jkgiHomo ludens:

O podrijetlu kulture u igri

JOHAN HUIZINGA

Homo ludens = čovjek koji se igra

1. BIT I ZNAČENJE IGRE KAO POJAVE KULTURE

- igra je starija od kulture
- kultura pretpostavlja ljudsko društvo, a igra prisutna i kod životinja
- igra nadilazi granice fizičkog djelovanja – ona je smislena funkcija, svaka igra nešto znači
NEDOSTNOST DOSADAŠNJIH DEFINICIJA IGRE
- svim definicijama igre zajedničko je da polaze od pretpostavke da igra postoji radi nečeg
drugog (živo biće sluša svoj urođeni nagon za oponašanjem, zadovoljava strast za
nadmetanjem s drugima, zatomljuje štetne nagone, zadovoljava želje neispunjive u
stvarnosti, itd.)
- bit igre leži u njezinom intenzitetu (pitanje: u čemu je „vic“ igre – npr. zašto utakmica dovodi
mnoštvo do ludila?)
- igru moramo promatrati i vrednovati u njezinoj cjelovitosti
- ona ne počiva na racionalnome (jer bi se ograničila samo na svijet ljudi)
- igrom spoznajemo duh - igramo se i svjesni smo toga
IGRA KAO ČINILAC KULTURE
- igra je (smislen) oblik djelatnosti i društvena funkcija – igra kao društveni ustroj. Gotovo sve
značajne iskonske djelatnosti ljudskog života protkane su igrom (govor – metafore, mitovi i
kult – iz njih izviru pravo i poredak, obrt i umjetnost, pjesništvo, znanost...)
IGRA KAO SAMOSTALNA KATEGORIJA
- igra je suprotstavljena zbilji, ali ne možemo reći da je neozbiljna. Igru je teško odrediti –
povezana je sa smijehom, razonodom, šalom, komičnim, ludošću, i ljepotom, međutim ne
može se poistovjetiti ni s jednim od navedenih pojmova.
FORMALNA OBILJEŽJA IGRE
Autor se ograničava na više oblike igre, tj. na društvene igre.
1. Svaka je igra prije svega slobodan čin. Igra na zapovijed više nije igra, iako može biti
naručeno ponavljanje igre.
2. Igra nije „obični“, a niti „pravi“ život. Igra je prije svega izlaženje iz tog života u neku
privremenu sferu djelatnosti s nekom vlastitom težnjom. To nešto, što nije „obični život“,
stoji izvan procesa neposrednog zadovoljenja nužde i prohtjeva, ono dapače taj proces
prekida. Uklapa se u njega kao povremeno djelovanje. Igra je neophodna kao funkcija
kulture. Ciljevi kojima ona služi leže izvan neposrednog materijalnog interesa, ili
individualnog zadovoljenja životnih potreba.
3. Završenost i omeđenost igre – ona se „odigrava“ unutar određenih granica vremena i
prostora.
4. Ponovljivost
5. Ispunjena je ritmom i harmonijom – ona stvara red, ona jest red.

1
 6. Sadrži element napetosti (neizvjesnosti).
PRAVILA IGRE
- Svaka igra ima njoj svojstvena pravila. Igrač koji im se suprotstavlja jest prekršitelj. On
katkada stvara novu zajednicu s novim pravilima. Zajednica igrača teži postojanju i nakon
završetka igre, zato se uz igru veže i pojam kluba
POSEBNI SVIJET IGRE
- Zakoni i običaji svakodnevnog života nemaju za područje igre nikakve vrijednosti. Tako se u
životu djece „obični život“ privremeno gotovo sasvim ukida, a to ukidanje nalazimo i u
velikim igrama današnjih naroda, npr. za vrijeme karnevala.
- igra: dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih vremenskih ili
prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima
(tj. odvija se u jednom vidljivom redu), kojoj je cilj u njoj samoj (odvija se izvan područja
materijalne nužde ili korisnosti), a prati je osjećaj napetosti, radosti i ushićenja, svijest da je
ona „nešto drugo“ nego „obični život“, te ona sama donosi vedrinu i opuštanje.
IGRA KAO BORBA I PREDSTAVA
- igra je borba za nešto ili predstavljanje nečega. Te dvije funkcije mogu se ujediniti: igra
„predstavlja“ borbu za nešto, ili pak natjecanje u kojem dolazi do izražaja koliko netko
može nešto najbolje.
IGRA I KULT
- I kult je predstava, dramska izvedba, prikazivanje u slikama, zamjena zbilji. U oblicima kultne
igre pojavljuje se i sam njihov društveni poredak i njihov primitivni društveni ustroj. Drevna
zajednica igra se kao što se igra dijete i kao što se igra životinja. Njena se igra od samog
početka sastoji od elemenata koji su joj i svojstveni: red, napetost, pokretljivost, svečanost i
oduševljenje. Tek u kasnijoj fazi društvenog razvoja vezuje se uz igru i misao da se njome
nešto i izražava: predodžba života. Što bijaše nekoć nijema igra, sada poprima pjesnički
oblik, a postepeno u igru prodire i značenje posvećene radnje. Na igru se nakalemljuje kult,
ali igra po sebi ostaje prvotna.
SVETA OZBILJNOST U IGRI
- I prava i spontana razigranost može biti duboko ozbiljna. Igrač se igri može predati svim
svojim bićem. Svijest da je to „samo igra“ može se potpuno potisnuti. Radost, koja je s
igrom nedjeljivo povezana, pretvara se ne samo u napetost nego i uzvišenost.
- Svečanost i igra u najtješnjem su odnosu (bliska veza između blagdanskog raspoloženja i
raspoloženja u igri). Međutim, razlika je u tome što igru karakterizira i svijest da se nešto
„obavlja tek tako“, pa makar ta svijest bila i potisnuta. Pitanje je može li se tu svijest
povezati sa svetim činom koji se obavlja u predanosti.

2
VJEROVANJE, MISTERIJ I IGRA
- Posvećena igra, opterećena uvidom u kozmos i društvenim razvojem, potrebna je za dobrobit
zajednice, ali ona je još uvijek tek igra, čin koji se proteže izvan i onkraj područja trijeznog
života nužde i ozbiljnosti (=> Platonska koncepcija igre). Platon smatra da je dužnost
čovjeka najvećma se u životu predati igri posvećenoj božanstvu. Posvećena radnja
obuhvaćena je jednom svojom važnom osobinom u pojmu igre, no tim podređenjem
nipošto nije oduzeto priznanje njenoj svetosti.

2. SHVAĆANJE POJMA „IGRA“ I NJEGOVO IZRAŽAVANJE U JEZIKU

- Svi se narodi igraju, i igraju se neobično slično, pa unatoč tome, svi jezici ne izriču pojam igre
jednom jedinom riječju tako čvrsto i tako široko kao moderni europski jezici.
IGRA I BORBA
- U svim germanskim jezicima, i ne samo u njima, riječ za igru redovito služi i za najozbiljniju
borbu oružjem. U prastarim se kulturama kategorije igre i borbe ne dijele.
ZNAČENJE POJMA „IGRA“ U GLAZBI
- Čovjek je sklon svrstati glazbu u područje igre. Sviranje gotovo oduvijek nosi sve formalne
oznake igre: odvija se na ograničenom području, ponovljivo je, postoji kao red, ritam i
pravilno izmjenjivanje, a slušaoca i izvođača iz sfere „svakodnevnosti“ prenosi u neko vedro
raspoloženje, međutim najbitnija je dodirna točka pojam brzoga, okretnog i pravilnog
pokreta.
ZNAČENJE IGRE U EROTICI
- Tu se pod igrom ne podrazumijeva biologijski čin parenja, međutim priprema ili put do njega
jest protkan motivima igre, osobito u slučajevima kad jedan spol izaziva drugi na parenje.
RIJEČ I POJAM „ZBILJA“
- Pojava oznake za „zbilju“ znači da je skup pojmova „igra“ dopro do svijesti kao samostalna
opća kategorija.
- Igra je pozitivna, zbilja je negativna. Sadržaj pojma zbilja određuje se i iscrpljuje negacijom
igre: zbilja jest ne-igra, i ništa drugo. Naprotiv, sadržaj pojma igra ne određuje se i ne
iscrpljuje ni u kojem slučaju ne-zbiljom: igra je nešto samosvojno. Pojam igra višega je reda
od pojma zbilja. Jer zbilja igru pokušava isključiti, dok igra može u sebi sasvim dobro
uključiti zbilju.

3. IGRA I NATJECANJE KAO FUNKCIJA U STVARANJU KULTURE

KULTURA KAO IGRA – A NE KULTURA IZ IGRE
- Izraz „element igre u kulturi“ ne znači da među različitim djelatnostima kulturnog života
igranje zauzima važno mjesto, ne znači ni da je nešto što je isprva bilo igra poslije prešlo u
nešto što više nije igra, a što zovemo kulturom. Taj izraz znači da po svom obliku kultura
nastaje iz igre i da se kultura već u početku „igra“ (npr. lov), tj. ona se i oblikom i
raspoloženjem javlja kao igra. Natjecanje i predstavljanje dakle ne proizlaze iz kulture, nego
joj naprotiv prethode.
ANTITETIČKI ZNAČAJ IGRE

3
 - Zajedničko igranje najčešće se odigrava „između“ dviju strana. To, međutim, nije neophodno
potrebno. Neki ples može se odvijati sasvim dobro, a da ne posjeduje taj suprotstavljajući
značaj.
- Jedno od bitnih obilježja igre, element napetosti i neizvjesnosti s obzirom na uspjeh, najveći
svoj stupanj dosiže suprotstavljanjem u agonalnim igrama. Što je igra „teža“, to je u
gledalaca veća napetost.
- Međutim i šah prikriva pozornost promatrača. Ako je igra lijepa za gledanje, samim tim ona
ima i kulturnu vrijednost, ali postanju kulture takva estetička vrijednost nije neophodno
potrebna. Igru mogu do kulture isto tako uzdići i njene fizičke, intelektualne, moralne ili
duhovne vrijednosti. Što je ona podobnija da pojača nekom pojedincu ili skupini intenzitet
života, to se više uzdiže prema kulturi.
NATJECANJE JEST IGRA
- Kao i svaku drugu igru, i natjecanje do nekoga stupnja moramo označiti kao nesvrhovito. To bi
značilo: ono se odvija u sebi samome, a njegov ishod nema nikakva udjela u nužnim
životnim procesima neke skupine. Drugim riječima, radnja je upravljena prema cilju prije
svega time što se odvija sama po sebi, bez neposrednog odnosa prema onome što slijedi.
Ishod igre po sebi i za sebe, kao objektivna činjenica, nebitan je i nevažan.
- „Radi se o nečemu“: tom je rečenicom najsažetije izražena bit igre. To nešto, međutim, nije
materijalni ishod igre, već idealna činjenica, da je igra uspjela i održana. Igraču ta
„uspješnost“ donosi smirenje, koje može trajati duže ili kraće vrijeme. Za svaku je igru bitno
to da se igrači pred drugima mogu pohvaliti uspjehom.
POBJEDA
- Doseći cilj u pojedinačnoj igri još uvijek ne znači i pobijediti. Taj se pojam javlja tek u igri
protiv nekoga drugoga. Pobijediti znači: ishodom neke igre dokazati svoju nadmoć (biti
prvi, te kao takav biti cijenjen). Ta dokazana nadmoćnost sklona je poprimiti privid
nadmoćnosti uopće. A time dobitak postaje veći od pobjede u samoj igri. Pobjednik stječe
ugled i čast koji redovito koriste čitavoj skupini kojoj pripada dobitnik. Važno svojstvo igre:
uspjeh što ga je u igri postigao pojedinac u velikoj se mjeri može prenijeti i na skupinu.
NAGRADA, ULOG, DOBITAK
- Borimo se ili igramo „za“ nešto (pobjeda: čast, ugled, uvažavanje). U igru se stavlja i neki
ulog, a vrijednost mu može biti ili simboličke ili materijalne naravi, premda ona može biti i
isključivo idealna. Odvažnost, nesiguran ishod i napetost, bitni su za ponašanje u igri.
Napetost utječe na svijest o važnosti i vrijednosti igre, i kad dosegne vrhunac, ona utječe
na igrača tako da on zaboravlja da igra.
- Prijevara je postala gotovo sastavni dio natjecanja. Varalica nije prekršitelj igre. On se naoko
drži pravila igre i u njoj sudjeluje sve dok ne bude otkriven.

ČAST I VRLINA U IGRI

- Težnja biti cijenjen i hvaljen za vlastite vrline pokazuje se najmoćnijim poticajem za
usavršavanjem i pojedinca i njegove skupine. Ljudi bi za svoje vrline htjeli časti,
zadovoljštinu zbog dobro izvršena čina, a nešto učiniti dobro, to znači nešto učiniti bolje od

4
 drugih, tj. dokazati svoje prvenstvo, iskazati se kao prvi – tomu služi nadmetanje i
natjecanje.
AGONALNO NAČELO KAO ČINILAC KULTURE
- Agon – pokretna snaga, poriv za natjecanjem, strast za suparništvom – pobijediti
- Težnja za čašću, dostojanstvom, nadmoći i ljepotom sjedinjuje se sa smislom za igru. Kultura
se ne začinje kao igra, niti iz igre, već prije svega u igri. Antitetički i agonalni temelji kulture
javljaju se u igri, koja je starija i iskonskija od svake kulture.
- Što je sadržaj kulture postajao zamršeniji i raznovrsniji, nad igrom se taložio sloj normi,
znanja i običaja koji je, čini se, izgubio svaki doticaj s igrom. Kultura se sve više uozbiljuje, te
igri dodjeljuje samo sporednu ulogu.
- Međutim, po cijelom je svijetu životom ranih zajednica ovladao sustav potpuno istovrsnih
predodžaba i običaja agonalne naravi koji nastaju neovisno o vjerskim predodžbama. Te se
istovrsnosti mogu objasniti samom ljudskom naravi, koja vječno teži k višemu, pa bilo to
više tek čast zemaljska i prevlast, ili pak pobjeda nad zemaljskim. A urođena funkcija kojom
čovjek tu težnju ostvaruje jest upravo igranje.

4. IGRA I PRAVO
SUDSKI PROCES KAO NATJECANJE (NATJECANJE ZA PRAVDU)
- S obzirom na to da je zbiljskom vršenju pravde, tj. suđenju uvelike svojstven natjecateljski
značaj, tada pravo i igra mogu biti srodni. Rasprava stranaka pred sudom zbiva se u Grka
kao agon, kao nepovrediv oblik borbe podložne pravilima. Raspravu možemo smatrati ili
igrom na sreću, ili natjecanjem, ili borbom riječima (agon se ovdje očituje gotovo isključivo
težnjom da se suparnici međusobno nadmaše što probranijim pogrdama, te da nastoje
ostati nadmoćnima).

5. IGRA I RAT
BORBA PREMA PRAVILIMA JEST IGRA
- Svaka borba, vezana pravilima koja je ograničuju, posjeduje već samim tim ozakonjenim
redom bitna obilježja igre, pa se čak i očituje kao osobito intenzivan, energičan, a u isto
vrijeme i zaista stvaran oblik igre.

SAKRALNI I AGONALNI ZNAČAJ DREVNOG RATA

- Rat se promatra u svjetlu svete dužnosti i časti, te se do određenog stupnja u tom obliku i
odvija.
- Iz shvaćanja rata kao plemenite igre za čast potječe i običaj koji se zadržao sve do danas kada
se rat vodi nečovječno, običaj uzajamne udvornosti prema neprijatelju. U tome razabiremo
određeni satirički prizvuk, koji još jače izražava igračko značenje tog običaja. Uglavljivanje
vremena i mjesta bitke najvažnije je obilježje ratovanja kao časnog natjecanja.
GRANICE DO KOJIH SE PROSTIRE PRINCIP AGONA
- Za sva vremena ljudi su sačuvali ideal da se često bore za neko dobro. Ali u gruboj se zbilji taj
ideal od samog početka osakaćuje. Volja za pobjedom uvijek je jača od samosvladavanja

5
 što ga nameće osjećaj časti. Urođena strast: biti prvi, tjera skupine da se i dalje
sukobljavaju.
IDEALNA PREDODŽBA O JUNAČKOM ŽIVOTU
- Težnja da se natjecanjem dokaže vlastito prvenstvo bijaše u počecima kulture bez sumnje
stvaralački i oplemenjujući čimbenik. Iz tog neprekidnog agonalnog djelovanja izrastaju i
sami oblici kulture, razgranjuje se struktura društvenog života. Misao plemenite borbe
odjednom postaje jednim od najsnažnijih poticaja kulture.
PRECJENJIVANJE KULTURNE VRIJEDNOSTI RATA
- Izvan svake je sumnje, da je ideal viteštva, vjernosti, odvažnosti, samosvladavanja i svijesti o
dužnosti u temelju oplemenjivao kulture koje su ga njegovale (epski i lirski izraz plemenitih
sadržaja, lijepi ceremonijalni oblici...). U javnom je životu povećavao osobnu vrijednost i
uzdizao etičku razinu. Neposredno iz područja aristokratskog i agonalnog života prošlih
epoha, izrasla je vrlina: vjernost – ponašanje koje ima mnogo zajedničkoga s biti igre
(predavanje nekoj osobi, stvari ili ideji, a da se o razlozima te prednosti dalje ne raspravlja
ili se njena stalna obveznost ne dovodi u sumnju).
- Međutim, temi se rata kao vrline često pristupalo nepromišljeno.

6. IGRA I ZNANJE
- u početku svakog natjecanja je igra tj. sporazum prema kojem se unutar nekih prostornih i
vremenskih granica te po određenim pravilima i u određenom obliku ima izvršiti nešto što
uzrokuje razrješenje napetosti, te je izvan uobičajenog životnog toka
- natjecanje u nauku i znanju nalazi se u temelju duhovnog i društvenog života čovjeka
- primjeri natjecanja u znanju: pitalice, razgovor u obliku pitanja, igra gonetanja

7. IGRA I PJESNIŠTVO
- pjesništvo je rođeno u igri i kao igra, predstavlja funkciju igre, to je pojava koja se nalazi
najbliže čistom pojmu igre, ono je onkraj ozbiljnoga
- pjesnički oblici uvijek su oblici igre, pjesnički jezik je jezik igre
- postoji natjecateljska praksa pjesništva (npr. u starom pjesništvu – borbe mističnim i
oštroumnim zagonetkama)

6
8. FUNKCIJA PJESNIČKOG OBLIKOVANJA
- bit pjesništva: netjelesno i beživotno prikazati kao neku osobu, preobražaj opaženog u
predodžbu o nečemu što živi i kreće se
- apstraktni pojmovi se personificiraju
- elementi pjesništva (mjera, ritam i sl.) funkcija su igre
- pjesništvo nastaje samo dok društvo igra – tu joj je smisao, zadaća i vrijednost, a gubi ih onda
ako ta društvena igra gubi značaj kulta ili svečanosti
- lirika i epika su izgubile vezu s igrom (ne izvode se na svečanostima, izvode se bez glazbe)
- jedino je drama ostala čvrsto povezana s igrom (od svojih početaka – dionizijske svečanosti), a
time i s natjecanjem (pjesnici-rivali)

9. IGRAČKI OBLICI FILOZOFIJE

- sofist – u njemu se očituju dvije pokretne sile društvene igre: težnja za predstavljanjem i za
javnom pobjedom nad rivalom, njegova igra je igra oštroumlja
- filozofski dijalog – igrački oblik filozofije (igra pitanja i odgovora)
- diskusija – drugi igrački oblik filozofije (poput govorničkog dvoboja)

10. IGRAČKI OBLICI UMJETNOSTI

- povezanost glazbe i igre – glazba je, kao i igra, onkraj razumnosti praktičnog života, onkraj
sfere nužde i koristi
- povezanost plesa i igre – ples je najčistiji i najsavršeniji oblik igre
- likovna umjetnost

11. KULTURE I RAZDOBLJE „SUB SPECIE LUDI“

- kultura (pjesništvo, pravo, glazba, ples i sl.) se razvija u igri i kao igra
- igra u starom Rimu – Kruha i igara! – to je ono što je narod zahtijevao od države, cirkusi,
kazališta, književni i umjetnički oblici
- igra u srednjem vijeku – život srednjeg vijeka ispunjen igrom (viteške i pučke igre, turniri)
- igra u renesansi – život se pokušava shvatiti u sklopu savršene umjetničke igre (težnja za
lijepim i plemenitim oblikom)
- igra u baroku – potreba za pretjerivanjem, radost zbog šarenih boja i bujnih oblika
- igra u rokokou – rokoko ne može postojati bez igre (najveća povezanost igre i umjetnosti)
- igra u romantici – na prvi pogled, igra je odsutna, prevladava tmurna ozbiljnost, ali igra je i
dalje prisutna (književnost)
- igra u 19.st. – prevladava ozbiljnost (rad, proizvodnja), uozbiljenje kulture, igra potisnuta u
pozadinu

7
12. ELEMENT IGRE U DANAŠNJOJ KULTURI
- sport – natjecanje u spretnosti, snazi i izdržljivosti od davnina je povezano s igrom i
svečanostima
- krajem 19.st. sport se razvija u smislu sve ozbiljnijeg shvaćanja igre (stroga pravila,
pojedinosti), podjela igrača na profesionalce i amatere
- ponašanje onih kojima je igra poziv više nije pravo igračko ponašanje (nema spontanosti i
bezbrižnosti)
- neatletičke igre kao sport (igre na ploči) – imaju određeni element ozbiljnosti, gubitak pravog
igračkog raspoloženja
- poslovni život – ozbiljan posao koji se izrođuje u igru, ali i dalje ostaje nešto ozbiljno
- tehnika, publicitet i propaganda potiču na javna natjecanja, natjecateljski duh potiču i velike
tvrtke
- moderna umjetnost – postala javnom svojinom, a ljubav prema umjetnosti znakom vladanja,
umjetnik se vidi kao više biće, snobizam, grčevita težnja za originalnošću
- s jedne strane, gubi svoj igrački značaj (stvaranje za tržište, sredstva tehnike), a s druge strane
jača svoj igrački značaj (ezoteričnost iziskuje da postoji zajednica igrača)
- suvremena znanost – slabo joj pristaje obilježje igre (egzaktnost, dodir sa zbiljnošću, pravila
nisu čvrsta)
- puerilizam – riječ koja način ponašanja u pretpubertetskoj dobi predstavlja kao mjerodavan
duhovni stav i koja izražava nešto između djetinjastosti i mladenačke neuravnoteženosti
(npr. strast za grubim senzacijama, uživanje u masovnim predstavama)
- on nema svojstvo igre – dijete koje se igra nije djetinjasto, ono je takvo tek onda kad mu je
igra dosadna i kad ne zna kako da se igra
- politika – npr. debata u parlamentu često liči na igru, u njoj prevladavaju osobne
natjecateljske pobude, elementi igre postoje i u međunarodnoj politici
- moderni rat – izgubio svaku vezu s igrom, ali postoji još uvijek dilema: rat-igra ili zbilja?