Professional Documents
Culture Documents
Ima knjiga, ćudljivih i mračnih poruka, s ambicijom onog koji je namislio da njima
objasni sav svijet i ljude. Prijeke su i goleme takve knjige, sa mnogo poglavlja. Pozivaju i
prozivaju, od davnine pa do smaka svijeta. Akademske, stila koji me uvijek podsjećao na
sudske paragrafe i prokletstva klerosudanija. Ova knjiga ne spada u takvu vrstu knjiga.
Postoje, najzad, i knjige od kojih, sa prvih rečenica koje smo pročitali, do nas doleti
paperjasta gugutka mira, lak povjetarac uspomena, sigurna ruka iz daljine, iz davnine, i
počne umjesto nas da, sama sobom, prevrće stranice. Uzme nas u svoje okrilje, pod
svoju zaštitu, i mi krenemo u nikad izumrli čin čitanja. Takva je ova knjiga.
Pisana jednostavno, u maniri realizma bez obala, dovoljno fleksibilna da joj se može
prići i kao priči i kao pjesmi u prozi, ona se lako odaje nepoznatom a voljnom čitaču.
Koga obavezuje da se ne igra sa svojom savješću i ulogom prijekog sudije u trci života.
Nesebična, jer svoj intimus hrabro stavlja na poljanu građanskog komentara i prosudbe.
Takve pripovjedače, koji se od mogućih osuda umnih ne boje već ih kritika krijepi, nije
lako smetnuti sa široke staze dobrih vibracija.
Ova knjiga prirodno savladava još jednu opasnost koja se zna potkrasti rukopisima čiji
autori imaju ambicije. Ambicije našeg pisca jesu velike, ali im prosvjetnu namjeru
opravdava više od jednog argumenta: autor polazi od svog primjera, od provjerenih
pogleda na život i vječnost, od mitova kojima vrijeme nauditi neće, pa se i angažman
pisca-čovjeka redovito nađe na tom tasu života - da čitaoca afirmiše, korigujući ga, ako
je zalutao. Rekoh i dušu svoju spasih, kao što i u tvoj obrat ka plemenitom i jasnom
vjerujem, čitaoče! Čuj i počuj, jer nisu moje rečenice zvonjava naprslog zvona, već glas
ljudski, to silniji kad je sred bezumnog i zlog. Mirno pripovijedanje ali i diskretno
propovijedanje. I tu osobinu pomenutog pisca valja istaći. Jer nije banalna, jeste
metodična, a hoće da je i poučna.
Iskrenost, naredna je važna odlika ove proze. Bez ograđivanja, nedvosmisleno, pisac
otvara svoj intimni svijet, ne libeći se da privatnost, svoju, porodice i prijatelja do kojih
drži, bez kompleksa, a blagonaklono, otvori pred buduće čitaoce. Time postiže još jednu
dobru osobinu: ubjedljiv je i siguran da, kad već savjetuje, a ne čini to rijetko u svojoj
knjizi, postigne cilj. Veliku obavezu pisca i čovjeka on ispunjava - da kad govori i piše, ne
laže. U vremenu koje je iznureno od lutanja i poludjelo od nevolja i pobješnjelo od
osionosti i potonulo u zablude. Pisac knjige traži od čitaoca promjenu mišljenja, stava i
naravi, poziva na pokajanje kao jedno od putova spasa, zahtijeva povrat na stari put,
koga dobro poznaje, koga svi poznajemo Time autor ponajviše opravdava svoj naum da
sebe preispitujući, svoju okolinu otkrivajući, ponaosob na ljudskost poziva one koji će ga
čitati.
Neka mu je laka crna zemljica! Koja ga, sirotana, ni osjetila nije. U ovoj njegovoj prvoj
knjizi stale su sve ostale njegove knjige. Kako je to teško postići!