Kaskadna regulacija transformacijskih 

procesa 
 
Dobromir Bonacin 
 
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 
 
Pregledni rad ‐ Pozvano predavanje 
 
Sažetak 
Upravljanje procesima bilo koje vrste, nerijetko je teška, a prečesto i jako odgovorna 
zadaća. Zbog sve veće složenosti sustava koji danas egzistiraju (od lokalnih pa sve 
do globalnih  na  razini  cijele  Zemlje),  uobičajeni  regulacijski  postupci  koji  bi  trebali 
„održavati“ sustave unutar željenih granica sve teže zadovoljavaju nove zahtjeve. To 
vrijedi  u  svim  područjima  ljudskog  djelovanja,  pa  čak  i  tehničkim,  a  napose  u  tzv. 
društvenim  i,  pogotovo  nešto  šire,  antropološkim  područjima.  U  članku  je 
predloženo  da  se  u  upravljanje  transformacijskim  procesima  u  kineziologiji, 
medicini,  pedagogiji  i  drugim  antropološkim  disciplinama  uvedu  zakonitosti 
kaskadne  regulacije  uz  moguće  aplikacije  na  dva  temeljna,  međusobno  u  dijelu 
konvergentna  načina:  1.  Ugniježdena,  i  2.  Vremenska  kaskadna  regulacija.  U  oba 
slučaja  traži  se  dobro  poznavanje  matematičkih  alata.  Čini  se  da  bi  poznatost 
ostvarenja  ciljeva  transformacija  tada  bila  podignuta  na  sasvim  novu  razinu  a 
pogreške uvjetovane nepoznatim faktorima svedene na minimum. 
 
Ključne riječi: procesi, kaskade, gniježdenje, vremenski 
 

Uvod

Veći broj antropoloških disciplina (kineziologija, medicina, pedagoške

znanosti,...) bave se među ostalim (osim selekcijom, pripremom,
prevencijom...), imanetno i transformacijskim procesima (Bonacin, 2006;
Bonacin, Bilić i Bonacin, 2008), neovisno je li riječ o treningu, liječenju ili
edukaciji i sl. (Vukasović, 1976; Grmek & Budak, 1996; Bonacin, 2006;
Gyton & Hall, 2006). Svi takvi procesi sadrže neke univerzalne pojave a
to su: 1. Subjekti (sportaš, pacijent, učenik,...), 2. Dijagnostika (stanje),
3. Ciljevi (postignuće, ozdravljenje, znanje,...), 4. Procedure (trenažni
operatori, elementi tretmana, edukacijske zadaće,...), 5. Generator
(trener, liječnik, učitelj,...), i 6. Evaluacija (postignuti rezultat odnosno
stupanj ostvarenja ciljeva). Ovo je prikazano slikom 1.

'- 20 -
Ovaj jednostavni ali cjelovit prikaz po
okazuje da u spomenutim područjima
ljudskog djelovanja postoje moguća a odstupanja postignutih rezultata od
ciljanih, što je uvjetovano brojnim razlozima a najviše nedovoljno
poznatim parametrima početnog stanja, nepoznavanjem procesa,
nepredviđenim smetnjama i td. (Bo onacin, 2008). Zbog toga se u svaki
ozbiljan model uvodi evaluacija ko oja treba objektivno utvrditi stupanj
slaganja postignuća s ciljevima, a to o je uz ostale nezaobilazne spoznaje,
najčešće i neki objektivni matemattički alat (Bonacin, 2004; Lozovina,
Lozovina & Bonacin, 2011).

Slika 1. Univerzalne pojjave u transformacijama

(Izvor: Vlastiti)

Međutim, svi ti opisani procesi pokaz zuju često iznimnu složenost u svojoj
provedbi, što ih prirodno čini jako varijabilnim u finalnim rezultatima.
Problem koji se tretira u ovom rad du odnosi se na različitu vremensku
dinamiku ostvarenja lokalnih tj. parccijalnih postignuća koja kumulativno u
vremenskom području dovode do željenih rezultata. Ovakva dinamika
izazvana je privremenim djelovanjem određenih stimulusa koji imaju
različite efekte na subjekta, što se dešava u ovisnosti o brojnim uvjetima
kojima je takav subjekt bio izložen n u svojoj „povijesti“ jedinke. To je,
naravno, moguće zbog: a) različitostti subjekata, i b) adaptacije subjekata
na određene stimuluse, tj. na zahtije evane privremene zadaće koje mu se
zadaju, dok su vremenski dometi e efekata takvih zadaća često potpuno
nepoznati. Ova logika prikazana je sllikom 2.

U svim situacijama, uvijek postoji, mma kako kratko bilo, vrijeme latencije
(kad se prividno ništa ne dešava)), a nakon toga se mogu očekivati
određeni efekti (Bonacin i sur., 2008 8). U realnim uvjetima, uvijek postoji
cijeli spektar djelovanja koja se mo ogu promatrati kao najmanje ova tri
navedena (kratkoročni, srednjoročn ni i dugoročni), pri čemu definicija
optimalnog roka očekivanih efekata ovisi o ciljevima, aktualnom stanju
subjekta i primjenjenim postupcima a za transformacije, baš kao i efekti
koji mogu ili ne moraju biti prihvatljjivi. I naravno, uvijek postoje sva tri
efekta, iako oni ne moraju imati isti i intenzitet djelovanja, pa niti ne
moraju biti lako i brzo prepoznatljivi (Bonacin i sur., 2008).

'- 21
2 -
 Slika 2. Mogući tipični efekti primjene stimulusa kroz vrijeme
(Izvor: Vlastiti)

Upravljanje u biološkim, tehničkim i mješovitim sustavima

Kako je već spomenuto, biološki sus stavi imaju mogućnost adaptacije na

primjenjene stimuluse, neovisno o to ome iz kojih izvora ti stimulusi dolazili
(ciljani, stohastički iz okoline, prirod
dni,...). Tehnički sustavi (od čovjeka
konstruirani), međutim, toliku slobod du djelovanja nemaju, jer im je svrha
djelovanja obično prethodno u potp punosti određena, pa bi neočekivane
varijacije njihovog djelovanja pre edstavljale siguran kvar, a time i
ugrožavanje njihove svrhe sa svim m mogućim (često i jako ozbiljnim)
posljedicama koje iz toga proizlaz ze. Zbog ovih razloga, upravljanje
(Bonacin, 2008) biološkim i tehnič čkim sustavima je bitno različito, a
prikazano je na slici 3.

Slika 3. Feed-back mehanizam kod d bioloških (gore) i tehničkih (dolje)

sustava (U = ulaz, I = izlaz, C = komparator)
(Izvor: Vlastiti)

'- 22
2 -
Na slici 3 se jasno vidi da tehnički upravljački sustavi moraju zadovoljiti
uvjet da je njihovo ponašanje unaprijed poznato, a u protivnom sustav
niti neće dobiti ulazne vrijednosti, jer će ih komparator odbaciti kao
neprihvatljive, pa na izlazu niti nema komparacije. Dakle, kod vožnje
automobila ne može se desiti da se automobil zaleti „pa ćemo poslije
vidjeti što se desilo“, već se unaprijed mora znati da će okretanje volana
prouzročiti željeno skretanje automobila. I dalje se, naravno, uspoređuje
izlaz sa ulaznim ciljem, u svrhu moguće korekcije ciljeva.

Biološki sustavi, međutim, baš zbog adaptacije, ne mogu reagirati

determinirano, već su izlazne vrijednosti ovisne o mnogim čimbenicima,
što sigurno znači da će se izlaz ispitivati i ukoliko ne zadovoljava, definira
se novi skup ulaznih vrijednosti koji se feed-back mehanizmom uvodi kao
novi skup ulaza. Sve dok komparacija ne zadovolji, u tom segmentu dalje
nema novih djelovanja. Tipičan primjer je naravno, ispit na fakultetu ili
stanje sportaša koje zahtijeva npr. početne vrijednosti snage nekog
topološkog segmenta da bi se uopće moglo dalje trenirati, odnosno u
medicini npr. nema daljnih akcija ako neki pacijent ne reagira očekivano
na primjenjenu terapiju, već unutar poznatog skupa rješenja treba
primjeniti neku drugu. Kod mješovitih sustava primjenjuju se u
kombinaciji ova dva modela feed-back mehanizama.

Srednjoročni i dugoročni efekti

Kako se očito vidi iz prethodno rečenog, a u suglasju sa slikama 2 i 3,

tehnički upravljani sustavi relativno lako mogu odgovoriti na zahtjeve za
brzim odzivima ili kratkoročnim efektima djelovanja, što se ponekad mjeri
u stotinkama sekunde ili čak još mnogo brže. Za ovo zasluge imaju
spoznaje, koje su pogotovo posljednjih 50 godina, pristizale iz područja
kao što su elektrotehnika, strojarstvo, informatika,... Milijarde senzora su
ugrađene u tehničke sustave i kontinuirano izvješćuju upravljačke
sklopove određenih mehanizama o potrebnim razinama pobude, a time i
o mogućim, s time povezanim postupcima tj. reakcijama koje su
prethodno predviđene i memorirane na adekvatni način.

Na taj način je u potpunosti definirano područje Automatske regulacije

(Božičević, 1988; Šurina, 1996), iako neki od tih sustava mogu pokazivati
obilježja rudimentarnog učenja, bez ljudske intervencije nemaju dovoljne
varijacije i izbor da bi ih mogli proglasiti autonomnima na način kako je
to riješeno u biološkim sustavima. Međutim, srednjoročni a napose
dugoročni efekti, kod tehničkih sustava imaju mnogo veće nepoznanice,
jer su često upravo ti sustavi i konstruirani za neke kraće namjene, uz
regulaciju brzih odziva, pa saznanja o dugoročnim efektima često
izostaju, s ozbiljnim posljedicama po takve sustave, ali i po ljudski rod
generalno. Primjeri su tako zagađenje, nuklearni otpad, oksidacija željeza
u građevinama, zamor materijala u strojnim mehanizmima, itd. Naravno
da ni u biološkim disciplinama ponekad nije bitno drugačije, te se očituje
na razne načine.

'- 23 -
Primjerice, kroz gubitak nekih funkcija poput pada imuniteta,
kumulativne koncentracije toksičnih elemenata u tkivu, slabo djelovanje
antibiotika, u edukaciji kao dosada ili
i nezanimljivost profesora, zastarjeli
programi, a u sportu mikrotraume, pretreniranosti ili brzinske barijere i
sl. Za sve ovakve situacije je svo ojstveno višegodišnje (ili čak dulje)
djelovanje određenih stimulusa s nepoznatim (ili barem nedovoljno
poznatim) efektima. Iako se s prav vom može postaviti pitanje primjene
stimulusa za koje ne znamo dugorročne efekte, jednako tako se mogu
postaviti i pitanja ima li svrhe čekati s primjenom nekih saznanja dok su
akutni efekti (poput segmenata zdravlja, rezultata učenja, bliskog
sportskog rezultata i sl.) praktično ne
eposredno dohvatljivi. Odgovori na to
su, dakako, vezani uz spoznaje koje će znanost tek dati, a u
međuvremenu treba iznalaziti po mogućnosti univerzalna rješenja u
identifikaciji bilo kakvih procesa koji se u pojedinim situacijama
pojavljuju, a najbolje u relacijama prema srednjoročnim i dugoročnim
efektima. Jedno od mogućih rješe enja, barem za srednjoročne efekte
primjenjivanih procesa je identifikac cija pojedinih faza u kojima se efekti
primjene stimulusa mogu očekivatti. U tom smislu, jedno od takvih
rješenja su kaskadni procesi.

Ugniježdena i vremenska kaskad na regulacija

U tehničkim sustavima, upravljanje i regulacija kaskadnim procesima nije

nepoznata stvar. Tako Bolf (2010) navodi kako kod tromih procesa
odstupanja mogu biti dugotrajna a jer je za početak korekcijskog
djelovanja potrebno dulje vrijeme naakon pojave poremećaja. Također i da
je nakon početka korekcijskog dje elovanja potrebno dulje čekanje na
rezultate tog djelovanja. Zbog tog ga kaskadna regulacija koristi tzv.
međuveličinu koju se regulira, a korrekcijsko djelovanje zbog poremećaja
izvodi se puno ranije. Temeljna je dakle zamisao smjestiti jedan
regulacijski krug unutar drugoga (Boonacin i Bonacin Da., 2007) te pronaći
međuveličinu koja će biti vođena a u unutarnjem krugu. Kaskadna
regulacija pokazuje svoju pravu vrijednost kad je dinamička zadrška u
procesu vrlo velika, tj. kad se reguliraju vrlo tromi (spori) procesi (slika
4).

Slika 4. Ugniježdena a kaskadna regulacija

(U = ulaz, I = izlaz
z, C = komparator)
(Izvor: Vlastiti)

'- 24
2 -
Tipičan primjer je npr. regulacija sobne temperature. U klasičnom smislu
(recimo za grijanje), nekim senzorom mjeri se temperatura prostorije, pa
ako se, npr. zbog otvaranja vrata, temperatura sobe smanji ispod neke
radne točke, onda se uključi grijalica zraka, ali tek nakon što je senzor
registrirao promjenu, koja može nastupiti nakon više minuta. Kaskadna
regulacija međutim, uključuje mjerenje temperature zraka na ulazu kod
vrata (unutarnji regulacijski krug), pa ukoliko je temperatura ulaznog
zraka manja, onda se odmah, bez čekanja, uključuje grijanje sobe u
suglasju s temperaturom zraka koji ulazi na vrata, a opet u skladu s
radnom točkom glavnog regulatora (vanjski regulacijski krug). Tako se
regulira unaprijed, bez duljeg čekanja. Dakle, problem se rješava sa dva
regulatora, pri čemu je primarni vanjski ili glavni regulator (u sobi), a
sekundarni je unutarnji ili pomoćni (kod vrata). Sekundarni dakle reagira
puno brže, treba apsorbirati što je moguće više poremećaja i imati
mogućnost brzog odgovora (Bolf, 2010). Očito je da, čak i u ovako
jednostavnom slučaju, postoje brojne situacije koje mogu dovesti do
posve neprihvatljivih rješenja. Npr., ako postoji stalno otvaranje vrata, a
temperatura zraka koji ulazi je tek malo ispod radne točke, sekundarni
regulator će stalno aktivirati primarni, što u konačnici može dovesti do
neracionalnog rada, pa i do pregrijavanja.

Među trome procese u najvećem broju sigurno spadaju gotovo svi

medicinski tretmani, trenažni procesi u kineziologiji, baš kao i pedagoški
procesi. Kod svih njih, često nije moguće do detalja unaprijed znati kada i
koliki efekti će nastupiti, pa je u tim situacijama uvijek riječ o upravljanim
procesima i regulaciji. Kako bi se mogli postići željeni ciljevi potrebno je
osigurati stalni nadzor, regulaciju i promjene veličina koje služe za
praćenje ili vođenje procesa. Pri tome se očito radi o kontinuiranom,
manjem ili većem redizajniranju transformacijskog procesa (Bonacin, Da.
i Bonacin, 2007). Jedan od načina rješenja ovih problema jesu upravo
primjene kaskadne regulacije opisane u tehničkim sustavima, posebno
tada kad su promjene burne, a kad je istodobno dinamička zadrška
velika, što je npr. u kineziologiji i sportu redovito slučaj, pa su nepoznati
vremenski parametri nastupanja željenih efekata.

Međutim, postoji i drugi način kaskadne regulacije, koji svoju logiku vuče
iz samog pojma kaskade. Naime, kaskada znači i seriju međusobno
povezanih komponenata kod kojih se „prelijevaju“ informacije ili resursi
od jednog do drugog segmenta, kao kod uređenih tijekova rijaka u
gradovima, gdje u nizu malih vodopada (npr. od po pola metra) rijeka
između njih teče relativno ujednačeno i mirno.

Ovakav način, praktično lančanog povezivanja ostavlja mogućnost

regulacije neke pojave unutar jedne kaskade s nizom efekata koji mogu
biti mjerljivi u bilo kojoj od njih. Ali ono što je ključno jesu dugoročni
efekti koje je moguće postaviti sukladno ciljevima.

'- 25 -
 egulacija (U = ulaz, I = izlaz, C =
Slika 5. Vremenska kaskadna re
komparator, X1, X2 = pojedinačne
e kaskade ili mikrociklusi regulacije)
(Izvor: Vlastiti)

Na slici 5 je vidljivo da postoji reg gulacija unutar jedne kaskade, npr.

trenažnog mikrociklusa od 7 dana ili čak i manje), ali isto tako i efekata
neposrednih kaskada u nizu (- - -> >) baš kao i mogućnost uvažavanja
dugoročnih efekata (......>) od više tjjedana, mjeseci pa i godina. Naravno
da je ovakav model upravljanja trans sformacijskim procesima jako složen i
da je za njegovu operacionalizaciju, osim „struke u užem smislu“
potrebno dobro poznavanje i infformatike, kibernetike, regulacije i
upravljanja, identifikacije, modeliran
nja, i konačno temeljnog simboličkog
alata tj. matematike. Bez ovakvog pristupa
p teško će biti transformacijske
procese bilo koje vrste dovesti u položaj prihvatljive točnosti, tj. u
znanstvene okvire. Na ponuđena dv va načina objektivizira se upravljanje
transformacijskim procesima u kinez ziologiji, medicini, pedagogiji, ali isto
tako i sociološkim procesima, m menadžmentu i ekonomiji, tržišnoj
regulaciji i drugdje.

Zaključak

Upravljanje procesima bilo koje vrstee, nerijetko je teška, a prečesto i jako

odgovorna zadaća. Zbog sve ve eće složenosti sustava koji danas
egzistiraju (od lokalnih pa sve do globalnih na razini cijele Zemlje),
uobičajeni regulacijski postupci koji bi trebali „održavati“ sustave unutar
željenih granica sve teže zadovoljavvaju nove zahtjeve. To vrijedi u svim
područjima ljudskog djelovanja, pa a čak i tehničkim, a napose u tzv.
društvenim i, pogotovo nešto šire, antropološkim područjima. U članku je
predloženo da se u upravljanje e transformacijskim procesima u
kineziologji, medicini, pedagogiji i drugim antropološkim disciplinama
uvedu zakonitosti kaskadne regula acije uz moguće aplikacije na dva
temeljna, međusobno u dijelu konve ergentna načina: 1. Ugniježdena, i 2.
Vremenska kaskadna regulacija. U o oba slučaja traži se dobro poznavanje
matematičkih alata. Čini se da bi poznatost ostvarenja ciljeva
transformacija tada bila podignuta na sasvim novu razinu a pogreške
uvjetovane nepoznatim faktorima sve edene na minimum.

'- 26
2 -
Literatura

Bolf, N. (2010). Automatsko vođenje procesa. Zagreb: Fakultet

kemijskog inženjeringa i tehnologije.
Bonacin, D. (2004). Uvod u kvantitativne metode. Kaštela: Vlastito
izdanje.
Bonacin, D. (2006). Uvod u teoriju treninga. Kaštela: Vlastito izdanje.
Bonacin, D., & Bonacin, Da. (2007). Model cjelovitog djelovanja
menadžmenta u sportu. III Međunarodna konferencija Menadžment
u sportu. Beograd, Proceedings: 115-119. (ur.Nićin,Đ.).
Bonacin, Da., & Bonacin, D. (2007). Upravljačko redizajniranje
transformacijskog procesa u svrhu maksimizacije ciljanih svojstava
angažiranih entiteta. 2nd int. symp. New Technologies in Sport.
Sarajevo, Zbornik radova: 257-261. (ur. Smajlović, N.).
Bonacin, D. (2008). Uvod u informatiku. Travnik: Univerzitet u Travniku.
Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku
analizu. Travnik: Edukacijski fakultet.
Božičević, J. (1988). Temelji automatike 1 i 2. Zagreb: Školska knjiga.
Grmek, M.D., & Budak, A. (1996). Uvod u medicinu. Zagreb: NZ 'Globus'.
Gyton, A.C., & Hall, J.E (2006). Medicinska fiziologija. Zagreb: Medicinska
naklada.
Lozovina, M., Lozovina, V., & Bonacin, D. (2011). Paradigm of
methodological theory and mathematical modulation of sports
training. Sport Science, 4(1), 7-18.
Šurina, T. (1996). Automatska regulacija, Zagreb: Školska knjiga.
Vukasović, A. (1998). Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katolički zbor 'MI'.
* * * (2011). http://en.wiktionary.org/wiki/cascade. Pristupljeno
28.11.2011. 15:43.

'- 27 -