SOFOKLO (496.- 406. pr. Kr.

 najveći grčki pisac tragedija, rodom je iz Atene

 od 123 drame koje je napisao sačuvano je u cjelini samo 7 tragedija.
 Sofoklo je:
o pojačao dramsku radnju i ulogu dijaloga
o smanjio ulogu kora Povećao je broj članova kora s 12 na 15 ???)
o junaci njegovih tragedija nisu više titanske ličnosti kojima upravljaju bogovi,
već stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini
o uveo je trećeg glumca
o napustio je tetralogije i pisao pojedinačne drame
o uveo je oslikavanje kulisa
 Harmonična kompozicija, snažni karakteri te visoki etički principi i duboka humanost
dočarani u njegovim tragedijama osigurali su Sofoklu mjesto najvećeg i najboljeg
antičkog tragičara čije se drame i dan danas izvode diljem cijelog svijeta.

Antigona

 tragedija
 tema: sukob pojedinca i vlasti
 vrijeme i mjesto radnje: Teba, 5. st. pr. Kr.
 likovi: Antigona, njena sestra Izmena, Kreont, Antigonin zaručnik Hemon, Euridika,
Tiresije, stražari, zbor, (Antigonina braća Eteoklo i Polinik);

Antigona:
o moralna, plemenita, odlučna, hrabra, tvrdoglava, najvažnija joj je obitelj
o krši Kreontovu zabranu i biva kažnjena
o vjerna je zakonu krvi i prirodi svog sestrinskog poriva, a taj joj zakon naređuje da
ispuni dužnost prema mrtvima
o sukobljava se s Kreontom oko toga treba li jednako pokopati Eteokla (brata heroja) i
Polinika (brata neprijatelja)
o svjesna je svoje krivnje, ali ne boji se smrti jer će joj ona donijeti slavu i moralnu
pobjedu
o svoju dosljednost platila je smrću
o tragičan lik
 Kreont:

o tebanski kralj, Antigonin ujak

o tiranin, tvrdoglav, ohol, bezosjećajan, nema sposobnost razumijevanja, uvjeren je u
ispravnost svog postupka
o zabranjuje da se Polinik pokopa, što vrijeđa ljude i bogove
o protiv njega su i državne starješine koje su dio zbora, narod, prorok Tiresije i Kreontova
obitelj, no on se ne obazire već nastavlja sa zločinima (zatvara Antigonu u podzemnu
grobnicu)
o važnija mu je vlast od obitelji (vlastiti zakon stavlja iznad općih, važnijih zakona)
o njegove postupke pokreće mržnja
o ne uviđa da je zemaljski zakon koji je proglasio u suprotnosti s božanskim
o vjeruje da može vladati nad ljudima
o svoju dosljednost platio je tragedijom obitelji (ostaje bez sina i žene, gubi povjerenje naroda)

kompozicija, jezik i stil:

o drama ima 7 činova od kojih se svaki dijeli na scene: prvi je čin uvod u radnju (prolog),
zatim slijedi 5 epizodija te sedmi čin koji ima ulogu epiloga
o pisana je u stihovima (12-erac)
o dramski sukobi:
 Antigona (pojedinac – moralni zakon) – Kreont (vlast – zakon vlasti)
 Antigona – Izmena
 Hemon – Kreont
o Antigona je nositeljica tragične krivnje → ona mora sahraniti svoga brata uprkos
kraljevoj zabrani; kriva je jer ne sluša zapovijed vladara, nedužna je jer se želi držati
viših božanskih zakona
o njen humani postupak motiviran je ljubavlju prema bratu (lirski element) koja je odvodi
u smrt
o za Kreonta je taj njen postupak besmislen, odraz neposlušnosti i bezakonja
o lik Antigone je uvjerljiv, psihološki dobro ocrtan
o važnu ulogu ima zbor (kor) koji svojom pjesmom povezuje scene, komentira zbivanja, u
korskim pjesmama je istaknuta uloga čovjekove borbe za humaniji svijet
o sažete didaskalije, uzvišen stil, aforistične misli: "Od osornoga oca osorna se ćud u kćeri
javlja."

 djelo je prožeto humanizmom – kad je zbor pomislio da su u pogreb bili umiješani

božji prsti, Kreont je gnjevno pitao:
„O božjem prstu zbor je nesnosan i glup.
Za onog zar da brine ikoji se bog,
da pokapa ga kao stvora zaslužnog,
 a došao je amo, da sažeže grad...?
Zar misliš da će bozi stvora štovat zlog?
odgovor zbora:
Da, jer i on je bio čovjek.“

o Sofoklo Antigoninu smrt uzdiže do simbola pobjede ljudskih napora za individualnom

slobodom, humanošću i višim idealima, a Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova,pa
njegova sudbina postaje opomena onima koji upadaju u zamke moći, pretvarajući se u
slijepe tirane koji ne poštuju nikakve zakone osim svojih
o poruka djela: bolji je izbor umrijeti kao Antigona, nego nastaviti živjeti kao Kreont
o po jednoj teoriji, Antigonina tragedija proizlazi iz naslijeđa; zbog Edipova grijeha
stradat će čitav rod – sudbina određuje sve (u Antigoni odjekuje sudbina oca Edipa)