SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTI
KATEDRA ZA MUZEOLOGIJU
Ak. god. 2012./2013.

INTERPRETACIJA KAO SREDSTVO UPRAVLJANJA PRIRODNOM

BATINOM
- DIPLOMSKI RAD -

STUDENTICA: Ivana Jagi

MENTOR: dr. sc. Darko Babi

Zagreb, rujan 2013.

 Sadraj
1. UVOD ................................................................................................................................................. 3
1.1. Postavljanje problema .............................................................................................................. 3
1.2. Svrha i ciljevi istraivanja ......................................................................................................... 4
1.3. Kompozicija rada....................................................................................................................... 4
2. TEORIJSKE OSNOVE UPRAVLJANJA ZATIENIM PODRUJIMA PRIRODNE
BATINE ................................................................................................................................................ 5
2.1. Uloga i vanost zatienih podruja....................................................................................... 5
2.2. Planiranje zatienih podruja .............................................................................................. 10
2.2.2. Kljuni kriteriji planiranja ................................................................................................. 12
2.3. Osnove upravljanja zatienim podrujima ........................................................................ 14
2.3.1. Glavni aspekti i naela uspjenog upravljanja ............................................................ 14
2.3.2. Plan upravljanja ............................................................................................................... 17
2.4. Turistika funkcija zatienih podruja ................................................................................ 20
3. TEORIJSKO METODOLOKE OSNOVE INTERPRETACIJE BATINE ......................... 25
3.1. Naela interpretacije ............................................................................................................... 25
3.1.1. Korijeni i definicije te osnovna naela interpretacije................................................... 25
3.1.2.Principi interpretacije ........................................................................................................ 27
3.1.4.Kreiranje interpretacijskog sadraja ............................................................................... 30
3.1.5.Evaluacija interpretacije ................................................................................................... 34
3.2.Obrazovanje za okoli ............................................................................................................. 35
4.STUDIJA SLUAJA: STANJE I MOGUNOSTI INTERPRETACIJE U PARKU PRIRODE
MEDVEDNICA .................................................................................................................................... 37
4.1. Openito o Parku prirode Medvednica ................................................................................ 37
4.2. Parkovi dinarskog luka ........................................................................................................... 38
4.3. Turistika ponuda parka......................................................................................................... 39
4.3.1. Pjeake staze ................................................................................................................. 39
4.3.2. Kulturna batina ............................................................................................................... 41
4.3.3.Prirodna batina ................................................................................................................ 43
4.3.4.Ostala ponuda ................................................................................................................... 44
4.4. Analiza uinkovitosti interpretacije i kritiki osvrt te ideje za interpretaciju u budunosti
........................................................................................................................................................... 45
5.ZAKLJUAK..................................................................................................................................... 51
LITERATURA ...................................................................................................................................... 52
1. UVOD
1.1. Postavljanje problema
Upravljanje batinom moda nikada u svijetu nije bila tako aktualna tema kao to je
danas. Odravanje postojanosti batinskih vrijednosti, osvijetenost o njenim
vrijednostima, shvaanje i razumijevanje okoline te nas samih, razlozi su potrebe za
sustavnim i kvalitetnim upravljanjem batinom koje podrazumijeva planiranje i razvoj
batinskih dobara, ukljuivanje istih u ekonomske procese kroz turistiki sustav,
kvalitetan edukativni proces, modernizaciju i sistematizaciju. Tim pitanjem na
svjetskoj razini bave se razliite organizacije kao to su UNESCO1, ICOMOS2,
ICOM3, Europa Nostra, Interpret Europe i druge.

Upravljanje batinom kompleksna je, multidisciplinarna aktivnost, meuovisna o

raznim sektorima i mnogobrojnim imbenicima, bez formalnih granica i stroge
strukture. Upravljanje se odnosi na od strane ljudi stvorenu kulturnu batinu, te
prirodnu batinu, gdje svaka opet ima razliite i mnogobrojne oblike, te razliit pristup
njenom upravljanju i odnoenju prema njenoj zatiti, odravanju i prezentiranju
publici/korisnicima.

Resursi, bilo prirodni, bilo ljudskim djelovanjem stvoreni, materijalni i nematerijalni,

predmeti su upravljanja batinom. Dobro gospodarenje njima podrazumijeva
koritenje resursa na odriv nain, kako ne bi sluili samo sadanjoj, nego i buduoj
ugodi i razvoju.

Bitan segment upravljanja odnosi se na interpretaciju, to jest komunikaciju vrijednosti

odreenog batinskog resursa prema publici/korisnicima. Interpretacija je jo uvijek
mlada aktivnost upravljanja na naim podrujima, a u ovom radu biti e predstavljena
njena vitalna funkcija u upravljanju batine.

1
United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization
2
International Council on Monuments and Sites
3
International Council of Museums

3
1.2. Svrha i ciljevi istraivanja
Cilj i svrha ovog rada je obrazloiti potrebu, temelje i elemente kvalitetnog upravljanja
batinom, njenim odrivim razvojem i dobrobitima njenog kvalitetnog koritenja za
okolinu i dionike, sa teitem na interpretaciji kao jednoj od najbitnijih funkcija
upravljanja batinom.

U radu e se predstaviti institucionalni okvir upravljanja prirodnom batinom u

Republici Hrvatskoj, teorijske i praktine osnove interpretacije kao funkcije
upravljanja, te mogunosti njene primjene i implementacije u sustav prikazano na
studiji sluaja Parka prirode Medvednica.

1.3. Kompozicija rada

Rad se sastoji od 4 poglavlja. U uvodnome se poglavlju postavlja problem, sredinja
tema ovoga rada, obrazlau svrha, ciljevi i metode istraivanja i kompozicija rada. U
drugom se poglavlju, nazvanom Teorijske osnove upravljanja zatienim podrujima
prirodne batine, definiraju kljuni pojmovi koji se u radu koriste, predstavlja razvoj
znanstvene misli o upravljanju batinom, predstavlja se uloga i vanost upravljanja
zatienim podrujima, institucionalni okvir gospodarenja te podjela i razliit pristup
upravljanju, planiranje te osnove upravljanja unutar zatienih podruja. U treem se
poglavlju, nazvanom Teorijsko metodoloke osnove interpretacije batine, iznose
naela interpretacije te elementi planiranja, organizacije, implementacije i evaluacije
interpretacije u podruju upravljanja, vanost ekoloke edukacije i interpretacije te
turistika funkcija zatienih podruja. Predzadnje poglavlje predstavlja studiju
sluaja, Interpretaciju u parku prirode Medvednica, s razraenim potencijalima
razvoja interpretacije u parku. U zadnjem poglavlju navode se zakljuci do kojih se
dolo tijekom istraivanja i izrade ovog diplomskog rada.

4
2. TEORIJSKE OSNOVE UPRAVLJANJA ZATIENIM PODRUJIMA
PRIRODNE BATINE
2.1. Uloga i vanost zatienih podruja
Mnoge zemlje irom svijeta uvrtavaju ouvanje prirode meu svoje prioritete,
uviajui da je priroda iznimno vano sredstvo za drutveni i ekonomski razvoj regija
i drava u cjelini. Rezultat je to shvaanja da su zatiena podruja kljuni instrument
za ouvanje kritinih ekolokih sustava i bioloke raznolikosti, ali i uvaavanja
njihovih mogunosti da uvelike doprinose ekonomskom razvitku. Zbog toga na
izdvajanje odreenih dijelova krajobraza za potrebe zatite prirode i na kvalitetno
upravljanje tim podrujima danas treba gledati kao na vanu zadau drava i
meunarodne zajednice. (Martini, 2010:11)

Kvalitetan razvoj temelji se na tri temeljna naela odrivosti: ekonomskom,

sociokulturnom i ekolokom. Prva dva govore o nainu upotrebe resursa na
optimalan nain koritenja resursa tako da se njima mogu koristiti i budue
generacije. Ekonomska odrivost ukljuuje prirodni kapital u gospodarski sustav, te
trai odgovoran odnos svih subjekata u aktivnoj zatiti vrijednosti. Sociokulturna
odrivost manifestira se prvenstveno kroz socijalizaciju meu ljudima te proimanje
razliitih kultura. Ekoloka odrivost podrazumijeva razvoj usklaen s ekolokim
procesima, biolokim razliitostima i resursima. Konflikti u okoliu nastaju kao
posljedica demografske ekspanzije, nekontrolirane urbanizacije, primjene kemijskih i
drugih sredstava u poljoprivredi, snanog razvoja industrijske proizvodnje, prometa,
turizma i dr. (Bilen, 2008: 18)

Agenda 21 predstavlja predloak za djelovanje u 40 razliitih podruja (zatita tla,

uma, voda, zraka, odriva poljoprivreda i ruralni razvitak, ouvanje bioloke
raznolikosti, zbrinjavanje otpada itd) te navodi 9 osnovnih drutvenih grupa (ene,
djeca i mlade, autohtono stanovnitvo, nevladine organizacije, lokalne vlasti,
radnitvo i sindikati, poslovni svijet i industrija, znanstvenici i poljoprivrednici), ije je
djelovanje od kljunog znaenja za odrivi razvitak Zemlje. Ideja odrivog razvitka je
u usklaenosti gospodarskog rasta i prirodnih eko sustava. Standarde ljudskog ivota

5
potrebno je temeljiti na mogunostima prirodnog okolia, bez iscrpljivanja resursa koji
buduim generacijama moraju ostati neizmijenjene kakvoe i stupnja iskoristivosti.4

Naela odrivog razvoja izloena su i u segmentima Lisabonske strategije,

dokumenta Europskog vijea o zajednikom stratekom cilju EU, donesenom na
sastanku 2000. u Lisabonu.

Segmenti strategije su sljedei:

1. Ekonomski segment kojim se priprema tranzicija prema konkurentnome,

dinaminom i na znanju zasnovanom gospodarstvu. Naglasak je na potrebi
stalnih prilagodbi promjenama u informacijskom drutvu te u poticanju razvoja
i istraivanja.
2. Socijalni segment usmjeren je na modernizaciju europskog socijalnog modela.
To se postie ulaganjem u ljudske resurse i borbom protiv socijalne
iskljuivosti. Od drava lanica oekuje se da investiraju u obrazovanje i
osposobljavanje te da provode aktivnu politiku zapoljavanja, ime bi se
olakao put prema gospodarstvu utemeljenom na znanju.
3. Ekoloki segment koji je naknadno usvojen na sastanku Europskog vijea u
Goteborgu u lipnju 2001. godine upozorava na injenicu da gospodarski rast
treba uskladiti s razumnom upotrebom prirodnih resursa.

Ciljevi strategije su sljedei:

1. ire i uinkovitije koritenje novih informacijskih tehnologija

2. Stvaranje europskog prostora za istraivanje i inovacije
3. Dovretak izgradnje jedinstvenoga unutarnjeg trita EU
4. Stvaranje uinkovitih i integriranih financijskih trita
5. Jaanje poduzetnitva poboljanjem i pojednostavljenjem regulatornog
okruenja poduzea
6. Jaanje socijalne kohezije utemeljene na promicanju zapoljavanja
7. Unapreenje vjetina i modernizacija sustava socijalne zatite
8. Odrivi razvoj koji bi osigurao dugoronu kvalitetu ivota

4
Agenda 21, UNCED, Genova, 1992.

6
U spomenutim dokumentima vidljiva je jasna politika razvijenih zemalja koja istie
vanost kvalitetnog upravljanja resursima, kako prirodnim tako i kulturnim te tenja
razvoja u pravcu promicanja znanja, modernizacije i poboljanja kvalitete ivota.

Za pomicanje granica razvoja potrebna je osvijetenost svih dionika, korisnika

prostora, o okolini koja nas okruuje. U tome pomae upravljanje tim prostorom koje
nudi pojedincu mogunost da ga upozna, koristi, osjeti njegovu vanost i znaenje,
istrai, ivi i radi u njemu, te uiva njegove dobrobiti. Kvalitetno upravljanje kakvom
tei politika zemalja EU odgojit e dionike koji ive u skladu s okoliem i brinu o
njegovoj odrivosti i ouvanosti.

Povijest upravljanja zatienim podrujima see u 19.st. kada su u Latinskoj Americi,

Australiji i Europi osnovani prvi nacionalni parkovi. 1872. godine osnovan je
Yellowstone u SAD-u, prvi nacionalni park. Nakon njega slijede osnivanja Grand
Canyona, Rocky Mountains i ostalih. U Australiji su prva podruja stavljena pod
zatitu ve 1866. godine (Blue Mountain). 1885. godine u Kanadi je osnovan
nacionalni park Bow Valley (Banff). U Europi je prvo zatieno podruje bila uma
Fontenbleau u Francuskoj sredinom 19.st. U 60-im godinama 20.st.dolazi do
eksplozije zatienih podruja da bi ih do 2002. godine bilo preko 90 000. Zatiena
podruja su postala nezaobilazna odredita za milijune posjetitelja.

Od poetka postojanja nacionalnih parkova upravljanje njima bilo je snano

usmjereno na izgradnju infrastrukture pogodne posjeivanju. Upravljanje bi trebalo
biti temeljeno na meunarodno priznatim vrijednostima, naelima i ciljevima
(NATURA 2000). Svrha ouvanja prirodnih podruja prvenstveno je bila zatititi
podruja razliitih kategorija, sa svrhom ouvanja predjela osobite atraktivnosti u
prirodnom stanju. Koncept nacionalnog parka u SAD-u ve u 19.st. bilo je izuzimanje
svih djelatnosti koje koriste prirodne resurse, a doputanje onih radi odmora,
rekreacije i estetskoga doivljavanja takva su podruja od ope nacionalne
vanosti a slue i u edukacijske svrhe. (Martini, 2010:14)

Pojam nacionalnog parka prvi put definira se Londonskom konvencijom 1933.godine,

te ista nacionalnim parkom smatra podruje koje se stavlja pod javnu upravu, izdvaja
radi zatite te unapreenja estetskih, geolokih, historijskih i znanstvenih interesa, a
slui za rekreaciju i odmor. Privredna djelatnost i iskoritavanje prirodnih resursa bili
su zabranjeni, osim uz kontrolu uprave parka. Washingtonska definicija iz 1940.

7
dopunjuje Konvenciju s potrebom ouvanja prirodnih pejzanih vrijednosti, kao i flore
i faune od nacionalnog znaenja. 1962. godine u Seattleu odrana je Prva svjetska
konferencija o nacionalnim parkovima, a dvije godine ranije, 1960., u Ateni je
osnovana IUCN5 - Meunarodna organizacija za zatitu prirode. Na konferenciji u
Seattleu odlueno je da su privredna djelatnost i iskoritavanje prirodnih resursa
zabranjeni, osim uz kontrolu uprave parka. Jedina doputena privredna aktivnost u
nacionalnom parku bila je turizam.

Na zasjedanju IUCN-a u New Delhiju 1969. godine odreeno je da najmanja

povrina nacionalnog parka (u nastavku NP) mora biti 2000 ha, od eka minimalno
1000 ha mora biti potpuno zatieno. U NP prvenstveno je cilj ouvanje ekolokih
sustava i njegova interpretacija te dostupnost ovjeku, a u sustav nacionalnih
parkova ne ulaze podruja znanstvenih rezervata, specijalnih rezervata i podruja na
kojima rekreacija ima prednost pred odravanjem ekolokih sustava. Sve rekreativne
vrijednosti koje bi mogle tetiti strogo zatienom podruju i poremetiti bioloku
ravnoteu moraju biti iskljuene iz nacionalnog parka. (Martini, 2010:16)

U Republici Hrvatskoj prvi koraci prema cjelovitoj zatiti nekoga podruja vezani su
za Plitvika jezera (1928.godine zatienim podrujem proglaen je prostor Plitvikih
jezera, Bijelih stijene i tirovae). 1946. godine osnovan je Zemaljski zavod za zatitu
prirodnih rijetkosti (dananji Dravni zavod za zatitu prirode). 1949. godine donesen
je Zakon o proglaenju nacionalnih parkova Plitvika jezera i Paklenica to su prvi
moderni nacionalni parkovi u Hrvatskoj. 1960. godine donesen je Zakon o zatiti
prirode, u kojem je istaknuta vanost cjelokupne zatite prirode. 2003. godine donosi
se proirenje zakona uvodi se plan upravljanja kao kljuni dokument dugoronoga
ureenja funkcija i djelatnosti u zatienim podrujima, regionalni park kao nova
kategorija zatienog podruja, te uvari prirode (renderi).

Sukladno vaeem Zakonu o zatiti prirode, zatiene prirodne vrijednosti

razvrstavaju se u razrede meunarodnog, dravnog i lokalnog znaenja, a
provoenje zatite se osigurava mjerama za ouvanje bioloke i krajobrazne
raznolikosti te zatitom prirodnih vrijednosti. Zakon o zatiti prirode utvruje devet
kategorija zatite podruja, ciljeve njihove zatite i nain upravljanja. Sva zatiena
podruja upisuju se u Upisnik zatienih prirodnih vrijednosti pri nadlenom

5
International Union for Conservation of Nature

8
ministarstvu. U RH ukupno je zatieno 459 prirodno vrijednih podruja, u 9
kategorija (prema stanju iz lipnja 2008.)

Slika 1. Broj i povrina zatienih podruja RH u 2012. godini

Izvor: Agencija za zatitu okolia, dostupno na: http://www.azo.hr/UEEADostavljeni, 10.06.2013.

U razumijevanju koncepta upravljanja zatienim podrujima uobiajeno se polazi od

matrice ciljeva upravljanja definiranih od strane IUCN-a. IUCN je za svaku kategoriju
zatienoga podruja izradio pregled upravljakih ciljeva, koje je razvrstao po
stupnjevima prikladnosti za pojedinu kategoriju zatite. Ciljevi su: znanstveno
istraivanje, zatita divljine, ouvanje bioloke raznovrsnosti gena i vrsta, odravanje
usluga okolia, zatita posebnih prirodnih i kulturnih vrijednosti i karakteristika,
turizam i rekreacija, edukacija, odrivo koritenje resursa iz prirodnih ekosustava,
odravanje kulturnih i tradicijskih znaajki. Vidljivo je da se kao ciljevi upravljanja u
svakoj zatienoj kategoriji javljaju razliiti oblici i intenziteti turistike djelatnosti i
rekreacije. Smjernice za vrednovanje i planiranje zatienih podruja u RH
djelomino su sadrane u Strategiji prostornog ureenja RH (1997), i Programu
prostornog ureenja RH (1999). (Martini, 2010:42)

9
2.2. Planiranje zatienih podruja
irom su svijeta danas prisutni razliiti oblici planiranja zatienih podruja. Kljuno je
pitanje u planiranju kako definirati i odabrati najpovoljniju strategiju upravljanja
raspoloivim resursima koje e ujedno zadovoljiti gospodarske i ekoloke kriterije
razvoja. Prilikom donoenja odluka o zatiti treba odgovoriti na kljuna pitanja i to:
koje koristi ima drutvo od zatienih podruja, koliki je znaaj tih koristi, koja
podruja treba zatititi, koliki je iznos financijskih sredstava koja se ulau u zatiena
podruja i kako se moe opravdati ta ulaganja, kakve odluke treba donijeti radi
uravnoteenja koritenja i zatite prirodnih resursa. Kod planiranja treba imati u vidu
ekonomska vrednovanja: opravdanost proglaenja zatienih podruja, nain
izraunavanja koristi i trokova koji su ukljueni u osnivanje i upravljanje zatienim
podrujima, mogunosti poveanja koristi koja ta podruja pruaju nacionalnom i
lokalnom stanovnitvu. (Martini, 2010: 82)

U Hrvatskoj su na snazi razliiti dokumenti zatite prirode kojima se postavljaju ciljevi

s obzirom na opseg i vrstu zatienih podruja. Tako Nacionalna strategija i akcijski
plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NSAP), ini
vanu sastavnicu nacionalnog programa planiranja zatienih podruja. Uz NSAP u
Hrvatskoj je kljuni dokument za planiranje zatienih podruja Strategija prostornog
ureenja Republike Hrvatske. Tim se dokumentima postavljaju ciljevi s obzirom na
opseg i vrstu zatienih podruja od nacionalnog interesa i znaenja. (Martini, 2010:
84)

Opa shema planiranja procesa zatite prirode koju su razvili strunjaci u WCMC-u6,
je sljedea:

1. Koncepcija: u ovoj fazi pojedinac ili skupina razvija ideju u smislu 'ovo
podruje je vrijedno zatite'. U toj fazi vanu ulogu imaju istraivanja i
djelatnosti nevladinih organizacija. Prije poetka njena ostvarivanja ideja se
moe due vremena razvijati.
2. Promocija: u toj fazi projekt uistinu zapoinje i to onda kada predlagai
projekta ponu s javnom promocijom svojih ideja. U toj fazi potrebno je uvjeriti
domae stanovnitvo, lokalne vlasti, dravne institucije i razliite organizacije

6
WCMC eng. World Conservation Monitoring Centre (Svjetski centar za pradenje stanja prirode i okolia)

10
 da je dotino podruje uistinu vrijedno zatite. Za nastavak projekta potrebno
je sakupiti kritinu masu institucionalne potpore, za to je ponekad nuno
upotrijebiti metode lobiranja7. Vana je potpora strunih institucija, udruga,
meunarodnih organizacija i medija.
3. Formulacija: faza koja zapoinje kada se odredi odgovornost za izradu
projekta, a razliiti sudionici zaponu s procesom koordinacije i planiranja. Ova
faza zahtijeva stanovito minimalno financiranje. Formulacija zahtijeva
sakupljanje i sintezu podataka te pripremu prijedloga projekta koji mora
opravdavati financiranje i proglaavanje podruja. Faza formulacije esto se
zakljuuje prihvaanjem strunoga obrazloenja zatite odnosno studije
opravdanosti i izvodivosti proglaavanja novog podruja. Iz takvih podloga
izvodi se akt o proglaenju.
4. Poetak izvedbe: u mnogim primjerima izvoenje projekata zapoinje pilot
projektima koji traju usporedno s formulacijom samih projekata. Njihovi
rezultati slue za provjeravanje i promociju pojedinih rjeenja te poboljavanje
plana.
5. Izvedba: sama izvedba projekta esto poinje djelomino ve u pripremnim
fazama (odnosi s javnou, ekoloka izobrazba, prilagoeno upravljanje
prirodnim resursima). Inae, izvedba je obino podijeljena u dvije podfaze:
izrada plana upravljanja i izvedba tog plana s postupcima i investicijama.
6. Analiza i ocjena: to je zakljuna faza koja obuhvaa analizu obavljenog posla,
postizanja ciljeva, koristi i dobivenih iskustava. Predstavlja temelj za nove
koncepte. Ocjenjivanje je potrebno obavljati periodino i to kao monitoring
izvedbe akcijskih planova sa svrhom njihove prilagodbe novim okolnostima.
Da bi se to omoguilo potrebno je ugraditi proces i indikatore monitoringa u
projekt uspostave zatienog podruja ve u njegovim poetnim fazama.
(Martini, 2010: 87)

7
Lobiranje - nain zastupanja interesa u politici, u izvrnoj i zakonodavnoj vlasti te utjecaj kroz osobne kontakte
na javno mnijenje preko medija.

11
2.2.2. Kljuni kriteriji planiranja
Kriteriji obuhvata i sadraja podruja u procesu planiranja u najuoj su vezi s
ocjenom bioloke raznolikosti i krajobraznih kvaliteta podruja. Kriterij veliine
podruja u procesu planiranja najosjetljiviji je njegov dio, a za konano odreenje
veliine i granica vani su: veliina dravnog teritorija i postojea mrea zatienih
podruja; geomorfoloki izgled, naseljenost i socio-ekonomsko stanje u podruju
planirane zatite; postojei resursi i aktualni naini njihova koritenja; procjena
efekata uspostave zatienog podruja obzirom na gubitke i ogranienja u koritenju
prostora i dobara te obzirom na ope i izravne koristi od uspostave; ocjena
ugroavajuih initelja, naina i sredstava za njihovo ublaavanje; procjena
mogunosti i dinamike razvoja doputenih i prihvatljivih djelatnosti, obzirom na
naseljenost i mreu prometnica; ocjenu mogunosti i trokova uinkovitog
upravljanja. (Martini, 2010: 90)

U kriterijima za upis zatienog podruja na UNESCO-ov popis svjetske batine ne

istie se kao uvjet veliina kandidiranog podruja, ali se navodi kako ono mora imati
dovoljnu veliinu/povrinu i mora sadravati sve neophodne elemente koji prikazuju
kljune aspekte procesa koji su bitni za dugoronu zatitu ekolokih sustava i
pripadajuu bioloku raznolikost. Takoer se navodi da granice takvog podruja
moraju biti prostorno tako odreene da osiguravaju dostatni prostor za sve zahtjeve
stanita, vrsta, procesa i fenomena te moraju osiguravati zatitu podruja od izravnih
utjecaja ljudskih djelatnosti ili utjecaja od koritenja prirodnih resursa na granicama
zatienog podruja tj. moraju se uspostaviti prijelazne, 'tranzicijske' ili tampon zone.
(Martini, 2010: 92)

Vanost kvalitetnog upravljanja zatienog podruja danas postaje kljunom mjerom

drutvene odgovornosti i jamstva za ekoloku, socijalnu i ekonomsku odrivost
zatienih podruja. Stoga kao jamstvo dugorono uinkovitog ostvarivanja namjene
zatieno podruje treba imati plan upravljanja ili jasne naznake da je izrada takvog
plana u tijeku; podruje mora biti upravljano kroz pravna ili druga uinkovita sredstva;
odgovornost za upravljanje mora biti provedena sa to vie mogue razine vlasti; u
provedbi upravljanja nuno je stvoriti partnerstvo s lokalnim zajednicama; planiranje i
upravljanje mora biti integrirano unutar regionalnog planiranja i odraavati politiku
usvojenu za ire podruje. (Martini, 2010: 93)

12
PAN Parks8 je najpoznatiji 'brand' u smislu standarda upravljanja i razvoja odrivog
turizma (tzv. STDS Sustainable Tourism Development System) u zatienim
podrujima. Ulasku u PAN Parks mreu i dobivanje PAN Parks certifikata, to
ukljuuje i pravo koritenja branda i loga, prethodi vrlo opsena verifikacija i
ispunjavanje sloenih zahtjeva u podruju: vrijednosti i ouvanja podruja, standarda
upravljanja, razvoj odrivog turistikog razvoja, suradnje s lokalnim dionicima. Kad se
jednom stekne PAN Parks oznaka, atributi parka se provjeravaju svake godine, a
ponovna verifikacija obavlja se nakon 5 godina. U smislu veliine podruja PAN
Parks sustav nema izriitoga kriterija.

Europska unija (EU) obvezala se tititi bioloku raznolikost i zaustaviti njezin gubitak
u Europi do 2020. godine. Dva snana europska propisa ine temelj politike EU kao
odgovor na tu obvezu Direktiva o pticama i Direktiva o stanitima. Te direktive
zajedno predstavljaju najambiciozniju inicijativu ikada pokrenutu u cilju ouvanja
vrijednih stanita i vrsta diljem svih zemalja lanica Europske Unije (trenutano 28
drava). U zadnjih 25 godina u Europi je uspostavljeno oko 26 000 NATURA 2000
2
podruja koja prekrivaju vie od 850 000 km povrine EU. To je najvea mrea
podruja ouvanja u svijetu. Zahvaljujui dvjema direktivama, drave su u
mogunosti koordinirati svoje aktivnosti ouvanja prirode bez obzira na politike ili
administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i
zasnovan na pristupu upravljanju koji uzima u obzir interese i brige ljudi.

Hrvatska e za ekoloku mreu NATURA 20009 morati predloiti podruja vana za

ouvanje vie od 250 vrsta i 70 staninih tipova koji se tu pojavljuju. Dravni zavod za
zatitu prirode (u nastavku DZZP) ih je utvrdio na oko 1000 podruja i u tijeku su
javne konzultacije tog prijedloga. Zahvaljujui zadivljujuem bogatstvu i raznolikosti
divljih vrsta te posebno velikom broju biljnih vrsta, Hrvatska je jedna od triju europskih
zemalja s najveom biljnom raznolikou. Mnoge vrste, poput biokovskog zvonca,
postoje samo ovdje. Rijetki sisavci, meu kojima se istiu ris, vuk i medvjed; brojni
gmazovi i vodozemci; vie od 65 posto svih poznatih vrsta riba u Sredozemlju, te vie
od 230 vrsta ptica, ili gotovo polovina svih ptica u Europi, obitavaju u Hrvatskoj.
Upravo je zato hrvatska kockica veoma vana i dobro dola u europsku slagalicu

8
eng. Protected Area Network (PAN) mrea europskih parkova s posebnim standardima upravljanja, poznato i
kao 'zlatni standard'
9
Europska ekoloka mrea osnovana 1992 za potrebe zatite podruja prirode u Europskoj Uniji

13
ekoloke mree NATURA 2000. Republika Hrvatska ima obvezu provedbe Direktive
o pticama te Direktive o stanitima na svom teritoriju. Velik dio odredbi ovih Direktiva
ve je prenijet u Zakon o zatiti prirode (NN 70/05). Kao i druge zemlje lanice
Europske unije, Hrvatska e za ekoloku mreu NATURA 2000 morati predloiti
podruja vana za ouvanje vie od 250 vrsta i 70 staninih tipova koji se pojavljuju
na ovom podruju te se smatraju vanima sa stanovita Europske unije. Odabir
podruja temeljen je na standardnim znanstvenim kriterijima koji se na isti nain
odnose na sve zemlje lanice Europske unije. Taj prijedlog podruja sada se, kako je
ve ranije spomenuto, upuuje na javne konzultacije. Uloga konzultacijskog procesa
je dvostruka: s jedne strane obavjetava sve potencijalno ukljuene te zainteresirane
za mreu NATURA 2000; to je ona te kako e funkcionirati u praksi, a s druge, daje
priliku svima na koje se odnosi mogunost davanja primjedbi te komentara na odabir
podruja na primjer, ukoliko posjeduju informaciju o nalazu odreene vrste ili
stanita na odreenom podruju. Po zavretku konzultacijskog procesa, konani
revidirani prijedlog mree NATURA 2000 podruja bit e poslan Vladi na zavrno
odobrenje te dostavljen Europskoj komisiji u Bruxelles.

2.3. Osnove upravljanja zatienim podrujima

2.3.1. Glavni aspekti i naela uspjenog upravljanja
Za kvalitetno upravljanje zatienim podrujima potrebna su specifina znanja u
pogledu multidisciplinarnog vrednovanja prostora i ekonomskih aspekata upravljanja.
Koncept upravljanja zatienim podrujima uvijek je u odreenoj mjeri izraz dravne
politike u zatiti prirode. Kljune smjernice vezane za zatiena podruja i njihovo
upravljanje redovito su sadrane u stratekim dokumentima zatite prirode, okolia i
prostornoga ureenja te krovnim propisima usvojenima od najviih tijela dravne
vlasti. S druge strane, za mnoge aspekte upravljanja sugeriraju se meunarodno
standardizirani modeli njegova sadraja, organizacije i provedbe. (Martini,
2010:107)

Uloga drave u upravljanju zatienim podrujima je nezamjenjiva. Drava mora

ustanoviti zakonske i ekonomske okvire unutar kojih je mogue aktivno tititi prirodne
vrijednosti. Takoer je odgovorna za primjenu znanstvenih spoznaja na osnovi kojih
treba regulirati i u opravdanim sluajevima nametati zabrane za djelatnosti i

14
aktivnosti koje razliito utjeu na prirodu i okoli. Drava je obavezna podrati
obrazovanje u podruju zatite prirode i okolia te ustanoviti sustav pozitivne
stimulacije, ukljuujui novane poticaje odgovarajuim subjektima kako bi oni
potovali pravila i provodili mjere ouvanja i zatite prirode.

Integralno upravljanje prirodnim i kulturnim dobrima u mnogim je zatienim

podrujima primarni cilj i imperativ upravljanja. Taj je aspekt upravljanja najizravnije
povezan s razlozima osnivanja zatienog podruja, odnosno formiranja parkovne
uprave. Upravljati prirodnim i kulturnim dobrima podrazumijeva irok raspon
aktivnosti, od vrednovanja, istraivanja i inventarizacije, preko provedbe mjera
zatite, ouvanja i poboljanja stanja, do interpretacije, promocije, monitoringa,
izvjetavanja, ali i samoga prihvatljivog koritenja.

Obavljanje djelatnosti u zatienom podruju podreeno je zatiivanju i ouvanju

prirodnih vrijednosti i krajobraznih kvaliteta, no moraju, tamo gdje je to kategorijom
zatienoga podruja dopustivo, osiguravati normalan ekonomski ivot domaem
stanovnitvu. U upravljanju zatienim podrujem vane se mjere provode kako bi
prihvatljive djelatnosti bile u to veem skladu s njegovim prirodnim, kulturnim i
drugim resursima. Za doputene djelatnosti zahtjeva se da budu trajno provedive na
razini koja ne ugroava odrivost bilo koje ekoloke funkcije parka. Za turistiko-
rekreacijske djelatnosti infrastruktura i gradnja ravnaju se po prostornome planu koji
je usklaen s planom upravljanja. Ponuda za rekreaciju posjetitelja koncentrira se
gdje god je to mogue na ve postojeim lokacijama ili tamo gdje ima najmanji
utjecaj na ekoloki najvrjednije prostore u zatienom podruju. U sagledavanju
moguih djelatnosti i njihova razvoja u zatienom podruju prvo se analizira
dosadanja namjena zemljita. Pritom je kljuno odrediti koliko takva uporaba
dugorono predstavlja prihvatljivo optereenje za prirodu i okoli. S obzirom na
ocjenu stanja i stupanj promjena uslijed ovjekova utjecaja, odreuju se djelatnosti
koje e po sadraju, obujmu i intenzitetu biti prihvatljive i trajno provedive u
zatienom podruju. Uvjet je da sve doputene djelatnosti, a najee su to
poljoprivreda, umarstvo, turizam, lovstvo i koritenje vodnih resursa, budu
dugorono usklaene.

Vrlo vana dimenzija upravljanja svakim zatienim podrujem odnosi se na uvjete

vezane za projekte i investicije koje osiguravaju razvojne mogunosti lokalnom

15
stanovnitvu. S razvojnim smjernicama potie se odrivi razvoj prilagoen
znaajkama i prirodnim vrijednostima zatienoga podruja.

Razvoj turizma, osiguranje svih pretpostavki i uvjeta za posjeivanje i omoguavanje

ponude u zatienom podruju jedna je od sredinjih zadaa u upravljanju zatienim
podrujem. Realizacija posjeivanja ukljuuje parkovno osoblje iz svih slubi:
prihvata posjetitelja i transfera, nadzora i osiguranja, tumaenja (interpretacije) i
voenja, istraivanja, upravljanja prirodnim resursima i dr. U nekim sluajevima za
parkovnu upravu to znai i usku suradnju s koncesionarima u ijoj je nadlenosti
organiziranje specifine parkovne ponude: smjetaja, ugostiteljske ponude, izleta,
rekreacije i dr.

Razlozi zbog kojih graani odabiru posjet nekomu zatienom podruju raznovrsni su
i mnogobrojni. Provedena istraivanja pokazuju da je jedan od snanih motiva
posjeivanja elja za odmorom i rekreacijom u jedinstvenom prirodnom okoliu.
Pritom se upravo pravila i ogranienja vezana za boravak u zatienomu podruju,
uz prirodne atrakcije, smatraju posebnou i prednou takva boravka u odnosu na
posjet i boravak u drugim, nezatienim podrujima.

Posjeivanje zatienog podruja mora biti u skladu s reimom zatite i razvojem

djelatnosti. Oblici posjeivanja i doivljavanja zatienoga podruja mogu se
razlikovati, a neki od moguih su: izletnitvo, kampiranje, pjeaenje, planinarenje,
rekreacijski ribolov, ronjenje, skijako tranje, kupanje, vonja amcem itd.

S pozicije parkovne uprave, kad god je to prihvatljivo, u posjeivanje zatienoga

podruja nastoji se uklopiti ekoloka edukacija posjetitelja. Posjetiteljima zatienoga
podruja mora se dati mogunost doivljavanja podruja tako da oni jednako
razumiju i uvaavaju prirodne vrijednosti i procese, ali i kulturne znaajke u
zatienomu podruju i izvan njega. Cjelovito doivljavanje zatienoga podruja
parkovne uprave postiu organiziranim sustavom posjeivanja. Ovakvim se
sustavom osigurava da se na razini prihvatljivoga kapaciteta prostora sustavnim
slijedom u obilaenju obuhvati veina kljunih lokacija u parku (npr. centar za
posjetitelje, izlobe, vidikovci, pilje, slapovi, izvori i dr.). Glavne su karakteristike
organiziranoga sustava posjeivanja briljivo planirani itinerari, programirano trajanje
posjeta pojedinomu lokalitetu i sigurnosne mjere. Najbolji se rezultati postiu ako se

16
organizirani sustav posjeivanja kombinira s internim parkovnim prometnim
sustavom.

Moderni koncepti posjeivanja zatienih podruja oslanjaju se na irom svijeta

prepoznatljivu parkovnu infrastrukturu. Tako se za posjetitelje zatienog podruja
ureuju standardizirani informacijski servisi koje ini sustav odgovarajuih oznaka,
informativnih tabli i obavijesti (broure i sl.). To bi trebalo svakomu posjetitelju pri
samomu ulazu u zatieno podruje omoguiti prostornu orijentaciju, uputiti ga u
sigurnosna i ostala parkovna pravila te predstaviti opu i specifinu ponudu parka.
Danas je poeljno da svako zatieno podruje ima recepciju za posjetitelje ili
posjetiteljsko-informacijski centar u kojemu se posjetiteljima na jednome mjestu, kroz
davanje informacija, kroz izlobe, projekcije filmova i predavanja, predstavlja
zatieno podruje. Naglasak je na informiranju o posebnostima podruja, ali i
mogunostima i uvjetima njegova doivljavanja. Takoer mora biti predstavljena
turistiko-rekreacijska ponuda podruja i njegova bliega okruenja, s naglaskom na
rekreacijske mogunosti, turistiko-ugostiteljsku ponudu, ali i prirodne, kulturne i
druge znamenitosti. (Martini, 2010: 110)

2.3.2. Plan upravljanja

Odlike su korektno definiranih ciljeva plana upravljanja da su precizni i specifini;
dostini i realni; vremenski precizno odreeni; mjerljivi; odraavaju svrhu, vanost i
iznimne vrijednosti parka; definiraju eljene rezultate; korektno su obrazloeni i
rangirani po vanosti.

Planom upravljanja parkom utvruje se misija parka. Od plana se oekuje obrada

openite filozofije upravljanja te prikaz strategije za postizanje ciljeva upravljanja
parkom u razdoblju od 5 ili 10 godina. Njime se prikazuje koji je stupanj suglasnosti
postignut u pogledu ciljeva i zadataka koje ele ostvariti uprava, drugi vlasnici
zemljita i korisnici parka.

Sam proces planiranja sastoji se od formiranja projektnog tima, analize ciljeva koje
park eli postii, utvrivanja rokova za izvrenje zadataka, upuivanja poziva javnosti
na ukljuivanje, te ishoenja odobrenja plana od strane ravnatelja.

17
Elementi plana:

1. Kratak opis parka ukratko se opisuje vanost i svrha samoga parka,

ukljuujui postojee mogunosti rekreacije, vrste prirodnih vrijednosti i
objekata ili izloaka, te prirodna i kulturna bogatstva koja se tite unutar
granica parka. Kratki uvodni pregled treba obuhvatiti kljune injenice, kao to
su zakonski okvir, trendovi posjeenosti, te odnosi s vlasnicima zemljita, kada
to nije uprava. Kratak opis postojeeg stanja obuhvaa postojee objekte,
trenutne aktivnosti i odravanje, broj zaposlenih, djelatnosti koje obavljaju
drugi korisnici parka i usluge koje nude koncesionari. Dio je ovog opisa i saeti
opis zemljopisnog smjetaja parka u dravi i regiji te opis najblie lokalne
zajednice s kartom u odgovarajuem mjerilu na kojoj su prikazane granice
parka, odnos s prirodnom okolinom, glavne autoceste i pristupne ceste te svi
sadraji i objekti.
2. eljeno budue stanje sredinji dio plana upravljanja kojim se predviaju
mogue potrebe i stanja parka za razdoblje od najmanje 5 godina. Iskazuje se
u obliku pojedinanih ciljeva ispunjavanja misije parka. Svaki opis predloenih
novih objekata ili aktivnosti treba biti kratko naznaen u uvodnom dijelu plana,
a detaljnije razraen u posebnim tematskim poglavljima plana.
3. Posjeenost posjetitelji su element plana upravljanja i bitni su kada se
donose odluke o pitanjima dojma koji se eli stei i aktivnosti, odnosno razini
posjeenosti koja se eli postii. Strategije posjeenosti bave se, po potrebi,
temama kao to su prihvatni kapacitet, pristupanost i rute, informacije,
rekreacijske aktivnosti, usluge za posjetitelje, potrebni objekti te zone
upravljanja za posebne namjene ili zatitu resursa. Opisuju se postojee
aktivnosti za posjetitelje koje se trebaju proiriti, obustaviti ili prebaciti na
koncesionare, te nove aktivnosti koje treba pokrenuti. Odgovarajue koritenje
objekata i njihovi kapaciteti utvruju se u ovom dijelu plana temeljem dojma
koji se eli postii o parku, ogranienjem koritenja resursa, sigurnosnih
pitanja te utjecaja na okoli.
4. Struno voenje i edukacija dojmovi posjetitelja o parku pojaavaju se
programima strunog voenja parkom i izlobama kojima se objanjavaju
znaajke, elementi i vrijednosti parka. Svaki park ima odreeni povijesni
kontekst u svojoj okolini, a brojni parkovi sadre kulturna bogatstva pogodna

18
 za obnovu i pokazivanje. I prirodna bogatstva, kao to su ivotinjski svijet,
flora, geoloke formacije, fosili i drugo pogodni su kao teme strunoga voenja
u parkovima. Izlobe i edukacijski programi mogu se obogatiti strunim
voenjem i objanjavanjem regionalno vanih prirodnih i kulturnih bogatstava
u parku. U nekim sluajevima stalno postavljeni izloci su najuinkovitiji nain
davanja strunih informacija. Struno voenje parkom i obrazovanje
posjetitelja oslanja se na razliite medije, ali je najuspjenije kada to radi
osoblje parka s velikim znanjem. Posebni programi ekoloke edukacije i
strunog voenja koje nudi osoblje parka mogu se dopuniti radom
dobrovoljaca iz drutava prijatelja prirode, povijesnih udruga, ili regionalnih
akademskih institucija.
5. Upravljanje resursima ciljevi su planovi i projekti koji su potrebni za ouvanje
i odranje prirodnih i kulturnih bogatstava parka. Svrha parka odreuje to se
smatra bitnijim i koji e biti redoslijed prezentacije resursa. Problemi vezani uz
resurse proizlaze iz katastra prezentacije resursa koji, kao minimum, trebaju
sadravati openite topografske i geoloke opise, zatim katastar prirodnih
bogatstava, ukljuujui movare i priobalne elemente, podruja izloena
potapanju, izvore pitke vode, katastre flore i ivotinjskog svijeta, katastar
vanih kulturnih bogatstava, katastar tala, te ocjenu kvaliteta zraka i vode. Ovi
katastri pomau takoer u strunom voenju parka i trebaju biti sastavni
elementi plana.
6. Analiza objekata i opi razvoj: ovo poglavlje plana govori o postojeim
objektima u parku s kratkim opisom sadanjeg stanja, njihovoj prikladnosti i
buduim potrebama. Takoer se ukazuje na objekte koje treba osigurati u
budunosti kako bi se provele preporuke iz petogodinjeg plana upravljanja.
Neophodno je naglasiti vanost koritenja i obnove postojeih objekata i
drugih poboljanja. Ovdje se opisuje lokacija, kapaciteti i funkcije parkovnih
objekata koji se namjeravaju izgraditi, adaptirati ili ukloniti. Raspravlja se o
odlukama vezanima uz projekt odnosno izgradnju na danoj lokaciji te o
utjecaju parka na resurse, o trendovima koritenja, pogodnosti lokacije, tednji
energije, zahtjevima za odravanje, te utjecaju koji e sve planirane aktivnosti
imati na dojam posjetitelja i posjeenost parka.
7. Rad parka: u ovom poglavlju se opisuje intenzitet postojeih i predloenih
buduih aktivnosti, ukljuujui potrebno odravanje i opremljenost ime se

19
 osigurava dobra usluga posjetiteljima i tite resursi parka. Objanjavaju se sve
izmjene i vanost usluga informiranja koje se pruaju posjetiteljima, strunog
vodstva parkom, sigurnosti posjetitelja ili planova za spaavanje, provedbe
zakona i koncesija neophodnih da bi park ispunio svoju misiju. Navodi se
potreban broj zaposlenih za ove aktivnosti te se prikazuje svako radno mjesto
u organizacijskoj shemi. Pritom se navodi struna oprema ili obuka koja se
zahtijeva za pojedino radno mjesto. U ovom se dijelu plana takoer daje kratki
opis i obrazloenje ogranienja koritenja parka, posebnih zona upravljanja,
ugovora za strune usluge, te sporazuma s drugim agencijama o zajednikom
djelovanju.
8. Predloene aktivnosti: posebne aktivnosti za provedbu predloenih promjena
navedenih u prethodnim poglavljima plana ovdje se navode prema njihovim
prioritetima za ostvarenje ciljeva parka. Ovaj prikaz ne mora sadravati sve
projektne detalje, ali treba biti dovoljno podroban da pokae izvodljivost i
opravdanost aktivnosti. (Martini, 2010: 158)

2.4. Turistika funkcija zatienih podruja

Prirodna i kulturna batina neke zemlje najvee je blago kojim ona raspolae.
Zatiena podruja, nacionalni parkovi i ostale prirodne te kulturne vrijednosti
istaknuti su predstavnici toga blaga.

Zatiena podruja idu u red najatraktivnijih turistikih odredita i s velikim

potencijalom za razvoj kompleksne turistike ponude. U konceptu turizma zatiena
podruja ine specifian turistiki proizvod koji je kombinacija razliitih sadraja,
ukljuujui geomorfoloke, klimatske i krajobrazne karakteristike prostora, lokalitete
posebnih atrakcija, bioloke resurse, ali i vrste transporta, vrste smjetaja, specifinu
turistiku infrastrukturu i specifine aktivnosti.

Prema IUCN-ovoj kategorizaciji ciljeva upravljanja zatienim podrujima, turizam je

na znaajnom mjestu, odmah poslije zatitnih funkcija upravljanja. Moderni koncept
upravljanja zatienim podrujem zahtjeva od uprave razvijanje turistikih
mogunosti koje, uz ouvanje vrijednosti podruja, podravaju dugoroni ekonomski
razvoj sa, to je mogue veim ukljuivanjem lokalnih zajednica. Pritom se paljivim
izborom prihvatljivih oblika turistikih aktivnosti nastoje smanjiti negativni utjecaji na

20
zatiena podruja te poveati ekonomske koristi i zadrati posjetitelje zadovoljnima.
(Martini, 2010: 283)

Turizam je jedan od sektora s najbrim rastom. Danas predstavlja znaajan izvor

dohotka i zapoljavanja za mnoge zemlje u razvoju, sa sve izraenijim i rastuim
oslanjanjem na prirodni okoli. Pritom su bioloki i prostorni resursi, zapravo, te
atrakcije koje privlae turiste. Turizam ima potencijal kojim moe na pozitivan nain
pridonijeti drutveno ekonomskom razvoju, ali istodobno, svojim brzim i ponekad
nekontroliranim rastom, moe u znaajnoj mjeri prouzroiti degradaciju okolia i
pogodovati gubitku lokalnoga identiteta i tradicionalnih kultura.

Paradoksalno, veoma uspjean turizam moe dovesti do degradacije prirodnog

okolia, a istroeni prirodni resursi, vie od drugih elemenata, bitno umanjuju
atraktivnost turistikih lokaliteta koji veinom ine kljune brendove turistike ponude
neke regije ili drave. Zbog toga je bitno upravljati podrujima ukljuujui smjernice
za odriv razvoj o kojem se govori na poetku ovog rada.

Iako turistiko posjeivanje moe imati pozitivne i negativne uinke na samo

zatieno podruje, injenica je da prihodi ostvareni posjeivanjem ili drugim oblicima
turizma u zatienome podruju uvelike mogu pridonijeti i njegovu ouvanju i razvoju.
Osim toga, turistiki prihodi poznatijih i popularnijih zatienih podruja mogu biti
koriteni za financiranje drugih manje atraktivnih zatienih podruja ili onih
zatienih podruja gdje bi znaajnije posjeivanje moglo ugroziti same razloge
osnivanja takva podruja. Posljednje se posebice odnosi na osjetljiva podruja poput
morskih rezervata, cretova, malih movara i lokva i dr.

Turizam u zatienim podrujima moe posluiti i kao znaajna obrazovna

mogunost, proirujui znanja o prirodnim ekolokim sustavima i biolokim resursima
te doprinositi njihovome veem uvaavanju. Druge koristi ukljuuju i mjere poticaja za
ouvanje tradicionalnih umjetnosti i zanata, koji pridonose odrivome koritenju
biolokih resursa, ali i odravanju ekonomija lokalnih zajednica. (Martini, 2010: 285)

Da bi se izbjegli rizici neprimjerenoga turistikog koritenja zatienih podruja,

potrebno je:

Kroz izradu plana upravljanja dugorono definirati ciljeve zatite, ureenja i

razvoja

21
 Trajno detaljno i znanstveno vrednovati zatieno podruje kako bi se odredila
prava mjera mogueg turistikog koritenja
Odrediti prihvatni kapacitet prostora u smislu najvee optereenosti u sezoni i
izvan nje, uvaavajui ukupno ekoloko stanje podruja, vremenske prilike i
klimatske uvjete
Iznalaziti odgovarajue tipove turistikih i ugostiteljskih objekata i iste pravilno
dimenzionirati i prostorno smjetati
U gradnji objekata turistiko-rekreacijske namjene uvaiti naela lokalnoga
tradicijskog graditeljstva
Usklaivati zakonodavstvo iz podruja turizma, poljoprivrede, prometa,
graditeljstva, zatite prirode i zatite kulturne batine te drugih podruja kako
ne bi predstavljalo ograniavajui initelj razvoja,
Radi uspjenijega ostvarivanja turistike funkcije, projekte u zatienom
podruju razvijati i provoditi kroz multidisciplinarne odnose i partnerstvo slubi
i institucija u razliitim podrujima: edukacija, monitoring, promet, rekreacija,
ugostiteljstvo i dr.
Razvijati svijest zaposlenih u turizmu i drugim parkovnim slubama, ali i turista
o nunosti razvoja turizma koji ne ugroava druge djelatnosti koje ne
degradira, ve unapreuje prostor

Kljuni parametri razvoja turistike funkcije su: mjesta i itinerari posjeivanja, mogui
broj posjetitelja, vrsta, broj i raspored smjetajnih i uslunih kapaciteta, mrea
komunikacija i sustav internoga prometa, vrsta i raspored komunalne infrastrukture i
dr.

Smjernice za razvoj odrivog turizma su sljedee:

Uprave zatienih podruja trebale bi osigurati takvo koritenje zatienih

podruja za turizam koje e potovati vrijednosti svakog podruja, s mjerama
ouvanja njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti. Pri tomu je preporuljivo
razvijati oblike turizma temeljene na:
o Uvaavanju bioloke raznolikosti, prirodnih i kulturnih obiljeja, kakvoe
vode, zraka, tla i krajolika,
o Uvaavanju socijalnoga i kulturnog identiteta lokalnog stanovnitva

22
 o Ravnotei izmeu razvojnih interesa i potreba lokalnih zajednica,
turistikog razvitka i ouvanja resursa i vrijednosti
o Koritenju prihoda od turizma za poboljanje mjera ouvanja i
upravljanja zatienih podruja i stvaranju dobrobiti za lokalne
zajednice
o Postojanju razliitih tipova zatienih podruja, i potreba da se
omogue oni oblici turizma koji su najprimjereniji ciljevima pojedinog
podruja i koji su usklaeni s njegovim prihvatnim kapacitetom
Vlasti odgovorne za regionalni razvoj i prostorno planiranje trebale bi razvijati
cjelovitu turistiku strategiju u kojoj bi zatiena podruja samo poveavala
turistiku atraktivnost regije, ali ne i trpjela najvee pritiske turistikih
aktivnosti. U tom bi smislu trebale biti poduzete sljedee mjere:
o Izraditi strategiju koja uvaava veinu prirodnih i kulturnih dobara regije
i usko je povezana s ocjenom prostornog i okolinog utjecaja svakog
projekta ili programa
o Urediti registar regionalnih turistikih vrijednosti i dobara s definiranom
razinom doputenoga koritenja od strane turista, posebno u pogledu
broja posjetitelja regije i smjetajnih kapaciteta
o Definirati ulogu zatienog podruja u razvitku turizma regije, kao i
odnos s drugim turistikim atrakcijama
o Analizirati potrebe turista i na osnovi toga promovirati iroki raspon
mogunosti za posjetitelje
o U pripremi i provedbi strategije turizma osloniti se na razliite struke, pa
ak i one koje trenutno nisu u prvom planu
o Smjetajni prihvatni sadraji, pa i upravljake ustanove trebale bi biti
smjetene, ako je mogue, izvan zatienih podruja, ime bi se ojaao
potencijal podruja
Uprave zatienih podruja trebale bi omoguiti primjereni odabir na poveani
interes javnosti za boravak u takvim podrujima. U kontekstu zatite i
upravljanja trebalo bi za svako zatieno podruje, u partnerstvu s ukupnim
turistikim sektorom i lokalnom zajednicama razviti koncept za odrivi turizam,
iji je kljuni dio akcijski plan za odriv turizam. Takav plan ima sljedee
sastavnice:

23
o Zatita podruja skup propisa koji su usklaeni s ciljevima i funkcijom
podruja, a odnose se na sadraj, obujam i intenzitet, odnosno reim
pojedine turistike aktivnosti u smislu zabrane i ogranienja u izvoenju
pojedinih aktivnosti ukljuujui i broj i ponaanje posjetitelja
o Kontrolu obujma i intenziteta ovisno o prihvatnom kapacitetu
podruja, sve aktivnosti trebale bi biti rasporeene u vremenu i prostoru
o Prijem posjetitelja, informacije i poduka organizacija prijema mora se
temeljiti na detaljnom poznavanju razliitih tipova turista i njihovih
raznovrsnih motiva i oekivanja. U prihvatu posjetitelja treba imati na
umu razliitost potreba i kultura potrebnih u odnosima s posjetiteljima.
Uprave zatienih podruja trebaju razviti iroke mogunosti
rekreacijskih i edukacijskih programa i sadraja koji e biti prikladni za
okoli i ugodni za posjetitelje, pri emu treba izbjegavati njihovo
smjetanje ili izvoenje u osjetljivim zonama
o Plan praenja (monitoring) nadzor praenja turistikih aktivnosti, ime
se omoguuju pravodobne promjene vezane za oekivanja javnosti i
posjetitelja, poticanje i provoenje istraivakih projekata radi
sustavnog ocjenjivanja pojava koje imaju utjecaj na stanita i vrste,
kako bi se pravodobno mogle poduzeti mjere potrebne za sprjeavanje
ili izbjegavanje negativnih pojava
o Suradnja i povezivanje izmjena informacija i podjela iskustava s
upraviteljima drugih zatienih podruja, trajni dijalog s partnerima
ukljuenima u turistike projekte i provedba meusobno dogovorenih
rjeenja.

24
3. TEORIJSKO METODOLOKE OSNOVE INTERPRETACIJE
BATINE

U prethodnom poglavlju izneseni su glavni elementi upravljanja prirodnom batinom,

vanost planiranja odrivog razvoja, te smjernice za kvalitetan pristup upravljanju.
Kao jedna od najbitnijih funkcija upravljanja izdvaja se interpretacija, kojoj je
posveeno sljedee poglavlje. Vanost interpretacije oituje se u kompleksnom
procesu upravljanja u kojem ona generira odnos izmeu publike i batine, komunicira
batinske vrijednosti, provokacijom postie razumijevanje publike o znaenju batine,
utjee na duljinu boravka posjetitelja, utjee na ekonomsku aktivnost, generira
dohodak koji je izmeu ostalogpotreban za primarnu funkciju upravljanja zatitu.

3.1. Naela interpretacije

3.1.1. Korijeni i definicije te osnovna naela interpretacije
Interpretacija, kao jedna od najbitnijih funkcija upravljanja batinom, sve vie u
dananje vrijeme dobiva na vanosti u odnosu na prirodnu i kulturnu batinu, pa se
tako i znanstvene i strukovne discipline sve vie bave njenim teorijskim i
metodolokim osnovama. Interpretaciju su definirali brojni teoretiari, a prvi meu
njima bio je Enos Mills (1870-1922) koji je u svojoj knjizi 'Avanture vodia u parku
prirode i eseji o interpretaciji' (eng. 'The Adventures of a Nature Guide and Essays of
Interpretation') (1920) iznio razliita iskustva voenja razliitih grupa u podruju
Longs Peak drava, Colorado, SAD. E. Mills je bio ameriki prirodoslovac i
zemljoposjednik. Nakon oboljenja od tuberkuloze, najprije je sam proao mnogo puta
staze Longs Peaka, kojima je kasnije jo vie puta vodio posjetitelje. Njegova ljubav
prema prirodi odraava se i u osnivanju kole 'Nature guide school' u Coloradu, SAD.
Mnogi ga smatraju zaetnikom interpretacije, te je bio inspiracija mnogim svojim
nasljednicima u formiranju interpretacije kao funkcije upravljanja u zatienim
podrujima. E. Mills je imao i znaajnu ulogu u osnivanju nacionalnog parka Stijenjak
(eng. Rocky Mountains), te u unapreivanju sustava nacionalnih parkova u SAD-u. U
narednom citatu iz Millsove spomenute knjige, predstavljena su neka razmiljanja o
potrebitom pristupu upravljanju parkom: 'umar e uvijek biti drvosjea, dok e
upravitelj parka biti praktian pjesnik. Dok umar mora sjei stabla prije nego ona
budu previe zrela te njihov urod ne uspije, upravitelj parka eli da njegov gaj

25
postane slikovit i sazrio. umar vodi stoku na ispau na svoje travnjake, dok
upravitelj parka ima samo ljude i nestanu djecu u svom cvijetnjaku. Parku je
potreban arm netaknute prirode, i trebao bi biti bez runoe, artificijelnosti i
komercijalizacije.'10

Sljedei teoretiar, kojeg nazivamo ocem interpretacije, zove se Freeman Tilden

(1883-1980), a njegova literatura koristi se i danas u pristupu interpretaciji. U svojoj
knjizi 'Interpretirati nau batinu' (eng. 'Interpreting our Heritage'), Tilden navodi i
razrauje principe interpretacije po kojima se i danas planira interpretacija. Jedna od
najrairenijih definicija interpretacije je upravo F. Tildenova, i glasi: 'Interpretacija je
edukacijska i rekreacijska aktivnost kojoj je svrha otkriti znaenja i odnose nekog
resursa, koritenjem originalnih predmeta / pojava, prema iskustvu iz prve ruke,
pomou ilustriranih medija; a ne samo puko navoenje faktografije' (Tilden 1957.)

Nacionalno udruenje za interpretaciju (NAI), iji je cilj povezati ljude s njihovom

kulturnom i prirodnom batinom, 2000. godine donijelo je sljedeu definiciju
interpretacije: Interpretacija je komunikacijski proces koji stvara emocionalnu i
intelektualnu vezu izmeu interesa publike i svojstvenog znaenja resursa 11. Tipovi
resursa koje interpretiramo su: povijesni, prirodni, kulturni, rekreacijski, industrijski,
umjetniki i dr. Informacija se interpretira tumaenjem (interpretatori), izlobom
odabranih izloaka, znakovima i signalizacijom, izdavanjem publikacija, snimljenim
porukama, videom i digitalnim medijima, web stranicama, radio prijenosom.
Posjeivanje batinskih lokaliteta multidisciplinarna je aktivnost, a jedna od disciplina
je i turizam, te u njemu interpretacija poveava broj posjetitelja, poveava duljinu
njihova boravka, poveava njihovu potronju, te unapreuje kvalitetu njihova
doivljaja za vrijeme posjeta. Za doivljaj se brinu zaposlenici/strunjaci za
upravljanja iskustvom i upravljanja dokolicom. Interpretacija generira usmenu predaju
(eng. word of mouth), te potie ponovni posjet posjetitelja. NAI ima misiju inspirirati
vlasti da unaprjeuju interpretaciju batine kao profesiju. Omoguuje podrku svojim
lanovima koji su zaposleni u parkovima, javnim umama, povijesnim lokalitetima,
muzejima, centrima prirode, akvarijima, te bilo gdje gdje se nudi neformalni
edukativni batinski program na mjestima koja ljudi posjeuju. lanovi NAI-a su

10
Mills, E. 1920: 'The Adventures of a Nature Guide and Essays of Interpretation', Garden City, New York
11
Definicija preuzeta s
http://www.interpnet.com/nai/About/What_We_Believe/nai/_About/Mission_Vision_and_Core_Values.aspx?
hkey=ef5896dc-53e4-4dbb-929e-96d45bdb1cc1

26
vodii, upravitelji, strunjaci interpretatori, dizajneri izlobi u interpretativnim centrima
i centrima za posjetitelje.

Sam H. Ham (1992. godine) utemeljio je termin 'interpretacija okolia' (eng.

environmental interpretation) (interpretacija okoline, ambijenta, ekosustava; ekoloka
interpretacija), a termin se odnosi na aktivnosti koje ine okoli razumljivim laicima.
Za S. Hama, interpretacija je razliita od obrazovanja, no oni idu ruku pod ruku.
Obrazovanje navodi injenice, fokusira se na znanju, svrha mu je nauiti, a obino je
postavljeno u formalnoj okolini (uionici). Interpretacija, za razliku od obrazovanja,
otkriva znaenje iza injenica, fokusira se na komunikaciji, a svrha joj je provokacija.
Odvija se u neformalnim okolnostima (park, muzej, zapravo bilo gdje). Kod ovakvih
okolnosti bitno je da publika nije prisiljena sudjelovati, a to je najvei izazov
interpretacije. Participacija publike je na volonterskoj razini, te o atraktivnosti ovisi
hoe li ih privui i zaintrigirati odreena metoda interpretacije. Publika nije obavezna
obraati panju, nema zadano vrijeme, te e otii ako joj je dosadno. Oekuje se
neformalna atmosfera i neakademski pristup. Publiku motivira interes, zabava,
samodokazivanje, prolaznost vremena, bolji ivot. Publika je aktivni igra, a ne
pasivni promatra, te ju treba zaposliti davanjem zadataka i izazova za promiljanje i
savladavanje razliitih vjetina. Posjetitelji se sjeaju otprilike 10% od onog to uju,
30% od onog to proitaju, 50% od onog to vide, te 90% od onog to uine sami.
Svrha interpretacije je proiriti posjetiteljevu svijest, razumijevanje i cijenjenje nekog
podruja, orijentacija u tom podruju, poticanje promjene u posjetiteljevom
ponaanju. 12

3.1.2.Principi interpretacije
Prema F. Tildenu (Tilden, 1957: 3), interpretacija bi trebala povezati ono to se
prezentira s neim iz posjetiteljeva iskustva. Informacija nije interpretacija,
interpretacija je informacija bazirana na otkrivanju znaenja. Interpretacija je umijee
koje kombinira mnoge umjetnosti. Glavni smisao interpretacije nije instrukcija, ve
provokacija. Interpretacija bi trebala prezentirati cjelinu, a ne dio. Interpretacija
namijenjena djeci ima drukiji pristup. Tema interpretacije je koncept odnosno ideja
koja ujedinjuje atrakciju i resurs u nekom podruju, i to je glavna misao s kojom e
posjetitelj otii. Interpretacija je prianje prie.

12
Ham, S. 1992: Interpretacija okolia, Fulcrum Publishing, Golden (Colorado)

27
Prema Svjetskoj asocijaciji za interpretaciju (NAI), faze u kojima posjetitelj doivljava
interpretaciju su sljedee:

1. Planiranje posjeta i oekivanja temeljena na dosadanjem znanju i iskustvu

2. Odlazak na lokalitet
3. Aktivnosti na lokalitetu
4. Odlazak kui
5. Sjeanje i utisak13

Nadalje, NAI navodi sljedee vrste interpretacije na lokalitetu:

1. Tumaenje interpretatora u parku

2. Voene ture
3. Oivljena povijest (eng. living history) dramatini prikazi dogaaja i linosti
4. Informativne postaje, centri za posjetitelje
5. Lutanje (eng. roving) istraivanje nasumce, buenje znatielje
6. Multimedija tekstualne publikacije, emitiranje, masovni mediji, posebni
dogaaji, kampanje, rekreacijski programi14

Interpretator, osoba koja ima direktan kontakt s publikom, trebala bi biti u stanju
prezentirati informaciju kvalitetno u neformalnom okruenju, kroz zabavu i ugodnu
atmosferu. Kod tumaenja, treba koristiti osmijeh, ne itati, trebalo bi prikazivati
uzroke i posljedice, povezivati sa razvojem znanosti i ljudskom povijesti,
upotrebljavati vizualne metafore za opisivanje kompleksnih ideja, upotrebljavati
analogiju (slinosti, usporedbe, podudarnosti), upotrebljavati hipotetske situacije, te
pokuati ostvariti personaliziran pristup (fokus na individualnost).

Interpretacija treba biti relevantna ivotima publike. Publiku ne treba opteretiti

informacijama. Postoji ogranien kapacitet upijanja informacija. Treba se fokusirati na
tumaenje i razumijevanje a ne navoenje informacija.

Kod razvoja programa interpretacije potrebno je odrediti svrhu i ciljeve interpretacije,

odrediti publiku i njene karakteristike, odrediti naslov i temu interpretacije, razraditi
temu na nekoliko podtema koje e publika zapamtiti. Kod interpretacije potrebno je
poznavati publiku, dobro poznavati lokaciju i teren, vladati faktografijom, imati glavnu

13
Faze interpretacije prema NAI, dostupno na http://www.interpnet.com/nai
14
Vrste interpretacije prema NAI, dostupno na http://www.interpnet.com/nai

28
temu kojoj vode svi zakljuci. Kod interpretacije treba mudro izabrati materijale i
rekvizite koji se koriste.

est principa interpretiranja prema Tildenu:

1. Bilo koja interpretacija koja na neki nain ne povezuje sadraj koji se prikazuje
i tumai s neim iz osobnog iskustva posjetitelja biti e sterilna. Interpretacija
se mora prilagoditi interesu i iskustvu posjetitelja. Ona mora biti povezana s
njihovom svakodnevicom.
2. Interpretacija je vie od informacije. Ona otkriva 'zakulisne prie'. Dobra
interpretacija je dobro ispriana pria.
3. Interpretacija je umjetnost. Neki ljudi su veoma daroviti, a, kao i umjetnici,
mogu imati razliit stil rada
4. Dobra je interpretacija provokativna i potie ljude na razmiljanje. Ona ih ne
zatrpava informacijama.
5. Interpretacija uvijek ima na umu dvije stvari: temu i posjetitelja. Interpretator
uvijek misli na posjetiteljevu osobnost.
6. Interpretacija namijenjena djeci drugaija je od one namijenjene odraslima.
Voditi cijelu obitelj pravi je izazov; interpretator uvijek mora misliti na razlike
izmeu roditelja i djece.15

Naela interpretacije prema Interpret Scotland Journal16:

Bitan je interpretacijski plan (zato, to, za koga, kada, kako)

Poznavanje posjetitelja i onog to je dobro (odgovarajue) za njih prema
njihovim karakteristikama, nain interpretacije prilagoen njihovim
preferencijama
Stvoriti odnos s publikom
Ne interpretirati sve, neto moraju posjetitelji i sami otkriti
Svaki dio interpretacije treba govoriti jedinstvenu, jasnu poruku ili ideju
Kod interpretacije pojedinih podruja traiti pomo odreenih strunjaka
Ne pretpostaviti da posjetitelji znaju puno o onome to se interpretira, ali
takoer ne podcjenjivati njihovu inteligenciju
Zatupljujue i dosadno je loe u interpretaciji

15
Tilden, F. 1957: Interpretiranje nae batine, The University of North Carolina Press, Chapel Hill
16
Interpret Scotland Journal, vol 2, 2000

29
 Postoji rizik od ne shvaanja, potrebno isprobati i evaluirati interpretaciju
Poeljno je stimulirati sva osjetila
Postii interaktivnost kroz igre i postavljanje zadataka
Ne propovijedati, dopustiti da svatko razmilja svojom glavom
Interpretirati u slojevima
Ljudi vole prie i slagalice
Koristiti razliite multimedije
Izbjei tehniku 'knjige na zidu'
Napraviti promiljanje i valorizaciju uspjenosti interpretacije
Postii dobar dizajn ali pri tom i lako i jednostavno razumijevanje sadraja
Zaintrigirati posjetitelje da istrae vie
Napraviti evaluaciju programa

Planiranje interpretacije odvija se na mnogo razliitih razina, od najvee regionalne

razine, do najmanje razine jedne stavke unutar nekog lokaliteta. Npr., unutar
jednog parka moe se izraivati strategija razvoja parka, lokalni planovi za odreeno
podruje parka, individualni planovi za pojedini interpretacijski centar. Kod planiranje
treba razmotriti: zato neto elimo interpretirati, tko bi trebao biti ukljuen u proces
interpretacije, to interpretiramo, za koga interpretiramo, koje poruke elimo odaslati
interpretacijom, koji su specifini / posebni ciljevi interpretacije, koja sredstva emo
pri interpretaciji koristiti, kako e se metoda interpretacije interpretirati (razvoj, faze),
kako e se evaluirati i kako e se odravati.

3.1.4.Kreiranje interpretacijskog sadraja

Kad jednom doe do faze izrade i prezentacije sadraja, koriste se razne tehnike i
metode interpretacije, a jedan od najeih od njih je pisanje teksta, najee na
panelima, u kombinaciji s ilustracijama. Kod pisanja treba takoer razviti vjetinu
kojom e se stvoriti kvalitetan, jasan i uinkovit interpretacijski sadraj. Najbolji je
onaj tekst koji pria priu. Kod prianja pria koriste se kreativne tehnike. Ova razina
posla zahtjeva vjetinu. Vjetina se stjee promiljanjem i vjebom. Nain na koji bi
se tekst trebao u cijelosti pisati je takav da se obraa publici u dobi od 9 do 12
godina. Na taj nain dobiva se lako razumljivo tivo, pri emu strogo treba izbjegavati
znanstvene i tehnoloke termine.

30
Takoer, postoji standardizirana koliina rijei koja bi se trebala nai na jednom
panelu. Na panelu ne bi trebalo biti vie od 200 rijei. U publikacijama koliina teksta
ne bi trebala zauzimati vie od polovice jedne stranice. Treba voditi rauna o stilu
pisanja, u odnosu na publiku. Tehnike koje bi bilo poeljno koristiti su sljedee:

- Adresirati itatelja u drugom licu (Ti)

- Koristiti aktivne a ne pasivne glagole
- Koristiti metafore i usporedbe
- Koristiti humor, ali pri tom biti oprezan do koje granice
- Postavljati pitanja i ukljuiti matu posjetitelja
- Koristiti pripovijedanje u prvom licu, ili razviti lik koji e pripovijedati priu
- Pisati kratke reenice i odlomke
- Izbjegavati argon i strune termine jer oni zbunjuju i odbijaju posjetitelja
- Ilustracije su esto bolje od rijei
- Treba prezentirati samo jednu ideju u jednoj reenici17

Paneli su sredstvo interpretacije koje koristi kombinaciju teksta i slika koje priaju
priu o objektu, mjestu, dogaaju, pojavi, predmetu i dr. Faze u izradi panela su:
istraivanje i planiranje sadraja; odabir mjesta instaliranja panela; izvori slika i
ilustracija; izrada nacrta / skice; poetni, pa potom zavrni nacrt i dizajn; finalna
provjera; izrada / manufaktura; instalacija, evaluacija i na kraju odravanje.

Najbolji paneli su oni najjednostavniji. Jedan panel treba nositi jednu ili najvie dvije
glavne poruke. Za vie od toga postoji rizik od ignoriranja. Panel treba sadravati
maksimalno 200 rijei, te jednostavan i atraktivan dizajn. Glavnu poruku treba
raslojavati na nain da je dostupna svima. Istraivanja dokazuju da ljudi, gledajui
panel ili oglas, prvo uoavaju naslov, zatim glavnu sliku, pa podnaslove, istaknute
stavke, zatim ostale ilustracije, pa tek onda glavni tekst. Glavna misao i poruka
interpretacije treba biti ve u dijelovima koji se uoavaju prvi. U glavnome tekstu
spominju se detalji. Panel treba imati atraktivan izgled, jer smo u par sekundi
posjetitelj e odluiti da li e ostati ili ne. Prvih par sekundi panje posjetitelja su od
vitalne vanosti te ih treba iskoristiti za provokaciju i stimulaciju posjetiteljevih
interesa.

17
A Way with Words, Environmental Interpretation Bulletin, Centre for Environmental Interpretation, 1993.

31
Ilustracije mogu biti fotografije, crtei, grafovi, karte.. one imaju vrlo vanu ulogu u
prenoenju poruke. Ilustracije pomau kod prezentiranja neeg to posjetitelj ne
moe sam sebi predoiti, i neeg to e se jednostavnije na ovaj nain prikazati nego
koritenjem teksta. Dokazano je da su crtei esto bolji i uinkovitiji nego fotografije.
Uvijek treba postojati jasna veza izmeu teksta i ilustracije. Ilustracije moraju biti
jasno oznaene i istaknute.

Karte moraju biti jasno i lako razumljive. Pri koritenju karti, ali i svih ostalih
upotrijebljenih materijala, vano je imati za iste autorsko pravo (eng. copyright).
Karte trebaju sadravati samo stvarno potrebne informacije. Moraju biti u
odgovarajuem mjerilu. Trebale bi imati jasan i lako razumljiv dizajn. Ako je mogue,
bilo bi poeljno koristiti 3D kartu. Rukom crtane karte su lake razumljive.

Nacrt i dizajn ujedinjuju tekst i ilustracije u jedinstvenu poruku. Dizajnera treba

ukljuiti u sve faze izrade panela. Kod izrade treba odluiti koji e se materijal
koristiti. Kod provjere kvalitete panela treba vidjeti: da li odvraa panju, da li je izgled
sadraja logian i lak za praenje, da li su tekst, gramatika i pravopis toni, napraviti
provjeru od strane nekog tko nije strunjak i ne zna nita o interpretiranom objektu. U
cijenu dizajnera treba ukljuiti i pravo na jedan finalni ispravak nakon finalne verzije
panela.

Broj tehnika izrade panela dostupan je ovisno o dizajnerskim preferencijama,

budetu i eljenom ivotnom vijeku panela. Postoje dvije glavne metode tiskanja na
materijal: digitalno tiskanje koje se izvodi na posebni papir koji se zatim ugrauje u
akrilnu ili staklenu plou, poliester ili melamin; te tiskanje na ekranu koje se tiska
direktno po povrini materijala panela. Kod koritenja obje tehnike boje s vremenom
izbjeljuju, traju nekoliko godina te treba izbjegavati pretjeranu izloenost sunevoj
svjetlosti.

Materijali panela koji se mogu koristiti su sljedei:

GRP18 - tehnika izrade je digitalni tisak, ugradnja papira na plou. Ovaj

materijal dosta je vrst, izdrljiv i dugotrajan

18
eng. glass reinforced plastic, fiberglass

32
 MELAMIN LAMINAT tehnika izrade je tisak na smolom natopljeni papir
(zbog zatite), te ugradnja u melanin (vrsta plastike). Ovaj materijal vrlo je
teak i snaan, otporan na vandalizam.
AKRIL i POLIKARBONAT tehnika izrade je digitalni tisak na papir koji se
zatim umetne izmeu dva akrila. Ovaj materijal je jeftin i traje krae od GRP-a
i melamina
UREZIVANJE NA NEHRAJUI ELIK jednobojni uradak se fotografira te
se slika kemijski uree u elik. Ova metoda popularna je za indikatore na
vidikovcima. Kod upotrebe tinte u ovoj tehnici (npr. za naglaavanje teksta)
postoji rizik od struganja boje. Takoer, teko je itljivo ako se nalazi direktno
na suncu, zbog reflektiranja.
FOTOSENZIBILIZIRANI ALUMINIJ tehnika izrade je tisak direktno na
fotosenzibilizirani aluminij. Rijetko se koristi.
PJESKARENJE NA DRVU, KAMENU I STAKLU kod ove tehnike stvara se
povrina izboenih slova i dizajna. Nije dobra metoda za detaljne slike i tekst,
ali nudi zanimljive taktilne povrine
LIJEVANE OZNAKE u bronci ili aluminiju; ovaj materijal vrlo je tvrd i skup.
EMAJL tekst i slike su naslikani ili tampani direktno na metalnu povrinu i
ona je radi zatite emajlirana. Ovo je stara tehnika koja je originalno sluila za
oglaavake panele, danas je rijetka tehnika, a i vrlo skupa. (Gross et al,
1994: 24)

Kod instalacije panela, bitno je da je on postavljen na odgovarajuem mjestu i na

odgovarajui nain. Orijentacija panela treba biti takva da su u odnosu i u vidnom
podruju promatrani objekt i sadraj na panelu. Panel ne bi trebao biti postavljen
prema jugu, zbog djelovanja sunca i UV zraenja koji mogu otetiti panel i skratiti
njegov vijek trajanja. Treba osigurati prostor ispred panela koji e biti pogodan za
stajanje i zadravanje posjetitelja. Prostor treba biti siguran i dovoljno velik.

Paneli se mogu uokviriti u drvene, metalne ili kamene okvire, mogu biti na stupu,
natkrivenim strukturama ili ugraeni u postojei zid.

33
Panele treba odravati na odgovarajui nain. Treba odravati istou povrine
panela, zatezati spojnice i osigurati vrstou konstrukcije, rezati raslinje itd.19

3.1.5.Evaluacija interpretacije
Evaluacija podrazumijeva ocjenu kvalitete interpretacije, povratnu informaciju o
uspjehu postizanja zadanih ciljeva. Da bismo mogli evaluirati, moraju postojati prije
postavljeni jasno definirani ciljevi interpretacije. Postoje 4 vrste ciljeva: obrazovni
ciljevi (to elimo da posjetitelji naue o lokalitetu); emocijski ciljevi (to elimo da
posjetitelji osjeaju nakon posjeta); bihevioralni ciljevi (rezultat interpretacije);
20
promocijski ciljevi (kao elimo prezentirati nau organizaciju).

Za evaluaciju postoje kvantitativne i kvalitativne metode. Kvantitativne broje i mjere

stvari, a podatci su u obliku brojeva i mogu se statistiki analizirati. Kvantitativne
opisuju miljenja posjetitelja, njihova ponaanja, stavove, percipiranja i osjeaje.

Tehnike evaluacije su:

- Opservacija / promatranje (npr. kako dugo se zadravaju na pojedinim

mjestima, to uoavaju ili ne uoavaju..)
- Mapiranje ponaanja (eng. tracking) praenje posjetitelja, kamo idu, kako
koriste prostor, koliko vremena provedu na pojedinim mjestima.
- Upitnik pomou njega moemo dobiti kvantitativne i kvalitativne informacije.
Moe ih raditi ispitiva, ili sam posjetitelj na unaprijed pripremljenim pitanjima.
U upitnicima moe postojati skala ocjenjivanja, ili otvorena deskriptivna
pitanja.
- Fokus grupe grupa ljudi koja se ispituje pomou polu-strukturiranog
dubinskog intervjua. Koordinaciju u grupi predvodi struna osoba. Cijeli
razgovor se snima i kasnije analizira. Fokus grupe su na dobrovoljnoj razini.
- Kritika ocjena odnosi se na miljenja strunjaka, recenzije, sustav
strukovnog nagraivanja, publicitet21

19
Gross, M., Trapp. S. and Zimmerman, R. (1994); Signs, Trails and Wayside Exhibits, Interpreter's Handbook
Series; UW-SP Foundation Press, Inc
20
Centre for Environmental Interpretation; Evaluating Interpretation, Environmental Int. 5(2), CEI, 1990
21
Centre for Environmental Interpretation; Evaluating Interpretation, Environmental Int. 5(2), CEI, 1990

34
3.2.Obrazovanje za okoli
Termin obrazovanje za okoli se esto koristio kao sinonim za obrazovanje unutar
kolskog sistema, no ponekad se koristi u irem smislu, da bi predstavio sve napore
za sveukupnim obrazovanjem javnosti o okoliu. Ovi napori ukljuuju razne tiskovne
materijale, web stranice, medijske kampanje, praktino obrazovanje na otvorenom
kao uenje kroz iskustvo itd.

Obrazovanje za okoli danas postaje kljuna zadaa u upravljanju svakim zatienim

podrujem, a njeno najmonije sredstvo u sustavu posjeivanja prirode i prirodnog
okolia je interpretacija. Kroz osmiljenu interpretaciju posjetitelji postaju aktivni
sudionici, a ne samo promatrai osobitosti zatienih podruja, pravo primjenjujui
naelo sudjelovanja u obrazovanju svim svojim osjetilima.

Obrazovanje za okoli se oslanja na kritino razmiljanje, konstruktivno rjeavanje

problema i efikasne vjetine u donoenju odluka, te ui pojedince da ekolokom
problemu pristupe sa vie aspekata kako bi donijeli pravilnu odluku. Temeljni cilj
odgoja za okoli je pokuaj da pojedince i drutvene grupe poui o kompleksnosti
pojma prirodnog i umjetno stvorenog okolia, kako bi usvojili potrebna znanja,
vrijednosti, naine ponaanja i praktine vjetine, koje bi im omoguile da odgovorno
i uinkovito sudjeluju u ouvanju i rjeavanju ekolokih problema te izgraivanju
kvalitete okolia (Deutsche UNESCO-komision, 1979:73).

Ekoloki proces nije prirodna nego kulturna injenica, fenomen senzibilnosti unutar
jednog drutva i institucionalne pozornosti.

Obrazovanje za okoli bazira se na posredovanom emocionalnom doivljaju prirode

a rjeavanje problema na racionalnom djelovanju i tehnikom djelovanju. Temeljni
smisao obrazovanja za okoli nije u stjecanju vie znanja, nego u usvajanju novih
vrijednosti, etikih naela i moralnih normi kao orijentacija i kriterija u primjeni
svakovrsnih znanja u praksi. Moderno drutvo raspolae s velikom koliinom znanja,
ali mu nedostaje etikih uvjerenja, tolerancije i odgovornosti.

Obrazovanje za okoli moemo definirati kao proces uenja koje poveava znanje i
svjesnost svih ljudi o ivotnoj sredini i promjenama koje se u njoj dogaaju, razvija
neophodne vjetine i znanja za suprotstavljanje izazovima i potie naine ponaanja,
motivira i postavlja obveze za donoenje odluka u cilju ouvanja sredine. Iz

35
navedenog moe se zakljuiti da je obrazovanje za okoli jedna od najbitnijih stavki
ekologije jer potie odgovorno ponaanje koje je neophodno za ouvanje i
poboljanje ivotnog okolia te postizanje odrivog razvoja i opstanka.22

22
Socijalna ekologija, Zagreb, Vol.5, No.3, str.293-445

36
4.STUDIJA SLUAJA: STANJE I MOGUNOSTI INTERPRETACIJE U
PARKU PRIRODE MEDVEDNICA

Nakon obrade i teorijske osnove o upravljanju i interpretaciji prirodne batine, u

sljedeem poglavlju osvrnut emo se na analizu upravljanja Parkom prirode
Medvednica, postojeim stanjem interpretacije u parku, te prijedlozima za daljnju
razradu interpretacije.

4.1. Openito o Parku prirode Medvednica

Imati otok zelenila, mira i tiine u blizini velikog grada je rijedak dar. Planina
Medvednica je oduvijek bila integralni dio ivota lokalnih ljudi. Prvi tragovi ivota
ovjeka na prostoru dananjeg parka prirode seu daleko u vrijeme neandertalaca,
koji je svoje skrovite naao u pilji Veternici, podzemnoj ljepoti planine. pilja
Veternica danas, najdua pilja u sjevernoj Hrvatskoj, stanite je 16 vrsta imia, i
otvorena je za posjetitelje.

Prosjean posjetitelj moda misli da je biljni svijet Medvednice dosadan i siromaan u

broju vrsta, osobito znajui injenicu da je veina parka prekrivena bukovom umom.
No to nije istina. Biljni svijet Medvednice veoma je bogat, raznolik i zanimljiv. Od
ukupne povrine parka, koja iznosi 17 938 ha, 81% prekriveno je dobro ouvanom
umom, koja skriva vie od 1 200 biljnih vrsta.

Raznolikost biljnog svijeta na Medvednici u velikoj je mjeri posljedica klimatskih i

geolokih promjena nastalih kroz povijest Zemlje. Medvednica je prijelazno podruje
gdje se sastaju razliite vrste iz razliitih vegetacijskih pojaseva. Zajedno s prirodnim
stanitima, brojnim izvorima i potocima, umjetnim travnjacima, vinogradima,
vonjacima i plodnim poljima pridonose biolokoj raznolikosti parka.

ume Medvednice neko su nastanjivali vuk, ris i medvjed, po kojem je planina i

nazvana, kao i brojni ostali lokaliteti u okolici. Unato blizini grada od gotovo milijun
stanovnika, uvijeti za razvoj iznimno bogatog i raznolikog ivotinjskog svijeta na
Medvednici su opstali. Divlja maka, divlja svinja, srna, lisica, kuna, zec, jo uvijek su
prisutni u podruju parka. Osobito bogatstvo u vrstama nalazi se u koloniji imia,
kojih je zabiljeeno 21 vrsta. Oko 70 vrsta ptica gnijezdi se na Medvednici.

37
Du cijelog parka, postoje dokazi o kontinuiranom ljudskom prisustvu na planini: od
sakralnih objekata (npr. Kapelica majke Boje kraljice Hrvata), do dvoraca Gornja
Bistra i Golubovac, te dvaju burgova Medvedgrad i Susedgrad.

Kako tradicionalno Medvednicu posjeuje mnogo posjetitelja, park je za njih priredio

raznoliku ponudu: edukativne staze, info centre, edukativne programe, kao i brojne
turistike atrakcije: srednjovjekovni rudnik Zrinski, ranije spomenuta pilja Veternica,
centar za posjetitelje Medvedgrad.23

4.2. Parkovi dinarskog luka

U okviru projekta 'Parkovi Dinarskog luka', WWF24 je u suradnji s Europark
federacijom25 odabrao 16 parkova iz regije, od kojih etiri iz Hrvatske, koji su
ukljueni u proces dobivanja Europarkovog certifikata za odrivi turizam. WWF
procjenjuje da e do 2015. certifikat dobiti sedam parkova iz regije, to e im
osigurati turiste vee platene moi te e biti uvrteni na mapu parkova.

Certifikat jami turistima 'dodanu vrijednost' - promatranje ptica ili divljih ivotinja, ili
posebne kulturne vrijednosti. Projekt je poeo 2012. godine u sijenju, a trajat e do
kraja 2014. godine. Financiraju ga Ministarstvo vanjskih poslova Norveke i MAVA26
fondacija. Ciljevi su umreavanje svih zatienih podruja regije te izgradnja njihovih
kapaciteta i edukacija zaposlenika.

Dinarski luk svojom ljepotom, geografskim poloajem i biolokom raznolikou ne

zaostaje za Karpatima, Alpama ili bilo kojom drugom poznatom svjetskom eko-
regijom. Zbog toga je cilj projekta razvoj brenda 'Parkovi Dinaridi', s kojim se ljudima
ele otvoriti oi i ukazati im na prekrasnu bioraznolikost koja postoji u regiji. 27

Jedna od obaveza spajanja u Dinarski luk na samom poetku bila je osnovati Forum
svih dionika parka koji su na bilo koji nain ukljueni u posjeivanje, rad s
posjetiteljima parka i openito u turistiku djelatnost. 20. lipnja 2013. godine Javna

23
Parks Dinarides, dostupno na http://www.discoverdinarides.com/en/croatia/medvednica?details,
10.09.2013.
24
World Wild Fund for Nature, Nezavisna svjetska organizacija za ouvanje prirode
25
Europarc federation, nevladina organizacija
26
MAVA fondacija za ouvanje prirode
27
Parks Dinarides, dostupno na http://www.discoverdinarides.com/en/croatia/medvednica?details,
10.09.2013.

38
ustanova Park prirode Medvednica (PPM) organizirala je radionicu na Medvedgradu
gdje je Forum i osnovan. Na Forumu se rjeavaju problemi oko odluivanja i
upravljanja elementima kao to su: neinformiranost o stanju procesa izrade
Prostornog plana podruja posebnih obiljeja Parka prirode Medvednica,
mogunostima ekocertificiranja, zatim razvoja i promocije PPM kao jedne cjelovite
destinacije, stanje derutnih objekata unutar parka koji predstavljaju opasnost za
sigurnost posjetitelja. Za jesen 2013 godine zakazana je druga radionica gdje e se
formirati radna tijela Foruma i krenuti sa izradom Strategije odrivog turizma za
zatieno podruje. 28

4.3. Turistika ponuda parka

4.3.1. Pjeake staze
U svojoj ponudi, park ima raznolikost prirodne i kulturne batine. Unutar parka nalaze
se 72 pjeake staze, od ega su 4 ureene edukativne staze. Prva je pouna staza
Miroslavec, geoloka pouna staza, koja se nalazi izmeu estinskog lagvia i
Kraljiinog zdenca. Interpretacijske table na navedenoj stazi prikazuju sloenu
geoloku povijest i grau Medvednice na razumljiv i jednostavan nain s brojnim
ilustracijama, kartama te stijenama "in situ". Na uvodnoj tabli prikazana je geoloka
karta Medvednice te trasa poune staze, a na ostalih 6 tabli uz stazu prikazana su
geoloka razdoblja, te stijene koje se mogu vidjeti uz put, poput zelenog kriljavca,
glinenog kriljavca, dubokomorskih vapnenaca i fosila koji se mogu nai u takvim
stijenama. Opisi stijena sadre jasne informacije o njihovoj starosti, sastavu i nainu
postanka. Obilazak staze traje oko ezdesetak minuta i staza je jednosmjernog
oblika. Pri kraju obilaska posjetitelj dospijeva na odmorite Kraljiin zdenac, vrelo
potoka Medveak koji ima povezanost s dalekom prolou grada Zagreba. Na
spomenutom odmoritu nalazi se i restoran, s tipinom planinskom ponudom jela
(grah s kobasicom omiljeno je jelo posjetitelja parka). Pounu stazu du cijelog puta
prati potok te se moe uti njegovo umljenje to ovu stazu ini posebnijom. Du
staze takoer postoji nekoliko mjesta za odmor, s instaliranim klupama. Od odmorita
Kraljiin zdenac posjetitelj moe odabrati povratak u estine, nastavak prema vrhu, ili

28
Park prirode Medvednica, dostupno na http://www.pp-
medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_novosti1.asp#N0500393, 10.09.2013.

39
povratak sa zapadne strane koji ukljuuje mogunost posjeta srednjovjekovnom
burgu, Medvedgradu. Lokalitet Kraljiin zdenac takoer je prepun legendi i povijesti.
Postoji legenda o Crnoj kraljici, zloj vladarici koja je ivjela u oblinjem Medvedgradu,
a po kojoj je i nazvan zdenac. Legende govore da je uvijek bila obuena u crno, uz to
bila je strano zla. Imala je gavrana koji ju je dvorio. Kad bi se naljutila ili je tko to
skrivio zapovjedila je gavranu da napadne ovjeka kojeg bi on kandama i kljunom
usmrtio. Iz ale je znala gavrana naputiti na svoje dvorjane, no oni su se nauili
obraniti. Prialo se kako je svoje ljubavnike kad bi ih se zasitila bacala s kule u smrt,
ili ih je pustila u kavez s veprom. Uivala je promatrajui kako vepar ubija nesretnika.
Kad su Turci stigli podno Medvedgrada nitko joj nije htio pomoi zbog njenog
groznog ponaanja. Zato je pozvala vraga i zaklela se: Pukni vrag, dam ti
Medvedgrad i sebe, bile su njezine rijei koje je kasnije poalila. Htjela je vraga
prevariti, ali je na kraju umrla prokleta. Vrag se odazvao njenim ponudama i otjerao
Turke. Tad je ona htjela prevariti vraga da poniti kletvu. Ponudila je dvanaest
vjedara zlata onome tko ju triput prenese oko tvrave. To nije nikome uspjelo zbog
paklenih stupica koje je vrag postavio. Zbog toga je postala jo vie prokleta. Kad je
umrla pretvorila se u zmijsku kraljicu, a njene podanice zmije uvaju njeno zlato koje
je sakriveno negdje u podzemnim hodnicima to vode na Kaptol, ili ak moda
negdje u hodnicima na Griu.29

Sljedea pouna staza, umska staza Bliznec, prva je pouna staza u Hrvatskoj koja
je u potpunosti, izvedbom i sadrajima, prilagoena osobama s invaliditetom. Staza
prati tok potoka Bliznec na Sljemenskoj cesti. Na stazi se nalazi 11 pounih tabli koje
educiraju o prirodnim i kulturno-povijesnim znaajkama tog lokaliteta. Izrada i dizajn
svake poune table pratio je principe moderne interpretacije s ciljem da na atraktivan,
razumljiv i jednostavan nain ispria zadanu temu. Du staze postavljene su i
umske knjige koje sadre tekstove pounih tabli za slijepe osobe na Brailleovom
pismu, kao i odmorita s klupama. Pouna staza je s vremenom dobila jo jedan
sadraj, a to je Krini put, takoer s tekstovima na Brailleovom pismu. Staza je duga
800 m i za njen obilazak potrebno je okvirno 15 minuta. U blizini staze, na samom
poetku, a ujedno i glavnom pristupu Medvednici gdje postoji cesta za motorizirane
posjetitelje koja vodi ka vrhu, Sljemenu; nalazi se novootvoreni info centar Bliznec.

29
Portal arobna uma, dostupno na http://carobna-suma.com/2011/11/17/medvedgrad-kruna-zagreba-
legenda-o-crnoj-kraljici/, 10.09.2013.

40
Info centar otvoren je 05.10.2012. a projekt je koji je financiran sredstvima EU
NATURA 2000 NIP. Takoer, u blizini se nalazi jo jedan projekt financiran iz istog
fonda Europske unije, edukativni labirint.

Trea pouna staza je 500 Horvatovih stuba. Stube su djelo Vladimira Horvata,
velikog ljubitelja prirode, planinara i speleologa, koji je vlastoruno isklesao 500 stuba
u ovom do tada nepristupanom, ali prelijepom otoiu kra na Medvednici, ime je
omoguio da u njemu uivaju i ostali planinari i izletnici. Pored toga uredio je za
posjet pilju Medvednicu, otkrio patuljkovu piljicu i nekoliko ponora, a na obali
potoia u gustoj umskoj hladovini ispod 500 stuba uredio lijepo izletite s terasama,
klupama za izletnike i jednom nadstrenicom za sluaj nevremena te ga nazvao
Srnec.

Posljednja pouna staza, Bistra, svojom interpretacijom upoznaje posjetitelje s

prirodnim, geolokim, kulturnim te ekolokim znaajkama sjevernog dijela
Medvednice. Staza poinje u Gornjoj Bistri, penje se do Bistranskog sedla na n.v.
800 m, zatim sputa prema lugarnici Otrica, te natrag prema dvorcu Ori u Gornju
Bistru. Obilazak traje 6-8 sati, ali moe se proi i po kraim etapama u vie navrata.
Cijela staza obiljeena je putokazima i pounim ploama koje upozoravaju i pisanom
rijeju ukazuju na pojedine prirodne fenomene.

4.3.2. Kulturna batina

Iznad grada, u Zagrebakoj gori na brdu Mali Plazur nalazi se drevni grad kao kruna
gradu koji se razlio u dolini. Ime mu je Medvedgrad. Podignut je na poticaj pape
Inocenta IV u 13. stoljeu, a dao ga je izgraditi tadanji biskup Filip koji je bio u
dobrim odnosima s Belom IV. Oko gradnje postoji niz nedoumica, ali je sigurno da je
1254. potpuno dovren. Izgraen je radi obrane od Tatara na brdu Mali Plazur na
vrhu junog obronka na izuzetno povoljnom poloaju. S tog poloaja se moglo
nadzirati prostor od Medvednice na sjeveru do Turopolja na jugu. Medvedgrad je
imao dvostruke bedeme i troje vrata. Neprijatelj je da bi ga osvojio morao proi
vanjski i unutarnji zid. Za obranu su podignute i dvije kule koje nisu imale vrata u
razini tla, tako da su se branitelji mogli braniti odozgo. Osim toga taktika za slamanje
otpora branitelja u ono vrijeme bila je opkoliti grad i ekati da neprijatelj ostane bez
zaliha vode i hrane. Meutim i za taj sluaj Medvedgrad je imao rjeenje cisternu s

41
filtrom od krupnog i sitnog kamenja gdje se skupljala kinica, te prostrana skladita
za hranu. Najvrjednijom se graevinom smatra oktogonalna kapelica sv. Filipa i
Jakova s kamenim uglovima, rozetama i romanikim portalom visokim 3 metra.
Najzanimljivije je da Medvedgrad nikada nije posluio obrambenoj svrsi za koju je
izgraen jer nikada nije napadnut. Jedna od pretpostavki je i da je izgraen kako bi
bio riznica za crkveno blago. Medvedgrad je otvoren za posjetitelje, a osim obilaska,
u ponudi su povremena kulturna dogaanja (koncerti, filmski festivali),
Srednjovjekovni dani na Medvednici (dvodnevni festival koji je postao velika
turistika atrakcija), i ostala dogaanja. Medvedgrad je dostupan pjeice i
automobilom.

Od sakralne arhitekture vezane uz Medvednicu, treba izdvojiti Sljemensku kapelicu,

malu kapelicu graenu od zelenog sljemenskog kamena, koja se nalazi na najviem
vrhu, Sljemenu; zatim kapelicu sv. Jakova koja se nalazi na vrhu Velikog Plazura, na
nadmorskoj visini od 869 m. Potonja je graena u klasicistikom stilu. Nekada se na
tom istom mjestu nalazila molitvena drvena kapelica Sv. Barbare, koja je kasnije
izgorjela u poaru. U njoj su se molili rudari koji su u srednjem vijeku radili u Rudniku
Zrinski. Vjerojatno je sagraena prije propasti Medvedgrada, to znai prije neto
vie od 400 godina. Taj lokalitet i danas ima privlanu snagu zbog estetskih razloga i
vidika prema Zagrebu i Posavini. U parku se nalaze i kapelice Marija Snjena,
kapelica sv. Martin, umarske jaslice koje se postavljaju svaki Boi uz Sljemensku
lugarnicu. U podruju parka, nalazi se hodoasniko sredite Marija Bistrica,
nacionalno svetite koje godinje biljei oko 800.000 posjetitelja. Prema Mariji Bistrici
vode brojni hodoasniki putovi iz svih okolnih veih naselja, a zagrebaki
hodoasniki putovi u Mariju Bistricu su zbog veliine Zagreba najfrekventniji.

Rudnik Zrinski, srednjovjekovni rudnik koji se nalazi 200 m jugozapadno od

planinarskog doma Grafiar nalazi se u umi, na visini od 830 m, Bio je to rudnik
olovno-cinkove rude, po kojem je okolni prostor dobio ime Rudarski vrt. Rudnik je
otvoren za posjetitelje.

Susedgrad, koji se nalazi na zapadnom dijelu Medvednice, vjerojatno je sagraen u

13. st., kao utvrda na putu iz Slovenije u Hrvatsku, nad Savom, gdje je nekad bio
brodski prijelaz.

42
Bliznec, vrlo je staro naselje koje je najprije pripadalo Medvedgradu, a sredinom 13.
st. Bela IV ga daruje dominikancima (tada se zvao Blizna). Na potoku Bliznecu nekad
je bila mlinarska kolonija gdje se vodeniarski zanat njegovao iz generacije u
generaciju. Pored potoka Bliznec nalazi se lugarnica Bliznec, u kojoj je sjedite Javne
ustanove Park prirode Medvednica. Ispod lugarnice Bliznec, uz nekadanju gradsku
mitnicu, sagraena je 1898. godine pilana koja je nekoliko puta bila obnovljena, sve
dok nije propala za vrijeme II svjetskog rata. Sluila je za proizvodnju taaka.
umarija Zagreb obnovila ju je 1992. god. u obliku malog muzeja koji sadrava
turbinu, dva venecijanska drvena gatera, stroj za obrezivanje piljene grae i stroj za
bruenje pila, a okolicu uredila kao prostor za odmor i uenje.30

4.3.3.Prirodna batina
Uz ve spomenuto biljno i ivotinjsko carstvo parka, kojeg 81% povrine ini uma,
uz geoloka obiljeja i vode koje se nalaze u parku, od prirodne batine koja je
ukljuena u turistiku aktivnost treba izdvojiti pilju Veternicu, koja je 1979. godine
zatiena zakonom kao geomorfoloki spomenik prirode. Ulaz u pilju se nalazi na
nadmorskoj visini od 320 m. Ukupna duljina do sada istraenih kanala iznosi 7128 m,
a duina glavnog kanala iznosi 2622 m. Ukupna vertikalna razlika iznosi preko 200
metara. Za posjetitelje je ureeno prvih 380 metara pilje. Veternica je svojom
duljinom peta po duini pilja Hrvatske, a najdua u sjevernoj Hrvatskoj. Znaajno je
arheoloko i paleontoloko nalazite kao i pouni primjer krkih pojava. Pozornost
javnosti na tu pilju prvi puta svraa 1889. godine Dragutin Gorjanovi Kramberger.
Turistiki ureen dio Veternice prikazuje geomorfoloke fenomene koji se rijetko
viaju u klasinim turistiko ureenim piljama: erozijski oblici zvani vrtloni lonci koji
govore o nekadanjem vodenom toku, pjeane dine zaostale od posljednjeg
podzemnog toka koji je nekada izvirao iz Veternice, donju eljust izumrlog piljskog
medvjeda (Ursus speleus), fosilno blato, Zdenac elja u Koncertnoj dvorani, fosile
koljkaa iz roda Pecten, jeinaca Clypeaster na stropu, Kameni slap (saljev nastao
cijeenjem vode preko stijene i taloenjem sigovine) itd. Kako u cijeloj pilji, tako i u
turistikom dijelu pilje hibernira ili provodi zimski san etrnaest vrsta imia. pilja
Veternica nalazi se u jugozapadnom dijelu Medvednice, iznad sela Gornji Stenjevec.
Udaljena je nepunih 9 km od centra Zagreba. Dobila je ime po struji vjetra koja se

30
Park prirode Medvednica, dostupno na http://www.pp-
medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_novosti1.asp#N0500393, 10.09.2013.

43
javlja na ulazu uslijed razlika u temperaturi zraka tijekom godine (stalna temperatura
pilje je oko 10 C).

Pored pilje, velika prirodna atrakcija parka su imii, kojih unutar parka ima 21
vrsta (14 ih ivi u pilji Veternici), a sve su zakonom zatiene. Park nudi u svojoj
ponudi atrakciju pod nazivom Usvoji imia, program u kojem pojedinac ili grupa
mogu usvojiti vlastitog imia. Plaanjem se osigurava odravanje ivota imia u
parku, a posvajatelj dobiva diplomu, iskaznicu, dva posjeta pilji, majicu s crteom
imia.31

4.3.4.Ostala ponuda
Osim pjeakih staza, spomenute kulturne i prirodne batine, edukacijskih programa,
jo razliitih aktivnosti moe se nai u parku.

Mali uvari prirode ekoloka je igraonica za djecu kolskog uzrasta. Program se

sastoji od upoznavanja vodozemaca i gmazova na podruju Parka prirode
Medvednica. Program ukljuuje istraivaki rad, a ostvaruje se izradom zajednikog
projekta.

Program ''Putovima neandertalca i/ili geoloke batine'' nastao je s ciljem

umreavanja kulturno-turistikih destinacija i prirodnih resursa na podruju
sjeverozapadne Hrvatske koje su sadrajem vezane na temu paleontoloke i
geoloke batine. Rije je o slijedeim destinacijama: Muzej krapinskih
neandertalaca, pilja Vindija, pilja Veternica, lokalitet Gaveznica te fosilni ostaci
Radoboja.

Biciklistike staze na Medvednici: broj biciklista u Parku prirode Medvednica raste iz

dana u dan. Zato su u svibnju 2012. godine obiljeene nove krune biciklistike
staze.
Biciklistima je na raspolaganju devet staza (osam krunih i jedna transverzalna koja
ih povezuje). Na terenu se mogu oitati rute preko QR kodova i saznati to se u
blizini od prirodnih ili kulturnih vrijednosti moe vidjeti.

31
Park prirode Medvednica, dostupno na http://www.pp-
medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_novosti1.asp#N0500393, 10.09.2013.

44
Gastronomsku ponudu u parku ine razliiti ugostiteljski objekti, hoteli, planinarski
domovi i lugarnice.

Skijanje na Sljemenu u zimskim mjesecima glavni grad dobiva skijalinu zonu u

samoj blizini, a dostupnost automobilom do samog vrha velika je prednost ove
rekreacijske aktivnosti parka. Skijake staze i iare smjetene su na vrnom
grebenu i sjevernim obroncima Medvednice. Staze zapoinju gotovo na samom vrhu
- sljemenu planine - i nastavljaju se blago pruati vrnim grebenom na istok Bijelom
livadom i strmo na sjevernu stranu Crvenim spustom. Uz Crveni spust sjevernim
padinama, koristei konfiguraciju terena, pruaju se Zeleni, Plavi i Bijeli spust.
Ukupna duljina staza iznosi oko 4.000 metara. Tri skijake iare, 2 vunice (na
Bijelom i Zelenom spustu) i trosjedna iara (na Crvenom spustu), ukupnog su
kapaciteta oko 3.300 skijaa na sat. Crveni spust, Bijela livada, te Zeleni spust i dio
Plavog spusta opremljeni su sustavom za umjetno zasnjeivanje uvremenim
strojevima za ureenje skijakih staza. Sustav rasvjete skijalita omoguava i nono
skijanje na Crvenom spustu i Bijeloj livadi.

S obzirom na svu postojeu ponudu, planove za poboljanje infrastrukture i

dostupnosti atrakcija prirodne i kulturne batine, kroz udruenja i suradnju ustanova
koje se bave kompleksnou upravljanja parkom, cilj je upotpuniti i uiniti ponudu
dostupnom posjetiteljima, poveati broj posjetitelja, produljiti vrijeme njihovog
boravka te njihovu potronju u parku.32

Prema istraivanju strukture i stavova posjetitelja 2009., te praenju broja posjetitelja,

ulaz Bliznec biljei podatak da park godinje posjeti neto vie od milijun posjetitelja.
Emitivno trite za park je grad Zagreb koji broji gotovo milijun stanovnika, te turisti
grada Zagreba kojima je park komplementarna turistika ponuda.

4.4. Analiza uinkovitosti interpretacije i kritiki osvrt te ideje za

interpretaciju u budunosti

32
Park prirode Medvednica, dostupno na http://www.pp-
medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_novosti1.asp#N0500393, 10.09.2013.

45
Za potrebe analize postojeeg stanja upravljanja Parkom, te mogunosti njegova
razvoja u budunosti, u radu se koristi SWOT analiza, tehnika analize situacije
prigodna za sagledavanje vanjskih i unutarnjih imbenika kako bi se spoznalo najbolji
nain ostvarenja ciljeva. U daljnjem tekstu navodi se nekoliko ideja i prijedloga
unapreenja i uinkovitosti interpretacije do kojih se dolo provoenjem teorijske
osnove upravljanja i naela interpretacije iz prethodnih poglavlja.

SWOT analiza:

Snage

Prirodne i kulturne atrakcije opisane u ranijim poglavljima

Blizina velikog emitivnog trita (grad Zagreb gotovo milijun stanovnika)
Laka fizika dostupnost i povezanost
Postojea ugostiteljska infrastruktura
Prepoznat potencijal razvoja i udruivanje u saveze (Parkovi Dinarskog luka)
Koritenje fondova Europske Unije
Izrada Strategije odrivog razvoja parka

Slabosti

Neki lokaliteti derutnom stanju

Zagaenost nekih lokaliteta (Kraljiin zdenac)
Dostupnost javnim prijevozom postojanje samo jedne opcije autobus do
glavnog vrha
Nepostojanje mentalne dostupnosti komunikacija s posjetiteljima i
potencijalnim posjetiteljima potrebna agresivnija i aktivnija promocija
vrijednosti parka
Iako je u pomaku, kvaliteta veine interpretiranog sadraja i dalje se svodi na
panele metodom ''knjiga na zidu'' (eng. ''book on the wall'')
Niska razina svjesti prosjenog posjetitelja (vandalizam i ponaanje u parku)
Nepostojanje dovoljnih sekundarnih nositelja ponude (organizacija izleta i
turistikih aranmana)

46
Prilike

Postati jedinstvena destinacija te komplementarna atrakcija turistikoj

aktivnosti grada Zagreba
Poveati broj posjetitelja (lokalni plus turisti broj turista grada Zagreba je
rastui (oko milijun turista godinje, sa stopom rasta od 15% godinje))
Poveati svijest dionika o vrijednostima parka
Poboljati razinu kvalitete turistike ponude grada tijekom cijele godine
Postaviti interpretaciju kao glavnu aktivnost kojom e se prenijeti vrijednosti
parka u osjeaje njegovih posjetitelja

Prijetnje

Otpor prema novom i nepoznatom odravanje status quo (unutar upravljanja

parkom)
Sporost birokracije i odbijanje suradnje na lokalnoj razini
Kompleksnost upravljanja potreba decentralizacije na manje lokalne cjeline
unutar parka

Vizija i misija parka trebale bi biti poveanje broja posjetitelja, to e se postii

poveanjem ponude kao to su sport i rekreacija (paraglajding, vonja balonom, ...),
organizacija posebnih dogaaja (npr. predstavljanje legende o Crnoj kraljici na
Medvedgradu), ureenje vie interpretacijskih staza s interpretacijskim sadrajem
kroz igru i zabavu, ureenje vie interpretacijskih centara za posjetitelje, odmorita s
edukativnim karakterom (npr. podruje za piknik). Bitna stavka je ukljuenje graana
kroz udruge u promicanje vrijednosti parka, te ukljuivanje manjih subjekata u
ponudu voenih aranmana kroz park.

Osim interpretacije unutar parka, komunikacija o vrijednostima parka trebala bi se

vriti i izvan samog parka, a neki od povoljnih naina bili bi: bilten (eng. Newsletter)
kojim bi pretplaeni posjetitelji putem svoje elektronike pote dobivali novosti i
pozivnice o dogaanjima u parku; promociju u oglaavanje na velikim oglasnim
ploama u gradu (eng. billboard) kojim bi se prikazale ljepote parka i osvijestilo
graane o neposrednoj blizini prirodne i kulturne batine neizmjerne kvalitete; zatim

47
organiziranje manifestacije 'Dani Medvednice' na nekom frekventnom mjestu u gradu
(npr. jezero Bundek), na kojoj bi se predstavile atraktivnosti parka, ponuda i
mogunosti, uz popraene edukativne radionice, igre i zabavni sadraj kao to su
koncerti i ostalo.

Unutar parka, na interpretaciji i njenoj kvaliteti trebalo bi poraditi na sljedei nain:

trebalo bi instalirati vie mjesta za orijentaciju, a da bi bila zanimljivija, bilo bi dobro
koristiti 3D karte. Takav oblik interpretacije ve postoji, ali samo u planinarskom
domu Grafiar s prikazanim lokalitetima u parku, te mogunosti paljenja crvene
lampice kod pritiska naziva odreenog lokaliteta. Ovakav oblik interpretacije
(orijentacije) bilo bi dobro postaviti svugdje gdje je mogue u parku.

Interpretacijski paneli i sadraj na njima ne bi trebali biti 'knjiga na zidu, (eng.'book on

the wall') nego bi trebali buditi znatielju posjetitelja, i izazvati provokaciju kojom e
uslijediti promiljanje posjetitelja. Mogue su metode igre kao to su pronai blago i
sl. Svakako bi trebali postojati paneli koji interpretiraju naziv staze i daju poveznicu s
priom o nazivu, isto kao i s nazivom samog parka, ili pojedinog dijela parka.

48
Jedna od ideja za promociju parka izvan samog parka je zeleni marketing letci od
recikliranog papira, jedan primjer takve izrade je sljedei:

U ovom primjeru nalazi se nacrt ideje o distribuciji raliitih letaka s interpretacijom

pojedinih vrijednosti parka, koji se mogu dobiti posjetom razliitih lokaliteta unutar
parka, a skupljanje svih postojeih letaka ini jedinstven plakat kartu Medvednice,
koju posjetitelj moe staviti na zid u svom domu. Svaki primjerak na poleini bi imao
jednu priu o prirodnoj ili kulturnoj batini Medvednice.

Dodatni nain relativno zabavne interpretacije mogli bi biti paneli lica u rupi
(eng.'face in hole') kojima bi posjetitelji imali lijepu uspomenu na vlastitoj fotografiji.
Neke mogue ideje izrade navedenih su sljedee:

49
Na nacrtima koji slijede mogu se vidjeti jo neke ideje signalizacije, obiljeavanja
odmorita, mjesta za igru i zabavu.

50
5.ZAKLJUAK
U ovom radu predstavljeni su glavni aspekti upravljanja zatienim podrujima
prirode, kompleksnost pristupa takvom upravljanju, njegova turistika, ekoloka i
edukativna funkcija, i sve to unutar smjernica odrivog razvoja emu tei filozofija
upravljanja zatienim podrujima prirode danas. Kao vana funkcija upravljanja,
predstavljena je interpretacija, umijee pomou kojeg se odreene batinske
vrijednosti nekog lokaliteta prenose posjetitelju. U radu je naglaeno kako
interpretacija nije informacija, ve prenoenje dubljeg znaenja sadranog u toj
informaciji, pa sukladno tome o atraktivnosti i zanimljivosti metode interpretacije ovisi
i da li e ona postii razumijevanje posjetitelja na kvalitetan i ciljani, eljeni nain.
Kroz izneseni teorijski i praktini dio o interpretaciji u radu se dolazi do uinkovitih i
poeljnih rjeenja. Interpretacija pretvara informaciju u osjeaje i odvija se u
neformalnom okruenju kao to su muzej, centar za posjetitelje, park prirode. Kroz
zabavan i atraktivan sadraj posjetitelji svih uzrasta ue i osvjetavaju se o
postojanju vrijednosti prirodnog i kulturnog znaenja koja ih okruuju u njihovoj
svakodnevici. U radu su nadalje prikazane vrijednosti parka prirode Medvednica,
njegove karakteristike, analiza postojeeg stanja, te smjernice za daljni razvoj
interpretacije u parku. Nakon analizirane situacije i promiljenih rjeenja
interpretacije, jednog od najbitnijih funkcija upravljanja (bitnija ili jednako bitna je
jedino zatita), dolazi se do zakljuka da je pristup rjeenju kompleksan sustav, koji
iziskuje multidisciplinaran pristup, dakle meuovisan o mnogobrojnim imbenicima,
suradnji institucija, udruivanju u sustave na lokalnoj, regionalnoj i meunarodnoj
razini, potpori i osvijetenosti javnog sektora. Interpretacija kao integritet neformalne
edukacije i dizajna, u dananje vrijeme razvoja informacijske tehnologije i adekvatnih
interesa posjetitelja mora ii u korak s dotinim razvojem i nuditi rjeenja prilagoena
publici, sa znaajnim naglaskom na promjenjivost potreba publike koja je sve bra i
bra. Upotreba multimedija i interneta je prednost, to jest neizostavna aktivnost. Svi u
radu navedeni elementi i smjernice dio su ireg plana odrivog razvoja koju
promoviraju raznolike organizacije i udruenja na svjetskoj razini, po pitanje odrivog
ouvanja i upravljanja zatienim podrujim, te time ujedno osiguravaju dugoronu
dobrobit za sve dionike takvih podruja.

51
LITERATURA

1. A Way with Words, Environmental Interpretation Bulletin, Centre for

Environmental Interpretation, 1993.
2. Agencija za zatitu okolia, dostupno na http://www.azo.hr/Default.aspx
3. Agenda 21, Genova, 1992
4. Bilen, M. 2008: Turizam i okoli, Mikrorad, Zagreb
5. Centre for Environmental Interpretation; Evaluating Interpretation,
Environmental Int. 5(2), CEI, 1990
6. Deutsche UNESCO-Komision, 1979.
7. Ekoloka mrea Natura 2000, dostupno na
http://www.natura2000.hr/PageTemplates/PageContent.aspx?pageId=38&la
ngID=1
8. Gross, M., Trapp. S. and Zimmerman, R. (1994); Signs, Trails and Wayside
Exhibits, Interpreter's Handbook Series; UW-SP Foundation Press, Inc
9. Ham, S. 1992: Interpretacija okolia, Fulcrum Publishing, Golden (Colorado)
10. Lisabonska strategija, 2000., dostupno na
http://www.ijf.hr/pojmovnik/lisabon.htm
11. Martini , I. 2010: Upravljanje zatienim podrujima prirode planiranje,
razvoj i odrivost. Sveuilite Zagreb, umarski fakultet, Zagreb
12. Mills, E. 1920: Avanture vodia u prirodi i eseji o interpretaciji, Garden City
New York
13. NAI Svjetska asocijacija za interpretaciju (eng. National Association for
Interpretation), dostupno na http://www.interpnet.com/
14. Park prirode Medvednica, dostupno na http://www.pp-
medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_novosti1.asp#N0500393,
10.09.2013.
15. Parks Dinarides, dostupno na
http://www.discoverdinarides.com/en/croatia/medvednica?details, 10.09.2013.
16. Portal arobna uma, dostupno na http://carobna-
suma.com/2011/11/17/medvedgrad-kruna-zagreba-legenda-o-crnoj-kraljici/,
10.09.2013.
17. Socijalna ekologija, Zagreb, Vol.5, No.3, str.293-445
18. Tilden, F. 1957: Interpretiranje nae batine, The University of North
Carolina Press, Chapel Hill

52