SLIKOVNE ODLIKE FILMSKOG ZAPISA

- U filmu se jasno zamjećuju i ona svojstva koja nastaju kao izravna

posljedica njegovog fotografskog ustrojstva – odnosno, vanjski svijet
doživljavamo u obliku kakav mu je dala filmska fotografska tehnika
- Ti oblici nastaju ovisno kako postavimo kameru, ali ne i isključivo time
(tada su posebna filmska vrijednost)
- Položaj kamere upozorava na ono „gdje“ filmskog gledanja (s koje
udaljenosti, odakle i u kakvom svom stanju kamera gleda svijet), a oni koji
ne ovise o položaju kamere svjedoče o samom viđenju, rezultatu gledanja
(rezultat snimanja)
- Ti koji ne ovise zovu se slikovne odlike – razmatra se ono što nastaje
snimanjem u svakom pojedinom kadru i snimci cjelini

OBOJENJE (uvjetuje niz specifično filmskih preobrazbi građe filma, vanjskog

svijeta; ali je neprecizno imenovano, jer fizika i optika ne tumače crnu i bijelu kao
boje)

- U boji, siv, crno-bijeli

CRNO-BIJELI FILM

- Akromatska, crno-bijela tehnika počinje se koristiti u razdoblju nijemih

filmova ali i u početcima zvučnog filma, nakon 1935.počinje uzmicati, ali to
ne znači da će ju boja potpuno istisnuti
- Specifične karakteristike snimanja – (Crno-apsorbira zrake spektra, a bijelo
reflektira) – crno,bijelo i valeri sivog brže se zapažaju od tonova boja –
posljedica: c-b filmovi mogu biti bržeg ritma nego filmovi u boji, kraći
kadrovi i brži pokreti kamere (pogodno za dinamične filmove, pogotovo
akcijske)
- Kako se barata krajnjim optičkim vrijednostima (crno i bijelo) – imaju
posebne mogućnosti dramatizacije zbivanja, osobito uspoređivanje i
kontrastiranje (Aleksandar Njevskij, 1938.,Ejzenštejn, 99.str.), ali
simboličke vrijednosti mogu izrasti iz konteksta zbivanja (Bijeo je zlo, a
crno dobro, inače je obrnuto)
- Svjetlo-tamni kontrast daje doživljaj dubine (svjetlije je bliže i daje osjećaj
ugode a tamnije dalje i osjećaj neugode) – tim sukobljavanjem svijetlog i
tamnog prizori se dramatiziraju >>> karakteristična upotreba sjena u
filmu u boji (george stevens, Shane, 1953.,str 100)
- Tehnika c-b filma omogućuje posebne teatralne i scenske efekte u filmu –
jednolično sivilo ili bjelina ili tmina kao pozadina omogućuju da se likovi na
toj podlozi posebno naglase i istaknu (tako bića dobivaju i simboličku
vrijednost sa značenjem koje ovisi o kontekstu djela)
- Osobita vrijednost – dominantno sivilo – osjećaj ravnoteže, dojam
dokumentarne objektivnosti

FILM U BOJI

- Osnovna primjena bi se trebala nalaziti u dokumentarnom žanru

- Treba se prikazati fizička realnost koja nije crno-bijelo-siva , već ona s
valerima crno-bijelog i u još većoj mjeri tonovi boja prirodnog spektra -
 jedino zapis vanjskog svijeta kojim se omogućuje prikazivanje cijelog tog
spektra je prikladan za dokumentarni film
- Doživljavanje boja je za razliku od doživljavanja crne i bijele individualnije i
opterećenije kulturnim tradicijama i konvencijama
- Boja – na razne načine se rabi kao oblik preobrazbe vanjskog svijeta,
sudjeluje u filmu kao faktor strukture djela i autorova komentara
prikazanog
- Primjene – 1. usredotočenje režisera i snimatelja na određenu boju
(A.Lamorisse, Crveni balon,1956.-simbol mladosti i slobode), 2. Biranje
dominantne boje u pojedinom prizoru ili skupini prizora (Hitchcock,
Vrtoglavica, 1958.-zeleni okoliš), također razrada tog pristupa korištenjem
nekoliko boja, svaka ima svoju svrhu (Ludi Pierriot,1965. –višestruka
simbolička značenja zelene i crvene)
- Simbolička vrijednost boje – dobiva se ponavljanjem u sličnom kontekstu,
ali ona s vremenom dobiva i novo, filmom stvoreno značenje
- Boja ima ekspresivni značaj – ona je činitelj doživljaja ili značenja u
pojedinom trenutku filma ili njegovoj cjelini – 1.kontrast boje prema boji –
suprotstavljanje boja u kadrovima navodi na intenzivnije razmišljanje o
prirodi, o posebnosti bića ili dijelova prostora različitog obojenja , a to
spontano navodi na uspoređivanje, ideju o njihovoj vanjskoj i unutrašnjoj
različitosti;
- svjetlo-tamni kontrast i toplo-hladni kontrast (pojačava se osjećaj dubine,
toplije boje osjećaj lagode a hladnije nelagode)
- komplementarni kontrast – određene kad su stavljene jedna uz drugu
pojačavaju se – stvara se intenzivan doživljaj nekog odnosa, gledatelja se
navodi na uspoređivanje – shvaća da postoji veza između kadrova koju je
bitno ustanoviti; naznačuju se i vremenski odnosi, ovisno o sižeu –
vremenski bliska ili udaljena zbivanja
- kontrast kvaliteta boja (zasićenost boje i intenzitet) – zasićenija boja djeluje
agresivnije u kadru, a manje zasićena kao potisnuta – objekti takvih boja
dobivaju značenjsku vrijednost (određeno kontekstom i stupnjem jarkosti)
ili vremensku vrijednost (različiti intenziteti onoga što je sadašnje – žarka
boja, ne vrijedi za sjećanja, ovisi o njihovoj jakosti)
- kontrast kvantitete – neka boja dominantna a druga prisutna ali količinski
potisnuta..ono maleno djeluje kao potisnuto ali može djelovati i kao nešto
pažnje vrijedno (crveni balon)
- *postoji i miješanje tehnika crno-bijele i u boji

OSVJETLJENJE

- Osvjetljenje je preduvjet raspoznavanja (ili neprepoznavanja) pojedinih

bića; preduvjet prepoznavanja tih bića kao tijela - to daje visok stupanj
sličnosti između vanjskog svijeta i filmskog zapisa
- Osvjetljenje filma ne može biti identično prirodnom osvjetljenju, pa se u
filmu mogu ostvariti i nove kakvoće osvijetljenosti (time i posebna
djelovanja na gledateljevu doživljajnost)
- 2 osnovne vrste filmskog osvjetljenja – 1.prirodno (prirodni izvori svjetlosti
ili oponašanje prirodnog svjetla uz pomoć rasvjetnih tijela) i 2. Umjetno
(naglasak na tehnici osvjetljenja)
 - Za obje vrste učinak osvjetljenja ovisi o smjeru osvjetljenja i stupnju
raspršivanja svjetlosnog mlaza
- Brojni posebni učinci – odnosi tamnijih i svjetlijih dijelova u kadru (svjetlo i
sjena) – daju nam odnos vidljivo –nevidljivo, vidljivo-slabije vidljivo i
prikazano i skriveno , svjetlije se prikazuje kao jedino vrijedno pozornosti
(naglašeno s simboličkom vrijednosti)
- Vidljivo i nevidljivo pojavljuju se i kao kontrast – simbolička vrijednost i
dramatika - sukob antagonističkih sila (prema kulturi, tradiciji ali i filmski
kontekst)
- Osvjetljenje može biti i ujednačeno – zbog preciznije prostorne orijentacije,
prikazivanja radnje u punoj jasnoći ali i radi upućivanja gledatelja na
njegov vlastiti izbor (da sam razlučuje slučajno od onog neslučajnog i
važnije od nevažnijeg)
- Osvjetljenjem se postiže i ugođaj, odnosno atmosfera – jačinom svjetlosti i
njezinim raspršivanjem (prizor sa svjetlijim tonovima je vedriji i živahniji a
onaj s tamnijim je turobniji)

OBJEKTIVI

- Slikovne odlike što nastaju preoblikovanjem vanjskog svijeta – objektivom,

sustavima leća na prednjoj strani kamere - onoj koji se usmjeravaju prema
snimanim objektima i s koje zrake svjetlosti s tih objekata ulaze u kameru
- Objektivi se razlikuju s obzirom na žarišnu duljinu i vidni kut (žarišne
udaljenosti su odabrane tako da pokrivaju sve vidne kutove) – posljedica
razlika među objektivima je različito pronicanje u dubinu i širinu prostora
pred kamerom, različit stupanj deformacije prostora u perspektivi i
mijenjanje brzine pokreta objekata što se kreću duž osi objektiva (prema
kameri ili od nje)
- Podjela s obzirom na žarišnu duljinu – normalni ili srednji (25mm),
širokokutni (18 do 20mm) i uskokutni ili teleobjektivni (50-1000mm), +
zoom objektivi (vidni kut se može u kontinuitetu mijenjati)
- Srednji – dobiva se prirodna perspektiva (čovjekovo viđenje vanjskog
svijeta), kretanje uzduž osi objektiva ima prirodnu brzinu
- Širokokutni – narušavaju se prirodni odnosi, slika svijeta dobiva specifičnu
filmsku kakvoću; postiže se velika dubinska oštrina i veća opća širina
čitavog kadra; postiže se jasnoća snimke u dubini, efektno se iskazuju
odnosi između različitih osoba i predmeta i postiže se visok stupanj
eventualne dramatičnosti tih odnosa (podjela pažnje gledatelja zbog više
razina dubine) – složena radnja s nekoliko osoba se može prikazati u
prostorno-vremenskoj cjelini (izbjegava se montažno sjeckanje prizora); ALI
dolazi i do deformacija vertikalnih linija u kadru, prostori izgledaju puno
dublje i prostranije, a pokreti duž osi objektiva se ubrzavaju a tijela što se
duž te osi kreću se brzo povećavaju i smanjuju - pridonosi dramatici
prizora (iznenađenja, nagli obrati itd.)
- Teleobjektivi – prostor se zbije, dubina reducira, perspektivne promjene u
dubini postaju sve manje što je žarišna duljina veća, a jasno vidljiv prostor
se svodi na jednu plohu ; opća oštrina slike je manja, a uvid u dubinu sve
slabiji; eliminira se sve suvišno pa kadar djeluje napunjeno i zgusnuto;
nema osjećaja prostornosti; kretanje duž osi objektiva djeluje neprirodno
 sporo (efekt uzaludnog, analizira se pokret neovisno o rezultatu tog
pokreta – prizor dobiva irealna svojstva); učinci: izdvajanje osoba ili
predmeta-isticanje važnosti, usredotočenost autora na jedan objekt
- Praktična vrijednost – ista udaljenost kamere - širokokutni objektiv:
predmet je dalji, teleobjektiv: predmet je bliži
- Zoom – kontinuirana promjena žarišne duljine (može se mijenjati tokom
samog snimanja, snimani objekti se približavaju ili udaljavaju); objektiv se
tokom snimanja ne mijenja, već se mijenja vidni kut; praktične
vrijednosti:za reportaže, vožnje (koje se nisu ustvari dogodile); posebni
učinci-djeluju na gledateljevu doživljajnost-vrijednost komentara prizora;
>>najizričitiji način pokazivanja (dramatizacija prizora)
- + ekstremni širokokutni (riblje oko-okrugla slika svijeta), mekocrtač
(raspršuju se samo svjetliji dijelovi snimke-oni povećavaju ili smanjuju opći
kontrast slike a time se smanjuje realističnost u prikazu zbilje ) i neoštrina
(podjednako se raspršuju svjetliji i tamniji dijelovi slike, autorov kadar-
dočaravanje patološkog stanja lika-npr. nesvjestica)

POKRET UNUTAR KADRA

- Doživljavaju snimanjem različite preobrazbe – zbog uporabe različitih

objektiva ili zbog nekih mehaničkih i fotomehaničkih postupaka
- Ali kad se njihova fizička priroda ostavlja netaknutom, djeluju na
gledateljevu doživljajnost na specifičan način (zbog postojanja okvira
(ističe i/ili relativizira brzine svih kretanja u kadru) i zbog reduciranosti
dubine)
- Filmski prostor je sličan slici (dubina je kakvoća između 2D i 3D prostora) –
svaki se pokret u filmu intenzivnije percipira kao istaknuti lik na
nepomičnoj podlozi vanjskog svijeta jer pokret nije svojstven slici pa se
pokretom izaziva efekt začudnosti za razliku od pokreta u zbilji
- Pokret unutar kadra djeluje kao suprotnost svemu što je nepokretno , kao
kontrast statičnosti okvira u trenutku kada se zbiva - stvara napetost i
iznenađenje
- Pri pokretanju tijela u filmu kao da se želi izraziti kinetička vrijednost
samog prikazanog predmeta
- PREOBRAZBE POKRETA – ubrzanje ili usporenje zbiljskih kretanja, obrtanje i
zaustavljanje pokreta; ubrzanjem rada kamere se postiže usporenje
pokreta, a usporenjem ubrzanje, vrpca se može vrtjeti u smjeru suprotnom
od smjera u kojem je film snimljen i da se može izdvojiti jedan jedini
kvadrat čime se postiže zaustavljanje pokreta
- Ubrzani pokret – kad se snima usporeno, postiže se ubrzanje koje je
proporcionalno smanjenju brzine prolaska vrpce kroz kameru; ima
jedinstven psihološki učinak-mirovanje stvara osjećaj nelagode a pokret
ugode; ubrzanje u nijemim komedijama-prizori nestvarni, pa se ubrzanjem
pokreta poništava doživljaj objektivnosti; bitna i vrijednost u sažimanju,
zgušnjavanju realnog vremena – tvorba posebnog filmskog vremena (cvijet
u cvatu-u nastavnim, znanstvenim filmovima-prikaz dugotrajnih procesa);
pokret se može ubrzati i izbacivanjem pojedinih sličica – inače kontinuirana
kretanja su dana skokovito, rezultat toga je karikatura, groteska
- Usporeno kretanje – tvori osjećaj nelagode, tjeskobe, straha; fiksira
sadašnje, naglašava trenutačno stanje te autor komentira prizor;
usporenjem se širi prirodni tok zbivanja; služi u analizi nekog zbivanja-
nezamjetljivo postaje očevidno; zbog smanjenja brzine tijela iz perspektive
gledatelja dobivaju na težini , usporenje se koristi kada se pridodaje
svojstvo monumentalnosti nekoj pojavi
- Obrtanje pokreta – ne samo odstupanje od zbilje, već i nemogućnost u sferi
fizičkih i bioloških zakona; groteskan (za filmsku komediju, analizu,za
naglašavanje sukoba prošlog i sadašnjeg, simbol povratka na staro itd.)
- Zaustavljeni pokret (stop-fotografija) – granično umijeće filma i fotografije,
bliži se doživljaju fotografije (zbog statične kvalitete fotografije i poništenja
doživljaja treće dimenzije); pojavljuje se kao autorov komentar-znači status
qou, zaključak, trenutak završetka nekog procesa, suprotstavljanje realnom
vremenu ali poništava životnost zbivanja
- KOMPOZICIJA KADRA, FORMAT, MIZANSCENA
- Kompozicija – struktura slike što je stvorena snimanjem, kao struktura koja
se očituje u međusobnim prostornim odnosima sastojaka snimljene građe,
kompozicija kadra je raspored pa i ravnoteža što se ostvaruje pronalaskom
nekog zakonitog vizualnog odnosa među bićima u stvarnom okolišu s tim
da je taj odnos istaknut okvirom filmske slike (platna), svraća se pozornost
na bića koja su kompozicijom istaknuta
- Kada govorimo o kompoziciji moramo se usmjeriti na 3 područja: 1.
Pojedina kompozicijska rješenja kadra kao što su poznata i u slikarstvu i
fotografiji, 2. Vremenski problem, 3. Moguće prividno odsustvo kompozicije
- Ako govorimo o prvom području – a. kompozicija je horizontalna-kadrom
dominira horizontalna linija (zid, drvored), daje doživljaj čvrstoće, mirnoće i
sigurnosti, b.vertikalna (zastava, dimnjak) visinom i uspravnošću osjećamo
nadmoćnost, dostojanstvenost, c. dijagonalna-tijelo dijagonalno presijeca
platno (koso snimljene tračnice, ograda), daje vizualnu dinamiku kadru jer
kosa linija ima veći kinetički potencijal ali zbog nagnutosti može davati
dojam nestabilnosti, d.geometrijski lik (tokut, četverokut, krug, slovo L),
zatvorenost geometrijskih likova stvara ideju o čvrstoći i homogenosti
- Ako vidimo pažljivo odabranu statičnu kompoziciju – djeluje kao komentar,
kao nešto značajno što otkriva simboličnu vrijednost; ali mijenja i ritam
- Kompozicija filma se mijenja kako film traje
- Filmska kompozicija kadra dio je nekog vremenskog niza – stvaranjem reda
postupno se pojačava zanimanje za buduće događaje ili se iznenadnim
otkrićem nekog kompozicijskog sustava stvara ono neočekivano
- Kadrovi neobične kompozicije – slučajna zapažanja, letimični pogledi,
kadrovi kao da su rezultat nemara – živost i dokumentaristička aroma
- FORMAT-
- Različiti omjeri stranica slike, njezine visine i dužine
- Zajedničko svojstvo svih formata – veća duljina horizontalne stranice
- Formati čiji je omjer veći od 2:1, širi – krupni plan gubi izražajnu vrijednost,
kadrovi su nešto dulji, umanjuje se djelovanje vertikale i dijagonale, širokim
platnom se gubi osjećaj prisutnosti okvira (on je osnovni činitelj zapažanja
kompozicije), spektakulizacija prizora
- MIZANSCENA
- Kompozicija kadra je najčešće sukladna s mizanscenskim rasporedom
osoba i predmeta, prepliću se
- Postava snimanih osoba u kadru, njihovi međusobni prostorni odnosi, kao i
njihov odnos prema jačim scenografskim elementima – „figure“
kompozicije
- Specifičnosti filmske mizanscene otkrivaju se u specifičnim činiteljima
filmski registriranog prizora
- Mizanscena dobiva posebnu izražajnu vrijednost posredstvom izbora plana,
rakursa i kuta snimanja, uporabom različitih objektiva
- Vrijednost pokreta u kadru i način registracije dubine
- Objekti u filmu, ponajprije ljudi kreću se u raznim smjerovima ili miruju – to
mirovanje dobiva posebnu izražajnu snagu jer se kontrastira s pokretom –
nekretanje ili statičnost stvara osjećaj nelagode
- Kretanje se u filmu zbiva u uokvirenom prostoru – npr. izlaz iz kadra je
simbol napuštanja, prekida s nečim, kretanje prema kameri simbolizira
njegovu važnost, ima teatralni efekt
- SCENOGRAFIJA, KOSTIMI, MASKA
- Nisu specifično filmski elementi (više kazalište)
- Tumače se kao stalni sastojak zbilje
- Ali mogu biti i različiti od zbilje, odnosno disparatni (fizički, geografski i
povijesno) – pojavljuju se u filmu po volji stvaratelja samog filma – tada su
izmišljeni, stilizirani – pojavljuju se kada se želi dočarati san, halucinacija,
proročanstvo, ono što ne postoji u čvrstom, tvarnom obliku
- Stilizacija može biti u strukturnoj vezi s glazbom, te predstavljati neki
simbol ili oživljavati gledateljevu pažnju efektom začudnosti
- ZVUK
- 1895.-1928. – film isključivo nijem
- 1927. – film Pjevač jazza – nakon njega zvuk se naglo počeo pridodavati
filmu
- Osigurava se glazbena pratnja
- Zvučna dimenzija važan činitelj doživljaja realnosti prikazanog svijeta
- Zvuk je garancija očuvanja prostornog identiteta, a slike prostora to nisu,
jer je za širenje zvukova potreban 3D prostor
- Pridonose stvaranju iluzije realističnosti filmskog zapisa
- Ono što se vidi mora se i čuti, ali ono što se čuje ne mora se i vidjeti- pa
tako zvuci što dolaze izvan kadra mogu dobiti veliku simboličku i retoričku
vrijednost
- VRSTE –
- ŠUMOVI – svi zvuci osim govora i glazbe
- Dokumentarni filmovi, reportaže, i filmovi što teže realizmu – zvukovi se
rabe tako da se što vjerodostojnije reproduciraju i da se pojavljuju
istodobno, u sinkronitetu s događajima koji su njihov izvor; ali pojavljuju se
i u asinkronitetu s njihovim izvorom zbog mogućnosti da se snimljeni zvuci
postave na bilo koje mjesto u tonskom dijelu vrpce
- Filmska tišina – mogućnost isključenja ili očitog utišavanja zvukova;
pojavljuje se tek u zvučnom filmu kao suprotnost prirodi koja se uvijek na
neki način glasa – stvara se osjećaj nelagode
- Zvuci izvan kadra – odabrani zvukovi iz nevidljivog izvora a djeluju kao
namjerni – usredotočuju pozornost na trenutačno zbivanje, stvaraju
napetost
- GOVOR – shvaća se kao prirodni zvuk, teži se realizmu
- Često se ne smije shvatiti kao specifičan oblik filmskog zapisa, već kao
jedan od sastavnih dijelova prizora vanjskog svijeta, dakle građe
(prihvatljiva su sva artikulacijska, gramatička i stilska nesavršenstva,
žargoni i dijalekti)
- Ako se shvati kao šum, onda se može pretvarati u specifičan filmski oblik
- Specifične uporabe govora u filmu –
- 1. Spikerski komentar – monologiziranje, tekst što se čuje ali skriva svog
izgovarača
- 2. Govor kojega je govornik poznat,no koji se nalazi izvan kadra –
vrijednost izrazitog komentara, pozornost je na riječima i njihovu značenju;
može biti i autorov komentar
- 3.kontinuiran, ali montažno razlomljen govor – kontinuirano se tekst
prikazuje iz različitih planova i kutova, dakle u nekoliko kadrova
- GLAZBA
- 2 osnovna načina uporabe glazbe – ona kojoj je izvor vidljiv u kadru i ona
koja u prikazanoj građi nema svog izvora već je pridodana fotografskom
zapisu
- Kad je izvor vidljiv u kadru ona je sastojak građe, a ne specifičan oblik
filmskog zapisa
- Ona pridodana – nešto vanjsko, drukčijeg „materijala“, postoji samo u
vremenu
- Uvijek ima vrijednost komentara (dramska, lirska i ritmička uloga) prizora
te je skladni dodatak
- Glazba i filmski prizor su različiti, ali su oboje homogeni i neprekinuti niz -
zato se glazba pojavljuje kao „par“ vanjskom svijetu
- Montažno-glazbene scene – uz prizor se pojavljuje samo glazba, bez
dijaloga i šumova te redovito impresionira gledatelje
- Funkcije glazbe u filmu su naravno različite jer glazba : pojačava stupanj
sudjelovanja gledatelja, pokreće ga iz pasivnog stanja i usredotočuje
gledateljevu pozornost na sadašnji trenutak filma, stvara ugođaj, ima
ritmičku ulogu
- Vrste
- Imitatorska – instrumenti oponašaju prirodne zvukove
- Ilustrativna – funkcija joj je najčešće da objasni, pronalaze se različiti
muzički ekvivalenti za pojedine prizore
- Autonomna – ona koja ne podržava nešto što je vidljivo u prizoru, može
imati vrijednost kontrapunkta , pojavljuje se u filmu kao lajt-motiv (ista se
glazba ponavlja, čime gledateljeve osjećaje i misli usredotočuje na nešto
što je bitno za čitav film)