BORI SE!

+AAA-

KRUNICA POBJEDE: Moli ovo

kad osjetiš napade neprijatelja!
Autor: VjeraPonedjeljak, 04. rujan 2017. u 20:53

Za pobjedu nad zlim!

Krunica pobjede moli se onda kada osjetimo napade neprijatelja, napade zlih
duhovnih sila ili kada se jednostavno želimo zaštiti onim nepobjedivim – Kristom.
Molimo ju za oslobođenje od zla nas samih, kao i svih onih ljudi koje nosimo u srcu i
našim molitvenim nakanama. Riječ je o molitvi Predragocjenoj Krvi Kristovoj koja se
prolila za nas na križu i koja je već pobijedila Sotonu i njegove namjesnike!

Zato moli, i budi bez straha..

Krunica pobjede moli se na običnu krunicu

Prvo molimo: Vjerovanje, 1 Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu

Umjesto Očenaša, prije svake desetice molimo:

Vječni Oče, prikazujemo Ti Predragocjenu Krv Gospodina našega Isusa Krista,

kao zadovoljštinu za svoje grijehe,
kao za utjehu dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve. Amen (1x)

Na mala zrnca: 10x

Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi nas!

(Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, spasi nas i zaštiti nas!)

Umjesto Slava Ocu, nakon svake desetice molimo:

“Ali oni ga pobijediše krvlju Jagančevom i riječju svojega svjedočanstva”. (Otk

12,11)

Na kraju krunice:

Hvaljen i slavljen uvijek bio Isus! –

koji nas je otkupio svojom Krvlju! (3X)
Snovi božićne noći – priča
Božićne priče, DOŠAŠĆE I BOŽIĆ, KATOLIČKI VJERONAUK, POUČNE PRIČE ZA VJERONAUK

Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom

običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja:
seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac.
On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim.
On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on
je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu
tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada
ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je
uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog
praška.
– Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima
sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom
preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On
je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim
smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je
rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su
se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s
vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i
lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda
prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera,
jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom
osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera
rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih
snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije
doznao što su oni sanjali.

Sjeti se kome je rođendan

"Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i
ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti
ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je
izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo
onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju
čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu
pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su
ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata.
Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su
nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele
brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su
potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također,
ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju
kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali
ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za
sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se
nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000
godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što
želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću
sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za
to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio
bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime
ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje."
p.s. znaj da te neizmjerno volim.
(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu)

Dar jezika
Sviđa mi se zgodna priča o psu koji je ušao u ured donoseći u gubici molbu
za posao. Iznenađen i zdvojan, ravnatelj ureda ipak je testirao psa kako bi
vidio ispunjava li uvjete natječaja, a to je bilo tipkanje i poznavanje rada na
računalu. Pas je prošao testove pokazavši izuzetnu stručnost.
Zbunjeni je ravnatelj kao posljednji uvjet pitao psa zna li govoriti neki strani
jezik, na što je pas uzvratio: "Mijauuu!"
Poznavati drugi jezik može u određenim situacijama biti od goleme
važnosti. To je na posve osobit način istina kad se u molitvi obraćamo
Bogu. Naravno, Bog razumije svaki jezik. Pa ipak, on nas poziva da rabimo
«poseban jezik» po njegovom, a ne našem izboru, kojega ne samo da je
Bog odabrao nego ga i artikulira. To je jezik koji izražava našu hvalu Bogu,
ali na način koji daleko prekoračuje našu ograničenu naravnu sposobnost
da to činimo. Pavao opisuje taj čudesni jezik na kojemu se Bog Duh Sveti
moli Ocu našim ljudskim glasom:
"Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako
valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji
proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete."
(Rim 8,26-27).
Pavao ide čak i dalje u opisivanju tog molitvenog jezika u četrnaestom
poglavlju prve poslanice Korinćanima, zagovarajući uporabu tog jezika
ovako: "A htio bih da svi govorite drugim jezicima" (1 Kor 14,5). Budući da
Gospodin "proniče naša srca," taj dar jezika oblikovan je po mjeri svake
osobe, s tim da pojedinac može ponekad dobiti i više oblika dara jezika.
Njime se tako izražava Božja osobna ljubav i briga za svakog od nas, kao
što roditelj pokazuje različitu brigu za svako dijete u obitelji. Nakon što je u
poslanici Rimljanima podsjetio kako molitva u jezicima (fenomen zvan
glosolalija) osigurava da u svojim molitvama prošnje tražimo Božju volju, a
ne nužno svoju vlastitu, potiče Efežane da oblikuju svoje prošnje na svom
božanskom jeziku: "Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u
Duhu molite." (Ef 6,18). U svojoj poslanici Juda apostol podsjeća (u
dvadesetom retku) da bi snažna vjera, poput one koja premješta planine,
trebala oživotvoriti te prošnje, a takvu vjeru upravo potiče prakticiranje
molitve u jezicima.
Ti su sveti pisci znali kako je Isus obećao da će svi "vjernici" biti
sposobni govoriti novim jezicima (usp. Mk 16,17), ali su još uvijek osjećali
da im je dužnost podsjećati i poticati vjernike da to i čine. To čak potiče i
papa Ivan Pavao II kao sastavni dio iskustva krštenja u Duhu - koje je on
osobno primio kad mu je bilo jedanaest godina, kao što je rekao u nagovoru
karizmatskim voditeljima u Rimu. Danas su kršćani manje motivirani vjerom
nego rani kršćani koji su cijenili tu karizmu (usp. Djela 2,4; 10,46; 19,6) i
prakticirali je čak i u misnom slavlju. Premda je svaki vjernik "sposoban"
moliti u jezicima, kao što je Isus govorio, tragično je da većina kršćana
danas ne želi moliti u jezicima. Čak to ne žele ni pokušati. Rečeno tužnim
riječima Gospodinovim, to je narod "bez razuma" (usp. Hos 4,14).
Obzirom na sve to, kadgod se postavi pitanje zašto je taj dragocjeni dar
Božji danas tako zanemaren, odgovor je: tragično zanemarivanje Božjeg
dara obično nije zlonamjernost, već jednostavno neznanje i predrasuda, a
to su najpogubniji zatajivači istine. Ta dva negativna činitelja vrlo je teško
prevladati, na što nas je podsjetio papa Pavao VI. potaknuvši obnavljanje
karizmi koje su bile naglašene u ranoj Crkvi. Današnji su kršćani "narod bez
razuma" koji ne shvaća bit svih 25 darova navedenih u Novom zavjetu,
među kojima je dar jezika "ulazni dar" utoliko što olakšava primanje svih
drugih karizmatskih darova, kao što je npr. iscjeljenje.

U nastojanju da se suočimo s tim rasprostranjenim neznanjem i

nesvjesnom predrasudom, dopustite mi da izložim kratak pregled dara
jezika, utemeljen na Božjoj svetoj riječi. Sam dar treba da uvjeri nevjernike
(usp. 1 Kor 14,22), što se zapravo i dogodilo na Pedesetnicu, kad se preko
njega obratilo tri tisuće ljudi i postalo kršćanima (usp. Dj 2,41). Pa ipak,
realno gledajući, još uvijek ne očekujem da ću uvjeriti svakog čitatelja, čak i
kad bih uz već spomenute citate iz Biblije, naveo i sve ostale koji govore o
toj temi. Uostalom, i Isus je vidio da ne može uvjeriti sve svoje slušatelje:
"Rekoh vam, pa ne vjerujete" (Iv 10,25).
Četiri oblika dara jezika
U četrnaestom poglavlju prve poslanice Korinćanima Pavao opisuje četiri
oblika tog dara, koje ću ovdje ukratko opisati povezujući ih sa Svetim
pismom.
I. Molitva u jezicima (individualna ili grupna molitva) – (1 Kor 14,2);
II. Pjevanje u jezicima (pjevana molitva - individualna ili grupna) – (1 Kor
14,15);
III. Govorenje (javno) u jezicima – Božja poruka skupu po javnom govorenju
u jezicima jedne osobe; poruku treba protumačiti (točno prevesti)
dopunskim darom koji se zove tumačenje jezika; poruku može protumačiti
ista osoba koja ju je dobila (1 Kor 14, 13) ili netko drugi (1 Kor 14, 27-28).
IV. Jezici kao "znak nevjernicima" - vrsta javne poruke u jeziku, koju treba
«protumačiti» na materinskom jeziku; po toj poruci Duh "prekorava" i
obraća nazočne nevjernike (1 Kor 14, 22-23).
Od ta četiri oblika dara jezika, prva dva (čovjek govori Bogu) molitvene su
aktivnosti koje mogu početi i prestati kao što otvaramo i zatvaramo slavinu i
dostupne su svakome tko je kršten u Duhu, a služe za njegovu osobnu
duhovnu izgradnju (1 Kor 14, 4). Druga dva oblika (Bog govori čovjeku)
uključuju govorenje u jezicima, ali ne i molitvu u jezicima. Oni su, radi
izgradnje zajednice (1 Kor 14,5 i 26), dodijeljeni određenim osobama,
odabranim po Božjoj svevišnjoj providnosti, kako to Pavao bilježi u 1 Kor
12,30. Ti se oblici mogu koristiti pravovaljano samo pod pomazanjem Duha
za tu posebnu funkciju (1 Kor 12, 13. 37). On dodaje da je govor u jezicima
(ne molitva u jezicima) beskoristan, ako ga ne prati tumačenje (1 Kor 14, 9.
19), koje ga čini po vrijednosti jednakim nadahnutom proroštvu (1 Kor 14,
5). Zato neka se osoba vrati molitvi u jezicima kad ne uslijedi tumačenje (1
Kor 14, 28).
Rast u korištenju dara jezika
Taj dar ne samo da ima te različite oblike ili izraze, nego i različite razine
zrelosti ili razvitka. Početnik obično moli na prvoj razini, koja se često
spominje kao "paralingvistička"; glasovi se još nisu razvili u artikulirani
modulirani jezik, nego se radi o ponavljajućim govornim izričajima nalik
tepanju. Pa ipak, ako čovjek misaono hvali Boga "moleći se duhom" (1 Kor
14,15), tada to "tepanje" zaodijeva molitvu kao početna "posuda" dara
jezika. U toj prvoj fazi, čovjek bi trebao težiti da jasno i pobožno artikulira
slogove, ne ponavljajući ih, kako bi to "pobožno tepanje" preraslo u
plodonosniju i duhovno razvijeniju fazu dara, nazvanu "lingvističkom"
fazom.
U toj točki jezik postaje stvaran (živ ili mrtav), ali ga još uvijek govornik ne
razumije, premda ga ponekad mogu razumjeti drugi, koji su u blizini i
možda poznaju taj jezik, kao što se dogodilo na Pedesetnicu (usp. Dj 2,6).
(Čak i kad se ne može prepoznati, može se pokazati da je taj određeni jezik
u drugoj fazi razvitka "sintaktički." Takvo istraživanje provedeno je na
Sveučilištu Michigan, SAD, gdje je računalno mjerenje matematičkog
redoslijeda riječi i rečenica stalno otkrivalo strukturiranu lingvističku
"sintaksu").
Treća je razina razvitka faza "Jubilus" (faza kliktanja) o kojoj govore sv.
Ambrozije i drugi. (Izvedenica "jodlanje" opisuje iskrivljen glazbeni oblik
proistekao iz te razine dara jezika, a može se čuti u bavarskim Alpama).
Kad se prakticira u svom prvotnom molitvenom obliku, to vrlo rijetko, ali
Duhom snažno nabijeno, kliktanje i slavljenje u jezicima obično na skupu
izaziva mnoga zapanjujuća obraćenja, tjelesna iscjeljenja, kao i ozdravljenja
brakova, itd.
Najviša je razina dara jezika "izgovaranje s ushitom", koje su kao prauzor
koristili hezihastički oci na Atosu i drugdje, naročito u četrnaestom stoljeću.
Stalno primjenjujući tu razinu molitve u jezicima, osoba biva katapultirana u
duboko iskustvo kontemplativne mistične molitve. Na toj vrlo profinjenoj
razini dara jezika, Duh Sveti "rastače" glasovne izričaje u jednostavnu, pa
ipak vrlo duboku kontemplaciju bez riječi, u svetu tišinu na koju podsjeća
psalam: "Prestanite i znajte da sam ja Bog." (Ps 46, 11)
Imao sam privilegiju biti svjedokom mnogih izvanrednih znakova božanske
potvrde dragocjenoga dara jezika, posebice njegova četvrtog oblika, kao
"znaka nevjernicima" (1 Kor 14,22). Dopustite mi da navedem nekoliko
primjera.
Na jednom od svojih karizmatskih hodočašća u Svetu zemlju, naša je grupa
vozeći se u autobusu molila u jezicima. Naš je izraelski vodič bio fasciniran
govorom u jezicima jedne naše hodočasnice (koja je inače govorila samo
engleski i nešto malo portugalski). On je razumio jezik njezine molitve i
rekao je da je hvalila Boga na rijetkom hebrejskom dijalektu kojim se govori
samo u dva mala sela u Izraelu, a pokraj jednog od njih baš smo u tom
trenutku prolazili!
Jedna japanska ratna mladenka, koja je pod pritiskom svoga muža
Amerikanca došla na karizmatski molitveni sastanak u San Franciscu,
začula je iza sebe drugog Amerikanca koji je molio na japanskom,
oslovljavajući je njezinim tajnim hramskim imenom i pozivajući je da
postane kršćanka i primi Isusa kao svoga Spasitelja.
Jednom je jedan skeptični svećenik grčkog obreda potvrdio da je molitva u
jezicima nekog irskog laika bila euharistijska molitva grčkog liturgijskog
obreda.
Jedna časna sestra koja je sumnjala u pravovaljanost tog dara, na
molitvenom se sastanku uvjerila u njegovu ispravnost kad je čula
talijanskog dječačića kako moli na jednom od keltskih jezika. U tim
primjerima (to je tek mali broj od mnogih kojima sam bio svjedok) osobe
koje su molile u jezicima doživjele su ono što Pavao opisuje u 1 Kor 14,14.
One nisu bile svjesne značenja svojih izričaja, ali su bile svjesne da slave
Boga.
Potičem sve koji ovo čitaju da mole za (ili obnove) krštenje u Duhu, kao što
Isus potiče (usp. Lk 11,13), te da se tada "predaju" i daru jezika tepajući
kao beba; da budu jednostavni i ponizni kao malo dijete, kao što Isus
naređuje (usp. Mt 18,3). Bog će nagraditi vašu poniznost što ste spremni
biti "ludi za Krista" (usp. 1 Kor 3,18). Ali imajte na umu da vaše tepanje
mora biti pobožno, i da molite i hvalite Boga umom (usp. 14,14), inače neće
postati dar jezika nego samo razvijena vještina tepanja.
Jednom kad primite taj dragocjeni dar, koristite ga javno na molitvenim
sastancima, ili u privatnosti: dok vozite auto, perete suđe, itd. Jer će se
inače dogoditi kao sa svakom karizmom: ako je ne koristite, izgubit ćete je.
Otvorit će za vas nove dimenzije sile u vašoj molitvi - prošnje, oslobođenja,
slavljenja, itd. Kako taj dar bude sve više i više obogaćivao vaš duhovni
život, otkrit ćete da imate još nešto za što treba da zahvale Bogu: za sam
taj dar božanskog jezika.
O.John H. Hampsch, C.M.F
7 darova Duha Svetoga
U nastavku pročitajte što su to pojedini darovi Duha Svetoga, te pronađite molitvu
za tih sedam darova. Bog nam u djelotvornoj snazi Duha Svetoga, koji je naš
Gospodin i Životvorac, daruje sve potrebno za spoznavanje svoje vjere i život u
Njegovoj blizini. Budimo otvoreni darovima Duha Svetoga!

MUDROST: “mudar” je čovjek sposoban razlikovati važno od nevažnoga u životu;

sposoban je uživjeti se u drugoga i iznutra “vidjeti” i “čuti” ono najdublje u njemu; “mudar”
je čovjek sposoban u Božjem svjetlu “gledati” i “prosuđivati” cjelokupnu stvarnost.

RAZUM: “razuman” čovjek “otvoren” je i kritičan u razumijevanju sebe, svijeta i ljudi;

sposoban je “čuti” i razumjeti Božju riječ koja nam se na različite načine objavljuje
(osobito Riječ koja nam je objavljena u Isusu Kristu).

SAVJET: čovjek koji ima “dar savjeta” sposoban je savjetom pomoći drugome u
donošenju njegova osobnog mišljenja i osobne odluke, osobito u važnim trenucima
njegova života (za to je sposoban onaj koji drugoga zna “iznutra” slušati te mu se ne
nameće svojim “savjetima” nego mu ostavlja mogućnost za slobodan izbor); imati “dar
savjeta” znači također biti sposoban primati savjet od drugoga i, osobito, tražiti “savjet” u
slušanju Božje riječi.

JAKOST: “jak” čovjek sposoban je hrabro živjeti ljudsku i kršćansku istinu; dosljedan je i
sposoban izdržati i onda kad je teško vjerovati i nadati se; svoje povjerenje i svoju ljubav
prema Bogu i ljudima temelji na Božjoj vjernosti i ljubavi.

ZNANJE: čovjek s “darom znanja” traži i radosno prihvaća istinu; prepoznaje i “zna”
ljude, svijet i Boga u njihovoj najdubljoj stvarnosti; “priznaje” drugoga i raduje se kad
nasluti bogatstvo njegove osobe.

POBOŽNOST: istinski “pobožan čovjek” živi u najintimnijoj povezanosti s Bogom. Bog je

za njega Otac kome se smije bez straha i s ljubavlju obraćati.

STRAH BOŽJI: “dar straha Božjega” (“strahopoštovanja”) čini nas sposobnima da

shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao “Prisutnog” i kao
“Nedostupnog” (Bog nam je “bliži od nas samih” ali nam je i neizrecivo “dalek” jer je
neizrecivo “drugačiji” i “veći” od nas); biti ispunjen “strahom Božjim” znači također biti
ispunjen “strahom od grijeha”, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim
snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da
je “dar straha Božjega” i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i
izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.

Molitva za sedam darova Duha Svetog

Gospodine, Bože moj, Ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga srca. Daruj mi
mudrost da Tvoju Riječ mogu primiti u svakodnevnom životu, razum da spoznam Tvoj
put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne
potratim svoj život tražeći samo ono što je svjetsko. Ispuni moj um darom savjeta da
pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da Te ljubim, moj Bože,
svim svojim srcem i da Ti se klanjam u Duhu i Istini. Daj mi jakosti da stojim čvrsto i
hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela. Na kraju, obdari me i strahom Božjim da
nikada ne odem od Tebe, već da Ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme
tuge. Uvijek i u svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema Tvome
kraljevstvu čineći Tvoju svetu volju. Amen.

Moliti u skladu s Božjom voljom

Čovjekov najviši cilj treba biti proslaviti Boga (1. Korinćanima 10:31), a to uključuje
molitvu u skladu s Njegovom voljom. Kao prvo, moramo tražiti mudrost.

„Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje oblino i bez
prigovor, i dat će mu je” (Jakovljeva 1:5). Tražeći mudrost, moramo također vjerovati
da je Bog milostiv i spreman odgovoriti na naše molitve: „Ali neka ište s vjerom, bez
ikakva sumnjanja” (Jakovljeva 1:6; vidi također Marka 11:24).

Dakle, moliti se u skladu s Božjom voljom uključuje traženje mudrosti (znati Božju
volju) i traženje u vjeri (pouzdati se u Božju volju).

Navodim sedam biblijskih uputa koje će voditi vjernika u molitvi u skladu s

Božjom voljom:

1. Molite se za ono za što Biblija zapovijeda da se molite. Rečeno nam je da se

molimo za svoje neprijatelje (Matej 5:44); da Bog pošalje misionare (Luka 10:2); da
ne padnemo u napast (Matej 26:41); za službenike Riječi (Kološanima 4:3; 2.
Solunjanima 3:1); za one koji su na vlasti (1. Timoteju 2:1-3); za pomoć u nevoljama
(Jakovljeva 5:13); i za izlječenje braće i sestara (Jakovljeva 5:16). Gdje Bog
zapovijeda molitvu, možemo se moliti sa sigurnošću da molimo u skladu s Njegovom
voljom.

2. Slijedite primjer pobožnih ljudi iz Svetoga pisma. Pavao se molio za spasenje

Izraela (Rimljanima 10:1). David se molio za milosrđe i oprost kada je sagriješio
(Psalam 51:1-2). Prva crkva se molila za odvažnost u svjedočenju (Djela apostolska
4:29). Ove molitve bile su u skladu s Božjom voljom i slične molitve danas mogu to
također biti. Kao što je bilo s Pavlom i prvom crkvom, uvijek se moramo moliti za
spasenje drugih. Što se nas tiče, moramo se moliti kako se David molio, uvijek
svjesni naših grijeha, donoseći ih pred Boga prije no što zasmetaju našemu odnosu s
Njim i spriječe naše molitve.

3. Molite se s pravom motivacijom. Bog neće blagosloviti sebične motive. „Molite, ali
ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama”
(Jakovljeva 4:3). Također se trebamo moliti ne kako bi se naše „uzvišene“ riječi čule i
da bi nas drugi vidjeli, nego većinom u privatnosti i tajnosti, kako bi nas naš Nebeski
Otac čuo u tajnosti i nagradio u javnosti (Matej 6:5-6).

4. Molite se u duhu opraštanja prema drugima (Marko 11:25). Duh gorčine, ljutnje,
osvete ili mržnje prema drugima spriječit će naša srca da se mole u potpunoj
podložnosti Bogu. Isto kao što nam je rečeno da ne donosimo prinose Bogu dok
između nas i drugoga kršćanina postoji sukob (Matej 5:23-24), na isti način Bog ne
želi naše molitve dok se ne pomirimo s braćom i sestrama u Kristu.

5. Molite se sa zahvalnošću (Kološanima 4:2; Filipljanima 4:6-7). Uvijek možemo

pronaći nešto za što možemo biti zahvalni, bez obzira koliko smo opterećeni svojim
željama ili potrebama. I najveći patnik koji živi u ovome svijetu otkupljujuće ljubavi i
koji pred sobom ima ponudu neba, ima razloga da bude zahvalan Bogu.

6. Molite se ustrajno (Luka 18:1; 1. Solunjanima 5:17). Uvijek trebamo ustrajati u

molitvi, ne odustati i ne obeshrabriti se zato što nismo primili neposredan odgovor.
Dio molitve u Božjoj volji je vjera da, bilo da odgovori s „da“ ili s „ne“, prihvaćamo
Njegov sud, pokoravamo se Njegovoj volji i nastavljamo se moliti.

7. Oslonite se na Božjega Duha u molitvi. Ovo je predivna istina: „Mi ne znamo što da
molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji
ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za
svete” (Rimljanima 8:26-27). Duh nam pomaže kad se molimo. U vrijeme najdublje
potištenosti ili tuge, u onim trenucima kad se osjećamo kao da ne možemo moliti,
imamo utjehu da znamo da se Sveti Duh zapravo moli za nas! Kako divnog Boga
imamo!

Kakvu sigurnost imamo kad nastojimo hoditi u Duhu, a ne u tijelu! Onda imamo
pouzdanje da će Sveti Duh ispuniti svoje djelo u predstavljanju naših molitava Ocu u
skladu s Njegovom savršenom voljom i vremenom, i možemo se opustiti znajući da
On čini da sve pridonosi našemu dobru (Rimljanima 8:28).

Utjecaj blagoslovljene vode

Pretpostavljamo da ste bili na sv.misi, i da ste si doma donijeli
blagoslovljene - svete vode.
Nemojte tu vodu staviti na neku policu za ukras, nego je obilato koristite za
pomoć sebi i obitelji.
Poškropite sv.vodom vašu obitelj, dom, dvorište, automobil, sve!
Stavljajte par kapi svete vode u hranu koju jedete, ponesite sa sobom u
maloj bočici sv.vode kada idete negdje na put. Ako ste bolesni, ili imate
noćne more, prisilne misli, stavite znak kriza sv.vodom na čelo i popijte
malo svete vode. Ne čuvajte svetu - blagoslovljenu vodu već je obilato
koristite!

Kako se služiti blagoslovljenom vodom?

+ Prekrižite se blagoslovljenom vodom i ovako recite-molite:
NEKA NAM OVA VODA BUDE SPOMEN KRISTOVA I NAŠEGA
KRŠTENJA I NOVOG ŽIVOTA PO ZAKONU KRALJEVSTVA BOŽJEGA!
Zatim uz molitve: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava
Ocu, poškropite sebe, svoju obitelj, (znak Križa na čelo) svoj dom, dvoriste,
životinje, stvari, zemlju, voćnjake, vinograde...

Kad škropite blagoslovljenom vodom grobove svojih pokojnika možete reći:

(reci ime pokojnika...) te dodaj:
ONI KOJI POČIVAJU U OVOM GROBU, PO VODI KRŠTENJA BILI SU, U
OVOZEMALJSKOM ŽIVOTU, POVEZANI S KRISTOM. PO DOBROTI
NAŠEGA SPASITELJA. NEKA ZADOBIJU MILOST VJEČNOGA ŽIVOTA I
NA KONCU VREMENA SLAVNO USKRSNU IZ OVOGA GROBA. PO
KRISTU GOSPODINU NASEM. AMEN

Nemojte se bojati BLAGOSLOVLJENE I SVETE VODE.

Oobilato ju koristite, svugdje gdje osjećate djelovanje zla, zlih ljudi i zlih
događaja. JER VELIKA JE NJEZINA MOĆ.
ALI, KORISTITE JU S VJEROM. ONOM VJEROM KOJU ISPOVIJEDATE
NA SVAKOJ MISI. VJEROM U BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA DUHA
SVETOGA. I U SVE OSTALO ŠTO ČINI NAŠU VJERU POBJEDNICOM
NAD ZLOM. I VIDJET ĆETE DA TA SVETA VODA IMA BOŽANSKU MOĆ.

Učinci blagoslovljene vode:

a) Oprašta lake grijehe
b) Oprašta vremenite kazne
c) Podjeljuje djelatne milosti
d) Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova

Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno

oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva
moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj
se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni
blagoslov i moć Crkve.

- Sveta Terezija Avilska spominje u svom životopisu: „Nijedna stvar nije

tako moćna, da suzbije đavla, te učini da se više ne povrati koliko krepost
blagoslovljene vode.
 milosrdnice.hr
28 Studeni 2017

Čudotvorna medaljica
Život sv. Katarine Labouré. Sv. Katarina rodila se 1806. godine u selu Fain-les-
Moutiersu u biskupiji Dijon u Francuskoj.
Roditelji su joj bili pobožni i ugledni. Katarina se već u ranim godinama djetinjstva
odlikovala naročitom pobožnošću. U svojoj devetoj godini izgubila je majku i tada se
izručila Djevici Mariji: “Sada ćeš ti biti moja majka”. Dvije godine bila je kod svoje
tetke, zatim se vratila k ocu, odvažno se prihvatila kućnih poslova, a ujedno revno
vršeći pobožne vježbe bilo kod kuće, bilo u crkvi. Rano je primila prvu sv. pričest, a
cijelog se života odlikovala ljubavlju prema presvetoj Euharistiji.
Odlučila je stupiti u družbu Kćeri kršćanske ljubavi nadajući se da će tako lakše raditi
na usavršavanju duhovnog života. Otac se tome usprotivio pa je Katarina svoj plan
odgodila za kasnije i čvrsto se pouzdala u Božju pomoć.
Otac se kasnije ipak predomislio i ona je stupila u Družbu. Kao novakinji ukazala joj
se blažena Djevica, najprije u noći od 18. na 19. srpnja 1830. godine. U tom joj je
ukazanju navijestila da će Bog njoj povjeriti neku posebnu zadaću. Drugi put joj se
ukazala 27. studenog iste godine i objavila joj posebnu medaljicu te naložila da se
pobrine oko izrade medaljice. Tu je zadaću s mnogo poteškoća uspjela ostvariti tek
nakon dvije godine. Kad je medaljica bila izrađena i prodrla medu vjernike, blažena je
Djevica preko nje činila mnoga čudesa te ju je pobožni puk nazvao “Čudotvorna
medaljica”.
Kad je završila novicijat, radila je u staračkom domu u Engheimu blizu Pariza. Tu je
ostala do kraja života: posvetila se njegovanju staraca s posebnom ljubavlju,
požrtvovnošću i strpljivošću. Nemoguće je prenaglasiti njezinu silnu ljubav prema
blaženoj Djevici. Cijelog života iskazivala joj je srdačnu zahvalnost za one trenutke
koje je proživjela gledajući je licem u lice.
Sv. Katarina je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, tj. 46 godina, nitko nije znao
da joj se ukazala blažena Djevica i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu.
Umrla je 31. prosinca 1876. godine. Blaženom je proglašena 28. svibnja 1933., a
svetom 27. srpnja 1947. godine.
Čudotvorna medaljica
Sve što je doživjela ispričala je sestra Katarina u ispovjedaonici svome ispovjedniku
g. Aladelu. Osobito ono: “Daj napraviti medaljicu po ovom uzorku”. Ispovjednik g.
Aladel je izjavio: “Priznajem da sam sve to držao golom prijevarom njezine pobožne
mašte”. Ali Katarina mu se ponovno i uporno obraćala. On ju je znao primati s
podsmijehom. Čak ju je ponižavao. Kasnije se ipak predomislio. Katarina je dala
toliko dokaza o svojoj iskrenosti da se je bojao i nadalje protiviti, u strahu da se ne
protivi samoj Majci Božjoj. Čitavu stvar je povjerio pariškom nadbiskupu. Nadbiskup
mu je odgovorio da u svemu tome nema ništa protiv vjere te da će biti suglasni i
Crkva i vjernici ako dade napraviti medaljicu. On vidi u tome samo sredstvo za
štovanje Majke Božje. Prvu medaljicu želi imati baš on, nadbiskup sam.
Tek nakon dvije godine Katarina je doživjela ispunjenje želje presvete Djevice. G.
Aladel je kod industrijalca Vachettea naručio dvadeset tisuća medaljica. O
pojedinostima u vezi s oblikom medaljice neprestano je ispitivao s. Katarinu, a nju
nije nimalo zamaralo odgovarati mu na sva pitanja. Čim se medaljica počela širiti,
odmah su se počela događati i čudesa. Prvi se medaljicom poslužio pariški
nadbiskup. On je prvi opkušao njezinu moć. Evo kako:
Njegov bivši prijatelj, biskup de Pradt, ležao je na smrt bolestan. I duša mu je bila na
smrt bolesna. Otpao je od Crkve. Smrt samo što nije nastupila. Nadbiskup posjeti
svoga znanca u njegovu stanu:
“Dragi prijatelju, što će biti od vas ako budete naskoro morali stupiti pred sud Božji?”
“Javno mnijenje smatra da sam ja neprijatelj Crkve, da su moji nazori pogrešni.
Možda su oni koji tako misle, u pravu. Ali, gospodine, sve su vaše riječi uzaludne. Ne
trpim nikakvo miješanje u svoje stvari. Ako se moje stanovište ne dopada Crkvi, neka
me izopći”.
Nadbiskup je već i prije mnogo nastojao oko toga da svog prijatelja pomiri s Bogom i
Crkvom, osobito zbog toga što bi njegova tvrdokornost bila na veliku sablazan
vjernicima i jako oružje neprijateljima sv. Crkve. Htio je još govoriti kako bi ga u zadnji
čas spasio od vječne propasti, ali bolesniku je bilo dosta: jednostavno je pokazao
vrata visokom posjetitelju.
Sav utučen nadbiskup se udaljio. No, ipak nije izgubio nadu. Medaljicu, koju je nosio
sa sobom, pritisne na svoje srce, opetujući uzdah: “O Marijo, bez grijeha začeta…”
Jedva je napustio kuću bolesnika, kad je taj postao napadno uzrujan. “Pozovite
nadbiskupa, zaklinjem vas, pozovite ga natrag, ali odmah!” zapovjedio je svome
sluzi. Bolesnikov sluga poleti niz stubište, iziđe iz kuće i brzo dostigne nadbiskupa: u
ime svoga gospodara ga ponizno moli za oproštenje i zaklinje ga da se vrati
bolesniku. Jadni, buntovni sin sv. Crkve bio je svladan Božjom milošću, pokajao se
za svoj grijeh, pomirio se s Bogom i Crkvom i nedugo zatim umro sa znacima
iskrenog pokajanja.
Događala su se brojna čudesna tjelesna ozdravljenja. Još više je bilo izvanrednih,
čudesnih duhovnih ozdravljenja koja se pripisuju medaljici. Obraćali su se tvrdokorni
grješnici, protestanti, Židovi, odmetnici, bezvjerci, masoni, zločinci. Jedan od
najdivnijih događaja iz povijesti ove medaljice je obraćenje velikog neprijatelja Crkve,
Židova Alfonza Ratisbonnea. (O tome u knjizi: Cassinari, „Sv. Katarina Laboure“,
izdala Družba sestara milosrdnica, Zagrebu, 1961.; „Sv. Katarina Laboure“, izdalo
Bogoslovno sjemenište, Zagreb, 1960.).
Glavno ukazanje Bezgrješne
O tom je ukazanju pisala sama sv. Katarina Laboure na zahtjev svog duhovnog vode
i ispovjednika g. Aladela. Evo kako nam piše o tom velikom događaju: Kao svakog
dana poslije podne od pola šest do šest, i 27. je studenog 1830. s. Katarina klečala
zajedno s ostalim novakinjama u onoj istoj kapelici. To je bila subota uoči prve
nedjelje Došašća. Časna sestra Marta, njihova učiteljica, pročitala im je odlomak, a
onda je zavladala duboka tišina. Svaka je novakinja razmišljala o onom što je časna
s. učiteljica pročitala. U toj tišini s. Katarina začuje šuštanje svilene haljine. Pogleda
gore: ugleda pred sobom blaženu Djevicu. Za jedan časak zastane joj dah. Ona koju
ovdje vidi svojim tjelesnim očima, u čistoj bjelini, nije nitko drugi nego Ruža
otajstvena, rascvjetala u neoskvrnutoj nevinosti, prečisti Ljiljan svih djevica. Ovaj put
se blažena Djevica nije spustila do Katarine, nego je njezina pojava lebdjela u
stanovitoj visini s desne strane oltara. “Podigoh oči i vidjeh pred sobom blaženu
Djevicu. Stajala je na polukugli – ja sam barem vidjela samo polovicu.
Snježnobijela haljina prelijevala se u ružičastom sjaju zore. Na glavi je imala rubac od
čipaka, a preko njih se prostirala bijela koprena sve do zemlje ne prekrivajući joj lice.
Na grudima je držala jednu manju kuglu objema rukama. Pogled joj je bio usmjeren
prema nebu, a dok je kuglu prikazivala Bogu, njezino je lice postajalo sve sjajnije.
Nemoguće je opisati kako je bila rajski lijepa.
Odjednom primijetih na njezinim prstima prstenje, ukrašeno krasnim draguljima. Ti su
se dragulji sjali takvim blistavim sjajem da je čitav lik blažene Djevice stajao u moru
svjetla. Dragulji nisu bili jednaki. Bilo ih je manjih i većih. Sto su bili veći to su bili
sjajniji. Dok sam bila sva utonula u promatranje, prečista Djevica upravi pogled u
mene i reče:
- Ova kugla znači svijet, i posebno svakog čovjeka.
Ne mogu izraziti što sam osjećala gledajući te divne zrake.
- Zrake svjetla znače milosti koje prosipam na one koji ih mole. – Takav sam odgovor
osjetila.
Razumjela sam da se Srce blažene Djevice raduje ako nam može pomoći. Ona rado
dijeli svoje milosti, ako ih mi tražimo od nje. U onom času kao da sam se sva ukočila
od radosti. Kao da to nisam bila ja, koja sve to gleda i čuje. Tada primijetih promjenu.
Oko lika blažene Djevice stvorio se ovalni okvir na kojem je stajao natpis, ispisan
zlatnim slovima:
“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
Zatim se ukazanje opet promijenilo. Iz ruku blažene Djevice nestade mala kugla, a
Djevica lagano raširi i pusti svoje ruke. Draguljima obloženo prstenje obasjalo je tada
i podnožje njezinih nogu, tj. zemlju. Sada mi se nametnulo pitanje zašto se ne sjaji
svaki dragulj na ruci blažene Djevice. Odakle to? Sto znači da pojedini dragulji ostaju
tamni?
Jedan glas protumačio je i to: “Tamni dragulji znače milost koju ljudi ne prose”. Slika
se zatim okrene. U sredini veliko slovo “M”. U slovo “M” usađen je križ. Ispod slova
dva srca: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Razumjela
sam da to ima biti druga strana medaljice. Razmišljala sam da nije možda i tu
potreban natpis. Na to osjetih odgovor: “Slovo M i dva srca govore dovoljno”. Začula
sam glas: Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru. Svi koju je blagoslovljenu budu
nosili o vratu primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne milosti primit će i oni koji
budu s pouzdanjem nosili medaljicu.” ;
Onda je svega nestalo, kao nešto što se ugasi, a ja sam ostala sva radosna i
spokojna.”
To je, eto, zadaća koju je Katarina morala preuzeti na sebe. Upravo na to je blažena
Djevica mislila kada joj je u prvom ukazanju rekla: “Bog ti povjerava veliku zadaću”.
Devetnica Blaženoj Djevici Mariji od “Čudotvorne medaljice”
POČETNA MOLITVA: Znak Križa, pokajanje za počinjene grijehe i ponovimo tri puta
zaziv: “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo!”
ZAVRŠNA MOLITVA: “Presveta Djevice, vjerujem u tvoje sveto i neokaljano Začeće.
Po tom slavnom odlikovanju postala si Majkom Sina Božjega. Isprosi mi od svoga
ljubljenog Sina pravu poniznost, čistu ljubav, vjernu poslušnost i potpuno predanje
Bogu. Izmoli mi milost da spoznam i vršim u svim okolnostima svoga života Božju
volju jer samo tako mogu Boga častiti i Njegovo ime slaviti. Moja dobra Majko, izmoli
mi ove božanske milosti u vremenu i vječnosti. Tebi neka je slava i hvala uvijeke.
Amen.
Tri Zdravomarije, a nakon svake Zdravomarije zaziv: “O Marijo, bez grijeha začeta …
Ovu početnu i završnu molitvu molimo svakoga dana devetnice.
Prvi dan: Prvo ukazanje
Promatrajmo Presvetu Djevicu kako se prvi puta ukazuje sv. Katarini Laboure. Anđeo
čuvar vodi pobožnu novakinju i predstavlja je Presvetoj Djevici. Promatrajmo njezinu
neizrecivu radost! Jednom ćemo i mi biti sretni, budemo li kao sv. Katarina Laboure
vjerno radili na svom posvećenju. Radovat ćemo se nebeskoj sreći, budemo li
izbjegavali isprazne radosti, (slijedi završna molitva)
Drugi dan: Marijine suze
Promatrajmo Mariju koja plače zbog zala koja će snaći svijet; zbog teških uvreda
nanesenih Srcu Isusovu, njezinom Sinu; zbog preziranja Križa kao i progona njezine
drage djece na Zemlji. Uzdajmo se u samilosno Srce Majke Marije, molimo i
surađujmo na obraćenju svijeta i budimo sudionici njezinih suza!
Treći dan: Marija naša zaštita
Promatrajmo svoju nebesku Majku kako ukazujući se govori sv. Katarini: “Uvijek ću
biti s vama. Ne ću vas zaboraviti i izmoliti ću za vas puninu milosti Srca Isusova,
moga Sina…” Budi i meni, neokaljana Djevice, štit i pomoć u svim nevoljama!
Četvrti dan: Drugo ukazanje
27. studenoga 1830. g. za vrijeme molitve s. Katarini se ukazala Djevica Marija u
neizrecivoj ljepoti. Stojeći na zemljinoj kugli, satire glavu paklenoj Zmiji. U tom
ukazanju vidimo njezinu želju da nas svagda štiti od paklenog neprijatelja. Zazivajmo
Bezgrješnu Majku s pouzdanjem i ljubavlju!
Peti dan: Marijine ruke
Promatrajmo danas sjajne zrake što izlaze iz Marijinih ruku. Presveta Djevica nam
govori: “Ove su zrake slika milosti, njima ću obasipati one koji moju medaljicu s
pouzdanjem nose”. Ne dopustimo da nam izmaknu tolike milosti! Vapimo gorljivo,
ponizno i ustrajno, “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
Šesti dan: Treće ukazanje
Promatrajmo Mariju u predivnom sjaju. Okružena s dvanaest zvijezda smiješi se
prepuna dobrote nalaže izradbu medaljice te obećaje velike milosti svima koji će s
ljubavlju, blagoslovljenu nositi. Nosimo s pouzdanjem Čudotvornu medaljicu, a
Blažena Djevica štitit će nas u svim opsanostima našega života.
Sedmi dan: Zagovornica i Zaštitnica
O predivna Djevice, uzvišena Kraljice, Gospodarice bez ljage, budi moja Odvjetnica,
moja Zaštita, moje blago na ovoj Zemlji, moja Tvrđava, moja Zaštita u životu i smrti!
Ti si Radost moga srca i moja Slava na Nebu! Štiti me u kušnjama i napastima da
sigurno stignem k Isusu, Tvojem božanskom Sinu.
Osmi dan: Posrednica svih milosti
O, neokaljana Djevice, daj da zrake, koje sjaju iz tvojih djevičanskih ruku, rasvijetle
moj razum, da bih bolje spoznao dobro te da moje srce oživi u vjeri ufanju i lj ubavi.
Deveti dan: Marija pod Križem svoga Sina
O Bezgrešna Djevice i Majko Božja Marijo, učini da Križ, kao znak pobjede, bude i u
mojem životu uzdignut i bude s Tobom i tvojim božanskim Sinom najuže povezan.
Daj mi milost i snagu da pod Križem Tvoga Sina stojim s Tobom i ustrajem dok se
moj zadatak na Zemlji ne ispuni.
Na kraju svakog dana devetnice izmolimo tri Zdravo Marije s ovim zazivima:
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja,
po vlasti koju Ti je Vječni Otac dao!
Zdravo Marijo…
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja,
po mudrosti kojom Te je Tvoj Sin obdario!
Zdravo Marijo…
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od
smrtnoga grijeha i paklenoga ognja
po ljubavi koju Ti je Duh Sveti udijelio!
Zdravo Marijo …
O, Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo!
3x – Slava Ocu… Na čast Trojedinome Bogu
Vječna devetnica
Bezgrješna Djevica je Čudotvornom medaljicom započela veliko djelo koje je okupilo
milijune vjernika i privelo ih k Bogu, a to je vječna devetnica. U godinama prije
Drugog svjetskog rata provincijal misionara sv. Vinka u SAD-u, koji je kasnije bio
vrhovni poglavar Misijske družbe (lazarista), odabrao je nekoliko svećenika i dao im
zadaću da u župama propovijedaju devet dana uzastopce o Čudotvornoj medaljici i o
štovanju Bezgrješne.
Tu je zamisao Marija obasula izvanrednim zrakama svojih milosti. Već su prvi početci
urodili prekrasnim plodovima. U SAD-u ima danas već puno misionara koji imaju
prvotnu zadaću da u župe uvode vječnu devetnicu. Nakon što bi misionar devet dana
propovijedao, duhovni je pastir odredio jedan dan u tjednu i na taj dan pobožnost u
čast Bezgrješnoj nastavlja se redovito svaki tjedan. Otud ime vječna devetnica.
Svrha devetnice: – Prva je svrha u vjernicima razvijati i usavršavati pobožnost i ljubav
prema Mariji. Medaljica nam pokazuje Mariju kao posrednicu svih milosti.
Druga svrha: – Poticati vjernike da se u nevoljama današnjice utječu molitvi, i to
organiziranoj molitvi. Ono što je Marija govorila s. Katarini u prvom ukazanju, vrijedi i
danas: “Vremena su teška; velike nesreće potrest će cijeli svijet. Križ će biti izložen
porugama, po cestama će teći krv, križ će bit zastrt u tugu”. – Marija nas u svim
nevoljama zove pred Svetohranište, preko medaljice nas poziva na neprekidnu
molitvu. Mir među narodima jedna je od najvažnijih nakana ove devetnice.
Treća svrha: – Preko medaljice gajiti kršćanski vjerski život u obiteljima. U SAD-u
izdali su lijepu sliku Bezgrješne: cijela obitelj kleči pred Njom, a Ona se ljubazno
prigiba i majčinskom dobrotom pruža svoje ruke, kao da želi zagrliti cijelu obitelj.
Plodovi devetnice: – Odziv vjernika u mnogim je župama neočekivano porastao.
Dolaze i vjernici koji godinama nisu vršili vjerske dužnosti. Sudionici se sve snažnije
osjećaju povezani međusobnom kršćanskom ljubavlju. Tu povezanost ostvaruje
zajednička molitva. Svi se mole na nakane svakog pojedinca, a svaki pojedinac moli
na nakanu svih ostalih. Uzajamno si daju lijep primjer. Tako se produbljuje vjernička
svijest o odgovornosti za druge. Devetnica se sastoji od tri glavna dijela: nagovor
svećenika prisutnima, čitanje nakana i uslišanja, zajedničke molitve. U cjeloviti
program se uvode kitice Marijine pjesme. Na kraju se svima daje blagoslov s
Presvetim.
Vječna devetnica na čast naše Gospe od Čudotvorne medaljice
(Svi pjevaju)
Djevice nevina,
Majčice blaga,
pogledaj ovaj nevoljni svijet.
Koji te zaziva,
Majčice draga,
i moli za tvoj zagovor svet.
(Objave i uslišanja) (Svećenik)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika
i užezi u njima oganj svoje ljubavi. Pošalji Duha svojega i postat će.
(Svi)
I obnovit ćeš lice zemlje.
(Svećenik)
Pomolimo se: Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca svojih vjernika, daj
da u tom istom Duhu spoznamo što je pravo i njegovoj se utjehi neprestano
radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo, (tri puta).
(Svi)
Gospodine Isuse Kriste koji si htio da se preblažena Djevica Marija, Majka tvoja, od
iskona neokaljana, proslavi bezbrojnim čudesima – daj da, vazda zazivajući njezinu
zaštitu, postignemo vječnu radost. Amen.
Gospodine Isuse Kriste koji si izabrao što je slabo pred svijetom da dovršiš svoja
najveća djela – da se ne hvali nijedan čovjek pred licem tvojim – i koji si htio da bude
blaženoj Katarini Labouré objavljena Čudotvorna medaljica – da bi se bolje i na sve
strane proširilo vjerovanje u bezgrješno začeće tvoje Majke – daj, molimo te, da puni
iste poniznosti i mi ovu tajnu riječju i djelom proslavljamo. Amen.
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, – kako se nije nikad čulo da si ikoga
zapustila tko se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio.
Ovim pouzdanjem obodren – utječem se i ja tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko,
dolazim – pred tobom eto stojim ja grješnik i uzdišem. Nemoj, Majko Riječi Božje,
prezreti riječi mojih – nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.
(Svi pjevaju)
Ah, ne ogluši se, usliši, Djevo,
ponizne molbe smjerni nam glas:
Zaštiti bijedne grešnike evo,
što pomoć ištu u ovaj čas.
(Svećenik) Molitva devetnice
(Svi)
Bezgrješna Djevice Marijo, Majko našeg Gospodina Isusa Krista i Majko naša,
nepokolebljivo se i čvrsto pouzdajemo u tvoj svemoćni i sigurni zagovor – što ga tako
često očituješ preko Čudotvorne medaljice. Mi te kao ljubazna djeca puni povjerenja
molimo da nam isprosiš milosti i blagodati za koje u ovoj devetnici molimo – ako je to
na korist neumrlih duša naših, i onih za koje molimo. (Načini nakanu.)
Ti znaš da su naše duše svetište tvoga Sina – koji mrzi zlo. Zato nam isprosi duboku
mržnju na grijeh te onu čistoću srca koja će nas priljubiti samo uz Boga – tako da
svaka naša misao, riječ i djelo služe na sve veću njegovu slavu. Isprosi nam također
duh molitve i samoprijegora – da pokorom opet postignemo ono što smo grijesima
izgubili, -te da konačno stignemo u ono prebivalište u kojemu si ti Kraljica anđela i
ljudi. Amen.
(Svećenik)
Posveta našoj Gospi Čudotvorne medaljice.
(Svi)
Djevičanska Majko Božja, bezgrješna Marijo, tebi, našoj Gospi od Čudotvorne
medaljice prikazujemo se i posvećujemo. Neka bude ova Medaljica za svakoga od
nas siguran znak tvoje ljubavi i trajna opomena na naše dužnosti prema tebi. Učini da
ostanemo pod tvojom ljubaznom zaštitom i u milosti tvoga Sina dokle god je budemo
nosili. O moćna Djevice i Majko našeg Spasitelja – zadrži nas tijesno uza se svakog
trenutka našeg života. Isprosi nama, djeci svojoj, milost sretne smrti tako da
uzmognemo zajedno s tobom uživati nebesko blaženstvo uvijeke. Amen.
(Svećenik)
O Marijo bez grijeha začeta… (3 puta)
(Svi pjevaju)
Ljubljena Djevice, Ti srećo naša,
gdje put je pravi, vodi nas vijek;
molba nek sveta tvoja donaša
blagoslov svima, bolnima lijek.
(Slijedi kratka propovijed. Zatim svi mole)
O Gospođo moja, o Majko moja – tebi se sav prikazujem. I da ti pokažem kako sam ti
odan – posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce – upravo
svega sebe. Kad sam dakle sav tvoj, o dobra moja Majko – čuvaj me i brani kao stvar
i svojinu svoju. Amen.
(Svi pjevaju)
Prečista Djevice, Isusa moli,
da nas po smrti primi u raj:
da nam za patnje suzne te doli,
u carstvu svome utiša vaj!
(Na kraju blagoslov s Presvetim.)
Himan Čudotvornoj Gospi
(prijevod sa španjolskog)
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
pogledaj jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Tvoje oči sjajne zvijezde
što u noći žalosti
pune svako srce ljudsko,
pravom, svetom radosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
S tvojih ruku raskriljenih
sjaju zrake svjetlosti;
to su, Majko, divni dari
Tvoga Sina milosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Čudotvorna, naše molbe,
što u pjesmi šaljemo,
vrati nam ih uslišane,
pune rajskih milosti.
Pogledaj, o čudotvorna,
Pogledaj, o Majko, nas,
Pogledaj, jer Tvoj je pogled
prava sreća za sve nas!
Tebe rese sjajne zvijezde,
pravi vijenac kraljevski.
Ti si naša divna Majka,
uzor svake svetosti.