USPOREDNA​ ​ANALIZA​ ​ZAKONODAVNIH​ ​RJEŠENJA​ ​ZAKONA​ ​O

POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​U​ ​TRGOVAČKIM​ ​DRUŠTVIMA​ ​OD

SISTEMSKOG​ ​ZNAČAJA​ ​ZA​ ​RH​ ​U​ ​ODNOSU​ ​NA​ ​STEČAJNI​ ​ZAKON

Zagreb,​ ​prosinac​ ​2017.

Sadržaj

UVOD 3

1. POKRETANJE​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 4

2. TIJELA​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 5

3. OVLASTI​ ​SUDA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 6

4. IZVANREDNI​ ​POVJERENIK 7
4.1. Imenovanje​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 7
4.2. Prava​ ​i​ ​dužnosti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 8
4.3. Nadzor​ ​nad​ ​radom​ ​izvanrednog​ ​povjerenika 9
4.4. Nagrada​ ​i​ ​naknada​ ​troškova​ ​izvanrednom​ ​povjereniku 10

5. SAVJETODAVNO​ ​TIJELO 11

6. VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE 12

7. PRIVREMENO​ ​VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE 15

8. PREUZIMANJE​ ​NOVOG​ ​ZADUŽENJA​ ​S​ ​PREDNOSTI​ ​NAMIRENJA 17

9. PLAĆANJA​ ​ZA​ ​VRIJEME​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 18

10. ZABRANA​ ​POKRETANJA​ ​I​ ​VOĐENJA​ ​POSTUPAKA​ ​PROTIV​ ​DUŽNIKA 19

11. NAMIRENJE​ ​VJEROVNIKA​ ​NAGODBOM 20

12. STATUS​ ​RAZLUČNIH​ ​VJEROVNIKA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE 22

13. UTJECAJ​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​NA​ ​POVEZANA​ ​DRUŠTVA 23

ZAKLJUČAK 25

Stranica​ ​2.
UVOD

Insolvencijsko pravo u Republici Hrvatskoj regulirano je primarno odredbama Stečajnog

zakona (NN br. 71/2015, 104/2017 u daljnjem tekstu: SZ) koji regulira pitanje stečajnog i
predstečajnog postupka. Pored navedenog, dana 7. travnja 2017. godine stupio je na snagu i
Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za
Republiku Hrvatsku (NN br. 32/2017, u daljnjem tekstu: ZOPIU) kojim je regulirana posebna
vrsta​ ​postupka.

Kao svrha donošenja samog ZOPIU isticana je zaštita održivosti poslovanja trgovačkih
društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem
samostalno, ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima, utječu na ukupnu
gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj. Također, u svrhu
opravdanja cilja samog ZOPIU navedeno je da je razina zaštite koja se postiže tim zakonom
nužna, prikladno i razmjerna interesu Republike Hrvatske da se provede brz i učinkovit
postupak preventivnog restrukturiranja trgovačkih društava od sistemsog značaja za
Republiku​ ​Hrvatsku,​ ​a​ ​radi​ ​osiguravanja​ ​likvidnosti,​ ​održivosti​ ​i​ ​stabilnosti​ ​poslovanja.

Međutim, s željom postizanja navedenog cilja u ZOPIU su navedena krajnje protuustavna

rješenja koja na najgrublji način krše osnovna prava dioničara, vjerovnika, razlučnih
vjerovnika i povezanih društava, a uloga suda, koja bi morala biti ​pružanje zaštite osnovnim
pravima i zakonitim interesima svim osobama na čija prava ZOPIU utječe, svedena na puko
potvrđivanje odluka koje donose druga tijela u postupku izvanredne uprave, tj. izvanrednog
povjerenik.

Također, donošenjem predmetnog zakona omogućen je izravan utjecaj izvršne vlasti na sva
bitna pitanja u postupku izvanredne uprave, uz zaobilaženje suda kao korektiva poznatog
svim demokratskim društvima. Kako navedeni postupak izvanredne uprave grubo zadire u
imovinska prava dioničara, vjerovnika i razlučnih vjerovnika, uz više nego marginalnu ulogu
suda,​ ​isti​ ​nedvojbeno​ ​ostavlja​ ​otvorenima​ ​mnoga​ ​pitanja.

U pogledu usklađenosti ZOPIU-a sa Ustavom, ističe se da je navedeno već predmetom

podnijetih zahtjeva za ocjenom ustavnosti predmetnog zakona, te primarna svrha ovog rada
nije ocjena ustavnosti ZOPIU, već usporedni prikaz pravnih rješenja iz gore navedenih
zakona koji ukazuju na odstupanje odredaba ZOPIU od osnovnih pravnih načela kada je riječ
o pojedinim sličnim ili istovrsnim institutima zakona. Međutim, ukazivanja na neusklađenost
određenih​ ​odredbi​ ​ZOPIU​ ​s​ ​Ustavom​ ​Republike​ ​Hrvatske​ ​neizbježna​ ​je​ ​sama​ ​po​ ​sebi.

Nadalje, zanimljivo je naglasiti da su svi instituti postupka izvanredne uprave koji imaju cilj
očuvanje poslovanja dužnika (nastavak poslovanja, zabrana pokretanja postupaka protiv
dužnika, nagodba kojom se omogućuje namirenje vjerovnika) već sadržani u odredbama
SZ-a (predstečajni postupak i stečajni postupak), tako da se nameće pitanje motiva za
donošenje jednog u potpunosti novog zakona koji bi uređivao istovrsnu materiju. Jedina
razlika između «novog» i postojećih postupaka jest pitanje kontrole nad postupkom. U
postupku predstečajnog i stečajnog postupka kontrolu nad radom povjerenika/upravitelja
vrše sud i vjerovnici, dok je u postupku izvanredne uprave kontrola suda marginalna, a
omogućena je isključiva autonomija povjerenika uz izravan upliv izvršne vlasti (Vlade RH) u
tijek​ ​i​ ​kontrolu​ ​postupka.

U svrhu obrazloženja gore navedenog u nastavku se daje usporedni prikaz osnovnih

zakonskih rješenja sadržanih u ZOPIU u odnosu na predstečajni i stečajni postupak koji

Stranica​ ​3.
uređuju odredbe SZ-a, a iz kojeg usporednog prikaza je razvidno da su sva rješenja
sadržana u ZOPIU na najgrublji način odstupaju od rješenja sadržanih u SZ, i to kako po
pitanju zaštite prava vjerovnika, dioničara i ostalih osoba, tako i po pitanju mogućnosti suda,
kao​ ​korektivnog​ ​tijela​ ​u​ ​postupku,​ ​da​ ​utječe​ ​na​ ​tijek​ ​i​ ​zakonitost​ ​postupka.

1. POKRETANJE​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​ovlašten​ ​je
podnijeti:
- dužnik​ ​koji​ ​ispunjava​ ​uvjete
iz​ ​članka​ ​4.​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​ili
- vjerovnik​ ​dužnika​ ​i/ili
dužnikovih​ ​povezanih​ ​i
ovisnih​ ​društava,​ ​uz
suglasnost​ ​dužnika.
Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​predstečajnoga
postupka​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti​ ​dužnik​ ​ili
vjerovnik,​ ​ako​ ​se​ ​dužnik​ ​suglasi​ ​s​ ​tim
prijedlogom.​ ​(čl.​ ​25.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
postupka​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti​ ​vjerovnik
ili​ ​dužnik,​ ​ako​ ​zakonom​ ​nije​ ​drukčije
određeno.​ ​(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Vjerovnik​ ​je​ ​ovlašten​ ​podnijeti​ ​prijedlog
za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​ako
učini​ ​vjerojatnim​ ​postojanje​ ​svoje
tražbine​ ​i​ ​stečajnoga​ ​razloga.​ ​(čl.​ ​109.
st.​ ​2.​ ​SZ)

Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​postupka Razlučni​ ​vjerovnik​ ​kojemu​ ​je​ ​dužnik

izvanredne​ ​uprave​ ​u​ ​ime​ ​dužnika osobno​ ​odgovoran​ ​ovlašten​ ​je​ ​podnijeti
ovlaštene​ ​su​ ​podnijeti: prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
postupka​ ​ako​ ​učini​ ​vjerojatnim​ ​da
- osoba​ ​ili​ ​osobe​ ​ovlaštene​ ​za tražbinu​ ​neće​ ​moći​ ​potpuno​ ​namiriti​ ​iz
zastupanje​ ​dužnika​ ​po predmeta​ ​na​ ​koji​ ​se​ ​odnosi​ ​njegovo
zakonu razlučno​ ​pravo.​ ​(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
- član​ ​uprave​ ​ili​ ​upravnoga Prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​stečajnoga
odbora​ ​dioničkoga​ ​društva postupka​ ​pravne​ ​osobe​ ​u​ ​ime​ ​dužnika
- član​ ​nadzornoga​ ​odbora ovlaštene​ ​su​ ​podnijeti:
dužnika,​ ​ako​ ​nema​ ​osoba −​ ​osoba​ ​ovlaštena​ ​za​ ​zastupanje
ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje dužnika​ ​po​ ​zakonu
dužnika​ ​po​ ​zakonu.
−​ ​član​ ​upravnoga​ ​odbora​ ​dioničkoga
(čl.​ ​21.​ ​st.​ ​1.​ ​i​ ​2.​ ​ZOPIU) društva
−​ ​likvidator​ ​dužnika
−​ ​član​ ​nadzornoga​ ​odbora​ ​dužnika,
ako​ ​nema​ ​osoba​ ​ovlaštenih​ ​za
zastupanje​ ​dužnika​ ​po​ ​zakonu
−​ ​član​ ​društva​ ​s​ ​ograničenom
odgovornošću​ ​ako​ ​dužnik​ ​nema
nadzorni​ ​odbor,​ ​a​ ​nema​ ​osoba
ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje​ ​dužnika​ ​po
zakonu.
(čl.​ ​109.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)

Želja zakonodavca za primatom postupka izvanredne uprave nad predstečajnim i stečajnim

postupkom razvidna je već iz činjenice što je dužniku onemogućeno da u slučaju nastanka
razloga za pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka odluči koji postupak će pokrenuti.
Naime, unatoč odredbi prema kojoj su prijedlog za pokretanje postupka izvanredne uprave
ovlašteni podnijeti dužnik ili vjerovnik dužnika i/ili dužnikovih povezanih i ovisnih društava, uz
suglasnost​ ​dužnika​ ​(čl.​ ​21.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU),​ ​dužnik,​ ​u​ ​biti,​ ​nema​ ​izbora.

Naime, temeljem odredbe čl. 48. st. 2. ZOPIU propisano je da u slučaju da nadležni sud u
tijeku predstačajnog i/ili stečajnog postupka utvrdi postojanje vjerojatnosti za provedbu
postupka izvanredne uprave, nadležni sud će prekinuti takve predstečajne i stečajne
postupke te obavijestiti Trgovački sud u Zagrebu, kao isključivo nadležni sud za postupke
izvanredne uprave, da nastavi provedbu postupaka izvanredne uprave sukladno ZOPIU. U
ovom slučaju zakon ne traži nikakvu suglasnost dužnika. Samim time, ukoliko bi dužnik i
podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, želeći imati mogućnost sam
sudjelovati u izradi plana restrukturiranja i pregovorima s vjerovnicima, sud bi bio dužan

Stranica​ ​4.
takav postupak prekinuti, te bi nad dužnikom bio otvoren postupak izvanredne uprave
sukladno​ ​odredbama​ ​ZOPIU.

Iz navedenog je razvidno da dužnik (društvo od sistemskog značaj), tj. njegova tijela (uprava,
nadzorni odbor i skupština) nemaju nikakvo pravo na izbor vrste postupka koji će pokrenuti
radi očuvanja poslovanja i zaštite prava vjerovnika, odnosno da pokušaju postići dogovor s
vjerovnicima kroz predstečajni postupak. O razlozima zašto ZOPIU onemogućava zakonsku
mogućnost​ ​otvaranja​ ​predstečajnog​ ​postupka​ ​nad​ ​dužnikom​ ​možemo​ ​samo​ ​raspravljati.

2. TIJELA​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Tijela​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​su
sud,​ ​izvanredni​ ​povjerenik,
savjetodavno​ ​tijelo​ ​i​ ​vjerovničko​ ​vijeće.
(čl.​ ​9.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Tijela​ ​predstečajnoga​ ​postupka​ ​su​ ​sud​ ​i Tijela​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​su​ ​sud,
povjerenik.​ ​(čl.​ ​21.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) stečajni​ ​upravitelj,​ ​skupština​ ​vjerovnika
i​ ​odbor​ ​vjerovnika.​ ​(čl.​ ​75.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

Iako predstečajni postupak temeljem same zakonske odredbe koja uređuje tijela postupka
ima namjanje tijela (sud i povjerenik) bitno je za naglasiti da otvaranjem predstečajnog
postupka sva tijela (organi) dužnika zadržavaju svoje ovlasti, te da uprava društva dužnika
aktvino i dalje nastavlja voditi poslovanje društva i nakon otvaranja predstečajnog postupka,
uz povjerenika koji samo nadzire poslovanje dužnika, osobito financijsko poslovanje dužnika,
stvaranje obveza prema trećim osobama, izdavanje sredstava osiguranja plaćanja, te
poslovanje u prodaji robe odnosno usluga, pazeći pritom da se ne oštećuje imovina dužnika.
Dakle, uprava dužnika otvaranjem predstečajnog postupka ne gubi svoju funkciju već aktivno
sudjeluje u izlaganju plana restrukturiranja vjerovnicima, pregovorima s vjerovnicima u svrhu
izmjene​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​i​ ​slično.

U stečajnom postupku tijela stečajnog postupka čine sud, stečajni upravitelj, skupština
vjerovnika i odbor vjerovnika. Najviše tijelo predstavlja skupština vjerovnika, a na kojoj pravo
sudjelovanja imaju svi stečajni vjerovnici, svi stečajni vjerovnici s pravom odvojenoga
namirenja, te stečajni upravitelj. Skupština vjerovnika u stečajnom postupku ima najšire
ovlasti, tako da je skupština vjerovnika ovlaštena osnovati odbor vjerovnika, izmijeniti njegov
sastav ili ga ukinuti, imenovati novog stečajnog upravitelja, donijeti sve odluke iz nadležnosti
odbora vjerovnika, te odlučiti o svim drugim pitanjima važnim za provedbu i završetak
stečajnog postupka. Iz navedenih ovlasti skupštine vjerovnika razvidna je transparentnost
stečajnog postupka i pravo svih vjerovnika da odlučuju, sukladno visini svojih tražbina, u
donošenju​ ​svih​ ​bitnih​ ​odluka​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku.

S druge strane, u postupku izvanredne uprave tijela postupka čine sud, izvanredni
povjerenik, savjetodavno tijelo i vjerovničko vijeće. Ono što je osnovno u navedenom
zakonodavnom rješenju jest što u postupku izvanredne uprave ​nema skupštine vjerovnika​.
Na navedeni način vjerovnici su izravno zakinuti u mogućnosti sudjelovanja pri donošenju
bitnih odluka, odnosno, nemaju nikakvih mogućnosti predlagati donošenje odluka, glasati za
iste ili tražiti od predlagatelja odluka očitovanje o razlozima donošenja pojedinih odluka.
Navedeni nedostataka ZOPIU je pokušao (neuspješno) otkloniti uvođenjem vjerovničkog
vijeća, međutim, a kako će biti kasnije navedeno, uslijed krajnje netransparentnosti u izboru
članova tog vijeća (ne zna se da li se isti biraju pisanim putem, na nekakvom ročištu, tko
predlaže te članove i sl.) i činjenici da navedeno vijeće može imati samo 9 (devet) članova,
izabranih po skupinama, krajnje je razvidno da tako usko tijelo ne može adekvatno štititi

Stranica​ ​5.
prava vjerovnika u postupku izvanredne uprave. Dapače, bitno je naglasiti i činjenicu da do
izbora članova vjerovničkog vijeća funkciju istog ima tzv. «privremeno vjerovničko vijeće»,
čije članove imenuje sud isključivo ​na prijedlog izvanrednog povjerenika​, odnosno, sud nema
nikakve mogućnosti izmijeniti sastav istog ili odbiti imenovati članove predložene od
izvanrednog​ ​povjerenika.

Kroz navedenu usporedbu razvidno je da ZOPIU kao tijelo postupka izvanredne uprave nije
predvidio tijelo postupka koje bi omogućavalo svim vjerovnicima konzumaciju načela
kontradiktornosti, odnosno, da svaki vjerovnik ima pravo isticati prijedloge odluka, raspravljati
o​ ​istima​ ​i​ ​glasati​ ​za​ ​njih.

3. OVLASTI​ ​SUDA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Sud​ ​je​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave
ovlašten​ ​poduzimati​ ​sve​ ​radnje​ ​i
donositi​ ​sve​ ​odluke​ ​koje​ ​nisu​ ​zakonom
izričito​ ​dane​ ​u​ ​nadležnost​ ​nekog
drugog​ ​tijela.​ ​(čl.​ ​10.​ ​ZOPIU)
Sud​ ​u​ ​predstečajnom​ ​postupku:
1.​ ​odlučuje​ ​o​ ​otvaranju​ ​predstečajnoga
postupka
2.​ ​imenuje​ ​i​ ​razrješava​ ​povjerenika​ ​i
nadzire​ ​njegov​ ​rad
3.​ ​nadzire​ ​rad​ ​Financijske​ ​agencije
4.​ ​odlučuje​ ​o​ ​utvrđenim​ ​i​ ​osporenim
tražbinama
5.​ ​odlučuje​ ​o​ ​obustavi​ ​predstečajnoga
postupka
6.​ ​odlučuje​ ​o​ ​svim​ ​drugim​ ​pitanjima
predstečajnoga​ ​postupka,​ ​ako​ ​prema
ovom​ ​Zakonu​ ​ne​ ​odlučuje​ ​drugo​ ​tijelo
predstečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​22.​ ​SZ)
Sud​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku:
1.​ ​odlučuje​ ​o​ ​pokretanju​ ​prethodnoga
postupka​ ​radi​ ​utvrđivanja​ ​postojanja
stečajnoga​ ​razloga​ ​i​ ​provodi​ ​taj
postupak
2.​ ​odlučuje​ ​o​ ​otvaranju​ ​stečajnoga
postupka
3.​ ​imenuje​ ​i​ ​razrješava​ ​stečajnoga
upravitelja,​ ​nadzire​ ​njegov​ ​rad​ ​i​ ​daje
mu​ ​obvezne​ ​upute,​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​ovim
Zakonom
4.​ ​nadzire​ ​rad​ ​odbora​ ​vjerovnika
5.​ ​određuje​ ​započete​ ​poslove​ ​koje
treba​ ​završiti​ ​tijekom​ ​stečajnoga
postupka,​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​ovim​ ​Zakonom
6.​ ​određuje​ ​nagradu​ ​stečajnom
upravitelju
7.​ ​odobrava​ ​isplatu​ ​vjerovnika
8.​ ​donosi​ ​odluke​ ​o​ ​zaključenju​ ​i
obustavi​ ​stečajnoga​ ​postupka
9.​ ​odlučuje​ ​o​ ​svim​ ​drugim​ ​pitanjima
stečajnoga​ ​postupka,​ ​ako​ ​prema​ ​ovom
Zakonu​ ​ne​ ​odlučuje​ ​drugo​ ​tijelo
stečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​76.​ ​SZ)

U situaciji kad ne postoji tijelo postupka koje bi omogućavalo svakom vjerovniku da ima
pravo isticati prijedloge odluka, raspravljati o istima i glasati za njih (nedostatak skupštine
vjerovnika sukladno odredbama ZOPIU), prava navedenih sudionika u postupku morao bi
štititi sud. Međutim, ZOPIU niti u navedenom dijelu ne pruža adekvatnu sudsku zaštitu koja
se postiže širokim ovlastima suda, već sud smješta na poziciju tehničkog tijela koje samo
potvrđuje​ ​odluke​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,​ ​bez​ ​ikakve​ ​mogućnosti​ ​korigiranja​ ​istih.

Tako sud u predstečajnom i stečajnom postupku ima decidirano navedene široke ovlasti, od
kojih je najbitnija samostalno pravo na imenovanje i opoziv povjerenika i stečajnog
upravitelja, dok se u ZOPIU navodi samo da je ​sud u postupku izvanredne uprave ovlašten
poduzimati sve radnje i donositi sve odluke koje nisu zakonom izričito dane u nadležnost
nekog drugog tijela​. Predmetna odredba čl. 10. ZOPIU ostaje u praksi neostvarena iz

Stranica​ ​6.
jednostavnog razloga; poduzimanje svih radnji i donošenje svih bitnih odluka vezanih uz
izvanrednu​ ​upravu​ ​u​ ​isključivoj​ ​su​ ​nadležnosti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

S druge strane, odredbe SZ koje uređuju ovlasti suda u predstečajnom i stečajnom postupku
izrijekom nabrajaju ovlaštenja suda, te je iz istih razvidno da je sud ne samo nomotehnički,
već i stvarno tijelo postupka s najvećim ovlastima po pitanju kontrole rada ostalih tijela i
zakonitosti​ ​samog​ ​postupka.

Iz navedenog je razvidno da je ZOPIU predvidio sudu ulogu isključivo tehničkog tijela koje
nema nikakve stvarne ovlasti, odnosno, između ostalog (i) nema utjecaja na izbor i
imenovanje izvanrednog povjerenika; (ii) nema utjecaja na izbor i imenovanje članova
vjerovničkog vijeća; (iii) nema utjecaja na donošenje odluka izvanrednog povjerenika; (iv) ne
može ukinuti odluku izvanrednog povjerenika; (v) ne odobrava isplate vjerovnicima; (vi) ne
određuje​ ​nagradu​ ​izvanrednom​ ​povjereniku​ ​i​ ​sl.

Kako navedene ovlasti suda, koje ovdje nedostaju, upravo određuju bit samog postupka na
način da bi se isti mogao nazivati sudskim postupkom, pogotovo kada se uzme u obzir
nedostatak prava vjerovnika na odlučivanje, razvidno je da je ZOPIU ne pruža adekvatnu
sudsku​ ​zaštitu​ ​osobama​ ​na​ ​čija​ ​prava​ ​utječe​ ​postupak​ ​izvanredne​ ​uprave.

4. IZVANREDNI​ ​POVJERENIK

Izvanredni povjerenik u postupku izvanredne uprave predstavlja izvršno tijelo postupka s

najširim ovlastima, koji ima gotovo autonomno pravo donositi sve odluke tijekom postupka
koje​ ​stubokom​ ​utječu​ ​na​ ​prava​ ​vjerovnika​ ​dužnika​ ​i​ ​njegovih​ ​dioničara.

Njegov «nadređeni» položaj drugim tijelima postupka razvidan je kroz odredbe ZOIP koje
uređuju​ ​njegovo​ ​imenovanje,​ ​prava​ ​i​ ​dužnosti,​ ​te​ ​nedostatku​ ​nadzora​ ​od​ ​strane​ ​suda.

4.1. Imenovanje​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Izvanrednog​ ​povjerenika​ ​imenuje​ ​sud
na​ ​prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske.
(čl.​ ​11.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Sud​ ​je​ ​obvezan​ ​obavijestiti​ ​Vladu
Republike​ ​Hrvatske​ ​i​ ​Ministarstvo​ ​o
podnesenom​ ​prijedlogu​ ​za​ ​otvaranje
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​isti​ ​dan
po​ ​zaprimanju​ ​prijedloga.​ ​(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
U​ ​roku​ ​od​ ​dva​ ​radna​ ​dana​ ​od​ ​dana
zaprimanja​ ​obavijesti​ ​za​ ​otvaranje
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​od​ ​strane
suda,​ ​Vlada​ ​Republike​ ​Hrvatske​ ​će​ ​na
prijedlog​ ​Ministarstva​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o
prijedlogu​ ​za​ ​imenovanje​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​te​ ​takvu​ ​odluku​ ​bez
odgađanja​ ​dostaviti​ ​sudu.​ ​(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Sud​ ​će​ ​odmah,​ ​ali​ ​ne​ ​kasnije​ ​od​ ​dva
radna​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​primitka​ ​odluke
Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske​ ​o​ ​prijedlogu
za​ ​imenovanje​ ​izvanrednog
povjerenika,​ ​donijeti​ ​rješenje​ ​o
Pretpostavke​ ​za​ ​imenovanje​ ​povjerenika
iste​ ​su​ ​kao​ ​i​ ​pretpostavke​ ​za​ ​imenovanje
stečajnoga​ ​upravitelja.
(čl.​ ​23.​ ​1.​ ​SZ)
Izbor​ ​stečajnoga​ ​upravitelja​ ​u
stečajnom​ ​postupku​ ​obavlja​ ​se
metodom​ ​slučajnoga​ ​odabira​ ​s​ ​liste​ ​A
stečajnih​ ​upravitelja​ ​za​ ​područje
nadležnoga​ ​suda,​ ​ako​ ​ovim​ ​Zakonom
nije​ ​drukčije​ ​određeno.​ ​(čl.​ ​84.​ ​st.​ ​1.
SZ)
Ako​ ​sud​ ​smatra​ ​da​ ​stečajni​ ​upravitelj
izabran​ ​metodom​ ​slučajnoga​ ​odabira
ne​ ​raspolaže​ ​potrebnom​ ​stručnošću​ ​ili
poslovnim​ ​iskustvom​ ​potrebnim​ ​za
vođenje​ ​stečajnoga​ ​postupka,​ ​za
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​može​ ​izabrati
drugu​ ​osobu​ ​s​ ​liste​ ​A​ ​stečajnih
upravitelja​ ​za​ ​područje​ ​nadležnoga
suda.​ ​(čl.​ ​84.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)

Stranica​ ​7.
 otvaranju​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
i​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o​ ​imenovanju
izvanrednog​ ​povjerenika​ ​sukladno
prijedlogu​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske.
(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​imati
zamjenike​ ​(u​ ​daljnjem​ ​tekstu:​ ​zamjenici
izvanrednog​ ​povjerenika)​ ​koji
izvanrednom​ ​povjereniku​ ​pružaju
pomoć,​ ​savjete,​ ​daju​ ​mišljenja​ ​i​ ​iznose
stavove,​ ​donose​ ​odluke​ ​te​ ​poduzimaju
aktivnosti​ ​i​ ​radnje​ ​u​ ​ime​ ​i​ ​za​ ​račun
dužnika​ ​sukladno​ ​nalogu​ ​i​ ​ovlastima
prenesenim​ ​od​ ​strane​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
Zamjenike​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,
na​ ​prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske,
svojim​ ​rješenjem​ ​imenuje​ ​sud​ ​u​ ​roku
od​ ​pet​ ​radnih​ ​dana​ ​od​ ​primitka​ ​pisanog
prijedloga​ ​Vlade​ ​Republike​ ​Hrvatske.
(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​6.​ ​ZOPIU)

Iz komparativnog prikaza je razvidno da u predstečajnom i stečajnom postupku o osobi

povjerenika odnosno upravitelja samostalno odlučuje sud. Navedeno je i očekivano s
obzirom da je upravo sud određen kao samostalno i neovisno tijelo koje provodi postupak,
nadzire​ ​rad​ ​dužnika,​ ​te​ ​brine​ ​o​ ​ostvarivanju​ ​ciljeva​ ​određenih​ ​zakonom.

U postupku izvanredne uprave se u cijelosti napušta zakonodavno rješenje sadržano u SZ-u,

te se daje isključiva ovlast Vladi RH da odabere povjerenika, dok je sud kao dio sudske vlasti
ovlašten samo i isključivo imenovati tako predloženu osobu. Dakle, ZOPIU ne predviđa
uopće mogućnost da sud sam odabere povjerenika, već je navedena ovlast isključivo u
djelokrugu Vlade RH, odnosno tijela u izvršnoj vlasti čime se sud onemogućuje u izvršavanju
svojih ustavnih zadaća, i to primarno osiguravanju provođenja zakonitih i nepristranih
postupaka. Iz dikcije ZOPIU-a jasno proizlazi da sud nije ovlašten odbiti donošenje rješenja o
otvaranju postupka izvanredne uprave i imenovanju predloženog povjerenika čak i ukoliko bi
se​ ​usprotivio​ ​predloženom​ ​povjereniku.

Također, izvanredni povjerenik može imati i zamjenike, a koje kao i u slučaju samog
povjerenika ponovo predlaže Vlada Republike Hrvatske, a sud imenuje bez ikakve
mogućnosti​ ​intervencije​ ​u​ ​navedeni​ ​prijedlog.

Navedeno​ ​dovoljno​ ​govori​ ​o​ ​činjenici​ ​o​ ​isključivo​ ​tehničkoj​ ​ulozi​ ​suda​ ​u​ ​postupku​ ​izvanredne
uprave.

4.2. Prava​ ​i​ ​dužnosti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​ima​ ​prava​ ​i
obveze​ ​organa​ ​dužnika.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​zastupa​ ​dužnika
samostalno​ ​i​ ​pojedinačno.​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​u​ ​ime​ ​dužnika
ostvaruje​ ​sva​ ​prava​ ​povezana​ ​s
vlasničkim​ ​udjelom​ ​dužnika​ ​u
Povjerenik​ ​je​ ​dužan​ ​u​ ​predstečajnom
postupku:
1.​ ​ispitati​ ​poslovanje​ ​dužnika
2.​ ​ispitati​ ​popis​ ​imovine​ ​i​ ​obveza
dužnika
3.​ ​ispitati​ ​vjerodostojnost​ ​prijavljenih
tražbina
Stečajni​ ​upravitelj​ ​ima​ ​prava​ ​i​ ​obveze
tijela​ ​dužnika​ ​pravne​ ​osobe,​ ​ako​ ​ovim
Zakonom​ ​nije​ ​drukčije​ ​određeno.​ ​(čl.
88.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Ako​ ​stečajni​ ​dužnik​ ​nastavlja​ ​poslovati
tijekom​ ​stečajnoga​ ​postupka,
poslovanje​ ​vodi​ ​stečajni​ ​upravitelj.​ ​(čl.
88.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)

Stranica​ ​8.
 povezanim​ ​i​ ​ovisnim​ ​društvima
sukladno​ ​važećem​ ​zakonodavstvu.​ ​(čl.
12.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​samostalno​ ​vodi
poslovanje​ ​dužnika​ ​i​ ​poduzima​ ​sve
radnje​ ​u​ ​postupku​ ​koje​ ​su​ ​mu
povjerene.​​ ​(čl.​ ​12.​ ​st.​ ​7.​ ​ZOPIU)
4.​ ​osporiti​ ​tražbine​ ​ako​ ​na​ ​temelju Stečajni​ ​upravitelj​ ​zastupa​ ​dužnika.​ ​(čl.
priopćenja​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​iz​ ​nekoga 88.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
drugog​ ​razloga​ ​posumnja​ ​u​ ​njihovo
postojanje
5.​ ​nadzirati​ ​poslovanje​ ​dužnika,​ ​osobito
financijsko​ ​poslovanje​ ​dužnika,
stvaranje​ ​obveza​ ​prema​ ​trećim
osobama,​ ​izdavanje​ ​sredstava
osiguranja​ ​plaćanja,​ ​te​ ​poslovanje​ ​u
prodaji​ ​robe​ ​odnosno​ ​usluga,​ ​pazeći
pritom​ ​da​ ​se​ ​ne​ ​oštećuje​ ​imovina
dužnika
6.​ ​podnijeti​ ​prijavu​ ​sudu​ ​ako​ ​dužnik
postupa​ ​protivno​ ​odredbama​ ​članka​ ​67.
ovoga​ ​Zakona
7.​ ​izdavati​ ​naloge​ ​i​ ​potvrde​ ​prema
odredbama​ ​članaka​ ​69.​ ​i​ ​71.​ ​ovoga
Zakona
8.​ ​nadzirati​ ​pravodobnost​ ​i​ ​potpunost
namirenja​ ​troškova​ ​predstečajnoga
postupka
9.​ ​obavljati​ ​druge​ ​poslove​ ​u​ ​skladu​ ​s
ovim​ ​Zakonom.
(čl.​ ​24.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

Izvanredni povjerenik samostalno vodi poslovanje dužnika i poduzima sve radnje u postupku
koje su mu povjerene, te otvaranjem postupka izvanredne uprave prava i obveze svih tijela
dužnika​ ​(uprava,​ ​nadzorni​ ​odbor​ ​i​ ​glavna​ ​skupština)​ ​prelaze​ ​na​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

S druge strane, u postupku predstečajne nagodbe povjerenik samo nadzire poslovanje

dužnika koje i dalje vodi uprava, iz čega je razvidno da je uloga povjerenika u predstečajnom
postupku​ ​isključivo​ ​nadzorna,​ ​a​ ​ne​ ​upravljačka.

Što se tiče samog stečajnog upravitelja u stečajnom postupku, njegova prava i dužnosti su
gotovo istovjetna pravima i dužnostima izvanrednog povjerenika, uz bitnu razliku što stečajni
upravitelj u pravilu samo provodi odluke koje donese skupština vjerovnika (kao «najviše»
tijelo koje čine svi vjerovnici i koje ne postoji u postupku izvanredne uprave), dok izvanredni
povjerenik ima svu samostalnost u donošenju većine odluka, dok mu je za donošenje
određenih odluka (npr. plaćanje dugova nastalih prije otvaranje postupka, preuzimanje novog
zaduženja i sl.) potrebna suglasnost vjerovničkog vijeća odnosno privremenog vjerovničkog
vijeća (čije članove sam bira izvanredni povjerenik), a koje ne predstavlja niti može
predstavljati adekvatni pandan skupštini vjerovnika, sve iz razloga navedenih gore u dijelu
koji​ ​raspravlja​ ​o​ ​tijelima​ ​postupka​ ​(nedostatak​ ​skupštine​ ​vjerovnika).

Dakle, prava i ovlasti izvanrednog povjerenika u postupku izvanredne uprave u praksi su

znatno su šira u odnosu na prava i ovlasti stečajnog upravitelja i povjerenika u
predstečajnom postupku. Navedena rješenja iz ZOPIU-a mogla su se opravdati kao
svrsishodna ukoliko bi nad tim ovlastima izvanrednog povjerenika postojao adekvatni nadzor,
međutim, tome nije tako jer je ZOPIU oduzeo vjerovnicima i sudu sve mehanizme kontrole
rada​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

4.3. Nadzor​ ​nad​ ​radom​ ​izvanrednog​ ​povjerenika

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave

Stranica​ ​9.
 Sud​ ​je​ ​isključivo​ ​nadležan​ ​nadzirati​ ​rad
izvanrednog​ ​povjerenika.​ ​(čl.​ ​14.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Sud​ ​može​ ​opozvati​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​te​ ​imenovati​ ​novog​ ​u​ ​bilo
koje​ ​doba​ ​na​ ​prijedlog​ ​Vlade​ ​Republike
Hrvatske.​ ​(čl.​ ​15.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Na​ ​određivanje​ ​povjerenika,​ ​nadzor​ ​nad
njegovim​ ​radom,​ ​odgovornost​ ​te
nagradu​ ​i​ ​naknadu​ ​troškova​ ​za​ ​rad​ ​na
odgovarajući​ ​se​ ​način​ ​primjenjuju
odredbe​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​o​ ​stečajnom
upravitelju.​ ​(čl.​ ​23.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Rad​ ​stečajnoga​ ​upravitelja​ ​nadzire
sud,​ ​odbor​ ​vjerovnika​ ​i​ ​skupština
vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​ovlašteni​ ​u​ ​svako
doba​ ​zatražiti​ ​obavijesti​ ​ili​ ​izvješća…
(čl.​ ​90.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Na​ ​zahtjev​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​ili
skupštine​ ​vjerovnika​ ​sud​ ​će​ ​razriješiti
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​istekom​ ​godine​ ​i
pol​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​održavanja
izvještajnoga​ ​ročišta​ ​ako​ ​nije​ ​unovčio
imovinu​ ​koja​ ​ulazi​ ​u​ ​stečajnu​ ​masu
tako​ ​da​ ​se​ ​može​ ​pristupiti​ ​završnoj
diobi.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sud​ ​može​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​ili​ ​na
zahtjev​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​skupštine
vjerovnika​ ​razriješiti​ ​stečajnoga
upravitelja​ ​i​ ​prije​ ​isteka​ ​roka​ ​iz​ ​stavka
1.​ ​ovoga​ ​članka​ ​ako​ ​svoju​ ​dužnost​ ​ne
obavlja​ ​uspješno​ ​ili​ ​iz​ ​drugih​ ​važnih
razloga,​ ​osobito​ ​ako​ ​ne​ ​postupa​ ​po
nalogu​ ​suda.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Prije​ ​donošenja​ ​odluke​ ​iz​ ​stavka​ ​2.
ovoga​ ​članka​ ​sud​ ​će​ ​omogućiti
stečajnom​ ​upravitelju​ ​da​ ​se​ ​očituje,
osim​ ​ako​ ​važni​ ​razlozi​ ​ne​ ​zahtijevaju
da​ ​se​ ​drukčije​ ​postupi.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​3.
SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​o​ ​razrješenju
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​pravo​ ​na​ ​žalbu
imaju​ ​samo​ ​stečajni​ ​vjerovnici.​ ​(čl.​ ​91.
st.​ ​4.​ ​SZ)
Sud​ ​može​ ​razriješenom​ ​stečajnom
upravitelju​ ​rješenjem​ ​naložiti​ ​vraćanje
onoga​ ​što​ ​je​ ​tijekom​ ​postupka​ ​primio,
osobito​ ​ako​ ​odbije​ ​ispuniti​ ​nalog​ ​suda
u​ ​svezi​ ​s​ ​predajom​ ​dužnosti,​ ​ako
odbije​ ​ili​ ​nepotrebno​ ​odgađa​ ​predaju
dokumentacije​ ​ili​ ​ako​ ​ne​ ​postupi​ ​prema
nalogu​ ​suda​ ​za​ ​dostavu​ ​izvješća​ ​o
određenim​ ​pitanjima.​ ​(čl.​ ​91.​ ​st.​ ​6.​ ​SZ)

Najjači mehanizam kontrole nad nečijim radom jest mogućnost njegove smjene/opoziva, a u
kojem mehanizmu se ogleda stvarna snaga onoga koji nadzire nečiji rad. Tako je u
stečajnom postupku kontrola suda i skupštine vjerovnika nad radom stečajnog upravitelja
neupitna, a sve iz razloga što prema odredbama SZ i sud i skupština vjerovnika imaju ovlast
u svakom trenutku razriješiti stečajnog upravitelja i imenovati novog. Navedene odredbe
odgovarajuće​ ​se​ ​primjenjuju​ ​i​ ​na​ ​povjerenika​ ​u​ ​predstečajnom​ ​postupku.

S druge strane, sukladno odredbama ZOPIU u postupku izvanredne uprave sud je isključivo
nadležan nadzirati rad izvanrednog povjerenika, što ponovo ostaje «mrtvo slovo na papiru».
Doseg navedene odredbe nije u činjenici nadzora od strane suda (koji nadzor je krajnje
ograničen), već u činjenici da se navedenom odredbom izrijekom isključuje bilo kakva
mogućnost nadzora rada izvanrednog povjerenika od strane vjerovnika. Naime, čak i u
slučaju opoziva izvanrednog povjerenika sud nema ovlasti imenovati novog izvanrednog
povjerenika prema vlastitom izboru, već mora ponovo imenovati novog po prijedlogu Vlade
RH.

U tom slučaju dvojbene su dvije stvari: (a) da li sud uopće može opozvati izvanrednog
povjerenika bez prijedloga Vlade RH za opoziv, te (b) da li bi sud imao mogućnost otkloniti

Stranica​ ​10.
imenovanje novog povjerenika ukoliko bi Vlada RH nakon opoziva ponovo predložila istog
(novog/starog) povjerenika. Prva dvojba proizlazi iz nejasno pisane zakonske odredbe
ZOPIU, odnosno, da li se dio stavka (čl. 15. st. 1. ZOPIU) ​«na prijedlog Vlade Republike
Hrvatske» ​odnosi isključivo na drugi dio rečenice iza veznika «te», tj. na imenovanje, ili i na
prvi dio rečenice prije veznika, tj. na opoziv. Što se tiče druge dvojbe, prema riječi ​«novog»
navedeno bi se morao tumačiti na način da Vlada RH ne bi mogla ponovo imenovati istog
izvanrednog povjerenika. Međutim, kako odredbe ZOPIU-a ne predviđaju mogućnost suda
da odbije prijedlog Vlade RH za imenovanje, bilo bi krajnje zanimljivo vidjeti u praksi rasplet
navedene​ ​situacije.

Pored toga što je iz gore navedenog krajnje razvidno da su odredbe ZOPIU nejasne, a što ih
čini i protuustavnima iz razloga što je nužno da «prosječni korisnik» može zakonski tekst
ispravno interpretirati, iz istih je razvidno da ZOPIU ne predviđa «pravu kontrolu» nad radom
izvanrednog povjerenika od strane suda i/ili vjerovnika, a koja bi se konzumirala u tome da
sud​ ​i/ili​ ​vjerovnici​ ​imaju​ ​pravo​ ​razrješenja​ ​izvanrednog​ ​povjerenika​ ​i​ ​imenovanje​ ​novog.

Ovlasti koje ZOPIU daje izvanrednom povjereniku, a temeljem kojih isti može grubo zadirati u
prava vjerovnika, dioničara i imovinu dužnika (nova zaduženja, selektivno plaćanje i sl.), bez
adekvatnog nadzora od strane suda i/ili dioničara ne mogu imati temelj u Ustavu i načelima
propisa​ ​koji​ ​uređuju​ ​insolvencijski​ ​postupak.

4.4. Nagrada​ ​i​ ​naknada​ ​troškova​ ​izvanrednom​ ​povjereniku

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Sve​ ​troškove​ ​vezane​ ​uz​ ​postupak
izvanredne​ ​uprave,​ ​uključujući​ ​iznos
nagrade​ ​i​ ​naknade​ ​troškova
izvanrednog​ ​povjerenika​ ​i​ ​njegovih
zamjenika​ ​te​ ​članova​ ​savjetodavnog
tijela,​ ​snosi​ ​dužnik​ ​odnosno​ ​njegovo
ovisno​ ​ili​ ​povezano​ ​društvo​ ​nad​ ​kojim
je​ ​također​ ​otvoren​ ​postupak
izvanredne​ ​uprave​ ​kao​ ​izdatak
redovnog​ ​poslovanja.​ ​(čl.​ ​20.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Nagradu​ ​imenovanom​ ​izvanrednom
povjereniku​ ​i​ ​zamjenicima​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​određuje​ ​odlukom​ ​čelnik
Ministarstva​ ​i​ ​takva​ ​nagrada​ ​na
mjesečnoj​ ​razini​ ​ne​ ​može​ ​biti​ ​veća​ ​od
prosječne​ ​mjesečne​ ​naknade​ ​koju​ ​su
ostvarivali​ ​članovi​ ​uprave​ ​dužnika​ ​u
posljednja​ ​tri​ ​mjeseca​ ​prije​ ​otvaranja
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave.​ ​Naknada
koju​ ​su​ ​ostvarivale​ ​osobe​ ​iz​ ​članka​ ​13.
stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​prije​ ​otvaranja
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
primjenjivat​ ​će​ ​se​ ​na​ ​te​ ​osobe​ ​sve​ ​do
okončanja​ ​tog​ ​postupka.​ ​(čl.​ ​20.​ ​st.​ ​2.
ZOPIU)
Na​ ​nagradu​ ​i​ ​naknadu​ ​troškova​ ​za​ ​rad
povjerenika​ ​na​ ​odgovarajući​ ​se​ ​način
primjenjuju​ ​odredbe​ ​ovoga​ ​Zakona​ ​o
stečajnom​ ​upravitelju.​ ​(čl.​ ​23.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Stečajni​ ​upravitelj​ ​ima​ ​pravo​ ​na
nagradu​ ​za​ ​svoj​ ​rad​ ​i​ ​naknadu​ ​stvarnih
troškova.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Nagradu​ ​stečajnom​ ​upravitelju
rješenjem​ ​određuje​ ​sud​ ​prema​ ​uredbi
kojom​ ​Vlada​ ​Republike​ ​Hrvatske
utvrđuje​ ​kriterije​ ​i​ ​način​ ​obračuna​ ​i
plaćanja​ ​nagrade​ ​stečajnim
upraviteljima.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Naknadu​ ​troškova​ ​rješenjem​ ​određuje
sud​ ​na​ ​temelju​ ​pisanoga,
obrazloženoga​ ​i​ ​dokumentiranoga
izvješća​ ​stečajnoga​ ​upravitelja.​ ​(čl.​ ​94.
st.​ ​3.​ ​SZ)
Rješenja​ ​iz​ ​stavaka​ ​2.​ ​i​ ​3.​ ​ovoga
članka​ ​objavit​ ​će​ ​se​ ​na​ ​mrežnoj
stranici​ ​e-Oglasna​ ​ploča​ ​sudova.​ ​(čl.
94.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​iz​ ​stavaka​ ​2.​ ​i​ ​3.​ ​ovoga
članka​ ​pravo​ ​na​ ​žalbu​ ​imaju​ ​stečajni
upravitelj,​ ​dužnik​ ​pojedinac​ ​i​ ​svaki
stečajni​ ​vjerovnik.​ ​(čl.​ ​94.​ ​st.​ ​5.​ ​SZ)
Ako​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku​ ​nema
sredstava​ ​za​ ​nagradu​ ​i​ ​naknadu
troškova​ ​stečajnoga​ ​upravitelja,
nagrada​ ​i​ ​naknada​ ​troškova​ ​isplatit​ ​će
se​ ​iz​ ​sredstava​ ​Fonda​ ​za​ ​namirenje
troškova​ ​stečajnoga​ ​postupka.​ ​(čl.​ ​94.
st.​ ​6.​ ​SZ)
Ako​ ​je​ ​stečajni​ ​upravitelj​ ​razriješen
zbog​ ​nesavjesnoga​ ​obavljanja

Stranica​ ​11.
 dužnosti,​ ​nema​ ​pravo​ ​na​ ​nagradu.​ ​(čl.
94.​ ​st.​ ​7.​ ​SZ)

Osim što sukladno odredbama ZOPIU sud nema ovlasti samostalno imenovati izvanrednog
povjerenika, tako sud nema niti ikakvih ovlasti odrediti nagradu za rad izvanrednog
povjerenika,​ ​a​ ​što​ ​čini​ ​drugu​ ​polugu​ ​moći​ ​(ekonomsku​ ​polugu)​ ​nad​ ​nečijim​ ​radom.

Za razliku od predstečajnog i stečajnog postupka u kojima nagradu povjereniku i stečajnom

upravitelju određuje sud, što predstavlja najviši stupanj kontrole imovinske koristi koju
povjerenik i stečajni upravitelj ostvaruju izvršenjem svojih dužnosti, nagradu izvanrednom
povjereniku određuje ministar gospodarstva (tj. Vlada RH). Nadležni ministar pored nagrade
izvanrednom​ ​povjereniku​ ​određuje​ ​nagradu​ ​i​ ​njegovim​ ​zamjenicima.

Iz navedenog je razvidna i «ekonomska ovisnost» izvanrednog povjerenika u odnosu na

Vladu RH, odnosno da pravu i jedinu kontrolu nad izvanrednim povjerenikom ima Vlada RH,
a ne sud. Navedeno predstavlja izravni utjecaj izvršne vlasti u navodno «sudski» postupak,
odnosno grubo kršenje načela trodiobe vlasti, a što nikako ne može imati temelj u
vrijednostima​ ​uspostavljenim​ ​Ustavom​ ​RH.

5. SAVJETODAVNO​ ​TIJELO

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Čelnik​ ​Ministarstva​ ​imenuje Ne​ ​postoji. Ne​ ​postoji.
savjetodavno​ ​tijelo​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​15​ ​dana
od​ ​imenovanja​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga
članka​ ​ima​ ​pet​ ​članova​ ​od​ ​kojih​ ​je
jedan​ ​predstavnik​ ​radnika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.
2.​ ​ZOPIU)
Članovima​ ​savjetodavnog​ ​tijela​ ​mogu
se​ ​imenovati​ ​osobe​ ​koje​ ​imaju​ ​dobar
ugled​ ​i​ ​koje​ ​raspolažu​ ​posebnim
stručnim​ ​znanjima​ ​u​ ​području​ ​financija
i​ ​prava​ ​te​ ​iskustvo​ ​u​ ​rukovođenju
trgovačkim​ ​društvima​ ​u​ ​trajanju​ ​od
najmanje​ ​10​ ​godina​ ​te​ ​da​ ​najmanje​ ​10
godina​ ​od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​nisu​ ​bili​ ​radnici,
članovi​ ​uprave​ ​ili​ ​nadzornog​ ​odbora
dužnika​ ​ili​ ​njegovih​ ​povezanih​ ​ili
ovisnih​ ​društava.​ ​Ovi​ ​uvjeti​ ​ne
primjenjuju​ ​se​ ​na​ ​predstavnika​ ​radnika
u​ ​savjetodavnom​ ​tijelu.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​3.
ZOPIU)
Jednog​ ​od​ ​članova​ ​savjetodavnog
tijela​ ​čelnik​ ​Ministarstva​ ​imenuje
predsjednikom​ ​koji​ ​rukovodi​ ​radom
savjetodavnog​ ​tijela.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​4.
ZOPIU)
Odmah​ ​po​ ​imenovanju​ ​članova
savjetodavnog​ ​tijela​ ​Ministarstvo​ ​će​ ​o
tome​ ​obavijesti​ ​sud​ ​i​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​(čl.​ ​16.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​daje​ ​mišljenje​ ​o
odlukama​ ​i​ ​radnjama​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​u​ ​slučajevima​ ​predviđenim

Stranica​ ​12.
 ovim​ ​Zakonom,​ ​na​ ​zahtjev​ ​Ministarstva
ili​ ​suda.​ ​(čl.​ ​17.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Savjetodavno​ ​tijelo​ ​je​ ​dužno​ ​dostaviti
Ministarstvu​ ​i​ ​sudu​ ​svoje​ ​mišljenje​ ​u
roku​ ​od​ ​10​ ​dana​ ​od​ ​kada​ ​je​ ​zahtjev
dostavljen​ ​predsjedniku​ ​savjetodavnog
tijela,​ ​osim​ ​u​ ​hitnim​ ​slučajevima​ ​kada
je​ ​rok​ ​za​ ​dostavu​ ​mišljenja​ ​tri​ ​dana.​ ​(čl.
17.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Članovi​ ​savjetodavnog​ ​tijela​ ​ostvaruju
pravo​ ​na​ ​nagradu​ ​za​ ​svoje
sudjelovanje​ ​u​ ​savjetodavnom​ ​tijelu,​ ​a
koju​ ​visinu​ ​nagrade​ ​će​ ​utvrditi​ ​odlukom
čelnik​ ​Ministarstva.​ ​(čl.​ ​20.​ ​st.​ ​3.
ZOPIU)

Očigledni nedostatak među tijelima postupka izvanredne uprave koji se očituje u

nepostojanju skupštine vjerovnika kao i neadekvatnosti vjerovničkog vijeća, o čemu je ranije
bilo riječi, ZOPIU pokušava popuniti sa tijelom koje ne postoji u odredbama SZ-a,
savjetodavnim tijelom. Savjetodavno tijelo, kao i ostala tijela osim izvanrednog povjerenika,
nema nikakvih stvarnih ovlasti tijekom postupka izvanredne uprave, već očigledno
predstavlja sponu između izvanrednog povjerenika i Vlade RH, odnosno, još jednu polugu
kontrole​ ​Vlade​ ​RH​ ​nad​ ​postupkom​ ​izvanredne​ ​uprave.

Primarno, ovisnost savjetodavnog tijela u odnosu na Vladu RH razvidna je u tome što

članove tog tijela imenuje izravno čelnik ministarstva (dakle Vlada RH), ovaj put bez ikakvog
sudjelovanja suda (makar i prividnog), o činjenici imenovanja se sud i izvanredni povjerenik
samo obavještavaju. Nadalje, nagradu članovima savjetodavnog tijela za njihov rad također
utvrđuje čelnik ministarstva svojom odlukom, ponovo bez sudjelovanja suda, a što također
govori o ekonomskoj ovisnosti članova savjetodavnog tijela u odnosu na ministarstvo,
odnosno Vladu RH. Na kraju, ministarstvo je ovlašteno od savjetodavnog tijela tražiti
mišljenje o odlukama i radu izvanrednog povjerenika, putem čega ministarstvo ostvaruje i
kontrolu​ ​nad​ ​radom​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,​ ​odnosno,​ ​kontrolu​ ​nad​ ​postupkom.

Ima se potrebu naglasiti da je navedeno mišljenje od savjetodavnog tijela ovlašten tražiti i

sud, međutim, s obzirom na gore navedene spone savjetodavnog tijela i ministarstva, kao i
činjenice da temeljem odredaba ZOPIU sud nema nikakvu kontrolu nad radom
savjetodavnog tijela (za razliku od ministarstva), razvidno da navedeno tijelo ima služiti
prvenstveno​ ​potrebama​ ​ministarstva,​ ​a​ ​ne​ ​suda.

Navedeno također govori o izravnom utjecaju i želji za kontrolom izvršne vlasti (ministarstva,
tj.​ ​Vlade​ ​RH)​ ​nad​ ​navodno​ ​sudskim​ ​postupkom.

6. VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​najviše​ ​devet
članova,​ ​a​ ​sastavljeno​ ​je​ ​od
predstavnika​ ​vjerovnika.​ ​Broj​ ​članova
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​i​ ​razvrstavanje
vjerovnika​ ​u​ ​skupine​ ​utvrđuje​ ​sud​ ​na
prijedlog​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,​ ​pri
Ne​ ​postoji. Sud​ ​može,​ ​radi​ ​zaštite​ ​interesa
vjerovnika​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku,​ ​prije
prvoga​ ​ročišta​ ​vjerovnika​ ​osnovati
odbor​ ​vjerovnika​ ​i​ ​imenovati​ ​njegove
članove.​ ​(čl.​ ​96.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
U​ ​odboru​ ​vjerovnika​ ​moraju​ ​biti
zastupljeni​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​s

Stranica​ ​13.
 čemu​ ​broj​ ​članova​ ​mora​ ​biti​ ​neparan.
(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Za​ ​potrebe​ ​sastavljanja​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​vjerovnici​ ​će​ ​se​ ​razvrstati​ ​u
posebne​ ​skupine​ ​s​ ​obzirom​ ​na​ ​različiti
pravni​ ​položaj​ ​svake​ ​skupine.​ ​(čl.​ ​18.
st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Vjerovnici​ ​istoga​ ​pravnog​ ​položaja
mogu​ ​se​ ​svrstati​ ​u​ ​daljnje​ ​skupine
prema​ ​istovrsnosti​ ​gospodarskih
interesa.​ ​Takvo​ ​razvrstavanje​ ​mora​ ​se
temeljiti​ ​na​ ​valjanim​ ​razlozima.​ ​(čl.​ ​18.
st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Članove​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​određuju
vjerovnici​ ​sukladno​ ​odredbama​ ​ovoga
Zakona.​ ​(čl.​ ​18.​ ​st.​ ​4.​ ​ZOPIU)
Od​ ​dana​ ​osnivanja​ ​pa​ ​sve​ ​do
dovršetka​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​pravo​ ​na
obaviještenost​ ​o​ ​stanju​ ​dužnika​ ​i
njegovih​ ​povezanih​ ​i​ ​ovisnih​ ​društava.
(čl.​ ​19.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​sudjeluje​ ​u​ ​ime
vjerovnika​ ​u​ ​sastavljanju​ ​i​ ​pripremi
nagodbe​ ​te​ ​daje​ ​suglasnost
izvanrednom​ ​povjereniku​ ​na​ ​konačni
tekst​ ​nagodbe.​ ​(čl.​ ​19.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
U​ ​roku​ ​od​ ​pet​ ​dana​ ​od​ ​objave​ ​rješenja
o​ ​utvrđenim​ ​i​ ​osporenim​ ​tražbinama
izvanredni​ ​povjerenik​ ​će​ ​pozivom​ ​u
»Narodnim​ ​novinama«​ ​pozvati
vjerovnike​ ​čije​ ​su​ ​tražbine​ ​utvrđene​ ​da
u​ ​roku​ ​od​ ​30​ ​dana​ ​obavijeste
izvanrednog​ ​povjerenika​ ​i​ ​sud​ ​o
članovima​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​(čl.​ ​30.
st.​ ​1.​ ​ZOPIU),​ ​a​ ​u​ ​kojem​ ​pozivu​ ​će
izvanredni​ ​povjerenik​ ​naznačiti​ ​koliko
članova​ ​će​ ​imati​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​i
način​ ​razvrstavanja​ ​vjerovnika​ ​u
posebne​ ​skupine.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Svaka​ ​posebna​ ​skupina​ ​vjerovnika​ ​bira
jednog​ ​člana​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,​ ​osim
ako​ ​nije​ ​drugačije​ ​određeno​ ​ovim
Zakonom.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
Izabrani​ ​članovi​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​su
dužni​ ​obavijestiti​ ​izvanrednog
povjerenika​ ​o​ ​svom​ ​izboru​ ​u
vjerovničko​ ​vijeće​ ​i​ ​dostaviti​ ​potpisane
punomoći​ ​od​ ​strane​ ​obične​ ​većine​ ​svih
vjerovnika​ ​iste​ ​skupine.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​4.
ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​donosi​ ​odluke
većinom​ ​glasova​ ​prisutnih​ ​na​ ​vijeću.
Svaki​ ​član​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​ima
pravo​ ​na​ ​jedan​ ​glas.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​7.
ZOPIU)
Ako​ ​neka​ ​skupina​ ​vjerovnika​ ​ne
imenuje​ ​člana​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​u
roku​ ​od​ ​90​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​objave
poziva​ ​izvanrednog​ ​povjerenika,
takvog​ ​člana​ ​će​ ​imenovati​ ​sud​ ​na
prijedlog​ ​izvanrednog​ ​povjerenika​ ​u
naknadnom​ ​roku​ ​od​ ​osam​ ​dana​ ​od
isteka​ ​90​ ​dana​ ​od​ ​dana​ ​objave
navedenog​ ​poziva​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​(čl.​ ​30.​ ​st.​ ​8.​ ​ZOPIU)
Stranica​ ​14.
najvišim​ ​tražbinama​ ​i​ ​stečajni
vjerovnici​ ​s​ ​malim​ ​tražbinama.​ ​U
odboru​ ​vjerovnika​ ​treba​ ​biti​ ​zastupljen​ ​i
predstavnik​ ​prijašnjih​ ​dužnikovih
radnika,​ ​osim​ ​ako​ ​kao​ ​stečajni
vjerovnici​ ​sudjeluju​ ​s​ ​beznačajnim
tražbinama.​ ​(čl.​ ​96.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Za​ ​članove​ ​odbora​ ​vjerovnika​ ​mogu
biti​ ​imenovani​ ​i​ ​razlučni​ ​vjerovnici​ ​i
osobe​ ​koje​ ​nisu​ ​vjerovnici​ ​ako​ ​bi
svojim​ ​stručnim​ ​znanjem​ ​mogle
pridonijeti​ ​radu​ ​toga​ ​odbora.​ ​(čl.​ ​96.​ ​st.
3.​ ​SZ)
O​ ​osnivanju​ ​odbora​ ​vjerovnika
odlučuju​ ​vjerovnici​ ​na​ ​skupštini
vjerovnika…​ ​Ako​ ​je​ ​sud​ ​prethodno
osnovao​ ​odbor​ ​vjerovnika,​ ​vjerovnici
odlučuju​ ​treba​ ​li​ ​odbor​ ​zadržati.​ ​(čl.​ ​97.
st.​ ​1.​ ​SZ)
Skupština​ ​vjerovnika​ ​može​ ​iz​ ​odbora
vjerovnika​ ​isključiti​ ​sve​ ​ili​ ​pojedine
članove​ ​koje​ ​je​ ​imenovao​ ​sud​ ​i​ ​izabrati
druge​ ​ili​ ​dodatne​ ​članove​ ​odbora
vjerovnika.​ ​(čl.​ ​97.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Odbor​ ​vjerovnika​ ​dužan​ ​je​ ​nadzirati
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​i​ ​pomagati​ ​mu​ ​u
vođenju​ ​poslova,​ ​pratiti​ ​tijek​ ​poslovanja
iz​ ​članka​ ​217.​ ​ovoga​ ​Zakona,
pregledavati​ ​poslovne​ ​knjige​ ​i
poslovnu​ ​dokumentaciju​ ​te​ ​naložiti
provjeru​ ​prometa​ ​i​ ​iznosa​ ​gotova
novca.​ ​Za​ ​obavljanje​ ​pojedinih​ ​poslova
iz​ ​svoga​ ​djelokruga​ ​odbor​ ​vjerovnika
može​ ​ovlastiti​ ​pojedine​ ​svoje​ ​članove.
(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
U​ ​okviru​ ​svoga​ ​djelokruga​ ​odbor
vjerovnika​ ​osobito:
1. razmatra​ ​izvješća
stečajnoga​ ​upravitelja​ ​o
tijeku​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​i
o​ ​stanju​ ​stečajne​ ​mase
2. pregledava​ ​poslovne​ ​knjige​ ​i
cjelokupnu​ ​dokumentaciju
koju​ ​je​ ​preuzeo​ ​stečajni
upravitelj
3. podnosi​ ​prigovor​ ​sudu​ ​na
rad​ ​stečajnoga​ ​upravitelja
4. daje​ ​odobrenje​ ​na​ ​predračun
troškova​ ​stečajnoga
postupka
5. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
unovčenju​ ​imovine​ ​dužnika,
kad​ ​sud​ ​to​ ​zatraži
6. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
nastavljanju​ ​započetih
poslova​ ​odnosno​ ​o​ ​radu
stečajnoga​ ​dužnika,​ ​kad​ ​sud
to​ ​zatraži
7. daje​ ​mišljenje​ ​sudu​ ​o
priznavanju​ ​opravdanih
manjkova​ ​utvrđenih​ ​popisom
imovine,​ ​kad​ ​sud​ ​to​ ​zatraži.
(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Odbor​ ​vjerovnika​ ​dužan​ ​je
obavješćivati​ ​vjerovnike​ ​o​ ​tijeku
 Vjerovničko​ ​vijeće​ ​daje​ ​Izvanrednom stečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​o​ ​stanju
povjereniku​ ​prethodnu​ ​suglasnost​ ​za stečajne​ ​mase.​ ​(čl.​ ​98.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
preuzimanje​ ​novog​ ​zaduženja​ ​u​ ​ime​ ​i Sud​ ​može​ ​člana​ ​odbora​ ​vjerovnika
za​ ​račun​ ​dužnika​ ​radi​ ​smanjenja razriješiti​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​ili​ ​na
sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka zahtjev​ ​vjerovnika.​ ​(čl.​ ​99.​ ​1.​ ​SZ)
poslovanja,​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​ili​ ​ako​ ​se
radi​ ​o​ ​podmirenju​ ​tražbina​ ​iz
operativnog​ ​poslovanja,​ ​a​ ​koje​ ​će​ ​imati
prednost​ ​prilikom​ ​namirenja​ ​pred
ostalim​ ​tražbinama​ ​vjerovnika,​ ​izuzev
tražbina​ ​radnika​ ​i​ ​bivših​ ​radnika.​ ​(čl.
39.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Vjerovničko​ ​vijeće​ ​daje​ ​izvanrednom
povjereniku​ ​suglasnost​ ​za​ ​plaćanje
dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale​ ​prije
donošenja​ ​rješenja​ ​o​ ​otvaranju
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​ako​ ​je​ ​to
nužno​ ​radi​ ​smanjenja​ ​sistemskog
rizika,​ ​nastavka​ ​poslovanja,​ ​očuvanja
imovine​ ​i​ ​ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​tražbinama​ ​iz
redovnog​ ​ili​ ​operativnog​ ​poslovanja.
(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)

U postupku izvanredne uprave u kojem ne postoji skupština vjerovnika, kao najviše tijelo
putem kojeg svi vjerovnici sudjeluju u odlučivanju i donose sve odluke bitne za vođenje i tijek
postupka, vjerovnici su ovlašteni ostvarivati svoja prava jedino i isključivo putem vjerovničkog
vijeća, kao jedinog tijela postupka u kojem sudjeluju svojevrsni predstavnici vjerovnika.
Međutim, navedeno vjerovničko vijeće niti na koji način ne može zamijeniti demokratičnost
koju bi vjerovnicima pružila skupština vjerovnika, a što je razvidno kako iz sastava i načina
izbora​ ​članova​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,​ ​tako​ ​i​ ​ovlasti​ ​koje​ ​ono​ ​ima​ ​(odnosno​ ​nema).

Primarno, teško je zamisliti da bi ukupno najviše 9 (devet) predstavnika – članova

vjerovničkog vijeća moglo odražavati pravu volju svih vjerovnika u postupku izvanredne
uprave. Radi se očigledno o uskom tijelu u kojem vjerovnici nisu niti ne mogu biti dostatno
zastupljeni s obzirom na svoju brojnost. Nadalje, bitno je naglasiti da navedeni članovi
predstavljaju, u biti, predstavnika određene skupine vjerovnika, dok određivanje vrste
skupina i razvrstavanje vjerovnika u te skupine, prema različitosti njihovog pravnog položaja,
vrši izvanredni povjerenik bez ikakvih kriterija navedenih u ZOPIU. Dakle, već samim
određivanjem broja i vrsta skupina vjerovnika izvanredni povjerenik ima mogućnost utjecaja
na sastav vjerovničkog vijeća. Npr. jedna «manja» skupina vjerovnika, s manjim ukupnim
zbrojem tražbina u toj skupini, imati će svog predstavnika – člana u sastavu vjerovničkog
vijeća (jednog) jednako kao i neka «velika» skupina čiji je ukupni zbroj tražbina u toj skupini i
nekoliko puta (ili desetaka puta) veći od zbroja tražbina «manje» skupine. Isto tako, ​vjerovnici
istoga pravnog položaja mogu se svrstati u daljnje skupine prema istovrsnosti gospodarskih
interesa (čl. 18. st. 3. ZOPIU), a što omogućava nebrojene mogućnosti krojenja skupina
vjerovnika, i daljnjeg dijeljenja tih skupina na manje, od kojih svaka skupina, na kraju, koliko
god mala bila, ima svoj predstavnika – člana u vjerovničkom vijeću, a vjerovničko vijeće
donosi odluke većinom glasova prisutnih na vijeću, dok svaki član vjerovničkog vijeća ima
pravo​ ​na​ ​jedan​ ​glas.

Političkim rječnikom rečeno, u usporedbi s parlamentarnim izborima, izvanredni povjerenik

ima neograničenu mogućnost krojenja izbornih jedinica prema vlastitom izboru. Kao i u većini
drugih odluka koje navodno donosi sud, tako i u slučaju vjerovničkog vijeća, sud samo
tehnički utvrđuje skupine i broj članova vjerovničkog vijeća na prijedlog izvanrednog
povjerenika, bez ikakvih ovlasti da utječe na taj prijedlog. Sud je ponovo paravan za
samovlast​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

Stranica​ ​15.
Nadalje, nakon što izvanredni povjerenik razvrsta vjerovnike u skupine prema «različitosti
njihovog pravnog položaja», a u stvarnosti prema svojim željama, ZOPIU niti jednom jedinom
riječju ne uređuje način izbora članova tog vijeća po pojedinoj skupini (da li se izbor vrši na
svojevrsnoj skupštini, ročištu, pisanim putem…). ZOPIU propisuje jedino da su izabrani
članovi (dakle oni koje je ta skupina nekako izabrala) dužni obavijestiti izvanrednog
povjerenika o svom izboru i dostaviti mu punomoći potpisane od strane obične većine svih
vjerovnika iste skupine. Dakle, niti jednom riječju se ne opisuje postupak izbora i izdavanja
punomoći članovima. Nadalje, postavlja se i pitanje da li navedena ​«obična većina svih
vjerovnika iste skupine» ​predstavlja običnu većinu broja vjerovnika (tj. «broj ruku») ili zbroja
njihovih tražbina. Naime, zakon dijelu koji se odnosi na glasanje o nagodbi govori o zbroju
trražbina, dok u ovom dijelu zakon navodi samo ​«običnu većinu svih vjerovnika». ​Kao što je
već u nekoliko navrata isticano, i navedena nejasnoća govori u prilog činjenici da se
predmetni​ ​zakon​ ​ne​ ​može​ ​smatrati​ ​sukladnim​ ​Ustavu​ ​RH.

Ali ZOPIU kod izbora članova vjerovničkog vijeća ne staje niti na ovim nejasnoćama, već
daljnjim odredbama razrađuje koja prava ima izvanredni povjerenik ukoliko pojedina skupina
vjerovnika ne izabere svog člana u vjerovničkom vijeću. Temeljem odredbe čl. 30. st. 8.
ZOPIU, ukoliko pojedina skupina vjerovnika ​ne imenuje člana vjerovničkog vijeća u roku od
90 dana od dana objave poziva izvanrednog povjerenika, tada tog člana imenuje sud na
prijedlog izvanrednog povjerenika (ponovno samo tehnički, bez ikakve mogućnosti odbijanja
imenovanja​ ​ili​ ​utjecaja​ ​na​ ​prijedlog​ ​izvanrednog​ ​povjerenika).

Dakle, ZOPIU uopće ne propisuje niti daje smjernice vjerovnicima na koji način bi trebali
birati svog člana u vjerovničkom vijeću, već im daje samo rok u kojem su to dužni napraviti, a
kada to vjerovnici ne učine u navedenom roku (zato jer ne znaju kako), tada se ponovo
pokazuje sva snaga ovlasti izvanrednog povjerenika koji takvog člana imenuje isključivo sam,
uz​ ​strogo​ ​tehničku​ ​potporu​ ​suda.

Po pitanju ovlasti vjerovničkog vijeća, isto ​sudjeluje u ime vjerovnika u sastavljanju i pripremi
nagodbe te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe, daje
izvanrednom povjereniku prethodnu suglasnost za preuzimanje novog zaduženja u ime i za
račun dužnika (roll up), te daje izvanrednom povjereniku suglasnost za plaćanje dospjelih
tražbina koje su nastale prije donošenja rješenja o otvaranju postupka. Navedene ovlasti bi
bile u skladu s načelom zaštite prava vjerovnika u insolvencijskom postupku kada bi članovi
vjerovničkog vijeća uistinu bili birani na demokratičan način od strane vjerovnika, i kada
navedena prava i ovlasti, u praksi, ne bi izvršavalo privremeno vjerovničko vijeće čije članove
bira sam izvanredni povjerenik (formalno ih imenuje sud na prijedlog izvanrednog
povjerenika, bez ikakve mogućnosti odbijanja imenovanja i/ili utjecaja na prijedlog
izvanrednog​ ​povjerenika).

Pandan navedenom tijelu u stečajnom postupku jest odbor vjerovnika čija su osnovna prava i
dužnost informiranost te nadzor nad radom stečajnog upravitelja, uz ovlast da navedeni
odbor vjerovnika može predložiti sudu i smjenu stečajnog upravitelja. Dakle, sam odbor
vjerovnika predstavlja korektiv prema stečajnom upravitelju te brine o zaštiti interesa
vjerovnika uz adekvatne ovlasti. Takovih ovlasti, nažalost, vjerovničko vijeće u postupku
izvanredne​ ​uprave​ ​nema.

Stranica​ ​16.
7. PRIVREMENO​ ​VJEROVNIČKO​ ​VIJEĆE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Sud​ ​će,​ ​radi​ ​zaštite​ ​interesa​ ​vjerovnika Ne​ ​postoji​ ​takvo​ ​tijelo. Ne​ ​postoji​ ​takvo​ ​tijelo.
u​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave,
odlukom​ ​osnovati​ ​privremeno
vjerovničko​ ​vijeće.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Sud​ ​odlukom​ ​imenuje​ ​članove
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​kako
su​ ​predloženi​ ​od​ ​izvanrednog
povjerenika.​ ​Izvanredni​ ​povjerenik​ ​će
podnijeti​ ​sudu​ ​prijedlog​ ​za​ ​imenovanje
članova​ ​privremenog​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​u​ ​roku​ ​od​ ​pet​ ​dana​ ​od​ ​dana
otvaranja​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave.
(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​predlaže​ ​članove
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća
sukladno​ ​zatečenom​ ​stanju​ ​u
poslovnim​ ​knjigama​ ​dužnika​ ​i
povezanih​ ​i​ ​ovisnih​ ​društava​ ​na​ ​način
da​ ​predloži​ ​po​ ​jednog​ ​člana​ ​za​ ​svaku
odgovarajuću​ ​skupinu​ ​vjerovnika.​ ​Sud
će​ ​donijeti​ ​odluku​ ​o​ ​imenovanju​ ​bez
odgode​ ​čim​ ​zaprimi​ ​prijedlog
izvanrednog​ ​povjerenika​ ​za
imenovanje​ ​članova​ ​privremenog
vjerovničkog​ ​vijeća.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​3.
ZOPIU)
Osobe​ ​određene​ ​kao​ ​članovi
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća
sukladno​ ​odluci​ ​suda​ ​o​ ​imenovanju​ ​bit
će​ ​predstavljeni​ ​u​ ​privremenom
vjerovničkom​ ​vijeću​ ​putem​ ​osoba
ovlaštenih​ ​za​ ​zastupanje​ ​ili​ ​posebno
imenovanih​ ​punomoćnika.​ ​Članovi
privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća
obvezni​ ​su​ ​u​ ​obavljanju​ ​radnji​ ​u
svojstvu​ ​članova​ ​privremenog
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​postupati​ ​savjesno
i​ ​s​ ​pažnjom​ ​dobroga
gospodarstvenika.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​4.
ZOPIU)
Privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​ista
prava,​ ​ovlasti​ ​i​ ​obveze​ ​određene​ ​ovim
Zakonom​ ​za​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​te
preuzima​ ​i​ ​vrši​ ​funkciju​ ​vjerovničkog
vijeća​ ​sve​ ​dok​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​nije
uredno​ ​osnovano.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​5.
ZOPIU)
U​ ​slučaju​ ​kada​ ​se​ ​ovaj​ ​Zakon​ ​poziva
na​ ​vjerovničko​ ​vijeće,​ ​smatra​ ​se​ ​da​ ​se
poziva​ ​i​ ​na​ ​privremeno​ ​vjerovničko
vijeće​ ​pod​ ​uvjetom​ ​da​ ​vjerovničko
vijeće​ ​nije​ ​osnovano.​ ​(čl.​ ​31.​ ​st.​ ​6.
ZOPIU)

Sve do trenutka osnivanja vjerovničkog vijeća, sva prava i ovlasti vjerovničkog vijeća u
postupku izvanredne uprave ima tzv. «privremeno vjerovničko vijeće». Članove privremenog

Stranica​ ​17.
vjerovničkog vijeća, na papiru, imenuje sud na prijedlog izvanrednog povjerenika. No kako
predmetno imenovanje od strane suda predstavlja isključivo tehničku radnju, odnosno, sud
nema mogućnost odbiti imenovanje ili utjecati na prijedlog izvanrednog povjerenika, razvidno
je​ ​da​ ​članove​ ​privremenog​ ​vjerovničkog​ ​vijeća​ ​imenuje​ ​sam​ ​izvanredni​ ​povjerenik.

Za izbor članova «pravog» vjerovničkog vijeća mora biti ispunjena pretpostavka u vidu
donošenja i objave rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama vjerovnika, iz čega je
razvidno da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave pa do ostvarenja navedenog
uvjeta može proći znatno vremensko razdoblje. U konkretnom slučaju postupa izvanredne
uprave nad Agrokorom od otvaranja postupka proteklo je već više od 8 (osam) mjeseci, a
vjerovničko vijeće još nije izabrano. Kako je kao krajnji rok u kojem izvanredni povjerenik
može predložiti namirenje vjerovnika nagodbom naveden rok od 12 (dvanaest) mjeseci, od
dana otvaranja postupka, a koji rok se na zahtjev izvanrednog povjerenika može produžiti još
za daljnjih 3 (tri) mjeseca, tj. sveukupno 15 (petnaest) mjeseci, razvidno je da tijekom više od
polovine postupka izvanredne uprave, tj. veći dio trajanja postupka, upravo privremeno
vjerovničko​ ​vijeće​ ​ima​ ​sva​ ​prava​ ​i​ ​ovlasti​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,​ ​a​ ​ne​ ​vjerovničko​ ​vijeće​ ​samo.

Nadalje, kada se uzme u obzir činjenica da upravo u tom prvom razdoblju izvanredni
povjerenik izvršava najkritičnije radnje nad kojima je potreban nadzor, tj. ugovara novo
zaduženje s prednosti namirenja (tzv. «roll up» kredit), vrši vjerovnicima plaćanja dugova
nastalih prije otvaranja postupka izvanredne uprave, a za koje radnje mu je potrebna
suglasnost vjerovničkog vijeća, razvidno je da ZOPIU daje ovlast izvanrednog povjereniku da
sve te radnje izvršava faktički sam, bez ikakvog stvarnog nadzora, a sve uslijed činjenice da
se ne može očekivati od tijela koje je imenovao sam izvanredni povjerenik da odbije dati
traženu suglasnost upravo tom izvanrednom povjereniku. Navedeno zakonodavno rješenje
na navedeni način daje autonomiju izvanrednom povjereniku koja je nepoznata u
predstačajnom i stečajnom postupku, a privremeno vjerovničko vijeće ima isključivo ulogu
paravana​ ​kako​ ​bi​ ​se​ ​sakrila​ ​činjenica​ ​samovlasti​ ​izvanrednog​ ​povjerenika.

8. PREUZIMANJE​ ​NOVOG​ ​ZADUŽENJA​ ​S​ ​PREDNOSTI​ ​NAMIRENJA

Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave Predstečajni​ ​postupak

Izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​uz​ ​prethodnu​ ​suglasnost
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​preuzeti​ ​novo​ ​zaduženje​ ​u​ ​ime​ ​i​ ​za​ ​račun
dužnika​ ​radi​ ​smanjenja​ ​sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka
poslovanja,​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​ili​ ​ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​podmirenju
tražbina​ ​iz​ ​operativnog​ ​poslovanja,​ ​a​ ​koje​ ​će​ ​imati​ ​prednost
prilikom​ ​namirenja​ ​pred​ ​ostalim​ ​tražbinama​ ​vjerovnika,
izuzev​ ​tražbina​ ​radnika​ ​i​ ​bivših​ ​radnika.​ ​(čl.​ ​39.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Tražbine​ ​radnika​ ​i​ ​bivših​ ​radnika​ ​imat​ ​će​ ​prednost​ ​prilikom
namirenja​ ​pred​ ​novim​ ​zaduženjem​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​članka.
(čl.​ ​39.​ ​st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Vjerovnici​ ​tražbina​ ​iz​ ​zaduženja​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga​ ​članka
smatrat​ ​će​ ​se​ ​vjerovnicima​ ​s​ ​pravom​ ​prednosti​ ​uz
odgovarajuću​ ​primjenu​ ​odredaba​ ​Stečajnog​ ​zakona​ ​vezano
uz​ ​vjerovnike​ ​stečajne​ ​mase,​ ​s​ ​pravom​ ​prednosti​ ​prije​ ​svih
drugih​ ​tražbina,​ ​osim​ ​ako​ ​nije​ ​drugačije​ ​predviđeno​ ​ovim
Zakonom.​ ​Vjerovnici​ ​tražbina​ ​iz​ ​zaduženja​ ​iz​ ​stavka​ ​1.​ ​ovoga
članka​ ​smatrat​ ​će​ ​se​ ​vjerovnicima​ ​stečajne​ ​mase​ ​u​ ​slučaju
otvaranja​ ​stečajnog​ ​ili​ ​bilo​ ​kojeg​ ​drugog​ ​postupka​ ​nakon
završetka​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​nad​ ​dužnikom​ ​ili
njegovim​ ​povezanim​ ​i​ ​ovisnim​ ​društvima​ ​sukladno​ ​članku​ ​13.
stavku​ ​4.​ ​ovoga​ ​Zakona,​ ​a​ ​nad​ ​kojim​ ​je​ ​bio​ ​otvoren​ ​postupak
izvanredne​ ​uprave​ ​te​ ​će​ ​imati​ ​prednost​ ​namirenja.​ ​(čl.​ ​39.​ ​st.
3.​ ​ZOPIU)
Dužnik može uz suglasnost vjerovnika koji zajedno imaju
više od dvije trećine pravomoćno utvrđenih tražbina preuzeti
novo zaduženje u novcu radi privremenog financiranja
nastalog da bi se osigurao kontinuitet poslovanja tijekom
predstečajnoga​ ​postupka.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka daje se pismeno
najkasnije na ročištu za glasovanje o planu restrukturiranja.
(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, sud će u roku od tri dana
od dana kada mu je dužnik dostavio suglasnost potrebnoga
broja vjerovnika rješenjem utvrditi da je dužniku dana
suglasnost za preuzimanje novog zaduženja u novcu radi
privremenog​ ​financiranja.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka sud će utvrditi iznose i
uvjete novog zaduženja te rokove u kojima će se namirivati
tražbine​ ​iz​ ​novoga​ ​zaduženja.​ ​(čl.​ ​62a.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Ako se nad dužnikom otvori stečajni postupak, tražbine
vjerovnika koji su dužniku dali novčana sredstva za novo
zaduženje u skladu s odredbama ovoga članka namirit će se
do iznosa novoga zaduženja prije ostalih stečajnih
vjerovnika, osim vjerovnika prvoga višega isplatnog reda. (čl.
62a.​ ​st.​ ​6.​ ​SZ)

Stranica​ ​18.
Predmetni institut «novog zaduženja s prednosti namirenja» naveden u odredbama ZOPIU
predstavlja novinu u hrvatskom pravu. Dana 2. studenog 2017. godine stupile su na snagu
izmjene i dopune SZ koje predmetni institut uvode i u odredbe koje uređuju predstečajni
postupak,​ ​međutim,​ ​uz​ ​ipak​ ​(srećom)​ ​drugačija​ ​rješenja​ ​u​ ​odnosu​ ​na​ ​ona​ ​koja​ ​sadrži​ ​ZOPIU.

U predstečajnom postupku preuzimanje novog zaduženja radi privremenog financiranja (tzv.

«roll up» kreditiranje) može preuzeti sam dužnik, tj. njegova uprava, uz suglasnost vjerovnika
koji​ ​imaju​ ​zajedno​ ​više​ ​od​ ​dvije​ ​trećine​ ​pravomoćno​ ​utvrđenih​ ​svih​ ​tražbina.

S druge strane, u postupku izvanredne uprave navedena ovlast je dana izvanrednom

povjereniku, uz prethodnu suglasnost vjerovničkog vijeća i bez ikakvog odobrenja ili
suglasnosti suda. Navedeno je sporno iz razloga što o navedenoj suglasnosti u praksi ne
odlučuju izabrani predstavnici vjerovnika kroz vjerovničko vijeće (koliko god ono sporno bilo),
već isključivo članovi privremenog vjerovničkog vijeća, a koje imenuje sam izvanredni
povjerenik (kao što je ranije elaborirano). Navedena sumnja se ukazuje osnovanom primarno
iz razloga što je po samoj prirodi stvari razvidno da će do takvog novog zaduženja doći
tijekom samog početka postupka izvanredne uprave. Kako za sklapanje predmetnog pravnog
posla nije potrebno odobrenje suda, razvidno je da je u postupku izvanredne uprave
preuzimanje novog zaduženja u isključivoj nadležnosti izvanrednog povjerenika, bez ikakve
kontrole​ ​i/ili​ ​suglasnosti​ ​potrebne​ ​većine​ ​vjerovnika​ ​ili​ ​suda.

Pri navedenom se mora uzeti u obzir da takovo novo zaduživanje s prednosti namirenja
može imati krajnje različite ekonomske uvjete zaduženja, te kroz navedeno i različiti utjecaj
na imovinsko stanje dužnika. Kada se uzme u obzir činjenica da redovni kreditori (poslovne
banke), s obzirom na rizik, izloženost i obvezu rezervacija uslijed takvog financiranja,
najčešće, nisu voljni pod redovnim uvjetima financirati dužnike nad kojima su pokrenuti
insolvencijski postupci, razvidno je da je takvo kreditiranje moguće isključivo pod krajnje
nepovoljnim uvjetima, kako po pitanju ugovorene kamatne stope, tako i po pitanju
prekomjernih kolaterala. Samim time, kako su navedeni uvjeti kreditiranja nepovoljniji od
uvjeta redovnog kreditiranja, postavlja se pitanje koja granica «nepovoljnosti» je dopuštena,
odnosno, koja je granica se ne smije priječi kako se ne bi radilo o štetnom ugovoru i svim
posljedicama koje sklapanje istog nosi. Iz navedenog razloga upravo odredbe SZ-a, pravilno,
zahtijevaju suglasnost dvotrećinske većine svih utvrđenih tražbina za sklapanje navedenog
posla, a sve kako se ne bi preuzelo zaduženje koje prekomjerno oštećuje dužnika, odnosno,
kako​ ​bi​ ​se​ ​sačuvala​ ​imovina​ ​dužnika​ ​iz​ ​koje​ ​se,​ ​na​ ​kraju,​ ​namiruju​ ​vjerovnici.

S druge strane, odredbe ZOPIU, kako je ranije navedeno, ostavljaju izvanrednom

povjereniku potpunu autonomiju u ugovaranju navedenog novog zaduženja i određivanja
svih uvjeta navedenog pravnog posla (neprimjerena kamatna stopa, prekomjerni kolaterali i
sl.), što otvara mogućnost prekomjernog umanjenja imovine dužnika, te u konačnici i
oštećenje​ ​vjerovnika,​ ​sve​ ​bez​ ​ikakvog​ ​stvarnog​ ​nadzora​ ​vjerovnika.

9. PLAĆANJA​ ​ZA​ ​VRIJEME​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Uz​ ​suglasnost​ ​vjerovničkog​ ​vijeća,
izvanredni​ ​povjerenik​ ​može​ ​izvršiti
plaćanja​ ​dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su
nastale​ ​prije​ ​donošenja​ ​rješenja​ ​o
otvaranju​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​dužnik
može​ ​obavljati​ ​samo​ ​plaćanja​ ​nužna​ ​za
redovno​ ​poslovanje​​ ​i​ ​ispunjavati​ ​obveze
iz​ ​novog​ ​zaduženja​ ​koje​ ​je​ ​preuzeo​ ​u
Iz​ ​stečajne​ ​mase​ ​najprije​ ​se​ ​namiruju
troškovi​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​ostale
obveze​ ​stečajne​ ​mase.​ ​(čl.​ ​154.​ ​st.​ ​1.
SZ)

Stranica​ ​19.
 ako​ ​je​ ​to​ ​nužno​ ​radi​ ​smanjenja
sistemskog​ ​rizika,​ ​nastavka
poslovanja,​ ​očuvanja​ ​imovine​ ​i​ ​ako​ ​se
radi​ ​o​ ​tražbinama​ ​iz​ ​redovnog​ ​ili
operativnog​ ​poslovanja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Uz​ ​suglasnost​ ​izvanrednog
povjerenika,​ ​osobe​ ​ovlaštene​ ​za
zastupanje​ ​ovisnih​ ​i​ ​povezanih
društava​ ​dužnika​ ​mogu​ ​izvršiti
plaćanja​ ​dospjelih​ ​tražbina​ ​koje​ ​su
nastale​ ​prije​ ​donošenja​ ​rješenja​ ​o
otvaranju​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave
prema​ ​ovisnom​ ​ili​ ​povezanom​ ​društvu
kojeg​ ​su​ ​ovlaštene​ ​zastupati,​ ​ako​ ​je​ ​to
nužno​ ​radi​ ​smanjenja​ ​sistemskog
rizika,​ ​nastavka​ ​poslovanja​ ​očuvanja
imovine​ ​i​ ​ako​ ​se​ ​radi​ ​o​ ​tražbinama​ ​iz
redovnog​ ​ili​ ​operativnog​ ​poslovanja.
(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Tražbine​ ​koje​ ​se​ ​odnose​ ​na​ ​isporuku
robe​ ​i​ ​pružanje​ ​usluga​ ​dužniku​ ​ili​ ​bilo
kojem​ ​ovisnom​ ​ili​ ​povezanom​ ​društvu,
a​ ​koje​ ​nisu​ ​dospjele​ ​do​ ​dana​ ​otvaranja
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave,​ ​smatraju
se​ ​tražbinama​ ​čije​ ​podmirenje​ ​je
vezano​ ​uz​ ​redovno​ ​poslovanje.​ ​(čl.​ ​40.
st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
U​ ​tražbine​ ​iz​ ​operativnog​ ​poslovanja
ne​ ​ulaze​ ​tražbine​ ​financijskih​ ​i​ ​kreditnih
institucija​ ​i​ ​imatelja​ ​vrijednosnih​ ​papira,
osim​ ​vezano​ ​uz​ ​zaduženja​ ​s​ ​prednosti
namirenja.​ ​(čl.​ ​40.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
skladu​ ​s​ ​člankom​ ​62.a​ ​ovoga​ ​Zakona. Obveze​ ​stečajne​ ​mase​ ​stečajni
(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) upravitelj​ ​namirit​ ​će​ ​redom​ ​kojim​ ​one
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga dospijevaju.​ ​(čl.​ ​154.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​dužnik Stečajni​ ​vjerovnici​ ​se​ ​prema​ ​svojim
ne​ ​smije​ ​ispunjavati​ ​obveze​ ​nastale​ ​i tražbinama​ ​razvrstavaju​ ​u​ ​isplatne
dospjele​ ​prije​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga redove.​ ​Vjerovnici​ ​kasnijega​ ​isplatnoga
postupka,​ ​osim:​ ​plaćanja​ ​iz​ ​radnoga reda​ ​mogu​ ​se​ ​namiriti​ ​tek​ ​nakon​ ​što
odnosa​ ​u​ ​bruto​ ​iznosu​ ​za​ ​radnike​ ​i budu​ ​u​ ​cijelosti​ ​namireni​ ​vjerovnici
prijašnje​ ​dužnikove​ ​radnike​ ​čije​ ​su prethodnoga​ ​isplatnog​ ​reda.​ ​Stečajni
tražbine​ ​dospjele​ ​do​ ​dana​ ​otvaranja vjerovnici​ ​istoga​ ​isplatnog​ ​reda
predstečajnoga​ ​postupka,​ ​otpremnine namiruju​ ​se​ ​razmjerno​ ​veličini​ ​svojih
do​ ​iznosa​ ​propisanoga​ ​zakonom​ ​i tražbina.​ ​(čl.​ ​137.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
kolektivnim​ ​ugovorom,​ ​tražbine​ ​po
osnovi​ ​naknade​ ​štete​ ​pretrpljene​ ​zbog
ozljede​ ​na​ ​radu​ ​ili​ ​profesionalne​ ​bolesti,
odnosno​ ​plaće​ ​radnika​ ​uvećane​ ​za
iznos​ ​doprinosa​ ​na​ ​osnovicu​ ​i​ ​druga
materijalna​ ​prava​ ​radnika​ ​u​ ​skladu​ ​s
ugovorima​ ​o​ ​radu​ ​i​ ​kolektivnim
ugovorima​ ​dospjela​ ​nakon​ ​podnošenja
prijedloga​ ​za​ ​otvaranje​ ​predstečajnoga
postupka,​ ​plaćanja​ ​za​ ​troškove
predstečajnoga​ ​postupka​ ​i​ ​druga
plaćanja​ ​nužna​ ​za​ ​redovno​ ​poslovanje
propisana​ ​posebnim​ ​zakonom.​ ​(čl.​ ​67.
st.​ ​2.​ ​SZ)
Pravne​ ​poslove​ ​kojima​ ​se​ ​otuđuje​ ​ili
opterećuje​ ​imovina​ ​dužnika​ ​dužnik​ ​može
poduzimati​ ​samo​ ​na​ ​temelju
prethodnoga​ ​odobrenja​ ​povjerenika​ ​ili
suda​ ​ako​ ​povjerenik​ ​nije​ ​imenovan.​ ​(čl.
67.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Mjenice​ ​i​ ​čekovi​ ​te​ ​drugi​ ​nalozi​ ​za
plaćanje​ ​izdani​ ​prije​ ​otvaranja
predstečajnoga​ ​postupka​ ​ne​ ​naplaćuju
se​ ​na​ ​teret​ ​računa​ ​dužnika​ ​za​ ​vrijeme
trajanja​ ​postupka,​ ​ali​ ​je​ ​dopušteno
prezentiranje​ ​mjenica,​ ​s​ ​tim​ ​da​ ​će​ ​se​ ​na
mjenici​ ​utvrditi​ ​datum​ ​(dan)
prezentiranja​ ​i​ ​izdati​ ​potvrda​ ​da​ ​po
mjenici​ ​nije​ ​plaćeno​ ​zato​ ​što​ ​je​ ​nad
dužnikom​ ​otvoren​ ​predstečajni
postupak.​ ​(čl.​ ​67.​ ​st.​ ​5.​ ​SZ)

U predstečajnom i stečajnom postupku jasno su propisani kriteriji pod kojima se namiruju

obveze nastale nakon otvaranja tih postupaka, dok je namirenje tražbina koje su nastale prije
otvaranje tih postupaka moguće jedino i isključivo: (a) u predstečajnom postupku kroz
prihvaćeni plan restrukturiranja, te (b) u stečajnom postupku kroz isplatne redove, s time da
se stečajni vjerovnici istoga isplatnog reda namiruju se razmjerno veličini svojih tražbina, što
je​ ​u​ ​skladu​ ​s​ ​načelom​ ​razmjernog​ ​namirenja​ ​vjerovnika.

Suprotno navedenom, postupak izvanredne uprave omogućava izvanrednom povjereniku

plaćanja dospjelih tražbina koje su nastale i prije donošenja rješenja o otvaranju postupka
izvanredne uprave; ako je to nužno radi smanjenja sistemskog rizika, nastavka poslovanja,
očuvanja imovine i ako se radi o tražbinama iz redovnog ili operativnog poslovanja. Za takvo
plaćanje​ ​izvanredni​ ​povjerenik​ ​mora​ ​imati​ ​suglasnost​ ​vjerovničkog​ ​vijeća.

Navedeno je sporno primarno već iz razloga što većinu tijeka postupka vjerovničko vijeće ne
postoji već navedenu suglasnost izvanrednom povjereniku daje privremeno vjerovničko
vijeće, a koje stvarno imenuje sam izvanredni povjerenik i koje time ne može predstavljati
adekvatan korektiv u radu izvanrednog povjerenika (kako je već višestruko elaborirano

Stranica​ ​20.
ranije). Nadalje, ZOPIU ne propisuje nikakve kriterije redoslijeda namirenja takvih tražbina,
uslijed čega izvanredni povjerenik (ponovo) ima potpunu autonomiju kako u izboru vjerovnika
čije će tražbine namiriti, tako i u izboru redoslijeda kojim će to činiti, kao i po pitanju visine
tražbine​ ​koju​ ​će​ ​namiriti.

Pri navedenom ne postoje nikakve zakonske zabrane isplate tražbina vjerovnicima koji su
članovi privremenog ili redovnog vjerovničkog vijeća, a koji mu daje suglasnost za takvu
isplatu. Dakle, članovi privremenog ili redovnog vjerovničkog vijeća mogu dati suglasnost
izvanrednom povjereniku da upravo njima namiri sva ili veći dio njihovih potraživanja nastalih
prije otvaranja postupka izvanredne uprave, a sud i ostali vjerovnici na takvu odluku ne bi
mogli​ ​utjecati​ ​niti​ ​postoji​ ​pravni​ ​lijek​ ​kojim​ ​bi​ ​se​ ​ista​ ​mogla​ ​osporiti.

Navedeno nedvojbeno predstavlja moćno oružje u rukama izvanrednog povjerenika koje mu

može omogućiti pribavu naklonosti vjerovnika koji su članovi privremenog ili redovnog
vjerovničkog vijeća. Kada se isto svede pod isti nazivnik s ranije obrađenim institutom
preuzimanja novog zaduženja s prednosti namirenja, a koje novo zaduženje izvanrednom
povjereniku pribavlja znatna novčana sredstva kojima može raspolagati upravo na gore
opisani način, učinci takvog oružja se multipliciraju (kao i štetne posljedice po dužnika i
vjerovnike​ ​koji​ ​nisu​ ​«odabrani»).

Takva mogućnost postupanja koju ZOPIU dopušta izvanrednom povjereniku nije niti može
biti​ ​sukladna​ ​načelu​ ​ravnomjernom​ ​namirenju​ ​svih​ ​vjerovnika.

10. ZABRANA​ ​POKRETANJA​ ​I​ ​VOĐENJA​ ​POSTUPAKA​ ​PROTIV​ ​DUŽNIKA

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​do​ ​njegova
završetka​ ​nije​ ​dopušteno​ ​pokretanje
parničnih,​ ​ovršnih​ ​i​ ​postupaka
osiguranja​ ​kao​ ​niti​ ​postupaka
izvansudske​ ​naplate,​ ​protiv​ ​dužnika​ ​i
njegovih​ ​ovisnih​ ​i​ ​povezanih​ ​društava,
osim​ ​postupaka​ ​koji​ ​se​ ​odnose​ ​na
sporove​ ​iz​ ​radnih​ ​odnosa.​ ​(čl.​ ​41.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Navedeni​ ​postupci​ ​koji​ ​su​ ​u​ ​tijeku
prekidaju​ ​se​ ​danom​ ​otvaranja
postupka​ ​izvanredne​ ​uprave.​ ​(čl.​ ​41.
st.​ ​2.​ ​ZOPIU)
Od​ ​dana​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka​ ​do​ ​njegova​ ​završetka​ ​nije
dopušteno​ ​pokretanje​ ​parničnih,​ ​ovršnih,
upravnih​ ​i​ ​postupaka​ ​osiguranja​ ​protiv
dužnika.​ ​(čl.​ ​68.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Navedeni​ ​postupci​ ​koji​ ​su​ ​u​ ​tijeku
prekidaju​ ​se​ ​danom​ ​otvaranja
predstečajnoga​ ​postupka.​ ​(čl.​ ​68.​ ​st.​ ​2.
SZ)
Gore​ ​navedene​ ​odredbe​ ​ne​ ​primjenjuju
se​​ ​na​ ​postupke​ ​na​ ​koje​ ​predstečajni
postupak​ ​ne​ ​utječe,​ ​kao​ ​ni​ ​na​ ​postupke
radi​ ​ostvarenja​ ​tražbina​ ​koje​ ​su​ ​nastale
nakon​ ​otvaranja​ ​predstečajnoga
postupka.​ ​(čl.​ ​68.​ ​st.​ ​4.​ ​SZ)
Nakon​ ​otvaranja​ ​stečajnoga​ ​postupka
pojedini​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​ne​ ​mogu
protiv​ ​dužnika​ ​tražiti​ ​ovrhu​ ​ili
osiguranje​ ​na​ ​dijelovima​ ​imovine​ ​koja
ulazi​ ​u​ ​stečajnu​ ​masu​ ​niti​ ​na​ ​drugoj
imovini​ ​dužnika.​ ​(čl.​ ​169.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Parnični​ ​postupci​ ​pokrenuti​ ​prije
otvaranja​ ​stečajnog​ ​postupka​ ​prekidaju
se​ ​dok​ ​ih​ ​ne​ ​preuzme​ ​stečajni
upravitelj.
Moguće​ ​je​ ​pokretanje​ ​parničnih
postupaka​ ​protiv​ ​stečajnog​ ​dužnika​ ​i
nakon​ ​otvaranja​ ​stečajnog​ ​postupka
(osim​ ​onih​ ​predmetom​ ​kojih​ ​je​ ​isplata
tražbina​ ​nastalih​ ​prije​ ​otvaranja
stečajnog​ ​postupka)

Nakon otvaranja predstečajnog i stečajnog postupka nije dopušteno pokretanje postupaka

radi naplate tražbina protiv dužnika nastalih prije otvaranja tih postupaka, dok je moguće
nastavljanje svih ostalih postupaka i pokretanje novih na koje predstečajni i stečajni postupak
ne utječu (postupci radi naplate tražbina nastalih nakon otvaranja predstečajnog i stečajnog
postupka,​ ​postupci​ ​predmetom​ ​kojih​ ​je​ ​utvrđenje​ ​određenih​ ​činjenica​ ​i​ ​sl.).

S druge strane, ZOPIU ne pravi nikakvu razliku između postupaka, te je izrijekom propisana
zabrana pokretanja ​svih ​parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao i postupaka
izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka
koji se odnose na sporove iz radnih odnosa. Također, navedeni postupci koji su u tijeku
prekidaju​ ​se​ ​danom​ ​otvaranja​ ​postupka​ ​izvanredne​ ​uprave.

Stranica​ ​21.
Navedeno u praksi znači da je tijekom postupka izvanredne uprave protiv dužnika nemoguće
pokrenuti i/ili voditi postupke na utvrđenje određenih činjenica, postupke određivanja
privremenih mjera zabrane poduzimanja određenih radnji, postupke radi naplate tražbina
nastalih nakon otvaranja postupka izvanredne uprave i sl. Isto u praksi pruža, ponovo,
prekomjernu zaštitu radnji koje poduzima izvanredni povjerenik, odnosno, moćno oružje.
Naime, vjerovnici i treće osobe su na navedeni način u postupku izvanredne uprave u
potpunosti onemogućeni u ostvarivanju svojih prava protiv dužnika, te jedini način na koji
svoja prava mogu ostariti jest da ih izvanredni povjerenik (dobrovoljno) pristane ispuniti.
Primjera radi: (i) dobavljač koji isporuči dužniku robu nakon otvaranja postupka nakon
dospijeća, u slučaju neplaćanja od strane dužnika, nema nikakav mehanizam naplate svoje
tražbine (ne može pokrenuti parnicu radi isplate, ne može pustiti zadužnicu na naplatu), već
ovisi isključivo o dobroj volji izvanrednog povjerenika da li će ispuniti njegovu tražbinu; ili (ii) u
slučaju sklapanja ništetnog ili pobojnog posla od strane izvanrednog povjerenika ne postoji
mogućnost (dok postupak traje) ustajanja tužbom radi utvrđenja ništetnosti odnosno
pobojnosti takvog pravnog posla i traženja privremene mjere da sud zabrani izvršenje radnji
po​ ​tom​ ​pravnom​ ​poslu.

Ponovo se postavlja pitanje zašto ZOPIU (za razliku od SZ-a) pruža takvu prekomjernu
zaštitu radnjama koje poduzima izvanredni povjerenik, a koja u potpunosti onemogućava
vjerovnike i treće osobe s pravnim interesom da tijekom postupka izvanredne uprave
ostvaruju svoja prava protiv dužnika na koja sklapanje nagodbe i činjenica vođenja postupka
niti​ ​na​ ​koji​ ​način​ ​ne​ ​utječu.

11. NAMIRENJE​ ​VJEROVNIKA​ ​NAGODBOM

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​uz​ ​suglasnost
vjerovničkog​ ​vijeća​ ​može​ ​predložiti
namirenje​ ​vjerovnika​ ​nagodbom.​ ​(čl.
43.​ ​st.​ ​1.​ ​ZOPIU)
Izvanredni​ ​povjerenik​ ​predlaže
vjerovničkom​ ​vijeću​ ​i​ ​vjerovnicima
nagodbu​ ​ako​ ​procijeni​ ​da​ ​je​ ​reguliranje
odnosa​ ​vjerovnika​ ​i​ ​dužnika​ ​nagodbom
svrsishodno​ ​uzimajući​ ​u​ ​obzir​ ​sve
okolnosti​ ​konkretnog​ ​slučaja.​ ​(čl.​ ​43.
st.​ ​3.​ ​ZOPIU)
U​ ​ime​ ​vjerovnika​ ​u​ ​izradi​ ​nagodbe
sudjeluje​ ​vjerovničko​ ​vijeće.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.
4.​ ​ZOPIU)
Nagodbom​ ​se,​ ​među​ ​ostalim,​ ​može:
–​ ​prenijeti​ ​dio​ ​ili​ ​sva​ ​imovina​ ​dužnika
na​ ​jednu​ ​ili​ ​više​ ​već​ ​postojećih​ ​osoba
ili​ ​osoba​ ​koje​ ​će​ ​tek​ ​biti​ ​osnovane,​ ​uz
isključenje​ ​primjene​ ​općeg​ ​pravila​ ​o
pristupanju​ ​dugu​ ​u​ ​slučaju​ ​preuzimanja
neke​ ​imovinske​ ​cjeline​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim
se​ ​uređuju​ ​obvezni​ ​odnosi​ ​i​ ​o​ ​dužnosti
davanja​ ​izjave​ ​o​ ​nepostojanju
dugovanja​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim​ ​se​ ​uređuje
postupak​ ​u​ ​sudskom​ ​registru
–​ ​ostaviti​ ​dužniku​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
njegove​ ​imovine​ ​radi​ ​nastavljanja
poslovanja​ ​dužnika
Podnositelj​ ​prijedloga​ ​za​ ​otvaranje
predstečajnoga​ ​postupka​ ​dužan​ ​je​ ​uz
prijedlog​ ​za​ ​otvaranje​ ​predstečajnoga
postupka​ ​dostaviti​ ​i​ ​prijedlog​ ​plana
restrukturiranja.​ ​(čl.​ ​26.​ ​SZ)
Prijedlog​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​mora
sadržavati:
1. činjenice​ ​i​ ​okolnosti​ ​iz​ ​kojih
proizlazi​ ​postojanje​ ​prijeteće
nesposobnosti​ ​za​ ​plaćanje
2. izračun​ ​manjka​ ​likvidnih
sredstava​ ​na​ ​dan​ ​priloženih
financijskih​ ​izvještaja
3. mjere​ ​financijskoga
restrukturiranja​ ​i​ ​izračun
njihovih​ ​učinaka​ ​na​ ​manjak
likvidnih​ ​sredstava
4. mjere​ ​operativnoga
restrukturiranja​ ​i​ ​izračun
njihovih​ ​učinaka​ ​na
poslovanje
5. plan​ ​poslovanja​ ​za​ ​razdoblje
do​ ​kraja​ ​tekuće​ ​i​ ​za​ ​dvije
sljedeće​ ​kalendarske​ ​godine
uz​ ​detaljno​ ​obrazloženje
razloga​ ​za​ ​utvrđivanje​ ​svake
pozicije​ ​plana
6. planiranu​ ​bilancu​ ​na​ ​zadnji
dan​ ​razdoblja​ ​za​ ​koje​ ​je
sastavljen​ ​plan​ ​poslovanja
Stečajni​ ​plan​ ​ima​ ​pravo​ ​sudu​ ​podnijeti
stečajni​ ​upravitelj.​ ​(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sa​ ​stečajnim​ ​upraviteljem​ ​u​ ​izradi
stečajnoga​ ​plana​ ​savjetodavno
surađuju​ ​odbor​ ​vjerovnika,​ ​ako​ ​je
osnovan,​ ​i​ ​dužnik​ ​pojedinac.​ ​(čl.​ ​304.
st.​ ​2.​ ​SZ)
Dužnik​ ​koji​ ​podnosi​ ​prijedlog​ ​za
otvaranje​ ​stečajnoga​ ​postupka​ ​može
predložiti​ ​smjernice​ ​za​ ​donošenje
stečajnoga​ ​plana​ ​o​ ​kojima​ ​se​ ​na
izvještajnom​ ​ročištu​ ​očituju​ ​stečajni
upravitelj​ ​i​ ​stečajni​ ​vjerovnici.​ ​(čl.​ ​304.
st.​ ​3.​ ​SZ)
Stečajnim​ ​planom​ ​može​ ​se:
–​ ​ostaviti​ ​dužniku​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
njegove​ ​imovine​ ​radi​ ​nastavljanja
poslovanja​ ​dužnika
–​ ​prenijeti​ ​dio​ ​ili​ ​svu​ ​imovinu​ ​dužnika
na​ ​jednu​ ​ili​ ​više​ ​već​ ​postojećih​ ​osoba
ili​ ​osoba​ ​koje​ ​će​ ​tek​ ​biti​ ​osnovane,​ ​uz
isključenje​ ​primjene​ ​općeg​ ​pravila​ ​o
pristupanju​ ​dugu​ ​u​ ​slučaju​ ​preuzimanja
neke​ ​imovinske​ ​cjeline​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim
se​ ​uređuju​ ​obvezni​ ​odnosi​ ​i​ ​o​ ​dužnosti
davanja​ ​izjave​ ​o​ ​nepostojanju
dugovanja​ ​iz​ ​zakona​ ​kojim​ ​se​ ​uređuje
postupak​ ​u​ ​sudskom​ ​registru

Stranica​ ​22.
 –​ ​dužnika​ ​pripojiti​ ​drugoj​ ​osobi​ ​ili​ ​spojiti
s​ ​jednom​ ​ili​ ​više​ ​osoba
–​ ​prodati​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio​ ​imovine
dužnika,​ ​raspodijeliti​ ​sva​ ​imovina​ ​ili​ ​dio
imovine​ ​dužnika​ ​između​ ​vjerovnika
–​ ​smanjiti​ ​ili​ ​odgoditi​ ​isplata​ ​obveza
dužnika
–​ ​obveze​ ​dužnika​ ​pretvoriti​ ​u​ ​kredit​ ​ili
zajam​ ​odnosno​ ​temeljni​ ​kapital
dužnika​ ​ili​ ​nekih​ ​od​ ​njegovih​ ​ovisnih
društava​ ​odnosno​ ​u​ ​kapital
novoosnovanih​ ​društava
–​ ​preuzeti​ ​jamstvo​ ​ili​ ​dati​ ​drugo
osiguranje​ ​za​ ​ispunjenje​ ​obveza
dužnika
–​ ​urediti​ ​odgovornost​ ​dužnika​ ​nakon
nagodbe.
(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​5.​ ​ZOPIU)
U​ ​postupku​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​koji​ ​se
provodi​ ​nad​ ​dužnikom​ ​te​ ​povezanim​ ​i
ovisnim​ ​društvima​ ​podnijet​ ​će​ ​se
jedinstven​ ​prijedlog​ ​nagodbe.​ ​(čl.​ ​43.
st.​ ​6.​ ​ZOPIU)
Pravo​ ​glasa​ ​nemaju​ ​povezane​ ​osobe
nad​ ​kojima​ ​se​ ​provodi​ ​postupak
izvanredne​ ​uprave.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​12.
ZOPIU)
Nagodba​ ​se​ ​smatra​ ​prihvaćenom​ ​ako
je​ ​za​ ​nju​ ​glasovala​ ​većina​ ​svih
vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​je​ ​u​ ​svakoj​ ​skupini
zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su
glasovali​ ​za​ ​nagodbu​ ​veći​ ​od​ ​zbroja
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali
protiv​ ​prihvaćanja​ ​nagodbe.​ ​Iznimno,
smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici​ ​prihvatili
nagodbu​ ​ako​ ​ukupni​ ​zbroj​ ​tražbina
vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za​ ​nagodbu
iznosi​ ​najmanje​ ​dvije​ ​trećine​ ​od
ukupnih​ ​tražbina.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​14.
ZOPIU)
Nagodbu​ ​koja​ ​je​ ​prihvaćena​ ​od​ ​strane
vjerovnika​ ​sud​ ​će​ ​potvrditi​ ​rješenjem​ ​o
potvrdi​ ​nagodbe.​ ​Takvo​ ​rješenje​ ​ima
snagu​ ​ovršne​ ​isprave.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​15.
ZOPIU)
Sud​ ​će​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​uskratiti
potvrdu​ ​nagodbe:
1. ako​ ​su​ ​bitno​ ​povrijeđeni
propisi​ ​o​ ​sadržaju​ ​nagodbe​ ​i
postupanju​ ​prilikom​ ​njezine
izrade​ ​i​ ​donošenja,​ ​kao​ ​i​ ​o
prihvatu​ ​od​ ​vjerovnika,​ ​osim
ako​ ​se​ ​ti​ ​nedostatci​ ​mogu
otkloniti​ ​ili
2. ako​ ​je​ ​prihvat​ ​nagodbe
postignut​ ​na​ ​nedopušten
način.
(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​16.​ ​ZOPIU)
Na​ ​odnose​ ​koji​ ​nisu​ ​regulirani
odredbama​ ​ovog​ ​članka​ ​na
odgovarajući​ ​se​ ​način​ ​primjenjuju
odredbe​ ​Stečajnog​ ​zakona​ ​o
stečajnom​ ​planu.​ ​(čl.​ ​43.​ ​st.​ ​21.
ZOPIU)
Stranica​ ​23.
7. analizu​ ​svih​ ​tražbina​ ​prema
visini​ ​i​ ​vrsti​ ​(tražbine​ ​radnika​ ​i
prijašnjih​ ​dužnikovih​ ​radnika,
izlučna​ ​prava,​ ​razlučna​ ​prava,
tražbine​ ​za​ ​koje​ ​se​ ​vodi
postupak,​ ​neosigurane
tražbine​ ​i​ ​druge​ ​tražbine)
8. ponudu​ ​vjerovnicima
razvrstanim​ ​u​ ​skupine
odgovarajućom​ ​primjenom
pravila​ ​o​ ​razvrstavanju
sudionika​ ​u​ ​stečajnom​ ​planu
koja​ ​sadržava​ ​načine,​ ​rokove​ ​i
uvjete​ ​namirenja​ ​tražbina
9. najavu​ ​novoga​ ​zaduženja​ ​u
novcu​ ​radi​ ​privremenog
financiranja,​ ​ako​ ​je​ ​dužnik
takvu​ ​mjeru​ ​restrukturiranja
predvidio​ ​i
10. planirani​ ​iznos​ ​troškova
restrukturiranja.
(čl.​ ​27.​ ​SZ)
Smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici​ ​prihvatili
plan​ ​restrukturiranja​ ​ako​ ​je​ ​za​ ​njega
glasovala​ ​većina​ ​svih​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​u
svakoj​ ​skupini​ ​zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika
koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za​ ​plan​ ​dvostruko
prelazi​ ​zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su
glasovali​ ​protiv​ ​prihvaćanja​ ​plana.​ ​(čl.
59.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Ako​ ​vjerovnici​ ​prihvate​ ​plan
restrukturiranja,​ ​sud​ ​će​ ​rješenjem​ ​utvrditi
prihvaćanje​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​i
potvrditi​ ​predstečajni​ ​sporazum,​ ​osim
ako:
−​ ​koji​ ​od​ ​vjerovnika​ ​učini​ ​vjerojatnim​ ​da
se​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​umanjuju
prava​ ​ispod​ ​razine​ ​koju​ ​bi​ ​razumno
očekivao​ ​ostvariti​ ​u​ ​slučaju​ ​neprovedbe
restrukturiranja​ ​poslovanja​ ​dužnika
−​ ​iz​ ​plana​ ​restrukturiranja​ ​ne​ ​proizlazi
vjerojatnost​ ​da​ ​će​ ​njegova​ ​provedba
omogućiti​ ​sposobnost​ ​za​ ​plaćanje
dužniku​ ​u​ ​razdoblju​ ​do​ ​kraja​ ​tekuće​ ​i​ ​u
dvije​ ​sljedeće​ ​kalendarske​ ​godine
−​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​nije​ ​određeno
namirenje​ ​iznosa​ ​koji​ ​bi​ ​dobili​ ​vjerovnici
da​ ​njihova​ ​tražbina​ ​nije​ ​osporena​ ​ili
−​ ​je​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​predloženo
pretvaranje​ ​tražbine​ ​jednog​ ​ili​ ​više
vjerovnika​ ​u​ ​temeljni​ ​kapital​ ​dužnika,​ ​a
članovi​ ​dužnika​ ​nisu​ ​u​ ​skladu​ ​sa
Zakonom​ ​o​ ​trgovačkim​ ​društvima
donijeli​ ​odluku​ ​kojom​ ​se​ ​to​ ​dopušta.
(čl.​ ​61.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Ako​ ​nisu​ ​ispunjene​ ​pretpostavke​ ​za
potvrdu​ ​predstečajnoga​ ​sporazuma,​ ​sud
će​ ​rješenjem​ ​utvrditi​ ​uskraćivanje
potvrde​ ​predstečajnoga​ ​sporazuma​ ​i
obustaviti​ ​postupak.​ ​(čl.​ ​61.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
–​ ​dužnika​ ​pripojiti​ ​drugoj​ ​osobi​ ​ili​ ​spojiti
s​ ​jednom​ ​ili​ ​više​ ​osoba
–​ ​prodati​ ​svu​ ​imovinu​ ​ili​ ​dio​ ​imovine
dužnika,​ ​s​ ​razlučnim​ ​pravima​ ​ili​ ​bez
razlučnih​ ​prava
–​ ​raspodijeliti​ ​svu​ ​imovinu​ ​ili​ ​dio
imovine​ ​dužnika​ ​između​ ​vjerovnika
–​ ​odrediti​ ​način​ ​namirenja​ ​stečajnih
vjerovnika
–​ ​namiriti​ ​ili​ ​izmijeniti​ ​razlučna​ ​prava
–​ ​smanjiti​ ​ili​ ​odgoditi​ ​isplatu​ ​obveza
dužnika
–​ ​obveze​ ​dužnika​ ​pretvoriti​ ​u​ ​kredit
–​ ​preuzeti​ ​jamstvo​ ​ili​ ​dati​ ​drugo
osiguranje​ ​za​ ​ispunjenje​ ​obveza
dužnika
–​ ​urediti​ ​odgovornost​ ​dužnika​ ​nakon
završetka​ ​stečajnoga​ ​postupka.
(čl.​ ​304.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su​ ​vjerovnici​ ​prihvatili
stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je​ ​u​ ​svakoj​ ​skupini
glasovala​ ​većina​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako​ ​zbroj
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za
stečajni​ ​plan​ ​dvostruko​ ​prelazi​ ​zbroj
tražbina​ ​vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali
protiv​ ​toga​ ​da​ ​se​ ​stečajni​ ​plan​ ​prihvati.
(čl.​ ​330.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Ako​ ​se​ ​stečajnim​ ​planom​ ​ne​ ​zadire​ ​u
prava​ ​razlučnih​ ​vjerovnika​ ​i​ ​ako
stečajni​ ​vjerovnici​ ​nisu​ ​razvrstani​ ​u
posebne​ ​skupine,​ ​smatrat​ ​će​ ​se​ ​da​ ​su
vjerovnici​ ​prihvatili​ ​stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je
za​ ​njega​ ​glasovala​ ​većina​ ​vjerovnika
koji​ ​su​ ​glasovali​ ​i​ ​ako​ ​zbroj​ ​tražbina
vjerovnika​ ​koji​ ​su​ ​glasovali​ ​za​ ​stečajni
plan​ ​prelazi​ ​zbroj​ ​tražbina​ ​vjerovnika
koji​ ​su​ ​glasovali​ ​protiv​ ​toga​ ​da​ ​se​ ​on
prihvati.​ ​(čl.​ ​330.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Nakon​ ​što​ ​stečajni​ ​plan​ ​prihvate
vjerovnici​ ​i​ ​nakon​ ​što​ ​na​ ​njega​ ​pristane
dužnik,​ ​sud​ ​će​ ​odlučiti​ ​o​ ​tome​ ​hoće​ ​li
stečajni​ ​plan​ ​potvrditi.​ ​(čl.​ ​334.​ ​st.​ ​1.
SZ)
Sud​ ​će​ ​prije​ ​toga​ ​saslušati​ ​stečajnoga
upravitelja,​ ​odbor​ ​vjerovnika,​ ​ako​ ​je
osnovan,​ ​i​ ​dužnika.​ ​(čl.​ ​334.​ ​st.​ ​2.​ ​SZ)
Ako​ ​je​ ​stečajnim​ ​planom​ ​određeno​ ​da
se​ ​prije​ ​potvrde​ ​moraju​ ​ispuniti
određene​ ​činidbe​ ​ili​ ​ostvariti​ ​druge
mjere,​ ​stečajni​ ​plan​ ​smije​ ​se​ ​potvrditi
samo​ ​ako​ ​su​ ​te​ ​pretpostavke
ispunjene.​ ​Sud​ ​će​ ​po​ ​službenoj
dužnosti​ ​uskratiti​ ​potvrdu​ ​ako​ ​se​ ​te
pretpostavke​ ​ne​ ​ispune​ ​ni​ ​nakon​ ​isteka
primjerenoga​ ​roka​ ​koji​ ​je​ ​odredio.​ ​(čl.
335.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Sud​ ​će​ ​po​ ​službenoj​ ​dužnosti​ ​uskratiti
potvrdu​ ​stečajnoga​ ​plana:
1. ako​ ​su​ ​bitno​ ​povrijeđeni
propisi​ ​o​ ​sadržaju
stečajnoga​ ​plana​ ​i
postupanju​ ​tijekom​ ​njegove
izrade​ ​i​ ​donošenja,​ ​kao​ ​i​ ​o
prihvatu​ ​od​ ​vjerovnika​ ​i​ ​o
pristanku​ ​dužnika,​ ​osim​ ​ako
se​ ​ti​ ​nedostaci​ ​mogu​ ​otkloniti
ili
 2. ako​ ​je​ ​prihvat​ ​stečajnoga
plana​ ​postignut​ ​na
nedopušten​ ​način,​ ​osobito
stavljanjem​ ​u​ ​povoljniji
položaj​ ​pojedinih​ ​vjerovnika.
(čl.​ ​336.​ ​SZ)
Na​ ​prijedlog​ ​vjerovnika​ ​sud​ ​neće
potvrditi​ ​stečajni​ ​plan​ ​ako​ ​je​ ​vjerovnik:
1. stečajnom​ ​planu​ ​prigovorio
najkasnije​ ​na​ ​ročištu​ ​za
glasovanje​ ​pismeno​ ​ili
usmeno​ ​na​ ​zapisnik​ ​i
2. ako​ ​je​ ​stečajnim​ ​planom​ ​u
lošijem​ ​položaju​ ​od​ ​onoga​ ​u
kojem​ ​bi​ ​bio​ ​da​ ​plana​ ​nema.
(čl.​ ​337.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Protiv​ ​rješenja​ ​kojim​ ​se​ ​stečajni​ ​plan
potvrđuje​ ​ili​ ​se​ ​potvrda​ ​stečajnoga
plana​ ​uskraćuje​ ​vjerovnici​ ​i​ ​dužnik
imaju​ ​pravo​ ​na​ ​žalbu.​ ​(čl.​ ​339.​ ​SZ)

Iz gornje usporedbe razvidno je da nagodba u postupku izvanredne uprave uređuje prava

vjerovnika i ono što se nagodbom može učiniti na istovjetan način kao i stečajni plan u
stečajnom postupku. Samim time, postavlja se pitanje zašto je intencija zakonodavca bila da
zakonom​ ​uredi​ ​jedan​ ​u​ ​potpunosti​ ​novi​ ​postupak​ ​koji​ ​će​ ​određivati​ ​istu​ ​materiju.

Prema mišljenju autora, jedine razlike, kao i u većini ostalih rješenja koja donosi ZOPIU u
odnosu na SZ, jesu u tome što ZOPIU u najvećoj mogućoj mjeri onemogućava kontrolu
suda. Naime, u stečajnom postupku sud ima znatno šire ovlasti nego u postupku izvanredne
uprave prilikom ispitivanja potvrde stečajnog plana. Također, razlika je i u tome što je u
stečajnom postupku na rješenje o potvrdi plana dopuštena žalba, dok ZOPIU mogućnost
ulaganja žalbe ne predviđa, čime se opetovano ukazuje na činjenicu da je uloga suda u
postupku​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​svedena​ ​na​ ​najmanju​ ​moguću​ ​mjeru.

Sama činjenica da protiv rješenja kojim sud potvrđuje nagodbu nije dopuštena žalba, a radi
se o najbitnijem rješenju u cijelom postupku izvanredne uprave, sasvim dovoljno govori o
usklađenosti​ ​odredaba​ ​ZOPIU​ ​s​ ​Ustavom​ ​Republike​ ​Hrvatske.

12. STATUS​ ​RAZLUČNIH​ ​VJEROVNIKA​ ​U​ ​POSTUPKU​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Za​ ​vrijeme​ ​trajanja​ ​postupka
izvanredne​ ​uprave​ ​razlučni​ ​vjerovnici
dužnika​ ​i​ ​njegovih​ ​ovisnih​ ​društava​ ​ne
mogu​ ​ostvarivati​ ​na​ ​bilo​ ​koji​ ​način
svoje​ ​pravo​ ​na​ ​odvojeno​ ​namirenje
odnosno​ ​zahtijevati​ ​unovčenje
predmeta​ ​koji​ ​ulaze​ ​u​ ​imovinu​ ​dužnika
ili​ ​njegovih​ ​ovisnih​ ​društava,​ ​a​ ​na
kojima​ ​imaju​ ​razlučno​ ​pravo.​ ​(čl.​ ​41.​ ​st.
5.​ ​ZOPIU)
Razlučni​ ​vjerovnici​ ​dužni​ ​su​ ​nadležnu
jedinicu​ ​Financijske​ ​agencije​ ​u​ ​roku​ ​za
prijavu​ ​tražbine​ ​obavijestiti​ ​o​ ​svojim
pravima,​ ​pravnoj​ ​osnovi​ ​razlučnoga
prava​ ​i​ ​dijelu​ ​imovine​ ​dužnika​ ​na​ ​koji​ ​se
odnosi​ ​njihovo​ ​razlučno​ ​pravo​ ​te​ ​dati
izjavu​ ​odriču​ ​li​ ​se​ ​ili​ ​ne​ ​odriču​ ​prava​ ​na
odvojeno​ ​namirenje.​ ​(čl.​ ​38.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
Razlučni​ ​i​ ​izlučni​ ​vjerovnici​ ​dužni​ ​su​ ​u
obavijesti​ ​dati​ ​izjavu​ ​o​ ​pristanku​ ​ili
uskrati​ ​pristanka​ ​odgode​ ​namirenja​ ​iz
predmeta​ ​na​ ​koji​ ​se​ ​odnosi​ ​njihovo
razlučno​ ​pravo,​ ​odnosno​ ​izdvajanja
predmeta​ ​na​ ​koje​ ​se​ ​odnosi​ ​njihovo
Vjerovnici​ ​koji​ ​imaju​ ​založno​ ​pravo​ ​ili
pravo​ ​na​ ​namirenje​ ​na​ ​kojoj​ ​stvari​ ​ili
pravu​ ​koji​ ​su​ ​upisani​ ​u​ ​javnoj​ ​knjizi
(razlučni​ ​vjerovnici)​ ​imaju​ ​pravo
odvojenoga​ ​namirenja​ ​na​ ​toj​ ​stvari​ ​ili
pravo​ ​unovčenja​ ​prema​ ​odredbama
članka​ ​248.​ ​ovoga​ ​Zakona.​ ​(čl.​ ​149.​ ​st.
1.​ ​SZ)
Vjerovnici​ ​s​ ​pravom​ ​odvojenoga
namirenja​ ​su​ ​stečajni​ ​vjerovnici​ ​ako​ ​im
je​ ​dužnik​ ​i​ ​osobno​ ​odgovoran.​ ​Oni
imaju​ ​pravo​ ​na​ ​razmjerno​ ​namirenje​ ​iz
stečajne​ ​mase​ ​samo​ ​ako​ ​se​ ​odreknu

Stranica​ ​24.
 izlučno​ ​pravo​ ​radi​ ​provedbe​ ​plana
restrukturiranja.​ ​(čl.​ ​38.​ ​st.​ ​3.​ ​SZ)
Razlučni​ ​i​ ​izlučni​ ​vjerovnici​ ​mogu
opozvati​ ​svoju​ ​izjavu​ ​o​ ​pristanku​ ​ili
uskrati​ ​pristanka​ ​odgode​ ​namirenja
najkasnije​ ​do​ ​početka​ ​ročišta​ ​za
glasovanje​ ​o​ ​planu​ ​restrukturiranja​ ​ako
su​ ​planom​ ​restrukturiranja​ ​njihova​ ​prava
smanjena​ ​ili​ ​je​ ​ostvarenje​ ​njihovog​ ​prava
izmijenjeno​ ​nakon​ ​dane​ ​izjave.​ ​(čl.​ ​38.
st.​ ​5.​ ​SZ)
Predstečajni​ ​postupak​ ​ne​ ​utječe​ ​na
pravo​ ​odvojenoga​ ​namirenja​ ​razlučnih
vjerovnika​ ​pa​ ​i​ ​ako​ ​oni​ ​nisu​ ​osobni
vjerovnici​ ​dužnika​ ​te​ ​izlučnih​ ​vjerovnika
(čl.​ ​66.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
odvojenoga​ ​namirenja​ ​ili​ ​ako​ ​se​ ​ne
uspiju​ ​odvojeno​ ​namiriti.​ ​(čl.​ ​153.​ ​SZ)
Nakon​ ​unovčenja​ ​stvari​ ​ili​ ​prava​ ​na
kojemu​ ​postoji​ ​razlučno​ ​pravo​ ​upisano
u​ ​javnoj​ ​knjizi​ ​sud​ ​će​ ​iz​ ​iznosa
ostvarenoga​ ​prodajom:
1. namiriti​ ​troškove​ ​unovčenja
iz​ ​članka​ ​254.​ ​ovoga​ ​Zakona
2. namiriti​ ​tražbine​ ​razlučnih
vjerovnika​ ​prema​ ​redoslijedu
određenom​ ​pravilima
ovršnoga​ ​postupka​ ​i
3. preostali​ ​iznos​ ​predati
stečajnom​ ​upravitelju​ ​za
namirenje​ ​stečajnih
vjerovnika.
(čl.​ ​248.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)

U svim insolvencijskim postupcima razlučna prava kao prava na posebno namirenje

predstavljaju zaseban institut. U predstečajnom postupku razlučni vjerovnici su dužni izričito
se očitovati da li se odriču svojeg prava na odvojeno namirenje te time stječu status
vjerovnika te su posljedično obuhvaćeni predstečajnom nagodbom, ili žele zadržati svoj
status razlučnog vjerovnika i namiriti se odvojeno od ostalih vjerovnika, dakle mimo
predstečajne​ ​nagodbe.

U stečajnom postupku razlučni vjerovnici se namiruju iz predmeta na kojem imaju razlučno

pravo ukoliko se ne odreknu takvog prava. Ukoliko je postupak odvojenog namirenja
pokrenut prije otvaranja stečaja, razlučni vjerovnik ima pravo nastaviti takav postupak.
Ukoliko pak takav postupak nije pokrenut, predmet na kojem postoji razlučno pravo će biti
prodan​ ​u​ ​stečajnom​ ​postupku​ ​ali​ ​će​ ​razlučni​ ​vjerovnik​ ​biti​ ​namiren​ ​prije​ ​ostalih​ ​vjerovnika.

U postupku izvanredne uprave se u zakonodavnom smislu odstupa od razlučnog prava, na

način da se izričito zabranjuje nositelju takvog prava odvojeno namirenje. Takva zabrana
vrijedi ne samo za razlučne vjerovnike dužnika već i svih njegovih povezanih društava čime
se zapravo onemogućuje nositelja takvog razlučnog prava da odabere trenutak namirenja,
odnosno da se namiri prije ostalih vjerovnika, a čime se gubi smisao cijelog instituta
razlučnog prava. Dakle, razlučni vjerovnik koji bi se u predstečajnom ili stečajnom postupku
namirivao prije ostalih vjerovnika, u postupku izvanredne uprave ne smije pokrenuti postupak
svojeg namirenja te njegovo namirenje ovisi o postupcima izvanredne uprave, odnosno,
namiruje se isključivo na način određen nagodbom, što predstavlja grubo kršenje osnovnog
prava​ ​razlučnih​ ​vjerovnika​ ​(pravo​ ​na​ ​odvojeno​ ​namirenje).

Samim time, u praksi nije neizgledno da svi razlučni vjerovnici budu svrstani u istu skupinu,
te da prilikom glasanja o nagodbi razlučni vjerovnici s nižim redom naplate, koji se ionako ne
bi naplatili iz svog razlučnog prava uslijed nedostatne vrijednosti imovine na kojoj je upisano
založno pravo, preglasaju vjerovnike koji bi imali realnu mogućnost naplatiti se iz svog prava
i donesu odluku koja bi bila na štetu tih vjerovnika koji bi se mogli naplatiti (npr. odluka da svi
razlučni vjerovnici otpišu 70% svoje tražbine osigurane razlučnim pravom). Navedeno je u
potpusnosti protivno načelu prava na odvojeno namirenje koje je priznato, bez ikakve
rezerve,​ ​u​ ​svim​ ​drugim​ ​insolvencijskim​ ​postupcima.

Stranica​ ​25.
13. UTJECAJ​ ​POSTUPKA​ ​IZVANREDNE​ ​UPRAVE​ ​NA​ ​POVEZANA​ ​DRUŠTVA

Postupak izvanredne Predstečajni​ ​postupak Stečajni​ ​postupak

uprave
Postupak​ ​izvanredne​ ​uprave​ ​provest Predstečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​provesti Stečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​provesti
će​ ​se​ ​i​ ​nad​ ​trgovačkim​ ​društvom​ ​nad nad​ ​pravnom​ ​osobom​ ​i​ ​nad​ ​imovinom nad​ ​pravnom​ ​osobom​ ​i​ ​nad​ ​imovinom
kojim​ ​ne​ ​postoji​ ​stečajni​ ​ili​ ​predstečajni dužnika​ ​pojedinca.​ ​(čl.​ ​3.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ) dužnika​ ​pojedinca.​ ​(čl.​ ​3.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
razlog,​ ​pod​ ​uvjetom​ ​da​ ​se​ ​smatra Predstečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​otvoriti Stečajni​ ​postupak​ ​može​ ​se​ ​otvoriti
ovisnim​ ​društvom​ ​(u​ ​smislu​ ​odredaba isključivo​ ​ako​ ​sud​ ​utvrdi​ ​postojanje isključivo​ ​ako​ ​sud​ ​utvrdi​ ​postojanje
Zakona​ ​o​ ​trgovačkim​ ​društvima)​ ​ili prijeteće​ ​nesposobnosti​ ​za​ ​plaćanje stečajnih​ ​razloga.​ ​(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
povezanim​ ​društvom​ ​(dužnik​ ​je​ ​društvo (predstečajni​ ​razlog).​ ​(čl.​ ​4.​ ​st.​ ​1.​ ​SZ)
koje​ ​u​ ​drugome​ ​društvu​ ​ima​ ​većinski
udio​ ​ili​ ​većinsko​ ​pravo​ ​u​ ​odlučivanju,
ovisno​ ​ili​ ​vladajuće​ ​društvo,​ ​društvo
koncerna​ ​ili​ ​društvo​ ​s​ ​uzajamnim
udjelima​ ​prema​ ​Zakonu​ ​o​ ​trgovačkim
društvima),​ ​a​ ​vladajuće​ ​društvo
samostalno​ ​ili​ ​zajedno​ ​sa​ ​svojim
ovisnim​ ​ili​ ​povezanim​ ​društvima
ispunjava​ ​uvjete​ ​da​ ​bi​ ​ga​ ​se​ ​smatralo
društvima​ ​od​ ​sistemskog​ ​značaja​ ​za
Republiku​ ​hrvatsku.​ ​(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)
Povezana​ ​i​ ​ovisna​ ​društva​ ​su​ ​društva
sa​ ​sjedištem​ ​u​ ​Republici​ ​Hrvatskoj
osnovana​ ​sukladno​ ​zakonodavstvu
Republike​ ​Hrvatske,​ ​u​ ​kojima​ ​dužnik
(društvo​ ​od​ ​sistemskog​ ​značaj)​ ​drži
najmanje​ ​25​ ​%​ ​udjela.​ ​(čl.​ ​5.​ ​st.​ ​1.
ZOPIU)

U predstečajnom i stečajnom postupku, sudski odnosno državni nadzor nad poslovanjem

dužnika se ograničava isključivo na osobu nad kojom je otvoren predstečaj ili stečaj, a nad
kojom​ ​postoji​ ​zakonom​ ​propisani​ ​stečajni​ ​ili​ ​predstečajni​ ​razlog.

U postupku izvanredne uprave postupak se ne ograničava samo na dužnika već se provodi i

nad svim s njim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima
postoji stečajni ili predstečajni razlog (?!). Sukladno odredbama Zakona o trgovačkim
društvima povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu
mogu stajati kao (i) društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u
odlučivanju, (ii) ovisno i vladajuće društvo, (iii) društvo koncerna, (iv) društva s uzajamnim
udjelima i (v) društva povezana poduzetničkim ugovorima. U smislu ZOPIU-a povezana i
ovisna društva su društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj osnovana sukladno
zakonodavstvu​ ​Republike​ ​Hrvatske,​ ​u​ ​kojima​ ​dužnik​ ​drži​ ​najmanje​ ​25​ ​%​ ​udjela.

Temeljem navedenih odredaba ZOPIU-a, postupak izvanredne uprave se proteže i na

povezana društva što znači da izvanredni povjerenik preuzima upravljanje i nad društvom
nad kojim dužnik ima 25% udjela u vlasništvu u smislu dionica ili poslovnih udjela i nad kojim
ne postoji predstečajni ili stečajni razlog, odnosno postupak bi se provodio i nad
gospodarskim subjektom koji nije u financijskim poteškoćama. Također, navedeno društvo
na taj način sudjeluje svojom imovinom u nagodbi i podmiruje tražbine vjerovnika koji nisu
osobni vjerovnici upravo tog društva. Na navedeni način umanjuje se imovina tog
(povezanog) društva, čime se grubo oštećuju vlasnici (imatelji) preostalih poslovnih udjela ili
dionica​ ​u​ ​tom​ ​društvu.

Stranica​ ​26.
Navedeno je nedvojbeno protivno svim načelima ustavnog poretka koje štite privatno
vlasništvo.

ZAKLJUČAK

Različitost postupaka izvanredne uprave u odnosu na predstečajni i stečajni postupak očituje

se​ ​primarno​ ​u​ ​sljedećem:

- sam dužnik (društvo od sistemskog značaja) nema nikakvog prava na izbor koji
postupak će se pokrenuti (npr. predstečajni postupak), već neovisno o tome koji
prijedlog bude podnesen sudu postupak će se, na kraju, voditi prema odredbama
ZOPIU;

- ovlasti suda u postupku izvanredne uprave svedena su na krajnje marginalnu mjeru;

sud nema nikakve mogućnosti niti utjecaja na izbor izvanrednog povjerenika, izbor
članova privremenog vjerovničkog vijeća, izbor članova savjetodavnog tijela, kao niti
na​ ​rad​ ​tih​ ​tijela​ ​i​ ​odluke​ ​koje​ ​budu​ ​donesene;

- izvanrednog povjerenika faktički imenuje Vlada RH, dok sud ima samo tehničku ulogu
u potvrđivanju predložene osobe, bez mogućnosti odbijanja imenovanja ili utjecaja na
taj prijedlog; Vlada RH ima znatan utjecaj na kontrolu i tijek postupka (ima pravo
tražiti izvješća, određuje visinu nagrade izvanrednom povjereniku i članovima drugih
tijela​ ​i​ ​sl.);

- izvanredni povjerenik ima znatno šire ovlasti od svih drugih tijela u postupku (znatno
šira nego povjerenik u predstečajnom postupku ili stečajni upravitelj u stečajnom
postupku); izvanredni povjerenik, bez nadzora suda i adekvatne kontrole vjerovnika,
može prema vlastitom izboru vršiti vjerovnicima plaćanja njihovih tražbina nastalih
prije otvaranja postupka, preuzimati nova zaduženja s prednosti namirenja i sl. (sve
uz suglasnost članova privremenog vjerovničkog vijeća koje, u stvarnosti, sam
imenuje);

- u postupku izvanredne uprave ne postoji skupština vjerovnika, kao najviše

vjerovničko tijelo u čijem radu sudjeluju svi vjerovnici na način da mogu predlagati
odluke o tijeku i vođenju postupka, raspravljati o predloženim odlukama i glasati za
iste​ ​(počevši​ ​od​ ​smjene​ ​upravitelja​ ​pa​ ​nadalje);

- vjerovnici u postupku izvanredne uprave mogu ostvarivati svoja prava jedino i

isključvo putem vjerovničkog vijeća, a koje ne predstavlja adekvatan pandan skupštini
vjerovnika i ostvarenju prava svih vjerovnika, sve iz razloga: (i) što je izbor članova
vjerovničkog vijeća krajnje netransparentan i neuređen odredbama ZOPIU, te
podložan utjecaju izvanrednog povjerenika na izbor tih članova (krojenje skupina
vjerovnika prema izboru izvanrednog povjerenika); (ii) što je u potpunosti nestvarno
da maksimalno 9 (devet) izbranih članova mogu adekvatno zastupati prava nekoliko
tisuća vjerovnika; (iii) što vjerovničko vijeće nema nikakvu mogućnost nadzora nad
radom izvanrednog povjerenika (ne mogu ga smijeniti ili predložiti sudu njegovu
smjenu); (iv) što veći dio postupka vjerovničko vijeće uopće nije oformljeno već
njegova​ ​prava​ ​i​ ​ovlasti​ ​izvršava​ ​privremeno​ ​vjerovničko​ ​vijeće;

Stranica​ ​27.
 - onemogućena je drugostupanjska sudska kontrola nad rješenjem kojim se potvrđuje
nagodba;

- vjerovnici i treće osobe su u potpunosti onemogućeni u pokretanju postupaka protiv

dužnika, a u kojim postupcima bi ostvarivali svoja prava na koja nagodba ne utječe
(tužbe na uvrđenje, privremene mjere i sl.), kao i kojima bi prisilno naplatili svoje
tražbine nastale nakon otvaranja postupka izvanredne uprave (ovise isključivo o
dobroj​ ​volji​ ​izvanrednog​ ​povjerenika);

- postupak izvanredne uprave u potpunosti onemogućuje ostvarivanje prava razlučnih

vjerovnika za vrijeme trajanja postupka, a nagodbom je moguće utjecati na njihova
prava​ ​bez​ ​ikakve​ ​njihove​ ​suglasnosti;

- postupak izvanredne nagodbe otvara se i nad društvima nad kojima ne postoje

predstečjni ili stečajni razlozi, već samo iz proste činjenice što društvo od sistemskog
značaja drži više od 25% udjela u tom društvo, što predstavlja grubo narušavanje
prava​ ​ostalih​ ​imatelja​ ​udjela​ ​i​ ​zadiranje​ ​u​ ​njihovo​ ​privatno​ ​vlasništvo.

Stranica​ ​28.