jusuf džafić

mustafa pruščak – prvi

bošnjak na el-azharu*

Proslov
Glasoviti Univerzitet El-Azhar je od samih početaka bio svjetiljka
i svjetlost znanja. U njemu su podučavali ili učili brojni čuveni učenjaci,
između kojih su: Ibn Tejmijje, Ibn Hadžer, Ibn Haldun, El-Džeberti, El-
Hureši, Ed-Dusuki i dr. Stoga, sasvim je prirodno da među njegovim
studentima bude stanovit broj Bošnjaka, odnosno starosjedilačkog sta-
novništva Bosne. To ne treba da čudi i iznenađuje, posebno ako uzmemo
u obzir da je osnivač Kaira i Univeziteta El-Azhar po porijeklu Bošnjak
– Dževher Sicilijanac (Es-Sikilli), koji ga je osnovao 969. godine.
Postavlja se pitanje: Kada je došao prvi student iz zemlje Bosne
na čuveni Univerzitet El-Azhar? Da li u fatimijskom dobu, kada bijaše
veliki broj Sakaliba, tj. Slavena, na vojnim i dvorskim položajima? Ili
u vrijeme Memluka, kada je historija zabilježila prisustvo određenih
Bošnjaka sa njihovim ličnim imenima? Ili pak, možda, u osmanskom
razdoblju, kada bijaše bosanski narod na vrhuncu službovanja islamu?
Tada se u Kairo zaputio veliki broj obrazovanih Bošnjaka, uglavnom u
potrazi za korisnim znanjem ili podučavanjem.
Bilo kako bilo, prema historijskim izvorima, prvi Bošnjak koji je
došao na prosvijećeni El-Azhar univerzitet u Kairu, želeći znanje, upra-
vo je Hadži Mustafa-efendija Donjevakufljanin Pruščak Bošnjak, sin

* Osnovicu ove studije o Mustafi Pruščaku čini prijevod mog članka o istom autoru, koji je
objavljen na arapskom jeziku u časopisu Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas Bosne i Hercegovine),
inače jedinom bošnjačkom glasilu na arapskom jeziku, u nakladi Asocijacije studenata Bosne
i Hercegovine u Egiptu (ASBiHEG) (Jusuf Džafić, El-Hadždž Mustafa-efendi ibn Muhammed
ibn Ahmed ibn Alijj en-Nev’abadi el-Akhisari el-Busnevi – El-Bušnaki el-evvel bi-džamia el-Ezher
eš-šerif, Savt el-Busna ve el-Hersek, 1/2013., str. 32-35). Prijevod članka objavljen je u dva dijela
u časopisu Saff (Jusuf Džafić, Mustafa Pruščak (I dio), Saff, 339/2013., str. 61-63; Ibid., Jusuf
Džafić, Mustafa Pruščak (II dio), Saff, 340/2013., str. 61-63).

8*
Str.640 Jusuf Džafić Br.7-8

Mehmeda, unuk Ahmeda, praunuk Alije (El-Hadždž Mustafa-efendi

ibn Muhammed ibn Ahmed ibn Alija en-Nev’abadi el-Akhisari el-Bu-
snevi), jedan od vodećih bosanskih učenjaka.

Životopis
Rijetki detalji života Mustafe Pruščaka su poznati. Dobar dio
njegovih životopisnih podataka iscrpljen je iz njegovih zabilješki na
krajevima njegovih djela i prijepisa. I od onih rijetkih detalja koji su
došli do nas, većina je zasnovana na pretpostavkama.
Mustafa Pruščak je rođen krajem XVII stoljeća ili početkom XVI-
II stoljeća u Akhisaru, gradu u središtu Bosne, danas poznatom kao
Prusac, ili je rođen u Nevabadu, gradu koji se danas zove Donji Vakuf1,
a bijaše tada kasaba.2 Nalazi se četiri kilometra udaljen od Akhisara.
Najvjerovatnije, medresu je završio u Nevabadu, univerzitetskom gradu

1
Hasan Kafi Pruščak (1544-1615), naš veliki učenjak osmanskog razdoblja, izgradio je stu-
dentski, odnosno univerzitetski grad u blizini Prusca. Taj sveučilišni grad je nazvan Nevabad, što
u prijevodu na bosanski jezik znači Novo Mjesto. Ne zna se da li je sam Kafija nadio ovo ime no-
vom gradu ili su to učinile osmanske vlasti ili je to pak uradio narod, davši mu ime Novo Mjesto,
odnosno Nevabad, kako bi glasila osmanska službena verzija tog imena u sidžilima. Oko ubika-
cije toponima Nevabad ne postoji jednoglasje među istraživačima. Uzrok razilaženja je činjenica
da tom gradu i tim javnim ustanovama (vakufima), koje je Kafija podigao, danas nema ni traga.
Hazim Šabanović smatra da se Nevabad, odnosno Novo Mjesto, kako bi glasilo njegovo
bosansko ime, nalazio pored tadašnjeg Prusca, a na prostoru današnje prusačke mahale Srt. (Ha-
zim Šabanović, Hasan Kafi Pruščak, Prilozi za orijentalnu filologiju, 14-15/1964-1965., str. 20).
Dodatnu pometnju načinio je Evlija Čelebija, poznati osmanski putopisac, koji je prolazeći 1660.
godine kroz Skopsko polje, odnosno gornjevrbasku dolinu, posjetio i opisao Prusac, Donji Vakuf
i Nevabad kao tri zasebna gradska naselja (Vidi o Čelebijim opisima ova tri mjesta: Evlija Čelebi-
ja, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 129-134). Muhammed Arnaut se u svom komentaru na
Handžićev leksikon Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna dotakao problema
lociranja Nevabada, te iznio svoje mišljenje da je, vjerovatno, riječ o Donjem Vakufu, odnosno
Novoselu, kako se tada Donji Vakuf nazivao. (Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-
ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, Muessese džaize Abdulaziz Suud el-Babtin li ibda’ eš-šuara’, Kuvajt,
2010., str. 88).
Mi ćemo se prikloniti mišljenju Muhameda Arnauta i ostalih istraživača koji smatraju da je
Nevabad bio u najmanju ruku dio Donjeg Vakufa, ako ne i sami Donji Vakuf.
2
Nesuglasje oko mjesta rođenja Mustafe Pruščaka, koje je prvenstveno prouzrokovano
siromašnim biografskim i autobiografskim podacima, vraća se na njegova relativna imena.Tako
Pruščak sam sebe na više mjesta naziva En-Nevabadi el-Akhisari el-Busnevi, odnosno Nevabad-
lija Pruščak Bošnjak. Relativno ime Bošnjak ne predstavlja problem, jer iz njega nedvojbeno za-
ključujemo da je rođen u Bosni, ali zato preostala dva relativna imena jesu problem. Postavlja se
pitanje da li je rođen u Nevabadu ili Akhisaru (Pruscu) ili pak u nekom selu u blizini ovih mjesta?
Odgovor je teško dati, pogotovo ako uzmemo u obzir i gore navedeno razilaženje oko utvrđivanja
geografskog položaja Nevabada. Navest ćemo u nastavku neka moguća rješenja: rođen u jednom
od njih, a u drugom odrastao; rođen u Pruscu a školovao se u Nevabadu; rođen u nekom selu,
školovao se u Nevabadu; rođen u nekom selu, školovao se u Nevabadu i Pruscu. Nadamo se da
ćemo u budućnosti doći do nekih korisnih podataka, naročito iz nebrojenih neistraženih osman-
skih sidžila, pohranjenih u istanbulskim arhivima, kako bismo rasvijetlili makar mjesto rođenja
Mustafe Pruščaka.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.641

koji je osnovao Hasan Kafi Pruščak.3 Onda se, možda, zaputio u Ista-
nbul, gdje je učio pred njegovim šejhovima, ili je otišao izravno u Kairo.
U Kairu se značajno posvetio izučavanju nauka. Učio je pred veli-
kim učenjacima metropole, posebno pred učenjacima znamenitog El-
Azhara i učiteljima Skender-pašine (Iskender) medrese. Nakon što je
upotpunio dostatne studije i čvrsto usavršio nauke, njegov plemeniti
profesor Mustafa el-Erzen er-Rumi el-Uskudari mu je dao idžazetna-
mu (diplomu) iz raznih nauka: hadis (poslanička tradicija), pravo (fikh),
metodologija prava (usuli-fikh), tefsir (hermeneutika Kur’ana), kiraet
(učenje Kur’ana), teologija (akaid), sintaksa i morfologija arapskog jezi-
ka, retorika, stilistika, poezija te druge tradicionalne i racionalne nauke.
Diplomu je dobio 1720. godine (1133. h.g.).4 U nastavku donosimo izbor
iz ove veoma značajne diplome (idžazetname)5:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, hvalom roba koji Mu je potpuno
privržen i čije se suze kajanja izlijevaju u svijetu šuhuda6... Slušao je pre-
da mnom naš savršeni mula, učenjak, praktičar... Mustafa, sin Mehmeda,
Bošnjak Pruščak, Donjevakufljanin (Mustafa ibn Muhammed el-Busnevi
el-Akhisari en-Nev’abadi), hadis prenesen s predajnim lancima po priori-
tetu. Zatim je od mene zatražio da mu dopustim njegovo prenošenje (dam
idžazetnamu za to), ali prenošenje i ostalog (što je slušao preda mnom),
te sam klanjao istiharu i dopustio mu da to prenosi (dao mu idžazetna-
mu). Ovo je napisao siromah, koji traži oprost svoga Gospodara, Mustafa
el-Erzen er-Rumi el-Uskudari, osmog dana zu-l-hidždžeta, 1333. godine.7
Potom se Mustafa Pruščak vraća u rodno mjesto sa širokim isku-
stvom i blistavim naukama. U Akhisaru, mjestu svog rođenja, obnašao

3
Možda će se neki začuditi zašto kompleks koji je u Nevabadu izgradio Hasan Kafija Pruščak
za potrebe svojih učenika nazivam univerzitetom. Za to postoji više razloga. Izdvajamo dva glavna:
- Taj kompleks u Nevabadu je zacijelo obuhvatao medresu, daru-l-hadis (visokoškolska
ustanova za izučavanje hadiskih nauka), daru-l-kurra (visokoškolska ustanova za izučavanje ki-
raeta i kur’anskih znanosti), studentski internat, džamiju, tekiju ili hanikah, mekteb (osnovnu
školu), han, vodovod i druge prateće objekte, čime ga, shodno tadašnjim obrazovnim kriterijima,
možemo svrstati u visokoškolske ustanove.
- Sam Univerzitet Sarajevo i Fakultet islamskih nauka (FIN) pri dotičnom univerzitetu se u
svojoj genezi pozivaju na mnogo starije visokoškolske ustanove osmanskog Sarajeva, poput Hani-
kaha, visokoškolske ustanove za izučavanje sufijske filozofije, osnovanog 1531. godine, i Gazi Hu-
srev-begovu medresu, osnovane 1537. godine. Vidi: Univerzitet u Sarajevu, www.sarajevo.ba/stream.
php?kat=438, 19.5.2013., 17.30); O Fakultetu islamskih nauka, www.fin.ba/fakultet, 19.5.2013., 17.30.
4
Rukopis idžazetname se nalazi u Gazi Husrev-begovoj medresi pod rednim brojem R-551,
str. 115.
5
Zahvaljujemo se prof. dr. Safvetu Haliloviću na uputama i savjetima bez kojih ne bismo
uspjeli da kvalitetno prevedemo sa arapskog jezika ovaj ekscerpt iz Pruščakove diplome.
6
Ovdje se radi o stepenu posebnog (o)svjedočenja Božijeg prisustva.
7
Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Starješinstvo Islamske vjer-
ske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1963., sv. I, str. 325.
Str.642 Jusuf Džafić Br.7-8

je funkciju muftije, kako kaže Safvet Bašagić. Hazim Šabanović smatra

da je također bio postavljen za profesora na medresi (univerzitetu) u
Akhisaru, univerzitetu koji je osnovao veliki alim Hasan Pruščak krajem
XVI stoljeća, pored desetina drugih hajrata, u Nevabadu (već spome-
nut). Ovo možemo zaključiti na temelju njegove izjave da je napisao
jednu od svojih knjiga na osnovu zahtjeva jednog svog učenika.8
Mustafa Pruščak je 1135. hidžretske godine (1723. god. n.e.) oba-
vio hadž i posjetio mezar Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Najvjerovatnije da
je iskoristio jedinstvenu priliku koja mu se pružila za vrijeme hadžskih
obreda i posjete Poslanikovoj džamiji, pa je prisustvovao predavanji-
ma šejhova dva časna Hrama.
Plemeniti i visoko cijenjeni Mustafa-efendija Pruščak je umro
1755. godine (1169. h.g.) u Akhisaru. Tokom njegovog dunjalučkog ži-
vota pratio ga je pozitivan i dobar glas. Važio je za pobožnog i veoma
obrazovanog učenjaka (alima), kako navodi Safveg-beg Bašagić u svo-
jim djelima, govoreći o bošnjačkim predvodnicima učenjaka, pjesnika
i službenika.
Historičari se slažu da je Mustafa Pruščak preselio u Akhisaru, ali
nije im poznato gdje se nalazi njegov kabur. Muharem Omerdić je, pri-
likom govora o njegovoj smrti, kazao da, s obzirom na to da je po svoj
prilici umro u Pruscu, onda se njegov kabur mora nalaziti u mezarju kod
ruševina džamije na brdu Geče, budući da ondje ima nekoliko nišana
bez tariha.9

Spisateljska djelatnost
Mustafa Pruščak je bio dosegnuo sami vrhunac u pogledu tradi-
cionalnih i racionalnih znanosti. Stoga, ne treba da čudi da je napisao,
koliko je nama poznato, sedam knjiga iz islamskog vjerozakona (fikha),
hadisa (poslaničke tradicije), teologije (akaida), politologije, teorije
ratovanja, etike (ahlaka) milosrđa i sažaljenja, socijalne ekologije,
toksikomanije. Sve svoje knjige je napisao između 1738. i 1742. godine
(1150-1154. h. g.). Sva njegova djela su na arapskom jeziku. U pogledu
vrste, glavnina djela spada u traktate. Po jedan rukopis svih njegovih djela
se nalazi pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a još dva njegova
rukopisna djela se čuvaju u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.
Osvrnut ćemo se kratko na njegove knjige:

8
Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo,
1973., str. 470-471.
9
Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama džemata hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Hu-
srev-begove biblioteke, 13-14/1987., str. 69.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.643

- Risale fi hukm el-kahva ve ed-duhan ve el-ešrube (Traktat o propisu

kahve, duhana i pića).10 Napisan je 1741. godine (1154. h. g.).11 Traktat
je na bosanski jezik prevela Nevenka Krstić 1974. godine.
Djelo predstavlja pravni (fikhski) sud, odnosno raspravu o upotrebi
(konzumaciji) kahve, duhana i pića, te time predstavlja multidisciplinar-
no djelo, jer pored pravne dimenzije, predstavlja djelo iz oblasti etike
(ahlaka) i toksikomanije. Pruščak u donošenju suda o kahvi, duhanu i
piću, polazi od četiri univerzalna islamska principa u pogledu donoše-
nja jurističkih zaključaka i presuda. Prvi – zastajanje i zaustavljanje pred
postavljenim pravnim problemom, tj. nedonošenje ishitrenog suda bez
prethodnog iscrpnog istraživanja datog problema. Drugi princip je upra-
vo iscrpno proučavanje nekog problema. Treći princip bi bio polazište
da su sve stvari koje se tiču ljudskih običaja (adeta), odnosno one stvari
koje ne zadiru u obredoslovlje, u osnovi dopuštene, tj. legalne. Četvrto
načelo jeste da su u pogledu ljudskih običaja zabranjene one stvari za
koje postoji jasan argument, da li izravno iz tradicionalnih izvora islam-
skog prava (Kur’ana, poslaničkog sunneta) ili posredno putem racio-
nalnih izvora islamskog prava, poput konsenzusa (idžma‘a), analogije
(kijasa), pravne preferencije (istihsana) i dr.
Stoga, vođen ovim načelima, Pruščak zaključuje da je kahva s pravne
tačke gledišta dopuštena, odnosno legalna – ne opija, nije ogavna, nije
pretjerivanje (israf), nije igra. Štaviše, dolazi do zaključka da kahva ima
pozitivnih strana, pa navodi da podstiče raspoloženje i motiviše na rad.
U pogledu konzumacije duhana, autor, pozivajući se na više auto-
ritete, iznosi 17 dokaza kojima argumentuje zabranu upotrebe duhana,
između kojih su: omamljuje, odvratnog je mirisa, ne koristi ni kao hrana
ni kao lijek, šteti organizmu, predstavlja uvođenje novotarija (bid‘ata),
a novotarije su zabluda. No, Pruščak ne donosi samo pravni sud da je
duhan zabranjen nego izriče i jedan dalekovidan pravni zahtjev, budući
da se radi o sredini XVIII stoljeća, kad je popularnost konzumacije
duhana bila na vrhuncu u Evropi: zabranu pušenja na javnim mjestima.
Također, smatra da država u skladu sa vjerozakonom (Šerijatom), treba
u potpunosti zabraniti proizvodnju, prodaju i javnu upotrebu duhana.
Svjestan opasnosti koju sa sobom nosi alkohol, pisac ovom proble-
mu posvjećuje značajne dijelove svoje jurisprudentne rasprave. Navodi i

10
Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, prema sila-
busu prof. Esada Zgodića 2009., http://www.scribd.com/doc/66202212/14/MUSTAFA-PRU%
C5%A0%C4%8CAK-Teorija-rata-etika-milosr%C4%91a-i-toksikomanija, 20.2.2013., 22:38, str.
20-21; Nevenka Krstić, „Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi, duva-
nu i pićima“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 20-21/1974., str. 71-107.
11
Rukopis traktata je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem 761/4.
Str.644 Jusuf Džafić Br.7-8

razilaženje među pravnicima šta sve spada pod hamr (alkohol) spome-
nut u Kur’anu. Onda, zauzima stav većine pravnika da ne samo pića, već
svaka stvar koja opija i izaziva tromost nije pravno legalna. Kao primjer
tih nedopuštenih stvari navodi, pored vina, bunike, hašiš, opijum.
- Er-Radi li el-murtedi (Zadovoljstvo onome ko hoće zadovoljstvo).12
Djelo je napisano između 1738. i 1742. godine (1150-1154. h.g.).13 Ko-
menatar na djelo iz hadisa El-Hadi li el-muhtedi (Uputa onome ko želi
uputu) Muhammeda ibn Ebu Hasana el-Magribija et-Tilimsanija. Iako
je bio predmet nekih proučavanja, ovaj komentar nije preveden na
bosanski jezik.
- Risale fi er-rahme ve eš-šefeka ala el-halk (Poslanica o milosrđu i
sažaljenju spram stvorenja).14 Rasprava je napisana 1741. godine (1154.
h.g.).15 Na bosanski ju je preveo Nijaz Šukrić 1987. godine. U pitanju je
pravna rasprava koja se bavi etikom milosrđa i socijalnom ekologijom.
Mustafa Pruščak razlučuje tri vrste milosrđa ili samilosti: Božije
milosrđe spram svega stvorenog, milosrđe ljudi jednih spram drugih
te ljudsko milosrđe prema drugim stvorenjima. Naglašavat će da se
Božija milost odnosi na sve ljude, dok je etika milosrđa ograničena
samo na muslimane, odnosno interesna skupina kojoj je ova poslanica
namijenjena su muslimani i muslimanske sredine. Pruščak smatra da
sveobuhvatna Božija samilost obuhvata i ljudsko milosrđe među lju-
dima i samilost ljudi spram drugih stvorenja, odnosno da je ljudska
samilost subordinirana naspram superordinirane Božije samilosti. Au-
tor akcentuje da je ahlak milosrđa Božija zapovijest (imperativ), za
koju će čovjek imati eshatološku nagradu, tj. nagradu na onom svijetu.
Ljudsko milosrđe prema ljudima i drugim stvorenjima je srž ljudskog
karaktera, te time srž socijalne ekologije i islamskog čojstva (humaniz-
ma). Tako treba posebno obratiti pažnju na bolesne, stare i iznemogle.
Islamska socijalna etika sprovodi se u praksu praštanjem, ljubaznošću,
praktičnom pomoći, međusobnim savjetovanjem. Sve to pisac potkre-
pljuje tradicionalnim dokazima (Kur’anom, sunnetom, izjavama islam-
skih učenjaka i dr.).

12
Omer Nakičević, Muhaddis Mustafa Pruščak, Anali Gazi Husrev-begove bilblioteke, 11-
12/1985., str. 7-14.
13
Rukopis poslanice je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem
R-5754.
14
Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, str. 20; Nijaz
Šukrić, Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja od h. Mustafe, sina
Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756), Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu,
1987., sv. 2, str. 155-204; Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,
Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 475-476.
15
Rukopis poslanice je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem 761/3.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.645

- Risale fi fedail el-džemaa (Poslanica o vrlinama džemata).16 Knjiga

je napisana 1739. godine (1152. h.g.).17 Preveo Muharem Omerdić 1987.
godine. Rasprava se bavi temom džemata kroz prizmu tradicionalnih
izvora islamske jurisprudencije (fikha).
- Tebšir el-guzat (Blagovijest gazijama).18 Ova poslanica napisana
je 1738. godine (1150)19, predstavlja najmlađe i, prema većini, naj-
vrednije Pruščakovo djelo.20 Preveo ga je Kenan Musić 2009. godine.
Posvećeno je Ali-paši Hećimoviću (Hekimoğlu), tadašnjem valiji Bo-
sanskog ejaleta, povodom njegove velike pobjede u Banjalučkom boju
nad svetorimskim carem Karlom VI, najjačim ondašnjim monarhom
u Evropi.21
Knjiga se bavi općim etičko-vojnim principima i pravnim propisi-
ma kojih se trebaju pridržavati muslimani u slučaju rata. Slično, kao i
njegov zemljak i prethodnik Hasan Kafi Pruščak, i on zastupa stav da
čovječanstvo treba težiti mirnodopskim rješenjima. No, za razliku od
Kafije, Mustafa Pruščak samo daje načela na koji način treba vodi-
ti džihad (sveti rat) i kojih idealnih moralnih principa se treba držati
tokom džihada; on ne daje kritički osvrt, niti daje ad hoc i dugoročna
rješenja za tadašnje stanje osmanske vojno-političke snage. To je bitna

16
Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama džemata hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Hu-
srev-begove biblioteke, 13-14/1987., str. 68-84.
17
Rukopis poslanice je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem 761/1.
18
Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, str. 19-20; Kenan
Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: Život i djelo, Mak Invest, Sarajevo, 2010; Safvet-beg Bašagić,
Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1986., str. 196-198; Hazim Šaba-
nović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 471-474;
Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Kalem - CNS, Sarajevo, 2012.,
str. 94; Mehmed Handžić, Književni rad bosanskohercegovačkih Muslimana, Državna štamparija,
Sarajevo, 1933., str. 17; Ibid., Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, str. 203-204.
19
Jedan rukopis ovog djela se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, redni br. 2507, a drugi
u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.
20
Postojalo je razilaženje kada je Pruščak napisao Tebšir el-guzat. Hazim Šabanović smatra
da je djelo napisana 7. zu-l-ka‘dea 1150. godine po Hidžri, odnosno 26. februara 1738. godine
(Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,
str). Slično mišljenje zastupa i Safvet-beg Bašagić, koji smatra da je djelo napisano 1150. godine
po Hidžri, no on tvrdi da to odgovara 1737. godini n.e. (Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u
islamskoj književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1986., str. 196) S druge strane, Mehmed Handžić smatra
da je knjiga 1152. godine po Hidžri, tj. 1739. godine (Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-
hercegovačkih Muslimana, str. 17). Nevenka Krstić ima slično mišljenje kao i Handžić da je knjiga
napisana 1152. godine po Hidžri, no ostavila je otvorenu opciju kojoj gregorijanskoj godini bi to
moglo odgovarati – 1739. ili 1740. godini (Nevenka Krstić, „Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari
(Pruščanin): Rasprava o kafi, duvanu i pićima“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 20-21/1974., str. 71).
No, najispravnije je da je djelo napisao 1738. godine, odnosno 1150. godine po Hidžri.
21
Banjalučki boj, koji se zbio 1737. godine, ubraja se u najveće bosanske vojne uspjehe, pošto
su Bošnjaci sami pobijedili vojsku Svetog rimskog carstva bez ikakve pomoći od drugih osmanskih
ejaleta. Inače, u ovoj izvanrednoj bici bosanska vojska, koja je brojala 10.000 vojnika, sa Ali-pašom
Hećimovićem na čelu, porazila je austrijsku vojsku od 20.000 vojnika.
Str.646 Jusuf Džafić Br.7-8

razlika između misli Mustafe i Hasana Pruščaka. Mustafa džihadu pri-

lazi sa čisto teorijskog aspekta, doduše svestrano, ali idealistički, bez
osvrta na stanje na terenu, dok Kafija džihadu prilazi i sa teorijske i
sa praktične strane, kritizirajući postojeće stanje i dajući rješenja za
tadašnju komprehenzivnu krizu osmanskog društva.
Radi boljeg uvida u teoriju ratovanja koju nam je Mustafa Pruščak
predstavio u ovoj važnoj knjizi, donosimo i njen početak, koji navodi
Handžić: Hvala Allahu, Koji je odlikovao one koji se bore na Allahovom
putu (mudžahide) velikom nagradom... Knjiga je podijeljena na proslov,
22 proglavlja i zaglavak, a postoji i kazalo poglavlja. Uvod govori o defi-
niciji džihada i njegovim uvjetima. Prvo poglavlje: O vrlinama džihada.
Drugo poglavlje: O vrijednostima bdijenja na granicama. Treće poglavlje:
O šehidima. Četvrto poglavlje: O konjima. Peto poglavlje: O onome kome
je džihad obavezan. Šesto poglavlje: O plati. Sedmo poglavlje: O savjeto-
vanju. Osmo poglavlje: O nakani. Deveto poglavlje: O vremenu ratovanja.
Deseto poglavlje: O načinu vojevanja. Jedanaesto poglavlje: O podsticanju
na rat. Dvanaesto poglavlje: O strpljivosti (saburu) i ustrajnosti. Trinaesto
poglavlje: O bijegu. Četrnaesto poglavlje: O pouzdanju (tevekulu), zado-
voljstvu i pomoći. Petnaesto poglavlje: O molitvama (dovama) i virdovi-
ma. Šesnaesto poglavlje: O onome sa čim krivovjernik postaje musliman.
Sedamnaesto poglavlje: O otpadniku od islama (murtedu). Osamnaesto
poglavlje: O čuvanju od izdajstva. Devetnaesto poglavlje: O klonjenju od
sakaćenja nakon zarobljavanja. Dvadeseto poglavlje: O primirju i sigurno-
sti. Dvadeset prvo poglavlje: O vojnama Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Dvade-
set drugo poglavlje: O junačkim (gazijskim) pripovijetkama. Zaglavak: O
pitanjima koja se odnose na prijašnja poglavlja. O Blagovijesti gazijama
Muhamed Handžić (Muhammed Handži) na kraju iznosi svoj zaklju-
čak: Ova knjiga je ostatak sretnog vremena, kada svaki musliman u tim
zemljama iščekivaše kada se kaže: U pohod uz nagradu.22
- Risale ez-zakir fi zijare ehl el-mekabir (Poslanica pobožnog o po-
sjeti stanovnicima kabura).23 Poslanica je napisana 1739. godine (1152.
h.g.).24 Rasprava govori o posjećivanju (zijaretu) mezarja, tj. posjećiva-
nju umrlih ukopanih u kaburistanima (grobljima), te svrsi te posjete.
Ovaj traktat nije zadobio pažnju kao ostala Pruščakova djela. Inače,
ovo je jedini njegov traktat koji nije preveden na naš jezik.

22
Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, Muessese dža-
ize Abdulaziz Suud el-Babtin li ibda’ eš-šuara’, Kuvajt, 2010., str. 204.
23
Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo,
1973., str. 479.
24
Jedan rukopis poslanice se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem
761/5, dok je drugi pohranjen u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.647

- Risale fi savm es-sitt min ševval (Poslanica o postu šest dana ševvala).25
Traktat je napisan 1739. godine (1152. h.g.).26 Govori o legalitetu posta šest
dana mjeseca ševala. Djelo je preveo Muharem Omerdić 1987. godine.

Proučavanje njegovog lika i djela

Bosanski narod je proučavao i istraživao lik i djelo Mustafe Pru-
ščaka. Možda ne koliko je trebalo, ali ipak ozbiljnije nego neke druge
bošnjačke autore osmanskog razdoblja, tako da je dosadašnji rezul-
tat, koliko je nama poznato – dvadeset i jedan autor koji su pisali o
njemu, mahom Bošnjaka: Safvet-beg Bašagić27, Mehmed Handžić28,
Muhamed Tajib Okić, Džemal Hamidović, Kasim Dobrača29, Hazim
Šabanović30, Smail Balić, Nevenka Krstić31, Omer Nakičević32, Nijaz
Šukrić33, Muharem Omerdić34, Jusuf Ramić35, Esad Zgodić36, Zuhdija
Hasanović, Salim Hadžić, Šefik Kurdić, Nusret Abdibegović, Dževad
Hodžić37, Kenan Musić38, Suad Mujkić39, Jusuf Džafić40.

25
Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Starješinstvo Islamske vjer-
ske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, sv. II, Sarajevo, 1979., str. 601; Muharem Omredić,
Traktat o postu šest dana mjeseca ševvala hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Husrev-begove bibli-
oteke, 15-16/1987., str. 163-168.
26
Rukopis poslanice je pohranjen u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod rednim brojem 761/2.
27
Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1986.,
str. 196-198.
28
Mehmed Handžić, Književni rad bosanskohercegovačkih Muslimana, Državna štamparija,
Sarajevo, 1933., str. 17, 112.
29
Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Starješinstvo Islamske vjerske
zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, sv. I, Sarajevo, 1963., str. 325, sv. II, Sarajevo, 1979., str. 601.
30
Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo,
1973., str. 470-479.
31
Nevenka Krstić, „Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi,
duvanu i pićima“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 20-21/1974., str. 71-107.
32
Omer Nakičević, Muhaddis Mustafa Pruščak, Anali Gazi Husrev-begove bilblioteke, 11-
12/1985., str. 3-17.
33
Nijaz Šukrić, Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja od h.
Mustafe, sina Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756), Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta
u Sarajevu, 1987., sv. 2, str. 155-204.
34
Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama džemata hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Hu-
srev-begove biblioteke, 13-14/1987., str. 68-84; ibid., Traktat o postu šest dana mjeseca ševala hadži
Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 15-16/1987., str. 163-168.
35
Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Kalem - CNS, Sarajevo,
2012., str. 90-94; ibid., Bošnjaci na El-Azheru, Svjetlost, Sarajevo, 1997., 30-31.
36
Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, str. 19-21.
37
Dževad Hodžić, Živa bića u islamskoj religijskoj bioetičkoj perspektivi, Socijalna ekologija,
17/2008., str. 365.
38
Kenan Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: Život i djelo, Mak Invest, Sarajevo, 2010.
39
Suad Mujkić, Muhamed Tajib Okić i njegov doprinos hadiskoj znanosti, Gračanički glasnik
33/2012., str. 261-262.
40
Jusuf Džafić, Mustafa Pruščak (I dio), Saff, 339/2013., str. 61-63; ibid., Jusuf Džafić, Mu-
stafa Pruščak (II dio), Saff, 340/2013., str. 61-63.
Str.648 Jusuf Džafić Br.7-8

Safvet-beg Bašagić je prvi koji je pisao o Mustafi Pruščaku. Šturi

biografski podaci, koje je Bašagić iznio u okviru svoje doktorske di-
sertacije još davne 1910. godine, ostali su takvi kakvi jesu do danas.
Čak je i sam Bašagić u kasnijim dorađenim izdanjima svoje disertacije
ostao dosljedan prvobitnoj verziji životopisa. Stoga je pomak u po-
gledu izučavanja Mustafe Pruščaka napravljen samo u proučavanju
njegovih djela, prevođenju istih, te izučavanju Pruščakove intelek-
tualne misli izvučene iz njih. Pored biografskih podataka Bašagić je
naveo i dva djela koja je napisao Mustafa Pruščak, a do čijih je ruko-
pisa Bašagić došao u posjed – Tebšir el-guzat i Risale ez-zakir fi zijare
ehl el-mekabir. Upravo su ta dva rukopisa ona dva rukopisa koja se
danas, zajedno sa kompletnom Bašagićevom orijentalnom zbirkom,
na sramotu bosanskog naroda, čuvaju u Univerzitetskoj biblioteci u
Bratislavi.
Mehmed Handžić je nastavio dalje Bašagićevim stopama, tako
da je u svom djelu Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’
el-busna, objavljenim na arapskom jeziku u Kairu 1930. godine, spo-
menuo samo dva djela Mustafe Pruščaka, ista ona koja je spomenuo
i Bašagić ranije. No, u bosanskoj verziji knjige, objavljenoj 1933. go-
dine, Handžić je spomenuo još četiri Pruščakova djela: Risale fi hukm
el-kahva ve ed-duhan ve el-ešrube, Risale fi er-rahme ve eš-šefeka ala
el-halk, Risale fi savm es-sitt min ševval, Risale fi fedail el-džemaa. Oče-
vidno je da je Handžić četiri dodatna spomenuta djela pronašao u
rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke. Važno Handžićevo djelo
na arapskom jeziku Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’
el-busna konačno je prevedeno na bosanski jezik 1999. godine pod
naslovom Blistavi dragulj. Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne. Pri-
jevod je načinio Mehmed Kico, a izašao je u okviru izabranih djela
Mehmeda Handžića.
Muhamed Tajib Okić, koji se nakon Handžića bavio Mustafom
Pruščakom, pronašao je i njegovo sedmo poznato djelo Er-Radi li el-
murtedi. Djelo je pronašao među rukopisima Osmana Asafa Sokolovi-
ća, te ga predstavio u svojoj hadiskoj knjizi Islamska tradicija, izdatoj
1936. godine.
Čini se da su Drugi svjetski rat i stega ranog komunističkog režima
napravili intelektualni jaz u proučavanju našeg Pruščaka, budući da od
1936. do 1963. godine ima samo jedan značajniji spomen, i to u djelu
Džemala Hamidovića Prusac i njegove znamenitosti izdatom 1940. godi-
ne. Hamidović je učinio još jedan korak naprijed u proučavanju Prušča-
ka, budući da je naveo narodne legende prusačkog kraja vezane za nj.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.649

Skoro 30-godišnji jaz prekinuo je Kasim Dobrača. On je 1963.

godine u prvom svesku Kataloga orijentalnih rukopisa Gazi Husrev-
begove biblioteke naveo njegovu idžazetnamu (diplomu) i neka dje-
la koja je dotični prepisao, da bi 1979. godine u drugom svesku spo-
menuo pet djela Mustafe Pruščaka u rukopisu, pohranjena u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci. Hazim Šabanović 1973. godine u djelu
Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima nešto detaljnije
obrađuje Pruščakova djela, dok Smail Balić iste godine u Beču, na
njemačkom jeziku, objavljuje djelo Die Kultur der Bosniaken (Kultura
Bošnjaka) u kojem se šturo osvrće na ovog pisca. Djelo je izašlo na
bosanskom jeziku 1994. godine u Zagrebu.
Zatim se pojavljuju i prvi prijevodi Pruščakovih djela, što uveliko
olakšava iscrpnije znanstveno bavljenje ovim piscem. Čast da prevede
prvo djelo ovog autora je pripalo Nevenki Krstić, koja je 1974. godine
prevela poslanicu Risale fi hukm el-kahva ve ed-duhan ve el-ešrube pod
imenom Rasprava o kafi, duvanu i pićima41, te se pritom i kratko osvr-
nula na biografsko-bibliografske podatke o piscu. Kroz svoju doktorsku
disertaciju Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka
(Sarajevo, Mostar, Prusac), odbranjenu 1981. godine, a objavljenu 1988.
godine, te druga četiri rada, napisana između 1981. i 1986. godine, Omer
Nakičević je studiozno proučavao zamjetno djelovanje Mustafe Prušča-
ka na polju hadisa i hadiskih znanosti. Jedan od tih radova pod naslo-
vom Muhaddis Mustafa Pruščak posvećen je isključivo ovom autoru gdje
je detaljno analiziran komentar Er-Radi li el-murtedi. Inače, Nakičević
je prvi koji se upustio u dubinsko razglabanje misli Mustafe Pruščaka.
Možda je spisateljsko-znanstveni rad Nakičevića bio glavni pod-
sticaj da se 1987. godine prevedu čak tri djela, odnosno traktata ovog
autora. Prvo je Nijaz Šukrić preveo poslanicu Risale fi er-rahme ve eš-
šefeka ala el-halk pod naslovom Etika milosrđa ili Traktat o samilosti
i sažaljenju spram živih stvorenja42, pa je Muharem Omerdić preveo
Risale fi fedail el-džemaa pod nazivom Traktat o vrlinama džemata43 i
Risale fi savm es-sitt min ševval pod imenom Traktat o postu šest dana
mjeseca ševala.44 Oba prevodioca, poglavito Omerdić, potrudili su se

41
Nevenka Krstić, „Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi, duvanu
i pićima“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 20-21/1974., str. 71-107.
42
Nijaz Šukrić, Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja od h.
Mustafe sina Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756), Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta
u Sarajevu, 1987., sv. 2, str. 155-204.
43
Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama džemata hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Hu-
srev-begove biblioteke, 13-14/1987., str. 68-84.
44
Muharem Omredić, Traktat o postu šest dana mjeseca ševala hadži Mustafe Pruščaka, Anali
Gazi Husrev-begove biblioteke, 15-16/1987., str. 163-168.
Str.650 Jusuf Džafić Br.7-8

da i u kratkim crtama spomenu biografiju i bibliografiju Pruščaka, te

šta je sve do tada bilo napisano o njemu. Tako se Nijaz Šukrić, između
ostalog, osvrnuo i na rukopise Pruščakovih djela i njegove svojeručne
prijepise djela drugih autora.
Predratne godine, posebice doba Agresije, predstavljali su mračno
doba u pogledu izučavanja Mustafe Pruščaka. Nakon rata, prvi značaj-
niji spomen ovog autora je 1997. godine u knjizi Bošnjaci na El-Azharu
Jusufa Ramića. Drugo, dopunjeno izdanje ove knjige je izašlo 2002. go-
dine. Isti autor je u svojoj drugoj knjizi Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tur-
sko-osmanske uprave, objavljenoj 2012. godine, detaljnije obradio ovog
autora – prvi put posvećena je pažnja njegovoj plodnoj prepisivačkoj
djelatnosti, naročito tokom boravka u Egiptu, gdje je prepisao četiri
knjige. Onda je Esad Zgodić 1998. godine posvetio poglavlje ovom pis-
cu u knjizi Bošnjačko iskustvo politike, Osmansko doba, analiziravši do-
prinos Mustafe Pruščaka na polju politike i politologije. U okviru svoga
profesorskog zvanja Zgodić se nastavio baviti ovim autorom, o čemu i
svjedoči i njegov silabus iz 2009. godine u kojem se nalazi poglavlje Mu-
stafa Pruščak - Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija. Tu se radi o tri
djela Mustafe Pruščaka – Tebšir el-guzat koje se bavi teorijom rata, Risale
fi er-rahme ve eš-šefeka ala el-halk iz etike milosrđa, te Risale fi hukm el-
kahva ve ed-duhan ve el-ešrube, koje pročuva toksikomaniju.
Nakon Zgodića, nastupa period plodnijeg pročuvanja dostignuća
ovog autora u oblastima hadiskih znanosti te osvrt na njegova dostignu-
ća u oblastima socijalne ekologije i šerijatskog prava. Između ostalog,
nastaje jedna doktorska disertacija te tri magistarske disertacije koje su
odbranjene na Fakultetu islamskih nauka pri sarajevskom univerzitetu.
Dvije od njih se bave upravo mišlju ovog pisca u oblasti hadisa. Tako
Zuhdija Hasanović 1999. godine brani magistarsku tezu Muhaddis Mu-
stafa Pruščak i metode odgoja u djelu er-Radi li’l-murtedi šerhu’l-Hadi
li’l-muhtedi, dok Salim Hadžić 2001. godine na Bečkom univerzitetu
brani doktorsku disertaciju na temu Muhammed al-Busnawi al-Aqhi-
saris Traktat über den ğihad „Tabšir al-guzat fi sabil Allah“ (Mustafa b.
Muhamed el-Busnavi el-Akhisarijev Traktat o džihadu „Blagovijest bor-
cima na Allahovom putu“). Hadžićeva disertacija se bavi najpoznatijim
djelom Mustafe Pruščaka Tebšir el-guzat te ujedno predstavlja i prvo
kompletno djelo na njemačkom jeziku o ovom bošnjačkom učenjaku.
Time je Hadžić, nakon Smaila Balića, drugi Bošnjak koji piše o našem
zemljaku na njemačkom jeziku.
Proučavanje njegovog života i djela ne jenjava. Šefik Kurdić piše
članak o Pruščaku u Novim horizontima 2001. godine, gdje analizira
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.651

njegov doprinos hadiskoj znanosti, te poglavlje u knjizi Velikani ha-

diskih znanosti, objavljenoj 2003. godine. Nusret Abdibegović brani
2002. godine magistarski rad na temu Neki šerijatskopravni aspekti
u djelima Mustafe Pruščaka, te time daje svoj doprinos pročuvanju
ovog autora, ovaj put u pogledu njegovog djelovanja na polju šerijat-
skopravnih znanosti, odnosno fikha. Rad je objavljen 2010. godine.
Zanimljiv je udio Dževada Hodžića, koji se 2008. godine u članku
Živa bića u islamskoj religijskoj bioetičkoj perspektivi kratko osvrnuo
na Pruščaka i njegov udio u razvitku bošnjačke socijalne ekologije
preko djela Risale fi er-rahme ve eš-šefeka ala el-halk. Kenan Musić
nastavlja pročuvanje ovog pisca u pogledu hadisa, te 2009. godine
odbranjuje magistarsku tezu na temu Džihad u djelu Mustafe Prušča-
ka Radost gazija: studija hadiskog aspekta djela. Uz magistarski rad
prilaže i prekucani revidirani rukopis djela Tebšir el-guzat te njegov
prijevod na bosanski jezik. Inače, ovo je peto prevedeno Pruščakovo
djelo na bosanski jezik. Ovaj prijevod je 2010. godine štampan pod
naslovom Radost gazija.45
Suad Mujkić se 2012. godine u okviru rada o Muhamedu Tajibu
Okiću pod naslovom Muhamed Tajib Okić i njegov doprinos hadiskoj
znanosti, objavljenom u Gračaničkom glasniku, kratko osvrnuo na Mu-
stafu Pruščaka u pogledu njegovog doprinosa hadiskoj znanosti među
Bošnjacima.
Koliko je nama poznato, zadnji autor koji je kod nas pisao o Pru-
ščaku je Jusuf Džafić. Tačnije, u pitanju je prijevod sa arapskog na
bosanski jezik sažete studije o dotičnom učenjaku. Studija, čiji je pisac
također Džafić, objavljena je 2013. godine u Glasniku ASBiHEG, a
njen prijevod u dva dijela u Saffu.
Nažalost, Mustafa Pruščak nije bio zanimljiva tema savremenim
historičarama književnosti koji su pisali na arapskom jeziku. Bilo kako
bilo, koliko smo mogli da saznamo, tri autora na arapskom jeziku
su se izdvojila u proučavanju života i djelatnosti Mustafe Pruščaka:
Mehmed Handžić46, Omer Rida Kehale47 te Jusuf Džafić, koji je o
Pruščaku napisao ne samo prvi znanstveni već i općenito prvi članak o
Mustafi Pruščaku napisan ikada na arapskom jeziku.48

45
Kenan Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: život i djelo, Mak Invest, Sarajevo, 2010.
46
Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, str. 204.
47
Omer Kehale, Mu‘džemu el-muellifin, Dar ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 12, str. 275.
48
Jusuf Džafić, El-Hadždž Mustafa-efendi ibn Muhammed ibn Ahmed ibn Alijj en-Nev’abadi
el-Akhisari el-Busnevi – El-Bušnaki el-evvel bi-džamia el-Ezher eš-šerif, Savt el-Busna ve el-Hersek,
1/2013., str. 32-35.
Str.652 Jusuf Džafić Br.7-8

Prepisivačka djelatnost
Izuzev Jusufa Ramića, nijedan autor se nije studiozno i duboko
bavio djelatnošću Mustafe Pruščaka na polju prepisivanja arapskih ru-
kopisa. On je u svojoj knjizi o znamenitim Bošnjacima u Egiptu u doba
osmanske vlasti posvetio zavrijeđeno poglavlje ovome prepisivaču, te
nam predstavio četiri rukopisa koja je prepisao Pruščak.49 Sva djela su
na arapskom jeziku, prepisana ta‘lik pismom. U nastavku donosimo
izvadak iz prikaza Jusufa Ramića.
- Risala fi el-amel bi el-usturlab (Poslanica o rukovanju astrolabom).
Ubraja se u astronomska djela. Pisac je nepoznat. Prepisivač je, s ob-
zirom kako se potpisao: Mustafa-efendija, sin Mehmeda (Muhamme-
da), unuk Ahmeda, praunuk Alije Donjevakufljanin Pruščak Bošnjak
(En-Nev’abadi el-Akhisari el-Busnevi). Djelo je Pruščak prepisao na
Sveučilištu El-Azhar 1719. godine. Djelo se sastoji iz proslova, petna-
est poglavlja i zaključka. Astrolab je astronomska sprava koja se kori-
sti za mjerenje položaja astronomskih tijela (Sunce, Mjesec, zvijezde i
sl.). U muslimanskom praktičnom životu, muvekkiti (hronometražisti)
su koristili astrolabe kako bi mogli precizno odrediti namaska vreme-
na, razdoblja dana i noći, mjesečeve mijene i ostala mjerenja vezana
za kalendar (takvim).
Činjenica da je Pruščak prepisao djelo nepoznatog autora, neki
istraživači su mu greškom pripisali ovo djelo.
- El-Lum’a el-Maridinijje fi šerh el-Jaseminijje (Maridinijev prikaz
Jaseminijevog komentara). Pisac je Jasemini (?-1203). U pitanju je di-
daktička (poučna) pjesma iz matematike. Maridini (?-1496) je poučnu
pjesmu pretočio u prozu. Pruščak je prepisao ovu knjigu u Skender-pa-
šinoj medresi 1719. godine.
Mehmed Handžić navodi potpuno drugog pisca ovog djela iz ma-
tematike i potpuno drugo ime za ovo djelo. On smatra da je autor Der-
viš Husam, bošnjački učenjak koji je živio u Izmiru, te da je ime djela
Lum’a el-fevaid.50 Smail Balić ne smatra ovo mišljenje vjerodostojnim.
On u svom djelu Kultura Bošnjaka navodi da je autor poučne pjesme
Jasemini, a da je Mardini ili preveo ili preradio na turski jezik Jasemi-
nijevo djelo. Inače, ovo djelo je o matematičkim operacijama koje se
koriste u šerijatskom pravu u oblastima nasljednog i krivičnog prava.
Podijeljeno je na uvod, tri poglavlja i zaglavak.

49
Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, str. 90-94; ibid., Bošnja-
ci na El-Azharu, str. 30-31.
50
Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, str. 112.
Br.7-8 Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu Str.653

Ova dva rukopisa, koja je prepisao Pruščak, bijahu predmet raspra-

ve između Abdullaha Šubravije, tadašnjeg rektora (šejha) El-Azhara i
Ahmed-paše, poznatog kao Koer Vezir, koji je bio valija Egipta između
1748. i 1750. godine. Priča je u cijelosti zapisana kod Džebertija51, dok
ju je Jusuf Ramić sažeo, pa donosimo njegov sažetak:
Kada je Ahmed-paša došao u Kairo, te se smjestio u tvrđavu, posjetili
su ga najčuveniji učenjaci tog vremena. Raspravljao je sa njima o mate-
matici, pa su ustuknuli i rekli: „Ne znamo te znanosti.“ On se začudio i
ušutio.
Šejh Abdullah je ulazio kod paše i besjedio, pa mu je rekao paša: Kod
nas u Rumeliji (evropskom dijelu Osmanskog carstva) Egipat je poznat
kao vrelo vrlina i znanosti. Izgarah od želje da dođem u njega, pa kada
sam došao uvidio sam da je kao što se govori: „Da slušaš o Muajdiju je
bolje nego da ga vidiš.“ Šejh mu je na to kazao: „Vladaru, on je kao što ste
čuli – rudnik znanosti i prosvjetiteljstva...“ Potom ga je obavijestio o šejhu
Validu, koji mu je dao dvije Mardinijeve knjige.52
- En-Nuket ala el-kutub fi ilm el-arebijje (Kritike na knjige iz arapske
znanosti). Pisac je Abdurrahman ibn Ebu Bekr Dželaluddin es-Sujuti
(1445-1505), znamenit egipatski učenjak. Knjiga je o finesama arapske
sintakse i morfologije. Ovu knjigu, koja je vremenski treća po redu,
prepisao je 1720. godine, također u Skender-pašinoj medresi. Zanimlji-
vo je da se prepisivanje desilo u dane namjesništva valije Redžep-paše,
jednog Bošnjaka koji je vršio funkciju namjesnika Egipta od 1719. do
1720. godine. Navodimo izbor iz prepisivačke primjedbe povodom za-
vršetka prepisivanja:
Završio i upotpunio ukrašavanje ovih kritika, te uzeo slobodno vrije-
me i odmor... Četvrtak poslijepodne, grad Kairo, Skender-pašina medresa,
u vrijeme namjesništva Redžep-paše, devetog rebiu el-evvela, 1133. godine.
Knjigu prepisao Mustafa, sin Mehmeda, sin Ahmeda... Bošnjak, Pruščak,
Donjevakufljanin.
- El-Mubejjin el-muin fi fehm el-erbein (Pomoćni tumač za razumi-
jevanje četrdeset hadisa). Pisac je Alija el-Kari’. Tema djela je komen-
tar četrdeset Nevevijevih hadisa. Ovo je četvrti rukopis koji je Pruščak
ukrasio. Prepisivanje se desilo 1723. godine u Medini el-Munevveri
(1135. god. po H.) za vrijeme hodočašća.

51
Džeberti, Tarih adžaib el-asar fi et-teradžim ve el-ahbar, Dar el-Džil, Bejrut, sv. 1, str.
276-278.
52
Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, str. 92.

9 - Glasnik Rijaseta . . .
Str.654 Jusuf Džafić Br.7-8

Pogovor
Sedam ličnih djela, četiri prepisana rukopisa, predavanje na Uni- 6
verzitetu Akhisar, muftiluk u svom gradu – sve to spada u zaostavšti-
nu ovog visprenog i oštroumnog čovjeka – ostavio ju je općenito svim
ljudima, a Bošnjacima posebno. Na kraju, ne preostaje ništa osim da
posavjetujemo svakog istraživača da proučava životopis i rad ovog veli-
kog učenjaka svoga doba, jer je Mustafa Pruščak zaslužan proučavanja
i istinski dostojan kritike.
‫ﻳﻮﺳﻒ ﺟﺎﻓﻴﺘﺶ‬
‫ أول ﺑﻮﺷﻨﺎﻗﻲ ﻓﻲ ﺟﺎﻣﻌﺔ اﻷزﻫﺮ‬- ‫ﻣﺼﻄﻔىﻰ ﺑﺮوﺷﺘﺸﺎك‬
‫ﺗﻌﻮد اﻟﻌﻼﻗﺎت ﺑﻴﻦ اﻟﺒﺸﺎﻧﻘﺔ واﻟﻤﺼﺮﻳﻴﻦ إﻟﻰ ﻣﺎ ﻳﺰﻳﺪ ﻋﻦ أﻟﻒ ﺳﻨﺔ ﻣﻦ اﻟﺰﻣﺎن وذﻟﻚ ﻣﻨﺬ اﻟﻔﺘﺮة اﻟﺘﻲ ﻛﺎن ﻓﻴﻬﺎ‬
‫ وﺑﻤﺠﻴﺊ‬.‫ﻧﺼﺎرى ﺟﺰﻳﺮة اﻟﺒﻠﻘﺎن ﻳﺒﻴﻌﻮن "اﻟﺰﻧﺎدﻗﺔ" ﻣﻦ ﺑﻴﻦ اﻟﺒﺸﺎﻧﻘﺔ ﻛﺄﺳﺮى ﻋﻠﻰ اﻧﺘﺸﺎر ﺑﻠﺪان اﻟﺒﺤﺮ اﻟﻤﺘﻮﺳﻂ‬
‫اﻟﺤﻜﻢ اﻟﻌﺜﻤﺎﻧﻲ إﻟﻰ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﻬﺮﺳﻚ وإﻟﻰ ﻣﺼﺮ أﻳﻀﺎ ﻓﻲ اﻟﻘﺮن اﻟﺨﺎﻣﺲ ﻋﺸﺮ واﻟﺴﺎدس ﻋﺸﺮ ﺗﺘﻌﻤﻖ اﻟﻌﻼﻗﺎت‬
‫اﻟﺒﻮﺷﻨﺎﻗﻴﺔ اﻟﻤﺼﺮﻳﺔ وﺑﺎﻷﺧﺺ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺜﻘﺎﻓﺔ واﻟﺘﻌﻠﻴﻢ وذﻟﻚ أن ﻋﺪدا ﻣﻦ اﻟﺒﺸﺎﻧﻘﺔ ﻳﺬﻫﺒﻮن إﻟﻰ اﻟﻘﺎﻫﺮة ﻟﻠﺪراﺳﺔ‬
‫ وﻋﻠﻰ ﻣﺎ ﺗﻔﻴﺪ ﺑﻪ اﻟﻤﺼﺎدر اﻟﺘﺎرﻳﺨﻴﺔ ﻓﺈن أول ﺑﻮﺷﻨﺎﻗﻲ‬.‫ﻓﻲ ﺟﺎﻣﻌﺔ اﻷزﻫﺮ اﻟﺸﻬﻴﺮة وﻫﻲ ﻣﻦ أﻗﺪم ﺟﺎﻣﻌﺎت اﻟﻌﺎﻟﻢ‬
‫م ﻋﻠﻰ‬١٧٢٠ ‫ ﺣﺼﻞ ﺑﺮوﺷﺘﺸﺎك ﻓﻲ اﻷزﻫﺮ ﻋﺎم‬.(‫م‬١٧٥٥ ‫درس ﺑﺠﺎﻣﻌﺔ اﻷزﻫﺮ ﻫﻮ ﻣﺼﻄﻔﻰ ﺑﺮوﺷﺘﺸﺎك )ﺗﻮﻓﻲ‬
‫ ﻛﺎن ﻛﺎﺗﺒﺎ ﻣﺜﻤﺮا وﻧﺴﺎﺧﺎ ﻣﺤﺘﺮﻣﺎ‬.‫اﻟﺸﻬﺎدة اﻟﺘﻲ ﻛﺴﺐ ﺑﻬﺎ ﺣﻖ ﺗﺪرﻳﺲ ﻋﻠﻮم ﻣﺨﺘﻠﻔﺔ وﺑﺎﻷﺧﺺ ﻣﺎدة اﻟﺤﺪﻳﺚ‬
:‫ وﻣﻦ ﻣﺆﻟﻔﺎﺗﻪ ﻣﺎ ﻳﻠﻲ‬.‫ﻟﻠﻤﺨﻄﻮﻃﺎت وﻣﺪرﺳﺎ ﺑﺠﺎﻣﻌﺔ أﻗﺤﺼﺎر )ﻣﺪﻳﻨﺔ ﺑﺮوﺳﺎﺗﺲ ﺣﺎﻟﻴﺎ( وﻣﻔﺘﻴﺎ ﻟﻤﻨﻄﻘﺔ ﺑﺮوﺳﺎﺗﺘﺶ‬
‫ رﺳﺎﻟﺔ ﻓﻲ ﻓﻀﺎء‬،‫ رﺳﺎﻟﺔ ﻓﻲ أرﺣﻢ وأﺷﻔﻖ ﻋﻠﻰ اﻟﺨﻠﻖ‬،‫ اﻟﺮاﺿﻲ ﻟﻠﻤﺮﺗﻀﻲ‬،‫رﺳﺎﻟﺔ ﻓﻲ ﺣﻜﻢ اﻟﻘﻬﻮة واﻟﺪﺧﺎن واﻷﺷﺮﺑﺔ‬
.‫ رﺳﺎﻟﺔ ﻓﻲ ﺻﻮم اﻟﺴﺖ ﻣﻦ ﺷﻮال‬،‫ رﺳﺎﻟﺔ اﻟﺬاﻛﺮ ﻓﻲ زﻳﺎرة أﻫﻞ اﻟﻤﻘﺎﺑﺮ‬،‫ ﺗﺒﺸﻴﺮ اﻟﻐﺰاة‬،‫اﻟﺠﻤﺎﻋﺔ‬
‫ﺣﺎول اﻟﻤﺆﻟﻒ ﺑﻬﺬﻩ اﻟﻤﻘﺎﻟﺔ ﻣﻌﺎﻟﺠﺔ ﻣﺎ ﻓﻲ ﻣﺘﻨﺎوﻟﻪ ﻣﻦ اﻟﻤﺮاﺟﻊ اﻟﻤﺘﺼﻠﺔ ﺑﺤﻴﺎة وأﻋﻤﺎل ﻫﺬا اﻟﻌﻤﻼق‬
.‫اﻟﺒﻮﺷﻨﺎﻗﻲ ﻣﻦ اﻟﻘﺮن اﻟﺜﺎﻣﻦ ﻋﺸﺮ‬
By Jusuf Dzafic
MUSTAFA PRUSCAK - THE FIRST BOSNIAK
AT THE AL-AZHAR UNIVERSITY
The history of Bosniak - Egyptian connections is as long as more than a century;
since the time when Christians used to sell „heretic“ Bosniaks - adherents of Manicha-
ean Christian (krstjanska) faith, as a slaves all over the Mediterranean. With the arrival
of the Ottoman rule both in Bosnia and Egypt, in the 15th and 16th centuries, the Bosniak
- Egyptian ties deepened, especially in the cultural-educational field, given that a cer-
tain number of Bosniaks vent to study in Cairo at the famous Al-Azhar University - the
second oldest university in the world. According to historical sources, the first Bosniak
that studied at Al-Azhar was Mustafa Pruscak (? - 1755). In 1720, Pruscak earned eja-
zetnama (degree) which entitled him to give lectures in different disciplines, in the first
place Hadith. He was a fruitful writer, respected copyist of manuscripts, professor at
the University of Akhisar (today’s Prusac), and a mufti of the Prusac Mufti District. He
wrote the following works: Risala fi hukm al-kahva va ad-duhan va al-ashriba; Ar-Radi li
al-murtadi; Risala fi ar-rahma va ash-shafaka ala al-halk; Risala fi fadail al-jamaa; Tebshir
al-guzat; Risala az-zakir fi zijara ahl al-makabir; Risala fi savm as-sitt min Shevval.
With this work, the author attempted to process available sources and up-to-date
literature and to introduce some new facts regarding the life and work of this 18th century
Bosniak intellectual.