284 Isusovei u hrvatskim zemljama Isusovei u hrvatskim zemljama Pred sobom imam tri novije publikacije: Spomen-izvjestaj drdavne gimnazije u slav, PoZegi za Skol. godinu 1926/7 (Pozega), Dr. V. Dezelié, Isusovei u Hrvatskoj (Zagreb 1927), te Dr. Andrija Ren Iz proSlosti suiatke gimnazije prigodom 300. god. (1627. “Dr. Dedelié donosi nam odmah na poéetku ovaj sud 1. O Isusovcima uopée: »Jo& kao protestant pise Gfrérer: Od renesanse znanosti zahtijevao je svijet mjesto prijainjeg razmatranja praktiéne znano- sti i veseo vanjski Zivot. Brzo se odlikovahu Isusovci u svim strukama, koje su se onda cijenile, Razumjeli su teologiju, stare jezike, matematiku, povijest, njegovali su pjesnistvo. Pored toga pokazali su se kao fini, veseli svjetski judi. Uzgojma metoda u njihovim skolama bila je izvrsna, i ponajveéma prilagodena po- trebama mladosti. .Slobodniji duh, uz neprestani nadzor, prijazno druzenje s dacima, mudra briga za céuvanje njihove nevinosti i éudorednosti, sve to uzdizalo je isusovacke kolegije nad druge sliéne zavode, Ljubay i powzdanje tuj su yiadali. Jos u 18. sto- ljeéu smatrao se njihov uzgoj najboljim. Ne samo iz katoli¢kih, nego i iz prolestantskih zemalja vrvjelo je plemstvo u njihove. Skole. Mugevi, koji su Crkvu srartno mrzili i progonili cio zivot, kao Voltaire, koji je sam bio odgojen u Isusovaca. svjedosili su najsjajaije o sposobnostima i vjeStini otaca. Ne moze se tajiti, da su ove predstrate katoliéke Orkve natkriljivale daleko tadanje protestaniske teologe —- jadne vikaée bez duha i uk Dalje nastavija Dr, Dezeli U evim dijelovima svileta cdliko- ovijedaonicama, u javmoj naslavi i fii adom. Za vj ima, bezvjercima, poga~ nima, inovjercima, vladarima i revolucijonarcima, jer su im pro- povijedali, da je nad svima Bog i Isus Krist, koji ée doéi suditi “via i-mrtvima, Otkako je Pascal izdao svoje »Les provinci- ales« i Monita secreta, otkako je Giokerti napadao na Isusovee, pak sve do danas oni su bili izlozeni najbezoénijim klevetama. najstragnijim progonima, ali sve to herojski podnosili, jer su znali, da oni, koji su Kristovi, progon trpe. — Ali ipak uvijek je bilo i medu bezvjercima, koji su im priznavali pozrtvovni rad. Sam Voltaire, taj zloglasni filozof, koji je Crkvi katoli¢koj doviknuo: Dolje imfamna, napicao je o svom dakovanju u Isusovaca, koje je trajalo punih 7 godina: »Svi njihovi satovi podijeljeni su izmedu briga, koje su imali s nama i vjezbi njihovog strogog zvanja. Po- zivam se na tisuée muzeva, koji su tamo kao i ja odgajani. Zato >;Tsusovei u hrvatskim zemljama 285 ee se ne mogu dosta naéuditi, kako ih mogu okrivljivati, da uée opasni moral. Usudujem se ustvrditi, da ne ima niSta protuslov- nijeg, nepravednijeg, niti sramotnijeg za Eovjeéanstvo, nego li okrivijivati radi laksnog morala jude, koji u Evropi najstrodi Zivot divu iu najdalje krajeve Azije i Amerike idu u susret smrti«. Isti Heine, taj zloglasni i cinicki pjesnik, napisao je: Nikad se nijesam mogao sloziti sa dreéanjem svojih drugova, koji se, kad ja ime Lojola, uvijek razbijesne kao volovi, kad im se pokaze crvena krpa (Vermischte Schriften, Hamburg 1854, 1. str, 107) — Na tisuée citata mogao bib ovdje navesti. a izdani su u zbirkama, ali nije mi ovdje zadaéa. Tck ne mogu pregutjeti enciklopediste i bezboica d’ Alemberta, koji pige: Pravedni moramo biti i reéi, da niti jedan red duhovai, bez iznimke, ne moze, da se pohvali tolikom mnozinom plodnih muzeva u svim znanostima i umjetnosti- ma. Veliki pak Hugo Grotius rece, da je Druzba podala u sto godi- na, otkako postoji, vito a Granama znanosti i u distodi Zivota zaamenitih judi, nego sve druge. 2. Isusevel { brvatcka knji¥evrost. Dy. Kosta Vojnovié ditao je 12. 4. 1893. svoju radnja u sjednici filologiéno hisioriékog razreda Jugoslavenske akademije iu njoj se osyrnuo na Isusovee ovake; »Ne odgevara historickoj istini, kad se predbacuje redu, da je bio neprijatelj nase knjige, Sto nade izraza u onome poztiatom Preradovitevom napadaja ra Lojelino sjeme. Ako su Isusevei bili dstavnici i homacizma. tijem sli- jedahw oni staru bar dibrovaiku predaju, koja uéini od malenoga grada og kom jugu, na kejoj bi knjizevnosti. A onai, gic navodnesti i pisati Sto nif, ono gibanje, kojemn domata liter: mjesto Sto zazremi od nas stopram u drugoj polovici tek vijeka, Ali stofi, da su je revno obradivali, da su joj dali imena, da su, dyije stotine godina prije Vuka, dosla sretno za ono vrijeme pokuéali kupiti blago naSega jezika u dva rjetnika, dau naradtaj: koji su oni othranili, soadaju Dinko Ranjina (1536— 1607}, Ivan Gundulié (1588-1638, Dzono Palmotié (1606—1657) i Ignjat Dordié (1675—1737}. Istina, domaéa knjizevnost nije bila za njih u prvom redu obrazovana umjetnosti za ljubav; ali okrenuvai je po svome zvanju na moralno izobrazenje puka, preteko%e onaj zadatak, koji jo} postavise sve moderne knjizevnosti« (Rad. knj. 119, str. 65) Tsusovei nijesu snadno utjecali i podigli hrvatsku knjigu samo u Dubrovniku, nego i po drugim hrvatskim krajevima. Cuj- mo o tome Dra DeZeli¢a. On pise na sir. 25—35:286 Isusovei u hrvatskim zemljama »Kad su se Isusovei Ivan Zanié i Petar Vragovié g. 1606. nastanili « Zagrebu, odmah su pomisljali i na protureformatorski pokret, Ako i nisu Isusovei prvi u Hrvata na tom polju radili, jer je veé prije franjevac Franjo Glavinié (r. 1586.) i Rafael Levakovié o tome radio, pa i drugi, to je ipak dolaskom isusovatkim nastalo novo doba hrvatske knjizevnosti, Predstavnici kajkavsle knjizevnosti u 17. stoljecu jesu u prvom redu Isusovei i to: Nikola Krajaéevié {zvan Sartorius), Juraj Habdeli¢ i Baltazar Milovec. Isusovei hrvatski uvijek su gojili i svoj apostolat perom, Prva hrvatsku slovnicu sa- slavio je g, 1604. Bartol Kagié Isusovac i napisao drugih 15 kxjiga, preveo Evandelje i obrednik. Cetiri velika rjeénika napisali su Isusovci: Ardelia Dellabella (1728, Jakob Mikalja (1649), Andrija Jambresié (1782) i Juraj Habdelié (1678,). Isusovei podali su naiem narodu éitav niz pisaca. Da spomenem samo neke iz ude Hrvatske: Franjo Plemié r. Brdovéanin (r. 1660, umro 1774. u Zagrebu), Ivan Marekovié (t. 1670, umro 1713), Ivan Nagy, Ivan Mulih (z. 1736. wmro 1798), Nikola Krajagevié (Sartorius), (r, u Sisku 1582, umro 1653. u Zagrebu), Stjepan Sajkovié (r. 1631, umro 1694), Martin Sabolovié (r. 1730, umro 1751), Franjo Zandel (r. 1746), Marko Strudié (umro 1703), Jakob Pejagevie (r. 1681,, umro 1739), Franjo Pejagevic (x. 1713. umro 1781), Ivan Prus (r. 1697., umro 1733,), Stjepan Petretié (r, 1673,, umro 1705.) Ivan Donat (. 1686. umro 1728), Nikola Galovié (r. u Zagrebu 1614. umro 8, studenoga u Zageebu), Franjo Jambrekovié (r. u Vinici 26. ofujka 1631. umro 20, jula 1703, uw Varatdinu), Andrija Jambresié (r. u Zagrebu 20, septembra 1706. umro 13, marta 1758}, Franjo X. Aruna (r. u Zagrebu 14. septembra 1745, umro 1817. u Budimu), Franjo X. Janesié (r. u Zagrebu 7, novembra 1673,, umro u Zagrebu- 30. sept. 1736), Nikola Planti¢ (r. u Zagrebu 8. decembra 1720,, umro 1777, Varaidinu), Matija Purulié (r. 2. veljaée 1726, u Zagrebu, umro 16, aprila 1768.), Teodor Cronstein (r. 1720, umro 1789,), Josip Mikeezi (r. u Zagrebu 6, ofujka ili 5, maja 1734, umro u Zagrebu g. 1800) itd. itd. Neka od ovih imena traino su upisana u povijesti nage hrvaiske knjizev- nosti, a neka u povijesti znanosti ditavoga svijeta. Bilo kako mu drago, Isusovei s ove strane Velebila isli su stopama svojega velikoga zemljaka Rugjera Boskoviéa, koji je pronesao slavu svoju Sirom svijeta. Svi ovi spome- auti tiskali su svoje kniige, pak je pravo &udo, da nije isusovaékom redu prije dosla namisao, da u Zagrebu osnuje posebnu tiskaru. U Beéu su Isusovei imali veé g. 1559. svoju tiskaru, Benediktinei, braca od uzajamnoga Zivola, i Isusovei rado su podizali tiskare. Isusovei su upotre- bili odmah spotetka Gutenbergovu umjetnost kao uspjesno sredstvo protiv protestantskih spisa. U Bet je pozvao Isusovce Ferdinand 1. god. 1551., a ti nisu dugo krzmali, ved su g. 1559. imali svojtt vias tiskaru na tegu »Am Hof« zvanom. Tadanji rektor Ivan Victoria, rodeni Spanjolac uredio je tiskaru, te je kod cara i plemstva ishodio pripomo¢. Sam car Ferdinand L dozvoli 300 talira godiinje pripomoéi a i plemstvo je pomagalo, Oficina je bila izvrsno uredena. Bra¢a laici bili su slagari. U te svoje sudrugove ugledali se i zagrebatki oci Isusovci. Kako su uéevne knjige dolazile iz Njematke, kako su nate knjizarske prilike bileIsusovei_u hrvatskim zemljama 287 SS udasne, a kako su opet skolske knjige bile isusovadim zavodima nuine, to nije tudo, da su Isusovei u Zagrebu veé za rana pomisijali urediti isusovacku tiskaru, Useni rektor zageeb. kolegija Ivan Galjuf napokon je ostvario tu na- misao. Ivan Galjuf, rodio se u Hryatskoj, bio je profesor kanonskog prava. Iza kako je bio rektor u Zagrebu, premjesten je 1756. u Potegu. On je dakle prvi osnovao isusovaéku Stamparnu u Zagrebu g. 1738, Starina na8 slavni kajkavski pisae veli u svojem djelu: »Izbor dugo- vanj vsakovrstneh« sasvim kratko; Leto 1742. imali su takaj P, P. Jezuviti svoju slovarnicu, vu koju zmed deugeh iziéel je Dictionarium Jambresié i Mulih Georgii Chatehismus croaticus. Galjuf je osnovao uz tiskarn i knjizaru, Veginom su za tu tiskaru pisali sami Isusovei knjige, narotito skolske. Sam je Galjuf preveo poznati udzbenik Iusovaca Franje Pomeya pod naslovom: »Flos latinitatis« (1747. w Zagrebu). Od ovoga prijevoda ima vise izdanja. Dr. Dukat misli, da je Goljufov proizvod i anonimno djelo: »Syntaxis ornata v. p. Francisei Wagner« (Zagreb, 1747, Pjevao je i latinske { hrvatske piesme, ali ove nisu stampane., Isusovacka se tiskara ipak nije dugo uzdriala. Od g, 1742. do 1750, tiskao je kao isusovatki Stampar u Zagrebu tipograf Adalberto Vilim Ueseli. Osim ogromnog Jambresiéevog latinskog rijetnika, Stampana su u ovoj tiskari mnoga djela Isusovca Muliha. Treba o nekim piscima Isusoveima da neSto vise kazem, jer su_ bili digni rasadnici brvatske prosvjete i vjere u doba, kad je u nas zvetalo oruaje bojno i kad se je u nas malo marilo za znanost i umjetnost. Veliki i znatni dio nage kulture u 17. i 18, stoljeéu ima se pripisali tome redu, koji je na snanstvenom poljtt sa svojik 88 zanstvenih djela proslavio medu ostalima i nas veliki zemljak Isusovac o. Ruder Boskovié, velikan znanosti, matematik, ingenjer, i astronom (r. 18. svibnja 1711. u Dubrovniku, umro 15, veljage 1787, u Milanu, gdje je osnovao zvjezdarnicu). Bio je prijateljem mnogih vlada- ra i uéenth Ijudi svoga vremena, te utiteljem visokih skola u Parizu, Londonu, Milanu itd. U Zagrebu nalazi ma se spomenik pred Jugoslavenskom aka- demijom. U zbirei: Bibliotheque de la Compagnie de Jésus nalaze se imena od 150 pisaca iz Druzhe u Hrvatskoj i do tisucu knjiga, ato ou napisali nasi stari Isusovei. Nikola Krajaéevié rodio se u Sisku g. 1582. i bio je sin Gasnika granigara Vuka. Isprvice vojnik, poslije svjetovni svecenik, postao je Isusovac, Svoj novicijat obavio je u Brnu (1615—1616]. Onda je do’ao u Zagreb. God. 1631, i 1642-3, bio je reklor isusovatke druzbe u Zagrebu, g, 1650. vicerektor kolegija, G, 1651. hrv. penitencijar u Rimu. Od g. 1621. do 1623. ispjevao je vige kajkavskih duhovnih pjesama i preveo je neke molitve. Napisao je: »Molitvene knjidicee (I, izd. g. 1630, IL. izd. w Potunu 1640}, »Manuale soda- litatiss, prirutna knjiga isusovatkih bratovslina. Ovo se djelo nije do danas uséuvalo, kao niti prvo izdanje molitvenika, Posljednja njegova diela jesu: >Sveti Evangelium u jednem kratkem katekizmugem« »Graz, 1651.). Izdao je to djelo zagrebaéki biskup Petar Petretié. Krajatevié je nastojao, da svojim hrvatskim, duhovaim pjesmama istrijebi razbludne svjetske. U_nijednoj od288 Ieusovei a hrvatskim zemljama _—_—— svojih kniiga nije se oznatio svojim imenom, veé se je u svakoj potpisao vjeden pop iz reda Jezuitanskogas, Umro je g. 1653. u Zagrebu, Veéu je slavu od njega u hevatskome narodu stekao Isusovae Juraj pl. Habdelié. Rodio se g. 1609, u Starim Citama od oca Baltazara i majke Margite rod. pl, Kralji¢. Umro je Juraj Habdelié 27. novembra 1678. u Zagrebu, Osnovne Skole udio je kod kuée, a onda ga je ujak Grgur Kraljis dao u skole Isusovcima u Zagreb, gdje je utio osnovne razrede gimnazije. Poslije je ugio u Stajerskom Gracu i Trnavi, a napokon g, 1639, u Beéu. U dvadeset i prvoj godini stupio je u red Isusovaca, G, 1635. zapote filozofski trienij u Gracu, a nastavi ga u Trnavi, Tu je svrsio bogosloviju (1638—1642.), fe je postigao éast doktora teolagije i filozofije. Onda je poslan za profesora u razne kolegije, te je kao takav sluzio dugi niz godina sad u Gracu, sad u Trnavi, Uz to se je doskora proslavio kao propovjednik, ispovjednik, pisae ascetskils knjiga i kao [ilolog. Bio je od g. 1640. do 1669, opetovano rektor varazdinskog i zagrebathog kolegija. Hahdelié je zivo prihvatio uz Nikolu DianeSeviéa, velikog prepo¥ta zagrebathog Kaptola, kad je ovaj asnovao za- Madu za brvatsko sveutiliste. Kao rektor isusovatkog kolegija u Zagrohu ielio je, da se uw Zagrebu osnuje wniverza ravna univerzama a Evropi. Za Habdeligeva rektorovanja u Zagrebu (16631666) razvila se je iz gim akademija znaposti s pravima sveudilista, kahova je imalo x». pr. isusovatko svendiliste u Begu, Habdelié je mnogo toga napisao, Tako: »Zercalo Maria skoc (Graz 1622), »Fasciculus palmarum seu Elegia Neo-Martyrum (Graec 1668), Kerstjanski navuk 2 dogodaji sv. Pisma (oko g. 1674), Prvi oca nasega Adama greh (Graz 1674), »Sillabus vocabulorum grammaticas Emmanuelis Alvarix (u Zagrebu 1726), Za skolu je napisao prirutni kajkaveko-lalinski rieénik: 1 se je upotrebliavao u ékoli, Ne ima sumnje, da je prave ustvrdio neki nas knjizevnik, historik wu svojoj povjesti knjizevnosti hrvatske, da je medu hrvatskim knjizevnicima Juraj Habdelié, »najva2niji i najplodniji pisac kajkavski XVIL. sioljegac. On je pisac, o kome je napisana veé titava mala literatura. Ja sam o njemu napisao opirniju monografiju u djelu: »Povijest pl. opéine Turopoljac knj, II, (Zagreb, 1924), Sto ju je uredio E. Laszowski (str. 107.—126,, gdje sam iznesao ditavu bibliografiju o tome. U svom djelu: »Prvi oca Adama grijehe, ostavio nam je ditav niz tivih slika iz savremenoga Zivola svojih zemljaka, da je to upravo jedan od kdasitkih primjera onoga doba, pak su mu se veé mnogi nati pisci radi toga divili, i njegovim Zivim opisima i njegovom o&trom pogledu, To su uistinu originalne stranice, radi kojih je zasluzio svaku hvalu. Dasto, da je njegovo ovo djelo, kako on sam veli, kompilacija iz stranih djela, koja savjesno citira, ali veé ono, $lo govori sam o savremenim prilikama, pokazuje ga kao vrlo vjeéta knjigevnika. Svoju domovinu nazivlie »slovenski i horvatski orsags. Slavni hrvatski i svjetski udenjak Vatroslav Jagié nazivije Habdelicev jezik uzor-slikom kajkavskoga narjetja, kako se je u Zagrebu u 17, stoljecu govorilo i od ovog sredi8ta postalo odlitnim za titavu kajkavsku literaturu. O tristagodisnjici njegova rodenja podigose mu »Braéa hrv. Zmaja« spomen-plo&u na orkvici u Starim Cigama, gdje se je rodio, Tom zgodom rekao je predsjednik BHZ. 0 Habdeliéu: ionare, kojiIsusovei u hrvatskim zemljama 289 »Plemi¢ po rodu, srcem i duéom Hrval, posvetio se je uzvisenom zvanju, da zamijeni britki maz perom, kojim ée koristiti prosvjeti svog Ijubljenog naro- da, Znao je zacijelo, da njegovom junaékom narodu treba uz bojnu slave takoder i duSevne hrane, narodne prosvjete. Njegovo je pero zaslutilo slavu, kao i krvavi mad junaka, koji su branili rod i domovinu od neprijatelja Kristova... Da se je doista osjeéao Hrvatom, to vidimo iz njegova rada, On je bio iznimkom svojih savremenika, koji ma da su se osjeéali Hrvatima, ipak su pisala tudim jezikom latinskim. { time je Habdeli¢ posvjedodio svoj hrvatski asje¢aj, Lijepo Turopalje, narogito zupa staroéiéka, moze se pravom ponositi im Habdelicem. Premda plemié, bio je skrox narodan éovjek, a to je mnogo za ono doba, kad je divios, Uz Habdeliéa treba spomenuli, da je Zivio i Isusovac Baltazar Milovee, ion je bio hrvatski kaikavski kniizevnik. Rodio se u Medumurju. Umro je § 1678, u Zagrebu. Utie je u Trravi, 9 posiije je bio ponajvecma u zag backom kolegiiu. G. 1657, izdan je treée izdanje Krajatevigevih molity knjigien, a 4. 1661. izdeo je trotkom drofice Marije Magdalene Nadaidi Draskovié u Bega: »Dvojduini ki veo san, ved neki nepoznati, Jedan od najpoznaiiih, ali i naizn sumpje o, Isusovac Andrija J; koji se je 20, novembra 1700, God. 1725. slupio je w isusovachi red. Bio fe pro! filoxofiie u Zagrehu, postije teologije a Traavi iu Zagrebu. Neko v je u Pozegi, gdje je i umeo 13, ozujka 1758. Napisao je: »Manuductio ad croaticam arthographiam: (Zagreb, 1732), djelce o hrvatskom pravapisu. G. 1726, izdao je u Zagrebu: »Syllabus vocabulorum gramaticae in illiricam vernaculam coaversorum«. (Il, izd, 1735.) — »Index vocabulorum creaticorum et germanicorum cum brevi introductione ad linguam croaticam«, (Zagreb, 1738), Ali najznamenitije mu je i ogromno djelo izailo u Zageebu 1742: »Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples«. Ovo djelo ima vise od tisuéu stranica. On je taj rijetnik sastavio na osnovn ijednika, koji je slozio Isusovac Franjo Suinik (r, 25. novembra 1686. a Zagrebu, umro g, 1739), profesor zagrebatke gimnazije. 0. Antun Kanialié, Isusovac piesnik. Rodio se u Pozegi 20. novembra 1700, Umro 24, augusta 1777. Veé u 16, godini ugao je u isusovathi red. Zareden je g. 1728. Sluzbovao je po raznim mjestima. U Zagrebu je bio propoviednik g. 1732 God, 1733. bio je upravitelj seljatke bratovstine sv. Izidora, kod sv. Duha u Zagrebu. Od njegovih djela ima deset tiskanih. Njegovo pjesnitko djelo: »Sv, Rozalija Panormitanska« steklo mu je glas kao odlignom hrvatskom pjesniku, Veliko je ime stekao u svoje doba u hrvatskom narodu i otac Juraj Molih, Isusovac, pisac, Rodio se je 30, travnja 1694, u Hraséu (Turopolje). Putku je skolu svr8io u Turopolja, a isusovaéku gimnaziju u Zagrebu, Poslan u Beé g. 17{4 primljen je u Druzbu Isusovu. Bogoslovne nauke svriio je u Trnavi. On je najplodniji kajkavski hrvatski pisac XVIIL stoljeéa. Vise je godina bio profesorom zagrebatke gimnazije. Bavio se je i skladanjem pjesama. Umro je godine 1753. Mnogi su Hrvati nasjeli prigi o »kralju paragvajskom« Isusovcu Nikoli e Ove nije a nijih hrvatskih Isnsovaca je bez dio w hrvatskom Zagorja fesorom290 Tsusovei u hrvatskim zemfjama NN EEE ee ce Plantiéu, Tu legendu oprovrgli su Dihr i Vanino Isusovei. Ipak su 0 toj priét govorili mnogi u Evropi. Rodio se Plantié u Zagrebu 2. prosinca 1720, Neko vrijeme (1741) bio je profesor u Zagrebu. Poslije je poslan u Argentinu, bie je od g, 1748. misijonar u Paragvaju. Sluzbujuci na vise mjesta u Americi, kad je Spanjolska vlada oduzela Isusovcima misije u svojim kolonijama, Plantié je otpremljen u Evropu u razna mijesta. G. 1769, bio je veé u Zagrebu u isusovaékom kolegiju propovjednik akademije i knjignigar, Od g. 1771, pa do vkinuéa reda 1773. bio je rektor kolegija u Varazdinu. Umro je yu Varaédinu 16. lipnja 1777, Izdao je Stampom: »Poboina i kratka za vsaki dan meseca premifljavanjas. (Varazdin 1775). Ostao je iza njega i rukopis 0 gramalici hrvatskog jezika, . Ovaj letimiéni pregled ,ako i nije mogao da bude potpun, ipak nam pokazuje, kako su ozbiljno shvaéali Isusovei svoju misiju u hrvatskome narodu i kako su ozbilino mislili, da sto vise ugine za rod i dom na svim linijama. S postovanjem moramo mi potomei starih Hrvata gledati u te uéenjake, u te pjesnike, u te misijonare, u te knjizevnike, u te svece i mutenike i éasno spominjati njihovu uspomenu. 3. Isusovei u Zagrebu, Nikola Alfons Bobadilja, jedan od onih sedam, koji su osnova~ li Druzbu, nastanio se u Dubrovniku. On je ondje nauéio hrvatski. Dubrovatki je senat zamolio sv. Stolicu, da im njega ostavi i pogalje jos nekoliko redovnika. Ondje najodliénije obitelji dadode redu odlignike: Bartol Ka3i¢ (1575—1650,}, napisao je prvi brv. slovnicu, Marin Gundulié (r. 1597,], Orsat Ranjina, Frano Gundulié (1620.—1684,], ascetski pisac svjetskog glasa Benedikt Rogacci, Tgnjat Dordi¢, (Dezelié, 1. c. 10) Isusovci su se nastanili i na Rijeci (1627.), u Varazdinu (1628), u Pozegi (1699.), Petrovaradinu (1693.}, Osijeku (1710.), u Spljetu i Zadru, te iza obnovijene Druzhe ¢. 1882. u bosanskom Travniku (malo zatim i u Sarajevul, i u Zagrebu 1902. Prvi puta su se ovdje Isuzovci bili nastanili g. 1606. Oni su onda g. 1607. osnovali gimnaziju. Veé su prve godine imali na njoj do 300 daka. Od g. 1628. uée se tu i viSe nauke, a od g. 1669. idu Isusovei za time, da osnuju i najvise Skole, kalovih je tada bilo samo u inozemstvu, Rektor Juraj Habdelié, poznati hrvatski pisac, nakani da osnuje u Zagrebu svevéiliste, a kan. Nikola Diane- Zevié osnuje u tu svrhu posebnu zakladu. I bile bi dakle veé onda doslo do sveudilista, da ne ustadoge hrvatski stale#i protiv toga. Tpak je postojeéa isusovatka akademija na dobrom glasu, kao i &itav isusovatki red u Hrvatskoj. Sabor je hrvatski imenovao oradi isusovatkih zasluga rektora zagrebatkoga kolegija za uvije- Ke élanom hrvatskoga sabora (Deielié, |. c. 15.). Poslije raspusta reda g. 1773. doéla je zagrebatka gimnazija i akademija pod upravu drzave. Kolegij isusovacki preuzela je vojnitka uprava, a sjemeniste je ostalo do g. 1780. pod ravaanjem jednoga élanaNjematka pedagogij u 20, vijeku 291 Druzbe isusove, poslije je preslo u drzavne ruke, Kad je g. 1814. Druzba uspostavljena, nije dugo vremena u Zagrebu doslo do obnove reda. Ipak pojedini Isusovci dolazili su u apodtolska poslanstva. Napokon je revni zagrebacki nadbiskup kardinal Ha- ulik osnovao zakladu, da bi tako omogucio Isusovcima dolazak u Zagreb. Nadbiskup je Posilovié nadodao toj zakladi svoj oveci prinos i g. 1900, kupio zembjiste u Palmotiéevoj ulici, da se ondje sagradi crkva i samostan. Katoli¢ki je Zagreb 1927. proslavio 25-godi8njicu tog dogadaja, te bogato obdario svetiate Srea Isusova. NJEMACKA PEDAGOGIJA U 20, VIJEKU. Kakova je mladez, takova ée biti narodna buduénost. Zato je odgoj mladezi prevazno pitanje, koje zanima ne samo politigare i socijologe, nego i svakog pravog rodoljuba. Nas se katolika to posebice tiée, jer iskreno Zelimo Crkvi i narodu sretnu buduénost. A to ovisi o zgodnoj pedagogiji. Eto stoga su vaine sve pedagos- ke struje, koje se javijaju u’ Njemackoj u dvadesetom vijeku i odanle kreéu u Siroki svijet. U glavnome mozemo sve pedago’ke struje svrstati u éetiri skupine: revolucijonarnu, eksperimentalnu, filozofsku i teolosku pedagogiju. Da ih ogledamo! 1. Revolucijonarna pedagosija. Revolucije dolaze naglo, ali ne nepripravijeno; dulje se vre- mena skuplja upaljiva materija. Za revolucije nitko ne misli na pedagogiju, 2 ipak prve nema bez ove zadnje, Zar nije francusku revoluciju n .pr. u glavnom pripravio Rousseau sa svojim Emilom? Tu je on podao revolucijonarnu nauku i metodu: »Cinite upravo protivno, nego li to uéi tradijonalna pedagofgija, pak ¢ete gotovo svagda pogoditi, 8to je pravo«. I sada djeluju trojica revolucijo- narnih pisaca upravo u tom praveu, a to su Ellen Key, L. Gurlitt i Gustav Wyneken. Ellen Key je Svedkinja i njezino je glavno djelo »Vijek dje- tetac. To je djelo dozivjelo u njemaékom prijevodu 36. izdanje. U predgovoru ona vel »Pojedine reforme u modernoj skoli ne znate ni8ta, dokle nije ajihovom pomoéu svijesno pripravljena velika revolucija, koja ée poruSiti sav sadanji sistem te od njega ne Ge kamena na kamenu ostati. Da, mora nado¢i potop pedago- gike, pri kome ée korablja spasti samo Montaigne, Rousseaua, Spencera i noviju djegju psihologitku knjizevnost!« Spisateljica nazivije gimnazije i sjemenista ubojicama osobnosti; njoj je i kr&éanska pouka demoralizacija. Nadalje zagovara kuém odgoj,