USPOREDNA​ ​ANALIZA​ ​ZAKONODAVNIH​ ​RJEŠENJA​ ​ZAKONA​ ​O​ ​POSTUPKU

IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​U​ ​TRGOVAČKIM​ ​DRUŠTVIMA​ ​OD​ ​SISTEMSKOG​ ​ZNAČAJA​ ​ZA

RH​ ​U​ ​ODNOSU​ ​NA​ ​STEČAJNI​ ​ZAKON

Zagreb,​ ​prosinac​ ​2017.

Sadržaj

UVOD 3

1. POKRETANJE​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 4

2. TIJELA​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 5

3. OVLASTI​ ​SUDA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 6

4. IZVANREDNI​ ​POVJERENIK 7
4.1. Imenovanje​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 7
4.2. Prava​ ​i​ ​dužnosti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 8
4.3. Nadzor​ ​nad​ ​radom​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 9
4.4. Nagrada​ ​i​ ​naknada​ ​troškova​ ​izvanrednom​ ​povjereniku 10

5. SAVJETODAVNO​ ​TIJELO 11

6. VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE 12

7. PRIVREMENO​ ​VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE 15

8. PREUZIMANJE​ ​NOVOG​ ​ZADUŽENJA​ ​S​ ​PREDNOSTI​ ​NAMIRENJA 17

9. PLAĆANJA​ ​ZA​ ​VRIJEME​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 18

10. ZABRANA​ ​POKRETANJA​ ​I​ ​VOĐENJA​ ​POSTUPAKA​ ​PROTIV​ ​DUŽNIKA 19

11. NAMIRENJE​ ​VJEROVNIKA​ ​NAGODBOM 20

12. STATUS​ ​RAZLUČNIH​ ​VJEROVNIKA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 22

13. UTJECAJ​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​NA​ ​POVEZANA​ ​DRUŠTVA 23

ZAKLJUČAK 25

Stranica​ ​2.
UVOD

Insolvencijsko pravo u Republici Hrvatskoj regulirano je primarno odredbama Stečajnog zakona (NN
br. 71/2015, 104/2017 u daljnjem tekstu: SZ) koji regulira pitanje stečajnog i predstečajnog postupka.
Pored navedenog, dana 7. travnja 2017. godine stupio je na snagu i Zakon o postupku izvanredne
uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN br. 32/2017, u
daljnjem​ ​tekstu:​ ​ZOPIU)​ ​kojim​ ​je​ ​regulirana​ ​posebna​ ​vrsta​ ​postupka.

Kao svrha donošenja samog ZOPIU isticana je zaštita održivosti poslovanja trgovačkih društava od
sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem samostalno, ili zajedno sa svojim
ovisnim ili povezanim društvima, utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u
Republici Hrvatskoj. Također, u svrhu opravdanja cilja samog ZOPIU navedeno je da je razina zaštite
koja se postiže tim zakonom nužna, prikladno i razmjerna interesu Republike Hrvatske da se provede
brz i učinkovit postupak preventivnog restrukturiranja trgovačkih društava od sistemsog značaja za
Republiku​ ​Hrvatsku,​ ​a​ ​radi​ ​osiguravanja​ ​likvidnosti,​ ​održivosti​ ​i​ ​stabilnosti​ ​poslovanja.

Međutim, s željom postizanja navedenog cilja u ZOPIU su navedena krajnje protuustavna rješenja
koja na najgrublji način krše osnovna prava dioničara, vjerovnika, razlučnih vjerovnika i povezanih
društava, a uloga suda, koja bi morala biti ​pružanje zaštite osnovnim pravima i zakonitim interesima
svim osobama na čija prava ZOPIU utječe, svedena na puko potvrđivanje odluka koje donose druga
tijela​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave,​ ​tj.​ ​izvanrednog​ ​povjerenik.

Također, donošenjem predmetnog zakona omogućen je izravan utjecaj izvršne vlasti na sva bitna
pitanja u postupku izvanredne uprave, uz zaobilaženje suda kao korektiva poznatog svim
demokratskim društvima. Kako navedeni postupak izvanredne uprave grubo zadire u imovinska
prava dioničara, vjerovnika i razlučnih vjerovnika, uz više nego marginalnu ulogu suda, isti
nedvojbeno​ ​ostavlja​ ​otvorenima​ ​mnoga​ ​pitanja.

U pogledu usklađenosti ZOPIU-a sa Ustavom, ističe se da je navedeno već predmetom podnijetih

zahtjeva za ocjenom ustavnosti predmetnog zakona, te primarna svrha ovog rada nije ocjena
ustavnosti ZOPIU, već usporedni prikaz pravnih rješenja iz gore navedenih zakona koji ukazuju na
odstupanje odredaba ZOPIU od osnovnih pravnih načela kada je riječ o pojedinim sličnim ili
istovrsnim institutima zakona. Međutim, ukazivanja na neusklađenost određenih odredbi ZOPIU s
Ustavom​ ​Republike​ ​Hrvatske​ ​neizbježna​ ​je​ ​sama​ ​po​ ​sebi.

Nadalje, zanimljivo je naglasiti da su svi instituti postupka izvanredne uprave koji imaju cilj očuvanje
poslovanja dužnika (nastavak poslovanja, zabrana pokretanja postupaka protiv dužnika, nagodba
kojom se omogućuje namirenje vjerovnika) već sadržani u odredbama SZ-a (predstečajni postupak i
stečajni postupak), tako da se nameće pitanje motiva za donošenje jednog u potpunosti novog
zakona koji bi uređivao istovrsnu materiju. Jedina razlika između «novog» i postojećih postupaka jest
pitanje kontrole nad postupkom. U postupku predstečajnog i stečajnog postupka kontrolu nad
radom povjerenika/upravitelja vrše sud i vjerovnici, dok je u postupku izvanredne uprave kontrola
suda marginalna, a omogućena je isključiva autonomija povjerenika uz izravan upliv izvršne vlasti
(Vlade​ ​RH)​ ​u​ ​tijek​ ​i​ ​kontrolu​ ​postupka.

U svrhu obrazloženja gore navedenog u nastavku se daje usporedni prikaz osnovnih zakonskih
rješenja sadržanih u ZOPIU u odnosu na predstečajni i stečajni postupak koji uređuju odredbe SZ-a, a
iz kojeg usporednog prikaza je razvidno da su sva rješenja sadržana u ZOPIU na najgrublji način
odstupaju od rješenja sadržanih u SZ, i to kako po pitanju zaštite prava vjerovnika, dioničara i ostalih
osoba, tako i po pitanju mogućnosti suda, kao korektivnog tijela u postupku, da utječe na tijek i
zakonitost​ ​postupka.

Stranica​ ​3.
1. POKRETANJE​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​postupka Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​predstečajnoga Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
izvanredne​ ​uprave​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti: postupka​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti​ ​dužnik​ ​ili postupka​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti​ ​vjerovnik​ ​ili
- dužnik​ ​koji​ ​ispunjava​ ​uvjete​ ​iz vjerovnik,​ ​ako​ ​se​ ​dužnik​ ​suglasi​ ​s​ ​tim dužnik,​ ​ako​ ​zakonom​ ​nije​ ​drukčije
članka​ ​4.​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​ili prijedlogom.​ ​(čl.​ ​25.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) određeno.​ ​(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

- vjerovnik​ ​dužnika​ ​i/ili Vjerovnik​ ​je​ ​ovlašten​ ​podnijeti​ ​prijedlog​ ​za

dužnikovih​ ​povezanih​ ​i​ ​ovisnih otvaranje​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​ako​ ​učini
društava,​ ​uz​ ​suglasnost vjerojatnim​ ​postojanje​ ​svoje​ ​tražbine​ ​i
dužnika. stečajnoga​ ​razloga.​ ​(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)

Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​postupka Razlučni​ ​vjerovnik​ ​kojemu​ ​je​ ​dužnik

izvanredne​ ​uprave​ ​u​ ​ime​ ​dužnika osobno​ ​odgovoran​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti
ovlaštene​ ​su​ ​podnijeti: prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
postupka​ ​ako​ ​učini​ ​vjerojatnim​ ​da
- osoba​ ​ili​ ​osobe​ ​ovlaštene​ ​za tražbinu​ ​neće​ ​moći​ ​potpuno​ ​namiriti​ ​iz
zastupanje​ ​dužnika​ ​po​ ​zakonu predmeta​ ​na​ ​koji​ ​se​ ​odnosi​ ​njegovo
- član​ ​uprave​ ​ili​ ​upravnoga razlučno​ ​pravo.​ ​(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
odbora​ ​dioničkoga​ ​društva Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
- član​ ​nadzornoga​ ​odbora postupka​ ​pravne​ ​osobe​ ​u​ ​ime​ ​dužnika
dužnika,​ ​ako​ ​nema​ ​osoba ovlaštene​ ​su​ ​podnijeti:
ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje −​ ​osoba​ ​ovlaštena​ ​za​ ​zastupanje​ ​dužnika
dužnika​ ​po​ ​zakonu. po​ ​zakonu
(čl.​ ​21.​ ​st.​ ​1.​ ​i​ ​2.​ ​ZOPIU) −​ ​član​ ​upravnoga​ ​odbora​ ​dioničkoga
društva
−​ ​likvidator​ ​dužnika
−​ ​član​ ​nadzornoga​ ​odbora​ ​dužnika,​ ​ako
nema​ ​osoba​ ​ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje
dužnika​ ​po​ ​zakonu
−​ ​član​ ​društva​ ​s​ ​ograničenom
odgovornošću​ ​ako​ ​dužnik​ ​nema​ ​nadzorni
odbor,​ ​a​ ​nema​ ​osoba​ ​ovlaštenih​ ​za
zastupanje​ ​dužnika​ ​po​ ​zakonu.
(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)

Želja zakonodavca za primatom postupka izvanredne uprave nad predstečajnim i stečajnim

postupkom razvidna je već iz činjenice što je dužniku onemogućeno da u slučaju nastanka razloga za
pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka odluči koji postupak će pokrenuti. Naime, unatoč
odredbi prema kojoj su prijedlog za pokretanje postupka izvanredne uprave ovlašteni podnijeti
dužnik ili vjerovnik dužnika i/ili dužnikovih povezanih i ovisnih društava, uz suglasnost dužnika (čl.
21.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU),​ ​dužnik,​ ​u​ ​biti,​ ​nema​ ​izbora.

Naime, temeljem odredbe čl. 48. st. 2. ZOPIU propisano je da u slučaju da nadležni sud u tijeku
predstačajnog i/ili stečajnog postupka utvrdi postojanje vjerojatnosti za provedbu postupka
izvanredne uprave, nadležni sud će prekinuti takve predstečajne i stečajne postupke te obavijestiti
Trgovački sud u Zagrebu, kao isključivo nadležni sud za postupke izvanredne uprave, da nastavi
provedbu postupaka izvanredne uprave sukladno ZOPIU. U ovom slučaju zakon ne traži nikakvu
suglasnost dužnika. Samim time, ukoliko bi dužnik i podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog
postupka, želeći imati mogućnost sam sudjelovati u izradi plana restrukturiranja i pregovorima s
vjerovnicima, sud bi bio dužan takav postupak prekinuti, te bi nad dužnikom bio otvoren postupak
izvanredne​ ​uprave​ ​sukladno​ ​odredbama​ ​ZOPIU.

Iz navedenog je razvidno da dužnik (društvo od sistemskog značaj), tj. njegova tijela (uprava,
nadzorni odbor i skupština) nemaju nikakvo pravo na izbor vrste postupka koji će pokrenuti radi
očuvanja poslovanja i zaštite prava vjerovnika, odnosno da pokušaju postići dogovor s vjerovnicima

Stranica​ ​4.
kroz predstečajni postupak. O razlozima zašto ZOPIU onemogućava zakonsku mogućnost otvaranja
predstečajnog​ ​postupka​ ​nad​ ​dužnikom​ ​možemo​ ​samo​ ​raspravljati.
2. TIJELA​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Tijela​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​su​ ​sud, Tijela​ ​predstečajnoga​ ​postupka​ ​su​ ​sud​ ​i Tijela​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​su​ ​sud,​ ​stečajni
izvanredni​ ​povjerenik,​ ​savjetodavno​ ​tijelo povjerenik.​ ​(čl.​ ​21.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) upravitelj,​ ​skupština​ ​vjerovnika​ ​i​ ​odbor
i​ ​vjerovničko​ ​vijeće.​ ​(čl.​ ​9.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU) vjerovnika.​ ​(čl.​ ​75.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

Iako predstečajni postupak temeljem same zakonske odredbe koja uređuje tijela postupka ima
namjanje tijela (sud i povjerenik) bitno je za naglasiti da otvaranjem predstečajnog postupka sva
tijela (organi) dužnika zadržavaju svoje ovlasti, te da uprava društva dužnika aktvino i dalje nastavlja
voditi poslovanje društva i nakon otvaranja predstečajnog postupka, uz povjerenika koji samo
nadzire poslovanje dužnika, osobito financijsko poslovanje dužnika, stvaranje obveza prema trećim
osobama, izdavanje sredstava osiguranja plaćanja, te poslovanje u prodaji robe odnosno usluga,
pazeći pritom da se ne oštećuje imovina dužnika. Dakle, uprava dužnika otvaranjem predstečajnog
postupka ne gubi svoju funkciju već aktivno sudjeluje u izlaganju plana restrukturiranja vjerovnicima,
pregovorima​ ​s​ ​vjerovnicima​ ​u​ ​svrhu​ ​izmjene​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​i​ ​slično.

U stečajnom postupku tijela stečajnog postupka čine sud, stečajni upravitelj, skupština vjerovnika i
odbor vjerovnika. Najviše tijelo predstavlja skupština vjerovnika, a na kojoj pravo sudjelovanja imaju
svi stečajni vjerovnici, svi stečajni vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja, te stečajni upravitelj.
Skupština vjerovnika u stečajnom postupku ima najšire ovlasti, tako da je skupština vjerovnika
ovlaštena osnovati odbor vjerovnika, izmijeniti njegov sastav ili ga ukinuti, imenovati novog
stečajnog upravitelja, donijeti sve odluke iz nadležnosti odbora vjerovnika, te odlučiti o svim drugim
pitanjima važnim za provedbu i završetak stečajnog postupka. Iz navedenih ovlasti skupštine
vjerovnika razvidna je transparentnost stečajnog postupka i pravo svih vjerovnika da odlučuju,
sukladno​ ​visini​ ​svojih​ ​tražbina,​ ​u​ ​donošenju​ ​svih​ ​bitnih​ ​odluka​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku.

S druge strane, u postupku izvanredne uprave tijela postupka čine sud, izvanredni povjerenik,
savjetodavno tijelo i vjerovničko vijeće. Ono što je osnovno u navedenom zakonodavnom rješenju
jest što u postupku izvanredne uprave ​nema skupštine vjerovnika​. Na navedeni način vjerovnici su
izravno zakinuti u mogućnosti sudjelovanja pri donošenju bitnih odluka, odnosno, nemaju nikakvih
mogućnosti predlagati donošenje odluka, glasati za iste ili tražiti od predlagatelja odluka očitovanje o
razlozima donošenja pojedinih odluka. Navedeni nedostataka ZOPIU je pokušao (neuspješno)
otkloniti uvođenjem vjerovničkog vijeća, međutim, a kako će biti kasnije navedeno, uslijed krajnje
netransparentnosti u izboru članova tog vijeća (ne zna se da li se isti biraju pisanim putem, na
nekakvom ročištu, tko predlaže te članove i sl.) i činjenici da navedeno vijeće može imati samo 9
(devet) članova, izabranih po skupinama, krajnje je razvidno da tako usko tijelo ne može adekvatno
štititi prava vjerovnika u postupku izvanredne uprave. Dapače, bitno je naglasiti i činjenicu da do
izbora članova vjerovničkog vijeća funkciju istog ima tzv. «privremeno vjerovničko vijeće», čije
članove imenuje sud isključivo ​na prijedlog izvanrednog povjerenika​, odnosno, sud nema nikakve
mogućnosti izmijeniti sastav istog ili odbiti imenovati članove predložene od izvanrednog
povjerenika.

Kroz navedenu usporedbu razvidno je da ZOPIU kao tijelo postupka izvanredne uprave nije predvidio
tijelo postupka koje bi omogućavalo svim vjerovnicima konzumaciju načela kontradiktornosti,
odnosno,​ ​da​ ​svaki​ ​vjerovnik​ ​ima​ ​pravo​ ​isticati​ ​prijedloge​ ​odluka,​ ​raspravljati​ ​o​ ​istima​ ​i​ ​glasati​ ​za​ ​njih.

Stranica​ ​5.
3. OVLASTI​ ​SUDA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Sud​ ​je​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave
ovlašten​ ​poduzimati​ ​sve​ ​radnje​ ​i​ ​donositi
sve​ ​odluke​ ​koje​ ​nisu​ ​zakonom​ ​izričito
dane​ ​u​ ​nadležnost​ ​nekog​ ​drugog​ ​tijela.​ ​(čl.
10.​ ​ZOPIU)
Sud​ ​u​ ​predstečajnom​ ​postupku:
1.​ ​odlučuje​ ​o​ ​otvaranju​ ​predstečajnoga
postupka
2.​ ​imenuje​ ​i​ ​razrješava​ ​povjerenika​ ​i​ ​nadzire
njegov​ ​rad
3.​ ​nadzire​ ​rad​ ​Financijske​ ​agencije
4.​ ​odlučuje​ ​o​ ​utvrđenim​ ​i​ ​osporenim
tražbinama
5.​ ​odlučuje​ ​o​ ​obustavi​ ​predstečajnoga
postupka
6.​ ​odlučuje​ ​o​ ​svim​ ​drugim​ ​pitanjima
predstečajnoga​ ​postupka,​ ​ako​ ​prema​ ​ovom
Zakonu​ ​ne​ ​odlučuje​ ​drugo​ ​tijelo
predstečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​22.​ ​SZ)
Sud​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku:
1.​ ​odlučuje​ ​o​ ​pokretanju​ ​prethodnoga
postupka​ ​radi​ ​utvrđivanja​ ​postojanja
stečajnoga​ ​razloga​ ​i​ ​provodi​ ​taj​ ​postupak
2.​ ​odlučuje​ ​o​ ​otvaranju​ ​stečajnoga
postupka
3.​ ​imenuje​ ​i​ ​razrješava​ ​stečajnoga
upravitelja,​ ​nadzire​ ​njegov​ ​rad​ ​i​ ​daje​ ​mu
obvezne​ ​upute,​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​ovim​ ​Zakonom
4.​ ​nadzire​ ​rad​ ​odbora​ ​vjerovnika
5.​ ​određuje​ ​započete​ ​poslove​ ​koje​ ​treba
završiti​ ​tijekom​ ​stečajnoga​ ​postupka,​ ​u
skladu​ ​s​ ​ovim​ ​Zakonom
6.​ ​određuje​ ​nagradu​ ​stečajnom​ ​upravitelju
7.​ ​odobrava​ ​isplatu​ ​vjerovnika
8.​ ​donosi​ ​odluke​ ​o​ ​zaključenju​ ​i​ ​obustavi
stečajnoga​ ​postupka
9.​ ​odlučuje​ ​o​ ​svim​ ​drugim​ ​pitanjima
stečajnoga​ ​postupka,​ ​ako​ ​prema​ ​ovom
Zakonu​ ​ne​ ​odlučuje​ ​drugo​ ​tijelo
stečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​76.​ ​SZ)

U situaciji kad ne postoji tijelo postupka koje bi omogućavalo svakom vjerovniku da ima pravo isticati
prijedloge odluka, raspravljati o istima i glasati za njih (nedostatak skupštine vjerovnika sukladno
odredbama ZOPIU), prava navedenih sudionika u postupku morao bi štititi sud. Međutim, ZOPIU niti
u navedenom dijelu ne pruža adekvatnu sudsku zaštitu koja se postiže širokim ovlastima suda, već
sud smješta na poziciju tehničkog tijela koje samo potvrđuje odluke izvanrednog povjerenika, bez
ikakve​ ​mogućnosti​ ​korigiranja​ ​istih.

Tako sud u predstečajnom i stečajnom postupku ima decidirano navedene široke ovlasti, od kojih je
najbitnija samostalno pravo na imenovanje i opoziv povjerenika i stečajnog upravitelja, dok se u
ZOPIU navodi samo da je ​sud u postupku izvanredne uprave ovlašten poduzimati sve radnje i
donositi sve odluke koje nisu zakonom izričito dane u nadležnost nekog drugog tijela​. Predmetna
odredba čl. 10. ZOPIU ostaje u praksi neostvarena iz jednostavnog razloga; poduzimanje svih radnji i
donošenje svih bitnih odluka vezanih uz izvanrednu upravu u isključivoj su nadležnosti izvanrednog
povjerenika.

S druge strane, odredbe SZ koje uređuju ovlasti suda u predstečajnom i stečajnom postupku
izrijekom nabrajaju ovlaštenja suda, te je iz istih razvidno da je sud ne samo nomotehnički, već i
stvarno tijelo postupka s najvećim ovlastima po pitanju kontrole rada ostalih tijela i zakonitosti
samog​ ​postupka.

Iz navedenog je razvidno da je ZOPIU predvidio sudu ulogu isključivo tehničkog tijela koje nema
nikakve stvarne ovlasti, odnosno, između ostalog (i) nema utjecaja na izbor i imenovanje izvanrednog
povjerenika; (ii) nema utjecaja na izbor i imenovanje članova vjerovničkog vijeća; (iii) nema utjecaja
na donošenje odluka izvanrednog povjerenika; (iv) ne može ukinuti odluku izvanrednog povjerenika;
(v)​ ​ne​ ​odobrava​ ​isplate​ ​vjerovnicima;​ ​(vi)​ ​ne​ ​određuje​ ​nagradu​ ​izvanrednom​ ​povjereniku​ ​i​ ​sl.

Stranica​ ​6.
Kako navedene ovlasti suda, koje ovdje nedostaju, upravo određuju bit samog postupka na način da
bi se isti mogao nazivati sudskim postupkom, pogotovo kada se uzme u obzir nedostatak prava
vjerovnika na odlučivanje, razvidno je da je ZOPIU ne pruža adekvatnu sudsku zaštitu osobama na
čija​ ​prava​ ​utječe​ ​postupak​ ​izvanredne​ ​uprave.
4. IZVANREDNI​ ​POVJERENIK

Izvanredni povjerenik u postupku izvanredne uprave predstavlja izvršno tijelo postupka s najširim
ovlastima, koji ima gotovo autonomno pravo donositi sve odluke tijekom postupka koje stubokom
utječu​ ​na​ ​prava​ ​vjerovnika​ ​dužnika​ ​i​ ​njegovih​ ​dioničara.

Njegov «nadređeni» položaj drugim tijelima postupka razvidan je kroz odredbe ZOIP koje uređuju
njegovo​ ​imenovanje,​ ​prava​ ​i​ ​dužnosti,​ ​te​ ​nedostatku​ ​nadzora​ ​od​ ​strane​ ​suda.

4.1. Imenovanje​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Izvanrednog​ ​povjerenika​ ​imenuje​ ​sud​ ​na Pretpostavke​ ​za​ ​imenovanje​ ​povjerenika Izbor​ ​stečajnoga​ ​upravitelja​ ​u​ ​stečajnom
prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske.​ ​(čl. iste​ ​su​ ​kao​ ​i​ ​pretpostavke​ ​za​ ​imenovanje postupku​ ​obavlja​ ​se​ ​metodom​ ​slučajnoga
11.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU) stečajnoga​ ​upravitelja. odabira​ ​s​ ​liste​ ​A​ ​stečajnih​ ​upravitelja​ ​za
Sud​ ​je​ ​obvezan​ ​obavijestiti​ ​Vladu (čl.​ ​23.​ ​1.​ ​SZ) područje​ ​nadležnoga​ ​suda,​ ​ako​ ​ovim
Republike​ ​Hrvatske​ ​i​ ​Ministarstvo​ ​o Zakonom​ ​nije​ ​drukčije​ ​određeno.​ ​(čl.​ ​84.
podnesenom​ ​prijedlogu​ ​za​ ​otvaranje st.​ ​1.​ ​SZ)
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​isti​ ​dan​ ​po Ako​ ​sud​ ​smatra​ ​da​ ​stečajni​ ​upravitelj
zaprimanju​ ​prijedloga.​ ​(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU) izabran​ ​metodom​ ​slučajnoga​ ​odabira​ ​ne
U​ ​roku​ ​od​ ​dva​ ​radna​ ​dana​ ​od​ ​dana raspolaže​ ​potrebnom​ ​stručnošću​ ​ili
zaprimanja​ ​obavijesti​ ​za​ ​otvaranje poslovnim​ ​iskustvom​ ​potrebnim​ ​za
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​od​ ​strane vođenje​ ​stečajnoga​ ​postupka,​ ​za
suda,​ ​Vlada​ ​Republike​ ​Hrvatske​ ​će​ ​na stečajnoga​ ​upravitelja​ ​može​ ​izabrati
prijedlog​ ​Ministarstva​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o drugu​ ​osobu​ ​s​ ​liste​ ​A​ ​stečajnih​ ​upravitelja
prijedlogu​ ​za​ ​imenovanje​ ​izvanrednog za​ ​područje​ ​nadležnoga​ ​suda.​ ​(čl.​ ​84.​ ​st.​ ​2.
povjerenika​ ​te​ ​takvu​ ​odluku​ ​bez SZ)
odgađanja​ ​dostaviti​ ​sudu.​ ​(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Sud​ ​će​ ​odmah,​ ​ali​ ​ne​ ​kasnije​ ​od​ ​dva​ ​radna
dana​ ​od​ ​dana​ ​primitka​ ​odluke​ ​Vlade
Republike​ ​Hrvatske​ ​o​ ​prijedlogu​ ​za
imenovanje​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,
donijeti​ ​rješenje​ ​o​ ​otvaranju​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​i​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o
imenovanju​ ​izvanrednog​ ​povjerenika
sukladno​ ​prijedlogu​ ​Vlade​ ​Republike
Hrvatske.​ ​(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​imati
zamjenike​ ​(u​ ​daljnjem​ ​tekstu:​ ​zamjenici
izvanrednog​ ​povjerenika)​ ​koji
izvanrednom​ ​povjereniku​ ​pružaju​ ​pomoć,
savjete,​ ​daju​ ​mišljenja​ ​i​ ​iznose​ ​stavove,
donose​ ​odluke​ ​te​ ​poduzimaju​ ​aktivnosti​ ​i
radnje​ ​u​ ​ime​ ​i​ ​za​ ​račun​ ​dužnika​ ​sukladno
nalogu​ ​i​ ​ovlastima​ ​prenesenim​ ​od​ ​strane
izvanrednog​ ​povjerenika.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​5.
ZOPIU)
Zamjenike​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,​ ​na
prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske,​ ​svojim
rješenjem​ ​imenuje​ ​sud​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​pet
radnih​ ​dana​ ​od​ ​primitka​ ​pisanog
prijedloga​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske.​ ​(čl.
12.​ ​st.​ ​6.​ ​ZOPIU)

Stranica​ ​7.
Iz komparativnog prikaza je razvidno da u predstečajnom i stečajnom postupku o osobi povjerenika
odnosno upravitelja samostalno odlučuje sud. Navedeno je i očekivano s obzirom da je upravo sud
određen kao samostalno i neovisno tijelo koje provodi postupak, nadzire rad dužnika, te brine o
ostvarivanju​ ​ciljeva​ ​određenih​ ​zakonom.

U postupku izvanredne uprave se u cijelosti napušta zakonodavno rješenje sadržano u SZ-u, te se

daje isključiva ovlast Vladi RH da odabere povjerenika, dok je sud kao dio sudske vlasti ovlašten samo
i isključivo imenovati tako predloženu osobu. Dakle, ZOPIU ne predviđa uopće mogućnost da sud
sam odabere povjerenika, već je navedena ovlast isključivo u djelokrugu Vlade RH, odnosno tijela u
izvršnoj vlasti čime se sud onemogućuje u izvršavanju svojih ustavnih zadaća, i to primarno
osiguravanju provođenja zakonitih i nepristranih postupaka. Iz dikcije ZOPIU-a jasno proizlazi da sud
nije ovlašten odbiti donošenje rješenja o otvaranju postupka izvanredne uprave i imenovanju
predloženog​ ​povjerenika​ ​čak​ ​i​ ​ukoliko​ ​bi​ ​se​ ​usprotivio​ ​predloženom​ ​povjereniku.

Također, izvanredni povjerenik može imati i zamjenike, a koje kao i u slučaju samog povjerenika
ponovo predlaže Vlada Republike Hrvatske, a sud imenuje bez ikakve mogućnosti intervencije u
navedeni​ ​prijedlog.

Navedeno​ ​dovoljno​ ​govori​ ​o​ ​činjenici​ ​o​ ​isključivo​ ​tehničkoj​ ​ulozi​ ​suda​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave.

4.2. Prava​ ​i​ ​dužnosti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Izvanredni​ ​povjerenik​ ​ima​ ​prava​ ​i​ ​obveze
organa​ ​dužnika.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​zastupa​ ​dužnika
samostalno​ ​i​ ​pojedinačno.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​u​ ​ime​ ​dužnika
ostvaruje​ ​sva​ ​prava​ ​povezana​ ​s​ ​vlasničkim
udjelom​ ​dužnika​ ​u​ ​povezanim​ ​i​ ​ovisnim
društvima​ ​sukladno​ ​važećem
zakonodavstvu.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​samostalno​ ​vodi
poslovanje​ ​dužnika​ ​i​ ​poduzima​ ​sve​ ​radnje
u​ ​postupku​ ​koje​ ​su​ ​mu​ ​povjerene.​​ ​(čl.​ ​12.
st.​ ​7.​ ​ZOPIU)
Povjerenik​ ​je​ ​dužan​ ​u​ ​predstečajnom Stečajni​ ​upravitelj​ ​ima​ ​prava​ ​i​ ​obveze
postupku: tijela​ ​dužnika​ ​pravne​ ​osobe,​ ​ako​ ​ovim
1.​ ​ispitati​ ​poslovanje​ ​dužnika Zakonom​ ​nije​ ​drukčije​ ​određeno.​ ​(čl.​ ​88.
st.​ ​1.​ ​SZ)
2.​ ​ispitati​ ​popis​ ​imovine​ ​i​ ​obveza​ ​dužnika
Ako​ ​stečajni​ ​dužnik​ ​nastavlja​ ​poslovati
3.​ ​ispitati​ ​vjerodostojnost​ ​prijavljenih tijekom​ ​stečajnoga​ ​postupka,​ ​poslovanje
tražbina
vodi​ ​stečajni​ ​upravitelj.​ ​(čl.​ ​88.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
4.​ ​osporiti​ ​tražbine​ ​ako​ ​na​ ​temelju Stečajni​ ​upravitelj​ ​zastupa​ ​dužnika.​ ​(čl.
priopćenja​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​iz​ ​nekoga​ ​drugog 88.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
razloga​ ​posumnja​ ​u​ ​njihovo​ ​postojanje
5.​ ​nadzirati​ ​poslovanje​ ​dužnika,​ ​osobito
financijsko​ ​poslovanje​ ​dužnika,​ ​stvaranje
obveza​ ​prema​ ​trećim​ ​osobama,​ ​izdavanje
sredstava​ ​osiguranja​ ​plaćanja,​ ​te​ ​poslovanje
u​ ​prodaji​ ​robe​ ​odnosno​ ​usluga,​ ​pazeći
pritom​ ​da​ ​se​ ​ne​ ​oštećuje​ ​imovina​ ​dužnika
6.​ ​podnijeti​ ​prijavu​ ​sudu​ ​ako​ ​dužnik​ ​postupa
protivno​ ​odredbama​ ​članka​ ​67.​ ​ovoga
Zakona
7.​ ​izdavati​ ​naloge​ ​i​ ​potvrde​ ​prema
odredbama​ ​članaka​ ​69.​ ​i​ ​71.​ ​ovoga​ ​Zakona
8.​ ​nadzirati​ ​pravodobnost​ ​i​ ​potpunost
namirenja​ ​troškova​ ​predstečajnoga
postupka
9.​ ​obavljati​ ​druge​ ​poslove​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​ovim
Zakonom.
(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

Izvanredni povjerenik samostalno vodi poslovanje dužnika i poduzima sve radnje u postupku koje su
mu povjerene, te otvaranjem postupka izvanredne uprave prava i obveze svih tijela dužnika (uprava,
nadzorni​ ​odbor​ ​i​ ​glavna​ ​skupština)​ ​prelaze​ ​na​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

Stranica​ ​8.
S druge strane, u postupku predstečajne nagodbe povjerenik samo nadzire poslovanje dužnika koje i
dalje vodi uprava, iz čega je razvidno da je uloga povjerenika u predstečajnom postupku isključivo
nadzorna,​ ​a​ ​ne​ ​upravljačka.

Što se tiče samog stečajnog upravitelja u stečajnom postupku, njegova prava i dužnosti su gotovo
istovjetna pravima i dužnostima izvanrednog povjerenika, uz bitnu razliku što stečajni upravitelj u
pravilu samo provodi odluke koje donese skupština vjerovnika (kao «najviše» tijelo koje čine svi
vjerovnici i koje ne postoji u postupku izvanredne uprave), dok izvanredni povjerenik ima svu
samostalnost u donošenju većine odluka, dok mu je za donošenje određenih odluka (npr. plaćanje
dugova nastalih prije otvaranje postupka, preuzimanje novog zaduženja i sl.) potrebna suglasnost
vjerovničkog vijeća odnosno privremenog vjerovničkog vijeća (čije članove sam bira izvanredni
povjerenik), a koje ne predstavlja niti može predstavljati adekvatni pandan skupštini vjerovnika, sve
iz razloga navedenih gore u dijelu koji raspravlja o tijelima postupka (nedostatak skupštine
vjerovnika).

Dakle, prava i ovlasti izvanrednog povjerenika u postupku izvanredne uprave u praksi su znatno su
šira u odnosu na prava i ovlasti stečajnog upravitelja i povjerenika u predstečajnom postupku.
Navedena rješenja iz ZOPIU-a mogla su se opravdati kao svrsishodna ukoliko bi nad tim ovlastima
izvanrednog povjerenika postojao adekvatni nadzor, međutim, tome nije tako jer je ZOPIU oduzeo
vjerovnicima​ ​i​ ​sudu​ ​sve​ ​mehanizme​ ​kontrole​ ​rada​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

4.3. Nadzor​ ​nad​ ​radom​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Sud​ ​je​ ​isključivo​ ​nadležan​ ​nadzirati​ ​rad
izvanrednog​ ​povjerenika.​ ​(čl.​ ​14.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Sud​ ​može​ ​opozvati​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​te​ ​imenovati​ ​novog​ ​u​ ​bilo​ ​koje
doba​ ​na​ ​prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike
Hrvatske.​ ​(čl.​ ​15.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Na​ ​određivanje​ ​povjerenika,​ ​nadzor​ ​nad
njegovim​ ​radom,​ ​odgovornost​ ​te​ ​nagradu​ ​i
naknadu​ ​troškova​ ​za​ ​rad​ ​na​ ​odgovarajući​ ​se
način​ ​primjenjuju​ ​odredbe​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​o
stečajnom​ ​upravitelju.​ ​(čl.​ ​23.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Rad​ ​stečajnoga​ ​upravitelja​ ​nadzire​ ​sud,
odbor​ ​vjerovnika​ ​i​ ​skupština​ ​vjerovnika
koji​ ​su​ ​ovlašteni​ ​u​ ​svako​ ​doba​ ​zatražiti
obavijesti​ ​ili​ ​izvješća…​ ​(čl.​ ​90.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Na​ ​zahtjev​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​skupštine
vjerovnika​ ​sud​ ​će​ ​razriješiti​ ​stečajnoga
upravitelja​ ​istekom​ ​godine​ ​i​ ​pol​ ​dana​ ​od
dana​ ​održavanja​ ​izvještajnoga​ ​ročišta​ ​ako
nije​ ​unovčio​ ​imovinu​ ​koja​ ​ulazi​ ​u​ ​stečajnu
masu​ ​tako​ ​da​ ​se​ ​može​ ​pristupiti​ ​završnoj
diobi.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sud​ ​može​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​ili​ ​na
zahtjev​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​skupštine
vjerovnika​ ​razriješiti​ ​stečajnoga
upravitelja​ ​i​ ​prije​ ​isteka​ ​roka​ ​iz​ ​stavka​ ​1.
ovoga​ ​članka​ ​ako​ ​svoju​ ​dužnost​ ​ne​ ​obavlja
uspješno​ ​ili​ ​iz​ ​drugih​ ​važnih​ ​razloga,
osobito​ ​ako​ ​ne​ ​postupa​ ​po​ ​nalogu​ ​suda.
(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Prije​ ​donošenja​ ​odluke​ ​iz​ ​stavka​ ​2.​ ​ovoga
članka​ ​sud​ ​će​ ​omogućiti​ ​stečajnom
upravitelju​ ​da​ ​se​ ​očituje,​ ​osim​ ​ako​ ​važni
razlozi​ ​ne​ ​zahtijevaju​ ​da​ ​se​ ​drukčije
postupi.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​o​ ​razrješenju​ ​stečajnoga
upravitelja​ ​pravo​ ​na​ ​žalbu​ ​imaju​ ​samo
stečajni​ ​vjerovnici.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Sud​ ​može​ ​razriješenom​ ​stečajnom
upravitelju​ ​rješenjem​ ​naložiti​ ​vraćanje
onoga​ ​što​ ​je​ ​tijekom​ ​postupka​ ​primio,
osobito​ ​ako​ ​odbije​ ​ispuniti​ ​nalog​ ​suda​ ​u
svezi​ ​s​ ​predajom​ ​dužnosti,​ ​ako​ ​odbije​ ​ili
nepotrebno​ ​odgađa​ ​predaju

Stranica​ ​9.
 dokumentacije​ ​ili​ ​ako​ ​ne​ ​postupi​ ​prema
nalogu​ ​suda​ ​za​ ​dostavu​ ​izvješća​ ​o
određenim​ ​pitanjima.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​6.​ ​SZ)

Najjači mehanizam kontrole nad nečijim radom jest mogućnost njegove smjene/opoziva, a u kojem
mehanizmu se ogleda stvarna snaga onoga koji nadzire nečiji rad. Tako je u stečajnom postupku
kontrola suda i skupštine vjerovnika nad radom stečajnog upravitelja neupitna, a sve iz razloga što
prema odredbama SZ i sud i skupština vjerovnika imaju ovlast u svakom trenutku razriješiti stečajnog
upravitelja i imenovati novog. Navedene odredbe odgovarajuće se primjenjuju i na povjerenika u
predstečajnom​ ​postupku.

S druge strane, sukladno odredbama ZOPIU u postupku izvanredne uprave sud je isključivo nadležan
nadzirati rad izvanrednog povjerenika, što ponovo ostaje «mrtvo slovo na papiru». Doseg navedene
odredbe nije u činjenici nadzora od strane suda (koji nadzor je krajnje ograničen), već u činjenici da
se navedenom odredbom izrijekom isključuje bilo kakva mogućnost nadzora rada izvanrednog
povjerenika od strane vjerovnika. Naime, čak i u slučaju opoziva izvanrednog povjerenika sud nema
ovlasti imenovati novog izvanrednog povjerenika prema vlastitom izboru, već mora ponovo
imenovati​ ​novog​ ​po​ ​prijedlogu​ ​Vlade​ ​RH.

U tom slučaju dvojbene su dvije stvari: (a) da li sud uopće može opozvati izvanrednog povjerenika
bez prijedloga Vlade RH za opoziv, te (b) da li bi sud imao mogućnost otkloniti imenovanje novog
povjerenika ukoliko bi Vlada RH nakon opoziva ponovo predložila istog (novog/starog) povjerenika.
Prva dvojba proizlazi iz nejasno pisane zakonske odredbe ZOPIU, odnosno, da li se dio stavka (čl. 15.
st. 1. ZOPIU) ​«na prijedlog Vlade Republike Hrvatske» ​odnosi isključivo na drugi dio rečenice iza
veznika «te», tj. na imenovanje, ili i na prvi dio rečenice prije veznika, tj. na opoziv. Što se tiče druge
dvojbe, prema riječi ​«novog» ​navedeno bi se morao tumačiti na način da Vlada RH ne bi mogla
ponovo imenovati istog izvanrednog povjerenika. Međutim, kako odredbe ZOPIU-a ne predviđaju
mogućnost suda da odbije prijedlog Vlade RH za imenovanje, bilo bi krajnje zanimljivo vidjeti u praksi
rasplet​ ​navedene​ ​situacije.

Pored toga što je iz gore navedenog krajnje razvidno da su odredbe ZOPIU nejasne, a što ih čini i
protuustavnima iz razloga što je nužno da «prosječni korisnik» može zakonski tekst ispravno
interpretirati, iz istih je razvidno da ZOPIU ne predviđa «pravu kontrolu» nad radom izvanrednog
povjerenika od strane suda i/ili vjerovnika, a koja bi se konzumirala u tome da sud i/ili vjerovnici
imaju​ ​pravo​ ​razrješenja​ ​izvanrednog​ ​povjerenika​ ​i​ ​imenovanje​ ​novog.

Ovlasti koje ZOPIU daje izvanrednom povjereniku, a temeljem kojih isti može grubo zadirati u prava
vjerovnika, dioničara i imovinu dužnika (nova zaduženja, selektivno plaćanje i sl.), bez adekvatnog
nadzora od strane suda i/ili dioničara ne mogu imati temelj u Ustavu i načelima propisa koji uređuju
insolvencijski​ ​postupak.

4.4. Nagrada​ ​i​ ​naknada​ ​troškova​ ​izvanrednom​ ​povjereniku

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Sve​ ​troškove​ ​vezane​ ​uz​ ​postupak
izvanredne​ ​uprave,​ ​uključujući​ ​iznos
nagrade​ ​i​ ​naknade​ ​troškova​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​i​ ​njegovih​ ​zamjenika​ ​te
članova​ ​savjetodavnog​ ​tijela,​ ​snosi​ ​dužnik
odnosno​ ​njegovo​ ​ovisno​ ​ili​ ​povezano
društvo​ ​nad​ ​kojim​ ​je​ ​također​ ​otvoren
Na​ ​nagradu​ ​i​ ​naknadu​ ​troškova​ ​za​ ​rad
povjerenika​ ​na​ ​odgovarajući​ ​se​ ​način
primjenjuju​ ​odredbe​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​o
stečajnom​ ​upravitelju.​ ​(čl.​ ​23.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Stečajni​ ​upravitelj​ ​ima​ ​pravo​ ​na​ ​nagradu
za​ ​svoj​ ​rad​ ​i​ ​naknadu​ ​stvarnih​ ​troškova.
(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Nagradu​ ​stečajnom​ ​upravitelju​ ​rješenjem
određuje​ ​sud​ ​prema​ ​uredbi​ ​kojom​ ​Vlada
Republike​ ​Hrvatske​ ​utvrđuje​ ​kriterije​ ​i
način​ ​obračuna​ ​i​ ​plaćanja​ ​nagrade
stečajnim​ ​upraviteljima.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)

Stranica​ ​10.
 postupak​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​kao​ ​izdatak
redovnog​ ​poslovanja.​ ​(čl.​ ​20.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Nagradu​ ​imenovanom​ ​izvanrednom
povjereniku​ ​i​ ​zamjenicima​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​određuje​ ​odlukom​ ​čelnik
Ministarstva​ ​i​ ​takva​ ​nagrada​ ​na​ ​mjesečnoj
razini​ ​ne​ ​može​ ​biti​ ​veća​ ​od​ ​prosječne
mjesečne​ ​naknade​ ​koju​ ​su​ ​ostvarivali
članovi​ ​uprave​ ​dužnika​ ​u​ ​posljednja​ ​tri
mjeseca​ ​prije​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave.​ ​Naknada​ ​koju​ ​su
ostvarivale​ ​osobe​ ​iz​ ​članka​ ​13.​ ​stavka​ ​1.
ovoga​ ​Zakona​ ​prije​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​primjenjivat​ ​će​ ​se​ ​na​ ​te
osobe​ ​sve​ ​do​ ​okončanja​ ​tog​ ​postupka.​ ​(čl.
20.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Naknadu​ ​troškova​ ​rješenjem​ ​određuje​ ​sud
na​ ​temelju​ ​pisanoga,​ ​obrazloženoga​ ​i
dokumentiranoga​ ​izvješća​ ​stečajnoga
upravitelja.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Rješenja​ ​iz​ ​stavaka​ ​2.​ ​i​ ​3.​ ​ovoga​ ​članka
objavit​ ​će​ ​se​ ​na​ ​mrežnoj​ ​stranici
e-Oglasna​ ​ploča​ ​sudova.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​iz​ ​stavaka​ ​2.​ ​i​ ​3.​ ​ovoga
članka​ ​pravo​ ​na​ ​žalbu​ ​imaju​ ​stečajni
upravitelj,​ ​dužnik​ ​pojedinac​ ​i​ ​svaki
stečajni​ ​vjerovnik.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​5.​ ​SZ)
Ako​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku​ ​nema
sredstava​ ​za​ ​nagradu​ ​i​ ​naknadu​ ​troškova
stečajnoga​ ​upravitelja,​ ​nagrada​ ​i​ ​naknada
troškova​ ​isplatit​ ​će​ ​se​ ​iz​ ​sredstava​ ​Fonda
za​ ​namirenje​ ​troškova​ ​stečajnoga
postupka.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​6.​ ​SZ)
Ako​ ​je​ ​stečajni​ ​upravitelj​ ​razriješen​ ​zbog
nesavjesnoga​ ​obavljanja​ ​dužnosti,​ ​nema
pravo​ ​na​ ​nagradu.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​7.​ ​SZ)

Osim što sukladno odredbama ZOPIU sud nema ovlasti samostalno imenovati izvanrednog
povjerenika, tako sud nema niti ikakvih ovlasti odrediti nagradu za rad izvanrednog povjerenika, a što
čini​ ​drugu​ ​polugu​ ​moći​ ​(ekonomsku​ ​polugu)​ ​nad​ ​nečijim​ ​radom.

Za razliku od predstečajnog i stečajnog postupka u kojima nagradu povjereniku i stečajnom

upravitelju određuje sud, što predstavlja najviši stupanj kontrole imovinske koristi koju povjerenik i
stečajni upravitelj ostvaruju izvršenjem svojih dužnosti, nagradu izvanrednom povjereniku određuje
ministar gospodarstva (tj. Vlada RH). Nadležni ministar pored nagrade izvanrednom povjereniku
određuje​ ​nagradu​ ​i​ ​njegovim​ ​zamjenicima.

Iz navedenog je razvidna i «ekonomska ovisnost» izvanrednog povjerenika u odnosu na Vladu RH,

odnosno da pravu i jedinu kontrolu nad izvanrednim povjerenikom ima Vlada RH, a ne sud. Navedeno
predstavlja izravni utjecaj izvršne vlasti u navodno «sudski» postupak, odnosno grubo kršenje načela
trodiobe​ ​vlasti,​ ​a​ ​što​ ​nikako​ ​ne​ ​može​ ​imati​ ​temelj​ ​u​ ​vrijednostima​ ​uspostavljenim​ ​Ustavom​ ​RH.

5. SAVJETODAVNO​ ​TIJELO

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Čelnik​ ​Ministarstva​ ​imenuje​ ​savjetodavno Ne​ ​postoji. Ne​ ​postoji.
tijelo​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​15​ ​dana​ ​od​ ​imenovanja
izvanrednog​ ​povjerenika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga
članka​ ​ima​ ​pet​ ​članova​ ​od​ ​kojih​ ​je​ ​jedan
predstavnik​ ​radnika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Članovima​ ​savjetodavnog​ ​tijela​ ​mogu​ ​se
imenovati​ ​osobe​ ​koje​ ​imaju​ ​dobar​ ​ugled​ ​i
koje​ ​raspolažu​ ​posebnim​ ​stručnim
znanjima​ ​u​ ​području​ ​financija​ ​i​ ​prava​ ​te
iskustvo​ ​u​ ​rukovođenju​ ​trgovačkim
društvima​ ​u​ ​trajanju​ ​od​ ​najmanje​ ​10
godina​ ​te​ ​da​ ​najmanje​ ​10​ ​godina​ ​od​ ​dana
otvaranja​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
nisu​ ​bili​ ​radnici,​ ​članovi​ ​uprave​ ​ili
nadzornog​ ​odbora​ ​dužnika​ ​ili​ ​njegovih
povezanih​ ​ili​ ​ovisnih​ ​društava.​ ​Ovi​ ​uvjeti
ne​ ​primjenjuju​ ​se​ ​na​ ​predstavnika​ ​radnika

Stranica​ ​11.
 u​ ​savjetodavnom​ ​tijelu.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​3.
ZOPIU)
Jednog​ ​od​ ​članova​ ​savjetodavnog​ ​tijela
čelnik​ ​Ministarstva​ ​imenuje
predsjednikom​ ​koji​ ​rukovodi​ ​radom
savjetodavnog​ ​tijela.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​4.​ ​ZOPIU)
Odmah​ ​po​ ​imenovanju​ ​članova
savjetodavnog​ ​tijela​ ​Ministarstvo​ ​će​ ​o
tome​ ​obavijesti​ ​sud​ ​i​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​daje​ ​mišljenje​ ​o
odlukama​ ​i​ ​radnjama​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​u​ ​slučajevima​ ​predviđenim
ovim​ ​Zakonom,​ ​na​ ​zahtjev​ ​Ministarstva​ ​ili
suda.​ ​(čl.​ ​17.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​je​ ​dužno​ ​dostaviti
Ministarstvu​ ​i​ ​sudu​ ​svoje​ ​mišljenje​ ​u​ ​roku
od​ ​10​ ​dana​ ​od​ ​kada​ ​je​ ​zahtjev​ ​dostavljen
predsjedniku​ ​savjetodavnog​ ​tijela,​ ​osim​ ​u
hitnim​ ​slučajevima​ ​kada​ ​je​ ​rok​ ​za​ ​dostavu
mišljenja​ ​tri​ ​dana.​ ​(čl.​ ​17.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Članovi​ ​savjetodavnog​ ​tijela​ ​ostvaruju
pravo​ ​na​ ​nagradu​ ​za​ ​svoje​ ​sudjelovanje​ ​u
savjetodavnom​ ​tijelu,​ ​a​ ​koju​ ​visinu
nagrade​ ​će​ ​utvrditi​ ​odlukom​ ​čelnik
Ministarstva.​ ​(čl.​ ​20.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)

Očigledni nedostatak među tijelima postupka izvanredne uprave koji se očituje u nepostojanju
skupštine vjerovnika kao i neadekvatnosti vjerovničkog vijeća, o čemu je ranije bilo riječi, ZOPIU
pokušava popuniti sa tijelom koje ne postoji u odredbama SZ-a, savjetodavnim tijelom. Savjetodavno
tijelo, kao i ostala tijela osim izvanrednog povjerenika, nema nikakvih stvarnih ovlasti tijekom
postupka izvanredne uprave, već očigledno predstavlja sponu između izvanrednog povjerenika i
Vlade​ ​RH,​ ​odnosno,​ ​još​ ​jednu​ ​polugu​ ​kontrole​ ​Vlade​ ​RH​ ​nad​ ​postupkom​ ​izvanredne​ ​uprave.

Primarno, ovisnost savjetodavnog tijela u odnosu na Vladu RH razvidna je u tome što članove tog
tijela imenuje izravno čelnik ministarstva (dakle Vlada RH), ovaj put bez ikakvog sudjelovanja suda
(makar i prividnog), o činjenici imenovanja se sud i izvanredni povjerenik samo obavještavaju.
Nadalje, nagradu članovima savjetodavnog tijela za njihov rad također utvrđuje čelnik ministarstva
svojom odlukom, ponovo bez sudjelovanja suda, a što također govori o ekonomskoj ovisnosti članova
savjetodavnog tijela u odnosu na ministarstvo, odnosno Vladu RH. Na kraju, ministarstvo je ovlašteno
od savjetodavnog tijela tražiti mišljenje o odlukama i radu izvanrednog povjerenika, putem čega
ministarstvo ostvaruje i kontrolu nad radom izvanrednog povjerenika, odnosno, kontrolu nad
postupkom.

Ima se potrebu naglasiti da je navedeno mišljenje od savjetodavnog tijela ovlašten tražiti i sud,
međutim, s obzirom na gore navedene spone savjetodavnog tijela i ministarstva, kao i činjenice da
temeljem odredaba ZOPIU sud nema nikakvu kontrolu nad radom savjetodavnog tijela (za razliku od
ministarstva),​ ​razvidno​ ​da​ ​navedeno​ ​tijelo​ ​ima​ ​služiti​ ​prvenstveno​ ​potrebama​ ​ministarstva,​ ​a​ ​ne​ ​suda.

Navedeno također govori o izravnom utjecaju i želji za kontrolom izvršne vlasti (ministarstva, tj.
Vlade​ ​RH)​ ​nad​ ​navodno​ ​sudskim​ ​postupkom.

6. VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Stranica​ ​12.
 Vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​najviše​ ​devet
članova,​ ​a​ ​sastavljeno​ ​je​ ​od​ ​predstavnika
vjerovnika.​ ​Broj​ ​članova​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​i​ ​razvrstavanje​ ​vjerovnika​ ​u​ ​skupine
utvrđuje​ ​sud​ ​na​ ​prijedlog​ ​izvanrednog
povjerenika,​ ​pri​ ​čemu​ ​broj​ ​članova​ ​mora
biti​ ​neparan.​ ​(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Za​ ​potrebe​ ​sastavljanja​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​vjerovnici​ ​će​ ​se​ ​razvrstati​ ​u
posebne​ ​skupine​ ​s​ ​obzirom​ ​na​ ​različiti
pravni​ ​položaj​ ​svake​ ​skupine.​ ​(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Vjerovnici​ ​istoga​ ​pravnog​ ​položaja​ ​mogu
se​ ​svrstati​ ​u​ ​daljnje​ ​skupine​ ​prema
istovrsnosti​ ​gospodarskih​ ​interesa.​ ​Takvo
razvrstavanje​ ​mora​ ​se​ ​temeljiti​ ​na
valjanim​ ​razlozima.​ ​(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Članove​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​određuju
vjerovnici​ ​sukladno​ ​odredbama​ ​ovoga
Zakona.​ ​(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​4.​ ​ZOPIU)
Od​ ​dana​ ​osnivanja​ ​pa​ ​sve​ ​do​ ​dovršetka
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​vjerovničko
vijeće​ ​ima​ ​pravo​ ​na​ ​obaviještenost​ ​o
stanju​ ​dužnika​ ​i​ ​njegovih​ ​povezanih​ ​i
ovisnih​ ​društava.​ ​(čl.​ ​19.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​sudjeluje​ ​u​ ​ime
vjerovnika​ ​u​ ​sastavljanju​ ​i​ ​pripremi
nagodbe​ ​te​ ​daje​ ​suglasnost​ ​izvanrednom
povjereniku​ ​na​ ​konačni​ ​tekst​ ​nagodbe.​ ​(čl.
19.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
U​ ​roku​ ​od​ ​pet​ ​dana​ ​od​ ​objave​ ​rješenja​ ​o
utvrđenim​ ​i​ ​osporenim​ ​tražbinama
izvanredni​ ​povjerenik​ ​će​ ​pozivom​ ​u
»Narodnim​ ​novinama«​ ​pozvati​ ​vjerovnike
čije​ ​su​ ​tražbine​ ​utvrđene​ ​da​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​30
dana​ ​obavijeste​ ​izvanrednog​ ​povjerenika​ ​i
sud​ ​o​ ​članovima​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​(čl.
30.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU),​ ​a​ ​u​ ​kojem​ ​pozivu​ ​će
izvanredni​ ​povjerenik​ ​naznačiti​ ​koliko
članova​ ​će​ ​imati​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​i​ ​način
razvrstavanja​ ​vjerovnika​ ​u​ ​posebne
skupine.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Svaka​ ​posebna​ ​skupina​ ​vjerovnika​ ​bira
jednog​ ​člana​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,​ ​osim
ako​ ​nije​ ​drugačije​ ​određeno​ ​ovim
Zakonom.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izabrani​ ​članovi​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​su
dužni​ ​obavijestiti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika
o​ ​svom​ ​izboru​ ​u​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​i
dostaviti​ ​potpisane​ ​punomoći​ ​od​ ​strane
obične​ ​većine​ ​svih​ ​vjerovnika​ ​iste​ ​skupine.
(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​4.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​donosi​ ​odluke​ ​većinom
glasova​ ​prisutnih​ ​na​ ​vijeću.​ ​Svaki​ ​član
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​ima​ ​pravo​ ​na​ ​jedan
glas.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​7.​ ​ZOPIU)
Ako​ ​neka​ ​skupina​ ​vjerovnika​ ​ne​ ​imenuje
člana​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​90
dana​ ​od​ ​dana​ ​objave​ ​poziva​ ​izvanrednog
povjerenika,​ ​takvog​ ​člana​ ​će​ ​imenovati
sud​ ​na​ ​prijedlog​ ​izvanrednog​ ​povjerenika
u​ ​naknadnom​ ​roku​ ​od​ ​osam​ ​dana​ ​od
isteka​ ​90​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​objave​ ​navedenog
poziva​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.
8.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​daje​ ​Izvanrednom
povjereniku​ ​prethodnu​ ​suglasnost​ ​za
Stranica​ ​13.
Ne​ ​postoji. Sud​ ​može,​ ​radi​ ​zaštite​ ​interesa​ ​vjerovnika
u​ ​stečajnom​ ​postupku,​ ​prije​ ​prvoga
ročišta​ ​vjerovnika​ ​osnovati​ ​odbor
vjerovnika​ ​i​ ​imenovati​ ​njegove​ ​članove.
(čl.​ ​96.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
U​ ​odboru​ ​vjerovnika​ ​moraju​ ​biti
zastupljeni​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​s​ ​najvišim
tražbinama​ ​i​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​s​ ​malim
tražbinama.​ ​U​ ​odboru​ ​vjerovnika​ ​treba
biti​ ​zastupljen​ ​i​ ​predstavnik​ ​prijašnjih
dužnikovih​ ​radnika,​ ​osim​ ​ako​ ​kao​ ​stečajni
vjerovnici​ ​sudjeluju​ ​s​ ​beznačajnim
tražbinama.​ ​(čl.​ ​96.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Za​ ​članove​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​mogu​ ​biti
imenovani​ ​i​ ​razlučni​ ​vjerovnici​ ​i​ ​osobe
koje​ ​nisu​ ​vjerovnici​ ​ako​ ​bi​ ​svojim​ ​stručnim
znanjem​ ​mogle​ ​pridonijeti​ ​radu​ ​toga
odbora.​ ​(čl.​ ​96.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
O​ ​osnivanju​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​odlučuju
vjerovnici​ ​na​ ​skupštini​ ​vjerovnika…​ ​Ako​ ​je
sud​ ​prethodno​ ​osnovao​ ​odbor​ ​vjerovnika,
vjerovnici​ ​odlučuju​ ​treba​ ​li​ ​odbor​ ​zadržati.
(čl.​ ​97.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Skupština​ ​vjerovnika​ ​može​ ​iz​ ​odbora
vjerovnika​ ​isključiti​ ​sve​ ​ili​ ​pojedine
članove​ ​koje​ ​je​ ​imenovao​ ​sud​ ​i​ ​izabrati
druge​ ​ili​ ​dodatne​ ​članove​ ​odbora
vjerovnika.​ ​(čl.​ ​97.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Odbor​ ​vjerovnika​ ​dužan​ ​je​ ​nadzirati
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​i​ ​pomagati​ ​mu​ ​u
vođenju​ ​poslova,​ ​pratiti​ ​tijek​ ​poslovanja​ ​iz
članka​ ​217.​ ​ovoga​ ​Zakona,​ ​pregledavati
poslovne​ ​knjige​ ​i​ ​poslovnu​ ​dokumentaciju
te​ ​naložiti​ ​provjeru​ ​prometa​ ​i​ ​iznosa
gotova​ ​novca.​ ​Za​ ​obavljanje​ ​pojedinih
poslova​ ​iz​ ​svoga​ ​djelokruga​ ​odbor
vjerovnika​ ​može​ ​ovlastiti​ ​pojedine​ ​svoje
članove.​ ​(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
U​ ​okviru​ ​svoga​ ​djelokruga​ ​odbor
vjerovnika​ ​osobito:
1. razmatra​ ​izvješća​ ​stečajnoga
upravitelja​ ​o​ ​tijeku​ ​stečajnoga
postupka​ ​i​ ​o​ ​stanju​ ​stečajne
mase
2. pregledava​ ​poslovne​ ​knjige​ ​i
cjelokupnu​ ​dokumentaciju​ ​koju
je​ ​preuzeo​ ​stečajni​ ​upravitelj
3. podnosi​ ​prigovor​ ​sudu​ ​na​ ​rad
stečajnoga​ ​upravitelja
4. daje​ ​odobrenje​ ​na​ ​predračun
troškova​ ​stečajnoga​ ​postupka
5. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
unovčenju​ ​imovine​ ​dužnika,
kad​ ​sud​ ​to​ ​zatraži
6. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
nastavljanju​ ​započetih​ ​poslova
odnosno​ ​o​ ​radu​ ​stečajnoga
dužnika,​ ​kad​ ​sud​ ​to​ ​zatraži
7. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
priznavanju​ ​opravdanih
manjkova​ ​utvrđenih​ ​popisom
imovine,​ ​kad​ ​sud​ ​to​ ​zatraži.
(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
 preuzimanje​ ​novog​ ​zaduženja​ ​u​ ​ime​ ​i​ ​za Odbor​ ​vjerovnika​ ​dužan​ ​je​ ​obavješćivati
račun​ ​dužnika​ ​radi​ ​smanjenja​ ​sistemskog vjerovnike​ ​o​ ​tijeku​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​o
rizika,​ ​nastavka​ ​poslovanja,​ ​očuvanja stanju​ ​stečajne​ ​mase.​ ​(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
imovine​ ​ili​ ​ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​podmirenju Sud​ ​može​ ​člana​ ​odbora​ ​vjerovnika
tražbina​ ​iz​ ​operativnog​ ​poslovanja,​ ​a​ ​koje razriješiti​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​ili​ ​na
će​ ​imati​ ​prednost​ ​prilikom​ ​namirenja​ ​pred zahtjev​ ​vjerovnika.​ ​(čl.​ ​99.​ ​1.​ ​SZ)
ostalim​ ​tražbinama​ ​vjerovnika,​ ​izuzev
tražbina​ ​radnika​ ​i​ ​bivših​ ​radnika.​ ​(čl.​ ​39.
st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​daje​ ​izvanrednom
povjereniku​ ​suglasnost​ ​za​ ​plaćanje
dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale​ ​prije
donošenja​ ​rješenja​ ​o​ ​otvaranju​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​ako​ ​je​ ​to​ ​nužno​ ​radi
smanjenja​ ​sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka
poslovanja,​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​i​ ​ako​ ​se​ ​radi
o​ ​tražbinama​ ​iz​ ​redovnog​ ​ili​ ​operativnog
poslovanja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)

U postupku izvanredne uprave u kojem ne postoji skupština vjerovnika, kao najviše tijelo putem
kojeg svi vjerovnici sudjeluju u odlučivanju i donose sve odluke bitne za vođenje i tijek postupka,
vjerovnici su ovlašteni ostvarivati svoja prava jedino i isključivo putem vjerovničkog vijeća, kao
jedinog tijela postupka u kojem sudjeluju svojevrsni predstavnici vjerovnika. Međutim, navedeno
vjerovničko vijeće niti na koji način ne može zamijeniti demokratičnost koju bi vjerovnicima pružila
skupština vjerovnika, a što je razvidno kako iz sastava i načina izbora članova vjerovničkog vijeća,
tako​ ​i​ ​ovlasti​ ​koje​ ​ono​ ​ima​ ​(odnosno​ ​nema).

Primarno, teško je zamisliti da bi ukupno najviše 9 (devet) predstavnika – članova vjerovničkog vijeća
moglo odražavati pravu volju svih vjerovnika u postupku izvanredne uprave. Radi se očigledno o
uskom tijelu u kojem vjerovnici nisu niti ne mogu biti dostatno zastupljeni s obzirom na svoju
brojnost. Nadalje, bitno je naglasiti da navedeni članovi predstavljaju, u biti, predstavnika određene
skupine vjerovnika, dok određivanje vrste skupina i razvrstavanje vjerovnika u te skupine, prema
različitosti njihovog pravnog položaja, vrši izvanredni povjerenik bez ikakvih kriterija navedenih u
ZOPIU. Dakle, već samim određivanjem broja i vrsta skupina vjerovnika izvanredni povjerenik ima
mogućnost utjecaja na sastav vjerovničkog vijeća. Npr. jedna «manja» skupina vjerovnika, s manjim
ukupnim zbrojem tražbina u toj skupini, imati će svog predstavnika – člana u sastavu vjerovničkog
vijeća (jednog) jednako kao i neka «velika» skupina čiji je ukupni zbroj tražbina u toj skupini i
nekoliko puta (ili desetaka puta) veći od zbroja tražbina «manje» skupine. Isto tako, ​vjerovnici istoga
pravnog položaja mogu se svrstati u daljnje skupine prema istovrsnosti gospodarskih interesa (čl. 18.
st. 3. ZOPIU), a što omogućava nebrojene mogućnosti krojenja skupina vjerovnika, i daljnjeg
dijeljenja tih skupina na manje, od kojih svaka skupina, na kraju, koliko god mala bila, ima svoj
predstavnika – člana u vjerovničkom vijeću, a vjerovničko vijeće donosi odluke većinom glasova
prisutnih​ ​na​ ​vijeću,​ ​dok​ ​svaki​ ​član​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​ima​ ​pravo​ ​na​ ​jedan​ ​glas.

Političkim rječnikom rečeno, u usporedbi s parlamentarnim izborima, izvanredni povjerenik ima

neograničenu mogućnost krojenja izbornih jedinica prema vlastitom izboru. Kao i u većini drugih
odluka koje navodno donosi sud, tako i u slučaju vjerovničkog vijeća, sud samo tehnički utvrđuje
skupine i broj članova vjerovničkog vijeća na prijedlog izvanrednog povjerenika, bez ikakvih ovlasti da
utječe​ ​na​ ​taj​ ​prijedlog.​ ​Sud​ ​je​ ​ponovo​ ​paravan​ ​za​ ​samovlast​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

Nadalje, nakon što izvanredni povjerenik razvrsta vjerovnike u skupine prema «različitosti njihovog
pravnog položaja», a u stvarnosti prema svojim željama, ZOPIU niti jednom jedinom riječju ne
uređuje način izbora članova tog vijeća po pojedinoj skupini (da li se izbor vrši na svojevrsnoj
skupštini, ročištu, pisanim putem…). ZOPIU propisuje jedino da su izabrani članovi (dakle oni koje je
ta skupina nekako izabrala) dužni obavijestiti izvanrednog povjerenika o svom izboru i dostaviti mu
punomoći potpisane od strane obične većine svih vjerovnika iste skupine. Dakle, niti jednom riječju

Stranica​ ​14.
se ne opisuje postupak izbora i izdavanja punomoći članovima. Nadalje, postavlja se i pitanje da li
navedena ​«obična većina svih vjerovnika iste skupine» ​predstavlja običnu većinu broja vjerovnika (tj.
«broj ruku») ili zbroja njihovih tražbina. Naime, zakon dijelu koji se odnosi na glasanje o nagodbi
govori o zbroju trražbina, dok u ovom dijelu zakon navodi samo ​«običnu većinu svih vjerovnika». ​Kao
što je već u nekoliko navrata isticano, i navedena nejasnoća govori u prilog činjenici da se predmetni
zakon​ ​ne​ ​može​ ​smatrati​ ​sukladnim​ ​Ustavu​ ​RH.

Ali ZOPIU kod izbora članova vjerovničkog vijeća ne staje niti na ovim nejasnoćama, već daljnjim
odredbama razrađuje koja prava ima izvanredni povjerenik ukoliko pojedina skupina vjerovnika ne
izabere svog člana u vjerovničkom vijeću. Temeljem odredbe čl. 30. st. 8. ZOPIU, ukoliko pojedina
skupina vjerovnika ​ne imenuje člana vjerovničkog vijeća u roku od 90 dana od dana objave poziva
izvanrednog povjerenika, tada tog člana imenuje sud na prijedlog izvanrednog povjerenika (ponovno
samo tehnički, bez ikakve mogućnosti odbijanja imenovanja ili utjecaja na prijedlog izvanrednog
povjerenika).

Dakle, ZOPIU uopće ne propisuje niti daje smjernice vjerovnicima na koji način bi trebali birati svog
člana u vjerovničkom vijeću, već im daje samo rok u kojem su to dužni napraviti, a kada to vjerovnici
ne učine u navedenom roku (zato jer ne znaju kako), tada se ponovo pokazuje sva snaga ovlasti
izvanrednog​ ​povjerenika​ ​koji​ ​takvog​ ​člana​ ​imenuje​ ​isključivo​ ​sam,​ ​uz​ ​strogo​ ​tehničku​ ​potporu​ ​suda.

Po pitanju ovlasti vjerovničkog vijeća, isto ​sudjeluje u ime vjerovnika u sastavljanju i pripremi
nagodbe te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe, daje izvanrednom
povjereniku prethodnu suglasnost za preuzimanje novog zaduženja u ime i za račun dužnika (roll up),
te daje izvanrednom povjereniku suglasnost za plaćanje dospjelih tražbina koje su nastale prije
donošenja rješenja o otvaranju postupka. Navedene ovlasti bi bile u skladu s načelom zaštite prava
vjerovnika u insolvencijskom postupku kada bi članovi vjerovničkog vijeća uistinu bili birani na
demokratičan način od strane vjerovnika, i kada navedena prava i ovlasti, u praksi, ne bi izvršavalo
privremeno vjerovničko vijeće čije članove bira sam izvanredni povjerenik (formalno ih imenuje sud
na prijedlog izvanrednog povjerenika, bez ikakve mogućnosti odbijanja imenovanja i/ili utjecaja na
prijedlog​ ​izvanrednog​ ​povjerenika).

Pandan navedenom tijelu u stečajnom postupku jest odbor vjerovnika čija su osnovna prava i
dužnost informiranost te nadzor nad radom stečajnog upravitelja, uz ovlast da navedeni odbor
vjerovnika može predložiti sudu i smjenu stečajnog upravitelja. Dakle, sam odbor vjerovnika
predstavlja korektiv prema stečajnom upravitelju te brine o zaštiti interesa vjerovnika uz adekvatne
ovlasti.​ ​Takovih​ ​ovlasti,​ ​nažalost,​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​nema.

7. PRIVREMENO​ ​VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Sud​ ​će,​ ​radi​ ​zaštite​ ​interesa​ ​vjerovnika​ ​u Ne​ ​postoji​ ​takvo​ ​tijelo. Ne​ ​postoji​ ​takvo​ ​tijelo.
postupku​ ​izvanredne​ ​uprave,​ ​odlukom
osnovati​ ​privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće.
(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Sud​ ​odlukom​ ​imenuje​ ​članove
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​kako​ ​su
predloženi​ ​od​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​će​ ​podnijeti​ ​sudu
prijedlog​ ​za​ ​imenovanje​ ​članova
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​u​ ​roku
od​ ​pet​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​predlaže​ ​članove
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​sukladno

Stranica​ ​15.
 zatečenom​ ​stanju​ ​u​ ​poslovnim​ ​knjigama
dužnika​ ​i​ ​povezanih​ ​i​ ​ovisnih​ ​društava​ ​na
način​ ​da​ ​predloži​ ​po​ ​jednog​ ​člana​ ​za
svaku​ ​odgovarajuću​ ​skupinu​ ​vjerovnika.
Sud​ ​će​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o​ ​imenovanju​ ​bez
odgode​ ​čim​ ​zaprimi​ ​prijedlog​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​za​ ​imenovanje​ ​članova
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća.​ ​(čl.​ ​31.
st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Osobe​ ​određene​ ​kao​ ​članovi​ ​privremenog
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​sukladno​ ​odluci​ ​suda​ ​o
imenovanju​ ​bit​ ​će​ ​predstavljeni​ ​u
privremenom​ ​vjerovničkom​ ​vijeću​ ​putem
osoba​ ​ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje​ ​ili​ ​posebno
imenovanih​ ​punomoćnika.​ ​Članovi
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​obvezni
su​ ​u​ ​obavljanju​ ​radnji​ ​u​ ​svojstvu​ ​članova
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća
postupati​ ​savjesno​ ​i​ ​s​ ​pažnjom​ ​dobroga
gospodarstvenika.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​4.​ ​ZOPIU)
Privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​ista
prava,​ ​ovlasti​ ​i​ ​obveze​ ​određene​ ​ovim
Zakonom​ ​za​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​te
preuzima​ ​i​ ​vrši​ ​funkciju​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​sve​ ​dok​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​nije
uredno​ ​osnovano.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
U​ ​slučaju​ ​kada​ ​se​ ​ovaj​ ​Zakon​ ​poziva​ ​na
vjerovničko​ ​vijeće,​ ​smatra​ ​se​ ​da​ ​se​ ​poziva
i​ ​na​ ​privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​pod
uvjetom​ ​da​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​nije
osnovano.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​6.​ ​ZOPIU)

Sve do trenutka osnivanja vjerovničkog vijeća, sva prava i ovlasti vjerovničkog vijeća u postupku
izvanredne uprave ima tzv. «privremeno vjerovničko vijeće». Članove privremenog vjerovničkog
vijeća, na papiru, imenuje sud na prijedlog izvanrednog povjerenika. No kako predmetno imenovanje
od strane suda predstavlja isključivo tehničku radnju, odnosno, sud nema mogućnost odbiti
imenovanje ili utjecati na prijedlog izvanrednog povjerenika, razvidno je da članove privremenog
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​imenuje​ ​sam​ ​izvanredni​ ​povjerenik.

Za izbor članova «pravog» vjerovničkog vijeća mora biti ispunjena pretpostavka u vidu donošenja i
objave rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama vjerovnika, iz čega je razvidno da od dana
otvaranja postupka izvanredne uprave pa do ostvarenja navedenog uvjeta može proći znatno
vremensko razdoblje. U konkretnom slučaju postupa izvanredne uprave nad Agrokorom od otvaranja
postupka proteklo je već više od 8 (osam) mjeseci, a vjerovničko vijeće još nije izabrano. Kako je kao
krajnji rok u kojem izvanredni povjerenik može predložiti namirenje vjerovnika nagodbom naveden
rok od 12 (dvanaest) mjeseci, od dana otvaranja postupka, a koji rok se na zahtjev izvanrednog
povjerenika može produžiti još za daljnjih 3 (tri) mjeseca, tj. sveukupno 15 (petnaest) mjeseci,
razvidno je da tijekom više od polovine postupka izvanredne uprave, tj. veći dio trajanja postupka,
upravo privremeno vjerovničko vijeće ima sva prava i ovlasti vjerovničkog vijeća, a ne vjerovničko
vijeće​ ​samo.

Nadalje, kada se uzme u obzir činjenica da upravo u tom prvom razdoblju izvanredni povjerenik
izvršava najkritičnije radnje nad kojima je potreban nadzor, tj. ugovara novo zaduženje s prednosti
namirenja (tzv. «roll up» kredit), vrši vjerovnicima plaćanja dugova nastalih prije otvaranja postupka
izvanredne uprave, a za koje radnje mu je potrebna suglasnost vjerovničkog vijeća, razvidno je da
ZOPIU daje ovlast izvanrednog povjereniku da sve te radnje izvršava faktički sam, bez ikakvog
stvarnog nadzora, a sve uslijed činjenice da se ne može očekivati od tijela koje je imenovao sam
izvanredni povjerenik da odbije dati traženu suglasnost upravo tom izvanrednom povjereniku.

Stranica​ ​16.
Navedeno zakonodavno rješenje na navedeni način daje autonomiju izvanrednom povjereniku koja
je nepoznata u predstačajnom i stečajnom postupku, a privremeno vjerovničko vijeće ima isključivo
ulogu​ ​paravana​ ​kako​ ​bi​ ​se​ ​sakrila​ ​činjenica​ ​samovlasti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

8. PREUZIMANJE​ ​NOVOG​ ​ZADUŽENJA​ ​S​ ​PREDNOSTI​ ​NAMIRENJA

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak

Izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​uz​ ​prethodnu​ ​suglasnost​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​preuzeti​ ​novo​ ​zaduženje​ ​u​ ​ime​ ​i​ ​za​ ​račun​ ​dužnika​ ​radi
smanjenja​ ​sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka​ ​poslovanja,​ ​očuvanja
imovine​ ​ili​ ​ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​podmirenju​ ​tražbina​ ​iz​ ​operativnog
poslovanja,​ ​a​ ​koje​ ​će​ ​imati​ ​prednost​ ​prilikom​ ​namirenja​ ​pred
ostalim​ ​tražbinama​ ​vjerovnika,​ ​izuzev​ ​tražbina​ ​radnika​ ​i​ ​bivših
radnika.​ ​(čl.​ ​39.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Tražbine​ ​radnika​ ​i​ ​bivših​ ​radnika​ ​imat​ ​će​ ​prednost​ ​prilikom
namirenja​ ​pred​ ​novim​ ​zaduženjem​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​članka.​ ​(čl.
39.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Vjerovnici​ ​tražbina​ ​iz​ ​zaduženja​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​članka​ ​smatrat
će​ ​se​ ​vjerovnicima​ ​s​ ​pravom​ ​prednosti​ ​uz​ ​odgovarajuću​ ​primjenu
odredaba​ ​Stečajnog​ ​zakona​ ​vezano​ ​uz​ ​vjerovnike​ ​stečajne​ ​mase,​ ​s
pravom​ ​prednosti​ ​prije​ ​svih​ ​drugih​ ​tražbina,​ ​osim​ ​ako​ ​nije
drugačije​ ​predviđeno​ ​ovim​ ​Zakonom.​ ​Vjerovnici​ ​tražbina​ ​iz
zaduženja​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​članka​ ​smatrat​ ​će​ ​se​ ​vjerovnicima
stečajne​ ​mase​ ​u​ ​slučaju​ ​otvaranja​ ​stečajnog​ ​ili​ ​bilo​ ​kojeg​ ​drugog
postupka​ ​nakon​ ​završetka​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​nad
dužnikom​ ​ili​ ​njegovim​ ​povezanim​ ​i​ ​ovisnim​ ​društvima​ ​sukladno
članku​ ​13.​ ​stavku​ ​4.​ ​ovoga​ ​Zakona,​ ​a​ ​nad​ ​kojim​ ​je​ ​bio​ ​otvoren
postupak​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​te​ ​će​ ​imati​ ​prednost​ ​namirenja.​ ​(čl.
39.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Dužnik može uz suglasnost vjerovnika koji zajedno imaju više od
dvije trećine pravomoćno utvrđenih tražbina preuzeti novo
zaduženje u novcu radi privremenog financiranja nastalog da bi se
osigurao kontinuitet poslovanja tijekom predstečajnoga postupka.
(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka daje se pismeno najkasnije na
ročištu​ ​za​ ​glasovanje​ ​o​ ​planu​ ​restrukturiranja.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, sud će u roku od tri dana od
dana kada mu je dužnik dostavio suglasnost potrebnoga broja
vjerovnika rješenjem utvrditi da je dužniku dana suglasnost za
preuzimanje novog zaduženja u novcu radi privremenog
financiranja.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka sud će utvrditi iznose i uvjete
novog zaduženja te rokove u kojima će se namirivati tražbine iz
novoga​ ​zaduženja.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Ako se nad dužnikom otvori stečajni postupak, tražbine
vjerovnika koji su dužniku dali novčana sredstva za novo
zaduženje u skladu s odredbama ovoga članka namirit će se do
iznosa novoga zaduženja prije ostalih stečajnih vjerovnika, osim
vjerovnika​ ​prvoga​ ​višega​ ​isplatnog​ ​reda.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​6.​ ​SZ)

Predmetni institut «novog zaduženja s prednosti namirenja» naveden u odredbama ZOPIU

predstavlja novinu u hrvatskom pravu. Dana 2. studenog 2017. godine stupile su na snagu izmjene i
dopune SZ koje predmetni institut uvode i u odredbe koje uređuju predstečajni postupak, međutim,
uz​ ​ipak​ ​(srećom)​ ​drugačija​ ​rješenja​ ​u​ ​odnosu​ ​na​ ​ona​ ​koja​ ​sadrži​ ​ZOPIU.

U predstečajnom postupku preuzimanje novog zaduženja radi privremenog financiranja (tzv. «roll
up» kreditiranje) može preuzeti sam dužnik, tj. njegova uprava, uz suglasnost vjerovnika koji imaju
zajedno​ ​više​ ​od​ ​dvije​ ​trećine​ ​pravomoćno​ ​utvrđenih​ ​svih​ ​tražbina.

S druge strane, u postupku izvanredne uprave navedena ovlast je dana izvanrednom povjereniku, uz
prethodnu suglasnost vjerovničkog vijeća i bez ikakvog odobrenja ili suglasnosti suda. Navedeno je
sporno iz razloga što o navedenoj suglasnosti u praksi ne odlučuju izabrani predstavnici vjerovnika
kroz vjerovničko vijeće (koliko god ono sporno bilo), već isključivo članovi privremenog vjerovničkog
vijeća, a koje imenuje sam izvanredni povjerenik (kao što je ranije elaborirano). Navedena sumnja se
ukazuje osnovanom primarno iz razloga što je po samoj prirodi stvari razvidno da će do takvog novog
zaduženja doći tijekom samog početka postupka izvanredne uprave. Kako za sklapanje predmetnog
pravnog posla nije potrebno odobrenje suda, razvidno je da je u postupku izvanredne uprave
preuzimanje novog zaduženja u isključivoj nadležnosti izvanrednog povjerenika, bez ikakve kontrole
i/ili​ ​suglasnosti​ ​potrebne​ ​većine​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​suda.

Pri navedenom se mora uzeti u obzir da takovo novo zaduživanje s prednosti namirenja može imati
krajnje različite ekonomske uvjete zaduženja, te kroz navedeno i različiti utjecaj na imovinsko stanje
dužnika. Kada se uzme u obzir činjenica da redovni kreditori (poslovne banke), s obzirom na rizik,
izloženost i obvezu rezervacija uslijed takvog financiranja, najčešće, nisu voljni pod redovnim

Stranica​ ​17.
uvjetima financirati dužnike nad kojima su pokrenuti insolvencijski postupci, razvidno je da je takvo
kreditiranje moguće isključivo pod krajnje nepovoljnim uvjetima, kako po pitanju ugovorene
kamatne stope, tako i po pitanju prekomjernih kolaterala. Samim time, kako su navedeni uvjeti
kreditiranja nepovoljniji od uvjeta redovnog kreditiranja, postavlja se pitanje koja granica
«nepovoljnosti» je dopuštena, odnosno, koja je granica se ne smije priječi kako se ne bi radilo o
štetnom ugovoru i svim posljedicama koje sklapanje istog nosi. Iz navedenog razloga upravo odredbe
SZ-a, pravilno, zahtijevaju suglasnost dvotrećinske većine svih utvrđenih tražbina za sklapanje
navedenog posla, a sve kako se ne bi preuzelo zaduženje koje prekomjerno oštećuje dužnika,
odnosno,​ ​kako​ ​bi​ ​se​ ​sačuvala​ ​imovina​ ​dužnika​ ​iz​ ​koje​ ​se,​ ​na​ ​kraju,​ ​namiruju​ ​vjerovnici.

S druge strane, odredbe ZOPIU, kako je ranije navedeno, ostavljaju izvanrednom povjereniku
potpunu autonomiju u ugovaranju navedenog novog zaduženja i određivanja svih uvjeta navedenog
pravnog posla (neprimjerena kamatna stopa, prekomjerni kolaterali i sl.), što otvara mogućnost
prekomjernog umanjenja imovine dužnika, te u konačnici i oštećenje vjerovnika, sve bez ikakvog
stvarnog​ ​nadzora​ ​vjerovnika.

9. PLAĆANJA​ ​ZA​ ​VRIJEME​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Uz​ ​suglasnost​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,
izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​izvršiti
plaćanja​ ​dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale
prije​ ​donošenja​ ​rješenja​ ​o​ ​otvaranju
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​ako​ ​je​ ​to
nužno​ ​radi​ ​smanjenja​ ​sistemskog​ ​rizika,
nastavka​ ​poslovanja,​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​i
ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​tražbinama​ ​iz​ ​redovnog​ ​ili
operativnog​ ​poslovanja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Uz​ ​suglasnost​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,
osobe​ ​ovlaštene​ ​za​ ​zastupanje​ ​ovisnih​ ​i
povezanih​ ​društava​ ​dužnika​ ​mogu​ ​izvršiti
plaćanja​ ​dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale
prije​ ​donošenja​ ​rješenja​ ​o​ ​otvaranju
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​prema
ovisnom​ ​ili​ ​povezanom​ ​društvu​ ​kojeg​ ​su
ovlaštene​ ​zastupati,​ ​ako​ ​je​ ​to​ ​nužno​ ​radi
smanjenja​ ​sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka
poslovanja​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​i​ ​ako​ ​se​ ​radi
o​ ​tražbinama​ ​iz​ ​redovnog​ ​ili​ ​operativnog
poslovanja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Tražbine​ ​koje​ ​se​ ​odnose​ ​na​ ​isporuku​ ​robe
i​ ​pružanje​ ​usluga​ ​dužniku​ ​ili​ ​bilo​ ​kojem
ovisnom​ ​ili​ ​povezanom​ ​društvu,​ ​a​ ​koje
nisu​ ​dospjele​ ​do​ ​dana​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave,​ ​smatraju​ ​se
tražbinama​ ​čije​ ​podmirenje​ ​je​ ​vezano​ ​uz
redovno​ ​poslovanje.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga Iz​ ​stečajne​ ​mase​ ​najprije​ ​se​ ​namiruju
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​dužnik troškovi​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​ostale
može​ ​obavljati​ ​samo​ ​plaćanja​ ​nužna​ ​za obveze​ ​stečajne​ ​mase.​ ​(čl.​ ​154.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
redovno​ ​poslovanje​​ i​ ​ ​ispunjavati​ ​obveze​ ​iz Obveze​ ​stečajne​ ​mase​ ​stečajni​ ​upravitelj
novog​ ​zaduženja​ ​koje​ ​je​ ​preuzeo​ ​u​ ​skladu​ ​s namirit​ ​će​ ​redom​ ​kojim​ ​one​ ​dospijevaju.
člankom​ ​62.a​ ​ovoga​ ​Zakona.​ ​(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​1. (čl.​ ​154.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
SZ)
Stečajni​ ​vjerovnici​ ​se​ ​prema​ ​svojim
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga tražbinama​ ​razvrstavaju​ ​u​ ​isplatne​ ​redove.
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​dužnik​ ​ne
Vjerovnici​ ​kasnijega​ ​isplatnoga​ ​reda​ ​mogu
smije​ ​ispunjavati​ ​obveze​ ​nastale​ ​i​ ​dospjele se​ ​namiriti​ ​tek​ ​nakon​ ​što​ ​budu​ ​u​ ​cijelosti
prije​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga​ ​postupka, namireni​ ​vjerovnici​ ​prethodnoga​ ​isplatnog
osim:​ ​plaćanja​ ​iz​ ​radnoga​ ​odnosa​ ​u​ ​bruto reda.​ ​Stečajni​ ​vjerovnici​ ​istoga​ ​isplatnog
iznosu​ ​za​ ​radnike​ ​i​ ​prijašnje​ ​dužnikove reda​ ​namiruju​ ​se​ ​razmjerno​ ​veličini​ ​svojih
radnike​ ​čije​ ​su​ ​tražbine​ ​dospjele​ ​do​ ​dana tražbina.​ ​(čl.​ ​137.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
otvaranja​ ​predstečajnoga​ ​postupka,
otpremnine​ ​do​ ​iznosa​ ​propisanoga
zakonom​ ​i​ ​kolektivnim​ ​ugovorom,​ ​tražbine
po​ ​osnovi​ ​naknade​ ​štete​ ​pretrpljene​ ​zbog
ozljede​ ​na​ ​radu​ ​ili​ ​profesionalne​ ​bolesti,
odnosno​ ​plaće​ ​radnika​ ​uvećane​ ​za​ ​iznos
doprinosa​ ​na​ ​osnovicu​ ​i​ ​druga​ ​materijalna
prava​ ​radnika​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​ugovorima​ ​o​ ​radu​ ​i
kolektivnim​ ​ugovorima​ ​dospjela​ ​nakon
podnošenja​ ​prijedloga​ ​za​ ​otvaranje
predstečajnoga​ ​postupka,​ ​plaćanja​ ​za
troškove​ ​predstečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​druga
plaćanja​ ​nužna​ ​za​ ​redovno​ ​poslovanje
propisana​ ​posebnim​ ​zakonom.​ ​(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​2.
SZ)

U​ ​tražbine​ ​iz​ ​operativnog​ ​poslovanja​ ​ne
ulaze​ ​tražbine​ ​financijskih​ ​i​ ​kreditnih
institucija​ ​i​ ​imatelja​ ​vrijednosnih​ ​papira,
osim​ ​vezano​ ​uz​ ​zaduženja​ ​s​ ​prednosti
namirenja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Pravne​ ​poslove​ ​kojima​ ​se​ ​otuđuje​ ​ili
opterećuje​ ​imovina​ ​dužnika​ ​dužnik​ ​može
poduzimati​ ​samo​ ​na​ ​temelju​ ​prethodnoga
odobrenja​ ​povjerenika​ ​ili​ ​suda​ ​ako
povjerenik​ ​nije​ ​imenovan.​ ​(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Mjenice​ ​i​ ​čekovi​ ​te​ ​drugi​ ​nalozi​ ​za​ ​plaćanje
izdani​ ​prije​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka​ ​ne​ ​naplaćuju​ ​se​ ​na​ ​teret​ ​računa
dužnika​ ​za​ ​vrijeme​ ​trajanja​ ​postupka,​ ​ali​ ​je
dopušteno​ ​prezentiranje​ ​mjenica,​ ​s​ ​tim​ ​da
će​ ​se​ ​na​ ​mjenici​ ​utvrditi​ ​datum​ ​(dan)
prezentiranja​ ​i​ ​izdati​ ​potvrda​ ​da​ ​po​ ​mjenici
nije​ ​plaćeno​ ​zato​ ​što​ ​je​ ​nad​ ​dužnikom

Stranica​ ​18.
 otvoren​ ​predstečajni​ ​postupak.​ ​(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​5.
SZ)

U predstečajnom i stečajnom postupku jasno su propisani kriteriji pod kojima se namiruju obveze
nastale nakon otvaranja tih postupaka, dok je namirenje tražbina koje su nastale prije otvaranje tih
postupaka moguće jedino i isključivo: (a) u predstečajnom postupku kroz prihvaćeni plan
restrukturiranja, te (b) u stečajnom postupku kroz isplatne redove, s time da se stečajni vjerovnici
istoga isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina, što je u skladu s načelom
razmjernog​ ​namirenja​ ​vjerovnika.

Suprotno navedenom, postupak izvanredne uprave omogućava izvanrednom povjereniku ​plaćanja

dospjelih tražbina koje su nastale i prije donošenja rješenja o otvaranju postupka izvanredne uprave;
ako je to nužno radi smanjenja sistemskog rizika, nastavka poslovanja, očuvanja imovine i ako se radi
o tražbinama iz redovnog ili operativnog poslovanja. Za takvo plaćanje izvanredni povjerenik mora
imati​ ​suglasnost​ ​vjerovničkog​ ​vijeća.

Navedeno je sporno primarno već iz razloga što većinu tijeka postupka vjerovničko vijeće ne postoji
već navedenu suglasnost izvanrednom povjereniku daje privremeno vjerovničko vijeće, a koje
stvarno imenuje sam izvanredni povjerenik i koje time ne može predstavljati adekvatan korektiv u
radu izvanrednog povjerenika (kako je već višestruko elaborirano ranije). Nadalje, ZOPIU ne
propisuje nikakve kriterije redoslijeda namirenja takvih tražbina, uslijed čega izvanredni povjerenik
(ponovo) ima potpunu autonomiju kako u izboru vjerovnika čije će tražbine namiriti, tako i u izboru
redoslijeda​ ​kojim​ ​će​ ​to​ ​činiti,​ ​kao​ ​i​ ​po​ ​pitanju​ ​visine​ ​tražbine​ ​koju​ ​će​ ​namiriti.

Pri navedenom ne postoje nikakve zakonske zabrane isplate tražbina vjerovnicima koji su članovi
privremenog ili redovnog vjerovničkog vijeća, a koji mu daje suglasnost za takvu isplatu. Dakle,
članovi privremenog ili redovnog vjerovničkog vijeća mogu dati suglasnost izvanrednom povjereniku
da upravo njima namiri sva ili veći dio njihovih potraživanja nastalih prije otvaranja postupka
izvanredne uprave, a sud i ostali vjerovnici na takvu odluku ne bi mogli utjecati niti postoji pravni lijek
kojim​ ​bi​ ​se​ ​ista​ ​mogla​ ​osporiti.

Navedeno nedvojbeno predstavlja moćno oružje u rukama izvanrednog povjerenika koje mu može
omogućiti pribavu naklonosti vjerovnika koji su članovi privremenog ili redovnog vjerovničkog vijeća.
Kada se isto svede pod isti nazivnik s ranije obrađenim institutom preuzimanja novog zaduženja s
prednosti namirenja, a koje novo zaduženje izvanrednom povjereniku pribavlja znatna novčana
sredstva kojima može raspolagati upravo na gore opisani način, učinci takvog oružja se multipliciraju
(kao​ ​i​ ​štetne​ ​posljedice​ ​po​ ​dužnika​ ​i​ ​vjerovnike​ ​koji​ ​nisu​ ​«odabrani»).

Takva mogućnost postupanja koju ZOPIU dopušta izvanrednom povjereniku nije niti može biti
sukladna​ ​načelu​ ​ravnomjernom​ ​namirenju​ ​svih​ ​vjerovnika.

10. ZABRANA​ ​POKRETANJA​ ​I​ ​VOĐENJA​ ​POSTUPAKA​ ​PROTIV​ ​DUŽNIKA

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​postupka​ ​izvanredne
uprave​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​nije
dopušteno​ ​pokretanje​ ​parničnih,​ ​ovršnih​ ​i
postupaka​ ​osiguranja​ ​kao​ ​niti​ ​postupaka
izvansudske​ ​naplate,​ ​protiv​ ​dužnika​ ​i
njegovih​ ​ovisnih​ ​i​ ​povezanih​ ​društava,
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​nije
dopušteno​ ​pokretanje​ ​parničnih,​ ​ovršnih,
upravnih​ ​i​ ​postupaka​ ​osiguranja​ ​protiv
dužnika.​ ​(čl.​ ​68.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Nakon​ ​otvaranja​ ​stečajnoga​ ​postupka
pojedini​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​ne​ ​mogu​ ​protiv
dužnika​ ​tražiti​ ​ovrhu​ ​ili​ ​osiguranje​ ​na
dijelovima​ ​imovine​ ​koja​ ​ulazi​ ​u​ ​stečajnu
masu​ ​niti​ ​na​ ​drugoj​ ​imovini​ ​dužnika.​ ​(čl.
169.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

Stranica​ ​19.
 osim​ ​postupaka​ ​koji​ ​se​ ​odnose​ ​na​ ​sporove
iz​ ​radnih​ ​odnosa.​ ​(čl.​ ​41.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Navedeni​ ​postupci​ ​koji​ ​su​ ​u​ ​tijeku
prekidaju​ ​se​ ​danom​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave.​ ​(čl.​ ​41.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Navedeni​ ​postupci​ ​koji​ ​su​ ​u​ ​tijeku​ ​prekidaju
se​ ​danom​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka.​ ​(čl.​ ​68.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Gore​ ​navedene​ ​odredbe​ ​ne​ ​primjenjuju​ ​se
na​ ​postupke​ ​na​ ​koje​ ​predstečajni​ ​postupak
ne​ ​utječe,​ ​kao​ ​ni​ ​na​ ​postupke​ ​radi
ostvarenja​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale​ ​nakon
otvaranja​ ​predstečajnoga​ ​postupka.​ ​(čl.​ ​68.
st.​ ​4.​ ​SZ)
Parnični​ ​postupci​ ​pokrenuti​ ​prije
otvaranja​ ​stečajnog​ ​postupka​ ​prekidaju​ ​se
dok​ ​ih​ ​ne​ ​preuzme​ ​stečajni​ ​upravitelj.
Moguće​ ​je​ ​pokretanje​ ​parničnih
postupaka​ ​protiv​ ​stečajnog​ ​dužnika​ ​i
nakon​ ​otvaranja​ ​stečajnog​ ​postupka​ ​(osim
onih​ ​predmetom​ ​kojih​ ​je​ ​isplata​ ​tražbina
nastalih​ ​prije​ ​otvaranja​ ​stečajnog
postupka)

Nakon otvaranja predstečajnog i stečajnog postupka nije dopušteno pokretanje postupaka radi
naplate tražbina protiv dužnika nastalih prije otvaranja tih postupaka, dok je moguće nastavljanje
svih ostalih postupaka i pokretanje novih na koje predstečajni i stečajni postupak ne utječu (postupci
radi naplate tražbina nastalih nakon otvaranja predstečajnog i stečajnog postupka, postupci
predmetom​ ​kojih​ ​je​ ​utvrđenje​ ​određenih​ ​činjenica​ ​i​ ​sl.).

S druge strane, ZOPIU ne pravi nikakvu razliku između postupaka, te je izrijekom propisana zabrana
pokretanja ​svih ​parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao i postupaka izvansudske naplate, protiv
dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih
odnosa. Također, navedeni postupci koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja postupka
izvanredne​ ​uprave.

Navedeno u praksi znači da je tijekom postupka izvanredne uprave protiv dužnika nemoguće
pokrenuti i/ili voditi postupke na utvrđenje određenih činjenica, postupke određivanja privremenih
mjera zabrane poduzimanja određenih radnji, postupke radi naplate tražbina nastalih nakon
otvaranja postupka izvanredne uprave i sl. Isto u praksi pruža, ponovo, prekomjernu zaštitu radnji
koje poduzima izvanredni povjerenik, odnosno, moćno oružje. Naime, vjerovnici i treće osobe su na
navedeni način u postupku izvanredne uprave u potpunosti onemogućeni u ostvarivanju svojih prava
protiv dužnika, te jedini način na koji svoja prava mogu ostariti jest da ih izvanredni povjerenik
(dobrovoljno) pristane ispuniti. Primjera radi: (i) dobavljač koji isporuči dužniku robu nakon otvaranja
postupka nakon dospijeća, u slučaju neplaćanja od strane dužnika, nema nikakav mehanizam
naplate svoje tražbine (ne može pokrenuti parnicu radi isplate, ne može pustiti zadužnicu na
naplatu), već ovisi isključivo o dobroj volji izvanrednog povjerenika da li će ispuniti njegovu tražbinu;
ili (ii) u slučaju sklapanja ništetnog ili pobojnog posla od strane izvanrednog povjerenika ne postoji
mogućnost (dok postupak traje) ustajanja tužbom radi utvrđenja ništetnosti odnosno pobojnosti
takvog pravnog posla i traženja privremene mjere da sud zabrani izvršenje radnji po tom pravnom
poslu.

Ponovo se postavlja pitanje zašto ZOPIU (za razliku od SZ-a) pruža takvu prekomjernu zaštitu
radnjama koje poduzima izvanredni povjerenik, a koja u potpunosti onemogućava vjerovnike i treće
osobe s pravnim interesom da tijekom postupka izvanredne uprave ostvaruju svoja prava protiv
dužnika​ ​na​ ​koja​ ​sklapanje​ ​nagodbe​ ​i​ ​činjenica​ ​vođenja​ ​postupka​ ​niti​ ​na​ ​koji​ ​način​ ​ne​ ​utječu.

11. NAMIRENJE​ ​VJEROVNIKA​ ​NAGODBOM

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Izvanredni​ ​povjerenik​ ​uz​ ​suglasnost
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​može​ ​predložiti
namirenje​ ​vjerovnika​ ​nagodbom.​ ​(čl.​ ​43.
st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​predlaže
vjerovničkom​ ​vijeću​ ​i​ ​vjerovnicima
nagodbu​ ​ako​ ​procijeni​ ​da​ ​je​ ​reguliranje
odnosa​ ​vjerovnika​ ​i​ ​dužnika​ ​nagodbom
Podnositelj​ ​prijedloga​ ​za​ ​otvaranje
predstečajnoga​ ​postupka​ ​dužan​ ​je​ ​uz
prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​predstečajnoga
postupka​ ​dostaviti​ ​i​ ​prijedlog​ ​plana
restrukturiranja.​ ​(čl.​ ​26.​ ​SZ)
Prijedlog​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​mora
sadržavati:
Stečajni​ ​plan​ ​ima​ ​pravo​ ​sudu​ ​podnijeti
stečajni​ ​upravitelj.​ ​(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sa​ ​stečajnim​ ​upraviteljem​ ​u​ ​izradi
stečajnoga​ ​plana​ ​savjetodavno​ ​surađuju
odbor​ ​vjerovnika,​ ​ako​ ​je​ ​osnovan,​ ​i​ ​dužnik
pojedinac.​ ​(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Dužnik​ ​koji​ ​podnosi​ ​prijedlog​ ​za​ ​otvaranje
stečajnoga​ ​postupka​ ​može​ ​predložiti

Stranica​ ​20.
 svrsishodno​ ​uzimajući​ ​u​ ​obzir​ ​sve
okolnosti​ ​konkretnog​ ​slučaja.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​3.
ZOPIU)
U​ ​ime​ ​vjerovnika​ ​u​ ​izradi​ ​nagodbe
sudjeluje​ ​vjerovničko​ ​vijeće.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​4.
ZOPIU)
Nagodbom​ ​se,​ ​među​ ​ostalim,​ ​može:
–​ ​prenijeti​ ​dio​ ​ili​ ​sva​ ​imovina​ ​dužnika​ ​na
jednu​ ​ili​ ​više​ ​već​ ​postojećih​ ​osoba​ ​ili
osoba​ ​koje​ ​će​ ​tek​ ​biti​ ​osnovane,​ ​uz
isključenje​ ​primjene​ ​općeg​ ​pravila​ ​o
pristupanju​ ​dugu​ ​u​ ​slučaju​ ​preuzimanja
neke​ ​imovinske​ ​cjeline​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim​ ​se
uređuju​ ​obvezni​ ​odnosi​ ​i​ ​o​ ​dužnosti
davanja​ ​izjave​ ​o​ ​nepostojanju​ ​dugovanja​ ​iz
zakona​ ​kojim​ ​se​ ​uređuje​ ​postupak​ ​u
sudskom​ ​registru
–​ ​ostaviti​ ​dužniku​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
njegove​ ​imovine​ ​radi​ ​nastavljanja
poslovanja​ ​dužnika
–​ ​dužnika​ ​pripojiti​ ​drugoj​ ​osobi​ ​ili​ ​spojiti​ ​s
jednom​ ​ili​ ​više​ ​osoba
–​ ​prodati​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio​ ​imovine
dužnika,​ ​raspodijeliti​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
imovine​ ​dužnika​ ​između​ ​vjerovnika
–​ ​smanjiti​ ​ili​ ​odgoditi​ ​isplata​ ​obveza
dužnika
–​ ​obveze​ ​dužnika​ ​pretvoriti​ ​u​ ​kredit​ ​ili
zajam​ ​odnosno​ ​temeljni​ ​kapital​ ​dužnika​ ​ili
nekih​ ​od​ ​njegovih​ ​ovisnih​ ​društava
odnosno​ ​u​ ​kapital​ ​novoosnovanih
društava
–​ ​preuzeti​ ​jamstvo​ ​ili​ ​dati​ ​drugo​ ​osiguranje
za​ ​ispunjenje​ ​obveza​ ​dužnika
–​ ​urediti​ ​odgovornost​ ​dužnika​ ​nakon
nagodbe.
(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
U​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​koji​ ​se
provodi​ ​nad​ ​dužnikom​ ​te​ ​povezanim​ ​i
ovisnim​ ​društvima​ ​podnijet​ ​će​ ​se
jedinstven​ ​prijedlog​ ​nagodbe.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​6.
ZOPIU)
Pravo​ ​glasa​ ​nemaju​ ​povezane​ ​osobe​ ​nad
kojima​ ​se​ ​provodi​ ​postupak​ ​izvanredne
uprave.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​12.​ ​ZOPIU)
Nagodba​ ​se​ ​smatra​ ​prihvaćenom​ ​ako​ ​je​ ​za
nju​ ​glasovala​ ​većina​ ​svih​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako
je​ ​u​ ​svakoj​ ​skupini​ ​zbroj​ ​tražbina
vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za​ ​nagodbu
veći​ ​od​ ​zbroja​ ​tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su
glasovali​ ​protiv​ ​prihvaćanja​ ​nagodbe.
Iznimno,​ ​smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici
prihvatili​ ​nagodbu​ ​ako​ ​ukupni​ ​zbroj
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za
nagodbu​ ​iznosi​ ​najmanje​ ​dvije​ ​trećine​ ​od
ukupnih​ ​tražbina.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​14.​ ​ZOPIU)
Nagodbu​ ​koja​ ​je​ ​prihvaćena​ ​od​ ​strane
vjerovnika​ ​sud​ ​će​ ​potvrditi​ ​rješenjem​ ​o
potvrdi​ ​nagodbe.​ ​Takvo​ ​rješenje​ ​ima
snagu​ ​ovršne​ ​isprave.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​15.
ZOPIU)
Sud​ ​će​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​uskratiti
potvrdu​ ​nagodbe:
1. ako​ ​su​ ​bitno​ ​povrijeđeni​ ​propisi
o​ ​sadržaju​ ​nagodbe​ ​i
postupanju​ ​prilikom​ ​njezine
izrade​ ​i​ ​donošenja,​ ​kao​ ​i​ ​o
Stranica​ ​21.
1. činjenice​ ​i​ ​okolnosti​ ​iz​ ​kojih
proizlazi​ ​postojanje​ ​prijeteće
nesposobnosti​ ​za​ ​plaćanje
2. izračun​ ​manjka​ ​likvidnih
sredstava​ ​na​ ​dan​ ​priloženih
financijskih​ ​izvještaja
3. mjere​ ​financijskoga
restrukturiranja​ ​i​ ​izračun
njihovih​ ​učinaka​ ​na​ ​manjak
likvidnih​ ​sredstava
4. mjere​ ​operativnoga
restrukturiranja​ ​i​ ​izračun
njihovih​ ​učinaka​ ​na​ ​poslovanje
5. plan​ ​poslovanja​ ​za​ ​razdoblje​ ​do
kraja​ ​tekuće​ ​i​ ​za​ ​dvije​ ​sljedeće
kalendarske​ ​godine​ ​uz​ ​detaljno
obrazloženje​ ​razloga​ ​za
utvrđivanje​ ​svake​ ​pozicije​ ​plana
6. planiranu​ ​bilancu​ ​na​ ​zadnji​ ​dan
razdoblja​ ​za​ ​koje​ ​je​ ​sastavljen
plan​ ​poslovanja
7. analizu​ ​svih​ ​tražbina​ ​prema​ ​visini
i​ ​vrsti​ ​(tražbine​ ​radnika​ ​i
prijašnjih​ ​dužnikovih​ ​radnika,
izlučna​ ​prava,​ ​razlučna​ ​prava,
tražbine​ ​za​ ​koje​ ​se​ ​vodi
postupak,​ ​neosigurane​ ​tražbine​ ​i
druge​ ​tražbine)
8. ponudu​ ​vjerovnicima
razvrstanim​ ​u​ ​skupine
odgovarajućom​ ​primjenom
pravila​ ​o​ ​razvrstavanju​ ​sudionika
u​ ​stečajnom​ ​planu​ ​koja​ ​sadržava
načine,​ ​rokove​ ​i​ ​uvjete
namirenja​ ​tražbina
9. najavu​ ​novoga​ ​zaduženja​ ​u
novcu​ ​radi​ ​privremenog
financiranja,​ ​ako​ ​je​ ​dužnik​ ​takvu
mjeru​ ​restrukturiranja​ ​predvidio
i
10. planirani​ ​iznos​ ​troškova
restrukturiranja.
(čl.​ ​27.​ ​SZ)
Smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici​ ​prihvatili​ ​plan
restrukturiranja​ ​ako​ ​je​ ​za​ ​njega​ ​glasovala
većina​ ​svih​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​u​ ​svakoj​ ​skupini
zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za
plan​ ​dvostruko​ ​prelazi​ ​zbroj​ ​tražbina
vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​protiv
prihvaćanja​ ​plana.​ ​(čl.​ ​59.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Ako​ ​vjerovnici​ ​prihvate​ ​plan
restrukturiranja,​ ​sud​ ​će​ ​rješenjem​ ​utvrditi
prihvaćanje​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​i
potvrditi​ ​predstečajni​ ​sporazum,​ ​osim​ ​ako:
−​ ​koji​ ​od​ ​vjerovnika​ ​učini​ ​vjerojatnim​ ​da​ ​se
planom​ ​restrukturiranja​ ​umanjuju​ ​prava
ispod​ ​razine​ ​koju​ ​bi​ ​razumno​ ​očekivao
ostvariti​ ​u​ ​slučaju​ ​neprovedbe
restrukturiranja​ ​poslovanja​ ​dužnika
−​ ​iz​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​ne​ ​proizlazi
vjerojatnost​ ​da​ ​će​ ​njegova​ ​provedba
omogućiti​ ​sposobnost​ ​za​ ​plaćanje​ ​dužniku
u​ ​razdoblju​ ​do​ ​kraja​ ​tekuće​ ​i​ ​u​ ​dvije
sljedeće​ ​kalendarske​ ​godine
−​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​nije​ ​određeno
namirenje​ ​iznosa​ ​koji​ ​bi​ ​dobili​ ​vjerovnici​ ​da
njihova​ ​tražbina​ ​nije​ ​osporena​ ​ili
smjernice​ ​za​ ​donošenje​ ​stečajnoga​ ​plana
o​ ​kojima​ ​se​ ​na​ ​izvještajnom​ ​ročištu
očituju​ ​stečajni​ ​upravitelj​ ​i​ ​stečajni
vjerovnici.​ ​(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Stečajnim​ ​planom​ ​može​ ​se:
–​ ​ostaviti​ ​dužniku​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
njegove​ ​imovine​ ​radi​ ​nastavljanja
poslovanja​ ​dužnika
–​ ​prenijeti​ ​dio​ ​ili​ ​svu​ ​imovinu​ ​dužnika​ ​na
jednu​ ​ili​ ​više​ ​već​ ​postojećih​ ​osoba​ ​ili
osoba​ ​koje​ ​će​ ​tek​ ​biti​ ​osnovane,​ ​uz
isključenje​ ​primjene​ ​općeg​ ​pravila​ ​o
pristupanju​ ​dugu​ ​u​ ​slučaju​ ​preuzimanja
neke​ ​imovinske​ ​cjeline​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim​ ​se
uređuju​ ​obvezni​ ​odnosi​ ​i​ ​o​ ​dužnosti
davanja​ ​izjave​ ​o​ ​nepostojanju​ ​dugovanja​ ​iz
zakona​ ​kojim​ ​se​ ​uređuje​ ​postupak​ ​u
sudskom​ ​registru
–​ ​dužnika​ ​pripojiti​ ​drugoj​ ​osobi​ ​ili​ ​spojiti​ ​s
jednom​ ​ili​ ​više​ ​osoba
–​ ​prodati​ ​svu​ ​imovinu​ ​ili​ ​dio​ ​imovine
dužnika,​ ​s​ ​razlučnim​ ​pravima​ ​ili​ ​bez
razlučnih​ ​prava
–​ ​raspodijeliti​ ​svu​ ​imovinu​ ​ili​ ​dio​ ​imovine
dužnika​ ​između​ ​vjerovnika
–​ ​odrediti​ ​način​ ​namirenja​ ​stečajnih
vjerovnika
–​ ​namiriti​ ​ili​ ​izmijeniti​ ​razlučna​ ​prava
–​ ​smanjiti​ ​ili​ ​odgoditi​ ​isplatu​ ​obveza
dužnika
–​ ​obveze​ ​dužnika​ ​pretvoriti​ ​u​ ​kredit
–​ ​preuzeti​ ​jamstvo​ ​ili​ ​dati​ ​drugo​ ​osiguranje
za​ ​ispunjenje​ ​obveza​ ​dužnika
–​ ​urediti​ ​odgovornost​ ​dužnika​ ​nakon
završetka​ ​stečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici​ ​prihvatili
stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je​ ​u​ ​svakoj​ ​skupini
glasovala​ ​većina​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​zbroj
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za
stečajni​ ​plan​ ​dvostruko​ ​prelazi​ ​zbroj
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​protiv
toga​ ​da​ ​se​ ​stečajni​ ​plan​ ​prihvati.​ ​(čl.​ ​330.
st.​ ​1.​ ​SZ)
Ako​ ​se​ ​stečajnim​ ​planom​ ​ne​ ​zadire​ ​u
prava​ ​razlučnih​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​stečajni
vjerovnici​ ​nisu​ ​razvrstani​ ​u​ ​posebne
skupine,​ ​smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici
prihvatili​ ​stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je​ ​za​ ​njega
glasovala​ ​većina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su
glasovali​ ​i​ ​ako​ ​zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika
koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za​ ​stečajni​ ​plan​ ​prelazi
zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali
protiv​ ​toga​ ​da​ ​se​ ​on​ ​prihvati.​ ​(čl.​ ​330.​ ​st.
3.​ ​SZ)
Nakon​ ​što​ ​stečajni​ ​plan​ ​prihvate​ ​vjerovnici
i​ ​nakon​ ​što​ ​na​ ​njega​ ​pristane​ ​dužnik,​ ​sud
će​ ​odlučiti​ ​o​ ​tome​ ​hoće​ ​li​ ​stečajni​ ​plan
potvrditi.​ ​(čl.​ ​334.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sud​ ​će​ ​prije​ ​toga​ ​saslušati​ ​stečajnoga
upravitelja,​ ​odbor​ ​vjerovnika,​ ​ako​ ​je
osnovan,​ ​i​ ​dužnika.​ ​(čl.​ ​334.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Ako​ ​je​ ​stečajnim​ ​planom​ ​određeno​ ​da​ ​se
prije​ ​potvrde​ ​moraju​ ​ispuniti​ ​određene
činidbe​ ​ili​ ​ostvariti​ ​druge​ ​mjere,​ ​stečajni
plan​ ​smije​ ​se​ ​potvrditi​ ​samo​ ​ako​ ​su​ ​te
pretpostavke​ ​ispunjene.​ ​Sud​ ​će​ ​po
službenoj​ ​dužnosti​ ​uskratiti​ ​potvrdu​ ​ako
 prihvatu​ ​od​ ​vjerovnika,​ ​osim
ako​ ​se​ ​ti​ ​nedostatci​ ​mogu
otkloniti​ ​ili
2. ako​ ​je​ ​prihvat​ ​nagodbe
postignut​ ​na​ ​nedopušten
način.
(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​16.​ ​ZOPIU)
Na​ ​odnose​ ​koji​ ​nisu​ ​regulirani​ ​odredbama
ovog​ ​članka​ ​na​ ​odgovarajući​ ​se​ ​način
primjenjuju​ ​odredbe​ ​Stečajnog​ ​zakona​ ​o
stečajnom​ ​planu.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​21.​ ​ZOPIU)
−​ ​je​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​predloženo
pretvaranje​ ​tražbine​ ​jednog​ ​ili​ ​više
vjerovnika​ ​u​ ​temeljni​ ​kapital​ ​dužnika,​ ​a
članovi​ ​dužnika​ ​nisu​ ​u​ ​skladu​ ​sa​ ​Zakonom​ ​o
trgovačkim​ ​društvima​ ​donijeli​ ​odluku​ ​kojom
se​ ​to​ ​dopušta.
(čl.​ ​61.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Ako​ ​nisu​ ​ispunjene​ ​pretpostavke​ ​za​ ​potvrdu
predstečajnoga​ ​sporazuma,​ ​sud​ ​će
rješenjem​ ​utvrditi​ ​uskraćivanje​ ​potvrde
predstečajnoga​ ​sporazuma​ ​i​ ​obustaviti
postupak.​ ​(čl.​ ​61.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
se​ ​te​ ​pretpostavke​ ​ne​ ​ispune​ ​ni​ ​nakon
isteka​ ​primjerenoga​ ​roka​ ​koji​ ​je​ ​odredio.
(čl.​ ​335.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sud​ ​će​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​uskratiti
potvrdu​ ​stečajnoga​ ​plana:
1. ako​ ​su​ ​bitno​ ​povrijeđeni​ ​propisi
o​ ​sadržaju​ ​stečajnoga​ ​plana​ ​i
postupanju​ ​tijekom​ ​njegove
izrade​ ​i​ ​donošenja,​ ​kao​ ​i​ ​o
prihvatu​ ​od​ ​vjerovnika​ ​i​ ​o
pristanku​ ​dužnika,​ ​osim​ ​ako​ ​se
ti​ ​nedostaci​ ​mogu​ ​otkloniti​ ​ili
2. ako​ ​je​ ​prihvat​ ​stečajnoga​ ​plana
postignut​ ​na​ ​nedopušten
način,​ ​osobito​ ​stavljanjem​ ​u
povoljniji​ ​položaj​ ​pojedinih
vjerovnika.
(čl.​ ​336.​ ​SZ)
Na​ ​prijedlog​ ​vjerovnika​ ​sud​ ​neće​ ​potvrditi
stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je​ ​vjerovnik:
1. stečajnom​ ​planu​ ​prigovorio
najkasnije​ ​na​ ​ročištu​ ​za
glasovanje​ ​pismeno​ ​ili​ ​usmeno
na​ ​zapisnik​ ​i
2. ako​ ​je​ ​stečajnim​ ​planom​ ​u
lošijem​ ​položaju​ ​od​ ​onoga​ ​u
kojem​ ​bi​ ​bio​ ​da​ ​plana​ ​nema.
(čl.​ ​337.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​kojim​ ​se​ ​stečajni​ ​plan
potvrđuje​ ​ili​ ​se​ ​potvrda​ ​stečajnoga​ ​plana
uskraćuje​ ​vjerovnici​ ​i​ ​dužnik​ ​imaju​ ​pravo
na​ ​žalbu.​ ​(čl.​ ​339.​ ​SZ)

Iz gornje usporedbe razvidno je da nagodba u postupku izvanredne uprave uređuje prava vjerovnika i
ono što se nagodbom može učiniti na istovjetan način kao i stečajni plan u stečajnom postupku.
Samim time, postavlja se pitanje zašto je intencija zakonodavca bila da zakonom uredi jedan u
potpunosti​ ​novi​ ​postupak​ ​koji​ ​će​ ​određivati​ ​istu​ ​materiju.

Prema mišljenju autora, jedine razlike, kao i u većini ostalih rješenja koja donosi ZOPIU u odnosu na
SZ, jesu u tome što ZOPIU u najvećoj mogućoj mjeri onemogućava kontrolu suda. Naime, u
stečajnom postupku sud ima znatno šire ovlasti nego u postupku izvanredne uprave prilikom
ispitivanja potvrde stečajnog plana. Također, razlika je i u tome što je u stečajnom postupku na
rješenje o potvrdi plana dopuštena žalba, dok ZOPIU mogućnost ulaganja žalbe ne predviđa, čime se
opetovano ukazuje na činjenicu da je uloga suda u postupku izvanredne uprave svedena na najmanju
moguću​ ​mjeru.

Sama činjenica da protiv rješenja kojim sud potvrđuje nagodbu nije dopuštena žalba, a radi se o
najbitnijem rješenju u cijelom postupku izvanredne uprave, sasvim dovoljno govori o usklađenosti
odredaba​ ​ZOPIU​ ​s​ ​Ustavom​ ​Republike​ ​Hrvatske.

12. STATUS​ ​RAZLUČNIH​ ​VJEROVNIKA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Za​ ​vrijeme​ ​trajanja​ ​postupka​ ​izvanredne Razlučni​ ​vjerovnici​ ​dužni​ ​su​ ​nadležnu Vjerovnici​ ​koji​ ​imaju​ ​založno​ ​pravo​ ​ili
uprave​ ​razlučni​ ​vjerovnici​ ​dužnika​ ​i jedinicu​ ​Financijske​ ​agencije​ ​u​ ​roku​ ​za pravo​ ​na​ ​namirenje​ ​na​ ​kojoj​ ​stvari​ ​ili​ ​pravu
njegovih​ ​ovisnih​ ​društava​ ​ne​ ​mogu prijavu​ ​tražbine​ ​obavijestiti​ ​o​ ​svojim koji​ ​su​ ​upisani​ ​u​ ​javnoj​ ​knjizi​ ​(razlučni
ostvarivati​ ​na​ ​bilo​ ​koji​ ​način​ ​svoje​ ​pravo pravima,​ ​pravnoj​ ​osnovi​ ​razlučnoga​ ​prava​ ​i vjerovnici)​ ​imaju​ ​pravo​ ​odvojenoga

Stranica​ ​22.
 na​ ​odvojeno​ ​namirenje​ ​odnosno
zahtijevati​ ​unovčenje​ ​predmeta​ ​koji​ ​ulaze
u​ ​imovinu​ ​dužnika​ ​ili​ ​njegovih​ ​ovisnih
društava,​ ​a​ ​na​ ​kojima​ ​imaju​ ​razlučno
pravo.​ ​(čl.​ ​41.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
dijelu​ ​imovine​ ​dužnika​ ​na​ ​koji​ ​se​ ​odnosi
njihovo​ ​razlučno​ ​pravo​ ​te​ ​dati​ ​izjavu​ ​odriču
li​ ​se​ ​ili​ ​ne​ ​odriču​ ​prava​ ​na​ ​odvojeno
namirenje.​ ​(čl.​ ​38.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Razlučni​ ​i​ ​izlučni​ ​vjerovnici​ ​dužni​ ​su​ ​u
obavijesti​ ​dati​ ​izjavu​ ​o​ ​pristanku​ ​ili​ ​uskrati
pristanka​ ​odgode​ ​namirenja​ ​iz​ ​predmeta​ ​na
koji​ ​se​ ​odnosi​ ​njihovo​ ​razlučno​ ​pravo,
odnosno​ ​izdvajanja​ ​predmeta​ ​na​ ​koje​ ​se
odnosi​ ​njihovo​ ​izlučno​ ​pravo​ ​radi​ ​provedbe
plana​ ​restrukturiranja.​ ​(čl.​ ​38.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Razlučni​ ​i​ ​izlučni​ ​vjerovnici​ ​mogu​ ​opozvati
svoju​ ​izjavu​ ​o​ ​pristanku​ ​ili​ ​uskrati​ ​pristanka
odgode​ ​namirenja​ ​najkasnije​ ​do​ ​početka
ročišta​ ​za​ ​glasovanje​ ​o​ ​planu
restrukturiranja​ ​ako​ ​su​ ​planom
restrukturiranja​ ​njihova​ ​prava​ ​smanjena​ ​ili
je​ ​ostvarenje​ ​njihovog​ ​prava​ ​izmijenjeno
nakon​ ​dane​ ​izjave.​ ​(čl.​ ​38.​ ​st.​ ​5.​ ​SZ)
Predstečajni​ ​postupak​ ​ne​ ​utječe​ ​na​ ​pravo
odvojenoga​ ​namirenja​ ​razlučnih​ ​vjerovnika
pa​ ​i​ ​ako​ ​oni​ ​nisu​ ​osobni​ ​vjerovnici​ ​dužnika
te​ ​izlučnih​ ​vjerovnika​ ​(čl.​ ​66.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
namirenja​ ​na​ ​toj​ ​stvari​ ​ili​ ​pravo​ ​unovčenja
prema​ ​odredbama​ ​članka​ ​248.​ ​ovoga
Zakona.​ ​(čl.​ ​149.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Vjerovnici​ ​s​ ​pravom​ ​odvojenoga​ ​namirenja
su​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​ako​ ​im​ ​je​ ​dužnik​ ​i
osobno​ ​odgovoran.​ ​Oni​ ​imaju​ ​pravo​ ​na
razmjerno​ ​namirenje​ ​iz​ ​stečajne​ ​mase
samo​ ​ako​ ​se​ ​odreknu​ ​odvojenoga
namirenja​ ​ili​ ​ako​ ​se​ ​ne​ ​uspiju​ ​odvojeno
namiriti.​ ​(čl.​ ​153.​ ​SZ)
Nakon​ ​unovčenja​ ​stvari​ ​ili​ ​prava​ ​na
kojemu​ ​postoji​ ​razlučno​ ​pravo​ ​upisano​ ​u
javnoj​ ​knjizi​ ​sud​ ​će​ ​iz​ ​iznosa​ ​ostvarenoga
prodajom:
1. namiriti​ ​troškove​ ​unovčenja​ ​iz
članka​ ​254.​ ​ovoga​ ​Zakona
2. namiriti​ ​tražbine​ ​razlučnih
vjerovnika​ ​prema​ ​redoslijedu
određenom​ ​pravilima​ ​ovršnoga
postupka​ ​i
3. preostali​ ​iznos​ ​predati
stečajnom​ ​upravitelju​ ​za
namirenje​ ​stečajnih​ ​vjerovnika.
(čl.​ ​248.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

U svim insolvencijskim postupcima razlučna prava kao prava na posebno namirenje predstavljaju
zaseban institut. U predstečajnom postupku razlučni vjerovnici su dužni izričito se očitovati da li se
odriču svojeg prava na odvojeno namirenje te time stječu status vjerovnika te su posljedično
obuhvaćeni predstečajnom nagodbom, ili žele zadržati svoj status razlučnog vjerovnika i namiriti se
odvojeno​ ​od​ ​ostalih​ ​vjerovnika,​ ​dakle​ ​mimo​ ​predstečajne​ ​nagodbe.

U stečajnom postupku razlučni vjerovnici se namiruju iz predmeta na kojem imaju razlučno pravo
ukoliko se ne odreknu takvog prava. Ukoliko je postupak odvojenog namirenja pokrenut prije
otvaranja stečaja, razlučni vjerovnik ima pravo nastaviti takav postupak. Ukoliko pak takav postupak
nije pokrenut, predmet na kojem postoji razlučno pravo će biti prodan u stečajnom postupku ali će
razlučni​ ​vjerovnik​ ​biti​ ​namiren​ ​prije​ ​ostalih​ ​vjerovnika.

U postupku izvanredne uprave se u zakonodavnom smislu odstupa od razlučnog prava, na način da

se izričito zabranjuje nositelju takvog prava odvojeno namirenje. Takva zabrana vrijedi ne samo za
razlučne vjerovnike dužnika već i svih njegovih povezanih društava čime se zapravo onemogućuje
nositelja takvog razlučnog prava da odabere trenutak namirenja, odnosno da se namiri prije ostalih
vjerovnika, a čime se gubi smisao cijelog instituta razlučnog prava. Dakle, razlučni vjerovnik koji bi se
u predstečajnom ili stečajnom postupku namirivao prije ostalih vjerovnika, u postupku izvanredne
uprave ne smije pokrenuti postupak svojeg namirenja te njegovo namirenje ovisi o postupcima
izvanredne uprave, odnosno, namiruje se isključivo na način određen nagodbom, što predstavlja
grubo​ ​kršenje​ ​osnovnog​ ​prava​ ​razlučnih​ ​vjerovnika​ ​(pravo​ ​na​ ​odvojeno​ ​namirenje).

Samim time, u praksi nije neizgledno da svi razlučni vjerovnici budu svrstani u istu skupinu, te da
prilikom glasanja o nagodbi razlučni vjerovnici s nižim redom naplate, koji se ionako ne bi naplatili iz
svog razlučnog prava uslijed nedostatne vrijednosti imovine na kojoj je upisano založno pravo,
preglasaju vjerovnike koji bi imali realnu mogućnost naplatiti se iz svog prava i donesu odluku koja bi
bila na štetu tih vjerovnika koji bi se mogli naplatiti (npr. odluka da svi razlučni vjerovnici otpišu 70%
svoje tražbine osigurane razlučnim pravom). Navedeno je u potpusnosti protivno načelu prava na
odvojeno​ ​namirenje​ ​koje​ ​je​ ​priznato,​ ​bez​ ​ikakve​ ​rezerve,​ ​u​ ​svim​ ​drugim​ ​insolvencijskim​ ​postupcima.

Stranica​ ​23.
13. UTJECAJ​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​NA​ ​POVEZANA​ ​DRUŠTVA

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​provest​ ​će​ ​se Predstečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​provesti​ ​nad Stečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​provesti​ ​nad
i​ ​nad​ ​trgovačkim​ ​društvom​ ​nad​ ​kojim​ ​ne pravnom​ ​osobom​ ​i​ ​nad​ ​imovinom​ ​dužnika pravnom​ ​osobom​ ​i​ ​nad​ ​imovinom​ ​dužnika
postoji​ ​stečajni​ ​ili​ ​predstečajni​ ​razlog,​ ​pod pojedinca.​ ​(čl.​ ​3.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) pojedinca.​ ​(čl.​ ​3.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
uvjetom​ ​da​ ​se​ ​smatra​ ​ovisnim​ ​društvom Predstečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​otvoriti Stečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​otvoriti
(u​ ​smislu​ ​odredaba​ ​Zakona​ ​o​ ​trgovačkim isključivo​ ​ako​ ​sud​ ​utvrdi​ ​postojanje isključivo​ ​ako​ ​sud​ ​utvrdi​ ​postojanje
društvima)​ ​ili​ ​povezanim​ ​društvom prijeteće​ ​nesposobnosti​ ​za​ ​plaćanje stečajnih​ ​razloga.​ ​(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
(dužnik​ ​je​ ​društvo​ ​koje​ ​u​ ​drugome (predstečajni​ ​razlog).​ ​(čl.​ ​4.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
društvu​ ​ima​ ​većinski​ ​udio​ ​ili​ ​većinsko
pravo​ ​u​ ​odlučivanju,​ ​ovisno​ ​ili​ ​vladajuće
društvo,​ ​društvo​ ​koncerna​ ​ili​ ​društvo​ ​s
uzajamnim​ ​udjelima​ ​prema​ ​Zakonu​ ​o
trgovačkim​ ​društvima),​ ​a​ ​vladajuće
društvo​ ​samostalno​ ​ili​ ​zajedno​ ​sa​ ​svojim
ovisnim​ ​ili​ ​povezanim​ ​društvima​ ​ispunjava
uvjete​ ​da​ ​bi​ ​ga​ ​se​ ​smatralo​ ​društvima​ ​od
sistemskog​ ​značaja​ ​za​ ​Republiku​ ​hrvatsku.
(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Povezana​ ​i​ ​ovisna​ ​društva​ ​su​ ​društva​ ​sa
sjedištem​ ​u​ ​Republici​ ​Hrvatskoj​ ​osnovana
sukladno​ ​zakonodavstvu​ ​Republike
Hrvatske,​ ​u​ ​kojima​ ​dužnik​ ​(društvo​ ​od
sistemskog​ ​značaj)​ ​drži​ ​najmanje​ ​25​ ​%
udjela.​ ​(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)

U predstečajnom i stečajnom postupku, sudski odnosno državni nadzor nad poslovanjem dužnika se
ograničava isključivo na osobu nad kojom je otvoren predstečaj ili stečaj, a nad kojom postoji
zakonom​ ​propisani​ ​stečajni​ ​ili​ ​predstečajni​ ​razlog.

U postupku izvanredne uprave postupak se ne ograničava samo na dužnika već se provodi i nad svim
s njim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili
predstečajni razlog (?!). Sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima povezana društva su
pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao (i) društvo koje u drugome
društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, (ii) ovisno i vladajuće društvo, (iii) društvo
koncerna, (iv) društva s uzajamnim udjelima i (v) društva povezana poduzetničkim ugovorima. U
smislu ZOPIU-a povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osnovana
sukladno​ ​zakonodavstvu​ ​Republike​ ​Hrvatske,​ ​u​ ​kojima​ ​dužnik​ ​drži​ ​najmanje​ ​25​ ​%​ ​udjela.

Temeljem navedenih odredaba ZOPIU-a, postupak izvanredne uprave se proteže i na povezana

društva što znači da izvanredni povjerenik preuzima upravljanje i nad društvom nad kojim dužnik
ima 25% udjela u vlasništvu u smislu dionica ili poslovnih udjela i nad kojim ne postoji predstečajni ili
stečajni razlog, odnosno postupak bi se provodio i nad gospodarskim subjektom koji nije u
financijskim poteškoćama. Također, navedeno društvo na taj način sudjeluje svojom imovinom u
nagodbi i podmiruje tražbine vjerovnika koji nisu osobni vjerovnici upravo tog društva. Na navedeni
način umanjuje se imovina tog (povezanog) društva, čime se grubo oštećuju vlasnici (imatelji)
preostalih​ ​poslovnih​ ​udjela​ ​ili​ ​dionica​ ​u​ ​tom​ ​društvu.

Navedeno​ ​je​ ​nedvojbeno​ ​protivno​ ​svim​ ​načelima​ ​ustavnog​ ​poretka​ ​koje​ ​štite​ ​privatno​ ​vlasništvo.

Stranica​ ​24.
ZAKLJUČAK

Različitost postupaka izvanredne uprave u odnosu na predstečajni i stečajni postupak očituje se

primarno​ ​u​ ​sljedećem:

- sam dužnik (društvo od sistemskog značaja) nema nikakvog prava na izbor koji postupak će
se pokrenuti (npr. predstečajni postupak), već neovisno o tome koji prijedlog bude podnesen
sudu​ ​postupak​ ​će​ ​se,​ ​na​ ​kraju,​ ​voditi​ ​prema​ ​odredbama​ ​ZOPIU;

- ovlasti suda u postupku izvanredne uprave svedena su na krajnje marginalnu mjeru; sud
nema nikakve mogućnosti niti utjecaja na izbor izvanrednog povjerenika, izbor članova
privremenog vjerovničkog vijeća, izbor članova savjetodavnog tijela, kao niti na rad tih tijela i
odluke​ ​koje​ ​budu​ ​donesene;

- izvanrednog povjerenika faktički imenuje Vlada RH, dok sud ima samo tehničku ulogu u
potvrđivanju predložene osobe, bez mogućnosti odbijanja imenovanja ili utjecaja na taj
prijedlog; Vlada RH ima znatan utjecaj na kontrolu i tijek postupka (ima pravo tražiti izvješća,
određuje​ ​visinu​ ​nagrade​ ​izvanrednom​ ​povjereniku​ ​i​ ​članovima​ ​drugih​ ​tijela​ ​i​ ​sl.);

- izvanredni povjerenik ima znatno šire ovlasti od svih drugih tijela u postupku (znatno šira
nego povjerenik u predstečajnom postupku ili stečajni upravitelj u stečajnom postupku);
izvanredni povjerenik, bez nadzora suda i adekvatne kontrole vjerovnika, može prema
vlastitom izboru vršiti vjerovnicima plaćanja njihovih tražbina nastalih prije otvaranja
postupka, preuzimati nova zaduženja s prednosti namirenja i sl. (sve uz suglasnost članova
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​koje,​ ​u​ ​stvarnosti,​ ​sam​ ​imenuje);

- u postupku izvanredne uprave ne postoji skupština vjerovnika, kao najviše vjerovničko tijelo
u čijem radu sudjeluju svi vjerovnici na način da mogu predlagati odluke o tijeku i vođenju
postupka, raspravljati o predloženim odlukama i glasati za iste (počevši od smjene upravitelja
pa​ ​nadalje);

- vjerovnici u postupku izvanredne uprave mogu ostvarivati svoja prava jedino i isključvo
putem vjerovničkog vijeća, a koje ne predstavlja adekvatan pandan skupštini vjerovnika i
ostvarenju prava svih vjerovnika, sve iz razloga: (i) što je izbor članova vjerovničkog vijeća
krajnje netransparentan i neuređen odredbama ZOPIU, te podložan utjecaju izvanrednog
povjerenika na izbor tih članova (krojenje skupina vjerovnika prema izboru izvanrednog
povjerenika); (ii) što je u potpunosti nestvarno da maksimalno 9 (devet) izbranih članova
mogu adekvatno zastupati prava nekoliko tisuća vjerovnika; (iii) što vjerovničko vijeće nema
nikakvu mogućnost nadzora nad radom izvanrednog povjerenika (ne mogu ga smijeniti ili

Stranica​ ​25.
 predložiti sudu njegovu smjenu); (iv) što veći dio postupka vjerovničko vijeće uopće nije
oformljeno​ ​već​ ​njegova​ ​prava​ ​i​ ​ovlasti​ ​izvršava​ ​privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće;

- onemogućena je drugostupanjska sudska kontrola nad rješenjem kojim se potvrđuje

nagodba;

- vjerovnici i treće osobe su u potpunosti onemogućeni u pokretanju postupaka protiv

dužnika, a u kojim postupcima bi ostvarivali svoja prava na koja nagodba ne utječe (tužbe na
uvrđenje, privremene mjere i sl.), kao i kojima bi prisilno naplatili svoje tražbine nastale
nakon otvaranja postupka izvanredne uprave (ovise isključivo o dobroj volji izvanrednog
povjerenika);

- postupak izvanredne uprave u potpunosti onemogućuje ostvarivanje prava razlučnih

vjerovnika za vrijeme trajanja postupka, a nagodbom je moguće utjecati na njihova prava bez
ikakve​ ​njihove​ ​suglasnosti;

- postupak izvanredne nagodbe otvara se i nad društvima nad kojima ne postoje predstečjni ili
stečajni razlozi, već samo iz proste činjenice što društvo od sistemskog značaja drži više od
25% udjela u tom društvo, što predstavlja grubo narušavanje prava ostalih imatelja udjela i
zadiranje​ ​u​ ​njihovo​ ​privatno​ ​vlasništvo.

Stranica​ ​26.