
sastava s nejednolikom zastupljenou zrna svih promjera, odnosno kojima
nedostaju zrna odreenog promjera,
jednolino graduirani tla ljunci GU ili pijesci SU (uniformly graded - oznaka U) uskog
granulometrijskog sastava s zastupljenou zrna jednog promjera,
slabo graduirani ljunci GFs ili pijesci SFs, s veim udjelom prainastih estica (silt - oznaka
Fs),
slabo graduirani ljunci GFc ili pijesci SFc s veim udjelom glinovitih estica (clay - oznaka C ili
Fc.)
Sitnozrna koherentna tla uobiajeno se dijele na koherentna tla:
niskog plasticiteta (ML, CL),
srednjeg plasticiteta (MI, CI) i
visokog plasticiteta (MH, CH). Treset Pt nema podgrupe.

3.4 PODJELA KARBONATNIH SEDIMENTNIH STIJENA VAPNENACA DINARSKOG GORJA

(NOVOSEL I DR., 1983)

Posebna podjela (prema Novosel i dr., 1983) karbonatnih sedimentnih stijena vapnenaca Dinarskog gorja
provodi se na osnovi njihove okrenosti:
(I.) neokrena stijena, blokovi su masivni, uestalost pukotina jer vrlo mala; ako postoje plohe,
pukotine su vrlo velike, a irina pukotina vrlo mala, pukotine su bez ispune ili su
ispunjene kristaliziranom supstancom,
(II.) slabo okrena stijena, blokovi su veliki, uestalost pukotina je mala, pukotine su rijetke i
velike, a irina im je mala, pukotine su rijetko po plohama presvuene filmom gline,
(III.) srednje okrena stijena, blokovi su srednje veliine, uestalost pukotina je srednja, povrina
pukotina je srednje veliine, pukotine su srednje irine, pukotine su
djelominoispunjene glinom,
(IV.) jako okrena stijena, blokovi su mali, uestalost pukotina velika, povrina pukotina je
preteito mala, pojava srednje velikih pukotina je uestala, pukotine su ispunjene
mjeavinom fragmenata stijene i gline ili poluveznim breama,
(V.) vrlo jako okrena stijena, uestala je pojava vrlo malih blokova, povrina pukotina je vrlo
mala, uoavaju se milonitizirane zone (milonitizacija - proces usitnjavanja minerala
protolita do kojeg dolazi uslijed pomicanja velikih blokova stijena), pojavljuju se
pukotine velike irine ispunjene glinom i fragmentima stijene ili poluvezanim
breama.
(VI.) ekstremno okrena stijena, prevladavaju ekstremno mali blokovi i milonitizirane zone,
povrina pukotina je ekstremno mala, a uestalost pukotina ekstremno velika,
uoavaju se pukotine ekstremne irine ispunjene glinom i fragmentima stijena te
poluvezanim breama.
(VII). depovi i vrtae ispunjene su glinom ili mjeavinom gline i fragmenata stijena.

3.5 INENJERSKO-GELOKA PODJELA STIJENA I TLA

Inenjersko-geloka podjela stijena:

vezane (vrste) stijene (u koje bi primjerice pripadale silikatne-masivno kristalaste eruptivne
stijene, silikatne i karbonatne kristalaste, preteito kriljave metamorfne stijene,
nesilikatne kristalasto-zrnate slojevite sedimentne stijene, okamenjene glinene
sedimentne stijene, cementirane klastine sedimentne stijene, jako ispucale i
raspadnute vrste stijene odnosno stijene kristalaste, kristalasto stvrdnute,
stvrdnute, kompaktne ili cementirane strukture)

17/104
 poluvezane (koherentne) stijene (ili po nekima vezane glinene stijene, a u koje bi primjerice
pripadale neokamnjene kompaktne gline, sugline i supjesci, zatim srednje i slabo
zbijene, malo cemetirane glinene stijene koje nisu bile izloene zbijanju i
cementiranju)
nevezane (inkoherentne, nekoherentne) stijene (u koje bi primjerice pripadale krupnoklastine
necementirane stijene kao to su padinske ili gleerske drobine te ljunci, zatim
krupnozrni, srednjezrni, sitnozrni i finozrni pijesci).

3.6 GRAEVNO-TEHNIKA PODJELA STIJENA I TLA

Podjela stijena u graevno-tehnikom smislu teine ili naina njihova iskopa:

(1/I.) povrinska meka tla vrlo laka za iskop (primjerice humus, suhi zemljani
materijali, lake gline; mijeana tla pijeska, ljunka i gline s organskim tvarima)
koja su prema starijim normama odreena kao I kategorija zemljita odnosno
rastresita zemlja koja se kopa obinom lopatom,
(2) tekua tla zasiena vodom (primjerice mulj, tekui pjesci i sl.) kod kojih je
nemogue uobiajenim tehnolokim postupcima odstraniti vodu,
(3/II.) nevezana i slabovezana pjeskovita, ljunkovita i pjeskovito-ljunkovita tla ili vezana
glinena tla razmjerno laka za iskop, a koja su prema starijim normama odreena
kao II. kategorija zemljita odnosno obina zemlja koja se kopa lakom kopaom
(lakom tihaom, aovom)
(4/III.) vezana i nevezana tla razmjerno srednje teka (iz razliitih geolokih razloga)
za iskop, a koja su prema starijim normama odreena kao III. kategorija zemljita
ili vrsta zemlja koja se kopa tekom kopaom (teom tihaom) ili lakim
pijukom (trnokopom, krampom),
(5/IV:) za iskop teka te vrlo vrsto odnosno tvrdo do vrlo tvrdo srasla tla (u nekim
sluajevima pomjeana skrjem ili velikom odlomcima stijene odnosno krupnim
oblucima ljunka) koja su prema starijim normama odreena kao IV. kategorija
zemljita ili trona stijena koja se kopa teim pijukom (krampom),
(6/V.) za iskop lake (meke, prirodno dezinegrirane razlomljene,) trone ili poluvrste
stijene, zatim razmjerno vrste ali sitnouslojene, vrlo raspucale stijene ali i neka
vrlo tvrda tla na prijelazu u stijenu (koja se mogu kopati strojno mehanikim
putem bez njihova prethodna razaranja miniranjem) a koje se takoer klasificiraju
kao vrlo slabe rastroene i slabo-kompaktne sedimentne stijene te slabe
odnosno slabo cementirane sedimentne stijene i kriljavci), a koje su prema
starijim normama odreena kao V. kategorija zemljita ili meka stijena koja se
kopa osobito oblikovanom motkom (uskijom) ili se po potrebi ponekad prije
iskopa minira slabijim (deflagrantnim) eksplozivom (primjerice barut)
(7/VI. i VII.) za iskop teke te vrlo tvrde stijene (koje se kopaju u tehniko-ekonomskom
smislu najisplativije njihovim prethodnim miniranjem) koje se takoer dalje
klasificiraju kao srednje vrste (kvalitne sedimentne stijene, stijene niske gustoe,
grubozrnate eruptivne stijene), vrste (kvalitetne eruptivne i metamorfne stijene,
finozrnati pjeenjaci) i vrlo vrste stijene (kvarciti, guste finogranulirane eruptivne
stijene), a koje su prema starijim normama odreena kao VI. i VII. kategorija
zemljita ili vrsta odnosno vrlo vrsta stijena koja se prije iskopa minira jakim
(brizantnim) eksplozivom (primjerice dinamit).

18/104
3.7 PODJELA STIJENA ZA POTREBE MINERSKIH RADOVA NA BUENJU (PREMA
CRNKOVI, 1983)

Podjela stijena u pogledu buivosti za potrebe minerskih radova na buenju (prema Crnkovi, 1983):
magmatske stijene
abarazivne: obsidijan, riolit, aplit, felsit, granit, pegmatit, kvarcit-porfir, silicifirani tuf
manje abrazivne: bazalt, dolerit, dijabaz, gabro, andezit, diorit, sijenit,
rastrone: raspadnute stijene, kaolitizirani granit, serpentizirani peridotit (u sluajevima kada je
potrebno miniranje, inae se mogu kopati strojno),
metamorfne stijene
tvrde, abarazivne: kvarcit (vrlo teak za buenje), kornit (hornfels), gnajs,
srednje abrazivne: gnajs, mramor,
mekane: filit, kriljavci niskog kristaliniteta, mramor,
sedimentne stijene
tvrde, abarazivne, silicijske: flint, ert, kvarcni pjeenjak, kvarcni konglomerat,
abrazivne ali manje tvrde: siltiti, piroklastiti, silicifirani vapnenci, mnogi pjeenjaci,
razmjerno tvrde, neabrazivne: vapnenci, ejlovi
mekane neabrazivne: lapor, kreda ejl, ugljen, oolitski vapnenac.

3.8 KLASIFIKACIJA TLA I STIJENA U CESTOGRADNJI PREMA OTU-U

U knjizi II treeg izdanja OTU 2001 u prvom poglavlju obraeni su zemljani radovi na nain da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoe za materijale, proizvode i radove koji se koriste kod izvoenja zemljanih radova.
Za jasno razumijevanje dan su definicije izmeu kojih posebno treba izdvojiti:
Sraslo tlo je onaj dio litosfere na kojem je predviena izgradnja ceste ili kojeg drugog
cestovnog objekta.
Temeljno tlo (ureeno sraslo tlo) sraslo je tlo na kojem se izgrauje nasip, a obraeno je tako
da zadovoljava propisane geomehanike uvjete.
Slabo temeljno tlo je onaj sloj koji se uobiajenim nainom ne moe urediti tako da zadovoljava
propisane geomehanike uvjete, pa ga zbog nepogodnih svojstava ili stanja treba
ili ukloniti ili posebnim nainima osposobiti za namijenjenu funkciju.
Humus je povrinski sloj tla koji sadri organske tvari u takvoj koliini da mu u
graevinskom smislu daju nepovoljna svojstva.
Posteljica je ureeni zavrni sloj nasipa, u usjeku ureeno sraslo tlo ili zamijenjeno sraslo tlo,
odreene ravnosti i nagiba, koji svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima
zadovoljavaju traene uvjete, tako da mogu bez tetnih posljedica primiti
optereenje kolnike konstrukcije i prometno optereenje.
Nasip je dio ceste izgraen od zemljanih, kamenih ili mijeanih materijala na temeljnom
tlu (ureenom sraslom tlu).
Stepenica je stepeniasti oblik iskopa u nagnutom sraslom tlu.
Graevna jama je iskop u sraslom tlu jamastog oblika koji slui za izradu temelja neke graevine.
Rov je plitki ili duboki iskop u sraslom tlu za postavljanje instalacija.
Vrtaa je oblik prirodnog udubljenja u podruju krakog terena.
Klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u provodi se prema vrsti tla i primijenjene mehanizacije
na iskopu i dana je slijedeom tablicom:
kategorija opis materijala
materijala

19/104
kategorija opis materijala
materijala
"B" Pod materijalom kategorije B razumijevaju se poluvrsta kamenita tla, gdje je potrebno djelomino miniranje, a ostali se
dio iskopa obavlja izravnim strojnim radom.
Toj skupini materijala pripadaju: flini materijali, ukljuujui i rastresiti materijal, homogeni lapori, troni pjeenjaci i
mjeavine lapora i pjeenjaka, veina dolomita (osim vrlo kompaktnih), raspadnute stijene na povrini u debljim slojevima
s mijeanim raspadnutim zonama, jako zdrobljeni vapnenac, sve vrste kriljaca, neki konglomerati i slini materijali.
"C" Pod materijalom kategorije C podrazumijevaju se svi materijali koje nije potrebno minirati, nego se mogu kopati izravno,
upotrebom pogodnih strojeva - buldozerom, bagerom, ili skreperom. U ovu kategoriju spadala bi:
* sitnozrnata vezana (koherentna) tla kao to su gline, praine, prainaste gline (ilovae), pjeskovite praine i les,
* krupnozrnata nevezana (nekoherentna) tla kao to su pijesak, ljunak odnosno njihove mjeavine, prirodne kamene
drobine - siparini ili slini materijali,
* mjeovita tla koja su mjeavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih materijala.

3.9 ISKOPI U CESTOGRADNJI PREMA OTU-U

Kao to je reeno klasifikacija tla i stijena u cestogradnji prema OTU-u provodi se prema vrsti tla i
primijenjene mehanizacije na iskopu. OTU posebno obrauje iskope po vrstama materijala (humusa, te
pojedinim kategorijama), te iskope prema namjeni (stepenice, temelji i graevne jame, rovovi za instalacije i
drenae, regulacijski kanali).

3.9.1 Iskop humusa

OPIS RADA
Rad obuhvaa povrinski iskop humusa raznih debljina i njegovo prebacivanje u stalno ili privremeno
odlagalite.
IZRADA
Zbog svojih svojstava humus pod optereenjem znatno mijenja obujam, a pri promjenama koliine vode
osjetno mu se smanjuje nosivost, tako da nije pogodan kao graevni materijal i mora ga se odstraniti. Humusno
tlo iskopava se s povrina na trasi ceste kao i s povrina nalazita materijala.
Humus se iskopava iskljuivo strojno, a runo jedino tamo gdje to strojevi ne bi mogli obaviti na
zadovoljavajui nain. iblje se mjestimino moe odstraniti zajedno s humusom, ali se od njega mora odvojiti
prije upotrebe humusa pri humuziranju kosina nasipa ili usjeka ceste.
Odguravanje humusa u odlagalite mora se obavljati tako da ne doe do mijeanja s nehumusnim
materijalom. Ako postoji viak humusa, potrebno je prethodno predvidjeti lokaciju i oblik odlagalita za njegovo
odlaganje.
Prilikom iskopa humusa ne smije se dopustiti due zadravanje vode na tlu jer bi ga ona prekomjerno
razvlaila. Stoga tijekom iskopa treba voditi rauna o tome da je omoguena stalna poprena i uzduna
odvodnja. Vodu treba odvesti izvan trupa ceste prikljukom na neki odvodni jarak, potok ili prirodnu depresiju.
Povrine na kojima je nakon iskopa humusa predviena izrada nasipa potrebno je odmah urediti i zbiti na, te
izraditi i zbiti prvi sloj nasipa.
Debljinu humusnog sloja ustanovljuje nadzorni inenjer u prisutnosti ovlatenog predstavnika izvoaa, za
svaki profil posebno, ili za pojedine dionice trase ceste ako se debljina humusnog sloja na pojedinim dionicama
ne mijenja, na osnovu geomehanikog elaborata i kontrole u tijeku izvedbe radova.
Identifikacija humusnog sloja obavlja se na osnovi mirisa, boje, sastojaka biljnih i ivotinjskih ostataka koji
podlijeu procesima razlaganja kao i koliine ukupnih organskih tvari. Ako humusni sloj i tlo, pogodno za
ureenje u temeljno tlo, nije mogue jasno odijeliti vizualnim nainom, debljina humusnog sloja odreuje se na
osnovi laboratorijskog ispitivanja organskih tvari (HRN U.B1.024). Ako nije drugaije odreeno, humusnim
slojem smatra se povrinski sloj sraslog tla u kojem je koliina organskih tvari vea od 10 mas. %.
OBRAUN RADA
Rad se mjeri u kubinim metrima stvarno iskopanog humusa, a plaa po ugovorenim jedininim cijenama
koje ukljuuju iskop humusa, prebacivanje u odlagalite s razastiranjem i planiranjem kao i sve ostalo prema
opisu u ovom potpoglavlju.

20/104
3.9.2 iroki iskop

OPIS RADA
Ovaj rad obuhvaa iroke iskope koji su predvieni projektom, POG-om ili zahtjevom nadzornog inenjera, a
to su: iskopi usjeka, zasjeka, pozajmita, iskopi radi korekcija vodotoka i regulacija rijeka, iskopi kod devijacija
cesta i prilaznih putova, kao i iroki iskopi pri gradnji objekata. Rad ukljuuje i utovar iskopanog materijala u
prijevozna sredstva. Iskop se obavlja prema visinskim kotama iz projekta, te propisanim nagibima kosina, a
uzimajui u obzir geomehanika svojstva tla i zahtijevana svojstva za namjensku upotrebu iskopanog materijala.
IZRADA
Izbor tehnologije rada kod irokog iskopa ovisi o:
predvienim umjetnim objektima (potporni i obloni zidovi, drenae, cestovna kanalizacija i
slino),
vrsti tla,
mogunostima primjene odreene mehanizacije za iskop i prijevoz,
visini i duini zahtijevanog iskopa,
koliini tla koje treba iskopati,
prijevoznim duinama,
rokovima zavretka iskopa, odnosno rokovima dovretka ceste,
vanosti pojedinog iskopa za dinamiku rada na objektu, i
ekonominosti iskopa.
Koristei se navedenim elementima, kao i drugim okolnostima koje mogu utjecati na izbor tehnologije rada,
izvoa e, drei se odgovarajuih vaeih propisa i normi, izabrati optimalnu tehnologiju za iskop.
Iskop se moe izvesti na jedan od ovih naina ili njihovom kombinacijom:
iskop u punom profilu s ela,
iskop usjeka (zasjeka) sa strane,
iskop u uzdunim slojevima,
iskop s uzdunim prosjekom.
Sve iskope treba obaviti prema predvienim visinskim kotama i propisanim nagibima po projektu, odnosno
po zahtjevima nadzornog inenjera. Pri izradi iskopa treba provesti sve mjere sigurnosti pri radu i sva potrebna
osiguranja postojeih objekata i komunikacija.
Pri radu na iskopu treba paziti da ne doe do potkopavanja ili oteenja projektom predvienih pokosa
uslijed ega bi moglo doi do klizanja i odrona. Izvoa je duan svaki mogui sluaj potkopavanja ili oteenja
pokosa odmah sanirati prema uputama nadzornog inenjera i za to nema pravo traiti odtetu ili naknadu za
viak rada ili nepredvieni rad. iroki iskop treba obavljati prema odabranoj tehnologiji upotrebom odgovarajue
mehanizacije i drugih sredstava, a runi rad ograniiti na nuni minimum. Ovisno o vrsti tla, tehnologiji i
upotrijebljenoj mehanizaciji kojom je mogue obavljati iskop, kod irokog iskopa razlikuju se iskopi prema
kategoriji materijala.
OBRAUN RADA
Koliine irokog iskopa za obraun utvruju se mjerenjem stvarno izvedenog iskopa tla u sraslom stanju, u
okviru projekta ili prema izmjenama koje odobrava nadzorni inenjer.
Ako je predvieno da se nasip izradi djelomice od materijala iz usjeka ceste, a djelomice od materijala iz
iskopa u pozajmitu izvan trase ceste, onda treba najprije upotrijebiti materijal iz iskopa ceste, a potom iz
pozajmita.
Rad se plaa po kubinom metru iskopa u sraslom stanju po jedininim cijenama iz ugovora, i to odijeljeno
za pojedine kategorije materijala (A, B, C).

21/104
3.9.2.1 iroki iskop u materijalu kategorije "A"
Pri radovima na miniranju u ovoj kategoriji materijala izvoa mora raspolagati izvjebanom i kvalificiranom
radnom snagom za takvu vrstu radova. Projekt miniranja, koji ukljuuje i glatko miniranje, sastavni je dio
projekta organizacije graenja (POG-a), a prije poetka radova mora ga odobriti nadzorni inenjer. Sve izmjene
i dopune tijekom rada mora odobriti nadzorni inenjer.
Pri svakoj upotrebi eksploziva potrebno je postupati u skladu s odabranom tehnologijom, vaeim zakonima i
propisima za takve radove radi sigurnosti vlastitog gradilita, opreme, objekata, ljudi i okolia. Kod miniranja,
kao i pri radovima na iskopima, treba svesti na minimum utjecaje koji bi prouzroili ometanje prometa, ljudi i
okolia. Ako bi dolo do takvih smetnji, izvoa ih je duan odmah otkloniti o svom troku.
Pri radovima treba postaviti svu potrebnu prometnu i sigurnosnu signalizaciju.
Buotine za miniranje u pravilu se izrauju pomou dubinskih builica opremljenih i prilagoenih takvoj vrsti
rada. Prethodnim geotehnikim ispitivanjima utvruju se fiziko-mehanika svojstva stijenskih masa i smjer
pruanja i pad slojeva u odnosu na os ceste, na osnovi ega e se odabrati tehnologija, tj. odrediti nain
otkopavanja, nain buenja, razmak buotina i koliina punjenja eksplozivom. Raspored buotina kao i koliina
eksploziva po minskoj buotini trebaju biti takvi da osiguravaju stvaranje najpovoljnije granulacije odminiranog
materijala i da potreba za naknadnim usitnjavanjem komada kamena bude minimalna.
Radi to kvalitetnije izrade pokosa, obvezno je izvesti glatko miniranje prije ostalih mina u profilu iskopa.
Time se pokosi pri konanom ureenju lake urede, pravilnijih su ploha, a i koliina rastresitog materijala koji
treba oistiti s pokosa je minimalna. Na taj se nain sprjeava rastresanje stijenske mase u pokosima ime
postaju stabilniji i lake se odravaju. Ako se izvede odvajanje kamene mase po projektiranoj plohi pokosa do
nivelete od ostale mase u jezgri iskopa, prekopavanje profila iskopa smanjuje se na minimum. Taj uinak ovisi o
vrstoi stijenske mase, odnosno pruanju i padu slojeva prema osi ceste kao i o vrsti slojevitosti i ispucanosti
stijenske mase.
Materijal se kopa do projektiranog nagiba pokosa uz obavezno odstranjivanje labavih i rastresitih dijelova
stijene do kote posteljice, po kojoj se tako moe odvijati gradilini promet. Potrebno je odmah urediti privremenu
poprenu i uzdunu odvodnju. Ako je potrebno nagib zasjeka izraditi strmije od projektiranog (radi zatite
objekata ili slino), u nekim se sluajevima to moe postii pravilnom tehnikom buenja i miniranja. Tim se
nainom nagib pokosa moe poveati za priblino 25%, osobito kada slojevi u pokosu imaju povoljan poloaj.
Za ovakva rjeenja potrebna je suglasnost nadzornog inenjera.
Ako materijal iz iskopa treba upotrijebiti za proizvodnju zrnatog kamenog materijala za izradu klinova kod
objekata, nosivih slojeva kolnike konstrukcije, agregata za beton i asfaltne slojeve, potrebno je od ovlatenog
tijela dobiti dokaze o upotrebljivosti koje se temelji na rezultatima laboratorijskih ispitivanja.
Ako se na osnovi prethodnih ispitivanja ovlatenog tijela dobije dokaz o upotrebljivosti kamenog materijala,
treba predvidjeti odgovarajuu tehnologiju rada, te obratiti panju na to da se iskljui mijeanje glinovitih
primjesa s kamenim materijalom koji je ispitan. Za upotrebu takvih materijala potrebna je suglasnost nadzornog
inenjera.
3.9.2.2 iroki iskop u materijalu kategorije "B"
Za ovu kategoriju materijala uz rad strojeva potrebno je i odreeno miniranje. Meutim, bez obzira na to to
je pri iskopu takvog materijala opseg miniranja mali, izvoa mora u svemu primjenjivati tehnologiju i sigurnosne
mjere kao pri miniranju u istom kamenom materijalu (materijalu kategorije A). Pri iskopu materijala osjetljivih
na atmosferske utjecaje treba istovremeno osigurati utovar materijala, prijevoz do mjesta stalnog odlagalita ili
do mjesta ugradnje u nasip, istovar i ugradnju.
Iskop se do predviene kote planuma posteljice smije obaviti samo ako materijal nije osjetljiv na utjecaje
atmosferlija i ako je tlo u zoni posteljice sposobno da podnese gradilini promet. Ako nije tako, iskop treba
obaviti za 0,2-0,3 m iznad predviene kote planuma posteljice, a konani se iskop obavlja neposredno prije
izrade posteljice i kolnike konstrukcije. Materijali iz irokog iskopa mogu biti razliitog sastava, pa poprena i
uzduna odvodnja mora biti u svim fazama rada besprijekorno rijeena. Sva voda mora se odvesti izvan trupa
ceste u pogodne recipijente. Oteani rad kao i zamjena vodom prezasienog mijeanog materijala, iji su uzroci
nepravilan rad i loa odvodnja, nee se posebno plaati.
Za vrijeme rada na iskopu pa do zavretka svih radova na projektu, izvoa je duan brinuti se o tome da
zbog mogue nepravilne odvodnje ne doe do oteenja izraenih pokosa i da se ne ugrozi njihova stabilnost
prije ozelenjivanja i predaje objekta na upotrebu.

22/104
 Nagibe pokosa u usjeku i zasjeku treba izraditi po projektu. Nagibi mogu biti vrlo razliiti, jer ova grupa
materijala obuhvaa irok raspon stijenskih masa prema njihovim fiziko-mehanikim svojstvima. Nagib pokosa
ovisit e:
kod pjeara i konglomerata o vrsti veziva i stupnju povezanosti,
kod uslojenih stijena o padu slojeva (prema osi ceste ili brdu), i
stupnju raspucalosti i svojstvima tla.
Tijekom rada, na zahtjev izvoaa radova, mogue promjene nagiba pokosa odredit e nadzorni inenjer uz
prethodno miljenje projektanta, a u skladu sa svojstvima mijeanog materijala, geolokim nalazima,
poveanom potrebom za odgovarajuim materijalom i pojavama u iskopima i sl..
Ovakvi materijali namijenjeni su preteno za izradu nasipa. Ponekad se materijali te grupe mogu koristiti za
izradu nosivih slojeva pristupnih i drugih lokalnih cesta, to treba dokazati odgovarajuim ispitivanjima na
probnim dionicama.
3.9.2.3 iroki iskop u materijalu kategorije "C"
U materijalima ove kategorije iskop se obavlja izravno strojevima. Rijanje se u tim materijalima primjenjuje
ponekad samo radi poveanja uinka strojeva. Izbor vrste strojeva i njihov broj predvieni su POG-om i
odabranom tehnologijom iskopa.
Iskop je doputen do dubine 0,2-0,3 m iznad projektirane kote planuma posteljice, a konani se iskop obavlja
tek neposredno prije izrade kolnike konstrukcije, osim kod materijala koji nisu osjetljivi na utjecaj vode.
Ako je iskopani materijal osjetljiv na atmosferske utjecaje, njegovo odlaganje u trupu ceste nije doputeno,
pa se prilikom iskopa takvi materijali moraju odmah utovariti, prevesti i ugraditi u nasipe ili istovariti na mjesto
stalnog odlagalita. Svi iskopi moraju se izvesti prema profilima, kotama i nagibima iz projekta, vodei rauna o
svojstvima i upotrebljivosti iskopanog materijala u odreene svrhe, tj. za izradbu nasipa ili kao graevni materijal
za druge korisne svrhe.
Sve to je reeno o odvodnji i nagibima pokosa kod iskopa u materijalima kategorije B vrijedi osobito za
zemljane materijale ove kategorije, jer su oni izrazito osjetljivi na utjecaje vode i stabilnost pokosa, pa svaka i
najmanja pogreka moe izazvati smanjenje brzine rada i osjetne materijalne tete. Nagib radnih pokosa pri
iskopu je u granicama 1:1 za nevezana krupnozrnata tla do 1:3 za sitnozrnata vezana koherentna tla. Materijali
ove kategorije najee se upotrebljavaju za izradu nasipa. Kako ih esto dobivamo iskopom u plitkim
zemljanim usjecima ili zasjecima, koliina vlage obino im je visoka, a mogu sadravati i veliku koliinu
organskih tvari.
S obzirom na to, tijekom rada provjerava se kakvoa materijala laboratorijskim ispitivanjima, a na osnovi
kriterija navedenih u OTU-u odreuje se njihova pogodnost. Pri iskopavanju moraju se na svim promjenama tla
uzeti odgovarajui uzorci za ispitivanje upotrebljivosti tla za predvienu namjenu. Ako se ispitivanjima ne potvrdi
upotrebljivost materijala za izradu nasipa, nadzorni e inenjer odrediti mjesto odlaganja tog materijala i odobriti
zamjenu prikladnijim materijalom iz pozajmita. Ako nije drugaije odreeno, takvim se materijalom uglavnom
proiruju nasipi i stvaraju platoi za parkiralita i vidikovce.
Izvoa je duan primjenjivati tehnologiju iskopa predvienu u POG-u i projektu. Ako je potrebno materijale
homogenizirati, treba koristiti vertikalne ili horizontalne iskope. Ako tehnologija iskopa nije predviena projektom
ili se ne moe primijeniti zbog promjena nastalih tijekom rada, izvoa e predloiti svoju tehnologiju.
Predloenu tehnologiju razmatra i odobrava nadzorni inenjer.
Raspored masa s prijevoznim daljinama najee je dan u projektu, a ako nije, utvrdit e ga i odobriti
nadzorni inenjer na samom gradilitu. Iz rasporeda masa utvruju se najpogodnije lokacije stalnih odlagalita
materijala ako ima vika materijala iz iskopa ili ako materijal nije pogodan za izradu nasipa. Ako postoji manjak
materijala za izradu nasipa, nadoknauje se iz pozajmita koje je odreeno projektom ili koje je odobrio
nadzorni inenjer.
Prije poetka upotrebe pozajmita izvoa e u dogovoru s nadzornim inenjerom snimiti teren, te izraditi
prijedlog tehnologije iskopa. Prijedlog tehnologije mora sadravati: situaciju s poprenim profilima predvienog
iskopa, nain iskopa u vertikalnom i horizontalnom smislu, vrstu strojeva i vozila, mjesta odlaganja humusa i
ostalih neupotrebljivih materijala te prijedlog za ureenje pozajmita nakon zavrene uporabe.
Kapacitet iskopa u pozajmitu mora biti usklaen s mogunostima prijevoza i ugradnje, posebno ako je
materijal osjetljiv na atmosferske utjecaje. Odvodnja pozajmita, kao i nagibi pokosa u upotrebi, moraju biti u
skladu s danim uvjetima za zemljane materijale.

23/104
3.9.3 Iskop stepenica

OPIS RADA
Rad obuhvaa iskope stepenica na nagnutim temeljnim tlima u svim kategorijama materijala, s utovarom a
prema profilima i mjerama danim u projektu ili po odredbi nadzornog inenjera. Materijal iskopan u stepenicama
ugrauje se u slojeve nasipa.
IZRADA
Sav se rad na iskopu stepenica obavlja upotrebom odgovarajue mehanizacije. Iznimno, manji se dio rada
moe obaviti runo, no takav rad treba svesti na najmanju mjeru. Na nagnutim terenima, za stabilno nalijeganje
nasipa na temeljno tlo, stepenice se rade kod svih nagiba veih od 20 0.
irina stepenica moe biti od 2,0 do 5,0 m. Stepenice moraju u smjeru nizbrdo imati nagib od 4%, ako
projektom nije drugaije odreeno. Kosina zasjeka stepenica iznosi 2:1 do 3:1, to ovisi o vrsti i svojstvima tla i
nagibu terena.
Kod blae nagnutih padina moe izmeu stepenica biti meurazmak od 1 do 1,5 m. Kod jae nagnutih
terena taj se meurazmak izostavlja. Stepenice se ne moraju izvoditi na kamenitim terenima, ako u njima ima
prirodnih neravnina koje sprjeavaju klizanje tijela nasipa.
Temeljno tlo mora na stepenicama imati traenu zbijenost, ovisno o vrsti tla i visinskom poloaju.
OBRAUN RADA
Iskop stepenica mjeri se po stvarno iskopanoj koliini sraslog tla, u kubinim metrima, za svaku kategoriju
materijala (A, B ili C) posebno, raunajui i utovar u prijevozno sredstvo. Na poprenim se profilima na
mjesto ucrtanih stepenica unosi postotak pojedine kategorije tla, to je osnova za konani obraun ukupnih
koliina iskopa stepenica svake kategorije materijala.
Iskop stepenica plaa se po kubinom metru iskopanog tla po jedininim cijenama u koje je, osim iskopa,
ukljueno i prebacivanje iskopanog materijala u nasip, potrebno oblikovanje ploha na padini i u temeljnom tlu.

3.9.4 Iskopi za temelje i graevne jame

OPIS RADA
Rad obuhvaa iskope za temelje irine do 2 m i graevne jame za objekte ire od 2 m, raznih dubina, u svim
kategorijama tla. Iskopi se rade tono po mjerama i profilima te visinskim kotama iz projekta.
Prema potrebi, jame se podgrauju i razupiru, ili se izvode pomou murja ili zagata.
U rad se ubrajaju i dodatni poslovi na sabiranju i crpljenju oborinskih, podzemnih ili izvorskih voda, vertikalni
prijenos iskopanog materijala na potrebnu visinu, odlaganje iskopanog materijala potrebnog za nasipavanje oko
gotovog temelja i odvoz vika iskopanog materijala.
IZRADA
Temeljne konstrukcije mogu biti: trake, samci, nosai ili ploe. Prema dubini temeljenja razlikujemo:
plitko temeljenje,
temeljenje u otvorenoj jami.
Temeljenje u otvorenoj jami moe biti:
bez podgraivanja i razupiranja s iskopom u nagibu pokosa koji osigurava najmanji faktor
sigurnosti F = 1,3 protiv klizanja, i
podgraivanjem, koje moe biti pomou:
drvene oplate,
zabijenih elinih i drvenih talpi (murje),
zabijenih i usidrenih stupova s odgovarajuom oplatom izmeu njih, te
izrade posebnih obodnih zidova od betona krunog oblika (bunari), ili pravokutnog oblika
(sanduci).

24/104
 Prema prisutnosti vode razlikujemo:
temeljenje u suhom,
temeljenje u vodi.
Temeljenje se obavlja prema izvedbenim nacrtima projekta temeljenja koji treba sadravati: ispitivanja
uzoraka tla ispod temelja, proraun doputenog optereenja, proraun slijeganja graevinskog objekta,
njegovog dijela i susjednih objekata, dimenzioniranje temelja, te i druge podatke prema vaeim zakonima i
propisima iz podruja graevinarstva.
Graevne jame treba oblikovati prema projektu.
Ako je projektom predvieno podgraivanje, a tijekom rada nastanu okolnosti koje iziskuju promjenu naina
razupiranja, izvoa o tome treba obavijestiti nadzornog inenjera. Iskopani materijal treba odbaciti od stijenki i
ruba iskopa na potrebnu sigurnu udaljenost od uruavanja, te ga razvrstati po upotrebljivosti za nasipavanje oko
temelja, za ugradnju u nasipe ili prijevoz u odlagalite.
Ako se graevna jama podgrauje, izvoau se priznaje iskop za radni prostor iri za 50 cm, koji se rauna
kao svijetli razmak izmeu oplate graevne jame i oplate graevinskog objekta.
Ako je dno graevne jame u nevezanom materijalu, treba ga neposredno prije izrade temelja urediti
nabijanjem. Ako je dno temeljne jame u vezanom materijalu, te ako je dolo do oteenja dna, potrebno je
neposredno prije izrade temelja urediti oteeni dio uz eventualnu zamjenu pogodnim materijalom. Ako je
krivnjom izvoaa graevna jama iskopana preduboko, izvoa je duan popraviti jamu prema zahtjevima
statikog prorauna, odnosno prema odredbi nadzornog inenjera.
Ako se pri iskopu pojavljuju prepreke kao to su kabeli, kanali, drenae, ostaci objekata, izvoa je duan o
tome obavijestiti nadzornog inenjera koji odluuje na koji e nain izvoa odstraniti ili osigurati takve
prepreke, potujui sve propise i upute vezane za njihovo djelovanje i upravljanje.
Ako se prilikom iskopa obavlja i crpljenje vode, onda se to treba raditi tako da se ne smanji zbijenost tla ili da
se ne odnose sitnije estice. Radi smanjenja brzine i koliine dotoka vode, izrauje se murje od dasaka,
betonskih ili elinih talpi sa ljebovima.
Pri iskopu treba primijeniti sigurnosne mjere radi zatite pokosa, to je dunost izvoaa.
Nain preuzimanja iskopa ovisi o znaaju objekta i sastavu tla, a odreen je projektom (npr. hoe li pregled i
prijam obaviti specijalisti - geomehaniari, geolozi ili nadzorni inenjer).
OBRAUN RADA
Rad se mjeri u kubinim metrima po stvarno obavljenom iskopu u sraslom stanju prema mjerama iz projekta
ili odredbama nadzornog inenjera. Mjeri se od gornjeg ruba do dna iskopa, pri emu se uzimaju u obzir i
kategorije tla.
Dubine se mjere od prosjene kote terena na obodu graevne jame koja se smatra ishodinom razinom za
odreivanje dubine iskopa. Mjeri se i iskop za potrebni radni prostor.

3.9.5 Iskop rovova za instalacije i drenae

OPIS RADA
Rad na iskopu rovova za instalacije i drenae obuhvaa iskop materijala tono prema nacrtima iz projekta sa
svim potrebnim razupiranjima, odvodnjom, privremenim odlaganjem iskopanog materijala, te razastiranje ili
odvoz vika materijala nakon zatrpavanja rova. Rad takoer obuhvaa i razastiranje materijala nakon
eventualnog odvoza u nasip ili na stalno odlagalite.
IZRADA
Rovove za instalacije i drenae treba iskopavati strojno, jedino ako to nije mogue, mogu se raditi iznimno
runo uz potrebne mjere sigurnosti i zatite na radu.
Rovovi se rade u svim kategorijama materijala (A, B ili C). Rovovi se mogu raditi slobodno, bez
razupiranja samo kod manjih dubina iskopa.
Kod veih se dubina rovovi obvezno moraju razupirati, a nain razupiranja ovisi o dubini iskopa i vrsti tla.
Nain razupiranja predlae izvoa, a odobrava nadzorni inenjer. Kao mjera osiguranja od obruavanja
iskop mora biti postupan. Za vrijeme iskopa treba osigurati crpljenje vode koja na bilo koji nain dospije u rov.

25/104
 Kod rovova za drenau razlikujemo:
iskop za plitke uzdune drenae u usjecima i zasjecima,
iskop za vertikalne drenae,
iskop za drenae klasinog tipa.
Iskop za plitke uzdune drenae u usjecima i zasjecima u vezanom zemljanom materijalu izrauje se prema
projektu. Mogui razrahljeni dio iskopa mora se zbiti priblino na gustou okolnog tla.
Iskop za vertikalnu drenau obavlja se garniturom za buenje. Projektom mora biti tono odreeno podruje
za izradu vertikalnih buotina, profil buotina kao i dubina buotine.
Iskop za drenau klasinog tipa s vertikalnim stranicama obavlja se strojno. Ako vrsta tla i dubina rova
zahtijevaju razupiranje, rov se mora razupirati. irina dna iskopa za drenae poveava se s dubinom, ovisno o
svojstvima tla i mora biti odreena projektom.
Iskopani materijal razvrstava se (ocjenjuje) prema kategoriji ("A", "B" ili "C").
Iskopani materijal odlae se privremeno uz rovove na takvoj udaljenosti na kojoj nee ugroziti iskopani rov.
Taj se materijal upotrebljava za zatrpavanje rova ako je pogodan, a viak odvozi na mjesto odreeno projektom
ili odredbom nadzornog inenjera te tamo razastire.
Po zavretku iskopa obavlja se visinska kontrola dna na svakom projektnom profilu ili po potrebi i gue.
OBRAUN RADOVA
Koliina radova za rovove instalacija, plitke, uzdune i klasine drenae mjeri se u kubinim metrima stvarno
iskopanog rova u sraslom tlu, prema projektu..
Iskopi za vertikalne drenae mjere se po metru izraene buotine.
Pri izradi klasine drenae jedinine cijene za iskop razlikuju se prema dubini (0 do 2 m; 2 do 4 m; 4 do 6 m i
preko 6 m).

3.9.6 Iskopi regulacijskih kanala

OPIS RADA
Ovaj rad obuhvaa iskope za regulacije, kanale i sline radove u svim kategorijama tla, prema podacima iz
projekta.
Rad obuhvaa i odlaganje materijala du iskopa kanala s razastiranjem i planiranjem ili odvoz materijala u
stalno odlagalite, kao i dodatne radove koji su potrebni za skretanje vodnih tokova.
IZRADA
Iskope treba raditi prema odabranoj tehnologiji, strojno, a runi rad svesti na najmanju mjeru i primijeniti
jedino tamo gdje se ne moe raditi strojevima.
Iskopani materijal treba privremeno odloiti na sigurnu udaljenost, a najmanje na jedan metar od obje strane
gornjega ruba kanala, ako je to s obzirom na terenske i ostale okolnosti mogue.
Humus treba odvojiti od ostalog materijala ako se viak materijala koristi za izradu nasipa.
Ako projektom nije predviena upotreba iskopanog materijala za odreene namjene (nasipe), treba ga po
zavretku radova razastrti i isplanirati ili prevesti u odlagalite odreeno projektom ili odredbom nadzornog
inenjera i urediti ih.
Iskopani materijal razvrstava se (ocjenjuje) prema kategoriji ("A", "B", ili "C").
Niveleta dna regulacijskih kanala mora odgovarati projektu tako da ne moe doi do zadravanja vode u
kanalu, to se provjerava geodetskom kontrolom nakon zavrenog iskopa na svakom projektnom profilu ili po
potrebi i gue.
Rad se mora organizirati tako da u sluaju vremenskih nepogoda ne doe do oteenja na obavljenim
radovima ili na otvorenim povrinama zbog ispiranja materijala.
Korijenje i sline prepreke u zoni kanala treba odstraniti. Ovaj rad je ukljuen u jedininu cijenu iskopa.

26/104
 Po zavretku iskopa obavlja se visinska kontrola dna i pokosa kanala na svakom projektnom profilu ili po
potrebi i gue.
OBRAUN RADA
Pred poetak radova treba pregledati poprene profile terena (iz projekta) te ih po potrebi dopuniti. Dubina
iskopa odreuje se od ishodine visinske kote u osi svakog poprenog profila, koja se dobije kao srednja
vrijednost dviju visinskih kota sraslog tla na oba kraja ruba iskopanog kanala.
Na osnovi poprenih profila, njihovih meusobnih udaljenosti i dubine izraunava se koliina sraslog tla u
kubinim metrima. Takoer se odreuje i koliina materijala po kategorijama.

27/104
4 ZBIJANJE TLA

U izradi predavanja koriten pregledni rad "Zbijanje tla i drugih zrnatih materijala za graevine" (Brandl,
2002) objavljen u Graevinaru.

4.1 UVOD

Optimalno zbijanje zemljanih i zrnatih materijala i kontrola tog postupka vana je ne samo za podruje
graenja cesta i eljeznica ve, i za mnoga druga podruja koja se bave izvoenjem graevinskih konstrukcija.
Treba razlikovati povrinsko zbijanje u slojevima od dubinskog zbijanja (= poboljanja tla).
Ovo predavanje bavi se pitanjem kvalitetnog zbijanja u slojevima.
Ponekad se u graevinarstvu podcjenjuje znaenje zbijanja tla, na nain da se zbijanje tla smatra perifernim
pitanjem ili da se smatra da je u tom podruju sve jasno ("dovoljno je nekoliko prijelaza valjkom i sloj je dovoljno
zbijen" ili "u sluaju potrebe dovoljno je upotrijebiti tei valjak"). No, optimizacija zbijanja zemljanih i zrnatih
materijala i pouzdana kontrola tog procesa ipak nije tako jednostavna i ovisi o brojnim meusobno povezanim
faktorima koji opet ovise o cilju i nainu zbijanja, te o opremi koja se koristi za zbijanje.

slika 1.1 Shematski prikaz djelovanje opreme kod dubinskog i povrinskog zbijanja

Dva primjera opreme za zbijanje prua slika 1.1: dubinsko i povrinsko dinamiko zbijanje tekim teretom
(udarno nabijanje tekim nabijaima) i povrinsko zbijanje u slojevima pomou valjaka (statiki, vibracijski i
oscilacijski valjci). Uoljiva je interakcija izmeu podloge i opreme za zbijanje. Kontrolom koja ukljuuje mjerenje
parametara interakcije ostvaruju se tri najvanija cilja zbijanja:

28/104
 Optimizacija zbijanja
Kod optimizacije zbijanja izbor ovisi o kvaliteti zbijanja, o potrebnoj energiji i
vremenu zbijanja, te o potrebnim geotehnikim parametrima materijala koji se
zbija. Zbijanje treba biti homogeno i ujednaeno, ali treba izbjegavati i pretjerano
zbijanje i ponovno rahljenje tla. Suradnja geotehnike i strojarstva prua razvoj
"inteligentne" opreme za zbijanje koja e sama reagirati na lokalne promjene
svojstava zemljanog/zrnatog materijala i to automatskim mijenjanjem
odgovarajuih strojarskih parametara.
Valjci opremljeni sustavima za automatsko reguliranje stupnja zbijanja (tj.
vibriranja/osciliranja) ve se smatraju znaajnim korakom u tom pravcu jer se time
zbijanje podie s razine rutinskog umijea na razinu sloenoga tehnikog procesa
utemeljenog na odgovarajuim znanstvenim postavkama.
Kontrola zbijanja
Kontrolu treba obavljati i tijekom postupka zbijanja, pri emu se badarenje
kontrolnih podataka temelji na interakciji izmeu tla i opreme za zbijanje.
Izmeu ostalog cilj razvoja "inteligentne" opreme za zbijanje je kontinuirana
kontrola zbijanja (s pomou kontrolnih ureaja koji su sastavni dio opreme za
zbijanje) ime se u konanici smanjuje broj kontrolnih ispitivanja nakon zbijanja, .
Pa tako, "inteligentni" valjak pored odreivanja vrijednosti bezdimenzionalnog
dinamikog zbijanja, definira i dinamike module, a sve to registriranjem i
interpretiranjem stalno promjenljivih odnosa izmeu tla i valjka.
Dokumentacija o zbijanju
U pisanom izvjeu treba iskazati i vrijednosti tradicionalnih kontrolnih ispitivanja u
jednoj toki i vrijednosti koje se dobivaju kontinuiranom kontrolom (za razliku od
tradicionalnih metoda, manipuliranje rezultatima gotovo da je nemogue u sluaju
kontinuirane kontrole s pomou ureaja montiranog na valjku).
Pored zemljanih materijala, zbijati treba i druge zrnate materijale, a to ukljuuje i razne otpadne materijale.
Reciklirani materijali, letei pepeo, produkti izgaranja u spalionicama, prethodno tretirani otpadni materijal,
graevinski otpad itd. sve se ee ugrauju u nasipe, cestovne objekte, brtvene slojeve, potporne konstrukcije
itd. ak se i nepreraeni komunalni otpad mora nabijati u slojevima pri odlaganju na odlagalita.

4.2 OPI ASPEKTI DUBOKOG I PLITKOG ZBIJANJA

Zemljani i drugi zrnati materijali mogu se zbijati na vie naina, a odabir postupaka ovisi o cilju zbijanja, o
svojstvima materijala koji se zbija, o opremi za zbijanje, o rokovima graenja, o ugovorenoj cijeni itd.
U primjeni se ovi postupci zbijanja:
statiko,
vibracijsko,
oscilacijsko,
kruno,
gnjeenjem,
tlano,
udarno,
eksplozivno,
kombinirano (kombinacija nekih od gornjih metoda).
Ti se postupci mogu provoditi kao zbijanje: kontinuirano, ciklino, isprekidano, povremeno.
Osim toga ti se postupci mogu provoditi pri razliitim stanjima naprezanja (malo srednje ili veliko naprezanje)
i uz nanoenje razliite energije (mala, srednja ili velika vrijednost) to utjee na rezultate. Na primjer,
anizotropno ponaanje zbijenih slojeva ovisi o omjeru izmeu vrijednosti nanesene energije i vrijednosti
naprezanja te naravno i o parametrima zemljanog ili drugog zrnatog materijala.

29/104
 Duboko zbijanje je vrsta poboljanja tla pri kojoj se najbolji rezultati postiu vibroflotacijom (skidanjem i
zamjenom materijala), snanim nabijanjem i dubokim miniranjem. Tim se metodama obino postiu rezultati do
dubine od 10 do 20 m, ovisno o svojstvima tla, opremi za zbijanje i energiji zbijanja. Tlo se moe poboljati do
dubine od 40 m s pomou "gigastroja" za udarno nabijanje (teina je 200 t, visina pada 40 m), dok se
vibroflotacijom poboljanja ostvaruju do dubine od najvie 60 m.
Postupci dubokog zbijanja primjenjuju se i za poboljanje prirodnog tla i za poboljanje umjetnih nasipa,
naroito kada se provodi u okviru postupaka za isuivanje tla. Udarno nabijanje smatra se najboljom metodom
za intenzivno duboko zbijanje starih komunalnih odlagalita.
Vibroflotacijskim se postupkom moe koristiti za ljunane pilote i za pilote otpadnog materijala.
Iskustva i opaanja na terenu pokazuju da se dubokim dinamikim zbijanjem znaajno poveava otpornost
na likvefakciju i seizmiko optereenje tla i umjetnih nasipa i to zato to se time uvelike izaziva dinamiko
optereenje i trenja tla. Objekti temeljeni na tako poboljanom tlu pokazali su se bitno otpornijim na seizmike
utjecaje od graevina koje stoje na tlu koje nije bilo poboljano dinamikim zbijanjem/poveanjem gustoe tla.
To se odnosi i na plitke i na duboke temelje.
Povrinsko zbijanje svakako je glavno podruje zbijanja zemljanih i zrnatih materijala u slojevima. Kvalitetno
zbijanje trai se za:
ceste i autoceste,
eljeznice,
uzletno-sletne staze, zrane luke,
parkiralita,
savitljive temelje na zrnatom materijalu (npr. za spremnike),
plitke temelje na zamijenjenom tlu,
nasipavanje iza objekata (zidovi, propusti, potporni objekti, upornjaci na mostovima),
zatrpavanje jaraka (naroito jaraka za vodoopskrbne sustave u urbanim podrujima),
potporne konstrukcije (npr. armirano tlo),
ispune na objektima (npr. reetkasti zid od montanih elemenata i ostale elijaste konstrukcije),
nasipe za prometnice,
zemljane brane i brane od kamenog nabaaja za hidroelektrane,
nasipe za zatitu od poplave,
nasipe za zatitu od odrona kamenja, klizanja tla i lavina,
nasipe za industrijski mulj,
zamjenske nasipe i potporne nasipe na pokosima (za poveanje stabilnosti pokosa),
brtvene slojeve na odlagalitima otpada (osnovni brtveni slojevi, brtveni slojevi na kosinama,
gornji slojevi),
odlagalita.

30/104
 Za postizanje optimalne vrijednosti zbijanja (tj. visokog stupnja i ujednaenosti zbijanja) posebno su znaajni
faktori koji bitno utjeu na povrinsko zbijanje (u slojevima). U nastavku se daju osnovni faktori (koji uvelike
ovise jedni o drugima):
Parametri materijala su:
vrsta tla,
granulometrijski sastav,
oblik zrna (uglatost, oblik, povrinska tekstura),
vlanost,
granice konzistencije sitnozrnatog tla,,
krutost sloja koji se zbija,
debljina nasipnog sloja,
krutost i parametri tla za donji sloj,
svojstva na kontaktu izmeu susjednih slojeva nasipnog materijala.
Parametri valjka (vibracijskog ili oscilacijskog) su:
smjer sile koja nastaje kao rezultat dinamikog kontakta,
frekvencija pobude,
amplituda bubnja valjka,
pokretni ili nepokretni bubanj,
promjer bubnja,
teina valjka,
omjer izmeu teine karoserije i teine bubnja te omjer izmeu ukupne teine i
vibracijske teine valjka,
masa bubnja, ekscentra i karoserije te njihovi omjeri,
geometrija i oblik bubnja (npr. cilindrian, viekutan);
stanje bubnja (cilindrinost bubnja, leajevi, proklizavanje guma),
vueni ili samohodni valjak.
Parametri postupka
broj prijelaza valjka,
brzina i smjer valjka,
nagnutost povrine koja se nabija,
oblik, nagnutost i glatkost sloja koji se nabija i (eventualno) postojanje
mjestiminih neravnina.
Nain rada vibracijskog valjka:
stalni kontakt,
djelomino uzdizanje (= djelomian gubitak kontakta),
preskakanje,
njihanje kotaa (trebalo bi se izbjegavati),
nekontrolirano kretanje kotaa (treba se izbjegavati).
Naini rada bubnja oscilacijskog valjka:
lijepljenje,
lijepljenje/klizanje.

31/104
 Na temelju prethodno reenog moemo zakljuiti da je zbijanje sloen postupak, te da u obzir trebamo uzeti
velik broj faktora ako elimo dobiti prikladno zbijenu povrinu. Pritom trebamo naglasiti da je uz stupanj zbijanja
vana i ujednaenost zbijanja. Na osnovi iskustva i dugotrajnog praenja postupaka zbijanja, ustanovljeno je da
nosivost, stupanj deformacije, indeks sadanje uporabivosti (PSI Present Serviccability Index) i vijek trajanja
autoceste ili eljeznice uvelike ovise o stupnju zbijanja i o homogenosti vieslojnih cestovnih i eljeznikih
konstrukcija i posteljice (vrha nasipa ili iskopa).
Meusobni su utjecaji dobro ispitani ve prije tri do etri desetljea, a rezultati tih ispitivanja posluili su za
izradu detaljnih preporuka. Podaci koje prua tablica 1.2 usvojeni su 1980. godine kao pokazatelji mjerodavni za
gradnju cesta i autocesta u Austriji. Sustav kontinuirane kontrole zbijanja kojim su opremljeni valjci omoguuje
sofisticirano praenje homogenosti i trebao bi postupno zamijeniti tradicionalne metode za ocjenu kakvoe
zbijene povrine.

tablica 1.2 Zahtjevi homogenosti/ravnomjernosti za ceste i autoceste koji se odnose na nevezane slojeve

4.3 KONTROLA ZBIJANJA

4.3.1 Uvodne napomene

Kontrola zbijanja na licu mjesta vana je svuda gdje dolazi do interakcije izmeu konstrukcije i tla te na
objektima koji se sastoje od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala. Odgovarajua kontrola izuzetno je
vana za postizanje optimalne kvalitete zbijanja te za ocjenjivanje kvalitete.
Standardne tradicionalne metode uspjeno se primjenjuju u geotehnici ve vie desetljea. Te metode
bazirane su na pojedinanim ispitivanjima koja se provode lokalno, na manje ili vie nasumce odabranim
mjestima.
Rezultate ispitivanja probnom ploom koje je obavljeno na gornjem nosivom sloju nekih dionica na
autocestama pruaju slika 2.1 i slika 2.2. Optimizacija zbijanja i odgovarajua kontrola provedeni su na
tradicionalan nain, tj. bez kontinuirane kontrole zbijanja (CCC). U sluajevima kada nisu postignute traene
vrijednosti, zatraena je zamjena lokalnog tla ili dodatno zbijanje. Omjer modula ponovnog optereenja i prvog
optereenja, tj. Ev2: Ev1, bio je mnogo vei od doputene gornje granine vrijednosti od 2,2 koja je zadana u
nekim propisima. Ovi primjeri pokazuju, kao i tisue slinih primjera, da se omjer Ev2: Ev1 nikako ne moe
smatrati opeprihvatljivim i pouzdanim kriterijem za ocjenu kvalitete zbijanja.

32/104
 slika 2.1 Histogram modula ME i omjera Ev2 : Ev1 (=ME2 ME1) za gornji nosivi sloj na jednoj dionici autoceste. Nasipni materijal:
pjeani ljunak otporan na smrzavanjeodmrzavanje

slika 2.2 Odnos izmeu deformacijskog modula Ev1 (prvo optereenje) i omjera izmeu drugog i prvog optereenja, Ev2 : Ev1. Posteljica
autoceste (pjeani ljunak iz jednogizvora)

Rasap vrijednosti koje pruaju slika 2.1 i slika 2.2 moe se prihvatiti kao tipian za gradiline uvjete u kojima
je postignuta srednja do dobra kvaliteta zbijanja. To upozorava na dvije znaajne injenice:
uglavnom neizbjenu heterogenost posteljice i tampona na kolnikim i eljeznikim nasipima,
ak i u sluaju uporabe pripremljenog nasipnog materijala.
nepouzdanost tradicionalne metode za kontrolu zbijanja mjestiminim provjeravanjem kvalitete.
Zbog sve stroih zahtjeva koji se postavljaju u vezi s gradnjom inenjerskih konstrukcija i nasipa, danas se
zbijanje treba, kada je god to mogue, kontrolirati kontinuirano i to ve tijekom samog postupka zbijanja. To
danas omoguuju dvije nerazorne metode:
kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) ureajem koji se nalazi na valjku,
spektralna analiza povrinskih valova (SASW) ili kontinuirana analiza povrinskih valova
(CSW).

33/104
 Obje su metode za kontrolu zbijanja nerazorne i mogu se primijeniti i za zemljani materijal i za sve tipove
ostalih zrnatih materijala. Meutim, za razliku od postupka CCC koji se obavlja ureajem ve montiranim na
valjku, kod postupka CSW valja se koristiti posebnom vanjskom opremom za ispitivanje koju treba postaviti na
ravnu povrinu tla, a sastoji se od elektromagnetskog vibratora koji generira povrinske valove te od niza
geofona koji primaju te valove. Stoga stvarno kontinuirana optimizacija zbijanja (tj. optimizacija tijekom valjanja)
nije mogua, a opsena bi se badarenja trebala obaviti za kontinuiranu kontrolu zbijanja. S druge strane,
prednost postupka CSW sastoji se u dubini prodiranja, a to omoguuje naknadnu kontrolu itave konstrukcije.

4.3.2 Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) tijekom valjanja

Ovaj inovativni postupak unosi znaajno poboljanje u podruje kontrole zbijanja jer su podaci dostupni ve
u vrijeme zbijanja i to za itavu povrinu koju valjak zbija. Metoda se u poetku primjenjivala samo za vibracijsko
zbijanje. Kasnije je utvreno da je podobna i za oscilacijske valjke.
Osnovna prednost kontinuirane kontrole zbijanja (CCC) tijekom valjanja sastoji se u injenici da je sam valjak
sredstvo kojim se obavlja mjerenje, pa se kontrola obavlja istovremeno sa optimalizacijom i stalnim
iskazivanjem podataka o zbijanju. Mjerna se oprema jednostavno postavlja i na oscilacijske i na vibracijske
valjke (glatke valjke, jeeve, pa ak i na valjke s poligonalnim bubnjevima).
Iskustva pokazuju da su se operateri, nadzorni inenjeri itd. vrlo brzo priviknuli na ovu metodu kontrole. Time
se eliminiraju nekvalitetni valjci kojima se postiu slabi rezultati, a dobiveni podaci ne mogu se mijenjati.
Zbijanje vibrovaljkom obavlja se s pomou bubnja koji vibrira djelovanjem rotirajue mase. Oscilacija bubnja
mijenja se ovisno o odzivu tla. Ovom se injenicom koristi sustav CCC za mjerenje krutosti tla. Prema tome,
bubanj vibracijskog (ili oscilacijskog) valjka rabi se i kao sredstvo za mjerenje ( slika 2.3): Njegovo se kretanje
biljei (A), analizira u procesoru (B) gdje se izraunava vrijednost dinamikog zbijanja, a rezultati se iskazuju na
ureaju s ekranom (C) gdje se mogu i pohraniti. Osim toga, potreban je i dodatni senzor kojim se moe odrediti
lokacija i brzina valjka (D). Primjenom sustava GPS (globalnog sustava za pozicioniranje) poloaj valjka moe
se locirati uz odstupanje od najvie 5 cm.

slika 2.3 Princip rada na valjku montiranog ureaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC). A = jedinica za registriranje; B = procesor; C
= jedinica za prikaz rezultata; D = odreivanje poloaja i brzine

Najnovije inovacije su automatski kontrolirani valjci koji ugaaju smjer nanoenja sile ovisno o variranju
svojstava tla, pa tako uzimaju u obzir i porast krutosti tijekom zbijanja. Valjak tipa "vario" kod kojeg se zbijanje
automatski prebacuje s osciliranja na vibriranje i obratno, ovisno o automatski registriranim svojstvima tla
prikazuje slika 2.4. Dijagrami koje prikazuje slika 2.5 pokazuju kako pritisak tla ovisi o smjeru pobude i nainu
rada "vario"-valjka (tablica 1.3). Dakle, "vario"-valjcima moemo se koristiti kao univerzalnim valjcima pogodnim
za sve vrste tla.

34/104
 Osim toga, takav optimalizirani postupak zbijanja omoguuje vrlo ravnomjerno zbijanje uz manji broj prijelaza
valjka to, izmeu ostalog, rezultira i u manjem drobljenju i unitavanju zrna. To je naroito znaajno za nosive i
tamponske slojeve na cestama itd. koji su izloeni naizmjeninim ciklusima smrzavanja i odmrzavanja.

slika 2.4 "Vario"-valjak koji se moe automatski i postupno prebaciti s vibriranja (vertikalna pobuda) na osciliranje (horizontalna pobuda) -
ovisno o lokalnim svojstvima tla

slika 2.5 Dijagrami pritiska tla ispod bubnja "vario"-valjka koji varira ovisno o smjeru pobude i nainu rada

35/104
tablica 1.3 Nain rada vibracijskog valjka

Vibracijski valjak moe se teoretski modelirati s pomou sustava sa dva stupnja slobode (slika 3.1).
Pretpostavlja se da je kretanje valjka definirano pomacima bubnja i onog dijela karoserije valjka koji djeluje na
bubanj. Oscilacijski valjak i horizontalno pobuivani "vario"-valjak moe se opisati s pomou sustava sa dva
stupnja slobode koji prikazuje slika 3.2. U svim sluajevima, postupak zbijanja u poetku uzrokuje nabiranje tla
(izdizanje), zatim maksimalno slijeganje, te na kraju plastinu deformaciju (slika 3.3).

slika 3.1 Sustav s dva stupnja slobode kojim se opisuje vibracijski valjak

36/104
slika 3.2 Sustav s dva stupnja slobode kojim se opisuje oscilacijski valjak (sila pobude M cost) i horizontalno pobuivani "vario"-valjak
(sila pobude H cost)

slika 3.3 Deformacija tla u tri sloja (na povrini, 15 cm ispod povrine i 40 cm ispod povrine) uzrokovana oscilacijskim zbijanjem
(horizontalna pobuda). Nekoherentno tlo

Danas se u Europi rabe dva sustava CCC: kompaktometer i terameter. Oba sustava imaju senzor s jednim ili
dva akcelerometra, koji su spojeni s leajem bubnja valjka, zatim procesorsku jedinicu te ekran s kojeg se
oitavaju izmjerene vrijednosti. Senzor stalno registrira akceleraciju bubnja. Prethodni akceleracijski signal
analizira se u procesorskoj jedinici da bi se odredile vrijednosti dinamikog zbijanja u odnosu na zadane
parametre valjka. Vrijednosti dinamikog zbijanja oznaavaju se sa CMV i OMEGA.
Kompaktometarska vrijednost (CMV) izraunava se tako da se amplituda prvog harmonijskog tona
akceleracijskog signala podijeli s amplitudom frekvencije pobude. Prijanja empirijska istraivanja pokazala su
da vrijednost prvog harmonijskog tona raste usporedo s poveanjem krutosti tla. Osim toga, zadana je i
pomona vrijednost da bi se u obzir uzeo i nain rada bubnja. Rezonancijska vrijednost (RM) izraunava se
tako da se amplituda polufrekvencije akceleracijskog signala podijeli s amplitudom frekvencije pobude. Ako
vrijednost RMV nije jednaka nuli, to znai da pri kretanju kotaa dolazi do preskakanja (slika 3.4, tablica 1.3.).

37/104
 slika 3.4 Vrijednosti dinamikog zbijanja (OMEGA, CMV, RMV) u funkciji dinamikog posminog modula, ovisno o nainu rada
(kontinuirani kontakt djelomino uzdizanje - preskakanje bubnja

U postupku CCC kojeg primjenjuje terameter, izraunava se energija koju apsorbira tlo (tj. vrijednost
OMEGA). Akceleracija bubnja mjeri se u dva ortogonalna smjera, a brzina bubnja odreuje se integriranjem
akceleracijskih komponenata. Energija se izraunava tako da se u obzir uzima masa bubnja, masa rotirajueg
ekscentra, statika sila i sila ekscentra. U integraciji diferencijalne jednadbe upotrebljavaju se dva ciklusa
pobude da bi se u obzir uzeo nain rada jer je to znaajno za tonu interpretaciju (slika 3.4, tablica 1.3).
Do sada su se vrijednosti dinamikog zbijanja najee badarile na temelju vrijednosti dobivenih iz
tradicionalnih ispitivanja kao to je npr. stupanj zbijanja (DPr) i gustoa , ili pak modul deformacije Ev. Meutim,
sve se ee koriste dinamiki moduli vibracije koji se izravno dobivaju u tijeku rada valjka, tako da moemo
oekivati da e se ti moduli u budunosti sve ee upotrebljavati kao parametri za odreivanje kvalitete
zbijanja. Osnovne prednosti kontinuirane kontrole zbijanja tijekom rada valjka su:
kontinuirano se kontrolira itava povrina,
rezultati su dostupni ve tijekom zbijanja pa stoga nema ometanja niti kanjenja graevinskih
radova,
samo zbijanje je optimalno - izbjegavaju se lokalne pojave pretjeranog zbijanja (to inae dovodi
do ponovnog rahljenja povrinskog sloja),
na minimum se svodi drobljenje i unitavanje/abrazija zrna to bi inae moglo negativno utjecati
na kvalitetu cestovnih i eljeznikih konstrukcija,
trokovi kontrole su manji od trokova tradicionalnog ispitivanja,
trajno je dostupna potpuna dokumentacija za itavu povrinu.
Oito je da se postupak kontinuirane optimalizacije i kontrole tijekom zbijanja treba primjenjivati kada god je
to mogue. Ponekad nailazimo na miljenja da je taj postupak jako skup. Meutim, to nikako nije tono.
Ekonomske studije obavljene u sprezi s geotehnikim istraivanjima i nadzorom na gradilitu jasno pokazuju da
ova metoda kontrole na kraju dovodi do uteda, do smanjenja vremena graenja, i do poboljanja kvalitete.
Potrebni su samo odgovarajua oprema i obuka koju provodi geotehniki inenjer upoznat s tim mjernim
ureajem.
Dubina mjerenja je kod ureaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja bitno vea od dubina koje se postiu
upotrebom tradicionalnih metoda. Mjerenje gustoe se kod tradicionalnih metoda obavlja do dubine od 0,1 do
0,3 m a standardna ispitivanja probnom ploom dopiru do dubine od 0,5 do 0,6 m. S druge strane, mjerenja
obavljena postupkom CCC doseu do dubine od 1,5 do 2,2 m. Praktini primjer prua slika 3.5, gdje je za
izvoenje armiranobetonske temeljne ploe jedne elektrane trebalo je obaviti dubinsko poboljanje i djelominu
zamjenu tla da bi se tako umanjila diferencijalna slijeganja.
Poboljanje tla u rastresitim rijenim nanosima (pjeani prah) obavljeno je izvoenjem ljunanih pilota koji
su prekriveni geotekstilom i slojevima pjeanog ljunka. Toan raspored i promjer ljunanih pilota praen je
ureajem za CCC sve vrijeme izvoenja zemljanih radova i to sve do nanoenja konanog sloja koji se nalazio
1,5 m iznad ljunanih pilota (slika 3.5).

38/104
 slika 3.5 Rezultati kontinuirane kontrole zbijanja (CCC) obavljene pomou ureaja ugraenog na valjku, na nasipu debljine 1,5 m na
temeljnom tlu poboljanom postupkom vibroflotacije. Poloaj ljunanih pilota dobro se vidi na dijagramu

Osim toga, postupkom CCC poveana je trajnost geosintetikog materijala koji je ugraen u vieslojnu
konstrukciju. Ravnomjerno zbijana glatka povrina svakog sloja nije podlona stvaranju nabora u geosintetikoj
tkanini, a i tee dolazi do njezina probijanja. Time se takoer izbjegava i lokalno pretjerano zbijanje nasipanih
slojeva, a tako i prekorauje dozvoljenih naprezanja u zoni geotekstila ili u pokrovu.
Postupak kontinuirane optimizacije kontrole tijekom zbijanja pokazao se kao prikladan na mnogim
gradilitima, pa je tako upotreba tog postupka ve nekoliko godina obvezatna u Austriji (uglavnom pri izvoenju
dravnih cesta i autocesta, ali i kod gradnje eljeznikih pruga i izvoenja glinenih brtvenih slojeva za
odlagalita otpadnog materijala, te kod gradnje nasutih brana). Metoda se moe primijeniti za sve vrste
zemljanih ili nasutih materijala, pa tako i za razne proizvode dobivene recikliranjem, a uspjeno se rabi i za
zbijanje pokosa do nagiba od = 2:3. Kod zbijanja pokosa, valjak se mora tegliti a treba se koristiti i posebnim
postupkom upravljanja (da bi se izbjeglo klizanje). Pouzdana interpretacija podataka dobivenih mjerenjem
mogua je samo ako se u obzir uzme i nain rada valjka, a ti uvjeti variraju od kontinuiranog kontakta izmeu
bubnja i meke podloge pa do ljuljanja ili ak nekontroliranog kretanja u sluajevima kada je krutost tla vrlo velika
(slika 3.4, tablica 1.3). Nain rada bitno utjee na porast dinamikih vrijednosti zbijanja tijekom samog zbijanja,
pa se stoga mogu lako uoiti na iskazanim dijagramima. Moduli dinamike vibracije ( Evib) mogu se izravno
odrediti pomou posebno opremljenih valjaka, pri emu se u obzir, osim vibracijskih karakteristika, uzima i
odnos izmeu optereenja i slijeganja.
Dobra je korelacija izmeu ovih vrijednosti i statikih modula i one su u velikoj mjeri neovisne o parametrima
stroja (npr. o amplitudi i frekvenciji) te o brzini kretanja valjka. Ovaj se sofisticirani sustav moe primijeniti za sve
vrste tla i ostalih zrnatih materijala, pa ak i za asfaltne slojeve.

39/104
 U zakljuku vrijedi napomenuti da se optimalizirano zbijanje ne smije bazirati na samo jednoj "vrijednosti
zbijanja", tj. na minimalnoj dozvoljenoj vrijednosti koja se najee propisuje u veini propisa i norma (tj. modulu
optereenja probnom ploom Ev i/ili "stupnju zbijanja" DPr). Primjenom ureaja za kontinuiranu kontrolu i
optimalizaciju zbijanja koji se nalazi na valjku (CCC) moe se postaviti vei broj kriterija. Stoga se
primopredajna ispitivanja mogu bitno poboljati bez kompliciranja primopredajnog postupka. Ako elimo postii
kvalitetno i ravnomjerno zbijanje, preporuuje se zadavanje sljedeih kriterija:
minimalne i maksimalne vrijednosti dozvoljenog dinamikog zbijanja. Jasno definirani
minimalni/maksimalni kvantil (10%) ili maksimalna standardna devijacija ( 15 do 20 %, u odnosu
na srednju vrijednost),
porast vrijednosti dinamikog zbijanja izmeu dvaju prijelaza valjka: <5%,
ne smije doi do smanjenja vrijednosti dinamikog zbijanja (jer bi to znailo da dolazi do
ponovnog rahljenja i/ili drobljenja zrna) osim kada se obavlja "valjanje mikropukotina" da bi se
umanjila pojava odraznih pukotina u slojevima koji su stabilizirani cementom (slika 3.6).

slika 3.6 Shema kontroliranog relaksacijskog valjanja (valjanje mikropukotina) kojim se smanjuju odrazne pukotine u slojevima koji su
stabilizirani cementom i to obavljanjem specifinog dodatnog zbijanja i naknadnog povrinskog rahljenja u sprezi s
dinamikom kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC) pomou kontrolnog ureaja instaliranog na valjku

40/104
4.3.3 Dinamiko ispitivanje probnom ploom

Tradicionalna ispitivanja probnom ploom (dakle statika ispitivanja) i ispitivanja ureajem za kontinuiranu
kontrolu zbijanja (CCC) ne mogu se provesti kada za to nema dovoljno prostora (npr. kod nasipavanja uskih
jaraka, ili zasipavanja potpornih konstrukcija). U takvim se sluajevima sve ee primjenjuje dinamiko
ispitivanje probnom ploom ili "ispitivanje deflektometrom s padajuim teretom ".
Za razliku od statikog ispitivanja probnom ploom, ovo se ispitivanje moe obaviti vrlo brzo i nije potreban
protuuteg. Shematski prikaz postupka prua slika 3.7. Dubina mjerenja otprilike odgovara dvostrukom promjeru
probne ploe, tj. iznosi 60 cm za standardnu plou promjera 30 cm. Opsenim su istraivanjima dobiveni
sljedei rezultati:
pouzdani rezultati ispitivanja mogu se postii dovoljno osjetljivim mjerenjem slijeganja ureajem
za dinamiko ispitivanje probnom ploom i pravilnim badarenjem tog ureaja,
osnovni je pokazatelj stupnja zbijenosti tla (ili nekog drugog zrnatog sloja) omjer izmeu
maksimalnog pomaka ploe i maksimalne brzine ploe,
svojstva opruge-priguivaa moraju biti nepromjenjiva u rasponu od 0 do 40C jer se ispitivanja
esto obavljaju u vrlo tekim terenskim uvjetima. Samo elementi napravljeni od elika
zadovoljavaju te zahtjeve. Karakteristike gumenih elemenata mijenjaju se ve pri manjim
temperaturama.

slika 3.7 Elementi ureaja za dinamiko ispitivanje probnom ploom (deflektometar s padajuim teretom)

41/104
4.4 PREDNOSTI KVALITETNOG ZBIJANJA

4.4.1 Openito

Kvalitetnim se zbijanjem bitno poboljavaju svojstva tla (ili drugog zrnatog materijala) a naroito:
poboljavaju se svojstva nosivosti-deformacije,
smanjuju se tetni utjecaji koji se pojavljuju zbog promjene volumena (bujanje, skupljanje,
uzdizanje zbog zamrzavanja),
postie se bolja kontrola protoka vode,
poveava se stabilnost pokosa itd.
Krajnji su rezultat tih geotehnikih poboljanja brojni pozitivni uinci za ceste, autoceste, eljeznice, zrane
luke, razne zemljane radove itd.:
poveanje sigurnosti,
poboljanje uporabivosti (npr. komfornija vonja),
poveanje vijeka trajanja,
smanjenje trokova odravanja,
krae vrijeme graenja (to uglavnom vrijedi ako se primjenjuje sustav kontinuirane kontrole
zbijanja CCC),
smanjen protok zagaivaa (u sluaju zbijanja otpadnog materijala),
graenje visokih nasipa umjesto mostova (to se naroito odnosi na ceste i autoceste),
kod mostova, graenje niskih upornjaka na visokim nasipima umjesto visokih upornjaka; tako se
smanjuje diferencijalno slijeganje izmeu mosta i nasipa a i postiu se financijske utede.

4.4.2 Ceste i eljeznice

Poveanje vijeka trajanja i uporabivosti naroito je znaajno u podruju cesta i eljeznica. Ovdje nije
potreban samo vrlo visoki stupanj zbijanja, ve je od osnovnog znaenja i ravnomjernost zbijanja. To se najbolje
moe provjeravati kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC) jer je taj postupak bitno bolji od tradicionalnih
statistikih postupaka.
U ovom se postupku uvode i neki novi statistiki kriteriji jer se unose i podaci kao to su ujednaenost
zbijenog sloja te porast stupnja zbijanja nakon svakog novog prijelaza valjka. Relevantni su parametri i srednja
vrijednost, maksimalna i minimalna vrijednost, standardna devijacija, te porast vrijednosti dinamikog zbijanja.
Osim toga, moi e se iskoristiti i "minimalni kvantil" (isto kao i "maksimalni kvantil") poto se stekne
odgovarajue iskustvo u primjeni postupka CCC. Sadanji statistiki parametri ne omoguavaju ocjenu
raspodjele kontrolnih podataka po dionici. Zone koje prikazuje slika 3.8 imaju istu srednju vrijednost,
maksimalnu i minimalnu vrijednost te istu standardnu devijaciju. Meutim, kvaliteta se na njima ipak razlikuje.
Na slika 3.8 -(1) prikazana je samo ograniena slaba zona koja se lako moe poboljati, dok se za drugu zonu
trebaju poduzeti opsene mjere da bi se postigla dostatno ujednaena kvaliteta slika 3.8 -(2).

slika 3.8 Shematski prikaz kontrole dviju zbijenih zona istih statistikih karakteristika. Pojedine trake oznaavaju trakove kojima su se
kretali valjci i obavljali kontrolu postupkom CCC. Statistiko ocjenjivanje moe se bitno poboljati "variografijom" ili
postupkom "Kriging"

42/104
 Dvije metode, tj. "variografsku metodu" i "Kriging metodu", primjenjujemo za statistiko odreivanje
raspodjele kontrolnih vrijednosti u nekom podruju. Prvobitno su te metode razvijene za interpretaciju
geofizikih podataka ali je kasnije ustanovljeno da bi mogle biti korisne i u podruju osiguravanja kvalitete
zbijenih slojeva, dakle na cestama, autocestama, eljeznikim prugama, zranim lukama, nasipima, brtvenim
slojevima i ostalim konstrukcijama od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala.
Na eljeznikim se pragovima dinamiko optereenje poveava s porastom krutosti podlonog zastora i
posteljice. To negativno utjee na kontakt izmeu tranice i kotaa. Stoga mnogi inenjeri specijalizirani za
podruje eljeznica smatraju da se u takvim sluajevima treba zadavati nii stupanj zbijanja, tj. da zbijanje
takvih slojeva ne smije biti suvie intenzivno. Meutim sa stajalita mehanike tla, tako bi se situacija samo
pogorala.
Zemljani materijal (ili neki drugi zrnati materijal) koji nije optimalno nabijen neizbjeno prolazi kroz proces
dodatnog zbijanja tijekom odvijanja prometa. To dodatno zbijanje uglavnom nije ujednaeno, pa su lokalne
razlike krutosti velike. Stoga bi se tijekom izvoenja radova zbijanje trebalo obaviti tako da bude to intenzivnije
(da bi se na taj nain izbjeglo dodatno zbijanje tijekom prometa), ali se treba koristiti zemljanim materijalom (ili
nekim drugim zrnatim materijalom) koji ne postie suvie veliku krutosti nakon zbijanja.
esto se na vrlo prometnim cestama nosivi slojevi stabiliziraju cementom. Cementna se stabilizacija takoer
sve ee rabi za poboljanje recikliranog materijala koji je dobiven razbijanjem starih cesta/autocesta, a
ponovo se upotrebljava za izradu kvalitetnih habajuih slojeva. Tu dolazi do pojave odraznih pukotina.
Inovativna metoda za ublaavanje pojave odraznih pukotina u cementom stabiliziranim slojevima je
relaksacijsko valjanje uz kontinuiranu kontrolu zbijanja tijekom valjanja, a pokazala se podobnom jo od sredine
devedesetih godina. Taj postupak "valjanja mikropukotina" ukljuuje pretjerano zbijanje (slika 3.6.) ime se
dobiva fina mrea sastavljena od brojnih sitnih povrinskih pukotina koje se ne ire u gornji bitumenski sloj ili u
asfaltni zastor kolnike konstrukcije.
Osim toga, kontinuirana kontrola zbijanja pri emu se valjak rabi kao mjerno sredstvo omoguuje
intenzivno i vrlo homogeno zbijanje, a to je izuzetno znaajno za osiguravanje dugoronosti stabiliziranih
slojeva, naroito onih koji su izloeni jakom prometnom optereenju.

43/104
4.4.3 Zrane luke, uzletno-sletne staze

U proteklim je desetljeima dolo do znaajnog porasta zranog prometa, pa tako i do porasta

statikog/dinamikog optereenja i broja ciklusa optereenja na pistama i uzletno-sletnim stazama. Porast
maksimalnih teina putnikih zrakoplova pri uzlijetanju prikazuje slika 3.9, a na istoj je slici i naznaka teina
nekih od poznatih buduih zrakoplova. Moemo zakljuiti da geotehnika kvaliteta nosivog sloja, tampona i
posteljice postaje sve znaajniji faktor tj. faktor koji sve vie utjee na projektirani vijek trajanja (obino 20 do 30
godina), na uporabivost i na odravanje itavog objekta.

slika 3.9 Povijesni prikaz porasta teina civilnih aviona pri uzlijetanju, ukljuujui i poznate budue modele

Beton se smatra dominantnim materijalom za izradu kolnika u zranim lukama i to uglavnom zbog njegove
cijene odreene na bazi vijeka trajanja, zatim zbog njegove otpornosti na utjecaj goriva, te zbog otpornosti na
lokalne deformacije]. Uglavnom je svugdje obvezatna stroga kontrola kvalitete betona za kolniku konstrukciju i
za vezane nosive slojeve (tu se uglavnom misli na cemente stabilizacije), iako se esto ta ista pravila ne
primjenjuju na nevezane tamponske slojeve i posteljicu. Meutim, ti slojevi isto tako znaajno utjeu na
ponaanje krutih i savitljivih ili pak kombiniranih kolnikih konstrukcija.
Stoga bi se itava konstrukcija trebala smatrati vieslojnim sustavom sastavljenim od uzajamno ovisnih
komponenata (donji ustroj plus gornji ustroj), pri emu su znaajni sljedei faktori:
djelotvorno prenoenje optereenja (to ukljuuje i prijenos optereenja preko spojnica),
debljina i naponsko-deformacijsko ponaanje pojedinanih slojeva,
geotehnika svojstva posteljice,
vrstoa na savijanje i zamor betona (ili asfalta),
utjecaj temperature,
optereenje koje se oekuje zbog uvoenja novih zrakoplova.
Slabo i neravnomjerno zbijanje posteljice, tamponskog sloja i/ili nosivog sloja dovodi do preuranjenog
poputanja kolnika (jednostrukih betonskih ploa, spojnica itd.).
Na primjer, analizom postojeih vojnih kolnika utvreno je da habajue povrine kolnika postaju
neupotrebljive poto popusti 30-50 % kolnikih povrina. Stoga se tradicionalne metode za kontrolu zbijanja, tj.
metode bazirane na pojedinanim (tokastim) ispitivanjima, danas sve rjee primjenjuju. Visoka kvaliteta itave
konstrukcije moe se postii samo uz kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC) pomou ureaja instaliranog na
valjku, a taj postupak pokazao se prihvatljivim ne samo za zemljane materijale, ve i za ostale vezane ili
nevezane zrnate materijale (poput slojeva stabiliziranih vapnom ili cementom, asfaltnih nosivih slojeva itd.).

44/104
4.4.4 Zasipi potpornih graevina

Postavka da se dobrim zbijanjem poveava sigurnost konstrukcije vrijedi za sve vrste konstrukcija i zemljanih
radova. Poseban je sluaj zasipavanje zidova i potpornih konstrukcija gdje bi prejako zbijanje moglo dovesti do
prekomjernog bonog pritiska tla, koji bi na stranjoj strani zida mjestimino mogao dosegnuti i graninu
vrijednost pasivnog otpora tla (slika 3.10). Takvi "pritisci zbijanja" mogu ak uzrokovati i ruenje krutih potpornih
konstrukcija, a iskustva pokazuju da je bilo takvih sluajeva. Do pretjeranog poveanja napinjana uglavnom
dolazi u gornjem dijelu krutih zidova. Iako se naprezanje donekle smanjuje u daljnjem tijeku graenja, preostala
vrijednost tog "pritiska zbijanja" moe biti znatno vea od aktivnog tlaka ili od geostatikog naprezanja. Takva
koncentracija naprezanja moe se izbjei adekvatnijim zbijanjem i/ili postavljanjem stiljivih ploa iza graevine.
To takoer olakava kontrolirano poputanje zida, a time i smanjenje geostatikog naprezanja prema vrijednosti
aktivnoga tlaka u sluaju relativno krutih konstrukcija (npr. krutih upornjaka za mostove). Takvi stiljivi umeci
uglavnom se sastoje od geopjenastog materijala ali oni mogu biti i geokompoziti, a mogu se postavljati iza
tradicionalnih betonskih zidova ili kao dopuna zidovima od armiranog tla.

slika 3.10 Poveanje bonog pritiska tla na potpornu konstrukciju, upornjak mosta itd. zbog pretjeranog zbijanja materijala zasipa. Prikaz
za faze graenja

4.4.5 Nasip za industrijski mulj

Poveanje sigurnosti kao rezultat odgovarajueg zbijanja posebno se treba analizirati za projektiranje i
izvoenje nasipa za industrijski mulj. Ti nasipi slue za zadravanje industrijskih nusproizvoda, kao to je npr.
rudnika jalovina, a po veliini su jednaki ili ak i vei od hidrotehnikih brana. Unato njihovoj veliini, tj. bez
obzira to neki od njih pripadaju najveim konstrukcijama koje je ovjek ikada napravio, ovi nasipi tek su se
posljednjih desetljea poeli tretirati kao "brane", predstavljaju troak u postupku iskoritavanja rudnika, tj. ne
donose prihod kao to je to sluaj kod brana za hidroelektrane.
Zbog tog smo razloga i suvie esto svjedoci poputanja takvih nasipa, kod njih se katastrofe dogaaju ak
deset puta ee nego kod obinih nasutih brana. Mnogi takvi sluajevi uzrokovali su velike tete, a u nekim je
sluajevima bilo i ljudskih rtava. Stoga kod takvih konstrukcija veliku panju treba posvetiti geotehnikom
projektiranju i samom postupku graenja, te bi kontinuirana kontrola zbijanja takvih nasipa trebala postati
obvezatnom.

45/104
4.4.6 Zatitni nasipi

Inenjerske konstrukcije od zemljanog materijala sve ee slue kao visoki nasipi za zatitu od velikih
odrona kamenja, lavina i blatnog toka. Takve pojave uglavnom ugroavaju ljudska naselja i razne prometne
objekte. Na zatitne nasipe uglavnom djeluju dinamika udarna optereenja koja su superponirana statikim
optereenjima, s tim da ima i mjestiminih pojava prekomjernog tlaka porne vode. Unutarnja i vanjska stabilnost
takvih nasipa uvelike ovisi o stupnju zbijanja. Njihove kritine zone esto se pojaavaju geosintetikim
materijalom . I tu je zbijanje izuzetno znaajno, jer se intenzivnim zbijanjem poveava zajedniko zatitno
djelovanje, pa tako i ukupna otpornost konstrukcije na udar.

4.4.7 Odlagalita otpadnog materijala

Intenzivnim zbijanjem krutog otpada smanjuje se protok zagaivaa i to uglavnom zbog smanjenja
hidraulike propusnosti. Osim toga, smanjuju se i kemijsko-fizikalne i bioloke reakcije unutar otpadnog
materijala, pa tako i zagaivaki potencijal odlagalita.
Mjerenja pokazuju da se preostala bioloka reaktivnost mehaniki i bioloki tretiranog komunalnog otpada
bitno smanjuje ako se otpad intenzivno zbija do vrijednosti hidraulike propusnosti od otprilike k 510-7 m/s. U
takvim se sluajevima protok procjedne vode kroz otpadni materijal smanjuje za 80 do 90%.
I konano, intenzivno zbijanje bitno je i za brtvene slojeve na odlagalitima otpada. I ovdje se uspjeno
primjenjuje metoda kontinuirane kontrole zbijanja s pomou ureaja ugraenog na valjku. U meuvremenu su
za materijale uspostavljene korelacije izmeu vrijednosti dinamikog zbijanja i hidraulike propusnosti (slika
3.11). Ova se metoda moe primijeniti i za kontrolu stupnja zbijenosti i propusnosti nasipnih slojeva zemljanih
brana u hidrotehnici (to naroito vrijedi za brane s niskopropusnom jezgrom).

slika 3.11 Terenska kontrola propusnosti brtvenih slojeva (od jednolike gline do dobro graduiranih mjeavina gline i ljunka) pomou
kontinuirane kontrole zbijanja ureajem montiranim na valjak. Primjeri korelacija izmeu vrijednosti dinamikog zbijanja
(CMV ili OMV) i koeficijenta hidraulike propusnosti (k)

46/104
5 NASIPI

5.1 OPENITO

Cesta se kao graevinski objekt sastoji od gornjeg i donjeg ustroja.

Pod donjim ustrojem ceste razumijevaju se zemljani trup i objekti - mostovi, propusti, vijadukti, potporni i
obloni zidovi itd. Donji ustroj ima zadau da preuzme prometno optereenje i cijelu konstrukciju gornjeg
ustroja. On stvara ravnu povrinu na koju nalijee gornji ustroj. Zemljani trup ceste je dio ceste nainjen od
zemlje ili drugog materijala (ljunka, pijeska, kamena itd.). Prema poloaju terena, zemljani trup moe biti u:
nasipu,
usjeku,
zasjeku i
galeriji.
Jedan od oblika zemljanog trupa moe biti i tunel. Meutim, pri izradbi tunela osim iskopa postoje i mnogi
drugi radovi, pa se stoga tunel obino smatra posebnim graevinskim objektom.
Zemljani trup mora biti izgraen tako da to dulje osigura dobru stabilnost ceste, tj. da se ne pojave
slijeganja i deformacije koje bi mogle uzrokovati oteenje kolnike konstrukcije. Da bi se to postiglo, zemljani
trup treba nainiti od kvalitetnog materijala te ga jednolino i dobro nabiti odgovarajuim strojevima. Dobro
nabijen zemljani trup slijee se s vremenom do 1%, a nenabijeni ak i vie od 10%. Materijal za izradbu
zemljanog trupa mora biti odgovarajue kvalitete i dobrih fiziko-kemijskih svojstava. Za izgradnju zemljanog
trupa ne smije se upotrebljavati materijal organskog podrijetla kao to su treset, humus i mulj.
Strojevi koji se upotrebljavaju za nabijanje materijala pri izradbi zemljanog trupa mogu se
podijeliti na ove vrste:
statike (nabija se pritiskom),
dinamike (nabija se udarom),
vibracijske (nabija se vibriranjem).
U statike strojeve pripadaju: jeevi, parni i motorni valjci, valjci s gumenim kotaima.

5.1.1 Nasip

Nasip je jedan od najeih oblika zemljanog trupa. Kota nivelete nalazi mu se iznad kote terena. Treba ga
izvesti tako da kasnije ne doe do slijeganja.
Nasip se moe izraivati na vie naina:
u slojevima,
s ela u punom profilu,
sa strane i
sa skele

Najbolji je nain izradbe nasipa u slojevima. Debljina slojeva u vezanog tla je 30-75 cm, a u nevezanog
(rahlog) tla debljina moe biti i 100 cm. Openito, debljina slojeva ovisi o nainu izvedbe i o vrsti strojeva koji se
koriste za nabijanje.

47/104
5.1.2 Usjek

Usjek je zemljani objekt dobiven iskopom odreenoga poprenog profila u zemlji. Na usjeku je, za razliku od
nasipa, niveleta budue ceste ispod povrine terena.
Iskop usjeka moe se izvesti na vie
naina:
u uzdunim slojevima,
prosjekom s ela,
sa strane,
s uzdunim presjekom,
u terasama i
s potkopom i oknima

5.1.3 Zasjek

Zasjek je specifian oblik zemljanog trupa. On moe biti

izveden kao klasini (tipini) zasjek ili isti zasjek. Klasini (tipini)
zasjek sastoji se od usjeka i nasipa, a isti zasjek, za razliku od
usjeka, ima samo jednu kosinu, i to onu na strani brda. Kosine
zasjeka izvode se u nagibu koji ovisi o vrsti materijala.
Izradba zasjeka slina je nainu izvedbe usjeka odnosno
nasipa.

5.1.4 Galerije

Galerije su specijalni oblik zasjeka to se izvodi u vrstim stijenama. Kosine galerije izvode se u
kontranagibu, tj. lunim potkopavanjem mase brda.
Postoje dvije vrsti galerija.
U prve vrste kamena masa obuhvaa dio
slobodnog profila u obliku konzole iznad planuma.

48/104
 U druge vrsti galerije kamena masa obuhvaa itav
slobodni profil, kao i u tunela, samo je s jedne strane
otvorena i poduprta stupovima.

Galerije se takoer grade i za zatitu cesta od snjenih lavina ili od obruavanja stjenovitog
materijala.

5.2 VISOKI NASIPI UMJESTO MOSTOVA

Moderna oprema za zbijanje, optimiziranje i kontrolu zemljanih radova otvorila je mogunost graenja visokih
nasipa umjesto mostova za ceste, autoceste i eljeznice. U veini sluajeva, takva alternativna rjeenja
umanjuju trokove graenja i olakavaju iskoritavanje oblinjeg nasipnog materijala (koji se dovozi iz
graevinskih iskopa ili zasjeka). Osim toga, nasipi se mogu obloiti vegetacijom pa stoga nisu tetni za okoli, a
i trokovi njihovog odravanja znatno su nii nego kod mostova. Ponaanje visokih nasipa poboljava se s
vremenom, dok je kod mostova situacija upravo suprotna (naroito u sluaju prednapetih armiranobetonskih
konstrukcija). Osim toga takvim se graevinama izbjegavaju diferencijalna slijeganja koja su prisutna na
kontaktu izmeu upornjaka mosta i prilaznih nasipa. I, na kraju, visoki nasipi mogu posluiti i kao protutea i
tako poveati stabilnost nestabilnih pokosa - za razliku od mostova za koje treba izvoditi skupe temelje i
provoditi zatitne mjere da ne bi dolo do poputanja pokosa. Dakle, nasipi su se pokazali kao vrlo uspjena
alternativa mostovima koji se izvode na padinama (slika 3.12).

slika 3.12 Nasip umjesto mosta na trasi autoceste u pokosu

Ipak dugogodinje iskustvo s raznim nasipima, ija visina varira od 40 do 120 m (koji su uglavnom bili
graeni kao podloga za autoceste), pokazuje da ne postoje sveobuhvatni kriteriji kojima bi se jednoznano
vrednovale prednosti nasipa u odnosu na mostove.
Stoga se na svakom pojedinom projektu treba donijeti zasebna odluka o gradnji bilo mosta ili nasipa.
Osnovni faktori koji utjeu na odluku o gradnji nasipa umjesto mosta su:
smjetaj objekta, ukljuujui i poloaj postojeih graevina ili naselja,
zahtjevi ouvanja okolia i ekosustava (npr. prolaz za ivotinje)
geomorfologija, stabilnost postojeih kosina,
svojstva tla, ukljuujui i prisutnost vode u tlu i pokosu,

49/104
 dozvoljena apsolutna i diferencijalna slijeganja krune nasipa (u vezi s ravnou cestovnih ili
eljeznikih konstrukcija),
dostupnost odgovarajueg nasipnog materijala,
koliina materijala (iskop i zasjek u odnosu prema potrebnom nasipu) na odreenom potezu,
duina i kvaliteta pristupnih cesta koje e se koristiti za dopremu nasipnog materijala,
broj, promjer, duina i lokacija eventualnih propustau dnu i/ili u tijelu nasipa,
dinamika graevinskih radova,
trokovi graevinskih radova,
dugoroni trokovi odravanja,
lokalni klimatski uvjeti i estetika.

5.2.1 Propusti u visokim nasipima

Propusti koji se izvode u dnu ili po visini visokih nasipa trebaju se dobro proanalizirati i adekvatno projektirati.

slika 3.13 Izmjerena raspodjela pritiska tla na armiranobetonski propust u dnu nasipa visine 60 m

Sile koje djeluju na te objekte ovise o krutosti propusta i okolnog tla pa stoga i o stupnju zbijenosti nasipa.
Slaba zbijenost bonih slojeva nasipa i velika krutost propusta dovodi do koncentracije naprezanja na objektu.
Primjer za sluaj gdje je betonski propust na dnu nasipa visokog 60 metara prua slika 3.13. Izmjereni
pritisak na vrhu krunog propusta bio je za vie od dva puta vei od geostatskog pritiska nadsloja.
Pritisak nadsloja moe se smanjiti slabijim zbijanjem prvih slojeva iznad propusta ili ugradnjom stiljivih
umetaka (npr. geopjene). Takav stiljivi jastuk omoguuje prijenos optereenja s nadsloja na bone zone
propusta. Stoga se te bone zone trebaju dobro zbiti.

50/104
6 POTPORNI I OBLONI ZIDOVI - POTPORNE KONSTRUKCIJE

6.1 OPENITO

U knjizi II treeg izdanja OTU 2001 u etvrtom poglavlju obraeni su zemljani radovi na nain da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoe za materijale, proizvode i radove koji se koriste na izvedbi potpornih i oblonih
zidova.
Za jasno razumijevanje dan su definicije izmeu kojih posebno treba izdvojiti:
Potporni zidovi su masivne ili ralanjene, trajne ili privremene graevine koje podupiru
vertikalne ili strme zasjeke terena, ili nasut materijal.
Obloni zidovi su lake kompaktne ili ralanjene graevine koje zatiuju vertikalne ili strme
zasjeke terena, statiki stabilne od utjecaja prirodne erozije.
Tajaa je betonska ili glinena ovalna podloga za prihvat drenanih cijevi.
Procjednice (Barbakane) su cjevasti prodori u tijelu porpornog zida za odvoenje procjednih
voda koje se skupljaju iza zida.
Bunjasta obrada kamena jest obrada povrine kamena ekiem i dlijetom (picom).
picanje je obrada povrine kamena picom.
tokanje (ozrnjavanje) je obrada povrine kamena zupastim ekiem.
Obrubljivanje kamena je rad na obradi rubnih povrina kamena pomou dlijeta.

6.2 IZRADA ZIDOVA

Rad na zidovima obuhvaa ne ograniavajui se na:

pregled terena prije poetka rada,
iskolenje,
iskope za temelje, ugraivanje betona i armature,
izradu betonskih tajaa, polaganje drenanih cijevi,
izradu revizijskih okana i poprenih ispusta drenae,
izradu procjednica (barbakana),
izradu kamene zaloge i filtra, izradu glinenih epova iznad drenaa, kao i
ureenje okolia po zavretku radova.

6.2.1 Iskop temelja

Iskop za temelje obavlja se u tlu kategorije A, B ili C, prema dimenzijama iz projekta. Ako to zahtijevaju
terenski uvjeti (vea dubina iskopa, nestabilnost terena), iskop treba razuprijeti i osigurati odgovarajuom
konstrukcijom i oplatom.
Ako se zidovi temelje u prainastim ili glinovitim materijalima, posljednjih 20-30 cm tla potrebno je iskopati
neposredno prije betoniranja kako bi se izbjeglo mogue razmekavanje tla u dnu temelja zbog kie.
Da se prilikom iskopa ne bi ugrozila ravnotea padine, zidove treba raditi u kampadama s preskokom svake
druge kampade. Duljinu kampada treba prilagoditi terenskim uvjetima.
Dno temelja treba detaljno pregledati i utvrditi odgovara li za temeljenje zida, a ako ne odgovara, iskop treba
produbiti.

51/104
6.2.2 Betoniranje temelja zida

Betoniranjem temelja moe se zapoeti tek poto se o ispravnosti izvedbe temeljne jame uvjerio projektant i
nadzorni inenjer.
Ako se iskopi za temelje zida razupiru, nije doputeno ostavljanje dijelova oplate ili razupora u temelju.
Betonu u temeljima moe se dodati odreena koliina zdravog i jedrog lomljenog kamena koji mora biti ist,
navlaen vodom i pravilno rasporeen po temelju.

6.2.3 Betoniranje zida izvan temelja

Zid izvan temelja treba betonirati u propisno izraenoj i pripremljenoj oplati, koja osigurava mjere i poloaj
zida prema projektu.
Beton se mijea strojno, a ugrauje vibriranjem tako da ne doe do segregacije i da povrine betona nakon
skidanja oplate budu ravne i glatke. Ne doputaju se horizontalni prekidi u betonu. Ako ipak nastanu, u prekid
zida treba ugraditi sidra od armature u koliini 0,3% od betonskog presjeka, a povrinu spojeva obraditi kao pri
nastavku betoniranja.
Betonski zidovi s kamenom oblogom betoniraju se prema napredovanju postavljanja kamene obloge.

6.2.4 Zidanje kamenom

6.2.4.1 Zidanje obraenim lomljenim kamenom u cementnom mortu

Obraeni lomljeni kamen je onaj koji se obradi dlijetom (picom) i ekiem ili na neki drugi nain u komade
razne veliine prikladne za zidanje, s najmanje dvije priblino ravne leine povrine. Dimenzije kamena trebaju
biti pogodne za veze u zidu. U takve kamene ubraja se i prirodni ploasti kamen s dvije priblino ravne povrine.
Kamen se prije zidanja mora dobro oprati i oistiti od zemlje, gline i drugih neistoa.
Kamen treba imati volumen od priblino 0,02 m 3, s tim da mu je najmanja mjera 20 cm. Ne zahtijeva se
izravnavanje kamena u slojevima. Pojedino kamenje treba dobro povezati u uzdunom i poprenom smjeru
zida, tako da ima to manje upljina.
Vidljiva povrina zida mora se izraditi od odabranih krupnijih komada kamena proizvoljnog oblika. irina
spojnica ne smije biti vea od 3 cm. Ne doputa se ugraivanje sitnih komada kamena na licu zida. Gornja,
zavrna povrina zida mora imati pravilne i otre rubove.
Vidljive povrine zida moraju se fugirati cementnim mortom s obiljeenim lijebom. Fuga mora biti uvuena u
zid oko 1 cm.
Svaki kamen u zidu mora biti sa svih strana obloen mortom, i to odmah pri postavljanju na njegovo mjesto,
a ne naknadnim zalijevanjem spojnica. Ne doputa se neposredno slaganje kamena na kamen, niti ostavljanje
praznih upljina. Svaki se kamen prije ugraivanja u zid mora dobro navlaiti vodom.
Vanjske povrine zida prilikom graenja, u vrijeme visokih temperatura, treba polijevati, a za vrijeme prekida
rada povrine izloene suncu treba tititi i vlaiti vodom. Ako se zidanje prekine na due vrijeme, prije
nastavljanja treba oistiti ispucani i troni mort kao i oteene dijelove zida.
6.2.4.2 Zidanje obraenim lomljenim kamenom u suho
Oblik kamena i obrada isti su kao kod zidanja u cementnom mortu samo to kamen mora biti krupniji i
ujednaenijih dimenzija, od kojih je najmanja 30 cm. Izrada zidova u suho, tj. bez morta, uglavnom je ista kao i u
mortu, samo to zahtijeva znatno vie panje. Treba teiti za to boljim izravnim meusobnim nalijeganjem
kamena sa to manje klinova. Zabranjeno je stavljanje zemlje ili otpadaka unutar zidova.
6.2.4.3 Zidanje poluklesanim kamenom
Poluklesani je kamen onaj koji se obradi u pravilan geometrijski oblik ekiem i dlijetom (picom) ili na bilo
koji drugi nain, s ravnim naleuim i sudarnim povrinama. Dimenzije su pojedinih komada razliite. Tonost
obrade mora biti takva da kamenje sloeno u zidu ne smije imati spojnice unutar zida deblje od 3cm, a na licu
zida i u dubinu do 15 cm ne smiju biti deblje od 1 do 1,5 cm.

52/104
 Zidovi od poluklesanog kamena rade se u cementnom mortu. Zaklinjavanje ili umetanje sitnih komada nije
doputeno. Svaki komad kamena mora biti sa svih dodirnih strana potpuno obloen mortom, ne smiju ostati
nikakve prazne upljine, a kamenje se ne smije meusobno dodirivati. Vertikalne spojnice u susjednim
slojevima moraju biti na razmaku od najmanje 20 cm.
Za dimenzije, nalijeganje i sve ostalo vrijedi opis za zidanje obraenog lomljenog kamenog u mortu.
6.2.4.4 Zidanje obraenim kamenom
Obraeni je kamen potpuno pravilan kamen, obraen po nacrtu, s dimenzijama naznaenim u svim
pravcima. Spojnice izmeu pojedinih komada u zidu ne smiju biti ire od 1 cm, moraju biti potpuno ispunjene
mortom, a kamenje se meusobno ne smije dodirivati.Za sve ostalo vrijedi opis za zidanje obraenog lomljenog
kamenog u mortu .
6.2.4.5 Izrada betonskih tajaa
Iza potpornih zidova radi se betonska tajaa i postavlja perforirana drenana cijev za prihvat podzemne vode
u svemu prema projektu za izradu potpornog zida. Visinski poloaj tajae provjerava nadzorni inenjer.
Drenane cijevi mogu biti betonske, azbestcementne ili plastine, a promjer im je odreen projektom. Cijevi
moraju biti poloene u neprekidnom padu, na to treba obratiti osobitu panju kod malih projektiranih padova.
6.2.4.6 Izrada poprenih ispusta
Na pojedinim mjestima, kako je dano u projektu, treba izraditi poprene ispuste drenanog sustava iza
potpornog zida. Popreni se ispusti sastoje od cijevi projektom predvienog promjera, poloenih na
odgovarajuu podlogu. Izljeve poprenih ispusta treba obraditi i taracati kamenom u cementnom mortu omjera
1:3 ili izvesti od betonskih kanalica.
6.2.4.7 Izrada revizijskih okana
Na mjestima poprenih ispusta drenanih sustava, kao i na mjestima lomova nagiba drenanih cijevi, treba
raditi revizijska okna od betona dimenzija 0,80 x 0,80 m ili montana revizijska okna od azbestcementnih cijevi.
U revizijska okna treba ugraditi stupaljke i zatvoriti ih poklopcem od armiranog betona.
6.2.4.8 Izrada procjednica
Na mjestima predvienim u projektu, ili koja odredi nadzorni inenjer, rade se procjednice (barbakane) kroz
potporni zid. Procjednice mogu biti izraene pomou betonskih ili plastinih cijevi 10 cm. Postavljaju se na
svaka 2 metra duine zida. Za vrijeme ugradnje betona, cijevi trebaju biti dobro osigurane protiv pomicanja i
mogueg oteenja. Cijevi koje su predviene za ugradnju moraju imati dokaze o traenoj kakvoi, a njihovu
primjenu odobrava nadzorni inenjer.
6.2.4.9 Izrada kamene zaloge
Kamena zaloga iza potpornog zida radi se prema projektu. Zalogu treba izraditi od zdravog, probranog
lomljenog kamena minimalne dimenzije 20 cm. Zaloga se slae kao suhozid u slojevima, tako da nosi sama
sebe, jer ona ima i statiko djelovanje pri preuzimanju potiska.
6.2.4.10 Izrada filtarskog sloja
Filtarski sloj radi se iza zida, izmeu glinenog materijala iskopa i kamene zaloge. Izbor materijala i debljina
filtra trebaju biti odreeni na osnovi prethodnih laboratorijskih. Ako je potrebno, filtar se moe raditi iz vie
vertikalnih slojeva razliitih materijala (na primjer: 10 cm krupnozrnatog pijeska i 15 cm granuliranog ljunka).
Filtarski materijal nabija se laganim nabijaem. Ne smije se dopustiti mijeanje zemljanog materijala iz padine s
materijalom filtra. Filtarski se sloj moe izvesti i uz primjenu geotekstila ako je to predvieno projektom.
6.2.4.11Izrada glinenog epa
Iznad kamene zaloge i filtra iza potpornog zida radi se glineni ep. Glineni ep mora biti debljine 0,5 m kako
bi se sprijeilo mijeanje povrinske i podzemne vode u drenanom sustavu. Glina se ugrauje u slojevima
debljine 15 cm, vlanost joj mora biti blizu optimalne, a nabija se runim nabijaima.

6.2.4.12 ienje gradilita

Nakon zavretka radova, gradilite treba oistiti od otpadaka i suvinog materijala i okolni dio terena dovesti
u prvotno stanje.

53/104
6.3 MONTANI POTPORNI I OBLONI ZIDOVI

Rad obuhvaa izradu montanih potpornih i oblonih zidova raznih tipova, s

iskopom za temelje,
izradom drenaa i poprenih ispusta drenaa,
izradom, nabavom i montiranjem predgotovljenih izraenih armiranobetonskih elemenata,
gabionskih koara, mrea i koeva za izradu zida od armiranog tla i slino,
te ureenjem okolia po zavretku radova.
Prije ugradnje izvoa mora osigurati visinske kote krune i temelja zida. Ugraivati se mogu samo
neoteeni montani elementi.

54/104
7 STABILNOST KOSINA I ZATITA OD EROZIJE

7.1 OPENITO

Zatita pokosa i drugih povrina izloenih eroziji provodi se u skladu s projektnim rjeenjem na vie naina, a
primjenjuje se pri izgradnji usjeka, zasjeka, nasipa, zeleni meupojas i dr.
Prije poetka rada na ovim zatitama potrebno je radi stabilnosti pokosa ostvariti osnovne uvjete:
pokose izvoditi s nagibima koji osiguravaju stabilnost terena i onemoguavaju naknadna
slijeganja (deformacije),
labilne (nestabilne) pokose, nastale djelovanjem vode, sanirati primjenom odgovarajuih
zahvata,
povrinske i podzemne vode slivnog zalea kontrolirano provesti u recepijente ili odgovarajue
depresije, primjenom travnatih polukrunih kanalia ili drenanih kanala,
noice nasipa i gornje dijelove pokosa usjeka izvoditi u obliku krunog luka, ako to projektom
nije predvieno,
povrine pokosa nasipa ili usjeka grubo isplanirati radi vee hrapavosti i boljega prianjanja
travnate vegetacije, a glatke povrine treba vodoravno izbrazdati odgovarajuim sredstvima
(grablje i sl.).
Poslije izrade nasipa, usjeka ili ostalih cestovnih objekata i provedenih osnovnih uvjeta stabilnosti, potrebno
je odmah zatititi povrine pokosa odgovarajuim nainom zatite.
Prema knjizi II treeg izdanja OTU 2001 u drugom poglavlju zatita pokosa i drugih povrina izloenih eroziji
provodi se na slijedee naine:
primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije
primjenom busena
primjenom oblaganja pojedinanim busenjem
pomou busenja u rolama
travnatim pokrivaem - hidrosjetva
primjenom prekrivaa od netkanog tekstila s uloenim sjemenom trave
sadnjom grmlja i travnate vegetacije
primjenom pletera
pomou koara (gabiona)
oblaganjem kamenom (roliranje)
primjenom mrea
mlaznim betonom
uvrivanjem pojedinih blokova
geomreama

7.2 ZATITA POKOSA PRIMJENOM HUMUSNOG MATERIJALA I TRAVNATE VEGETACIJE

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa nasipa, usjeka i zelenog meupojasa koji su izloeni djelovanju malih
koliina vode primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije na povrinama odreenim projektom ili
prema zahtjevu nadzornog inenjera. Primjena ove zatite ovisna je i o pedolokim svojstvima tla.
Prije poetka izrade ove zatite izvoa je duan osigurati osnovne uvjete stabilnosti povrine pokosa.

55/104
 Za ovu zatitu upotrebljava se aktivni humusni materijal bez primjesa grana, korijenja, kamenih i drugih
materijala koji nisu pogodni za razvoj vegetacije.
Humusni materijal nanosi se poinjui od dna pokosa prema vrhu. Debljina humusnog sloja obino je
odreena projektom. Kada to nije sluaj, za pokose se primjenjuje sloj debljine 0,15 do 0,25 m, a za zeleni
meupojas do 0,45 m.
Humusni se sloj planira i zbija lakim nabijaima. Po fino ureenom humusnom sloju sije se trava. Vrsta i
mjeavina trave odabire se u ovisnosti o ekolokim uvjetima podruja zbog sigurnosti rasta vegetacije. Koliina
sjemena iznosi oko 5,1-8,0 g/m2, a gnojiva oko 80 g/m2.
Nakon izrade humusnog sloja i travnate vegetacije, povrine se moraju njegovati do konanog rasta, a ako je
potrebno pokositi 1-2 puta.
Primjena ove vrste zatite kod pokosa nasipa prikazuje slika 3.14.

slika 3.14 Zatita pokosa primjenom humusnog materijala i travnate vegetacije

Izvoa mora predoiti nadzornom inenjeru rezultate analiza o pravilnom izboru vrste trava i gnojiva, kao i
rezultate kontrole kakvoe sjemena. Gotove povrine zatiene humusnim materijalom i travnatom vegetacijom
preuzimaju se na osnovi koliine obrasle povrine jednolike gustoe, svjee boje i zdravog izgleda.

7.3 ZATITA POKOSA PRIMJENOM BUSENA

Ova vrsta zatite primjenjuje se kada preko pokosa dolazi do protoka veih koliina oborinskih voda. Tada se
oblaganje izvodi pojedinanim busenjem te gotovim kompaktnim busenjem u rolama.

7.3.1 Zatita pokosa primjenom oblaganja pojedinanim busenjem

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa primjenom oblaganja pojedinanim busenjem, na povrinama odreenim
projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera. Ova vrsta zatite pokosa naroito se primjenjuje za
stabilizaciju noice nasipa uslijed podlokavanja kao i na osjetljivim mjestima na vrhu pokosa, gdje dolazi do
lakog ispiranja humusne obloge.
Za ovu vrstu zatite primjenjuje se pojedinano busenje, plodno tlo, odgovarajua mjeavina trave i kolje.
Pojedinano busenje je pravokutnog oblika, veliine stranice 0,25 x 0,25 m ili 0,30 x 0,30 m, a debljine 0,07 m.
Dobiva se obino iz prirodne tratine rezanjem pomou stroja. Izrezano busenje odlae se do upotrebe, ali
najdue 7 dana. Busenje sloeno u odlagalite mora biti zatieno od propadanja i mora biti njegovano. Plodno
tlo i mjeavina trave trebaju odgovarati pedolokim obiljejima tla i ekolokim uvjetima okoline. Vrbovo i drugo
kolje dugo je oko 30 cm, a promjer mu je 2 do 4 cm.
Prije poetka rada na ovoj zatiti izvoa je duan osigurati osnovne uvjete stabilnosti povrine pokosa.
Izrada zatite provodi se slaganjem pojedinanog busenja na pripremljenim i poravnanim povrinama
pokosa ili na prethodno postavljenim tepisima od netkanog tekstila.

56/104
 Busenje se slae u obliku ahovske ploe s vrlo malim meurazmacima. Ti se meurazmaci potom
ispunjavaju plodnim tlom i zasiju travom. Na povrinama pokosa koje su izloene erozivnom djelovanju vode,
busenje se postavlja tako da reke izmeu pojedinih busena budu pod 45 0 u odnosu na smjer toka vode.

slika 3.15 Zatita pokosa primjenom sustava oblaganja pojedinanim busenjem

Busenje postavljeno na povrinu pokosa uvruje se zatim na podlogu pomou vrbova ili drugog kolja (slika
3.15). Zatitu pokosa pomou pojedinanih busenova potrebno je njegovati tijekom i nakon dovrenog rada, a
sve dok se ne prihvati za podlogu i sraste s njom. Ovisno o vremenskim prilikama, zatita i vlaenje vodom slui
kao zatita.

7.3.2 Zatita pokosa pomou busenja u rolama

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa primjenom gotovog kompaktnog busenja u rolama na povrinama
predvienim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera.
Ova vrsta zatite izrauje se na industrijski nain na velikim povrinama tako da se na odgovarajui netkani
tekstil razastre humusno tlo i zasije pogodno sjeme trave. Netkani tekstil na gornjoj povrini ima kovrdice
duljine 50 mm, koje osiguravaju prihvaanje aktivnog tla i trave. S druge strane, netkani tekstil slui i kao
zatitna obloga protiv ispiranja estica tla s povrine pokosa. Dok trava ne ojaa, zalijevanje vodom treba biti
intenzivno. Rezanje busenja u obliku rola veliine 0,30 x 2,00 metra provodi se odgovarajuim strojem. Role se
odmah nakon rezanja prenose na gradilite i odmah ugrauju na pripremljene povrine pokosa.
Prije izrade ove zatite, povrine se pokosa oiste od grubih otpadaka i poravnaju. Role se postavljaju na
pripremljene povrine tako da se na vrhu i dnu pokosa privrste klinovima 10 mm. Meuprostori (reke)
izmeu susjednih rola trebaju biti veoma mali, a ispunjavaju se plodnim tlom i zasijavaju.
Ovako izvedenu zatitu potrebno je njegovati u tijeku i nakon zavretka rada sve dok se ne postigne
jednolina vegetacija.

7.4 ZATITA POKOSA TRAVNATIM POKRIVAEM - HIDROSJETVA

Ovaj rad obuhvaa izradu travnatog pokrivaa hidrosjetvom, ime se postie stabilizacija i vegetacijska
zatita pokosa usjeka, nasipa, zasjeka, bankina, te strmih i nepristupanih terena. Ta vrsta zatite moe biti
predviena projektom ili se radi na zahtjev nadzornog inenjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zatite koriste se odgovarajue travne smjese koje se mijeaju s visokomolekularnim
polimernim emulzijama i vodom uz dodatak odgovarajuih gnojiva i celuloze. Hidrosjetva koristi iskljuivo
travnate vrste, posve novih svojstava: niski rast vegetativne mase, slaba reproduktivna sposobnost, visoka
otpornost na ekoloke devijacije, veoma snaan i dobro razvijen korijenov sustav koji preuzima funkciju zatite
od erozije.

57/104
 Ova se zatita najee provodi bez prethodne pripreme humusnog materijala ili bilo kakve druge pripreme
na povrinama svih vrsta i tipova tla, neovisno o pedolokom sastavu. To mogu biti tla bez humusa, sterilna i
devastirana tla (naplavni pijesci, rijeni nanosi, kamenolomi, nasipni materijali, odlagalita industrijskih
otpadaka, ugljen, ljaka, jalovina i drugo). Nedostatak humusnih tvari i fizioloko aktivnih hranjiva u tlu
navedenih tala nadoknauje se organskim humusno-tresetnim sastojcima u baznoj suspenziji. Rad na ovoj
zatiti odvija se u fazama.
Prije poetka rada obavlja se rekognosciranje terena radi upoznavanja opih ekolokih i vegetacijskih
znaajki okoline. Tom se prilikom utvruju osnovna svojstva tla i postavlja cilj, koji se hidrosjetvom eli postii.
Na temelju toga razrauje se receptura i tehnologija rada.
Sama hidrosjetva provodi se posebnim strojem, velikog radijusa djelovanja, koji u obliku mlaza izbacuje
mjeavinu sastavljenu od razliitih sastojaka neposredno na povrinu tla. Radi velikog uinka, najracionalnije se
primjenjuje kod zatite velikih povrina. Nakon tretiranja tla hidrosjetvom provodi se njena zatita sve do
oblikovanja primjerenog travnatog pokrivaa. Na dijelovima gdje nije uspjelo zatravnjivanje izvoa je duan
obnoviti postupak.

7.5 ZATITA POKOSA PRIMJENOM PREKRIVAA OD NETKANOG TEKSTILA S ULOENIM

SJEMENOM TRAVE

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa primjenom prekrivaa od netkanog tekstila s uloenim sjemenom trave, na
povrinama predvienim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zatite primjenjuje se proizvod koji se naziva jo i travnati tepih. To je netkani tekstil
poliesterskog porijekla, u kojemu je u industrijskoj proizvodnji uloena odgovarajua mjeavina sjemena trave.
Mjeavina sjemena trave je selektivna izraena u omjerima vrsta ovisno o pedolokim svojstvima tla, a
primjenjuje se ovisno o ekolokim i terenskim uvjetima. Tehnologija kojom je izraen netkani tekstil daje mu
odgovarajua fiziko-mehanika i hidraulina svojstva, a specifina struktura omoguuje dobru zatitu sjemena i
optimalne uvjete za njegov normalan razvoj.
Za zatitu pokosa i drugih povrina podlonih eroziji upotrebljavaju se odgovarajue mjeavine trave
(Festuca ovina, Festuca rubra falax, Festuca rubra genuina, Pao annua, Pao pratensis Merion, Cynodon
dactylon, Trifolium repens i slino) u koliini 0,2-2,5 kg/m 2.
Prije poetka rada na ovoj zatiti obino treba povrine pokosa obraditi (razrahliti) na dubini od 50 mm i
oistiti ih od grubih otpadaka. Zatim se tlo pognoji odgovarajuim gnojivima. Na osnovi analize tla, vrstu i
koliinu gnojiva odreuje specijalizirana organizacija.
Nakon obrade i gnojenja gornjeg sloja tla, povrina se poravna i izvalja i na nju se postavlja travnati tepih.
Krajevi tepiha uvruju se drvenim klinovima ili prekrivaju zemljom. Na tlima koja imaju malu vlanost
obavezno je prskanje vodom u koliini od 10 do 15 l/m 2 dnevno. Daljnja njega obavlja se prskanjem vode u
koliini 4-5 l/m2 dnevno.
Izvoa je duan travnate povrine njegovati do konanog rasta i uvrenja vegetacije.
Nadzornom inenjeru izvoa mora dati na uvid rezultate prethodnih analiza radi utvrivanja pravilnog izbora
vrste trave i gnojiva, kao i rezultate kontrole sjemena.
Gotove povrine zatiene travnatim tepihom preuzimaju se na osnovi obrasle povrine u odgovarajuem
omjeru prema postojeim uzancama.

7.6 ZATITA POKOSA SADNJOM GRMLJA I TRAVNATE VEGETACIJE

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa sadnjom niskog i rijetkog grmlja i travnate vegetacije. Zatita se radi na
povrinama predvienim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera.
Za ovu vrstu zatite primjenjuju se sadnice niskog grmlja i travnata vegetacija, koji se biraju u ovisnosti o
pedolokim zahtjevima terena. Odabrana vegetacija mora biti otporna na vjetar, snjene nanose i ostale
mogue nepovoljne utjecaje.
Izbor sadnog materijala, gnojiva, te nain sadnje i njege obavljaju se po preporukama hortikulturnih
strunjaka. Dolaze u obzir domae ili prilagoene vrste grmlja.
Zatita strmih pokosa primjenom drvea ili gustog grmlja nije preporuljiva, jer poslije jakih kia nastaje
veliko optereenje za slojeve tla zbog zadravanja vode na liu, to moe ugroziti stabilnost pokosa.

58/104
 Ova se zatita provodi na pokosima kod kojih su osigurani osnovni uvjeti stabilnosti prema ovim OTU.
Provodi se tako da se sadnice niskog grmlja sade na odreenim razmacima (jedna na 2,0 m 2, ako projektom
nije drugaije odreeno).
Nakon toga na pokosu se rade kanalii polukrunog presjeka i cijela se povrina pokosa zasije travnatom
vegetacijom.

slika 3.16 Zatita pokosa primjenom niskog grmlja i travnate vegetacije (a) i zatita pokosa primjenom pletera (b)

Travnati kanalii reguliraju i usporavaju protok vode uzrokovan jakim kiama, pljuskovima i naglim topljenjem
snijega, te je kontrolirano odvode u odgovarajue recipijente ili depresije (slika 3.16 a).

7.7 ZATITA POKOSA PRIMJENOM PLETERA

Ovaj rad obuhvaa izradu zatite pleterom za pokose usjeka i nasipa u materijalima labilne strukture
(raspadnuti dolomiti, lapori, fli, rahli vodopropusni materijal i slino), neotpornim na atmosferske i hidroloke
utjecaje.
Za oslonce pletera upotrebljava se vrbovo ili drugo kolje 20-50 mm i duine 0,70-0,80 m. Za pletenje
izmeu kolja upotrebljava se prue od svjeih vrbovih iba 5-30 mm. Kao ispuna unutar pletera moe se
koristiti busen ili humus. Humuzirana polja se zatravljuju. Izbor vrste vegetacije i gnojiva ovisi o pedolokim
svojstvima tla i ekolokim uvjetima podruja.
Zatita pleterom humusiranjem i zatravljivanjem provodi se na pripremljenim pokosima preteno usjeka,
kojima su osigurani osnovni uvjeti stabilnosti. Zatita se provodi pleterom neposredno na pokosu bez humusnog
materijala prema rjeenjima iz projekta. Ako projektom nisu data rjeenja zatite ona se provode tako da se
kolje zabija na razmaku oko 0,50 m, a izmeu njega se prepletu ibe. Povrine se trebaju preplesti na razmaku
do 3,0 m ((slika 3.16 b). Pleter se izrauje tako da njegov gornji rub bude na konanoj visini izravnan do
povrine pokosa. Pri zatiti pokosa obala, pleter se postavlja koso na smjer toka vode. Trava se sije na tepihu
od slame ili sijena (koliina 0,60 kg/m2) koji se prska bitumenskom emulzijom (oko 0,80 kg/m2), ili neposredno
na humusnim povrinama uz dodatak gnojiva (80 g/m 2) a koji se mogu zatititi tankim netkanim tekstilom.
Nakon izrade, zatitu je potrebno njegovati do konanog rasta. Zatita pleterom radi se na povrinama na
kojima drugi naini ne mogu dati odgovarajue rezultate.

7.8 ZATITA POKOSA POMOU KOARA (GABIONA)

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa pomou koara (gabiona), na povrinama odreenim projektom ili prema
zahtjevu nadzornog inenjera uz suglasnost projektanta.
Za ovu vrstu zatite primjenjuju se elementi koare (gabiona) koji su izraeni od omotaa (mrea) i ispuna
(graevini materijal). Omota je izraen od ianih ili polimernih mrea.

59/104
 iane mree izraene su od elinih ica (. 0146 i . 0147) sa esterokutnim oicama i dvostrukim
navojem na spoju. Oblik mree je pravokutna prizma. elina mrea je pocinana radi trajnosti i vee otpornosti
sprjeavanja korozije. Veliina oica i promjer ice ovisni su o materijalu ispune koji moe biti krupni ljunak,
drobljeni kameni materijal ili lomljeni kamen.
Dimenzije koara su razliite i ovisne o proizvodnom programu proizvoaa. U pravilu, koare se izrauju u
dimenzijama 1,0 x 1,0 x 1,0 m; 1,0 x 1,0 x 2,0 m ili 1,0 x 1,0 x 3,0 m, odnosno prema projektu.
Polimerne mree izraene su od polietilena visoke gustoe, polivinilklorida, polietilena ili polipropilena. Mree
normalno imaju etverokutne oice. Nain sastavljanja, povezivanja i izrade elemenata koara istovjetan je s
onim kod ianih mrea.
Kao materijal za ispune mogu se upotrebljavati lokalni kameni materijali, koji imaju potrebnu i odgovarajuu
kakvou za ovu vrstu radova.
Prije poetka rada izvoa je za sve materijale duan od ovlatenog tijela pribaviti dokaze o uporabljivosti te
orignalnu dokumentaciju o kakvoi predoiti nadzornom inenjeru na uvid i suglasnost.
Za ovu vrstu zatite primjenjuju se elementi koara, koji se ispunjavaju na mjestu izrade zida. Prema projektu
ili zahtjevu nadzornog inenjera izvede se najprije iskop za temelj. U izvedenom iskopu postavljaju se
sastavljene koare koje se ispunjavaju graevnim kamenim materijalom. Pri tome, najsitniji dijelovi kamene
ispune moraju biti vei od veliine otvora mree. Materijal se rasporeuje rukom ili prirunim alatom, tako da su
upljine to bolje ispunjene. Poslije izraene ispune, koare se zatvaraju poklopcima, povezuju okomitim i
kutnim vezovima, a rubovi se proiruju po cijeloj duljini trase; koare se poslije toga sukcesivno postavljaju u
istom sloju ili u slijedeim slojevima.
Sve susjedne koare u istom sloju i u slijedeim slojevima povezuju se meusobno spojnom elinom icom,
radi zajednikog djelovanja elemenata i vee vrstoe. Izmeu koara i prirodnog tla ugrauje se odgovarajui
filtarski materijal, koji slui da sprijei infiltraciju estica tla u ispunu. Isto je tako vano da se iz najdubljega dijela
temelja zida omogui odvod vode pomou drenanih kanala.
Ako se predvia vea visina zida od visine jedne koare (vie od 1 m), potrebno je projektom proraunati i
osigurati njegovu stabilnost te odrediti potrebne dimenzije.

7.9 ZATITA POKOSA OBLAGANJEM KAMENOM (ROLIRANJE)

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa kamenih nasipa oblaganjem odabranim kamenom na povrinama
predvienim projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera.
Za ovu vrstu zatite primjenjuje se kameni materijal koji se upotrebljava za izradu nasipa. Materijal mora
imati odgovarajui mineraloko-petrografski sastav, mora biti zdrav i odgovarajue veliine (najvea stranica oko
0;40 m).
Ovaj nain zatite najee se primjenjuje kod viih kamenih nasipa radi izrade strmijih pokosa i
sprjeavanja erozije.
Oblaganje kamenom izvodi se tako to se tijekom izrade nasipa na pokosima izrauje suhozid od odabranog
kamena. Pri tome dua strana kamena treba biti okomita na plohu pokosa kako bi kamen bio dobro uklijeten u
nasip i stabilan.
Kamen se obrauje i dotjeruje po potrebi ekiem. Pri izradi kamene obloge posebno je vano da temelj
noice bude ugraen u vrstu i zdravu podlogu. Zavretak obloge na vrhu pokosa treba biti izveden tako da s
bankinom ini cjelinu.
Obloga po obliku i nagibu mora odgovarati zahtjevima projekta, a odstupanje moe biti u granicama
tolerancije. Nakon zavretka obloge treba pokos i okolinu oistiti od kamenih otpadaka.

7.10 ZATITA POKOSA PRIMJENOM MREA

Ovaj rad obuhvaa osiguranje i zatitu pokosa u kamenim terenima, primjenom mrea na dijelovima gdje
postoji mogunost ruenja labilnih dijelova.

60/104
 Za ovu vrstu zatite primjenjuju se mree od elinih ica ili polimerne mree. elina iana mrea ima
esterokutne oice s trostrukim navojem ice. elina ica je pocinana radi vee trajnosti i otpornosti prema
koroziji. Promjer ice je 1,2-3,1 mm, a otvori su veliine 50-100 mm. Krajevi mree imaju deblji promjer ice (
1,4 do 4,0 mm). irina mree ovisna je o nainu primjene i varira od 1,0 do 3,0 m, a isporuuje se u rolama
duine 25,0 m.
Za uvrenje mrea na pokosima primjenjuju se elina sidra 10-12 mm. Razmak izmeu sidra je oko
2,0-3,0 m. Sidra se uvruju u stijeni pokosa oko 0,50 m dubine. Gornji kraj zatitne mree moe se uvrstiti i u
betonsku gredu ugraenu u pokos, a donji se kraj uvruje sidrima ili pomou utega od betona.

Prije postavljanja ove zatite potrebno je oistiti pokos od rastresenih i labilnih dijelova i odstraniti grube
neravnine. Zatim se postavljaju sigurnosne mree. Mree se uvruju sidrima. Betonski utezi na donjem kraju
omoguavaju odvoz zaruenog i skupljenog materijala. Mree se spajaju jedna s drugom pomou pocinane ili
plastificirane ice.

7.11 ZATITA POKOSA MLAZNIM BETONOM

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa od kamenih materijala podlonih povrinskoj eroziji od djelovanja
klimatskih ili mehanikih utjecaja, odnosno gdje su stijene podlone jaem raspadanju te gdje postoje proslojci
gline ili glinena gnijezda.
Za ovu vrstu zatite potrebna su sidra, mree, injekcioni mort i beton. Sidra se izrauju od elinih ica 2;0
mm i potrebne vrstoe. Injekcioni mort se spravlja po posebnoj recepturi. Mree su od elinih ica 2 mm, s
oicama kvadratnog ili esterokutnog oblika i veliine oko 400 mm. Mree su obino pocinane, meutim mogu
se primjenjivati i nepocinane mree ali samo ako nisu korodirane. Mlazni beton se priprema prema recepturi
ovlatenog tijela. Primjenjuju se cementi klase PC 25 ili PC 35 koji zadovoljavaju zahtjeve norme HRN
B.C1.011. Pijesak i agregati trebaju biti s odgovarajuim granulometrijskim sastavom, isti i bez tetnih primjesa.
Voda mora biti kemijski ista, pogodna za betonske radove. Mlazni beton mora imati odgovarajuu
konzistenciju. Sloj mlaznog betona nanosi se posebnim strojem.
Prije poetka izrade ove zatite, pokosi od kamenog materijala ureuju se prema projektu ili zahtjevu
nadzornog inenjera, pri emu se uklanjaju svi labilni dijelovi, mogue grube neravnine i praina.
Mrea se uvruje za pokos pomou sidrenih ica, koje se ugrauju u zdravu stijenu pomou izbuenih
rupa 32 mm i dubine oko 0,20 m. U te rupe postavljaju se sidrene ice tako da oba kraja vire van, a ica se
uvruje cementnim mortom na bazi brzovezujueg cementa. Na pripremljenu podlogu s uvrenim ianim
mreama ugrauje se, pomou stroja, odgovarajui mlazni beton potrebne debljine prema projektu ili najmanje
30 mm.
Izvedenu zatitu potrebno je njegovati 7 dana, vlaenjem vodom ili premazima provjerenih kemijskih
sredstava koja onemoguuju isparavanje vode iz sloja, a kontrolu kakvoe provoditi prema odredbama OTU.
Na pokosima gdje su stijene samo povrinski raspucane, ova se zatita provodi bez ianih mrea, a
debljina mlaznog betona iznosi oko 30 mm.

7.12 ZATITA POKOSA UVRIVANJEM POJEDINIH BLOKOVA

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa od kamenog materijala uvrivanjem pojedinih nestabilnih blokova
pomou sidara, na povrinama s nepovoljnim geolokim; hidrolokim i geomehanikim svojstvima, koje su
predviene projektom ili prema zahtjevu nadzornog inenjera.
Za ovu vrstu zatite potrebna su sidra i injekcioni cementni mort. Kakvoa materijala i receptura injekcionog
morta dokazuje se odgovarajuom dokumentacijom ovlatenog tijela koju izvoa predouje nadzornom
inenjeru u originalu na uvid i suglasnost. Sidra moraju odgovarati zahtjevima HRN za elik, a izrauju se od
rebrastog elika 16, 19, 22 i 25 mm ili se koriste patentirana sidra (Perfo, Gorska dibel, Williamsova uplja,
BBRV, Polensky i Zllner, IMS i sl.).
Sidra se postavljaju u prethodno izbuene rupe a uvruju se cementnim mortom. Cementni mort slui i kao
protukorozivna zatita. Radi poveanja viskoznosti mjeavine, cementni mort se priprema s ekspanzivnim
cementom i s inhibitorima.

61/104
 Ova zatita radi se prema opisu i uvjetima iz projekta. Rad se sastoji u tome da se u prethodno izbuene
rupe postavljaju odgovarajua sidra koja osiguravaju pojedine labilne blokove. Ugraena sidra ispituju se na
vlana naprezanja, koja provodi ovlateno tijelo prema odgovarajuim normama za ove materijale i namjenu.

7.13 ZATITA POKOSA GEOMREAMA

Ovaj rad obuhvaa zatitu pokosa usjeka i nasipa geomreama kao ojaanja humusa, ime se smanjuje
debljina humusnog sloja (debljina humusa je 5 cm) i poveava trenje na kontaktnoj plohi i zatita od erozije te
zatravljivanje strmih i visokih pokosa nasipa i usjeka.

Podloga na koju se polau mree mora biti izvedena bez neravnina. Pomou sidara (klinova) u obliku slova
U mrea se privruje za pokos nasipa ili usjeka.
Razmak i broj sidara odreuje se na osnovi sljedeih parametara: visina i nagib pokosa, vrsta materijala iz
kojeg je izveden pokos, optereenje i dr.
Uobiajeni broj sidara (klinova) je 4 kom/m 2, a izrauju se od armaturnog elika promjera 6-10 mm, duine
50 cm, zailjenih na kraju radi lakega privrivanja za podlogu. Na vrhu i dnu nasipa ili usjeka trebaju se
iskopati kanali.
Poloena geomrea uvruje se u kanalu pomou klinova te se razmota niz pokos i uvruje klinovima na
svaka 2-3 m, radi boljega kontakta izmeu tla i geomree.
Geomrea se prije njenog sidrenja u donji kanal ree na eljenu duinu (pomou kara ili rezaa).
Pri polaganju geomrea obvezatno ih treba preklopiti, i to najmanje 10 cm po duini (vertikali) odnosno 5 cm
po irini, a klinovi se pobijaju na razmaku od priblino 1,5 m.
Kanali za sidrenje mogu se ispuniti iskopanim materijalom, a mogue je zapunjavanje betonom ili kamenom.
Nakon toga geomrea se prekrije i ispuni u potpunosti humusnim materijalom. Iznad geomree treba ostati
oko 10 mm humusnog tla.
Predvieno sjeme trave raspruje se po povrini u koliini oko 50 g/m 2 ili se obavlja hidrosjetva.

62/104
8 ODVODNJA - DRENIRANJE

8.1 OPENITO

U knjizi II treeg izdanja OTU 2001 u treem poglavlju obraeni su zemljani radovi na nain da se propisuju
minimalni zahtjevi kakvoe za materijale, proizvode i radove koji se koriste kod izvoenja radova na odvodnji.
Za jasno razumijevanje dan su definicije izmeu kojih posebno treba izdvojiti:
Jarci su umjetne udubine u tlu kojima se prihvaa povrinska voda s kolnika ceste i
usjeka ili nasipa i odvodi dalje do propusta, vodotoka, vododerina i sl. Jarci se
izvode segmentnog, trapeznog ili drugog presjeka. Mogu biti neobloeni i obloeni.
Drenae su podzemne graevine koje se koriste za prikupljanje i odvodnju procjednih voda
iz kolnike konstrukcije, okolnog sraslog tla i podzemnih voda.
Cestovni propusti su graevine kojima se proputaju vode manjeg obima.
Separatori su ureaji koji su konstruirani da omoguavaju prihvat i protok oborinskih voda uz
zadravanje tetnih efluenata.
Cestovna kanalizacija je sustav odvodnje oborinske vode s kolnika ceste, bankina i pokosa
usjeka pomou elemenata povrinske odvodnje (rubnjak, rigol i slivnik s kinom
reetkom) te putem revizijskih okana uvode u kanalizaciju. Gradi se kao zatvoreni
ili otvoreni odvodni sustav.
Revizijsko okno (RO) je okrugla ili etvrtasta graevina sa poklopcem koja slui za prihvat
procjednih ili oborinskih voda i reviziju u sustavu odvodnje.
Slivnici (vodolovna grla) su okrugle ili etvrtaste graevine sa slivnom reetkom za prihvat
oborinskih voda s prometnih povrina.

8.2 POVRINSKO ODVODNJAVANJE

Oborinske vode okolnog terena koje se slijevaju ka prometnici bilo da se trasa nalazi u usjeku ili u nasipu,
potrebno je prihvatiti obodnim kanalima (jarcima) kako na rubu usjeka tako i u noici nasipa te sakupljenu vodu
odvesti izvan pojasa prometnice.
Jarci se izvode segmentnog, trapeznog ili drugog presjeka koji je zadan projektom. Jarci mogu biti
neobloeni i obloeni.
Dno jarka u noici nasipa, u bilo kojem poprenom presjeku ceste, mora biti nii od visine vanjskog ruba
najnieg nosivog sloja kolnike konstrukcije za min 30 cm.
Ukoliko tom uvjetu iz bilo kojeg razloga nije mogue udovoljiti potrebno je izgraditi zatvorenu odvodnju.

8.2.1 Odvodni jarci

Prema vrsti obloge razlikujemo:

Odvodni jarak bez obloge.
Odvodni jarak obloen betonom-monolitno
Odvodni jarak obloen betonom-montano
Odvodni jarak obloen kamenom
Odvodni jarak obloen busenom
Rad obuhvaa iskop jaraka, te odvoz ili razastiranje iskopanog materijala odvodnih jaraka uz noicu nasipa
ili uz rub usjeka u sraslom tlu kategorije A, B i C, te njihovo oblaganje razliitim materijalima: kamen, busen,
oblogom betonom izraenim na licu mjesta ili montano.
Materijal iz iskopa razastire se u pojasu ceste ako je to mogue ili se odvozi u odlagalite i tamo razastire.

63/104
 Jarke s uzdunim padom dna veim od 10% potrebno je izvesti sa stepenicama koje ublaavaju taj pad.
Ako je uzduni pad jarka vei od 2 %, a manji od 10% jarak je potrebno obloiti oblogom otpornom na
eroziju.
Prema OTU Projektom traena zbijenost ureenog dna, prije ugradnje obloge jarka, provjerava se tekuim
ispitivanjem modula stiljivosti, metodom krune ploe ili mjerenjem stupnja zbijenosti ispitivanjem prostorna
mase tla na svakih 100 m1 ureenog dna rova., uz primjenu HRN U.B1.046; HRN U.B1.012 ; HRN U.B1.016 i
HRN U.B1.038.
8.2.1.1 Jarak bez obloge
Odvodni jarci bez obloge rade se iskopom u sraslom ili nasutom tlu a prema detaljima iz projekta u svim
kategorijama terena.
Jarcima se prihvaa povrinska voda s kolnika ceste i usjeka ili nasipa i odvodi dalje do propusta, vodotoka,
vododerina i sl.
Jarci bez obloge rade se u nagibima od 0,2 do 2% a popreni presjek je dat projektom.
Nije doputeno izvesti jarke s lokalnim neravninama dna u kojima se zadrava voda.
Nagibi pokosa jarka kao i pad dna jarka moraju biti na cijeloj duini ujednaeni.

8.2.1.2 Jarak obloen betonom-monolitno

U vodozatitnim podrujima i u sluaju uzdung pada jarka manjeg od 2%, izvode se jarci sa
vodonepropusnom betonskom oblogom.
Iskop jarka radi se u svim vrstama kategorije tla odgovarajuim strojevima a iznimno na manjim duinama
runo. Dotjerivanje pokosa u zadani nagib i dna jarka u zadani pad na mjestima uruenog ili loe izvedenog
profila jarka izvriti e se runo.
Podloga se izrauje od prirodnog ili drobljenog pijeska ili sitnijeg ljunka razastiranjem u sloju po projektu, te
betoniranje obloge u odgovarajuoj oplati sa vibriranjem i njegom svjeeg betona.
Obloga se radi u kampadama. Ako je izrada runa, razdjelnice se izvode postavljanjem umetaka na preskok
jedne kampade.
Ako se betoniranje izvodi strojno, razdjelnice se izvode strojnim utiskivanjem umetaka, ili strojnim rezanjem
poluovrslog betona obloge a prema zahtjevu projekta ili nadzornog inenjera.
Ako vremenski uvjeti nepovoljno utjeu na profil iskopanih jaraka mora ih se oblagati neposredno nakon
dovrenog iskopa pojedinih kraih dionica kanala.
Njega betona provodi se prskanjem izvedenih povrina vodom ili odgovarajuim kemijskim sredstvima koja
sprjeavaju isparavanje vlage iz svjeeg betona kao i oblaganje svjeeg betona materijalima koji zadravaju
vlagu.
Izvedene razdjelnice, treba zapunjavajti drobljenim kamenim pijeskom veliine zrna 0/4 mm, ili
odgovarajuom masom za zalijevanje.
Osnovna svojstva koje treba zadovoljiti mase za zalijevanje su: plastinost, trajna otpornost na sunevo
zraenje, vodonepropusnost, otporna na agresivna djelovanja vode ili drugih sakupljenih efluenata ukoliko se u
taj jarak slijevaju vode s prometnih povrina.
Nakon zavretka svih radova treba oistiti jarak i zonu oko njega u cijeloj duini.
Iskopi za jarke, moraju odgovarati mjerama koje e omoguiti izvedbu projektirane betonske obloge. Nisu
doputena odstupanja koja bi se odrazila na izradu i odstupanje od projektom zadane debljine obloge za vie od
10 mm.
Podloga za betonsku oblogu mora biti isplanirana i sabijena, te geodetski kontrolirana na svakom projektnom
profilu a po potrebi i gue.
8.2.1.3 Jarak obloen betonom - montano
Betonski elementi se postavljaju na prethodno izvedeni iskop i ugraenu podlogu od pijeska granulacije 0/5
mm, ili druge, uz suglasnost nadzornog inenjera.
Prije izrade podloge za beton, nadzorni inenjer e preuzeti iskop nakon ega se moe izvoditi podloga za
betonsku oblogu.

64/104
 Razmake izmeu pojedinih gotovih ugraenih betonskih elemenata osiguravaju se ugradnjom odgovarajuih
umetaka, koji osiguravaju projektom zadanu irinu reke izmeu postavljenih elemenata obloge.
Iskopi za jarke, moraju odgovarati mjerama za kasnije oblaganje i nisu doputena odstupanja koja bi se
odrazila na izradu obloge.
Podloga za betonsku oblogu mora biti isplanirana i sabijena prema zahtjevu projekta i geodetski kontrolirana
na svakom projektnom profilu a po potrebi i gue.
8.2.1.4 Jarak obloen prirodnim kamenom
Oblaganje jaraka se izvodi od nekoliko oblika, veliine i obrade kamena:
lomljenog kamena,
klesanim kamenom (klesancem)
kamenim ploama
krupnom i sitnom kockom.
Geometrija kamenom obloenih jaraka u poprenom presjeku, najee je trapeznog ili segmentnog oblika,
ali i drugog oblika iz projekta.
8.2.1.5 Jarak obloen busenjem
Busenje se moe pripremiti tijekom odstranjivanja humusnog materijala na trasi ili nabavkom iz pozajmita.
Busenje se skida s travnatih povrina izuzetno paljivo runo ili sa strojem, kao pravokutni elementi 50x50
cm ili trake duljine 2-3 m, debljine priblino 10 do 15 cm Trake se smotaju u kolute i tako se odlau i
transportiraju.
Busenje se odlae u zatieni prostor izvan mogueg utjecaja sunevog zraenja i utjecaja atmosferilija.
Busenje ili rolane travne trake se odmah dopremaju na gradilite i ugrauju kao obloga jarka.
Prije poetka rada na oblozi, nadzorni inenjer mora preuzeti iskop za jarak. Prije poetka postave busenja
izvoa e u projektiranoj debljini izraditi podlogu izradom sloja humusa sa zbijanjem u svemu prema
odredbama ovih OTU-a.
Busenje se za profilirani iskop jaraka privruje drvenim kolcima duljine do 50 cm.
Izrada jaraka mora biti u svemu prema projektu a posebno u pogledu uzdunih padova do 1%. Nije
doputeno izvesti jarke s lokalnim neravninama dna u kojima se zadrava voda. Nagibi pokosa jarka moraju biti
na cijeloj duini ujednaeni a pad dna istosmjeran i usmjeren ka ispustu.
Kvalitetu i vrstu trave busena koji e se koristiti za oblaganje jarka, posebno iz pozajmita, treba odobriti
strunjak za hortikulturu odnosno projektant za hortikulturo ureenje okolia ceste uz predoenje valjanih
dokaza ugradivosti za busenje iz razliitih pozajmita.

8.3 DRENAE

Drenae su podzemne graevine koje se koriste za prikupljanje i odvodnju procjednih voda iz kolnike
konstrukcije i okolnog sraslog tla i podzemnih voda, u sluaju da trasa ceste presijeca kontaktne plohu
vodopropusnog i vodonepropusnog sloja tla.
Projektna rjeenja za prihvat i odvodnju procijednih voda iz kolnike konstrukcije cestovnih prometnica u
nasipu su jednostavne konstrukcije dok je izvedba drenanih sustava kod cesta u usjeku i zasjeku znatno
sloenija.
OTU obuhvaa sljedei tipove drenaa:
dreniranje kolnike konstrukcije procijednicama
klasine plitke drenae i
duboke drenae.

65/104
8.3.1 Izrada procijednica

Rad obuhvaa izvedbu tankog sloja zrnatog kamenog materijala kao produetak donjeg nosivog sloja
kolnike konstrukcije u irini bankina, obostrano ili samo u irini nie bankine.
Zrnati kameni materijal ugrauje se u debljini prema projektu, ali min 10 cm strojno, ili iznimno u manjim
koliinama, runo. Materijal se ugrauje i sabija laganim sredstvima do modula stiljivosti koji iznosi Ms 35
MN/m2 .

8.3.2 Izrada plitkih drenaa

Rad obuhvaa strojni iskop materijala za drenani rov, u B i Ckategorijama tla.

Dno rova mora biti na dubini veoj od dubine smrzavanja tla, ureeno i isplanirano u zadani nagib i pad dna
prema projektu.
Na izravnano i ureeno dno rova ugrauje se podloga od gline ili betona prema detaljima iz projekta.
Glina mora biti visoke plastinosti, a ugrauje se pri optimalnoj vlanosti i zbija tako da stupanj zbijenosti
iznosi najmanje Sz 95% od standardnog postupka po Proctoru.
Betonska podloga se ugrauje na ureenu podlogu prema projektu najnie klase C 20/25. Drenane cijevi su
tvorniki proizvedene perforirane cijevi od betona, azbestcementa ili tvrdog PVC profila 10, 15 ili 20 cm.
Drenane cijevi se polau na preuzetu podlogu, oblau se filtarskim slojem od ljunka ili tucanika krupnoe
8-63 mm.
Ugradnja filtarskog kamenog sloja prema projektu izvodi se nakon ugradnje drenane cijevi.
Rov se iznad drenanog sloja ispunjava zrnatim kamenim materijalom kakvoe i zbijenosti ovisno o uvjetima
iz projekta.
Zrnati kameni materijal u rovu treba paljivo zbiti da se ne otete drenane cijevi, a da materijal ipak bude
dovoljno zbijen, kako ne bi dolo do naknadnih slijeganja. Nain zbijanja odobrava nadzorni inenjer.
Umjesto filtarskog kamenog sloja mogua je uporaba geotekstila u kombinaciji sa ljunkom prema detaljima
iz projekta.
Drenane cijevi su spojene na vodolovna grla ili se na kraim usjecima (priblino do
100 m), isputaju izravno u teren, prema rjeenom detalju iz projekta.
Tonost ugradnje drenane cijevi provjerava se geodetskim mjerenjem na svakom projektnom profilu a ako
je potrebno i gue.
Projektom traena zbijenost dna rova, prije ugradnje drenanih cijevi, provjerava se tekuim ispitivanjem
modula stiljivosti metodom krune ploe ili mjerenjem stupnja zbijenosti ispitivanjem prostorna mase na svakih
100 m1 ureenog dna rova; sve prema HRN U.B1.046; HRN U.B1.012 ; HRN U.B1.016 i HRN U.B1.038.

8.3.3 Duboka drenaa

8.3.3.1 Iskop rova

Rad obuhvaa strojni iskop rova u B i C kategorijama materijala.
Iskop rova za duboke drenae radi se u kampadama u razmacima prema rjeenju iz projekta i s obveznim
osiguranjem iskopa od uruavanja.
Iskopani materijal odlae se privremeno uz rub iskopanog rova na takvoj udaljenosti na kojoj nee izazvati
uruavanje rova. Dio materijala se koristi za zatrpavanje rova a viak odvozi na odreeno odlagalite i tamo
razastire.
Minimalna irina iskopa rova za duboku drenau uvjetovana je projektiranom dubinom rova, te geotehnikim
osobinama tla i konstruktivnim rjeenjima osiguranja iskopa od uruavanja.
Rovove treba izvoditi tako da se osigura struna ugradnja drenanog sustava.

66/104
 Ukoliko to projektom nije definirano, doputeno odstupanje kote iskopa ureenog dna rova moe biti lokalno
3 cm od projektirane kote. Na mjestima izvedbe revizionih okana, kod pada dna drenae manjeg od 1%,
odstupanje od projektom zadane kote dna doputeno je do max. 1 cm.
Stabilnost pokosa rova treba postii, ako je to potrebno, obzirom na fiziko-mehanika svojsva tla, prikladnim
razupiranjem ili drugim prikladnim nainom. Uklanjanje razupora treba obaviti sukladno sa statikim proraunom
tako da se drenana cijev ne oteti i ne promjeni poloaj.
Ukoliko sraslo temeljno tlo ili openito dno iskopa, ne udovoljava traenim uvjetima nosivosti, potrebno ga je
poboljati do zadane zbijenosti. To se postie zbijanjem ili zamjenom materijala.
8.3.3.2 Izrada podloge od betona ili gline
Na pripremljeno i preuzeto dno iskopa rova mogue je zapoeti ugradnju podlonog sloja od betona ili
glineprema rjeenjima i zadanoj geometriji iz projekta.
Debljina podlonog sloja je od 5 do 15 cm ovisno o rjeenju iz projekta.
8.3.3.3 Postavljanje drenanih cijevi
Na izravnano i ureeno dno rova ugrauje se podloga od gline ili betona prema detaljima iz projekta te
potom postavljaju drenane cijevi.
Drenane cijevi su tvorniki proizvedene perforirane cijevi od betona, azbestcementa ili tvrdog PVC profila
prema projektu.
Drenane cijevi se polau na preuzetu podlogu u uzdunom padu prema projektu.
8.3.3.4 Izrada filtarskog i zavrnog glinovitog sloja
U drenani rov se ugrauje filtarski zrnati kameni materijal po cijeloj duini s jedne ili s obje strane rova.
Filtarski materijal se ugrauje u drenani rov po cijeloj visini propusnog sloja tla, sa pribrene strane u
debljini 20 cm ili prema dimenziji iz projekta.
Filtar mora odgovarati strukturi tla iz kojeg prihvaa vodu i mora biti takvog granulometrijskog sastava koji e
smanjiti brzinu teenja u odnosu na brzinu koju je imala u sraslom tlu.
Iza filtarskog sloja u drenani rov se ugrauje kamena ispuna krupnijeg kamenog materijala po cijeloj visini
rova odnosno filtarskog sloja.
Drenani rov se s gornje strane zatvara vodonepropusnim materijalom, glinom, glinovitim materijalom u
deblini prema projektu.

8.4 CESTOVNI PROPUSTI

Cestovni propusti su graevine kojima se proputaju vode manjeg obima.

Oni mogu biti:
Cijevni, svoeni, ploasti i okvirni propusti koji se rade na licu mjesta
Montani cijevni i okvirni propusti
Izrada propusta obuhvaa sve potrebne radove kao to su: iskopi s odvozom iskopanog materijala,
planiranje, izradu svih potrebnih oplata, skela, nabavu i postavljanje armature, sva betoniranja, izradu izolacije,
montiranje betonskih, azbestcementnih ili metalnih cijevi, izradu tajaa, slapita, uljeva, izljeva i sve druge
radove potrebne za potpuno dovrenje propusta prema projektu, odnosno zahtjevu nadzornog inenjera
Iskop za temelje propusta obavlja se prema mjerama danim u projektu ili mjerama naknadno odreenim na
terenu u ovisnosti o terenskim prilikama, a odobrenim od nadzornog inenjera. Iskop se izvodi strojno a samo u
iznimnim sluajevima i kod malih koliina iskopa runo.
Geometrijska tonost izvedbe iskopa treba biti propisana u projektu. Ukoliko to projektom nije definirano,
dozvoljeno odstupanje je 2 cm od projektirane kote. Izvedeno stanje kontrolira se geodetski.

67/104
8.5 CESTOVNA KANALIZACIJA

Sve oborinske vode s kolnika ceste, bankina i pokosa usjeka prihvaaju se elementima povrinske odvodnje
(rubnjak, rigol i slivnik s kinom reetkom) i putem revizionih okana uvode u kanalizaciju. Cestovna kanalizacija
se shodno postavljenim uvjetima, gradi kao zatvoreni ili otvoreni odvodni sustav. Tretman prihvaene vode ovisi
o postavljenim uvjetima i mjerama vodozatite za podruja kroz koji cesta prolazi.
Kanalizacijske cijevi se polau na dno iskopanog rova na podloni sloj, koji mora biti uredno isplaniran,
sabijen, izraen u projektiranim mjerama i zadanim nagibima.

8.5.1 Revizijska okna (RO)

Revizijsko okno (RO) je okrugla ili etvrtasta graevina sa poklopcem koja slui za prihvat procjednih ili
oborinskih voda i reviziju u sustavu odvodnje. U cestogradnji se najee revizijska okna izvode kao:
monolitna betonirana na licu mjesta
montana od tvorniki proizvedenih betonskih elemenata
polumontana od tvorniki proizvedenih gotovih elemenata od azbestcementnih ili plastinih
cijevi.

8.5.2 Slivnici

Slivnici (vodolovna grla) su okrugle ili etvrtaste graevine sa slivnom reetkom za prihvat oborinskih voda s
prometnih povrina. U cestogradnji se slivnici izrauju najee kao:
monolitni betonski izvedeni na licu mjesta
montani od tvorniki proizvedenih betonskih elemenata
montani od tvorniki proizvedenih elemenata od azbestcementa.

8.5.3 Rubnjaci

Rubnjaci se ugrauju s vanjske strane prometnih traka odnosno kolnika s ciljem vizualnog voenja prometa i
kontrolirane odvodnje kolnika. Koriste se rubnjaci razliitih veliina i oblika. Betonski rubnjaci su najee
tvorniki proizvedeni elementi duine 100 cm ili 80 cm, s poprenom presjekom 18/24 cm. Rubnjaci se ugrauju
na betonsku podlogu.

8.5.4 Rigoli

Rigoli mogu biti:

betonski (monolitni ili montani),
kameni
irina dna rigola je 0,50 ili 0,75 m, to ovisi o intenzitetu oborina. Rigoli se moraju zavriti prije poetka
izrade slojeva kolnike konstrukcije koji su po debljinama u zbroju tanji od debljine (visine) tijela (dna) rigola.
Dno rigola se izrauju u poprenom nagibu 10 % do 15 % i drugim zadanim mjerama iz projekta.
8.5.4.1 Izrada betonskih rigola
Betonski rigoli se ugrauju na podlozi nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala ili na sloju cementom
stabiliziranog kamenog materijala.
Betonski rigoli se izvode najee u dva dijela od tvorniki proizvedenih elemenata, rubnjaka i posebno ploe
dna rigola u zadanom nagibu (poprenom padu).

68/104
 Dno rigola radi se od monolitnog, tvorniki proizvedenog betona ,dimenzija i klase prema projektu ili od
tvorniki proizvedenih elemenata zadanih dimenzija prikladnih za izvedbu dna rigola.
Monolitna izvedba rigola radi se u kampadama duine prema projektu, obino 3 do 5 m.
Razdjelnice kod kampada duine do 3,0 m, rade se s odgovarajuim umetcima koja ostaje u razdjelnici koju
po zavretku betoniranja, reu ili na drugi nain uklanjaju neposredno uz povrinu dna rigola.
Betonski se rigoli mogu ugraivati i strojno u punom profilu, posebnim strojevima za izradu rigola na licu
mjesta. U tom sluaju izvoa mora pokusnim radom prethodno dokazati postizanje zadovoljavajue kvalitete
betona i tonosti geometrijskih elemenata nakon izvedbe.
Podloga za izvedbu rigola mora imati potrebnu ravnost i geometrijske elemente prema projektu. Zbijenost
podloge mora biti takva da je modul stiljivosti Ms 80 MN/m2 .
Kod monolitne izvedbe dna rigola s kampadama duih od 3 m razdjelnice se rade irine 10 mm, s umetcima
koji se odstranjuju iz reke nakon uvrivanja betona. U tom se sluaju razdjelnice zalijevaju masom za
zalijevanje.
Ako se rigoli rade u prethodno izraenoj oplati, ona mora biti dobro i ravno uvrena i otporna na
vitoperenje. Beton se u oplatu ugrauje vibriranjem. Povrina betona mora biti na odgovarajui nain obraena.
Ravnost povrine rigola mora biti u granicama od 5 mm mjereno letvom duine
4,0 m.
Uzduni nagib ne smije biti manji od 0,2 %, a izuzetno na kratkoj duini 0,1 %. Voenje vode rigolom (bez
slivnika ) ne smije biti due od 100 m.
8.5.4.2 Izrada rigola od kamena
Rigoli od prirodnog kamena moraju biti izraeni od zdravog, kvalitetnog, eruptivnog ili sedimentnog jedrog
kamena, dimenzija prema projektu, otpornog prema smrzavanju.
Kameni rigol je sastavljen od dva posebno ugraena dijela: prethodnog ugraenog kamenog rubnjaka i
nakon toga ugraene kamene ploe kao dno rigola, dimenzija i kakvoe propisane projektom
Kameni rubnjak kao dio rigola ugrauje se prije ploe dna. Dno rigola od kamena ugrauje se na prethodno
mehaniki zbijeni zrnati kameni materijal kolnike konstrukcije ceste, s tim da gornjih 5 cm podloge bude od
zbijenog prirodnog ili drobljenog pijeska veliine 0/5 mm. Reke izmeu pojedinih komada lomljenog kamena ne
smiju biti ire od 2 cm.
Kameni rigoli moraju biti raeni po kotama i mjerama iz projekta. Uzduni nagib ove vrste rigola ne smije biti
manji od 0,4 %. Gotova povrina rigola mora zadovoljavati estetske zahtjeve to odobrava nadzorni inenjer,
nakon izrade kraeg pokusnog odsjeka i pregleda na poetku rada.

8.5.5 Izrada ispusta rigola ili rubnjaka

Ispusti vode s kolnika predviaju se na razmacima 40 do 50 metara. Na mjestima vertikalnih zaobljenja

nivelete prometnice razmaci ispusta mogu biti i do 20 m. Kanalice se tvorniki izrauju prema zadanim
dimenzijama iz projekta.
Kanalice se polau na sloj pijeska debljine 5-10 cm, veliine zrna 0/5 mm. Uljev i izljev u trapeznu kanalicu
rade se monolitno na licu mjesta od betona klase C 40/45, a sve prema detaljima iz projektu. U noici nasipa, za
uvrivanje kanalica i konstrukcije ispusta, izvodi se betonski prag.

8.6 SEPARATORI I PRELJEVI

Separatori su po zadai i funkciji ureaji koji su konstruirani tako da omogoavaju prihvat i protok oborinskih
voda uz zadravanje tetnih efluenata u koliini min. 15 m 3 , koji iz bilo kojih razloga dospiju na prometne
povrine.
Ovi ureaji najee su pozicionirani u najniim tokama terena uz trasu prometnice, u depresijama terena
uz trasu ili u prostoru prijelaza trase iz usjeka u nasip.
Na lokaciju separatora mora biti omoguen pristup vozila za odravanje i servisiranje, bilo neposredno s
prometnice uz koju se gradi ili drugom pristupnom cestom koja je spojena na javnu prometnu mreu.

69/104
 Vrste radova koje je potrebno obaviti da bi se potpuno zavrio ovaj objekt ukljuuje: zemljane radove,
armirake radove, betonske radove, zidarske radove, bravarske radove i druge radove potrebne za potpuno
dovrenje ureaja. Ove graevine odnosno ureaji tipizirani su za nain prihvata i privremenog zadravanja
tetnog prolivenog efluenta, kao i svojih dimenzija.

70/104
9 GEOTEHNIKI ASPEKT KOLNIKIH KONSTRUKCIJA

9.1 OPI POJMOVI

BNS je bitumenizirani nosivi sloj izveden od asfaltne mjeavine najvee nazivne veliine zrna 16, 22 ili 32
mm, sastavljene prema naelu najguega pakiranja zrna, a upotrebljava se za izvedbu nosivih
asfaltnih slojeva kolnike konstrukcije.
BNHS je bitumenizirani nosivo-habajui sloj izveden od asfaltne mjeavine najvee nazivne veliine zrna 16
ili 22 mm, sastavljene prema naelu najgueg pakiranja zrna, a upotrebljava se za izvedbu
jednoslojnih asfaltnih konstrukcija.
vrstoa stabilizacijske mjeavine je parametar kakvoe koji se odreuje na ispitnim tijelima kao
monoaksijalna vrstoa nakon 7 i 28 dana.
Modul stiljivosti izraava mjeru zbijanja ispitanog materijala pod odreenim tlakom uz utvrene uvjete.
Odreuje se upotrebom krune ploe promjera 300 mm prema normi
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva kao dio kolnike konstrukcije ugrauje se, u
pravilu, izmeu posteljice i vezanog nosivog sloja (cementna stabilizacija, BNS). Takav se sloj
ugrauje u kolniku konstrukciju cesta svih skupina prometnih optereenja. Izrauje se od
nevezanih zrnatih kamenih materijala koji se stabiliziraju mehanikim zbijanjem. Specificiraju se
vrste materijala, zahtjevi njihove kakvoe i ugradljivosti, kao i zahtjevi kakvoe ugraenog nosivog
sloja. Ugraeni nosivi sloj od mehaniki zbijenog zrnatog kamenog materijala u smjesi zrnja,
debljini i poloaju, treba biti sukladan projektu, odnosno Opim tehnikim uvjetima (OTU). Nosivi
sloj bez veziva ini mjeavina nedrobljenog i/ili drobljenog zrnatog kamenog materijala. Glavna
znaajka kakvoe ovog sloja jest zbijenost (nosivost) koja se izraava stupnjem zbijenosti i
modulom stiljivosti.
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog (vezanog) hidraulinim vezivom kao dio
kolnike konstrukcije ugrauje se, u pravilu, izmeu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala
bez veziva i bitumeniziranog nosivog sloja autocesta i cesta s vrlo tekim i tekim prometnim
optereenjem. Vezani nosivi sloj izrauje se od materijala opisanih u 5-00.1.2 i iduim poglavljima
koja slijede. Specificiraju se vrste materijala, zahtjevi njihove kakvoe i ugradljivosti, kao i zahtjevi
kakvoe ugraenog nosivog sloja. Ugraeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziran
hidraulinim vezivom u smjesi zrnja osnovnog zrnatog kamenog materijala, mjeavini osnovnog
materijala veziva i vode, te debljini i poloaju treba biti sukladan projektu, odnosno OTU. Nosivi
sloj stabiliziran hidraulinim vezivom ini mjeavinu kamenog materijala odreenog stupnja
zrnatosti s hidraulinim vezivom i vodom. Glavna znaajka kakvoe ovog sloja jest vrstoa
(nosivost) to se izraava tlanom vrstoom i stupnjem zbijenosti.
Pokusna dionica je dio ceste u gradnji na kojem se dokazuje osposobljenost izvoaa radova za izvedbu
pojedinog asfaltnog sloja kolnike konstrukcije sukladno zahtjevima kakvoe propisanim ovim
OTU.
Prethodni sastav asfaltne mjeavine je laboratorijski dokaz da je s odabranim materijalima i odabranim
sastavom mogue postii eljenu kakvou asfaltne mjeavine.
Radni (ugovoreni) sastav asfaltne mjeavine je dokaz da je na odabranom asfaltnom postrojenju mogue
proizvesti asfaltnu mjeavinu kakvoe postignute prethodnim sastavom.
Stabilizacijska mjeavina sastavljena je od zrnatog kamenog materijala odreene granulacije, hidraulinog
veziva odreene klase u tono odreenoj koliini i optimalne koliine vode, koja je dostatna za
hidrataciju hidraulinog veziva i obavijanje zrna, a odreena je prethodnim sastavom.
Stupanj zbijenosti je omjer izmeu suhe prostorne mase ugraenog sloja odreene prema normi HRN
U.B1.016 i maksimalne suhe prostorne mase odreene po modificiranom Proctorovu postupku
prema normi HRN U.B1.048, izraen kao postotak.
Tlana vrstoa je omjer jednoaksijalne sile i povrine ispitnog uzorka na koju sila djeluje, uz slobodno
bono irenje, a prema normi HRN U.B1.030.
Valjani asfalt je asfalt spravljen po vruem postupku koji se tijekom ugradnje zbija valjanjem.

71/104
Bitumen je crna ljepljiva, na normalnoj temperaturi poluvrsta ili vrsta masa, koja se sastoji od ugljikovodika
i njihovih nemetalnih derivata, topljiva je u toluenu, a nalazi se u prirodi ili se dobiva preradom
nafte. U asfaltnim mjeavinama bitumen ima ulogu vezivnog sredstva.
Bitumenska emulzija je disperzni sustav od bitumena dispergiranog u vodi, koji sadri emulgirajue
sredstvo.
Cestograevni bitumen upotrebljava se za proizvodnju asfaltnih mjeavina, a dobiva se iz ostatka
vakuumske destilacije nafte.
Drobljeni ljunak sadri vie od 90 % drobljenih zrna, tj. zrna koja imaju vie od 50 % lomljene povrine.
Moe postojati kao neseparirani drobljeni ljunak ili kao djelomino separirani drobljeni ljunak.
Drobljeni kameni materijal je djelomino separirana mjeavina drobljenih kamenih zrna krupnoe od 0 mm
do promjera najveega zrna, odnosno do nazivne krupnoe.
Djelomino separirani zrnati kameni materijal je nedrobljeni (ljunak, sipina) ili drobljenjem kamena,
ljunka ili sipine dobiveni zrnati kameni materijal nazivne veliine zrna od 0 do najvie 32 mm,
separiran i deklariran prema gornjoj nazivnoj veliini zrna.
Drobljena kamena sitne je zrnati materijal krupnoe zrna od 2 do 32 mm dobiven drobljenjem kamena,
ljunka i sipine, te separiran sukladno normi HRN B.B3.100. Kamena sitne dobivena drobljenjem
ljunka mora sadravati najmanje 90 %(m/m) drobljenih zrna ljunka (drobljeno zrno je ono koje
ima najmanje 50% lomljene povrine), a potpuno nedrobljenih zrna smije imati najvie 2 %(m/m).
Drobljeni pijesak je zrnati kameni materijal krupnoe zrna od 0 do 2 mm ili krupnoe zrna od 0 do 4mm,
dobiven drobljenjem kamena, ljunka i sipine.
Industrijski nusproizvodi kao to su zgure iz visokih pei eljezara i slino jesu neseparirani zrnati
materijali. Njihov volumen i zrnatost moraju biti pod utjecajem atmosferilija stabilni. Fiziko-
mehanika svojstva moraju biti u skladu sa zahtjevima za kamene materijale.
Kamen je dio stijene, odvojen pod utjecajem prirodnih sila ili odvojen planiranim djelotvornim mehani kim
djelovanjem. Stijena (stijenska masa) sastavni je dio Zemljine kore, odreene teksture, strukture,
mineralnog sastava i naina geolokog pojavljivanja. Stijene se genetski dijele na eruptivne,
sedimentne i metamorfne.
Kamena sitne (kameni agregat) je zrnati kameni materijal krupnoe zrna od 2 do 32 mm i separiran na
osnovne frakcije ili meufrakcije prema uvjetima norme HRN B.B3.100.
Kameno brano je drobljeni ili mljeveni zrnati kameni materijal krupnoe do 0,71 mm. Mora sadravati
najmanje 80 %(m/m), odnosno 65 %(m/m) punila, ovisno o kakvoi kamenog brana to je
propisano normom HRN B.B3.045.
Nedrobljena kamena sitne je prirodno usitnjen zrnati kameni materijal, ljunak i sipina krupnoe zrna od 2
do 32 mm, separiran sukladno normi HRN B.B3.100.
Neseparirani drobljeni kameni materijal je mjeavina drobljenog kamena krupnoe zrna od 0 do
maksimalne nazivne veliine zrna (izraene u milimetrima).
Prirodni ljunak je neseparirani i nevezani sediment koji najveim dijelom ine zaobljene valutice veliine
od 2 mm do 63 mm, odnosno estice od 0 mm do promjera najveega zrna nazivne krupnoe.
Ako u prirodnom ljunku ima zrna veih od 63 mm potrebno ga je na odgovarajui nain prosijati.
Prirodna sipina je prirodno usitnjeni, neseparirani i nevezani kameni materijal nastao na nalazitu ili nakon
vrlo kratkog premjetanja (uglavnom gravitacijskog), s veliinom nezaobljenog zrna veom od 2
mm, odnosno estica od 0 mm do promjera najveega zrna nazivne krupnoe. Ako u prirodnoj
sipini ima zrna veih od 63 mm, potrebno ju je na odgovarajui nain prosijati.
Prirodni pijesak je nevezani klastini sediment veliine zrna od 0,02 mm do 2 mm.
Polimerom modificirana bitumenska emulzija je disperzni sustav od polimerom modificiranog bitumena ili
lateksa dispergiranog u vodi, koja sadri emulgirajue sredstvo.
Polimerom modificirani bitumen (PmB) je smjesa cestograevnog bitumena i raznih vrsta polimera
(elastomera, plastomera, duromera, terpolimera).
Punilo je dio kamenog brana krupnoe do 0,09 mm.
Razrijeeni bitumen je bitumen naknadno razrijeen odgovarajuim uljima.

72/104
 Separirani drobljeni kameni materijal je drobljeni kameni materijal, separiran na najmanje tri frakcije ili
separiran prema normi HRN B.B3.100.
Separirani zrnati kameni materijal je nedrobljeni kameni materijal (ljunak, sipina) ili drobljenjem kamena,
ljunka ili sipine dobiveni zrnati kameni materijal od najmanje nazivne veliine zrna 2 mm do
najvee nazivne veliine zrna 32 mm, koji nije separiran sukladno normi HRN B.B3.100, nego je
separiran na neke druge frakcije deklarirane prema donjoj i gornjoj nazivnoj veliini zrna.
Sipina je usitnjeni, nezaobljeni i nevezani kameni materijal nastao troenjem stijena u prirodi (in situ) ili
nakon vrlo kratkog transporta (uglavnom gravitacijski), s veliinom zrna veom od 2 mm.
ljunak je nevezani klastini sediment koji ine zaobljene valutice veliine od 2 mm do 63 mm. Moe biti
nesepariran, djelomino separiran ili separiran sukladno normi HRN B.B3.100.
Zrnati kameni materijal je granulirani kameni materijal krupnoe zrna od 0 do najvee nazivne veliine
(izraene u milimetrima), nedrobljen (ljunak i sipina) ili proizveden drobljenjem kamena, ljunka
ili sipine.

9.2 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA BEZ VEZIVA

9.2.1 KONTROLA KAKVOE

VRSTE MATERIJALA
Za izradu ovog nosivog sloja mogu se koristiti materijali iz potpoglavlja 5-00.1.1.
UZORKOVANJE MATERIJALA
Materijali se uzorkuju sukladno uvjetima iz norme HRN U.B1.010.
LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
U laboratoriju se ispitiju sljedea svojstva zrnatog kamenog materijala:
granulometrijski sastav prema normi HRN U.B1.018,
gustoa prema normi HRN B.B1.014,
vlanost prema normi HRN B.B8.035,
prostorna masa i upijanje vode prema normi HRN B.B8.031,
oblik zrna kamenih agregata prema normi HRN B.B8.048,
odreivanje slabih zrna prema normi HRN B.B8.037,
postojanost prema mrazu natrijevim sulfatom, prema normi HRNB.B8.044,
otpornost prirodnog i drobljenog agregata na drobljenje i habanje postupkom Los Angeles
prema normi HRN B.B8.045,
priblino odreivanje zagaenosti organskim tvarima prema normi HRNB.B8.039,
odreivanje sagorljivih i organskih tvari prema normi HRN U.B1.024,
odreivanje lakih estica prema normi HRN B.B8.034,
optimalni udio vode prema normi HRN U.B1.038,
kalifornijski indeks nosivosti prema normi HRN U.B1.042
mineraloko-petrografski sastav prema normi HRN B.B8.003.
9.2.1.1 Zahtjevi kakvoe za zrnate kamene materijale
Kontrola kakvoe zrnatog kamenog materijala provodi se ispitivanjem u ovlatenom laboratoriju.
GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijska se krivulja zrnatog kamenog materijala mora nalaziti unutar danih granica u tablici 5-01.1.1-
1.

73/104
 Uz uvjet iz tablice 5-01.1.1-1 zrnati kameni materijal mora zadovoljavati jo i ove granulometrijske uvjete:
udio zrna manjih od 0,02 mm ne smije biti vei od 3%,
promjer najveeg zrna ne smije biti vei od polovine debljine sloja, odnosno max 63 mm, i
stupanj neravnomjernosti, kao mjera dobre ugradljivosti materijala, treba biti:
U =d60/d10 od 15 do 100 za ljunak, i
U =d60/d10 od 15 do 50 za drobljeni kameni materijal,
gdje je:
d60 promjer zrna pri kojem ima 60 % mase,
d10 promjer zrna pri kojem ima 10 % mase.
Napomena: U pojedinim sluajevima mogu se dopustiti i zrnati materijali s neto drugaijim sastavima, ako
se ostalim ispitivanjima dokae njihova uporabljivost i ako to odobri nadzorni inenjer.
Udio zrna manjih od 0,02 mm smije biti i vei od 3% (ne vei od 5%) ukoliko se radi o esticama kamenog
porijekla u podrujima manjih dubina smrzavanja (blagih klimatskih uvjeta).
Kakvoa materijala mora biti takva da osigura zahtijevanu nosivost kolnika tijekom ukupnog projektiranog
vijeka trajanja.
ODREIVANJE ORGANSKIH TVARI
Uzorak se potopi u otopinu s reagensom, te se nakon odreenog vremena boja otopine iznad uzorka
usporedi s bojom standardne otopine. Ako je boja otopine iznad uzorka tamnija od standardne, u uzorku se
gravimetrijski odreuje udio organskih tvari i lakih estica.
UDIO ORGANSKIH TVARI I LAKIH ESTICA
Zrnati materijal ne smije sadravati vie od 2% organskih tvari i lakih estica, kao to su drveni ostaci,
korijenje, estice ugljena i sl.
OPTIMALNA VLANOST I MAKSIMALNA SUHA PROSTORNA MASA
Uzorak zrnatog kamenog materijala zbija se energijom modificiranog Proctorovog postupka (2,66 MN m/m3).
Rezultat ispitivanja je optimalna vlanost, tj. ona koliina vode u uzorku koja omoguuje maksimalnu zbijenost
materijala uz navedenu energiju, pri kojoj se dobiva maksimalna suha prostorna masa. Ugradnja zrnatog
kamenog materijala u nosivi sloj najbolja je pri optimalnoj vlazi.

74/104
 Maksimalna suha prostorna masa po modificiranom Proctorovu postupku ovisi o mineraloko-petrografskom
sastavu materijala i njegovu granulometrijskom sastavu, a koristi se kao parametar pri odreivanju stupnja
zbijenosti ugraenog sloja.
KALIFORNIJSKI INDEKS NOSIVOSTI - CBR
Nosivost sloja ocjenjuje se na temelju laboratorijski odreenog kalifornijskog indeksa nosivosti - CBR. CBR
se odreuje na pokusnim tijelima zbijenim uz optimalnu vlagu prema normi HRN U.B1.042.
Zahtjevi za nosivost zrnatog kamenog materijala, izraeni kao kalifornijski indeks nosivosti CBR, jesu:
za prirodni ljunak ili mjeavinu ljunka s manje od 50 % drobljenog kamenog materijala,
najmanje 40 %,i
za drobljeni kameni materijal ili mjeavinu prirodnog ljunka s vie od 50 % drobljenog
kamenog materijala, najmanje 80 %.
FIZIKO-MEHANIKA SVOJSTVA
Prirodni i drobljeni zrnati kameni materijali moraju zadovoljavati zahtjeve prema tablici 5-01.1.1-2 u pogledu
oblika zrna, upijanja vode, tronih (nekvalitetnih) zrna, otpornosti prema smrzavanju i otpornosti prema
drobljenju i habanju.

9.2.1.2 Dokumentacija o prethodnim ispitivanjima materijala

Sukladno potpoglavlju 5-01.1.1 izvoau ili proizvoau se na temelju provedene kontrole kakvoe u
ovlatenom laboratoriju izdaje izvjetaj o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja bez
veziva.
Izvjetaj o pogodnosti materijala potvruje mogunost proizvoaa da od sirovine, s postrojenjem koje
posjeduje, proizvede pogodan materijal za izradu nosivog sloja.
Takav izvjetaj takoer potvruje da ve proizvedena odreena koliina materijala odgovara zahtjevima
kakvoe.
Doe li do bitne promjene granulometrijskog sastava u smislu odstupanja od graninog podruja ili lokacije
nalazita, naruitelj izvjetaja mora pribaviti novu dokumentaciju o kakvoi novog materijala.
Izvjetaj sadri:
opi dio s podacima o naruitelju, mjestu i datumu uzorkovanja, porijeklu i vrsti materijala,
ovlatenom laboratoriju u kojem su ispitivanja obavljena, zahtjevima naruitelja i normama
prema kojima su ispitivanja obavljena,
rezultate laboratorijskih ispitivanja svojstava materijala navedenih u potpoglavlju 5-01.1.1
OTU,
zakljuak u kojem se daje miljenje o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu
nosivog sloja bez veziva.
Ispitivanje pogodnosti provodi se na reprezentativnim uzorcima u ijem uzorkovanju obavezno sudjeluju
predstavnici ovlatenog laboratorija i naruitelja izvjetaja.

75/104
 Ako doe do bitne promjene svojstava zrnatog materijala zbog promjene stijenske mase u kamenolomu, ili
zbog promjene u tehnologiji proizvodnje zrnatog kamenog materijala, kao i do bitne promjene granulometrijskog
sastava sedimentnog kamenog materijala ili promjene lokacije nalazita, naruitelj izvjetaja treba pribaviti
dokumentaciju o kakvoi novog materijala i predati ju nadzornom inenjeru.
9.2.1.3 Zahtjevi kakvoe za ugraeni nosivi sloj
Zavreni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva mora zadovoljavati zahtjeve propisane u
projektu. Ako nije drugaije odreeno, moraju biti zadovoljeni zahtjevi za modul stiljivosti, stupanj zbijenosti,
granulometrijski sastav, ravnost povrine sloja, visinu i debljinu, te poloaj i nagib sloja iz ovih OTU.
MODUL STILJIVOSTI I STUPANJ ZBIJENOSTI
Na ugraenom sloju od zrnatog kamenog materijala ispituju se, nakon geodetskog prijama u pogledu visina i
poloaja, sljedea svojstva:
modul stiljivosti metodom krune ploe prema HRN U.B1.046, i
stupanj zbijenosti ispitivanjem prostorne mase prema normi HRNU.B1.016.
Modul stiljivosti i stupanj zbijenosti nosivog sloja bez veziva, kako su definirani u potpoglavlju 5-00.1.1 OTU,
moraju zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-01.1.3-1.
Tablica 5-01.1.3-1 Zahtjevi za ugraeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva

GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijski sastav materijala mora zadovoljavati zahtjeve iz potpoglavlja 5-01.1.1 OTU, uzorkovan na
mjestu ugradnje, a prije zbijanja.
RAVNOST POVRINE SLOJA
Ravnost povrine mjeri se kao odstupanje povrine sloja od letve duljine 4 m. Odstupanje od letve smije biti
najvie 20 mm.
VISINA I POLOAJ
Visinski poloaj izvedenog sloja provjerava se geodetskim snimanjem na mjestima ispod rubova kolnika, te
sredine kolnika, a odstupanja mogu biti najvie 15 mm.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inenjera, odstupanja nanie mogu biti do najvie -30 mm, s time da se za
visinu odstupanja izvede nadomjestak sljedeim slojem na troa izvoaa.
NAGIB
U pravilu, nagib mora biti jednak poprenom i uzdunom nagibu projektirane povrine.
Odstupanja ne smiju biti vea od 0,4 % apsolutno od nagiba zadanog projektom.
9.2.1.4 Dokumentacija o tekuim i kontrolnim ispitivanjima
Potrebna dokumentacija za tekua ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-01.3.2.
Potrebna dokumentacija za kontrolna ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-01.3.2.

76/104
9.2.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA

9.2.3 Proizvodnja zrnatog kamenog materijala

Zrnati kameni materijal za izradu mehaniki zbijenog nosivog sloja proizvodi se drobljenjem odminirane
stijenske mase, ili drobljenjem veih valutica ljunka (batuda) u drobilinim postrojenjima.
Prirodni ljunak ili prirodna sipina za izradu nosivog sloja dobivaju se odsijavanjem nadzrnja, koja se nakon
toga mogu predrobiti na odgovarajuu granulaciju.
Ako u proizvedenom ili prirodnom zrnatom materijalu nedostaju zrna odreene granulacije, granulometrijski
sastav se moe korigirati dodatkom odgovarajue frakcije zrnatog kamenog materijala. Pri tome mjeavinu
zrnatog kamenog materijala treba dobro homogenizirati.

9.2.4 Prijevoz zrnatog kamenog materijala

Proizvedeni ili prirodni zrnati kameni materijal prevozi se do mjesta ugradnje pogodnim prijevoznim
sredstvima.

9.2.5 Ugradnja zrnatog kamenog materijala

Nosivi sloj od mehaniki zbijenog zrnatog kamenog materijala kao dio kolnike konstrukcije ugrauje se, u
pravilu, izmeu posteljice i vezanog nosivog sloja (cementna stabilizacija, BNS). Pri rekonstrukciji postojeih
cesta, katkada se na postojeu asfaltnu podlogu ugrauje nosivi sloj koji ima ulogu izravnavajueg sloja, na koji
se zatim dograuju ostali slojevi kolnike konstrukcije.
UVJETI ZA PODLOGU
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala moe se raditi kada nadzorni inenjer preuzme posteljicu te odobri
poetak rada. Nadzorni inenjer provjerava: ravnost, projektiranje nagiba, pravilno izvedenu odvodnju, poloaj i
traene uvjete kakvoe.
Izvoa je duan odravati posteljicu u stanju u kakvom je bila u vrijeme preuzimanja od nadzornog
inenjera. Ako iz bilo kojeg razloga doe do oteenja posteljice, izvoa ju je duan ponovno dovesti u stanje
koje odgovara traenim zahtjevima i o tome podnijeti dokaze nadzornom inenjeru.
VREMENSKI UVJETI
Nosivi se sloj ne smije ugraivati na smrznutu podlogu, kao niti od smrznutog materijala.
Takoer, poslije obilnije kie i otapanja snijega treba priekati sa zbijanjem dok se suvina voda ne ocijedi iz
materijala.
IZRADA
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala moe se na ureenoj posteljici raditi navoenjem zrnatog
kamenog materijala i razastiranjem pomou grejdera, te zbijanjem i razastiranjem zrnatog kamenog materijala
pomou razastiraa (finiera) i zbijanjem.
U oba sluaja odreena se koliina materijala razastire s takvim nadvienjem da se nakon zbijanja dobije sloj
projektirane debljine, to se odreuje na pokusnoj dionici.
U radu treba paziti da ne doe do segregacije zrnatog materijala. Dogodili se to, segregirana mjesta treba
zamijeniti homogenim materijalom.
Prije zbijanja i tijekom zbijanja treba regulirati vlanost materijala tako da bude oko optimalne
vlanostiodreene po normi HRN U.B1.038.
Zbijanje poinje nakon zavrenog planiranja i profiliranja.
Zbijanje se obavlja vibracijskim strojevima: vibroploama, kompaktorima, vibrovaljcima ili valjcima s
gumenim kotaima, kombiniranim valjcima s gumenim i metalnim kotaima, posebno ili u kombinaciji.

77/104
 Zbijanje treba obavljati paljivo, nakon razastiranja materijala, preko cijele povrine sloja. Valjci i/ili ureaji za
nabijanje moraju se kretati stalnom brzinom od 2,5 km/h do 4 km/h. Posebnu pozornost treba posvetiti dobroj
zbijenosti sloja. Povrina sloja mora biti dobro zatvorena, jednoliko - mozainog izgleda.
Sva mjesta koja moda nisu dostupna strojevima za zbijanje treba zbiti drugim sredstvima i nainima u
skladu sa zahtjevima. Takva mjesta kao i naine rada odobrava nadzorni inenjer, a na prijedlog izvoaa.
Svi zahtjevi za ugraeni sloj moraju biti zadovoljeni prije polaganja idueg sloja. Zbijanje sloja mora se
ponoviti, ako je u razdoblju izmeu ugradnje nosivog sloja i slijedeeg sloja kolnike konstrukcije dolo do
smrzavanja, jaih oborina, oteenja zbog gradilinog prometa ili naknadnih radova na postojeem sloju.

9.2.6 OSIGURANJE KAKVOE MATERIJALA I RADOVA

Pod osiguranjem kakvoe nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva podrazumijeva se niz
postupaka opisanih i definiranih u OTU, iji je konani cilj dobivanje pogodnog nosivog sloja kolnike
konstrukcije.
Razlikuju se dvije vrste aktivnosti:
aktivnosti prije poetka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva, i
ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja o zrnatog kamenog materijala bez veziva.
9.2.6.1 Postupci prije poetka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva
Postupci prije poetka izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva jesu:
prethodno ispitivanje materijala s ocjenom pogodnosti, i
odreivanje tehnologije ugradnje na pokusnoj dionici.
Svi ovi postupci obveza su izvoaa. Izvoa ih o svom troku mora obaviti pravodobno, prije poetka
izvoenja radova.
Izvoa radova obvezan je rezultate svih prethodnih ispitivanja predati nadzornom inenjeru na uvid i
suglasnost.
PRETHODNO ISPITIVANJE MATERIJALA S OCJENOM POGODNOSTI
Prethodno ispitivanje materijala slui kao dokaz upotrebljivosti tog materijala za izradu nosivog sloja, a
provodi se u skladu s potpoglavljem 5-01.1 OTU.
Rezultati prethodnih ispitivanja materijala, na temelju kojih se daje ocjena pogodnosti, predaju se nadzornom
inenjeru u obliku izvjetaja o ispitivanju pogodnosti za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez
veziva, u originalu.
Izvjetaj sadri:
opi dio s podacima o naruitelju, mjestu i datumu uzorkovanja, porijeklu i vrsti materijala,
ovlatenom laboratoriju u kojem su ispitivanja obavljena, zahtjevima naruitelja i normama
prema kojima su ispitivanja obavljena,
rezultate laboratorijskih ispitivanja svojstava materijala navedenih u potpoglavlju 5-01.1
OTU, i
zakljuak s miljenjem o pogodnosti zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja bez
veziva.
ODREIVANJE TEHNOLOGIJE UGRADNJE NA POKUSNOJ DIONICI
Pokusna dionica slui kao dokaz da se sa zrnatim kamenim materijalom, uz odgovarajuu tehnologiju
ugradnje, moe izraditi nosivi sloj kolnika kakvoe propisane u projektu ili OTU.
Prije dopreme materijala na mjesto ugradnje, izvoa predaje nadzornom inenjeru izvjetaj o pogodnosti
zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja, na temelju ega nadzorni inenjer odobrava izradu
pokusne dionice.
Odsjeak ceste za pokusnu dionicu odreuje nadzorni inenjer na prijedlog izvoaa.
Na pokusnoj dionici utvruje se broj prijelaza i vrsta strojeva za zbijanje, u svrhu provjere postizanja
propisanih parametara kakvoe.

78/104
 Kakvoa ugraenog sloja na pokusnoj dionici provjerava se ispitivanjem:
visine, poloaja i nagiba geodetskim snimanjem,
modula stiljivosti (krunom ploom promjera 300 mm) [MN/m2],
stupnja zbijenosti [%],
ravnosti povrine [mm], i
debljine sloja [cm].
Provjeru obavlja nadzorni inenjer, a trokove ispitivanja snosi izvoa radova.
Kada je na pokusnoj dionici ustanovljen nain rada strojeva za zbijanje, kojim se postie traena kakvoa
sloja, nadzorni inenjer odobrava izradu tog sloja.
Postoji li pozitivno iskustvo o zrnatom kamenom materijalu i o uinku strojeva za zbijanje ovog nosivog sloja,
pokusna dionica nije potrebna.
9.2.6.2 Ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva
Ispitivanja koja se obavljaju tijekom izrade nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala bez veziva jesu:
tekua ispitivanja, i
kontrolna ispitivanja.
TEKUA ISPITIVANJA
Tekua ispitivanja obavlja (osigurava) izvoa, preko svog ovlatenog laboratorija, ili ako ga ne posjeduje,
preko drugog ovlatenog laboratorija. Ta ispitivanja slue za ocjenu kakvoe izvedenog sloja, na osnovi ega se
pristupa kontrolnim ispitivanjima.
Tekua ispitivanja obuhvaaju:
ispitivanje modula stiljivosti krunom ploom promjera 300 mm na svakih 500 m2, ili
stupnja zbijenosti volumometrom u odnosu na maksimalnu zbijenost po modificiranom
Proctorovu postupku, najmanje na svakih 500 m2, ili
nuklearnim denzimetrom, najmanje na svakih 500 m2, ili
ispitivanje modula stiljivosti krunom ploom promjera 300 mm i stupnja zbijenosti
volumometrom u odnosu na maksimalnu zbijenost po modificiranom
Proctorovu postupku, ili denzimetrom, najmanje na svakih 1000 m2,
ispitivanje granulometrijskog sastava, najmanje na svakih 3000 m2,
ispitivanje ravnosti povrine sloja letvom duljine 4 m, na svakom poprenom profilu ili prema
zahtjevu nadzornog inenjera, i
ispitivanje sloja po visini, poloaju i nagibu geodetskim snimanjem.
Neposredno po obavljenim tekuim ispitivanjima, izvoa radova rezultate ispitivanja, u pisanom obliku,
dostavlja nadzornom inenjeru.
Po zavretku radova rezultati ispitivanja u okviru tekuih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvjetaju koji
sadri:
opi dio s podacima o investitoru, izvoau, graevini i upotrijebljenom kamenom materijalu,
podatke o opsegu tekuih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
podatke o izvrenom opsegu tekuih ispitivanja,
rezultate tekuih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena i
zakljuak o kakvoi izvedenih radova.

79/104
 KONTROLNA ISPITIVANJA
Kontrolna ispitivanja nosivog sloja obavlja (osigurava) investitor, preko ovlatenog laboratorija, u svemu
prema potpoglavlju 0-19, a zajedno s tekuim ispitivanjima slue kao potvrda postignute kakvoe sloja kolnike
konstrukcije. Kontrolna ispitivanja se provode nakon obavljenih tekuih ispitivanja i potvrde kakvoe sloja u
pogledu zbijenosti, ravnosti, visine, poloaja i nagiba.
Opseg kontrolnih ispitivanja je takav da na dva tekua ispitivanja dolazi jedno kontrolno ispitivanje.
Po zavretku radova rezultati kontrolnih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvjetaju koji sadri:
opi dio s podacima o investitoru, izvoau, graevini i upotrijebljenom kamenom materijalu,
podatke o opsegu kontrolnih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
podatke o izvrenom opsegu kontrolnih ispitivanja,
rezultate kontrolnih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena,
zakljuak o kakvoi izvedenih radova, na temelju tekuih i kontrolnih ispitivanja,
ispitivanje sloja po visini i poloaju geodetskim snimanjem.
Na osnovi rezultata tekuih i kontrolnih ispitivanja investitor, odnosno njegov nadzorni inenjer, donosi
konanu ocjenu o kakvoi izvedenog sloja.
9.2.6.3 Preuzimanje izvedenog sloja
Ugraeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala bez veziva, preuzima nadzorni inenjer na osnovi
zadovoljenih zahtjeva iz OTU.
Sve mogue manjkavosti prema tim zahtjevima izvoa mora otkloniti o svom troku, ukljuujui i sva
dodatna ispitivanja i mjerenja koja je potrebno provesti da se ustanovi valjanost sanacije.
Ako nakon preuzimanja nosivog sloja doe do njegovog oteenja uslijed vremenskih nepogoda ili iz bilo
kojeg drugog razloga, sloj se mora popraviti i dokazati njegova kakvoa prije izrade slijedeeg sloja kolnike
konstrukcije.
9.2.6.4 Dokumentacija o dokazu kakvoe
Izvjetaj o pogodnosti materijala, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.1.1, OTU,
Izvjetaj o tekuim ispitivanjima, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.3.2, OTU,
Izvjetaj o kontrolnim ispitivanjima, potpoglavlja 0-17, 0-19 i 5-01.3.2, OTU,
Izvjetaj o kontrolnim ispitivanjima sloja geodetskim snimanjem, potpoglavlja 1-02 i 5-01.1.3
OTU,
Izvjetaj nadzornog inenjera o izvedenim radovima.

9.3 NOSIVI SLOJ OD ZRNATOG KAMENOG MATERIJALA STABILIZIRANOG HIDRAULINIM

VEZIVOM

9.3.1 KONTROLA KAKVOE

OSNOVNI ZRNATI KAMENI MATERIJALI

Za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidraulinim vezivima mogu se
primijeniti osnovni materijali kao to je to navedeno u potpoglavlju 5-00.2.1 OTU.
UZORKOVANJE MATERIJALA
Materijali se uzorkuju sukladno uvjetima norme HRN U.B1.010.
LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
U laboratoriju se ispituju sljedea svojstva zrnatog kamenog materijala:
vlanost prema normi HRN B.B8.035,

80/104
 prostorna masa i upijanje vode prema normi HRN B.B8.031,
oblik zrna kamenih agregata prema normi HRN B.B8.048,
odreivanje slabih zrna prema normi HRN B.B8.037,
postojanost prema smrzavanju natrijevim sulfatom prema normi HRN B.B8.044, otpornost
prirodnog i drobljenog agregata na drobljenje i habanje postupkom "Los Angeles" prema normi
HRN B.B8.045,
prostorne mase prema normi HRN U.B1.016,
granulometrijski sastav prema normi HRN U.B1.018,
gustoa prema normi HRN B.B1.014,
odreivanje sagorljivih i organskih tvari prema normi HRN U.B1.024,
kemijsko ispitivanje agregata za beton prema normi HRN B.B8.042,
optimalni udio vode cementom stabiliziranog tla prema normi HRN U.B1.048, izrada nosivih
slojeva kolnikih konstrukcija cesta od materijala stabiliziranih cementom i slinim hidraulinim
vezivima prema normi HRN U.E9.024.
9.3.1.1 5-02.1.1 Zahtjevi kakvoe za zrnate kamene materijale
Kontrola kakvoe zrnatog kamenog materijala provodi se ispitivanjem u ovlatenom laboratoriju.
GRANULOMETRIJSKI SASTAV
Granulometrijska se krivulja zrnatog kamenog materijala za ovaj sloj mora nalaziti unutar granica danih u
tablici 5-02.1.1-1 ili 5-02.1.1-2.
Za autoceste i ceste vrlo tekog prometnog optereenja, odnosno kolnike konstrukcije projektirane za
prometno optereenje vee od 3 x 106 ekvivalentnih standardnih osovina od 100 kN, kao i za slojeve za
pojaanje svih cesta, granulometrijski sastav zrnatog kamenog materijala mora zadovoljiti uvjete iz tablice 5-
02.1.1-1 za tip A i tip B, gdje je:
tip A; podruje zrnatog kamenog materijala maksimalne krupnoe zrna od 8 mm do 31,5mm,
tip B; podruje zrnatog kamenog materijala maksimalne krupnoe zrna od 31,5mm do 50
mm.
Tablica 5-02.1.1-1 Granino podruje za nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidraulinim vezivom za autoceste i ceste vrlo tekog prometnog optereenja

Za ceste tekog, srednjeg i lakog prometnog optereenja, odnosno kolnike konstrukcije projektirane za
prometno optereenje od 1 x 105 do 3 x 106 ekvivalentnih standardnih osovina od 100 kN, mogu se uz zrnati
kameni materijal tipa A ili B upotrijebiti jo i ovi materijali:
ljunkovito-pjeskoviti materijali s udjelom prainasto glinovitih estica od 0% do 10% estica
manjih od 0,02 mm, ako zadovoljavaju uvjete iz tablice 5-02.1.4-2.

81/104
 pjeskoviti materijal rijenog, glacijalnog ili eolskog porijekla, ako zadovoljavaju zahtjeve iz
tablice 5-02.1.1-2.
Tablica 5-02.1.1-2 Granino podruje za nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidraulinim vezivom za ceste tekog i srednjeg prometnog optereenja

Kakvoa materijala mora biti takva da osigurava zahtijevanu nosivost kolnika tijekom ukupnog projektiranog
vijeka trajanja ceste.
ODREIVANJE ORGANSKIH TVARI
Uzorak se potopi u otopinu s reagensom, te se nakon odreenog vremena boja otopine iznad uzorka
usporedi s bojom standardne otopine. Ako je boja otopine iznad uzorka tamnija od standardne, u uzorku se
gravimetrijski odreuje udio organskih tvari i lakih estica.
UDIO ORGANSKIH TVARI I LAKIH ESTICA
Zrnati materijal ne smije sadravati vie od 2% organskih tvari i lakih estica, kao to su komadi drveta,
korijenje, estice ugljena i sl.
OPTIMALNA VLANOST I MAKSIMALNA SUHA PROSTORNA MASA S DODATKOM VEZIVA
Uzorak zrnatog kamenog materijala uz dodatak priblino oekivane koliine hidraulinog veziva zbija se
energijom modificiranog Proctorova postupka (2,66 MNm/m3). Rezultat ispitivanja je optimalna vlanost, tj. ona
koliina vode u uzorku koja omoguuje maksimalnu zbijenost stabilizacijske mjeavine uz navedenu energiju, a
koja je dostatna i za hidrataciju veziva. Stabilizacijska mjeavina od zrnatog kamenog materijala ugrauje se u
nosivi sloj pri optimalnoj vlazi, ili pri optimalnoj vlazi uveanoj do 1 %.
Maksimalnu suhu prostornu masu dobivenu po modificiranom Proctorovu postupku koristimo kao parametar
pri odreivanju stupnja zbijenosti ugraenog zrnatog kamenog materija stabiliziranog hidraulinim vezivima u
nosivi sloj.
FIZIKO-MEHANIKA SVOJSTVA
Prirodni ljunak i drobljeni kameni materijal moraju zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-02.1.1-3.
Tablica 5-02.1.1-3 Fiziko-mehanika svojstva zrnatog kamenog materijala za izradu nosivog sloja
stabiliziranog hidraulinim vezivom

82/104
9.3.1.2 Zahtjevi kakvoe za hidraulino vezivo
Kao vezivo upotrebljava se isti portlandski cement; portlandski cement s dodatkom pucolana ili zgure i
metalurki cement klase 25, 35 i 45.
Upotrijebljeni cementi moraju odgovarati zahtjevima hrvatskih normi kako slijedi:
Portlandski cement. Portlandski cementi s dodacima. Metalurki cement. Pucolanski cementi
prema normi HRN B.C1.011, i
Cement. Nain isporuke, pakiranja, smjetaja i uzimanja uzoraka prema normi HRN
B.C1.012.
Za stabiliziranje nosivih slojeva definiranih standardom HRN U.E9.024 mogu se upotrijebiti i druga sli na
hidraulina veziva kao to su letei pepeo, mljevena zgura, pucolani i sl., ako se laboratorijskim ispitivanjima
utvrdi njihova uporabivost, a ovlateni laboratorij odredi uvjete za primjenu.
Upotrijebljeni cementi moraju odgovarati zahtjevima norme HRN B.C1.011.
Na svim uzorcima veziva ispituju se sljedea svojstva:
standardna konzistencija,
vrijeme vezivanja,
postojanost zapremine,
ostatak na situ 4900 otvora/cm2,
tlana vrstoa (za cement klase 25 i 35 nakon 7 i 28 dana, a za cement klase 45 nakon 3 i
28 dana).
9.3.1.3 Zahtjevi kakvoe za vodu
Za izradu nosivih slojeva stabiliziranih hidraulinim vezivima moe se upotrijebiti voda koja ispunjava ove
uvjete:
da je pH-vrijednost vea od 6,0,
da je udio sulfata (SO3) manji od 2700 mg/l vode,
da je udio klorid iona (Cl-) manji od 300 mg/l vode,
da je pokazatelj organskih tvari (humusne kiseline, eeri i dr.) izraen kao utroak kalijeva
permanganata (KMnO4) po metodi oksidacije manji od 200 mg/l vode,
da je ukupna koliina soli, izraena kao suhi ostatak, manja od 5000 mg/l vode.
Pitka voda ili voda iz vodovoda moe se upotrijebiti bez ispitivanja.
9.3.1.4 Zahtjevi kakvoe za stabilizacijsku mjeavinu
Na stabilizacijskoj mjeavini ispituju se sljedea svojstva:
odreivanje tlane vrstoe pri jednoaksijalnoj kompresiji prema normi HRN.U.B1.030,
ispitivanja otpornosti cementom stabiliziranog tla na smrzavanje prema normi HRN U.B1.050.
Stabilizacijska mjeavina mora zadovoljavati zahtjeve iz tablice 5-02.1.4-1.
Ovi zahtjevi odnose se na cemente klase 25, 35 i 45 (HRN B.C1.011).
Ako se primijeni drugo vezivo, kao to je letei pepeo, zgura ili slino, vrijede iste granice vrstoe, ali se
ustanovljuju drugi (dulji) vremenski rokovi za njegu epruveta. To se radi na osnovi laboratorijskih ispitivanja i uz
suglasnost nadzornog inenjera.
Tablica 5-02.1.4-1 Zahtijevana tlana vrstoa stabilizacijskih mjeavinaTlana vrstoa stabilizacijske
mjeavine

83/104
 Stabilizacijska mjeavina, osim navedenih tlanih vrstoa mora biti postojana premasmrzavanju.
Indeks smanjenja tlane vrstoe prema normi HRN U.B1.050 smije biti najmanje 80%.
9.3.1.5 Dokumentacija za izradu prethodnog sastava
Sukladno potpoglavlju 5-02.1, naruitelju se na osnovi provedene kontrole kakvoe osnovnog zrnatog
kamenog materijala, veziva, vode i mjeavine tih sastojaka izdaje Prethodni sastav (receptura) za izradu
nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidraulinim vezivom.
Prethodni sastav slui kao laboratorijski dokaz da je s odobrenim materijalima i projektiranim sastavom
mogue postii kakvou mjeavine propisane OTU.
Sastav stabilizacijske mjeavine prema prethodnom sastavu mora biti takav da tijekom proizvodnje manje
oscilacije kakvoe i udjela sastavnih materijala nee bitno utjecati na fiziko-mehanika svojstva mjeavine.
Prethodnim sastavom odreuje se:
granulometrijski sastav osnovnog zrnatog kamenog materijala,
udio osnovnog zrnatog kamenog materijala,
udio veziva,
udio vode,
optimalna vlanost i maksimalna suha prostorna masa mjeavine,
tlana vrstoa mjeavine nakon 7 i 28 dana i
otpornost mjeavine na smrzavanje i odmrzavanje.
Sva ispitivanja potrebna za izradu prethodnog sastava obavljaju se prema normi HRN U.E9.024, a rezultati
ispitivanja prikazuju se u pisanom obliku u izvjetaju (Prethodni sastav za izradu mjeavine za cementnu
stabilizaciju) koji, osim navedenih ispitivanja, u opem djelu mora sadravati i podatke o naruitelju, mjestu i
datumu uzorkovanja materijala, porijeklu i vrsti materijala, ovlatenom laboratoriju u kojem su ispitivanja
obavljena, zahtjevima naruitelja i normama prema kojima su ispitivanja obavljena.
Ako doe do bitne promjene svojstava bilo kojeg od sastavnih materijala, ili lokacije nalazita osnovnog
zrnatog kamenog materijala, kao i poizvoaa veziva, mora se pristupiti izradi novog prethodnog sastava.
Prethodni sastav vrijedi godinu dana, odnosno do najvie tri godine, Ako se dokaznim radnim sastavom
svake godine potvrde svojstva materijala i mjeavine iz prethodnog sastava.
9.3.1.6 Zahtjevi kakvoe za ugraeni nosivi sloj stabiliziran hidraulinim vezivom
Ugraeni nosivi sloj stabiliziran hidraulinim vezivom mora zadovoljavati zahtjeve kakvoe u pogledu stupnja
zbijenosti, ravnosti povrine, debljine sloja, homogenosti pri ostvarenoj zbijenosti, te visine, poloaja i nagiba
sloja.
STUPANJ ZBIJENOSTI
Supanj zbijenosti, kako je definiran u potpoglavlju 5-00.1.2 OTU, mora biti najmanje 98%.
RAVNOST POVRINE
Ravnost povrine mjeri se kao odstupanje povrine sloja od letve duljine 4 m. Odstupanje od letve smije biti
najvie 15 mm.

84/104
 DEBLJINA SLOJA
Debljina sloja odreena je projektom. Nosivi sloj stabiliziran hidraulinim vezivom izvodi se jednoslojno u
debljini od 15 cm do 30 cm. U sluaju da je potrebna debljina tog nosivog sloja vea od 30 cm, sloj se izvodi u
dvije ili vie faza, kako je to sluaj kod izravnavajuih nosivih slojeva. Odstupanje debljine ugraenog sloja, od
projektirane, ne smije biti vee od 15 mm.
HOMOGENOST SLOJA
Sloj mora imati potrebnu homogenost pri ostvarenoj zbijenosti.
Nosivi sloj stabiliziran hidraulinim vezivom smatra se homogenim ako je koeficijent varijacije mjerenja
zbijenosti ugraenog sloja manji od 3 %.
Koeficijent varijacije KV rauna se prema izrazu:

VISINA I POLOAJ
Visinski poloaj izvedenog sloja provjerava se geodetskim snimanjem na mjestima ispod rubova kolnika, te
sredine kolnika, a odstupanja mogu biti najvie 15 mm.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inenjera, odstupanja nanie mogu biti do najvie -30 mm, s time da se za
visinu odstupanja izvede nadomjestak slijedeim slojem na troak izvoaa.
NAGIB
Nagib mora, u pravilu, biti jednak poprenom i uzdunom nagibu projektirane povrine. Odstupanja ne smiju
biti vea od 0,4 % apsolutno od nagiba zadanog projektom.
9.3.1.7 Dokumentacija o tekuim i kontrolnim ispitivanjima
Potrebna dokumentacija za tekua ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-02.3.2 OTU.
Potrebna dokumentacija za kontrolna ispitivanja sukladna je potpoglavlju 5-02.3.2 OTU.

9.3.2 PROIZVODNJA, PRIJEVOZ I UGRADNJA

9.3.2.1 Proizvodnja stabilizacijske mjeavine

Zrnati kameni materijal mijea se s vezivom i vodom u homogenu mjeavinu.
Postrojenje za mijeanje mora osiguravati tono i precizno doziranje koliine zrnatog kamenog materijala,
veziva i vode.
Prije poetka rada, vage za zrnati kameni materijal i vezivo te ureaj za mjerenje protoka vode moraju biti
atestirani.
Postrojenje za proizvodnju mjeavine treba biti to blie gradilitu, jer je ugradnja mjeavine vremenski
uvjetovana.
Za mijeanje se primjenjuju specijalna postrojenja za proizvodnju stabilizacijskih mjeavina ili pogodne
betonske mijealice bunkerskog ili kontinuiranog tipa.

85/104
 Mjeavina cementne stabilizacije za izradu nosivog sloja autocesta i cesta vrlo teke skupine prometnog
optereenja proizvodi se u postrojenjima za mijeanje, dok se za ceste tekog, srednjeg i lakog prometnog
optereenja mjeavina moe proizvoditi i postupkom mijeanja odgovarajuim strojevima na mjestu ugradnje uz
odobrenje nadzornog inenjera.
Vrijeme mijeanja sastojaka za stabilizacijsku mjeavinu mora biti podeeno tako da iz postrojenja izlazi
mjeavina s potpuno obavijenim zrnima osnovnog kamenog materijala mortom od hidraulinog veziva, sitnih
estica kamenog materijala i vode. Gotova stabilizacijska mjeavina ne smije sadravati suha zrna kamenog
materijala, niti dijelove suhog i nedovoljno izmijeanog hidraulinog veziva.
Mjeavina cementne stabilizacije ne smije se proizvoditi od smrznutog zrnatog kamenog materijala.
9.3.2.2 Prijevoz stabilizacijske mjeavine
Proizvedena stabilizacijska mjeavina prevozi se na mjesto ugradnje kamionima kiperima, a naroito je
vano da se prijevoz obavi u kratkom vremenu, jer je vrijeme od proizvodnje mjeavine do zavrene ugradnje u
sloj ogranieno.
9.3.2.3 Ugradnja stabilizacijske mjeavine
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziran hidraulinim vezivom kao dio kolnike konstrukcije
ugrauje se, u pravilu, izmeu nosivog sloja od nevezanog zrnatog kamenog materijala i bitumeniziranog
nosivog sloja autocesta i cesta od vrlo tekog do lakog prometnog optereenja.
UVJETI ZA PODLOGU
Nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidraulinim vezivom moe se raditi kada nadzorni
inenjer preuzme sloj na koji se on polae te odobri poetak rada.
Nadzorni inenjer provjerava: ravnost, projektirane nagibe, pravilno izvedenu odvodnju, poloaj i traene
uvjete kakvoe. Prije polaganja stabilizacijske mjeavine, podloga na koju se ona polae mora biti vlana.
Stabilizacijska se mjeavina ne smije ugraivati na smrznuti sloj.
Ako je sloj na koji dolazi stabilizacijska mjeavina zasien vodom, kao poslije obilnije kie ili otapanja
snijega, treba priekati s ugradnjom, dok se suvina voda ne ocijedi iz podloge.
Izvoa je duan odravati mehaniki zbijeni nevezani nosivi sloj u stanju u kakvom je bio u vrijeme
preuzimanja od nadzornog inenjera. Ako iz bilo kojeg razloga doe do oteenja nosivog sloja, izvoa ga je
duan ponovno dovesti u stanje koje odgovara traenim zahtjevima i o tome podnijeti dokaze nadzornom
inenjeru.
VREMENSKI UVJETI
Stabilizacijska se mjeavina ne smije ugraivati pri temperaturi zraka nioj od 50C i kada su izgledi da
temperatura u roku 24 sata padne ispod te vrijednosti.
Ako tijekom izrade sloja padne kia, odmah se prekida proizvodnja stabilizacijske mjeavine, a razastrta se
mjeavina hitno zbija u sloj te prekriva zatitnom folijom.
Kad je toplo, a osobito ako je i vjetrovito vrijeme, treba obratiti panju na brzi gubitak vlage iz razastrte
mjeavine i ugraenog sloja.
IZRADA
Na pripremljenu podlogu mjeavina se razastire odgovarajuim razastiraima ili finierima da bi se osigurala
jednolina debljina sloja i ravnost povrine. Svjea mjeavina razastire se odjednom po cijeloj povrini.
Neposredno iza razastiranja, sloj treba jednoliko i paljivo zbijati preko cijele povrine vibroploama,
kompaktorima, vibrovaljcima i valjcima s gumenim kotaima, posebno ili u kombinaciji.
Sva mjesta koja moda nisu dostupna strojevima za zbijanje treba zbiti u skladu s traenim zahtjevima
drugim sredstvima i nainima. Takva mjesta kao i naine rada odreuje nadzorni inenjer.
Vrijeme od mijeanja stabilizacijske mjeavine do zavrenog zbijanja ovisi o vrsti primijenjenog veziva. U
sluaju upotrebe portlandskog cementa, to vrijeme ne smije biti dulje od 2 sata.
Povrina sloja nakon zavrenog zbijanja mora biti ravna, dobro zatvorena, bez uzdunih tragova i pukotina.
Posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom i potpunom zbijanju u blizini uzdunih i poprenih spojeva. Kod
savitljivih konstrukcija kolnika uzduni spojevi moraju biti ispod sredinjih crta, crta koje razgraniuju kolnike
trake i rubnih crta.

86/104
 Sva podruja na kojima je vidljiva segregacija materijala, kao i mjesta na kojima je dolo do oteenja sloja
uslijed nedovoljnog odravanja, gradilinog prometa, vremenskih nepogoda, naknadnih radova i drugog, moraju
se zamijeniti u punoj debljini sloja i naknadno zbiti.
Kada je projektirana debljina stabiliziranog nosivog sloja vea od 30 cm, on se radi u dva i vie slojeva.
Kod cesta tekog i srednjeg prometnog optereenja nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog
hidraulinim vezivom moe se raditi i pogodnim strojevima na mjestu ugradnje uz odobrenje nadzornog
inenjera.
Na kraju radnog dana pri izradi sloja radi se poprena vertikalna radna spojnica zasijecanjem sloja pri kraju.
To se izvodi kao posljednja operacija na kraju radnog dana ili kao prva na poetku sljedeeg dana.

9.3.3 OSIGURANJE KAKVOE MATERIJALA I RADOVA

Pod osiguranjem kakvoe radova na cementnoj stabilizaciji podrazumijeva se niz postupaka opisanih i
definiranih u OTU, iji je konani cilj dobivanje kvalitetnog hidraulinim vezivom stabiliziranog nosivog sloja u
kolnikoj konstrukciji.
Razlikuju se tri vrste aktivnosti:
aktivnosti prije poetka izrade hidraulinim vezivom stabiliziranog nosivog sloja,
ispitivanja tijekom izrade hidraulinim vezivom stabiliziranog nosivog sloja,
postupci nakon izrade hidraulinim vezivom stabiliziranog nosivog sloja.
9.3.3.1 Postupci prije poetka izrade nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim vezivom
Postupci prije poetka izrade ovog nosivog sloja ukljuuju:
prethodno ispitivanje svih sastavnih materijala s ocjenom pogodnosti,
izradu prethodnog sastava stabilizacijske mjeavine,
prenoenje prethodnog sastava stabilizacijske mjeavine na postrojenje za mijeanje,
izradu dokaznog radnog sastava, i
izradu pokusne dionice.
Sve ove postupke provodi ovlateni laboratorij, a izvoa o svom troku mora osigurati njihovo provoenje.
Nadzorni inenjer treba na temelju prethodnih ispitivanja, prije poetka radova, odobriti izradu ovog nosivog
sloja.
PRETHODNO ISPITIVANJE MATERIJALA S OCJENOM POGODNOSTI
Prethodno ispitivanje materijala slui kao dokaz upotrebljivosti tog materijala za odreenu namjenu.
Prethodno ispitivanje materijala, koji su sastavni dijelovi stabilizacijske mjeavine, provodi se u skladu s
potpoglavljima 5-02.1.1, 5-02.1.2 i 5-02.1.3 ovih OTU.
Ako se prethodnim ispitivanjem ustanovi pogodnost sastavnih materijala u skladu s potpoglavljem 0-17 i 0-19
OTU pristupa se izradi prethodnog sastava.
IZRADA PRETHODNOG SASTAVA STABILIZACIJSKE MJEAVINE
Izrada prethodnog sastava stabilizacijske mjeavine za izradu nosivog sloja od zrnatog kamenog materijala
stabiliziranog hidraulinim vezivom mora biti sukladna potpoglavlju 5-02.1.5 OTU.
PRENOENJE PRETHODNOG SASTAVA STABILIZACIJSKE MJEAVINE NA POSTROJENJE ZA
MIJEANJE
Prethodni sastav potrebno je prenijeti na postrojenje za proizvodnju stabilizacijske mjeavine potujui
odredbe iz potpoglavlja 5-02.2.1 OTU. Pri tome treba ustanoviti tone odnose doziranja masa zrnatog kamenog
materijala ili mjeavine frakcija zrnatog kamenog materijala, veziva i vode. Treba uzeti u obzir postojeu
vlanost zrnatog materijala, tako da se dodaje samo razlika vode potrebna da vlanost mjeavine bude
optimalna.
Iz pokusne proizvodnje, koja mora biti u takvoj koliini da osigura ujednaenost sastava, uzimaju se uzorci
netom proizvedene stabilizacijske mjeavine na kojima se ispituje odgovaraju li njezina svojstva traenim
zahtjevima. Ispituju se najmanje tri uzorka mjeavine.

87/104
 Ispituje se:
granulometrijski sastav i
tlana vrstoa na ispitnim tijelima izraenim od svjee stabilizacijske mjeavine.
IZRADA DOKAZNOG RADNOG SASTAVA
Na najmanje tri uzorka netom proizvedene stabilizacijske mjeavine iz pokusne proizvodnje ispituje se tlana
vrstoa nakon 7 dana i granulometrijski sastav zrnatog kamenog materijala.
Kada se ustanovi zadovoljavajua podudarnost s prethodnim sastavom, dokazni radni sastav se u pisanom
obliku predouje (Dokazni radni sastav za izradu mjeavine za cementnu stabilizaciju) nadzornom inenjeru radi
dobivanja suglasnosti za rad.
Ako podudarnost ne zadovoljava, obavljaju se korekcije sastava sve dok se ne postignu zadovoljavajui
rezultati. U tijeku proizvodnje stabilizacijske mjeavine izvoa mora stalno odravati dokazni radni sastav na
postrojenju.
IZRADA POKUSNE DIONICE
Ako ne postoje provjerena iskustva o postizanju traene kakvoe stabiliziranog nosivog sloja za odreeni
sastav stabilizacijske mjeavine i odreenu tehnologiju razastiranja i zbijanja, potrebno je nain rada odrediti na
pokusnoj dionici. Pokusna dionica mora imati povrinu od najmanje 600 m2 i po mogunosti treba sadravati
barem jedan uzduni i jedan popreni spoj. Zbijenost (stupanj zbijenosti u odnosu na zbijenost po modificiranom
Proctorovou postupku) ispituje se na svjee ugraenom sloju, dok jo nije dolo do vezivanja, na najmanje etiri
mjesta za svaku pojedinu fazu rada sredstava za zbijanje (odreeni broj prijelaza). Na tim se mjestima ispituje i
granulometrijski sastav.
Najmanje na dva mjesta ispituje se i tlana vrstoa nakon 7 dana na ispitnim tijelima izraenim od svjee
stabilizacijske mjeavine.
Nakon to je ustanovljen nain rada i reim rada strojeva za zbijanje, koji daje zadovoljavajue rezultate,
dokumentacija se predaje nadzornom inenjeru radi dobivanja suglasnosti za rad.
9.3.3.2 Ispitivanja tijekom izrade nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim vezivom
Ispitivanja koja se obavljaju tijekom izrade nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim vezivom jesu:
tekua ispitivanja i
kontrolna ispitivanja.
TEKUA ISPITIVANJA
Minimalna tekua ispitivanja tijekom rada koja obavlja (osigurava) izvoa jesu:
ispitivanje stupnja zbijenosti (u odnosu na zbijenost po modificiranom Proctorovu postupku)
svjee ugraenoga sloja na svakih 500 m2,
ispitivanje granulometrijskog sastava zrnatog kamenog materijala na svakih 3000 m2,
ispitivanje osnovnih parametara koji odreuju kakvou veziva na svakih 100 tona veziva,
ispitivanje tlane vrstoe na ispitnim tijelima izraenim od svjee stabilizacijske mjeavine na
svaki 1000 m2,
stalna kontrola ravnosti, tonosti profila i debljine ugraenog sloja na svakom poprenom
profilu ili prema odluci nadzornog inenjera.
Neposredno po obavljenim tekuim ispitivanjima, izvoa radova rezultate ispitivanja u pisanom obliku,
dostavlja nadzornom inenjeru.
Po zavretku radova rezultati ispitivanja u okviru tekuih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvjetaju koji
sadri:
opi dio s podacima o investitoru, izvoau, graevini i upotrijebljenim materijalima,
podatke o opsegu tekuih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
podatke o izvrenom opsegu tekuih ispitivanja,
rezultate tekuih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena i

88/104
 zakljuak o kakvoi izvedenih radova.
KONTROLNA ISPITIVANJA
Minimalna kontrolna ispitivanja tijekom rada koja obavlja (osigurava) investitor jesu:
ispitivanje tlane vrstoe na pokusnim tijelima izraenim od svjee stabilizacijske mjeavine
na svakih 3000 m2,
kontrola debljine sloja, ispravnosti profila i ravnosti povrine na svakih 3000 m2,
ispitivanje stupnja zbijenosti u odnosu na zbijenost po modificiranom Proctorovu postupku, na
svakih 2500 m2,
stalna kontrola ravnosti, tonosti profila i debljine ugraenog sloja na svakom poprenom
profilu ili prema odluci nadzornog inenjera.
Neposredno po obavljenim kontrolnim ispitivanjima, rezultati ispitivanja u pisanom obliku dostavit e se
nadzornom inenjeru.
Po zavretku radova rezultati kontrolnih ispitivanja prikazuju se u pisanom izvjetaju koji sadri:
opi dio s podacima o investitoru, izvoau, graevini i upotrijebljenim materijalima,
podatke o opsegu kontrolnih ispitivanja prema OTU (program ispitivanja),
podatke o izvrenom opsegu kontrolnih ispitivanja,
rezultate kontrolnih ispitivanja i norme po kojima su ispitivanja obavljena,
ispitivanje sloja po visini poloaju i nagibu geodetskim snimanjem, i
zakljuak o kakvoi izvedenih radova, na temelju tekuih i kontrolnih ispitivanja.
Na osnovi rezultata tekuih i kontrolnih ispitivanja investitor, odnosno njegov nadzorni inenjer, donosi
konanu ocjenu kakvoe ugraenog sloja.
9.3.3.3 Postupci nakon izrade nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim vezivom
Nakon izrade nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim vezivom svi su postupci usmjereni na njegovanje i
odravanje sloja.
Po toplom vremenu treba obratiti panju na gubitak vlage iz sloja. Za nastavak hidratacije veziva i
ovrivanje sloja nuno je zadrati dovoljno vlage u sloju. To se postie redovitim prskanjem sloja vodom.
Prskanje treba provoditi tako da se ne oteuje povrinu ugraenog sloja, a sloj treba odravati vlanim
najmanje sedam dana nakon ugradnje.
Po izraenom sloju ne smije se sedam dana odvijati promet, niti se smiju raditi sljedei slojevi kolnike
konstrukcije.
Iznimno, uz odobrenje nadzornog inenjera, ovaj se rok moe skratiti, ali prethodno mora biti laboratorijskim
ispitivanjima dokazano da je u sloju postignuta zahtijevana kakvoa.
Po hladnom vremenu ugraeni sloj treba zatititi od smrzavanja nanoenjem pogodnog zastora, odnosno,
nakon sedam dana ugradnjom sljedeeg sloja kolnike konstrukcije.
Prije ugradnje sljedeeg sloja kolnike konstrukcije s povrine nosivog sloja stabiliziranog hidraulinim
vezivom treba ukloniti sav nevezan materijal ispuhivanje komprimiranim zrakom ili etkanjem mehanikom
etkom.

9.3.4 OCJENA KAKVOE

9.3.4.1 5-02.4.1 Preuzimanje izvedenog sloja

Ugraeni nosivi sloj od zrnatog kamenog materijala stabiliziranog hidraulinim vezivom, preuzima nadzorni
inenjer na osnovi zadovoljenih zahtjeva iz potpoglavlja 5-02.3 OTU.
Sve moebitne manjkavosti prema tim zahtjevima izvoa mora otkloniti o svom troku, ukljuujui i sva
dodatna ispitivanja i mjerenja koja je potrebno provesti da se ustanovi valjanost sanacije.

89/104
 Ako nakon preuzimanja sloja doe do njegovoga oteenja, uslijed vremenskih nepogoda ili iz bilo kojeg
drugog razloga, sloj se mora popraviti i dokazati njegova kakvoa prije izrade sljedeeg sloja kolnike
konstrukcije.
9.3.4.2 5-02.4.2 Dokumentacija o dokazu kakvoe
Dokumentacija o dokazu kakvoe ugraenih materijala i izvedenih radova kod tehnikog pregleda graevine
obuhvaa:
Prethodni sastav, potpoglavlje 5-02.1.5,
Dokazni radni sastav, potpoglavlje 5-02.3.1,
Izvjetaj o tekuim ispitivanjima, potpoglavlje 5-02.3.2,
Izvjetaj o kontrolnim ispitivanjima, potpoglavlje 5-02.3.2,
Izvjetaj o kontrolnim ispitivanjima sloja geodetskim snimanjem, prema potpoglavlju 5-
02.1.6, i
Izvjetaj nadzornog inenjera o izvedenim radovima.

90/104
10 GEOTEHNIKA U TUNELOGRADNJI

10.1 UVOD

Tunel je vrsta podzemne graevina koja predstavlja linijski objekt kod kojeg je jedna dimenzija znaajno
vee u odnosu na druge dvije dimenzije.
Vanost geotehnike, a posebno geologije, u planiranju tunela je presudna pri smanjenju neizvjesnosti i rizika
koji postoje u projektima tunela. Geotehniki informacije su od neprocjenjive vrijednosti pri odreivanju trase i
posebnostima projekta tunela.
Geologije uz geometriju tunela igra dominantnu ulogu u veini glavnih odluka koje se moraju donijeti u
planiranju , projektiranju i izgradnji tunela. Geologija odreuje izvedivost , ponaanje i trokove svih tunela . Iako
ih je teko procijeniti, tehnika svojstva geoloke sredine, te varijacije tih svojstava su jednako vana kao i
svojstva betona i elika koji se koristi za izgradnju konstrukcije tunela. Stoga, je bitno da se geotehniki istrani
radovi provode u ranoj fazi planiranja za bilo koji tunel. Iskustvo pokazuje da su tuneli koji su istraivani
temeljitije imali manja prekoraenja trokova i manje zastoja tijekom gradnje. Neoekivani problemi mogu
stvoriti skupa kanjenja i sporove tijekom gradnje tunela. Neki od problema i izazova u tunelogradnji su;
projekti tunela imaju ogromnu neizvjesnost
trokove, pa i izvedivost projekta odreuje geologije
svaki aspekt geolokog istraivanja za tunele je zahtjevniji od istraivanja ostalih geotehnikih
konstrukcija
poznavanje lokalne geologije i hidrogeologije je vano,
u veini sluajeva pojavu i reim podzemne voda je najtee predvidjeti i tijekom gradnje je
najtee kontrolirati,
raspon vodopropusnost je znatno vei nego kod bilo kojeg drugog tehnikog parametra (od 10 -
7
do 10+3)
ak i sveobuhvatnim programom istraivanja ispita se jezgra buotine volumena manjeg od
0,0005 % od budueg volumena iskopa tunela

10.2 DEFINICIJE POJMOVA U TUNELOGRADNJI

Tunel je podzemna graevina ispod povrine terena koji osigurava prostor za razliite namjene i s jednim
ili oba kraja izlazi na povrinu.
Cestovni tunel je podzemna graevina koja osigurava prostor za odvijanje cestovnog prometa.
Galerija je uobiajan naziv za tunel koji je s jedne bone strane otvoren.
Okno je vertikalni potkop manjeg presjeka.
Potkop je tunel manjeg presjeka.
Kalota je gornji dio (zakrivljen) iskopa poprenog profila tunela.
Ostatak profila (bench) je preostali dio iskopa do punog profila tunela.
Tunelska nia je izgraeni prostor van osnovnog profila tunela.
Portalna graevina je posebno izgraena graevina na ulazu i izlazu iz tunela.
Svod je zakrivljeno krovite podzemne prostorije, konstrukcija koja u obliku luka premouje i zatvara
podzemni otvor.
Kruna je najvia toka poprenog presjeka tunelske primarne ili sekundarne obloge.
Oporac ili zid je boni dio tunela izmeu kalote i temelja obloge tunela.
Podnoni svod je konstrukcija u obliku luka koja premouje i zatvara podzemni otvor ispod kolnike
konstrukcije.

91/104
 Nosiva obloga tunela je betonska ili armirano betonska konstrukcija u tunelu koja je dimenzionirana tako
da prima sile podzemnog pritiska u svim presijecima.
Obloga tunela je betonska ili armirano betonska konstrukcija koja slui kao zatita prometa u tunelu.
NATM je skraenica od New Austrian Tunneling Method (nova austrijska tunelska metoda) i oznaava
metodu iskopa i izgradnje tunela
TBM je skraenica od Tunnel Boring Machine i oznaava metodu izgradnje tunela koristei ove strojeve
za iskop i izgradnju tunela.
Cut and cover oznaava metodu izgradnje tunela s povrine terena primjenjujui iskop s povrine
izgradnju tunela te zatrpavanje istog do povrine terena .
Primarna podgrada je konstrukcija koja osigurava stabilnost podzemnog otvora kod iskopa.
Sidra dio su primarne podgrade, a cilj im je aktivirati spregnuto djelovanje izmeu okolne stijene i
mlaznog betona.
SN-sidra nainjena su od rebrastih elinih ipki i potpuno su povezana cementnim mortom sa okolnom
stijenom. Rupa se ispunjava masom za injektiranje prije postavljanja sidra.
PG-sidra (naknadno injektirana ili injekciona sidra) nainjena su od rebrastih elinih ipki sa
privrenim crijevom. Injektira se nakon postavljanja sidra kroz crijevo.
IBO-sidra (injekciona samobuea sidra) su kombinirani sustav tapnog sidra i ipke za buenje. Tijekom
buenja sidro se koristi kao ipka za buenje uvrena sa buaom krunom. ipka i tjeme
ostaju u buotini kao tapno sidro, koje se zalijeva kroz otvor za ispiranje. U sluaju
uruavanja buotina, ovaj sustav jo uvijek omoguuje postavljanje tapnih sidara.
Swellex tapna sidra (trenjem fiksirana tapna sidra) su mehaniki sklopljene eline cijevi. Visoki
pritisak vode napuhava cijev i prilagouje njen oblik nepravilnostima buotine.
Ekspanzijska sidra su sidra s ekspanzijskom glavom na vrhu koja se ugradnjom iri te vrstim kontaktom
sa stijenom omoguuje stabilnost podzemnog otvora.

10.3 PRIPREMNI RADOVI

Radovi na pripremi gradnje, geodetski radovi, ienje i priprema terena, zatita i obnova vlasnitva,
spomenika, vodotoka, jezera, uma.

10.3.1 GRADILITE

10.3.1.1 Izrada pristupa gradilitu

Rad obuhvaa izradu pristupne ceste od dravnih, upanijskih ili lokalnih cesta pa do gradilita tunela.
Podrazumijeva izradu potrebnih usjeka, nasipa, propusta i privremenih ili stalnih mostova, te kolnike
konstrukcije, ukljuivo i izradu zastora te sve potrebne i neophodne prometne signalizacije, ukljuivo i
odravanje tijekom graenja.
10.3.1.2 Izrada gradilinih prometnica
Rad obuhvaa izradu svih gradilinih prometnica koje su potrebne za provedbu predviene tehnologije
izvedbe svih radova na tunelu.
10.3.1.3 Izrada skladita eksplozivnih tvari
Rad obuhvaa izradu skladita, prirunih skladita ili prijenosnih spremita (kontejnera) koji se izgrauju radi
smjetaja, uvanja i dranja eksplozivnih tvari tijekom graenja i njihovu razgradnju te dovoenja terena nakon
gradnje u prvobitno stanje, ako je potrebno i uz odgovarajuu sanaciju.
Ta skladita mogu biti:
zidana skladita za koliine eksplozivnih tvari veih od 5000 kg i to razdvojeno od sredstava
za paljenje (upaljae) i uvarske kuice,
prijenosni spremnik (kontejner) namjenjuje se za odravanje, smjetaj i uvanje eksplozivnih
tvari do 5000 kg i 5000 komada detonatora, a izraen je od metala,

92/104
 priruno skladite je prostorija gdje se moe smjestiti, uvati i drati do 20 kg eksplozivnih
tvari.
Sva skladita koja budu postavljena na gradilite trebaju imati graevnu i uporabnu dozvolu izdanu od
mjerodavnih tijela. Izrauju se na lokacijama podalje od ostalih objekata kako se zahtjeva propisima, u
prirodnim udolinama i na mjestima gdje ne smetaju izvoenju svih radova na cesti i tunelu.
Skladita moraju biti osigurana od pristupa neovlatenih osoba stalnim fiziko-tehnikim osiguranjem. Moraju
zadovoljavati i posebne uvjete graenja iz podruja zatite od poara i eksplozije i druge odgovarajue propise.
Nuno je postaviti i sve potrebne znakove upozorenja i zabrane prema vaeim propisima.
Na svim objektima nuna je gromobranska instalacija, a ograeni prostor skladita sa uvarskom kuicom
treba biti nou osvijetljen.
10.3.1.4 Izrada kompresorske stanice s cjevnim razvodom po gradilitu
Rad obuhvaa nabavu, dopremu i montau kompresorskih ureaja u zoni portala tunela, razvod zranih
vodova uzdu tunela tijekom izvedbe, te demontau istih ureaja i odvoz sa gradilita.
10.3.1.5 Izrada prikljuka visokog napona i trafostanica (TS)
Rad obuhvaa izradu visoko naponskog prikljuka sa postojeeg dalekovoda, zranim ili kabelskim nainom
i izrada odgovarajueg broja trafostanica ovisno o duini tunela.
Broj trafostanica (TS) u tunelu, kao i njihove karakteristike biti e ovisni o duini tunela i tehnikim
karakteristikama kablova za visoki napon. Postavljanje tih trafostanica u tunelske nie i kabliranje kao i njihova
zatita biti e provedena tako da se zadovolje svi uvjeti i propisi za takvu vrstu rada.
10.3.1.6 Izrada prikljuka za snabdjevanje gradilita vodom
Rad obuhvaa izradu vodovodnog prikljuka sa postojee vodovodne mree do gradilita i razvod po
gradilitu. Ukoliko nema mogunosti prikljuka sa postojeeg vodovoda, rad obuhvaa i izradu zahvata
(kaptae) vode na odgovarajuem prirodnom izvoru.
10.3.1.7 Odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela
Rad obuhvaa odlaganje iskopnog materijala i odvod vode iz tunela, ureenje odlagalita, zbrinjavanje
upotrebljivog materijala i izradu potrebnih objekata u zoni portala za proiavanje voda iz tunela.
Iskopni materijal iz tunela moe biti:
neupotrebljivi otpadni materijal
upotrebljivi mjeani materijal za nasipe
upotrebljivi isti i kvalitetni kameni materijal.
Neupotrebljivi otpadni materijal, je zemljani materijal sa prevelikom ili potpunom zasienosti s vodom, koji
nije mogue dalje korisno upotrijebiti, ve je potrebno obaviti njegovo odlaganje na trajno odlagalite predvieno
projektom ili odredbom nadzornog inenjera.
Mijeani materijal (kameno-zemljani) koji nema preveliku vlanost, odlae se na posebno odlagalite ili se
odmah ugrauje u nasipe ceste. Za ovakvu upotrebu ovog materijala nuno je da izvoa obavi potrebna
ispitivanja i ishodi dokaze o njegovoj uporabljivosti i predoi ih u originalu nadzornom inenjeru.
isti i kvaliteti kameni materijal odlae se na posebno odlagalite radi naknadne dorade i predrobljavanja za
proizvodnju kamenog materijala za nosive slojeve kolnike konstrukcije i frakcija kamenog agregata za
betonske i asfaltne radove. Dokaze upotrebljivosti istog kamenog materijala izvoa je duan pribaviti odmah
na poetku iskopa tunela i predati ih u originalu nadzornom inenjeru.
Bez obzira na potrebu izvoaa radova za ovim materijalima, duan ih je razvrstavati prema njihovoj
uporabljivosti na za to predviena mjesta. Ako su odlagalita upotrebljivih materijala na veoj duini od
predvienih projektom, nadzorni inenjer e priznati izvoau radova dui prijevoz iskopnog materijala. Uvjeti
koritenja upotrebljivih materijala biti e definirana ugovorom izmeu izvoaa i investitora, a provedena
zapisniki tijekom izvedbe.
Odvod otpadnih i brdskih voda iz tunela mora biti kontroliran tako da se neposredno ispred portala izvedu
odgovarajui objekti za prihvat i proiavanje, a sve uz suglasnost nadlenih tijela.

93/104
10.3.1.8 Ostalo
Pored svih navedenih objekata i ureaja navedenih u ovoj toki 8-01.2 izvoa moe izvesti i druge kao to
su:
hidroforsko postrojenje,
zatvoreno skladite,
otvoreno skladite za graevne materijale,
skladite za kisik,
armirako-tesarski pogon,
stanica za snabdjevanje gorivom,
rampa za utovar strojeva,
parkiralite tekih strojeva,
talonica uz betonaru,
sportski tereni za rekreaciju, i
centralna porta gradilita.

10.3.2 RADNO OKRUENJE

Izvoa e organizirati gradilita na takav nain da njegove privremene zgrade, postrojenja, oprema itd.,
nee ometati zavrne radove na prometnici cestovnom tunelu i drugim objektima.
Izvoa e organizirati gradilite prema svojoj vlastitoj tehnologiji i obvezan je da gradilite koje e se koristiti
tijekom izgradnje opremi sa svojom vlastitom tehnologijom i na svoj troak. Izvoa je takoer obvezan
organizirati pristupne ceste i prijevoz materijala do mjesta izgradnje.
Izvoa e ishoditi sve potrebne dozvole koje se odnose na izgradnju kao to su:
odobrenje od distributora elektrine energije za snabdijevanje gradilita,
dozvola za prikljuak na postojei sustav dobave vode,
sanitarna dozvola potrebna za odvod tehnoloke (zagaene) vode iz iskopa tunela,
kao i sve druge potrebne dozvole koje se odnose na izvoenje radova.
U sluaju da se radovi izgradnje prekinu radi vie sile, ili prema uputi nadzornog inenjera, izvoa je
odgovoran za sigurnost na gradilitu tijekom ovakvih prekida rada.
Izvoa e ukloniti sve svoje privremene objekte koji su bili postavljeni za izvoenje radova i ponovo urediti
sve povrine koje treba dovesti u prvobitno stanje.
10.3.2.1 Privremena elektrina instalacija
Instalacije moraju biti u skladu s EN60204, i dodanim odgovarajuim HRN. Izvoa mora imenovati osobu
odgovornu za sigurnost sve privremene elektrine opreme na gradilitu.
10.3.2.2 Sustav ventilacija za vrijeme gradnje
Tunel, jame, okna i potkopi moraju se cijelo vrijeme iskopa provjetravati kako bi se stvorili uvjeti za siguran
rad bez potencijalno eksplozivnih ili tetnih plinova, praine i nedostatka kisika. Izvoa mora poduzeti
odgovarajue mjere kako bi stvorio uvjete za sigurno i djelotvorno izvoenje radova. U svim zahvatima izvoa
mora postupati u skladu s vaeim hrvatskim propisima za zatitu na radu.
U podzemnim i zatvorenim prostorima zrak koji se udie ne smije imati manje od 19% kisika po volumenu.
Puenje je zabranjeno u tunelima, potkopima, jamama ili oknima i svim zatvorenim prostorima.
Kod prisilnog sistema ventilacije, ventilatori se postavljaju van tunela. Svaki ventilator kod prisilnog sistema
ventilacije koji je montiran van tunela mora imati nesmetan dovod svjeeg zraka. Ne smije biti u blizini spremita
ulja, kemikalija ili baava s gorivom.

94/104
 Ventilator mora biti tako smjeten da ne uvlai ispune plinove vozila kao ni pare i plinove od punjenja
baterija, kao i izlaznih oneienja iz tunela.
Kod iskljuenja i ponovnog ukapanja ventilatora stanje zraka mora se ispitati prije ulaska zaposlenih u tunel.
Ako se upotrebljava samo prisilni sustav ventilacije isti se mora ponovno pokrenuti i raditi neprekidno kako bi se
ispuhala svaka nakupina zraka u kojem nedostaje kisika ili ima zapaljivih ili plinovitih smjesa.
Mora se paziti da radnici ne naiu na nakupine takvih plinova na ponovnom ulasku u tunel. Izvoa mora
voditi rauna da vrijeme potrebno za provjetravanje dugih tunela moe biti od pola sata do nekoliko sati te da se
slojevi plinova raznih gustoa teko uklanjaju posebno tamo gdje se nagib tunela mijenja. Tamo gdje se pri
iskopu tunela stvara praina, sustav provjetravanja mora biti u mogunosti brzo ukloniti prainu iz radnog
podruja.
Kod gradnje duih tunela, gdje nije mogua brza prirodna ventilacija, iskop nije dozvoljen ako nije
uspostavljen siguran sustav ventilacije.
Dna svih okana, jama i dubokih rovova moraju se provjetravati ispunim sustavom ventilacije.
Oprema za mjerenje u tunelu mora biti pogodna za kontinuirano mjerenje razine eksplozivnih i tetnih
plinova i udjela kisika. Oprema mora zvunim i vizualnim signalima odavati postojanje eksplozivnih ili tetnih
plinova i tamo gdje sadraj kisika padne ispod razine sigurne za rad. Neposredan i djelotvoran nain davanja
signala mora biti postavljen na povrini, odnosno portalima tunela.
Na poetku svake smjene svako radno okno i cijela duljina tunela moraju se pregledati radi prisustva
eksplozivnih ili tetnih plinova ili zbog manjka kisika. Ako je u radnom prostoru razina eksplozivnih ili tetnih
plinova iznad doputene ili ako je sadraj kisika ispod dozvoljene razine sve aktivnosti e prestati i osobe
evakuirati dok se ne uspostave sigurni uvjeti za rad.
Ako iz nekog razloga sustav ventilacije nije u pogonu dulje od dva sata, mora se primijeniti postupak
putanja u pogon. To uvjetuje da osoblje ne moe ui u tunel ili u okno dok se ne obavi kompletna izmjena
zraka. Osobe koje nakon gaenja sustava ventiliranja ponovno ulaze, ako je to potrebno, moraju nositi
instrumente za detektiranje opasnih plinova i mjerenje sadraja kisika. Ti se instrumenti moraju neprestano
upotrebljavati kod ponovnog ulaenja.
10.3.2.3 Gradilina rasvjeta
Rasvjeta reflektorima mora omoguiti sigurno izvoenje radova. Po potrebi svjetlo se moe zasjeniti kako bi
ga se usmjerilo na podruja unutar gradilita i izbjeglo iritiranje. Rasvjeta u tunelu mora pokrivati cijelu duljinu i
ne smije biti manja od potrebne za siguran rad i pristup, najmanje 100 Wata na svakih 10 m duine tunela.
Alternativan izvor energije i sustav rasvjete u sluaju nude mora postojati kako bi se omoguilo izvoenje
nunih zahvata i sigurna evakuacija u sluaju prekida primarnog napajanja. Takoer mora biti dostupan
odgovarajui broj runih svjetiljaka na kljunim mjestima u tunelu.
10.3.2.4 Zatita od buke i vibracija
Razina buke i granice vibracije moraju biti u skladu s Zakonom o zatiti na radu, kao i ostalim zakonskim
odredbama i propisima.
Izvoa mora odabrati i primijeniti metodu rada, dijelove pogona i kontrole u radu kako bi smanjio razinu
buke i vibracija ukljuujui profesionalnu buku i izloenost vibracijama od radnog pogona, te kako se ne bi
prela maksimalna dozvoljena razina buke i vibracije.
Po potrebi izvoa e u tijeku gradnje podii i zadrati privremene ograde odgovarajue visine uzimajui u
obzir da ta ograda mora istovremeno predstavljati i zvunu barijeru oko radnih podruja.
Po potrebi da bi sprijeio refleksiju buke izvoa mora obloiti unutarnju stranu ograde s odobrenim
materijalom koji smanjuje buku.
Izvoa e dopremiti na gradilite i koristiti ekoloki prihvatljivu opremu s tihim radom u skladu sa sigurnim i
djelotvornim izvoenjem radova. Oprema takoer mora profesionalnu buku i emitiranje vibracije svesti na
najmanju moguu mjeru.
10.3.2.5 Promet u tunelu i na gradilitu
Izvoa mora omoguiti siguran pristup gradilitu i oko njega kao i u samo radilite u tunelu. Izvoa mora
omoguiti neprestani pjeaki pristup tunelu.

95/104
 Pristup mora imati vrstu, ravnu, kontinuiranu povrinu koja nije skliska i mora biti pogodna za koritenje u
nudi kada nema rasvjete. Izvoa mora cijelo vrijeme odravati sredstvo za izlaz iz svakog ela tunela. Takvo
sredstvo za izlaz pored strojeva za probijanje tunela, vlakova i slinih prepreka mora biti u skladu s minimalnim
dimenzijama u EN 12336.
Zavrne razine iskopa (nivelete posteljice) za izgradnju kolnike konstrukcije bit e zatiene protiv troenja
ili smanjenja svojstava stijene tijekom prometa na gradilitu nasipanjem kamenim materijalom iskopanim u
tunelu ili slinim u debljini od najmanje 0,5 metara. Zadravanje vode u depresijama i promet kroz nakupljenu
vodu nee se doputati. Sav istroeni materijal uklonit e se i zamijeniti prije radova na kolniku, prema uputi
nadzornog inenjera. Materijal za nasipanje koji se koristi u cilju zatite nee se ukloniti sve do neposredno prije
izvedbe kolnike konstrukcije.
10.3.2.6 Odlaganje otpadnog materijala iz tunela
Izvoa mora ukloniti sav otpadni i suvini materijal i smee iz bilo kojeg izvora na gradilitu i mora, osim
tamo gdje je to drugaije specifirano, odloiti taj otpad i osigurati sva sredstva potrebna za to, a u skladu s
propisima.
10.3.2.7 Odvodnja u tunelu za vrijeme graenja
Izvoa e isporuiti, postaviti, pustiti u rad i odravati dovoljan broj crpki i cijevi za kontrolu i odvod vode iz
bilo kog dijela podzemnih radova. Zadravanje vode nee biti doputeno. Kapacitet crpki instaliranih na svakom
radnom elu uvijek e biti bar jedan i pol puta vei od nominalnog volumena dotoka vode plus koliina vode za
ispiranje koju koristi buaa oprema. Izvoa e pohraniti ili drati neposredno na raspolaganju rezervne crpke
u dobrom pogonskom stanju i to istog kapaciteta ili veeg od onih koji su instalirani u tunelu.
Izvoa e pribaviti ureaje za proiavanje ili druge ureaje za dekontaminaciju kako to bude zahtijevao
nadzorni inenjer prije nego se proiena voda ispusti u okoli.
Izvoa e ukloniti sav nakupljeni mulj, naplavine i ostale osuline preostale nakon podzemnih radova, kako
to zatrai nadzorni inenjer. Izvoa e instalirati, odravati i drati u pogonu potrebne ureaje i postrojenja za
pripremu i proiavanje zagaene vode koja se isputa na portalima tunela tijekom izgradnje. Takvi ureaji i
postrojenja obuhvaaju 2 bazena za sedimentaciju, separator za lake tekuine (mastolov), ureaj za
neutralizaciju i potrebne kontrolne stanice. Ureaj za neutralizaciju izvest e se i staviti u pogon kako bi se
zadrala pH vrijednost proiene vode izmeu 6,5 i 8,5 prije isputanja.
Tunel e se drenirati tijekom izvedbe putem jaraka. Rovovi e se brtviti, ako je potrebno, mlaznim betonom.
U podrujima velikog dotoka vode, moda e biti potrebno instalirati drenane cijevi od tvrdog PVC-a ili
strukturiranog PEHD promjera od 150 do 250 mm, ovisno o koliini vode koju treba ukloniti.
Izvoa e posvetiti, u stijenskoj masi osjetljivoj na vodu, najveu moguu panju prikupljanju i drenai
procjedne vode i vode potrebne za buenja.
U tunelima izvedenim u propusnom tlu ili visokoporoznoj stijeni, cijevi promjera najmanje 4 cm postavit e se
sustavno, kako bi se izbjegao porast vodenog pritiska iza obloge od mlaznog betona.

10.3.3 IZRADA PREDUSJEKA

Rad obuhvaa izradu pripremnih i zemljanih radova na trasi ceste, a u duini predusjeka do samog ulaznog i
izlaznog portala tunela.
10.3.3.1 Osiguranje ela predusjeka
Rad obuhvaa osiguranje ela predusjeka na ulaznom i izlaznom portalu tunela u cijeloj irini i visini u skladu
sa projektom.
Nakon izvrenog iskopa predusjeka ili jo za vrijeme njegovog iskopa (kod dubokih usjeka) obavlja se i
osiguranje ela predusjeka kad za to postoje utvreni svi elementi sraslog tla.
Ugradnja sidara, armaturnih mrea i mlaznog betona obavlja se na potpuno isti nain kakav je predvien i
kod osiguranja tunelskog iskopa. Kod vanjskih temperatura iznad 20C i ispod 0C biti e potrebno obaviti i
posebne dodatne mjere za osiguranja kvalitete mlaznog betona (njega mlaznog betona i osiguranja za zimsko
betoniranje).
Ako se poetak iskopa tunela predvia miniranjem, onda se na elu predusjeka izvan ugovorne linije po
obodu poprenog profila treba izvesti dodatno osiguranje sidrima duine 4-6 m s ojaanjem armaturnim
mreama i mlaznim betonom.

96/104
10.4 TUNELSKI ISKOP

Izvoa e izvesti sve radove iskopa i podgraivanja na nain da ispuni uvjete za osiguranje iskopa za
ustanovljenu tunelsku kategoriju i da na najmanju moguu mjeru svede pogoranje i poputanje stijenske mase
koja okruuje iskop, da ogranii prekoprofilni iskop i da sprijei oteenje prethodno postavljene obloge.
Faze iskopa i razrada profila iskopa bit e u skladu s projektom, tehnikim uvjetima i nacrtima iz izvedbenog
projekta, koga e izraditi izvoa prema ustanovljenom stanju stijene tijekom iskopa tunela.
Izvoa je odgovoran za odabir potrebne opreme i moe predloiti alternativnu metodu iskopa, ako drugim
dokumentima nije drugaije odreeno.
Granicu za obraun izmeu vanjskog iskopa (tunelskog predusjeka) i iskopa u tunelu, uzima se stacionaa
projektirane trase koja odgovara sraslom tlu (ili stijeni) na tjemenu tunela.

10.4.1 Kategorizacija iskopa

Ovim potpoglavljem se definira postupak kategoriziranja stijenskih masa tijekom gradnje tunela,
karakteristian opis pojedinih kategorija stijenskih masa s naelnim mjerama na iskopu i stabilizaciji podzemnog
iskopa te podruje odgovornosti pojedinih uesnika u gradnji.
Kategoriziranje stijenskih masa provodi se na osnovi geomehanike kategorizacije (Bieniawski 1979).
Primjenjuje se pri izvoenju cestovnih tunela u stijenskim masama buenjem i miniranjem ili strojnim iskopom u
podzemlju. Ne primjenjuje se kod iskopa tunela u tlu kao i tunela koji se izvode metodom otvorenog iskopa i
zatrpavanja (cat and cover).
10.4.1.1 Osnovni postupak
Osnovu za kategoriziranje stijenskih masa ine rezultati inenjerskogeolokog kartiranja tunela. Nakon
svakog napredovanja potrebno je izvriti inenjerskogeoloko kartiranje iskopanog dijela tunela. U sklopu
inenjerskogeolokog kartiranja potrebno je snimiti sve relevantne parametre potrebne za kategoriziranje
stijenskih masa. Rezultati inenjerskogeolokog kartiranja tunela prikazuju se na razvijenom profilu tunela i
predaju nadzornom inenjeru.
Na osnovi rezultata inenjerskogeolokog kartiranja i pregleda ela iskopa nadzorni inenjer provest e
kategoriziranje stijenskih masa prema geomehanikoj kategorizaciji i odrediti kategoriju stijenske mase te
pripadne mjere na iskopu i podgraivanju propisane projektom za predmetnu kategoriju stijenske mase.
Kategoriziranje je potrebno provoditi samo kod bitnih promjena geolokih i geotehnikih karakteristika stijenske
mase du trase tunela, a ne nakon svakog napredovanja.
Bez obzira na odluke nadzornog inenjera i projektanta geotehniara, izvoa je jedini odgovoran za
sigurnost radova koji se izvode u tunelu.
Izvoa e u sluaju bilo kakvih znakova nestabilnosti u tunelu ili u sluaju ponaanja podzemnog iskopa
koje nije sukladno s pretpostavkama datim geotehnikim projektom o tome obavijestiti projektanta i nadzornog
inenjera koji e utvrditi uzroke i modificirati projektom propisane mjere na iskopu i stabilizaciji podzemnog
iskopa.
10.4.1.2 Opis kategorizacije stijenskih masa
Geomehanika kategorizacija se temelji na bodovanju slijedeih est parametara stijenske mase:
jednoaksijalna tlana vrstoa stijenskog materijala,
RQD - indeks kvalitete jezgre,
razmak pukotina (diskontinuiteta),
stanje diskontinuiteta,
stanje podzemne vode,
pruanje i nagib diskontinuiteta.
Podjela parametara stijenske mase po vrijednostima kao i pripadni bodovi dati su u tablici 8-02-1, 8-02-2 i 8-
02-3 danoj u OTU. Zbroj bodova prema tablici 8-02-4 danoj u OTU, odre uje kategoriju stijenske mase. Osim
navedenih tablica za preciznije odreivanje bodova mogu se koristiti i dijagrami dati u prilogu (Bieniawski 1989).

97/104
 Snimanje i odreivanje kategorizacijskih parametara treba provesti u skladu s odgovarajuim preporukama
ISRM-a. Pri tom treba uzimati prosjene vrijednosti parametara, a ne najloije, jer je kategorizacija temeljena na
do sada izvedenim projektima te implicitno sadri faktor sigurnosti.
Jednoaksijalna tlana vrstoa stijenskog materijala odreuje se na intaktnom uzorku
stijenskog materijala standardnim laboratorijskim pokusom, a prema preporuci
Internacionalnog drutva za mehaniku stijena (Suggested Methods for Determining
the Uniaxial Compressive Strength and Deformability of Rock Materials, ISRM
1979). Nadzorni inenjer e odabrati uzorke stijenskog materijala za ispitivanje
jednoaksijalne vrstoe u laboratoriju ukoliko ocijeni da vrstoa stijenskog
materijala u iskopu bitno odstupa od vrijednosti datih geotehnikim projektom.
RQD (Rock Quality Designation) je linearni pokazatelj cjelovitosti stijenske mase. Dobiva se
buenjem, a predstavlja omjer zbroja duina svih nabuenih komada jezgre duih
od 10 cm i intervala buenja, izraen u postocima. Pri odreivanju parametra RQD-
a potrebno je pridravati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods for the
Quantitativ Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978). U
podzemnom iskopu RQD se moe odrediti na osnovi ukupnog broja diskontinuiteta
sadranih u jedininom volumenu stijenske mase prema aproksimativnoj korelaciji
(Palmstrm 1982).
Razmak pukotina (diskontinuiteta) odreuje se mjerenjem mjernom trakom okomito na
diskontinuitete, na uzorku deset puta veem od procjenjenog razmaka. Pri
odreivanju parametra razmak diskontinuiteta potrebno je pridravati se preporuka
ISRM-a (Suggested Methods for the Quantitativ Description of Discontinuities in
Rock Masses, ISRM 1978). Bodovi pridrueni parametru "razmak diskontinuiteta"
odnose se na stijensku masu s tri skupa pukotina. U sluaju kada imamo manje od
tri skupa pukotina bodove treba poveati za 30 % (Laubscher 1977). Ukoliko
nedostaju podaci za RQD ili razmak diskontinuiteta za procjenu parametra koji
nedostaje moe se koristiti dijagram na slici 8-02-4 (Bieniawski 1989), nastao na
osnovi korelacionih podataka (Priest, Hudson 1976).
Stanje diskontinuiteta odnosno pripadni bodovi mogu se tonije odrediti na osnovi tablice 8-02-5
(Bieniawski 1989). Pri odreivanju parametra stanje diskontinuiteta potrebno je
pridravati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods for the Quantitativ
Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978).
Podzemna voda ima znaajan utjecaj na ponaanje ispucalih stijenskih masa uglavnom na dva
naina: ispiranjem pukotinske ispune i smanjenjem posmine vrstoe pukotina te
dodatnim optereenjem uslijed pritiska vode u sustavu pukotina. Pripadni bodovi
odreuju se na osnovi tablice 8-02-1.
Utjecaj pruanja i nagiba diskontinuiteta u tunelogradnji dat je kvalitativno u tablici 8-02-2, a
pripadni bodovi u tablici 8-02-3. Pri snimanju parametra pruanja i nagiba
diskontinuiteta potrebno je pridravati se preporuka ISRM-a (Suggested Methods
for the Quantitativ Description of Discontinuities in Rock Masses, ISRM 1978).

10.4.2 Posebne odredbe

U zonama portala i zonama malog nadsloja gdje je visina nadsloja manja od irine tunela (H<B) stijenska
masa se bez obzira na rezultate kategoriziranja treba svrstati u V kategoriju.
Ukoliko se prilikom iskopa registriraju razliite kategorije stijenske mase u istom presjeku, kategorija e se
odrediti prema dijelu stijenske mase koji ima odluujui utjecaj na stabilnost cijelog iskopa, odnosno podgradne
zahtjeve. U veini sluajeva to e biti stijenska masa u svodu tunela.
Iskopi nia i proirenja tunela kao i poprenih prolaza isto se kategoriziraju kao i osnovni tunelski presjek.

10.4.3 Izvedbeni projekt

Izvoa e kroz cijelo vrijeme odvijanja radova imati osiguranog projektnog konzultanta koji e za potrebe
izvoaa izraivati dopune izvedbenog projekta uz ovjeru projektanta.

98/104
 Nadzornom inenjeru predat e se svi nacrti dovoljno vremena prije izgradnje (najmanje 14 dana), ili na
meusobno dogovorene datume.
Prije poetka bilo kakvog tunelskog iskopa izvoa e nadzornom inenjeru podnijeti na odobrenje
izvedbene nacrte i/ili opis ponuene metode i faza iskopa, ukljuujui mjere podgraivanja iskopa, potrebnu
odvodnju gradilita, mjere sigurnosti i rezultate provedenih probnih ispitivanja.
Na temelju sustava kategorizacije stijena, izvoa e podnijeti nadzornom inenjeru na odobrenje detaljni
plan faznosti rada za iskop i podgraivanje u svakoj kategoriji stijene i za svaki tip poprenog profila iskopa kao i
metodu iskopa, gdje e biti opisana metoda, nain iskopa i nain prijevoza.
Prije planirane upotrebe eksploziva izvoa mora obavijestiti nadzornog inenjera, tree strane, nadlene
institucije i slube koji imaju interese u tim zahvatima ili na koje e ti zahvati vjerojatno utjecati. Izvoa mora
obavijestit nadzornog inenjera i ostalenavedene osobe i slube najmanje 14 dana prije planirane upotrebe
eksploziva.
Projekt miniranja podnosi se nadzornom inenjeru za svaki tip poprenog presjeka ili dijela presjeka, a
obuhvatit e sljedee podatke:
model buenja, promjere buotina, udaljenost, dubinu i nagib.
tip, jainu, koliinu (teinu) i patrone eksploziva koji e se koristiti u svakoj pojedinoj buotini,
u svakom slijedu i ukupne vrijednosti za svaki ciklus miniranja.
raspored optereenja u buotinama i prvo punjenje u svakoj buotini.
tip, slijed i broj usporenja, uzorak usporenja; shemu oienja za miniranje; veliinu i tip
uvrenih vodova i vodeih vodova; tip i kapacitet izvora paljenja; tip stroja za miniranje sa
ispustom kondenzata.
uvrenje/zatita buotina i prekrivanje ili pokrivanje miniranog podruja.
pisani dokazi o kvalifikacijama osoba koje e biti izravno odgovorne za nadzor punjenja i
paljenja.

10.4.4 Izvoenje

10.4.4.1 Definiranje profila iskopa

Profil iskopa naveden u nacrtima projekta odnosi se na projektirani profil iskopa koji se definira kao T-linija
(vidi sl. 8-02-5 OTU).

Slika 8-02-5 Deformacijske i konstrukcijske tolerancije i prekoprofilski iskop usljed nepovoljnih geolokih
uvjeta.
Ovisno o kakvoi stijene, izvest e se odgovarajue proirenje kako bi se ostavilo dovoljno prostora za
radijalne deformacije (Td) i konstrukcijske tolerancije (Tk).

99/104
 Profil iskopa definiran kao I-linija (vidi sl. 8-02-5) odnosi se na teorijski profil za kompenzaciju radijalne
deformacije za razne kategorije stijenske mase, i uzima u obzir mogunost deformacije (Td).
Tijekom iskopa temeljem iskustva vrijednosti date u projektnoj dokumentaciji za oekivanu deformaciju
potrebno je podeavati stvarnim deformacijama. Podeavanja e obavljati za izvoaa projektni konzultant, a
odobravat e ih nadzorni inenjer.
I-linija predstavlja najmanji profil iskopa. Openito, stijena nee striti unutar te linije u asu iskopa.
Izvoa e poduzeti sve mogue napore da profil zadri onako kako je definirano I-linijom, obavljajui
paljivo kontrolu buenja i varirajui razliite elemente metode glatkog miniranja (smooth blasting) ili metode
miniranja pre-spliting.
Kako bi se profil iskopa odrao kako je definirano I-linijom, izvoa mora uzeti u obzir kontrukcijsku
toleranciju (Tk) za iskop i postavljanje podgrada. Konstrukcijska tolerancija (Tk) takoer e obuhvaati
nepreciznost mjerenja.
10.4.4.2 Prekoprofilni iskop
Prekoprofilni iskop je prostor stvoren kad se tlo odlomi vie od projektiranog profila, ukljuujui i
deformacijske i konstrukcijske tolerancije. Ovaj prekoprofilni iskop moe nastati radi neodgovarajue izvedbe i
nepaljive tehnike rada (to se moe izbjei) i/ili iz razloga na koje izvoa ne moe utjecati (to je neizbjeno -
opravdano).
Opravdani prekoprofilni iskop uzrokuju dva izvora:
prirodno odlamanje koje se ne moe izbjei paljivim radom i odgovarajuom izvedbom.
ekstremno nepovoljni i/ili nepredvidivi geoloki uvjeti.
Opravdani prekoprofilni iskop i odvale znai da je izvoa posvetio najveu panju i obavio najbolju moguu
izvedbu, a da ipak nije mogao sprijeiti prekoprofilni iskop radi prevladavajuih nepovoljnih geolokih uvjeta, t.j.
da dolazi do iskopa izvan granine linije iskopa koja je odreena projektom za odreenu kategoriju stijene.
U sluaju prekomjernog prekoprofilnog iskopa, odmah je potrebno postaviti podgradu kako bi se stabiliziralo
tlo.
Prekoprofilni iskop i sve nastale odvale, kaverne ili pilje, bez obzira da li su nastali iz geolokih opravdanih
razloga ili krivicom izvoaa, potrebno je detaljno snimiti u poprenom i uzdunom smjeru i to prije i nakon
izvrene sanacije. Uz svaku snimku treba priloiti nain rjeenja sanacije s predmjerom izvrenih radova iz ega
e biti vidljiv prekoprofilni iskop i zapremina odvala ili kaverni kao i koliina i vrsta utroenog materijala za
sanaciju.
10.4.4.3 Geodetsko voenje osi tunela
Izvoa je duan imati na gradilitu tunela strunu geodetsku ekipu cijelo vrijeme graenja tunela. Ekipa
mora biti opremljena suvremenim geodetskim instrumentarijem, odgovarajuom opremom za mjerenja u
zatvorenom tamnom prostoru, s adekvatnim prijevoznim sredstvima. Dunost joj je da itavo vrijeme graenja
odreuje i kontrolira tlocrtni i visinski poloaj izvedenih elemenata tunela.
Investitor je preko nadzornog inenjera duan predati izvoau, geodetski elaborat tunelske osnove za sve
tunele dulje od 200 m, te sve numerike podatke i nacrte za pravilno voenje iskopa tunela te graenja
pojedinih elemenata tunela.
Investitor je preko nadzornog inenjera duan zapisniki predati izvoau propisno postavljene stabilizirane
stalne geodetske toke kod portala tunela s pripadnim poloajnim opisima, njihovim koordinatama i visinama u
sustavu dravne izmjere.
Ove stalne geodetske toke izvoa mora uvati od oteenja tijekom cijelog vremena graenja tunela. U
sluaju oteenja ili potrebe za dodatnim tokama izvoa e obavijestiti nadzornog inenjera radi potrebe
njihovog strunog obnavljanja ili premjetanja.
Tijekom radova na iskopu tunelske cijevi izvoa e stabilizirati na svakih 500 m stalnu toku prema
geodetskim pravilima i zatititi je od oteenja. Ove stalne toke sluit e za kontrolna mjerenja ostvarene osi
tunela za potrebe investitora i kontrolu izvoenja iskopa tunelske cijevi.
Postavljanje stalnih toaka treba izbjegavati na mjestima gdje postoje mogunosti izdizanja podnonog dijela
iskopa, odnosno pomaka radi specifinih geolokih uvjeta.

100/104
10.4.4.4 Geodetska kontrola iskopa
Za potrebe geodetske kontrole iskopa tunela izvoa mora upotrebljavati adekvatan suvremeni geodetski
instrumentarij s mogunosti primjene elektronikih daljinomjera i posebnih ureaja za infracrveno ili lasersko
mjerenje profila iskopa tunelske cijevi (profiler).
Snimanje iskopanog profila potrebno je vriti po mogunosti nakon svakog koraka kod napredovanja iskopa,
ali ne manje od jednog mjerenja na 10 m iskopa, radi potrebnih korekcija poloaja minskih rupa kod buenja.
Mjerenja provodi izvoa preko svoje geodetske ekipe neposredno nakon iskopa na obodu stjenske plohe
tunelskog otvora ili na prvom sloju mlaznog betona kod dobrih kategorija (1, 2 i 3 ).
Ako je stjenska masa 4 i 5 tunelske kategorije mjerenja se provode nakon potpunog zavretka primarne
podgrade poto je runo po obodu elinih lukova na svaka 2,0m izmjeren razmak od unutarnjeg vrha elinog
luka do sraslog tla konture iskopa.
Sva geodetska mjerenja potrebno je prikazati i u grafikoj formi u mjerilu koje odredi nadzor i redovno
dostavljati na uvid nadzornom inenjeru.
Tunelsku os potrebno je iskoliti s tonou od 1,0 cm.
Postavljanje obodnih minskih buotina potrebno je izvesti s tonou od 3,0 cm.
Geodetska mjerenja iskopa i opravdanih odvala treba biti s tonou od 3,0 cm.
Ako se iskop vri rotacionim builicama u punom profilu (krticama), nuno je potrebno osigurati automatsko
lasersko voenje builice na osnovu redovno kontrolirane geodetske osnove i kontrolnih stalnih toaka u
tunelskoj cijevi.
Svako opravdano prekoprofilsko odstupanje iskopa mora se redovno konstatirati i geodetskim mjerenjem
evidentirati uz obveznu suglasnost od strane nadzornog inenjera.
Svako neopravdano prekoprofilsko odstupanje iskopa mora se konstatirati i geodetskim mjerenjem
evidentirati uz obveznu suglasnost od strane nadzornog inenjera
Donja razina iskopa (niveleta posteljice) ili dno podnonog svoda izvesti sa tonou 0 do 5,0 cm u odnosu
na teorijsku kotu iskopa.
Ako razina iskopa dna, nakon ienja od mulja ili loeg materijala bude nia od -5,0 cm ispod projektiranog,
izvoa e taj prekop popuniti kvalitetnim materijalom za donji nosivi sloj kolnike konstrukcije ili betonom sve
do projektirane teorijske razine, ili prema uputi i odobrenju nadzornog inenjera.

10.4.5 ISKOP

Izbor metode iskopa, nain miniranja i sustav podgraivanja zavisit e o kategoriji stijene u kojoj se izvodi
tunelski iskop. Postotak uea pojedinih kategorija stijenske mase u cijelom tunelu dat je prognozno na bazi
prognoznog geolokog profila. Poveanje ili smanjenje uea pojedinih kategorija stijene u iskopu tunela od
projektom predvienog, ne daje pravo izvoau za izmjenu ugovorenih jedininih cijena iskopa, ve moe imati
samo utjecaj na skraenje ili produljenje roka za radove na iskopu.
Ukoliko se kod iskopa u profilu pojavi stijena koja spada u razne kategorije iskopa, za odre ivanje kategorije
iskopa ima odluujui znaaj, svojstvo stijene u kaloti iskopa, prema kojem e se odabrati nain iskopa i odrediti
osiguranje cijelog profila.
Buenje i miniranje obavlja se na takav nain da se osigura da stijena puca uzdu eljenih linija. Izvoa je
duan za svaku kategoriju stijene bez posebne naknade, izvesti probnu donicu miniranja, kako bi odabrao
najsvrsishodniji nain tunelskog iskopa i izvrio promjenu pretpostavljenih parametara miniranja.
Promjer i razmak buotina prilagodit e se stvarnim uvjetima stijene na gradilitu.
Izvoa e razvijati i neprekidno usavravati tehnike miniranja onako kako radovi napreduju kako bi dobio
najbolju moguu povrinu iskopa nakon miniranja.
Iskop stijene obavlja se primjenom suvremenih metoda miniranja. Kontrolirane metode miniranja kao to su
glatko miniranje SMOOTH BLASTING ili metoda PRESPLITTINGkoristit e se kako bi prekoprofilnog iskopa
bilo to manje i kako bi se sprijeilo drobljenje povrina stijene.
Prije svakog ispaljivanja izvoa mora dati usmeno upozorenje isprazniti podruje i poduzeti potrebne mjere
kako bi sprijeio ulazak osoblja u opasno podruje.

101/104
 Ni u kojem sluaju otvori se ne smiju puniti dok se ne zavre svi zahvati na buenju.
Iskop nia u bonim zidovima tunela i popreni prolazi, osim nia za parkiranje, izvest e se nakon
postavljanja primarne podgrade u tunelu.
Primarna podgrada bonih zidova tunela bit e paljivo rezana uzdu profila nia ili poprenih prelaza, a
iskop e se obavljati tako da preostala podgrada ne pretrpi nikakvo oteenje.
Iskop podnonog svoda, ukoliko je njegova izvedba potrebna, treba izvesti neposredno nakon iskopa i
osiguranja baznog dijela tunelskog profila. Mjere osiguranja prve i druge faze iskopa, tj. gornja i donja polovica
tunela moraju biti u potpunosti gotove prije poetka iskopa podnonog svoda.
Iskop nia za parkiranje izvest e se proirenjem regularnog presjeka glavnog tunela.
Iskop u vrstama stijenske mase koje su visokoosjetljive na vodu, potrebno je obaviti uz posebnu panju,
kako bi se izbjeglo svako oteenje na stijeni. U ovim zonama potrebna je takva izvedba i kvaliteta izrade da se
izbjegne kontakt izmeu stijenske mase i vode.
Odmah nakon miniranja i bez ikakvog suvinog odlaganja, izvoa treba izvriti podgraivanje da osigura
iskop i zaposlene.
Elementi projektirane podgrade smatraju se dovoljnima za opu stabilnost tunela, meutim, izvoa e
postaviti tapna sidra, ako to bude potrebno, na onim mjestima u stijeni da se sprijei rahljenje stijenskih
blokova uz tolne i potkope.
Izvoa e redovno pregledavati tunelske bone zidove i tjemene zone kako bi otkrio mogue pukotine ili
znake nestabilnosti tunelske podgrade. Procjenu pukotina obavljat e projektant u suradnji sa nadzornim
inenjerom uzimajui u obzir geotehnika mjerenja.
Iskop tunela treba se odvijati kontinuirano, osim ako drugaije odobri nadzorni inenjer.
Prekid se nee dopustiti sve dok se ne zavre svi elementi podgrade za utvrenu kategoriju stijene. Osim
toga, elo iskopa zatitit e se mlaznim betonom (odgovarajue debljine), osim u uvjetima stabilne stijene, a po
odobrenju nadzornog inenjera.
Za objekt u blizini miniranja, utjecaj vibracija od miniranja mjerit e se na lokacijama neposredno uz objekt
najblii povrini koja se probija ili na nekoj drugoj lokaciji gdje je potrebno ograniiti jainu vibracija.
Za svaku kategoriju stijenskih masa u nastavku je dat karakteristian opis stijenske mase i uobiajeno
ponaanje pri iskopu te naelne mjere na iskopu i stabilizaciji podzemnog iskopa.
10.4.5.1 Stijenska masa I kategorije
Masivna stijenska masa s manje od tri skupa pukotina ili stijenska masa s tri skupa valovitih i hrapavih,
zatvorenih pukotina koje onemoguuju ispadanje blokova. Stijenska masa se u zoni podzemnog iskopa ne
plastificira. Deformacije su reda veliine par milimetara i ostvaruju se tijekom i neposredno nakon iskopa.
Prekoprofilni iskop je zanemariv.
Mogu je iskop u punom profilu uz maksimalna napredovanja. Openito nije potrebno podgraivanje osim
eventualnog mjestimino pojedinanog sidrenja.
10.4.5.2 Stijenska masa II kategorije
Stijenska masa s tri skupa pukotina. Pukotine neznatno rastroene na razmaku veem od 0,5 m. Openito
se stijenska masa u zoni podzemnog iskopa nee plastificirati. Deformacije su reda veliine par milimetara i
ostvaruju se tijekom i neposredno nakon iskopa.
Mogunost ispadanja plitkih blokova tijekom iskopa uzrokovat e manji prekoprofilni iskop.
Mogu je iskop u punom profilu uz maksimalna napredovanja.
Podgraivanje je potrebno u svodu tunela. Podgraivanje je mogue izvesti 20 m od ela iskopa. Eventualne
lokalne pojave nestabilnih blokova u svodu treba rijeiti pojedinanim sidrenjem neposredno nakon iskopa.
10.4.5.3 Stijenska masa III kategorije
Stijenska masa s tri i vie skupova pukotina. Pukotine su rastroene na prosjenom razmaku od 0,2-0,6 m.
Openito e se stijenska masa mjestimino plastificirati u plitkoj zoni oko podzemnog iskopa ovisno o
primarnom stanju naprezanja. Prosjene deformacije iznositi e nekoliko milimetara uz brzo smirivanje nakon
iskopa i poetka podgraivanja. Koliina prekoprofilnog iskopa ovisit e o lokalnoj orijentaciji diskontinuiteta.
Mogua su ispadanja blokova tijekom iskopa i kavanja koja e uzrokovati vei prekoprofilni iskop.

102/104
 Mogu je iskop u punom profilu uz duinu napredovanja koja e ovisiti o mogunosti ispadanja blokova.
Preporuuje se napredovanje do 3 m.
Sustavno podgraivanje svoda uz podgraivanje zidova prema potrebi. Podgraivanje je potrebno zapoeti
nanoenjem mlaznog betona neposredno nakon iskopa i podgradu dovriti 10 m od ela tunela.
10.4.5.4 Stijenska masa IV kategorije
Potpuno ispucala stijenska masa s potpuno rastroenim pukotinama na razmaku do 0,2 m.
Openito e se stijenska masa plastificirati oko cijelog podzemnog iskopa. Dubina plastifikacije ovisit e o
primarnom stanju naprezanja. Deformacije nee imati tendenciju smirivanja do postavljanja podgrade. Mogua
su znaajna ispadanja materijala prije postavljanja podgradnog sklopa.
Preporua se iskop u dvije faze, gornja i donja polovica tunela. Doputeno napredovanje iznosi 1-2 m.
Potrebno je sustavno podgraivanje svoda i zidova tunela. Podgraivanje treba zapoeti neposredno nakon
iskopa i dovriti nakon slijedeeg napredovanja, a za minimalnu kvalitetu stijenske mase podgradu treba dovriti
prije slijedeeg napredovanja.
10.4.5.5 Stijenska masa V kategorije
Potpuno dezintegrirana stijenska masa (rasjedne zone). Openito se oekuju dublje zone plastifikacije
stijenske mase oko podzemnog iskopa. Deformacije nee imati tendenciju smirivanja do postavljanja podgrade i
u prosjeku e iznositi nekoliko cm. Kod navedene kategorije uobiajeno ne postoji inicijalna stabilnost
podzemnog iskopa, te je prije iskopa potrebno izvriti predpobijanje elinih kopalja ili u sluaju nekoherentnih
materijala elinih platica u svodu tunela. Time e se prekoprofilni iskop svesti na minimum.
Preporua se iskop u tri faze, gornja i donja polovica tunela te podnoni svod. Dozvoljena su napredovanja u
prvoj fazi iskopa od 0,5-1 m.
Potrebno je sustavno podgraivanje svoda i zidova tunela te ugradnja podnonog svoda. Podgraivanje
treba zapoeti neposredno nakon iskopa i podgradu dovriti prije slijedeeg napredovanja. U odreenim
sluajevima biti e potrebno podgraditi i elo iskopa.
U V kategoriji su obvezatna mjerenja pomaka na osnovi kojih e se procjeniti stabilnost podzemnog otvora u
svakoj fazi iskopa i podgraivanja.
10.4.5.6 Prekoprofilni iskop
Prekoprofilni iskop je prostor stvoren kad se tlo odlomi vie od projektiranog profila, ukljuujui i
deformacijske i konstrukcijske tolerancije. Ovaj prekoprofilni iskop moe nastati radi neodgovarajue izvedbe i
nepaljive tehnike rada (to se moe izbjei) i/ili iz razloga na koje izvoa ne moe utjecati (to je neizbjeno-
opravdano).

103/104
11 REFERENCE

Brandl, H (2002), Zbijanje tla i drugih zrnatih materijala za graevine, Graevinar, Hrvatski savez graevinskih
inenjera, Vol. 54 No. 9 pp 513-527, Zagreb 2002.
HRN ENV 1997-1:2008 en Eurokod 7: Geotehniko projektiranje - 1. dio: Opa pravila (ENV 1997-1:2004)
Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb (2001): Opi tehniki uvjeti za radove na cestama, Institut
graevinarstva Hrvatske, Zagreb. (http://www.hrvatske-ceste.hr/Publikacije-opci%20tehnicki
%20uvjeti.htm)
Linari, Z. (?):Tehnologija graenja; I. Zemljani radovi; Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Nonveiller, E. (1979): Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, Zagreb, p.780.
US National Research Council Transportation Research Board (1990): Guide to earthwork construction
Vrkljan, I: Podzemne graevine

104/104