2.

Svjetlo i sjena

Prije nego što se upustimo u samu problematiku ostvarivanja sjena u stvarnom vremenu,
usredotočimo se na razlike između računalnog i realnog svjetla.

U prirodi se svjetlost emitirana iz izvora reflektira tisuću, ako ne i milijun puta prije nego
što završi u promatračevu oku. Pri svakoj od tih refleksija gubi se dio svijetlosti. Jedan dio
biva upijen, drugi reflektiran u nekom neodređenom smjeru, a ostatak usmjeren prema drugoj
površini ili oku promatrača. Taj se proces nastavlja tako dugo dok svijetlo potpuno ne nestane
ili ga promatrač ne zapazi.

Očito je da je savršena simulacija prirodnog ponašanja svjetlosti previše vremenski

zahtjevna da bi se mogla koristiti za potrebe trodimenzionalne grafike u stvarnom vremenu.
Zbog toga, uzimajući brzinu u obzir, računalna grafika samo aproksimira principe svjetlosti iz
prirodnog svijeta. Računalna aproksimacija opisuje svijetlo u terminima crvene, zelene i plave
komponente koje zajedno tvore završnu boju.

Računalni model dijeli svjetlost u dva tipa: ambijentalnu svjetlost i usmjerenu svjetlost.
Svaki tip sadrži različite atribute i različito djeluje s materijalima koji opisuju karakteristike
površina. Ambijentalna svjetlost aproksimacija je one, previše raštrkane svjetlosti tako da je
njen smjer i izvor nemoguće odrediti (karakterizirana je niskim intenzitetom i djeluje svugdje).
Indirektno svjetlo koje koriste fotografi najbolji je primjer ambijentalnog osvjetljenja.

Usmjerena svjetlost generirana je od nekog izvora unutar scene i uvijek ima boju, intenzitet
i smjer. Ta svjetlost djeluje s materijalima na površini određujući konačnu boju. Ovisno o
smjeru upada na površinu, mijenja se i intenzitet i boja iscrtane površine. Ako se u proračun
uzme u obzir i položaj kamere, zrcalni efekt na površini može se lako ostvariti. Uz različite
izvore svjetlosti, drugi faktor potreban za proračunavanje osvijetljenosti neke usmjerene točke
u prostoru jest materijal koji definira svojstva te točke. Dok izvor svjetlosti ima samo
ambijentalnu, difuzijsku i zrcalnu komponentu boje, materijal posjeduje još i emisionu.
Konačna se osvijetljenost točke na sceni proračunava uzimanjem u obzir svih tih komponenti
i odnosa između njih. Difuzijska komponenta osvjetljenja ovisi o kutu između usmjerenosti
točke i smjera zrake svjetlosti, dok odsjajna komponenta ovisi i o položaju kamere.

U računalnoj grafici razlikujemo nekoliko tipova izvora svjetlosti:

- točkasto svjetlo – opisano je bojom i pozicijom, ali ne i nekim smjerom. Širi se u svim
smjerovima. Svjetlosna žarulja dobar je primjer točkastog svjetla.

- usmjereno svjetlo – opisano je samo bojom i smjerom, a ne i pozicijom. Emitira

paralelne zrake svjetlosti. Dobar primjer takve svjetlosti bi bila Sunčeva svjetlost ( privid
beskonačno udaljenog izvora).

- točkasto usmjereno svjetlo – opisano je i bojom i smjerom i pozicijom, ali i sa dva

kuta (unutarnjim i vanjskim). Džepna baterija predstavlja dobar primjer takvog svjetla.
 Kako su u računalnoj grafici zastupljeni samo točkasti izvori svijetlosti, sjena koju oni
mogu proizvesti može biti samo oštra. Meka sjena postiže se korištenjem više zamjenskih
izvora svijetlosti koji su ravnomjerno raspodijeljeni po tijelu koje predstavlja izvor svijetlosti.
Primjer toga ilustriran je slikom 2.1.

Slika 2.1. Točkasti i površinski izvori svijetlosti

U računalnoj grafici sjena će se ostvarivati tako da se na zasjenjeni dijelovima scene

ne propušta difuzijska i zrcalna komponenta svijetla već samo ambijentalna. Ovo je ponekad
teško postići kada se koristi više izvora svjetlosti pa se često pribjegava jednostavnijoj metodi
zatamnjenja dijelova scene u sjeni. Tada se najveći problemi javljaju s zrcalnom
komponentom svijetlosti koja je izrazito vidljiva čak i u zatamnjenom stanju, a uopće se ne bi
se trebala nadzirati.

IZRAŽAJNA SREDSTVA FOTOGRAFIJE:

1. KOMPOZICIJA
2. ODNOS SVJETLOSTI I SJENE
3. OBLIKOVANJE

1. KOMPOZICIJA
- raspored i odnos neke cjeline
- kompozicija na fotografiji se mijenja ovisno o stajalištu fotografa – ovisno o tome ŠTO će
prikazati a što neće _ raspored – mjesto i površina koju neki član zauzima na plohi slike - opis
- odnos _ ne može se fizički mijenjati, ali može promjenom kuta gledanja – što će biti naprijed,
a što nazad – promjena mjesta _ promjena značenja – tumačenje

2. ODNOS SVJETLOSTI I SJENE

a) količina – prevladava li svjetlost ili tama
b) tip rasvjete – meka ili kontrastna
c) kakvoća – da li svjetlost i sjena razgrađuju ili izgrađuju oblike _ ako se njihov oblik poklapa
s oblikom predmeta onda je svjetlost izgrađujuća

3. OBLIKOVANJE
- jasno ili nejasno