Milana Vuković Runjić Adrijanina Nit PDF

Book as passion & BalkanDownload
1
MILANA VUKOVIĆ RUNJIĆ
Portret zagrebačke sponzoruše
2
1.
PORTRET SPONZORUŠE U MLADOSTI
Ljudi uvijek misle da znaju tko je to sponzoruša: proračunata ženska,

nelošeg izgleda koja se udala za lovu. Nešto između svetice i kurve, ona prodaje
svoju dušu i tijelo, zauvijek, pred oltarom. Postaje odana supruga nekog
bogatog tipa, njegova podrška u dobru i zlu, utočište pred životnim olujama...
S vremenom ga, valjda, i zavoli. Naravno, ona je rođena kao siromašna i
skromna ljepotica, po mogućnosti, sa sela ili iz manjeg grada na obali. Poznajem
neke od njih, jedna je odrasla u kućici bez zahoda, a sada je supruga
ambicioznog političara. Često su slabo obrazovane, prave se da su
nekakve pjevačice, glumice, TV-voditeljice, a zapravo ništa od toga. One se
samo žele dobro udati. Briga ih za karijeru. Moram vas upozoriti da nije baš
uvijek tako. Te cure koje gledate po Red Carpetu ili vas u društvu Modnog
Mačka vodaju po svojim ormarima, nisu jedini model sponzoruša. One su
samo jadne seljančice uzbuđene vlastitom popularnošću, željne života o
kakvom su još nedavno mogle samo sanjati. A ja? Gledajte, meni u ranoj
mladosti nije ništa falilo. Tata mi je liječnik, mama profesorica. Djed odvjetnik.
Preci do četvrtog koljena dobrostojeći. Rodila sam se u velikoj, sretnoj obitelji,
s pet godina starijom sestrom i tri godine starijim bratom. Imali smo psa, mačku
i kanarinca. Svi smo se divno slagali. Odrasla sam u velikoj, ugodnoj vili na
Ksaveru. Dijelila sam sa sestrom sobu u kojoj smo imale svoje kazalište lutaka
te cijelu koloniju igračaka. Kuća je bila tako prostrana da smo hodnicima mogli
voziti bicikle. Tata ju je naslijedio od svoje bogate obitelji, djedovog brata koji
je umro bez potomstva. Od tog svjetskog putnika i njegovih atlasa i vodiča po
gradovima kojih je bila puna kuća, svi smo naslijedili ljubav
prema putovanjima. Nije nam bio problem za Novu godinu otići u Meksiko,
otputovati na Karibe, premda su meni u vrijeme tog putovanja bile tek tri
godine. Odgojeni smo tako da je gotovo neprihvatljivo redovito ne obilaziti
europske metropole. U Londonu smo čak neko vrijeme imali stan,
također nasljedstvo od prastrica. Prodali smo ga u nekom trenu, a novac koji
smo za njega dobili topio se dugo i polako, ali ne vječno. Odmalena sam navikla
na zimovanja, ljetovanja, proljetovanja i jesenjovanja... Moja mama bila je
3
elegantna žena koja je dva puta tjedno odlazila k frizeru, a tijekom dana tri puta
mijenjala parfem. Jutarnji, popodnevni, večernji. Uvijek sređena, puštala me
da se igram njezinim Chanelom, Pradom, Saint Laurentom. Imala je prekrasnu
kutiju punu nakita: najviše biserja. Od njezinih bisera sanjala sam da ću jednog
dana napraviti vjenčanicu. Jedina kći bogate obitelji uvijek je imala podeblji
bankovni račun. Pa gdje je tu problem, pitat ćete. Problem je u tome što se
novac s vremenom topio. Moji roditelji bolje su ga znali trošiti nego zaraditi,
bez obzira što su njihove profesije bile "cijenjene". Oni uglavnom nikada nisu
ni mislili na što im odlazi novac. Bili su uvjereni da svoje rezerve neće nikada
potrošiti. Nitko ih nije upozorio da se novac, kada ga se više troši nego što ga
se zarađuje, topi kao snijeg. I da nisu samo siromasi oni koji paze na
svaki novčić, već i oni koji ne žele da im se ikada u životu dogodi siromaštvo.
Problemi su počeli malo nakon raspada bivše države. Bili smo jedni od
rijetkih kojima je u toj državi bilo sasvim dobro te smo bili slobodni kao ptice
u vrijeme kada se mnogima kontroliralo kretanje, imovina, automobili
koje voze, način na koji zarađuju. Otac, koji je dobar dio života proveo kao
simpatizer komunizma, iz poznate komunističke obitelji (više ideologa, nego
boraca za sistem) bez obzira što je živio poput najtrulijeg kapitalista, nije se
najbolje snašao u atmosferi nove države, a mama je počela raditi za
neku plaćicu jer je prosvjeta u novoj državi odmah postala slika prilične bijede.
Plaće prosvjetnih radnika nikad nisu bile manje niti će ikada narasti, kako se
činilo. Kad sam navršila šesnaest godina, točnije, kada mi je najviše toga
trebalo, odjednom više ničega nije bilo. U poratnom društvu u kojem su se
drugi toliko obogatili, mi smo postajali sve siromašniji. Mami nije uspjelo
otvoriti privatnu školu, tata je zbog infarkta radio sve manje. Prijatelji su
nestali jer smo za mnoge bili "komunjare", čak i za one koji su nekoć bili mnogo
angažiraniji u Partiji od mog tate. Ti su bili najgori, osobno su se trudili da ga
šikaniraju gdje god mogu. Od najbolje odjevene djevojke u školi postala sam
skromni djevojčurak koji je sretan ako ima nove traperice. Skijanja, ljetovanja,
svjetske metropole koje smo obilazili... sve se pretvorilo u fotografije u
obiteljskom albumu.
Prodali smo vilu i preselili se u manji stan, doduše, bliže centru, u
Zvonimirovu ulicu. Tata nas je uvjeravao da će nam tako biti bolje. Naravno
da smo se u sedamdesetak kvadrata tog stana loše snalazili. Činilo nam se da se
neprekidno sudaramo, kao u onoj igri autićima u luna-parku. Zavladala je loša
atmosfera, brat se doslovce preko noći preselio kod neke svoje djevojke od koje
je dolazio samo po vreće čiste odjeće, a ostavljao bi prljavu, dok je sestra upala
4
u neko loše društvo i često sam je viđala pijanu i na pušenu. Ono što sam tada
shvatila: bez novca mi nismo bili onako sretna obitelj kao nekada. Nije istina
da novac nema nikakve veze sa srećom, da on ne kupuje ljubav i slično. U
slučaju moje obitelji, dok je bilo novca nije bilo nikakvih problema, a kad njega
nije bilo, kao da je pao mrak u kojem se više nije razaznavao ni komadić
nekadašnjeg veselog života. Stoga me i nije toliko zapanjilo što je tata otišao od
nas. Našao je ljubavnicu koja je po godinama bila bliža mojoj sestri nego mami.
Čak i dobrostojeću, koliko smo shvatili, premda se nadam da njezine financije
nisu bile tako presudne. Nakon mučnog perioda u kojem smo svi znali što se
događa, a pravili smo se da ne znamo, on je pokušavao živjeti na obje adrese:
na našoj i na ljubavničinoj. Onda je, nakon jedne posebno mučne svađe,
tijekom koje su po kući letjele stvari i razbijale se vaze, definitivno otišao,
nakon čega jedva da smo se viđali. Ponekad bi nazvao, raspitivao se za ocjene,
ali bilo mi je smiješno tako razgovarati s njim, nevidljivim. Tko je on, mislila
sam, da glumi nekakvu brigu za mene. Da mu je stalo, ne bi valjda ni otišao.
Bilo je jasno da ne želim upoznati njegovu novu prijateljicu, a kako su oni očito
bili nerazdvojni, od mojih nekadašnjih osjećaja prema njemu ostao je samo
prezir. U najosjetljivijim godinama, kad sam se iz djeteta pretvarala u ženu,
ostala sam u potpunosti bez života na kakav sam navikla. Nije mi jasno zašto
mama nije pokrenula razvod, ali njoj je očito vjenčani list nešto predstavljao,
valjda uspomenu na život kakav je nekad bio. U tom je periodu naglo ostarjela,
crte, inače lijepog, lica postale su duboko urezane i očito joj nije padalo na
pamet da nakon tate potraži nekog drugog. Bila je od žena koje se životno
oklade samo na jednog muškarca, a ne uspiju li s njime, prekriže svaku drugu
mogućnost. Bilo ju je žalosno gledati u našem malom stanu u Novom Zagrebu
od jedva pedeset kvadrata u koji smo se naposljetku, nakon što nam je
Zvonimirova postala preskupa, doselile. U svega dvije sobe nije bilo mjesta za
sve naše uspomene na bolji život: mamine skupe kapute, nakit, haljine, za
prekrasan porculan, kristal, srebrni i zlatni pribor za jelo, za tepihe iz vile na
Ksaveru, sve je to propadalo u djeliću podruma na kojem smo kao stanari te
zgrade jednog zagrebačkog naselja imali pravo. Tobože, čekalo na neke bolje
dane kada ćemo ponovno useliti u neku lijepu kuću. A zapravo će mama
postupno prodavati sve te stvari od čega ćemo živjeti iz mjeseca u mjesec. Zbog
problema s kičmom, otišla je u prijevremenu mirovinu i primala doslovce
"crkavicu" od koje se nije dalo preživjeti ni pola mjeseca.
U to vrijeme, sva blaga za kojima sam tugovala tražila sam u knjigama.
Njih sam doslovce gutala. Romani Jane Austen u kojima se djevojka sretno uda
5
za lijepog i dobrostojećeg tipa koji je voli, bili su moja omiljena lektira. Za

lijepog i dobrostojećeg, kažem: gospođi Austen nije padalo na pamet da
zaboravi na financijsku pozadinu cijele priče. Premda se ona sama nije nikada
udavala i prilično je mlada umrla. Snovi o sretnom djetinjstvu posjećivali su
me svake noći, u njima sam se stalno vraćala u našu veliku kuću na Ksaveru,
okruženu vrtom. Ovdje su i danju i noću bučili tramvaji i automobili, ništa nije
moglo prigušiti njihov cilik. Tako sam dočekala sedamnaesti rođendan.
Moj prvi dečko, jer dugo sam bila sama, bez ikakve volje za bliskim
upoznavanjem suprotnog spola, nije bio ništa boljeg imovinskog stanja od
mene. Živio je u susjednoj zgradi, također prozaičnoj limenci sa smrdljivim
liftovima i zidovima, kako se činilo, od papira. Vodili smo ljubav u njegovoj
sobi tiho, bez obzira što mu nikoga nije bilo doma, u strahu da nas susjedi ne
bi čuli. Što sam naučila iz te svoje prve veze? Nešto vrlo jednostavno: ljubav
nije dovoljna, od nje se ne živi. Moj prvi dečko i ja, tek tu i tamo popili bismo
sok ili kavu u nekom kafiću, u kino smo odlazili rijetko, a većinu vremena
provodili smo šetajući zagrljeni kvartom i zaklinjući se na vječnu ljubav. Iz
jednostavnog razloga što smo si samo te šetnje mogli priuštiti. Ne samo da
nismo mogli ni sanjati o nekom putovanju, već su nam i jednostavni izlasci u
centar grada bili uglavnom nedohvatni, jer, kao što znamo, i oni koštaju.
S vremenom sam postala puna gorčine: kakva mi je to veza, pitala sam
se, u kojoj mi dečko koji me voli ne može baš ništa darovati za rođendan, a za
prvu godišnjicu jedva je skucao za jedan cvijet. Nije istina da vam, kad ste
mladi, takve stvari nisu bitne. Predobro sam se sjećala svoje majke prije desetak
godina, dok je još bila svjetska dama, uvijek tip-top sređena, znala sam da
postoji svijet lijepih stvari i da ima žena koje si ih mogu priuštiti: pogotovo
danas. Fantazirala sam o muškarcu koji bi me mogao izvesti na neku finu
večeru, kao što je moju mamu izvodio tata još dok su bili sretni i mladi, a ne o
dječaku s kojim mogu jesti burek na lokalnoj tržnici. Mladost, sreća i novac u
mojoj su se mašti svodili na isto: iz današnje perspektive, to mi se čini
smiješnim, ali jasno mi je da si tada nisam mogla pomoći. Prekinula sam s
dečkom kojeg sam voljela i koji je volio mene jer nisam više mogla podnijeti
skromne dosege naše veze, kvartovske šetnje i duge rasprave o smislu života:
bez obzira što ću se iduće godine upisati na Filozofski fakultet. On je bio moja
prva, ali ne i posljednja, ljubav i premda sam znala da ljubav baš i ne raste po
granama, bilo je jasno da ću krenuti dalje.
6
U međuvremenu, progutala sam knjigu o biologiji zavođenja, u kojoj se

potanko objašnjava kako i u životinjskom svijetu vladaju slični zakoni kao u
ljudskom: većina ženki se priklanja mužjaku koji im može priskrbiti ugodan
život i samim time zdravije i sigurnije potomstvo. Tako se ponašaju i ženke
kojota, paunice, labudice, a za njih bismo teško mogli reći da su "sponzoruše".
Jednostavno, postoji jaka veza između ženske sklonosti prema nekom
muškarcu i njegovoj sposobnosti da joj pruži sigurnost i, po mogućnosti,
blagostanje. Ne tiče se to samo općenite ženske ljubavi ka svemu lijepom:
odjeći, nakitu, skupoj kozmetici, već ideje da takav muškarac može isto to
pružiti njihovoj djeci: sigurnost, dobro obrazovanje, a time i priliku da se i sami
razviju u uspješne ljude. U tome je tajna, zato "sponzoruše" srećemo uvijek i
svugdje, u ljudskom, ali i životinjskom svijetu. Nakon što sam pročitala
tu knjigu, bilo mi je jasno što očekujem od svog idućeg partnera. Meni nije
trebalo upuštanje u manekenske vode, nisam trebala glumiti da sam TV-
voditeljica, droljica, starleta, ništa od toga. Znala sam da je dovoljno da se na
pravom mjestu pojavim u pravo vrijeme, recimo, na špici, u maminoj bundi i
čizmama do bedara. Jer, od svojih sam roditelja naslijedila dobre crte lica, a od
majke vitko tijelo s ovećim grudima. Plava kosa mi je padala do stražnjice.
Ukratko, jako sam dobro izgledala. I danas, premda mi je 36 godina,
primjećujem da se za mnom okreću čak i muškarci desetljeće mlađi od mene,
a o starijima da ne govorim. Toliko o mom izgledu, a za potrebe zahtjevnije
konverzacije već sam napomenula da sam upisala filozofiju. Bila sam mlada,
željna svega. To što sam napravila, bio je klišej.
Prijateljica me pred Charlijem upoznala s mnogo starijim, oženjenim
muškarcem, koji je "pao" čim me ugledao. Meni je bilo osamnaest godina.
Njemu pedeset i dvije. Bio je dobrodržeći, zagrebački "vječni dječarac",
naravno da mi se u odnosu na mog bivšeg dečka činio poput djedice, premda
se sportski odijevao, kosa mu je bila valovita i gusta, usne pune, mirisao je na
skupe cigare i toaletnu vodu, vozio je najnoviji model Mercedesa, što
sam uskoro saznala, jer pozvao me na jednu vožnju gradskom okolicom, pod
izgovorom da brežuljci pod injem kasne jeseni izgledaju prekrasno. Dopustila
sam mu da me poljubi na kraju te vožnje, ali ne i da me vozi do kuće, nisam
htjela da vidi moje bijedno novozagrebačko naselje jer ništa na meni nije
govorilo o tome da imam dvadeset i pet kuna u džepu. Zvali su ga Dado, mislim
da mu je ime bilo Davor, bavio se nekim unosnim biznisom o kojem nije
govorio niti sam ga ja pitala. Tijekom vožnje obavio je desetak kraćih razgovora
koji su se svi sastojali iz pitanja "jesi li riješio to, jesu li sada pristali" te sam
7
pretpostavila da nekome iz nekih razloga nudi debeli mito. Ali, nije me se

ticalo. Znala sam što želim. Bogatog muškarca. A Dado je to sigurno bio.
Zamolio me da se vidimo opet, pristala sam. Nakon drugog ili trećeg susreta,
otišla sam u krevet s njime. Ali, ne u bilo koji krevet. Kako je Cipriani preko
zime zatvoren, našli smo se u prekrasnoj sobi u venecijanskom Danieliju. On,
navodno, na poslovnom putu. Ja, na vikendu s prijateljicom. Mama je i tako
jedva slušala što joj govorim pa kad sam joj lažno veselim glasom objavila da
me prijateljica za svoj rođendan vodi na opatijsku rivijeru, samo je rekla "lijepo
se provedi", ni trena ne posumnjavši u identitet te prijateljice.
U Danieliju sam zadnji puta bila s deset godina, s tatom, mamom, bratom
i sestrom. Pamtila sam fantastičan restoran na krovu hotela. Tu sam sada sjedila
s Dadom. Mučilo me samo jedno. Hoće li me sutradan, prije povratka u Zagreb,
odvesti u Pradu, Gucci i Ferragamo ili će promrmljati da se žuri, jer mlađe
mu se dijete, rekao mi je, razboljelo. Ipak, bio je galantan. Čim smo izašli iz
hotela rekao je da me želi vidjeti u jednoj lijepoj haljini koju je vidio u izlogu
dućana te mi u Pradi kupio haljinu boje šljive, isto takve štikle i torbicu te
krznenu stolu. Da nije trepnuo, iskeširao je za to 10.000 eura. Imao je
ukusa, mora se priznati. Zanijemila sam, a potom prošaptala: "Hvala, dragi." S
obzirom da nisam baš ništa osjećala prema Dadi, koji je, bez obzira na savršen
ukus, bio dosadan, frivolan i naporan u svojim pokušajima da me impresionira
temama koje je birao za razgovor, morala sam se natjerati da mu se objesim oko
vrata, dok je on galantno nosio veliku Pradinu vreću s mojim stvarima. Požurili
smo prema garaži.
Uspjela sam nekako "ušvercati" vreću u svoju sobu, gdje sam je pohranila
u najmračniji kut ormara. Potom sam briznula u plač. Otići u Veneciju s
muškarcem prema kojem ne osjećaš ništa, provesti noć s njime u krevetu ne
osjećajući ništa, potom dobiti bogate darove, pa i snop novčanica "da mi se nađe
za džeparac", nije li to definicija skupe kurve? Nisam li baš to nakon prvog svog
ciljanog izlaska postala, bez ikakvog problema, igrajući na sigurnu kartu svog
izgleda? Želim li ja to? Naravno da ne želim. Ali, iz toga se nije dalo tako lako
van. Sljedeći Dadin prijedlog, da odemo u Pariz, nisam bila u stanju odbiti. I u
Parizu sam zadnji puta bila s dvanaest godina, praktički još dijete. Sada sam ga
promatrala očima mlade žene. Naravno da Dadu nije zanimala umjetnost
pa nismo otišli u Louvre niti u Musee d'Orsay, ali obišli smo nekoliko poznatih
restorana, a najbolja večera bila je u Ritzu. Nakon nje, otišli smo u svoj
apartman u istome hotelu, gdje je on vodio ljubav sa mnom, a ja sam pokušavala
sudjelovati malo više nego da sam lutka od gume. Iskreno, bio mi je odbojan,
8
bez obzira što je dobro izgledao. Nije mi se sviđao način na koji se kreće, govori,
kako se glasa tijekom seksa. A opet, ta njegova želja da me tušira luksuzom bila
mi je neodoljiva. Zbog luksuza sam pristajala na seks. Nekako sam se nadala da
ću ga s vremenom zavoljeti. Da će on ostaviti ženu i oženiti se sa mnom te da
ću do smrti prebivati u tom nepojmljivom bogatstvu s kakvim se još nikada
nisam srela. Jer što će mi nježni osjećaji s nekim siromašnim dječakom u
Novom Zagrebu? Na Place Vendome kupio mi je naušnice i ogrlicu. U kući
Guerlain prekrasan orijentalan "Mitsuko". Svileni šal u Hermesu. Sve to, po
običaju, da nije ni trepnuo. Ovaj puta, potrošio je na mene barem 25.000 eura.
Potrošio bi i više da se nismo dan ranije vratili, "zbog neodgodivog posla".
U avionu sam se pitala: odakle mu toliko novca? O tome nisam stigla
predugo razmišljati jer naša je veza nedugo nakon tog drugog putovanja
naprasno došla do kraja. Putujući u London, ovaj puta bez mene (srećom),
srušio se mrtav u zračnoj luci. Za to sam doznala od zajedničkog poznanika tek
dva tjedna nakon događaja. Ucviljena žena već ga je bila pokopala. Nisam nikad
saznala gdje mu je grob, bilo mi je neugodno pitati. Čovjek koji mi je ostao
potpuni stranac potrošio je u dva izleta na mene više novca nego što bi
netko zaradio u nekoliko godina rada. On mi nije ostao u bogzna-kakvoj
uspomeni, ali u mojem ormaru svjetlucalo se i prelijevalo u tisuću boja moje
blago. Ljubičasta haljina iz Prade, štikle, stola, parfem, ogrlica i naušnice u
prekrasnoj kutiji. Kad bi mama zaspala, došla bih pred veliko ogledalo u
hodniku te se pred njim polako okretala u svojim novim stvarima. Izgledala
sam kao s naslovnice Voguea. Smiješno da se to sve odvijalo u skromnom
novozagrebačkom stanu, kroz čije se zidove neutješno probijao miris sarme.
Bilo mi je savršeno jasno kako želim da izgleda moja bliska budućnost. Osjećaji
nisu bili toliko važni. Novac, da.
9
2.
NAKON DULJEG LUTANJA, UPOZNAJEM MUŽA
Kad ste zgodna cura željna lijepih stvari, a pritom niste ni neka glupača,
prilično vam rano postane jasno što ne želite od života. Ne želite postati
luksuzna prostitutka. Zašto? Zato što je to nekako jeftino. Uz to, imate mamu,
sestru i brata pred kojima bi vam bilo neugodno. Čak i pred onim izgubljenim
jadnikom, tatom, koji se izgleda nije najbolje snašao s novom ženskom pa je
počeo sve češće navraćati u naš mali stan. Kao, vratio bi se. A mi smo ga
zaboravili kao da ga nikad nije ni bilo. Uz to, nije bilo ni mjesta. Trebalo mi je
nešto vremena da se oporavim od iskustva s mojim prvim "sponzorom". Frajeri
koji su mi se u međuvremenu nabacivali, nisu me zanimali: kolege s faksa koji
su u džepu imali deset kuna za kavu i još dvadeset za cigarete — ali ne svaki
dan. Neki gospodin koji je poznavao mog tatu, pa nam je počeo sve češće
dolaziti nepozvan u posjete, da bi mi napokon obznanio svoje osjećaje. Nije baš
bio bez kinte, ali procijenila sam da mu imovinski status svakako nije
zadovoljavajući. Onda mi se dogodilo da se zaljubim u zbilja zgodnog
susjeda koji je živio u jednosobnom tavanskom stančiću u zgradi preko puta.
Sretali smo se u parku gdje sam ja šetala psa. Zvao se Mario, bio je vječiti
apsolvent, nezaposlen, starci su mu davali nešto love. Kad me pozvao doma, k
sebi, unaprijed se ispričavajući da je "malo" zatrpano, te da ima samo
jednu fotelju u kojoj i spava i sjedi, zaboravila sam romantiku. Što će mi ljubav
u tom stančiću. Bilo mi je samo 19 godina, a već sam prezrela "onu koja pokreće
nebo i zvijezde", kako bi za ljubav rekao pjesnik. I bila sam savršeno svjesna
toga. Poput nekog sportaša koji se odriče svega da bi postao vrhunski, tako sam
i ja trenirala svoje osjećaje da mi slučajno ne preuzmu zdrav razum, da mi se
ne dogodi "ljubav" s nekim tko ne može ostvariti moje snove. Jer, "ljubav" je i
tako tvorevina mašte, to znaju svi koji su prošli kroz nju — i ostavili je
za sobom. Osim toga, nakon ljubavi s nekim siromahom ženi ne ostane ništa, a
nakon razvoda od bogataša — ako niste jako glupi i nesposobni — ostane joj i
novca i nekretnina. Sve mi je to bilo jasno prije dvadesetog rođendana, možda
sam bila hladna i proračunata, kako mi je jedna poznanica kojoj sam iznijela
neke svoje stavove rekla, a možda sam samo bila — realna. Jer, nakon rata,
10
sredinom devedesetih, bilo je jasno da život u Hrvatskoj neće biti ni komforan

niti lak. Tada se već znalo da osim nekolicine snalažljivih, dobro
rangiranih tipova, nitko baš neće prosperirati. Pljačka o kojoj se do
dana današnjeg govori na televiziji, počela je odavno, vjerojatno od prvih dana
rata, a naslijeđena je još iz komunističkih vremena. Moj idući je problem bio
što se nisam htjela naći u vezi s lopovom, nekako bi mi teško bilo podržavati
nekog tipa u krađi. Opet, od žene takvog tipa podrazumijeva se da ne zna ništa
o njegovom poslu. Ona mu služi za ukras, nešto između biljke lončanice i
okićenog božićnog stabalca. Kako nisam glupača, baš to mi je bio kamen
spoticanja. Počela sam honorarno raditi na televiziji, tata mi je tamo iskopao
neku vezu, a kad sam se pojavila u studiju, bilo je jasno da su čekali baš mene.
Lepeza mojih poslova bila je raznolika: počela sam kao loto-djevojka, neko sam
vrijeme najavljivala prognozu, pa sam bila ljepotica koja u ime televizije
dodjeljuje nagrade na raznim kulturnim događanjima, a na sve su strane
padale ponude da s nekim odem u krevet. Jer što se drugo očekuje od loto-
djevojke velikih grudi i plave kose. Valjda ne da studira filozofiju.
I opet sam se borila s idejom da postanem kurva jer su neke moje kolegice
za samo jednog "radnog" vikenda zarađivale tisuće eura i ne mogu reći da mi
se takav scenarij makar na mahove nije činio privlačnim. Recimo, moja
prijateljica Manuela otišla bi u Graz i tamo sudjelovala u nekim orgijama, to je
bila javna tajna, njezine mušterije hvalile su se što su radile toj jedroj brineti, a
od svake bi dobila po dvije tisuće eura. Pitala me sto puta: "Adrijana, hoćeš sa
mnom na izlet, neće ti biti krivo", ali ja sam ponavljala da ne želim, premda je
moja odjeća bila pohabana, a njezina savršena. Ja sam mogla kupovati samo
jeftino po robnim kućama, a ona je svaki dan izgledala kao da je taj čas sišla s
milanske modne piste. I još je u intervjuima, jer bila je poznata starleta, uporno
ponavljala kako si je svu svoju odjeću "sama kupila". Pa dobro, vjerojatno ju je
kupila sama, ali trebalo ju je pitati kako zarađenim novcem. S jedne strane sam
bila ljubomorna na nju i njoj slične, a s druge sam se klonila takvog života jer
sam slutila da to ne može dobro završiti. (Doduše, Manuela se potom udala za
nekog bogataša i sada je jedna od čednijih žena u gradu, koja negira čak i da je
živjela u Zagrebu kao cura, a kamoli da se bavila najstarijim zanatom).
Tada sam se počela družiti i s jednom Dalmatinkom, Gretom, crnkom
koja je bila koju godinu starija od mene i već je diplomirala te našla dobro
situiranog i moćnog ljubavnika. "Ne brini, razvest ću ja njega", govorila je. "A
dok ga ne razvedem, pomoći će on i meni i mom bratu.” I doista, ne samo da je
njoj našao sjajno plaćen posao, već je i njezinog jadnog, nemuštog brata
11
zaposlio u nekakvom odvjetničkom uredu gdje je primao više od samih

vlasnika ureda. U međuvremenu, njoj je kupio stan u strogom centru te tada
najmoderniji "ženski autić", kako je ona govorila. Još se obećao i rastati dok
skupi snage i objavi to djeci. Ok-ej, svi oni kažu da će se rastati, a otprilike ih
1% to doista učini, ali mojoj poznanici čak ni sa statusom ljubavnice nije baš
ništa nedostajalo. Nekad bi ga, iz puke igre, činila ljubomornim, govorila mu
da ima drugog udvarača, onda bi jadni čovjek šizio, tako da je jednom završio
na hitnoj u predinfarktnom stanju, na što se moja prijateljica samo slatko
smijala. "To mu i treba, evo mu sad njegov miran vikend sa ženom i dječicom."
Pomalo mi je bilo sablasno slušati taj njezin smijeh i pitala sam se mogu li uopće
prijateljevati s takvom ženom. No, "normalnih" prijateljica, cura koje su kroz
život vodili osjećaji, nisam imala. Moja odluka da ću naći prosperitetnog
mužjaka odvojila me od svih žena koje su sanjarile o uzvraćenim osjećajima,
jer "to je jedino bitno". Vraga je bitno. Kad nemaš ni kune u novčaniku, a u
želucu ti krulji, čime da se hraniš? Osjećajima? Jer moja je situacija, bez obzira
na honorarne angažmane po televiziji, postala tako zabrinjavajuća da sam bila
više gladna nego sita. Kad bih imala nešto malo novca radije bih si kupila
komadić lijepe odjeće, doma je frižider bio uglavnom prazan, mama je odustala
od kuhanja i hranila se hrenovkama u lisnatom tijestu, pizzama iz pekare i
sličnim užasima od kojih se strašno udebljala. Počela sam posuđivati od Grete,
kojoj je bogati ljubavnik vječito ostavljao hrpe love na ormariću prije nego što
bi otišao kući. "Vratit ćeš mi kad možeš", govorila je, ali i meni i njoj bilo je
jasno da ne znam kada ću joj i kako vratiti. I Manuela mi je nudila pomoć, njoj
stotinjak eura nije predstavljalo baš ništa, a meni je bilo malo mučno kada bih
se sjetila poslovice: "S kim si, takav si." I premda su te cure bile galantne prema
meni, s obzirom da sam znala kako dolaze do svog novca, jedna, uzimajući ga
na lopate od bogatog ljubavnika, a druga na svojim orgijastičnim vikendima,
bilo mi je to prilično mučno, ali znala sam — nekog trećeg načina nema. Nisam
si mogla priuštiti da budem zgrožena njihovim životima, kad sam i sama težila
nečem sličnom. Novcu od muškarca. Ne novcu kojeg ću zaraditi kao
diplomirana kroatistica ili TV-prognostičarka. "Dobro, doći će i mojih pet
minuta", tješila sam se, premda mi tada još nije bilo jasno kakvih će to biti "pet
minuta". Iskreno, zabrinjavajuće mnogo godina provela sam, sve do svoje
dvadeset i devete, bez nekog važnijeg muškarca. Tu i tamo bi se dogodilo da se
upustim s nekim na kraće vrijeme, više iz sporta, da sasvim ne "zahrđam", jedna
mi je veza trajala možda šest mjeseci, a nekoliko njih po četiri, možda sam
najviše voljela jednog "krimosa" koji bi me tu i tamo pretukao, ali sam ga na
12
nagovor cura ostavila. Bila sam sama kao prst, iz jednostavnog razloga što nisam
htjela ni Manuelinim putem, a ni Gretinim. "Normalni" muškarci koje sam
sretala bili su uvjereni kako imam dečka — ili više njih — pa mi se nisu ni
usudili udvarati. Ljepota može ponekad čovjeka osamiti baš kao i ružnoća.
Zagreb je polako, ali sigurno postajao metropola u kojoj se ima kamo
izaći. Kao da su se svakodnevno otvarali novi posh dućani, restorani, klubovi.
Moje dobrostojeće prijateljice stalno su me pozivale na takva mjesta, a meni je
to bilo dosta teško zbog mog vječito lošeg financijskog stanja. "Eto kako živi
Hrvatica koja se ne kurva", gorko sam razmišljala, "tako da si ne može priuštiti
ni jednu dobru večeru." Kad se otvorio japanski restoran, Manuela, Greta i ja
tamo smo bile među prvim gostima. Svi su se s uzdasima okretali za nama.
Žene, s prilično zavisti. Kako i ne bi, za visokom crvenokosom, crnkom i
plavušom u ultrakratkim suknjicama i vrtoglavim štiklama. Izgledale smo kao
utjelovljena seksualna fantazija, nešto poput Bond-djevojaka ili Charlijevih
anđela. Samo što je jedan od anđela bio dosta potišten što mu druga dva plaćaju
večeru. Te što su ga prethodno odvela u shopping. "Ti si naša sponzoruša",
tepale su mi, "ne želiš iskorištavati muškarce, a onda padneš prijateljicama na
grbaču." Njima je to bilo komično, jer nisu oskudijevale, a meni je bilo
zastrašujuće.
Zaredale su se takve večere, i po drugim novootvorenim restoranima, a
na jednoj od njih prišao nam je Stjepan. Premda je sjedio za stolom s onim
dvojbenim likom koji naokolo šeta misice poput ponija te s jednim od bogatijih
zagrebačkih odvjetnika, osjetila sam da se neće raditi ni o kakvoj jeftinoj
ponudi. "Moje dame, naš stol bi vas počastio", rekao je. Manuela i Greta široko
su se osmjehnule. Manuela je već bila spremna za grupnjak, a Greta je uživala
pri pomisli kako će njezin vječni ljubavnik umirati od ljubomore kad mu
ispriča ovu anegdotu, a nije ga štedjela od takvih stvari, vječito iritirana
njegovom neodlučnosti da se rastane. "Vi samo recite što ćete popiti." Uzele
smo svaka po jedan Kir Royal pa još jedan, pa još jedan. Nakon četvrtog,
pošteno smo se nacvrcale. "Što ćemo sad kad nas pitaju your place or
mine?” prošaptala je Manuela. "Ništa, ja to ne mogu, ljubavnik bi me ubio",
rekla je Greta. Ja nisam ništa rekla. Nekako sam se nadala sasvim drukčijem
ishodu večeri, ne znam zašto. Tako je i bilo. Nakon što su dvojica njegovih
poznanika otišla, Stjepan se primaknuo našem stolu i zabavljali smo se
još nekih pola sata. Premda je bio galantan i prema mojim prijateljicama,
uglavnom nije skidao oka s mene. Nešto se događalo između nas, tako jasno. I
one su to osjetile pa kad je prošla ponoć i restoran se lagano ispraznio, one su
13
uglas rekle kako moraju ići, a Stjepan je mene pitao smije li me voziti kući. "Ne,
ja ću uzeti taksi”, nervozno sam rekla, jer nisam htjela da me iskrca pred mojom
betonskom limenkom. "Pa, dopusti onda da bar čekam taksi s tobom”, rekao je
i pogledao me tako nježno da nisam mogla odbiti. Dopustila sam i da plati
taksistu unaprijed, jer kao što možete pogoditi, nisam imala ni kune, Greta me
trebala voziti doma. U tih pet minuta koliko smo stajali na cesti, dobro sam
ga osmotrila, bio je zgodan, ali ne poput nekog dječarca, nego poput francuske
filmske zvijezde koje smo uvijek gledali u ulogama negativaca. Živio je i
školovao se u Londonu, rekao je, a sad se vratio u Hrvatsku jer mu se otvorila
mogućnost da se bavi raznim lukrativnim poslovima. "Premijer nas podržava",
dodao je, "biznismene kao što sam ja." Prethodno se obogatio na londonskoj
burzi, ovlaš je rekao. Razvio je tamo čak i svoju konzultantsku tvrtku, dodao
je. Potom se vučje nasmijao, tako da su mu se ogoljeli očnjaci, od čega su me
prošli srsi. Rekao je kako mu je sljedeći biznis ovladavanje hrvatskim propalim
poduzećima te njihova "sanacija."
To što je govorio, nije mi se sviđalo. Ali, on mi se previše sviđao. Bilo bi
blago reći da me privlačio. Onog trena kad je pokazao svoje vučje zube, a imao
je i duguljasto, usko lice neke divlje životinje, poželjela sam leći pred njim i
raširiti noge. Možda zato što sam neke godine, bez obzira na vječita ubacivanja
i ponude, provela sama, odjednom je sva moja samoća prokuljala iz mene poput
vulkanske lave. I sam poljubac u obraz kojeg mi je utisnuo kad je došao taksi
kao da me prožeo nekom strujom od koje su mi sve kosti zaplesale. Bilo mi je
žao što mu nisam predložila da me vozi kući. A opet, bilo je to bolje. Samo, tko
će dočekati njegov poziv. Od osam ujutro pogledavala sam mobitel i vrpoljila
se. Ništa se nije dogodilo do podne. Ni do tri popodne. Ni do šest popodne.
Očajavala sam. A znala sam, neće biti dobro da mu pošaljem poruku. Time mu
otkrivam koliko sam ga željna, koliko mi fali. Mama me pitala jesam li bolesna.
Čak se i moja sestra Lidija, koja je u posljednje vrijeme našla nekog dečka i
malko se sredila, ponudila da mi skuha juhu. Inače je bila opsjednuta sobom od
jutra do mraka. Bilo je jasno da nju ne čeka neki veličanstven život: na faksu je
“kiksala”, a novi dečko je vrlo vjerojatno bio upleten u neke mafijaške
mutne poslove. Vidjela sam ga, izgledao je zastrašujuće. Moja sestra, niska,
nježna brineta, doista nije mogla gore odabrati. Opet, pet godine starija od
mene, počela je brinuti hoće li uopće naći kakvog frajera. Nekad mi se čini da
oko takvih stvari cure počnu brinuti čim dobiju prvu menstruaciju.
Prerano reklo bi se, ali usidjelištvo prijeti svakoj od nas, čak i najzgodnijima.
Jednostavno, žena je na svijetu više nego muškaraca i stvari nisu postavljene
14
tako da žena, bez obzira na izgled i na godine, može mirno spavati. Pogotovo
ja, koja sam se nakon tako dugog razdoblja samoće počela pitati hoću li uopće
sresti muškarca koji će odgovarati mojim nesretnim, previsoko postavljenim
kriterijima. Bogatstvo, mladost, izgled... pa još da nije oženjen, da je galantan
(jer svijet je pun bogatih škrtaca, jedan takav mi se udvarao, ali
srećom, upozorili su me da taj samo sjedi na svojoj lovi i hvali se koliko je malo
potrošio na sve svoje dosadašnje žene — a bilo ih je pet). Da, prema mojim
planovima, nije bilo poželjno ni da je muškarac razveden, pogotovo ne više
puta. Takvih ima dosta po gradu, dvaput, triput razvedenih, koji su i tako
sve što su imali već razdijelili bivšim ženama i plaćaju goleme alimentacije.
Stjepan me nazvao tek nakon dva dana. Doživjela sam to kao uvredu pa
mu se nisam odmah javila. Pustila sam da me zove još jednom, dvaput, triput,
pet put...javila sam se kad me nazvao po sedmi puta, pamtim to još i danas.
"Hej, pa gdje si", zabrinuto se oglasio, "već sam mislio da si mi dala krivi
broj."
"Ma, ne, samo sam... imala nekog posla", neodređeno sam rekla, premda
sam tog trena bila nezaposlena, iz dosađena, vječna apsolventica sa samo
jednim ispitom koji po svoj prilici nikad neću položiti — niti ću pokušati.
"Možeš li ti takva prezaposlena uopće izaći na večeru danas? "
"A, jooj, ne mogu", lagala sam. "Ovaj tjedan mi je to nemoguće."
"Dobro, a kad je mlada dama slobodna? " pitao je, a u glasu mu se osjećala
ljubomora. Primjereno sam ga kaznila za ona dva dana oklijevanja. "Ako hoćeš,
iduću srijedu. "
"Pa to je za osam dana!" pobunio se.
"Čuj, tražio si večeru. Na kavu mogu stići i koji dan ranije."
"Ma, kakva kava. Vodim te na večeru. U najbolji restoran."
Sviđao mi se taj odgovor. Sviđao mi se muškarac koji ne želi gubiti
vrijeme po nekakvim kavama. Odveo me u svježe preuređeni restoran hotela
"Esplanade", koji je podsjećao na neka najbolja mjesta u Parizu ili Veneciji na
kojima sam bila kao dijete. Kad smo ušli unutra, svi su se okrenuli za nama. To
me nije začudilo, jer izgledali smo dobro. Posudila sam od Manuele zaista
prekrasnu svjetlucavu haljinu Versace, a on je bio u tamnom Armanijevom
odijelu. Nosila sam nakit koji mi je kupila moja prva "ljubav", pokojnik kojeg
sam odavno zaboravila. "Da ne duljimo", rekao je Stjepan čim smo popili prvu
15
čašu vina (naručio je bocu izvrsnog Chablisa). "Ja mislim da si ti najljepša stvar
koju sam vidio u životu. I volio bih da se udaš za mene. "
Nije mi baš ugodno zazvonila riječ "stvar", premda sam znala da su
bogatašima sve "stvari" — lijepe cipele, lijepe žene, svejedno.
"Mislim da je brzina tvoje ponude za knjigu rekorda", rekla sam. "Ali,
uzet ću je na razmatranje."
Nakon što su nam stigle goveđe obrazine s venecijanskim rizi-bizijem u
umaku od rabarbare ili nečim sličnim, on je krenuo u obrazlaganje. "Već
nekoliko godina sam nažalost udovac", rekao je. "Djece nemam. Trideset i šest
mi je godina. Volio bih se srediti, zaokružiti to poglavlje života, ne želim biti
neki preplanuli plejboj, ako me razumiješ. Komadi se lijepe na mene, to je tako
jasno."
"Pa ti si noćna mora svake žene!" rekla sam i nasmijala se.
"Da, ali ne tebe", rekao je. "Ti i ja smo... slični. Ne padamo na…emocije.
Mi ćemo biti izvrsna kombinacija."
Gledao je kroz mene kao da sam od stakla. Ipak, s obzirom da se on meni
dopao i više nego što sam planirala, malko su me zaboljele njegove riječi.
"Jasno ti je da ti uz mene neće ništa nedostajati. A ja želim ženu koja
izgleda, hoda, govori, baš poput tebe. Ti si diplomirala nešto, zar ne?"
"Baš se spremam", rekla sam.
"Da. Nisi nikakva glupa plavuša", rekao je, "skenirajući" me prodornim
pogledom. U meni je, sasvim neplanirano, počeo kuljati nekakav bijes. Bez
obzira što su mi mnogi muškarci prilazili misleći da ću za novac otići s njima u
krevet, ovaj je bio još gori. Govorio mi je kao da sam neki predmet, televizor
koji želi ugraditi na svoju policu.
"Oprosti", rekla sam i čvršće prihvatila torbicu koja mi je ležala na krilu.
"Ali, ti tvoji planovi neće ići. Ne zanima me tvoja, hm, poslovna ponuda. Ne
mogu. Moram ići."
I baš kad sam krenula ustati, on me zgrabio za ruku. "Adrijana, ne budi
luda! Ovo je sve štos! Samo sam htio vidjeti što ćeš reći ako ti se obratim kao
nekakvoj sponzoruši. Drago mi je da to nisi!"
"Dakle, ništa od ženidbene ponude?"
16
"Ništa", rekao je, smješkajući se.

"Ja nisam stvar koju si poželio?"
"Nisi."
"Pa, možda sam čak i pomalo razočarana."
"Vi, žene. Tko bi vas zadovoljio."
Nakon druge boce vina, iznova me zaprosio.
Ovog puta sam prihvatila.
17
3.
VJENČANJE IZ “SNOVA”
Priča jedne sponzoruše zapravo bi trebala završiti njezinim vjenčanjem,

jer, tome je onda oduvijek težila, zar ne? Pronalaskom adekvatnog muža svi
njezini problemi — pogotovo oni financijski — prestaju. Ona izgleda
fantastično u Valentinovoj vjenčanici boje slonove kosti, obnaženih ramena,
ali ne dekoltiranoj, tako da ne bude vulgarno. Ona nosi biserje, premda se kaže
(očito, ne uzalud!) da biseri donose suze. Uostalom, donijeli su je i njezinoj
mami, onoj debeloj, tugaljivoj gospi koja sjedi za jednim od zabačenijih stolova
jer se nije usudila pridružiti roditeljima mladenca koji zbog predugog života u
Londonu jedva da znaju hrvatski. Ona: mršava, estetski korigirana, zlatom
nakićena vlasnica butika u luksuznoj četvrti. On: trgovac nečim. Čovjek
nikako da shvati čime. Uostalom, nije pristojno ni pitati. Krahom Jugoslavije
su nestali, a sada bi se ipak vratili. Ipak, godina je 2005. i tko želi pokušati ovdje,
pokušat će. Po prvi puta, mnogima se čini da su pred nama prosperitetna
vremena. Nitko nije ni sanjao da ćemo potonuti u još dublji mrak. Godina je
2005. i mladoj je 29 godina, možda je malo starija od idealne mladenke. Iza nje
je pokoje iskustvo, ali nedovoljno da bi ljudi u nju upirali prstom. Doduše,
mladoženjina je mama uvjerena da je mladenka bivša kurva, to će čak i
poluglasno izgovoriti na vjenčanju, tako da ona to čuje. Ništa neće zaliječiti taj
šok i tu povredu jer najgore su uvrede u kojima je barem zrnce istine. Vjenčanje
je bilo baš kako treba, maleno i luksuzno. U novootvorenom skupom restoranu
u Jurjevskoj. Preskupom, tako jasno, gdje porcija piletine s povrćem košta više
nego da ste negdje drugdje naručili prvorazrednu ribu s kavijarom. Ali, kuhar
ovog restorana kupuje "samo najsvježije, na tržnici." Kakva glupost. Nego šta,
da nam posluži staru hranu? Hrana je skupa jer je svježa? Nije mi bila jasna ta
krilatica koja je pisala nad inače nemušto ispisanim menijem. Cijene pojedinih
jela: od dvjesto do petsto kuna. Mi smo za svoje potrebe zakupili cijeli, ne
prevelik, restoran i jato konobara je letjelo samo oko nas.
S moje strane, samo njih petoro: mama, sestra, brat, Manuela, Greta.
Tata je ušao u neku čudnu fazu u kojoj je odbijao bilo kakav društveni događaj,
pustio je dugu bradu i pravio se da prima poruke iz viših svjetova.
18
Ukratko, poludio je. Ostala 54 svata bili su mladoženjini prijatelji, poslovni

partneri te, naravno, obitelj. Što se obitelji tiče, ona je bila iz noćne more. Nisu
bili zadovoljni munjevitom odlukom svoga sina da se ženi po drugi put, nisu
bili zadovoljni izborom, nekom siromašnom djevojkom iz Novog Zagreba, nisu
bili zadovoljni izgledom te djevojke ("vulgarna je", čula sam njegovog oca kako
kaže), ni prijateljicama te djevojke ("obične drolje", čula sam njegovu majku
kako kaže). Da bih preživjela to užasno poniženje, morala sam zamišljati da
sam u sebi kao santa leda i kao da se to vjenčanje ne događa meni nego nekom
drugom. "Kad se samo sjetim da se za njega zanimala kćerka tog i tog earla od
Chatswortha”, načula sam majku kako šišti svojoj mumiji-prijateljici, nekoj
stoljetnoj babi s tijarom na glavi. "Pa i ona Lucy, ljepotica s Mayfaira, čiji otac
tamo ima najveći dućan, rekla je da joj je žao što se već prije udala, nakon što
je vidjela moga Stjepana." I tako cijelu večer. Osim što mi je hladno pružila
ruku pred crkvom, ta žena mi se ni jednom nije obratila. Stjepan me,
doduše, upozorio, da njegovi nisu zadovoljni i da to neće skrivati, uz preporuku
da ne brinem oko toga, ali kako da ne brinem kad sam upravo dobila isto
prezime kao ti ljudi? Pa oni će biti djed i baka našoj djeci! Majka je inzistirala
na predbračnom ugovoru, tako mi je bar Stjepan rekao, pa sam potpisala
neki grozan papir na kojem je pisalo da se u slučaju razvoda odričem svega osim
alimentacije, ali to me nije osobito brinulo jer razvod mi i tako nije bio ni na
kraj pameti. Voljela ga ili ne, naravno da ću ostati s njime, razmišljala sam. Kad
smo već kod ljubavi, u nju baš i nisam bila sigurna. Privlačio me, bio je mlad,
markantan, bogat, bio je duhovit, šarmantan, žene su se s uzdahom osvrtale za
njim, ali u njemu je bilo i nečeg zastrašujućeg, samo nisam mogla točno
dokučiti čega. Njegov osmijeh bio je okrutan, njegova frizura presavršena, kao
i njegovo odijevanje. Bio je tašt i veselilo ga je što su čak dva ženska magazina
pokazala interes za njegovo vjenčanje pa ih je on pustio da licitiraju koji će od
njih ponuditi više novca. Premda mu novac i nije tako strašno trebao,
ideja zarade silno ga je privlačila. Naravno. To mu ne bih smjela zamjeriti.
Skupa s njime i ja sam odjednom postala "poznata TV-voditeljica", bez obzira
što se nisam nikad makla dalje od TV-lutrije i prognoze, dodjele nagrada, a ni
time se u posljednje vrijeme nisam bavila. I — ona koju namjerno ne
spominjem: njegova sestra. Po godinama, moja vršnjakinja, simpatična, zgodna
brineta, gotovo podjednako atraktivna poput Stjepana. Ljubazno mi se
smješkala na vjenčanju, tako da sam s olakšanjem shvatila da ću možda u toj
obitelji imati barem jednu sebi sklonu osobu.
19
Dakle, na dan kad sam postala gospođa Šimić, umjesto da budem sretna,
osjećala sam se kao da sam popila nekakav otrov koji mi polako klizi
organizmom i zbog kojeg se svakog trena osjećam sve slabije, jedva mičem
udove, a mozak kao da tone u maglu i samozaborav. I više se nemam snage
pitati zašto sam ipak pristala na tako brzu i naglu Stjepanovu ponudu, zašto
sam pristala da vjenčanje bude već idući mjesec nakon našeg upoznavanja, a
najteže pitanje od svih bilo je: zašto je on tako silno požurio s time? Čovjek
njegova izgleda i materijalnog statusa doista bi si mogao priuštiti da bude
izbirljiv. Sjedila sam tako između njegove mame i sestre, trpjela najgore
otrovne primjedbe te stare vještice koja je nekoć bila lijepa, a sada je bila grozna
dok mi se sestra blago osmjehivala. Za predjelo, bili su puževi, a potom nizovi
jela s tartufima. Mrzim tartufe. Čak je i desert bio slatko-slana rolada s
tartufima i kestenima, meni ogavna, ali ona je bila nadomjestak za svadbenu
tortu jer svadbene torte nisu u modi, one samo debljaju, objasnio mi je Stjepan
i doista, na našem vjenčanju su sve dame, osim moje majke, bile mršave, u
kratkim, uskim haljinama, bez obzira jesu li imale dvadeset ili osamdeset
godina. Za jednim je stolom bilo nekoliko zastrašujućih ljudi zelenih lica,
koji su sačinjavali upravu poduzeća u kojem je Stjepan već idućeg tjedna trebao
nastupiti kao stečajni upravitelj jer to mu je, kako mi je ovlaš objasnio,
"najsigurniji izvor prihoda" i pritom se zastrašujuće nasmijao, jer kako
prosperirati na tvornici u stečaju, osim da se naždereš tuđe nesreće i
neisplaćenih plaća. Stjepan kao "školovani stručnjak izvana", naravno da će
spasiti tu-i-tu tvornicu, a zapravo se radilo, sada znam, samo o tome da se to
zemljište i zgrada što bolje prodaju izvjesnom hrvatskom tajkunu te da se
radnici po hitnom postupku nađu na cesti. Iz nekog razloga, moj je suprug
htio jednim munjevitim "udarcem" riješiti i svoj bračni status, kao i svoj prvi
veliki posao po povratku u Hrvatsku, kao da je pitanje života i smrti da što
hitnije uskoči i u jedno i u drugo. Kao da mu je netko savjetovao da mu miran
obiteljski život postane odlična "fasada" za sve ostale poslove koje će obnašati
u svojoj burnoj karijeri, ali da ne trčim pred rudo. Na dan vjenčanja ja sam
zaljubljena u Stjepana, čekam našu prvu bračnu noć jer smo dogovorili da ćemo
tek tada otići u krevet, da sa seksom ne moramo hrliti, čekam život u njegovom
prekrasnom dvoetažnom stanu na Pantovčaku, čekam, a opet, već tu, prvu
večer, ja sam tjeskobna, zabrinuta, očajna, nervozna zbog njegove grozne
obitelji, tješim se, koja će, hvala Bogu, živjeti u Gajevoj ulici i nadam se da im
se neće dati previše često verati na Pantovčak, da će nas pustiti na miru, a
nakon nekog vremena, vratiti se u London, na koji su ipak navikli. Zato i
20
njegova majka stalno uspoređuje vino i hranu s onim što se u londonskim

restoranima služi i toliko je dosadna ta jedva prikrivena seljandura koja
mora da je odrastala grijući se na otvorenom plamenu u nekoj kolibi s tim
svojim prenemaganjem da bih bila vrlo sretna kada bi joj neki konobar izlio
čašu vina u krilo. Moja preplašena sestra i stidljivi brat — koji će koji dan nakon
vjenčanja odletjeti s djevojkom u Ameriku i život u Washingtonu pretpostaviti
onome u Zagrebu — uopće se ne uklapaju u ovaj događaj, a moje prijateljice
tihe su i uopće ne sliče na sebe, bez obzira što su svi muškarci na vjenčanju
očarani njihovom ljepotom. Neki nezgodan, tamni oblak kao da je visio nad
restoranom te večeri i nije se micao, čak mi se činilo da ga vidim tako prijetećeg
i crnog kad sam izišla da udahnem bar malo zraka.
Oko mene su bili parkirani veliki, crni automobili, mahom modeli
Mercedesa, koji su mi izgledali nekako prijeteće. Bogataši se vole sklanjati u
automobile koji podsjećaju na tenkove, osobito u Mercedese G4, u
kojima njihova mala i neskladna tijela nestaju, perspektiva im je povišena i na
miru mogu zamišljati da su nešto posebno. Na tom sam parkiralištu iskusila
nešto što bi se najlakše moglo nazvati nesrećom. Moja nagla udaja, Stjepan,
njegova obitelj, njegovo društvo, odjednom mi se sve to učinilo
nekako mračnim, ti ljudi bili su mi užasni i nešto je u meni plakalo. Možda je
moj problem u tome što me od istinske sponzoruše činilo različitom što nisam
tako lako trgovala svojom dušom. Pa ni tijelom. Ali, to ću tek otkriti u našem
luksuznom stanu, u kojem smo se našli oko pet ujutro, sami.
To je trebao biti romantični vrhunac mog života, a ja sam spontano
priželjkivala da Stjepan, onako pripit, zaspe pa da se ne moramo baviti
"bračnim dužnostima". Spavaća soba bila je na katu, s pogledom na svjetla
grada, koja su se polako gasila. Svitalo je. On se kretao po sobi bešuman i brz,
poput neke zvijeri. "Obuci to", rekao je. Na krevetu je ležala svilena La
Perlina spavaćica i premda me malo čudilo što mi ne želi skinuti vjenčanicu i
zagrliti me golu, sama sam je svukla pred ogledalom i na brzinu, ne osjećajući
se nimalo seksi, uvukla u spavaćicu. Osjetila sam silnu potrebu da se samo
uvučem u krevet i zaspem. "Već je jako kasno, ljubavi", rekao je, pogladio me
po kosi i poljubio u obraz. "Mislim da i tebi i meni treba odmor. Vidimo se na
doručku." To je rekao i ostavio me zapanjenu u sobi. Čula sam kako se vrata
susjedne sobe, za koju sam mislila da je namijenjena gostima, otvaraju te kako
se on svom težinom baca na krevet. A ja sam mogla ispuniti fantaziju i pokriti
se pernatim poplunom preko glave. Ipak, san mi nije dolazio na oči. Prizori s
vjenčanja padali su po meni kao kišne kapi. Vidjela sam kako sa Stjepanom
21
plešem valcer, kako nakon toga plešemo na sve moguće smiješne disco-hitove
iz osamdesetih jer smo dogovorili da nam tamburaši ne trebaju, kako se negdje
iza dva ujutro gosti pretvaraju u razularenu gomilu raskopčanih košulja, bluza,
haljina, kako se dotjerane žene, pristojne dame pretvaraju u prostitutke koje
sjedaju svakome po krilu, kako konobari žure s novim i novim bocama vina i
šampanjca, trebam li reći da je Cristal tekao u potocima? I da to nije bio nikakav
problem? "Volio ga je ruski car pa zašto onda nama ne bi odgovarao", brbljala
je Stjepanova mama. "A nije ni tako skup, imaš ga već od 200 eura. Naravno,
ovaj naš je od 700." Pred zoru su nam, prema Stjepanovoj ideji, služeni
samo šampanjac, jagode i kavijar te vrući tost na koji su neki pijani gosti
razmazivali jagode, a drugi su zabijali prste u posudice s kavijarom. Zašto sam
samo takve stvari zamjećivala? Ako je i bilo nečeg lijepog, skladnog i
elegantnog na vjenčanju, osim moje vjenčanice, naručene iz Milana, moj
mozak kao da je to odbijao registrirati. Odlučio je zapamtiti samo oznojenu,
uzavrelu atmosferu Krležina "Kraljeva", parfemi su i tako izvjetrili i već malo
iza ponoći činilo mi se da sam u svinjcu, makar svinje nosile svilu. Samo
Stjepanov frak koštao je 10.000 eura, posebno za njega šivan u Londonu, a u
zapučak je stavio ljiljan Casablanca. I moj svadbeni buket bio je od tih ljiljana.
Sva ta razmetljivost, u skladu s bogatstvom obitelji, umjesto da me oduševljava,
bila mi je odvratna. Moje prijateljice su rano otišle, a ja, ucviljena sponzoruša,
morala sam ostati do kraja. Vrtjela sam se u krevetu sve dok se nije razdanilo,
a onda sam u suzama zaspala. Tako je započeo moj život bogate žene.
"Draga, ja bih da tvojoj mami kupimo neki normalan stan u gradu", rekao
je Stjepan, "ipak je glupo da živi preko Save, slažeš se?" Bilo je to prvo pitanje
koje mi je uputio za doručkom. Za njega je, očito, kupnja stana bila nešto poput
kupnje cipela. "Ili hoćeš da mi njima prepustimo ovaj stan, a ja nama kupim
onu vilu u Kovačićevoj ulici, u koju bi trebalo ulupati jedno milijun eura pa da
izgleda kao iz nekog visokobudžetnog horora ” Opet se vučje nasmijao. Nisam
se nadala takvom razgovoru na našem prvom zajedničkom doručku. Očekivala
sam da će mi reći kako sam mu falila u zagrljaju, kako se sada napokon
naspavao, a kako bismo sada mogli raditi ono što nismo uspjeli sinoć. Privlačio
me. Ustala sam od stola, prišla mu iza leđa i zagrlila ga oko vrata. On mi je
poljubio najprije jedan, a za njim drugi dlan, prije nego što je ustao od stola.
"Hajde, ljubavi, pojedi nešto, pa idi malo prošeći gradom. Tu ti je moja
Rotary—kartica, imaš jedno 100.000 kuna na njoj. Uživaj u šopingu." Bila je to
rečenica iz snova svake sponzoruše. Ali, mene je užasnulo kada je on u sekundi
izjurio iz stana, sjeo u auto i otišao. Nije mi rekao ni kamo ide niti kada će ga
22
vratiti. Kad sam ga nakon sat vremena nazvala, mobitel mu je bio iskopčan.
Zurila sam u zlatnu karticu, sve dok mi nisu potekle suze. Nešto nije bilo u
redu. Nešto istinski nije valjalo. Bila sam nesretna, bez obzira na stan, na novac,
na karticu, bila sam nesretna kao nikad dosad. A nisam mogla shvatiti što me
toliko smeta. Pa, nije on bio neljubazan prema meni. Čak me i zvao "ljubavi".
Ali, ovo naše vjenčanje bila je farsa, kao naša prva bračna noć, kao i ovo jutro.
U takvom jadnom stanju zatekla me njegova sestra.
"Stjepan me poslao da ti radim društvo", rekla je, "ako hoćeš, možemo
zajedno do grada."
"Hvala ti, Dorotea", rekla sam. "Baš mi je drago da si došla."
Odjevena sportski, u Ralph Lauren košulju i pulover te u izblijedjele
traperice, izgledala mi je čak i bolje nego sinoć u haljini. Bila je zgodna žena,
čudilo me što na njezinoj ruci ne vidim vjenčani prsten. Toliko sam je toga
htjela pitati, ali nisam se usudila. Ipak, dok smo pile kavu u Bulldogu, rekla sam
joj: "Dorotea, je li Stjepan oduvijek ovako.. .povučen? Mislim, otkad smo došli
doma s vjenčanja, jedva da je progovorio dvije rečenice sa mnom. I to samo o
kupnji nekretnina." Široko se nasmiješila. "Ma, on ti je malo mutav tip, ali vrlo
drag. Uz njega nećeš imati nikakvih briga." "Naravno da neću, " pomislila sam,
"evo, već prvo jutro smijem potrošiti 100.000 kuna, ali mi se iz nekog razloga
to ne da.”
Kao da mi čita misli, rekla je: "Hoćeš da odemo do High Cluba u
Frankopanskoj? Ima fantastičnih stvari. Ne baš kao u Londonu, ali skoro"
Slegnula sam ramenima. Odjednom, šoping mi nije ništa značio.
Uostalom, bila je nedjelja. Ovdje nisu svi dućani vječno otvoreni, kao u
Londonu. "Čuj, a kakva je bila Stjepanova prva žena", pitala sam bez
razmišljanja. Dorotea se malko namrštila. "To je bio tragičan slučaj, to s njom.
Pala je u kadi, nezgodno se udarila i od posljedica nakon nekoliko dana
preminula u bolnici. Stjepan je bio van sebe od šoka.”
"Kako čovjek može pasti u kadi i umrijeti?” čudila sam se.
"Nećeš vjerovati koliko se nesreća događa u kadi" rekla je Dorotea. "Ljudi
više stradaju u kupaonici nego na cesti. A bila je ljepotica... čekaj, mislim da još
uvijek imam njezinu sliku." Dorotea je izvadila veliki, purpurni
novčanik Vivienne Westwood te iz njegove utrobe iščupala fotku neke žene
za koju sam najprije pomislila da je Jennifer Lopez. Put joj je bila boje karamele,
oči zelene. "Da, Gloria je po mami bila iz Srednje Amerike", rekla je Dorotea.
23
"Egzotična, divno je plesala..." Osjetila sam se čudno, jadno. Što jedna djevojka
iz Novog Zagreba može ponuditi muškarcu kojem je prva žena bila Jennifer
Lopez, ili njezina sestra blizanka? I zašto njezinu fotku Dorotea i dalje drži u
novčaniku? "Vi ste bile prijateljice?"
"Pa... ne baš", rekla je. "Ona je bila... prilično umišljena. Ali, pustimo sad
to", rekla je i žurno vratila sliku u novčanik. Ruku pod ruku, krenule smo
prema Gornjem gradu. "Ti znaš za Pariz?" pitala me.
"Ne. Što?"
"Stjepan i ja otići ćemo na neka dva-tri dana tamo", rekla je, "imamo neku
klijenticu kojoj moramo objasniti da nastavljamo s poslom na burzi, bez obzira
što smo trenutno u Zagrebu."
"Nisam znala da i ti radiš sa Stjepanom."
Dorotea se nasmijala.
"Zapravo, baš i ne radim, ali za razliku od njega znam francuski pa mu
dobro dođem s ovom i još nekim klijentima. A i razumijem se u vina, za razliku
od njega, ha, ha."
Nisam se usudila pitati zašto na to putovanje ne vode mene. Vratila sam
se kući umorna kao da sam kopala, kao da je iza mene jedno dvadeset godina
braka, a bio je to tek prvi dan. Stjepan se i dalje nje javljao. Dorotea mi je
napomenula da ga nikada ne zovem jer čim će moći od posla, on će se javiti
meni. Sjela sam za stol i nazvala Manuelu.
"Kakvo prekrasno vjenčanje", rekla je. Zamalo sam je pitala na čije to
vjenčanje misli. "Hm, da", zamišljeno sam odgovorila. Osjećala sam se starom,
samom, usamljenom poput neke letjelice lansirane u svemir, u beskrajnom
hladnom, mračnom prostoru.
Ali, loš predosjećaj i dalje je bio samo loš predosjećaj.
24
4.
SUZE NA MEDENOM MJESECU
Priča jedne sponzoruše svoj vrhunac doživljava na medenom mjesecu.

Vodio me za Božić u Rio. Nisam se usudila reći da me muči strah od letenja pa
sam se satima tiho preznojavala dok smo nadlijetali ocean. Odveo me u hotel
koji je periodično izlazio iz mode i vraćao se u nju, da bi sada u njemu odsjedali
Gwyneth Paltrow, Elisabeth Hurley, George Clooney — Copacabana Palace,
grandiozno bijelo zdanje okruženo palmama i pijeskom. Čovjek bi rekao, san.
Iz zime smo odletjeli u ljeto, iz kaputa u kupaće kostime, u bujnu vegetaciju, u
pladnjeve krcate jastozima i južnim voćem, u moju tugu, bijedu i jad kada sam
shvatila da je moj muž tih deset dana uglavnom odlučio provesti opijajući se s
poslovnim partnerima iz Londona, koji su ovdje došli na svoju sezonsku zabavu
s kurvama te da meni preostaje da lutam sama, ne baš bezopasnim ulicama.
Pogotovo mi se nije dopalo što je jedinu našu zajedničku večeru koju smo
trebali pojesti sami, u restoranu Cipriani, jednom od poznatijih u Riju,
prespavao u svojoj hotelskoj sobi. Da, dobro ste čuli. Rezervirao je dvije sobe
za nas dvoje. "Ja ću ipak dosta raditi i provest ću dosta vremena za laptopom pa
da ti ne svijetlim u noći" rekao je. "Ali, meni to svjetlo neće smetati" slabašno
sam se pobunila. "Hajde, potraži neki lijepi prsten, zajedno s naušnicama pa ću
ti to kupiti za uspomenu", rekao je. Naravno da nisam tražila prste. Radije sam
beskrajno dugo šetala plažom i pijuckala koktele. Ovo je trebao biti vrhunac
mog života. On je čak i tako izgledao. Dugo čekanje na idealnog ženika dovelo
me do medenog mjeseca u Riju, a da ne kažem kako svaki mjesec mogu
putovati u London, Pariz, Veneciju... sve destinacije o kojima sam sanjala. I
odsjedati u Sofitelu u Londonu, Costesu u Parizu, u Ciprianiju ili Baueru u
Veneciji. Sve mi je to moj suprug spomenuo u prvim danima braka, objasnio
mi kako više nikada, ali baš nikada neću morati razmišljati o novcu. Te da on
svoje ionako veliko bogatstvo kani još uvećati u Hrvatskoj, tako da će "prije
četrdeset i pete moći u mirovinu." Tada se nisam usudila pitati zašto ni jednu
noć nismo proveli zajedno u krevetu, zašto me još uopće nije ni taknuo. Vidjela
sam ga u nekoliko navrata kako izgleda kad je ljut i bojala sam ga se. Nadala
sam se da mu treba samo malo vremena da se navikne na ovaj naš
25
naglo sklopljeni brak pa da će onda biti sve u redu. Ili barem bolje nego što je
sada. Prema meni se odnosio prijateljski, ali bez ikakve strasti. Barem dva puta
tjedno odlazili smo na večere s njegovim poslovnim partnerima, na kojima me
on s užitkom puštao da pričam na engleskom, da ih umjereno zavodim,
da budem duhovita, zabavna, onakva kakva je njemu trebala. Tim mi je čudnije
bilo što je na večere u Riju odlazio sam. Zar mu ne treba njegova naočita
supruga? Zar će tek tako pustiti preplanule mladiće da joj se udvaraju samoj u
piano-baru hotela Copacabana Palace? S jednim sam od njih zamalo otišla u
krevet jer sam bila osamljena kao nikad, tisućama kilometara daleko od
Zagreba, prijateljice, sestre, mame, čak ni Dorotea nije bila blizu, da me tješi,
da mi bar ponešto kaže o toj potpunoj nepoznanici — mom suprugu. Toliko
sam se naplakala u Riju, da više suza vjerojatno ne bih ispustila ni na sprovodu
nekog bliskog na Mirogoju te shvatila jednostavnu stvar: bez obzira na
standard, čovjek može pasti u depresiju jer da nije tako onda bogati Parižani
ipak ne bi prednjačili brojem samoubojstava godišnje. Meni se to prije činilo
nebuloznim: kako netko tko je bogat i živi u "gradu svjetla" može dići ruku na
sebe? Zašto? Baš zato: što je bogat i živi u gradu svjetla. Što je izgubio svaku
želju za životom, ututkan u svoje bogatstvo. Jedva sam čekala da i deseti dan
dođe kraju, da prestanu moja lutanja hotelom, plažom, barovima, moje
beskrajne besane noći i još dulje zore (zbog vremenske razlike nakon kratkog
sna budila sam se u svitanje i satima čekala doručak, a nisam bila dovoljno
nadahnuta da meditiram nad oceanom u to doba), te da se vratimo u
zasnježeni Frankfurt, bez prstena, narukvice, tijare, bilo čega, jer sam rekla
Stjepanu da nema potrebe to kupovati u Riju, mnogo ćemo ljepše svjetlucave
stvarčice naći na Place Vendôme, na što je on rekao "dogovoreno, ljubavi", i
prijateljski me potapšao po ramenu. Kao da igramo nogomet za isti klub ili
nešto slično.
U Zagrebu nas je dočekala Dorotea, bacila se jednom i drugom u zagrljaj,
a onda prokomentirala moj zelenkasti izgled: “Pa nije ti valjda zlo u avionu?"
“Možda, malo", oprezno sam odgovorila jer nisam htjela da Stjepan pomisli
kako nisam uživala u svakom trenutku našeg medenog mjeseca. Moja taktika
u prvim mjesecima braka bila je da beskrajno strpljivo, nježno i samozatajno
čekam Stjepanov prvi pravi poljubac i odlazak u zajednički krevet. Dok smo se
vozili kući, Dorotea je rekla da je čudi što nismo otišli u Rio na karneval, na što
sam prvi puta čula Stjepana kako mrmlja o tome da bi taj izlet bio preskup. Jer
da su cijene i sedamdeset posto više u to doba. Iznenadila sam se jer u ovom
kratkom vremenu uspio je u meni stvoriti dojam kako baš nikakav novac ne
26
predstavlja problem. Kako će vrijeme prolaziti, Stjepan će sve više mrmljati o

novcu, više neće biti zlatne kartice s limitom od 100.000 kuna, ali to neće
imati neke veze s njegovom zaradom, već s uobičajenom škrtošću bogataša o
kojoj sam se već naslušala od cura koje su ulazile u takve veze. Bogataš se
novcem služi kao sredstvom zavođenja — bez obzira na to kako izgleda — ali,
jednom kad procijeni da je osvojio ženu, razmetanje prestane. Ne bi me čudilo
ako ću se za dva ili tri mjeseca opet oblačiti u Mangu, tugaljivo sam promislila.
Jedva sam čekala Gretu i Manuelu da im se isplačem na ramenu.
Međutim, one su bile napete i bilo je savršeno jasno da mi nešto trebaju reći.
"Znaš, draga, ja sam ti prošli vikend s ljubavnikom bila u Londonu", započela
je Greta, a meni se odmah učinilo da mi je netko stavio kockicu leda na srce. "I
bili smo u nekom društvu u kojem su poznavali tvoga muža. Nažalost, moj
ljubavnik je objavio da smo ti i ja prijateljice pa su odmah postali oprezni. Ali,
bilo je jasno što su htjeli reći: da obitelj njegove pokojne supruge, inače bogate
žene, smatra kako je on kriv za njezinu smrt. I premda to nisu nikada uspjeli
dokazati, nisu mogli pokrenuti postupak jer on u trenutku ženine nesreće nije
ni bio u kući i nekoliko je ljudi to potvrdilo, ali mogao se ušuljati u trenu, ubiti
je i opet izići. Posluga je imala slobodan dan, nitko ga ne bi vidio. Otiske je
mogao izbrisati."
"Što je ovo, scenarij Agathe Christie", pokušala sam se našaliti.
"Bilo bi dobro ako obitelj, potresena smrću kćeri jedinice to izmišlja, ali
nije dobro što su ovi ljudi za to znali i što se to u Londonu očito zna.
Pretpostavljam da je on zato tako naglo došao u Zagreb, bacio se na nove
poslove, oženio se. A poznata je stvar da svoju prvu ženu nije volio, već da ju
je oženio samo radi novca. Znaš, bogataši vole novac taložiti na novac, a nakon
njezine smrti štošta je naslijedio, ona je imala neke svoje fondove, dionice, bila
je moćna."
"A zašto ju nije volio", pobunila sam se, "vidjela sam je na slici, izgledala
je savršeno."
"E, to se ne zna...Točnije, i za to postoje pretpostavke, ali nisu se usudili
preda mnom to govoriti. Nisu htjeli da to sazna nova gospođa Shimich..."
"Pa nije valjda homoseksualac", promrmljala sam. "Jer, to bi se savršeno
uklapalo u prve mjesece našeg braka."
"Što hoćeš reći", rekla je Greta.
27
"Hoću reći da spavamo odvojeno, da me nije ni taknuo", rekla sam nakon

čega su me oblile suze. Mislila sam da im to nikad neću reći jer me bilo sram,
osjećala sam se nekako krivom. Psihoanaliza bi tu mogla razviti barem deset
teorija.
"Ma, nije homoseksualac, to bi ipak rekli", tješila me Manuela, "ali, neku
tajnu ima."
"Postoje takvi tajanstveni bogataši", rekla je Greta, "o čijem se privatnom
životu ništa ne zna, osim da je pomalo neobičan. Ima tako neki Niki Vero,
pričala mi je cura koja živi u Kaliforniji, iz Los Angelesa, ružni financijaš čiji je
privatni život potpuna nepoznanica, osim da ima kćer, ne zna se s kojom
ženom. Njegova kuća na oceanu jedna je od najluksuznijih u tom ne baš
skromnom kraju, poznato je da mu se upucavala Kate Moss, da je svako malo
na večeri s nekim top-modelom, ali što radi kad ne radi te što zapravo radi i na
čemu je stvorio svoje carstvo — nitko pojma nema. Kužiš? Frendica je bila na
nekom partiju u njegovoj kući na kojem se on nije ni pojavio. Zbog ružnoće ne
voli da ga se vidi, pogotovo pri svjetlu."
"Ali, znaš što", prekine je Manuela, "zašto ne pitaš njegovu sestru, neka
ti ona nešto više kaže o tome. S njom si dobra, zar ne?"
Nisam bila sigurna jesam li dovoljno dobra s Doroteom za neko takvo
pitanje. Ipak, kad smo sutradan sjedile na kavi, jer Stjepana po običaju nije bilo
doma i ja nisam znala što da započnem sa sobom, pitala sam je kakvi su njegovi
osjećaji bili prema prvoj ženi. Je li ju volio?
Dorotea me na trenutak pogledala malko zapanjeno. Naravno, pitanje
nije bilo diskretno niti bi se očekivalo od jedne dame kakva sam ja sada trebala
biti.
"Pa, čuj... to je bila neka mladenačka ljubav, sigurno... a sad... je li to baš
bilo ozbiljno... malo se prenaglo oženio."
"Hoćeš reći kao sa mnom", izletjelo mi je.
"Ne, neću to reći!" strogo je rekla. "I nema potrebe da o tome više
govorimo, zar ne?"
Iz nje je prokuljala neka zmijska hladnoća. Neprijateljstvo, nalik onome
kakvo je prema meni pokazivala njezina majka koju nakon vjenčanja nisam ni
vidjela.
28
"Tebi je jasno", dodala je nešto blaže, "da ja ne mogu kritizirati vlastitog

brata, previše ga volim."
"Ma, naravno, Dorotea", rekla sam. Nakon tog razgovora odlučila sam da
više neću biti žrtva neke čudnovate situacije.
Kad se Stjepan vratio kući, sav zadovoljan jer se sastao s premijerom koji
mu je dao "zeleno svjetlo", za tko zna što, nije htio precizirati, rekla sam mu da
bi bilo dobro da napokon počnemo spavati u zajedničkom krevetu, kao pravi
muž i žena. I da mi je malo dosadno po cijele dane samoj.
"Pa, ti bi mogla već jednom položiti taj ispit, da diplomiraš prije
tridesete", rekao je nervozno. "Zašto po cijele dane ljenčariš? Ne tražim ništa
od tebe, ni da kuhaš, niti da spremaš. Ali, čovjek bi si trebao naći neku
zanimaciju."
"Dobro, pustimo sada moj fakultet", bila sam uporna. "Pitala sam te
jednostavnu stvar: zašto ne spavamo zajedno?"
"Zato što ja ne mogu zaspati u blizini druge osobe, okej?" razdraženo je
rekao. "A treba mi odmora, jer za razliku od tebe, puno radim."
"Da, vidim da radnici tvornice o kojoj si preuzeo brigu štrajkaju. A nama
je pred kućom tvoj novi auto."
"O, pa sad ćemo se početi pozivati na Komunistički manifesf ", vidim ja.
Na Prvu internacionalu! Zadrži svoj marksizam za svoje frendice, a meni je
draži Kapital, tek toliko da znaš!" rekao je i tresnuo vratima za sobom.
Razgovor je očito bio gotov. Išao mi je na živce. Osjetila sam kako se
moje iluzije lagano urušavaju, kako od njih nastaje hrpica pepela.
Došla sam do vratiju i rekla: "Pa dobro, ne moramo spavati zajedno, ali
ne bi bilo loše da se barem poseksamo, zar ne?"
Nije odgovorio.
Baš u te lijepe dane posjetila me po prvi puta moja svekrva.
"Da vidim kako si se snašla, draga", rekla je. Svekar je nakon vjenčanja
odletio za London i nije pokazivao namjeru da se vrati. Možda njezin brak nije
mnogo sretniji od moga, gorko sam pomislila.
"Pa, lijepo mi je, ne mogu se požaliti", rekla sam.
"Lijepo izgledaš, doduše, malo si se udebljala, da nisi trudna?" pitala je.
29
"Ne, trudna nisam sigurno."

"U takve stvari čovjek ne može biti siguran."
"Ja mogu", bila sam uporna.
"Nije valjda da uzimaš kontracepciju", rekla je. "Ja zaista želim postati
baka. Stjepan mi to duguje. Kad već u prethodnom braku nije bilo ničega. Uz
to, ne znam zašto bi se ženio s tobom, osim zbog toga. Izgledaš... hm... plodno."
Uvreda, teška poput šamara.
"U pravu ste", rekla sam. "Samo što je vaš sin homoseksualac pa nema
interesa za općenje sa ženom, čak ni sa mnom."
"Odakle ti takva glupost", povikala je, "kako te nije sram takvo što reći."
"Eto, nije. Nije me sram jer taj čovjek još ni jednom nije položio ruku na
mene. Zato što je homoseksualac."
"To samo znači da ga ne privlačiš!"
"Pa zašto me onda zaprosio!"
Zašutjela je.
"Zaprosio te... jer ga je Dorotea zamolila da se oženi. Ona je... htjela da
joj brat ne bude čovjek koji samo radi od o do 24. Čak su se i kladili da će on u
roku od mjesec dana pronaći adekvatnu ženu i oženiti je."
"Tako je i bilo. Samo, žena nije baš adekvatna, zar ne, moja gospođo",
gorko sam rekla. Babuskara je uzdahnula.
"Ti si se sigurno pravila pred njim da si nešto drugo, ali ja sam odmah
znala što si. Drolja gladna novca. Ja znam što si."
"I ja znam što ste vi. Seljandura koja se dokopala novca pa misli da može
biti bezobrazna." Uživala sam u svakom trenutku tog razgovora. Ona je nakon
moje posljednje rečenice izašla iz sobe, jako rumena u licu, mrmljajući kako
će se sve to obiti meni o glavu, kako neću dobiti ništa. "Briga me", povikala sam
za njom.
I nije me bilo briga. Više ne. Nakon četiri mjeseca braka nitko me više
nije mogao povrijediti. Pogotovo ona.
Kad se Stjepan vratio kući, mislila sam da ćemo se jako posvađati. Mama
mu je sigurno prepričala našu svađu od riječi do riječi, naravno, od moje riječi
30
do moje riječi. Sigurno mu nije spomenula uvrede koje je ona sipala. Kako god
bilo, on je bio nešto bolje raspoložen nego inače. Rekao je da ćemo sutra ići na
večeru s nekim jako važnim partnerima, a da će se po svoj prilici pojaviti i
premijer. Bio je uzbuđen, vidjelo se po tome kako su mu oči blistale. I opet taj
vučji smiješak. "Daj, dođi, sjedni mi na krilo", rekao je. "Čujem da si
dobro oprala mamu."
Bila sam iznenađena. Zar je njemu zbog te svađe bilo — drago? "Pa,
nisam je baš namjerno oprala, samo sam se branila od njezina napada."
"Svakako, ona sebi uzima previše slobode", rekao je, "i drago mi je da si
joj dala do znanja kako se mora upristojiti."
Poljubio me.
Bila sam u šoku. Zar me odlučio prvi put poljubiti nakon što sam mu
izvrijeđala majku? Nešto je u toj obitelji bilo bolesno, nešto su mi skrivali. Samo
što? Uskoro sam se previše bavila time da uzvratim Stjepanu poljupce da bih o
tome razmišljala. Podigao me u naručje i odnio u spavaću sobu. Napokon smo
postali muž i žena u svakom smislu te riječi.
Za nekoliko tjedana, ostala sam trudna. Odjednom, moj brak postao je
med i mlijeko. Baš kao iz snova svake sponzoruše. Imala sam zgodnog, bogatog
muža, u kojeg sam još i bila zaljubljena — što je neočekivani bonus. Njegovi su
se poslovi samo širili, iz jedne propale tvornice odlazio bi u drugu te se hvalio
kako ju je "doveo u red." Poput svake zadovoljne supruge, nisam pitala previše.
Na jesen smo dobili djevojčicu koja je iz moje utrobe izišla s dugom zlaćanom
kosicom. Kako je imala ljubičaste oči, nazvali smo je — Violeta. Do
kraja godine potpuno sam zaboravila čudnovat i ružan početak mog braka. Čak
se i njegova majka ponešto upristojila nakon što je dobila unučicu. Moja mama
i sestra bile su dragi gosti u našoj novoj, velikoj vili u podsljemenskoj zoni. Za
moj ukus, malko premodernoj, podsjećala me na one magazine o dobrom
životu, ali Stjepan je mislio da baš tako život treba izgledati — kao magazin o
dobrom životu.
31
5.
NAKON MEDA, KRVAVA MARY I NOVE SUMNJE
Godinu dana nakon Violete, dobili smo Filipa, Stjepanovog mezimca.

Izgledali smo savršeno: lijepa žena, lijep muž, divna djeca, krasna kuća,
blagostanje. Žalila sam svoje prijateljice jer je Manuela s vremenom postala
ogorčena na svog mnogo starijeg supruga kojem se više nikamo nije dalo
putovati, a Greta je nakon više od desetljeća prekinula sa svojim ljubavnikom
i sad je bila potpuno izgubljena: ni udata, ni mlada, ni s djetetom. Njihova me
gorčina s vremenom počela zamarati pa smo se viđale sve rjeđe, a nekad im
se ne bih ni javila na telefon. Bila sam sretna, a sretnom čovjeku tuđa nesreća
lako dosadi. Kao da se boji da je zarazna. Nakon druženja sa svojim nekadašnjim
prijateljicama imala sam potrebu da se dobro oribam i pospem nekim
prahom protiv depresije, ako takav postoji. Izbjegavala sam ih, kao da su vječno
gripozne. Umjesto toga, odlazila sam s mužem i djecom redovito u Beč, Pariz,
London. Povod bi ponekad bio neka dobra izložba ili kazališna predstava,
otvaranje nekog novog restorana. Živjela sam upravo onako kako sam oduvijek
htjela. Majka bi mi nekad prigovorila da sam se umislila, da nitko nije dovoljno
dobar za mene, što nije bila istina — ili se meni tako činilo. Nisam imala živaca
niti za mamine i sestrine priče o tome kako se u ovoj državi teško živi, jer ako
je život doista tako težak, govorila sam im, zašto se onda uvijek rasprodaju
skupe kreme, kaputi u Max Mari, zašto su onda redovi za neke skupe štikle?
"Zato, Adrijana, jer tih skupih stvari ima nekoliko, a baš toliko ima i
bogatih žena u Zagrebu: nekoliko. Sve ostale su siromašne. Kako ne razumiješ?"
"Ja samo znam da kad subotom izađem na špicu ili petkom na večeru, sve
vrvi od lijepih i skupo odjevenih žena te da nisam jedina koja nosi Vuittonove
torbice, a bome nisam ni jedina koja ima Kelly i Birkin torbicu."
"A što ti misliš, koliko žena u Zagrebu ima Vuittonovu, Kelly i Birkin
torbu? Koliko vas je?"
"A što me brige!"
"Ti ne vidiš ljude kako kopaju po smeću?"
32
"Kad vidim nekoga u jadnom stanju, dam mu novac, imam i ja srce."

"Koliko mu daš?"
"Glupo pitanje. Deset, dvadeset kuna."
"A koliko trošiš na sebe? Deset, dvadeset, trideset tisuća eura mjesečno?
Koliko bundi imaš u ormaru?"
"Lidija, daj me pusti na miru. Nisam ja kriva što se ti nisi udala. Vjeruj
mi, da imaš muža kakvog ja imam, i ti bi živjela kao ja. Uostalom, nisam li ti
čak dvije svoje bunde poklonila u zadnjih godinu dana? Nisam baš primijetila
da se braniš od toga."
Zaključila sam da mi ni mama ni sestra više nisu prijateljice. Jedina osoba
s kojom sam se družila bez prestanka bila je — Dorotea, moja šogorica. Osim
što se brinula o djeci kao da im je ona majka, bila mi je ispovjednik, savjetnik
pri kupnji, moja sijamska blizanka. Ona je, kao prema nekom prešutnom
dogovoru, uglavnom živjela s nama. Bila je blaga i pomirljiva, ne pamtim da je
potaknula ijednu raspravu, pošlo joj je za rukom uvjeriti me da su odvojene
sobe ipak puno ugodniji izbor za moderne supružnike poput Stjepana i mene.
Nisam bila svjesna u što sam se pretvorila. Možda i zbog toga što sam
razvila sitnu naviku da šmrknem malo kokaina, čisto da se vječito održavam u
dobrom raspoloženju, a potom gucnem šampanjca. Nisam nikad pretjerivala s
time, ali malo bijelog praha u zlatnoj tabakeri posvuda me pratilo. Da se nađe,
zatreba li. Neki svjetski bogataši bili su naši prijatelji, jednom smo ljetovali na
jahti Juliusa Meinla u New Yorku, jadni će Julius, nasljednik imperije Meinl
propasti zbog pretjerane rastrošnosti — umislio je da može trošiti poput svojih
američkih bogatih prijatelja, a Austrija je ipak samo Austrija — objasnio mi je
Stjepan. Mi nismo imali jahtu, premda su naši zagrebački prijatelji najradije
pričali o svojim "brodovima", koliko su dugački, kamo su sve išli s njima,
ali Stjepan je to smatrao glupostima. “Radije nam uplatim tjedan dana jedrenja,
nego da se drkam svojim vlastitim brodom", bio je njegov stav.
Imali smo i prijatelja po Engleskoj, koji su od 18. stoljeća bolji dio godine
provodili po svojim ladanjskim kućama, okruženi poslugom i razmaženi toliko
da ih je vrijeđao čak i oštar zrak kad bi ga morali udisati. Njihovi pradjedovi
neopisivo su se obogatili svojim plantažama po Jamajci i trgovinom šećerom,
ukratko, bili su robovlasnici te su na crnačkoj krvi i znoju prosperirali, ali tim
finiji su bili njihovi potomci, koji su dobro znali da je nekoć stotine robova
umiralo od napora ne bi li njihovi djedovi stekli najbolju moguću naobrazbu te
33
postali moćni i utjecajni: političari, financijaši, kreatori današnje Velike

Britanije. Ponekad bi se neki posebno bogati i poznati tipovi pojavili među
njima: poput Jemime Khan, vojvode od Marlborougha, viskonta od Astora i
sličnih. Živjeli su baš kao u Altmanovom filmu Gosford Park, bez obzira što je
bilo 21. stoljeće, a ne tridesete godine prošlog stoljeća. Stjepan i ja bili smo im
egzotični ljepotani koje bi rado odveli u krevet, ako već ne, onda ih barem
gledali oskudno odjevene na rubu svojih ribnjaka. Mnogima od njih nije
smetalo kojeg su im spola ljubavnici. Jedan od njih živio je s ljubavnicom, inače
suprugom svoga najboljeg prijatelja i prekrasnim dječakom od šesnaestak
godina. U odnosu na njih, Stjepan i ja imali smo uzoran brak, premda, rijetko
su kada o tome govorili. Nisam voljela slušati šale u kojima bi se Stjepan
spominjao kao "najgori od nas."
"Pusti ih, pijani su", govorio bi mi muž kada bih priupitala što to znači.
"A i volio sam popiti kad sam bio mlad. I dobro sam izgledao pa su svi bili
zaljubljeni u mene."
"I sad dobro izgledaš i to znaš", rekla sam mu. Ipak, mučilo me i kopkalo
zašto bi se ti ljudi vječito šalili s time kako je Stjepan "najgori", a pritom bi
duhovito prevrtali očima i namigivali. Pretpostavljali su da ja — glupa plavuša
koja, doduše, nalikuje novoj izabranici princa Alberta — ipak ne znam neke
tajne o svom suprugu. Pa nije mi bilo jasno ni kako je dospio u ta visoka,
zatvorena društva. Da nije bio mason ili član neke crne lože? I dalje, bez obzira
na bliskost, toliko toga o njemu nisam znala. Ako bih ga i pitala, postao bi
neraspoložen i rekao da ga ne gnjavim glupostima.
Na jednoj pijanoj zabavi uspjela sam popričati s damom koja se
predstavljala kao gospođa Freud (ali, isticala je da nije u srodstvu sa Sigmundom
Freudom), koja se zanimala za uvjete života u Hrvatskoj — valjda je mislila da
mi svi moramo okopavati zemlju i živjeti od uroda — ali općenito je pokazivala
neku crtu ljudskosti koju kod ostalih nisam zamijetila. Bilo je to u Daylesfordu,
kod sir Anthonyja Bamforda, koji je svoje bogatstvo stekao naslijedivši od oca
obiteljsku tvornicu traktora, moto kultivatora i svih mogućih prometala
potrebnih seljacima. Danas su divizije njegovih tvornica na svim kontinentima,
a hobi mu je sakupljanje starih Ferrarija. Ukratko, bogat, rumeni Englez tipične
anglosaksonske fizionomije, s vječitim izrazom gađenja na licu. Tamo mi je
gospođa Freud, nakon petog ili šestog koktela Bloody Mary saopćila da je svima
jasno kako je moj muž ubojica svoje prve supruge, ali da to nije najgore, već da
su okolnosti tog umorstva prilično mučne, jer učinio je to na zahtjev jedine
34
žene koju je ikada istinski volio, a o kojoj se ne smije govoriti, pogotovo u

njegovom prisustvu. "Ali, draga moja, sve je to prošlost", rekla mi je gospođa
Freud, "a tvom mužu, koji je dovoljno moćan, nitko ništa ne može. Uostalom,
ima fantastičan alibi, mnoštvo svjedoka da nije bio u kući, što znaš sigurno i
sama. Valjda si bar jednom proučila sve što se može naći na Googleu, priznaj,
ha, ha", nasmijala se dama pokazavši pritom velike porculanske zube. I ja sam
se pokušala nasmiješiti, ali nije mi uspjelo. Sumnje koje sam pokopala prije
nekoliko godina, opet su uskrsnule i preplavile me. Jedva sam čekala da se
vratimo iz Engleske, da prespavam koju noć u svom krevetu pa da čiste glave
zaključim što ću. I tko je ta "jedina žena koju je istinski volio" kad znam da
sigurno nisam ja. Niti me poznavao tada niti bih ga ja ikada nagovorila
na umorstvo. Mogla sam, jednostavno, sve to zaboraviti. Riječ je ipak o
tračevima građenim na sumnjama, pretpostavkama, najvjerojatnije i lažima.
Mogla sam se pretvoriti u istraživača muževe prošlosti, angažirati nekog
profesionalca da mi pokuša što bolje rekonstruirati događaje koji mi ni samoj
nisu bili jasni, ali to me previše podsjećalo na neki crno-bijeli film s Bogartom
u glavnoj ulozi. A mogla sam, možda iskreno pitati svog muža što se događa,
zašto se priča da je ubojica. Pa nije baš da se takva stvar često za nekoga kaže.
O ljudima se priča da su lopovi, preljubnici, da ne znaju svoj posao, ali nije baš
da će vam netko uprijeti prstom u nekoga i reći "on ti je ubojica, znaš?" Opet,
bilo mi je žao započinjati razgovor sa Stjepanom, jer znala sam da će to urušiti
naše dobre odnose. Premda mi se činilo da malko previše nalikujemo TV-
reklami, on tako ljubazan, nasmiješen, mio prema djeci, ja, prava "ženica",
brižna, vodim računa o svemu, gotovo da nam gospođa koja nam dolazi
pospremiti kuću dvaput tjedno uopće nije potrebna. Kako sam uvijek voljela
kuhati, uspjela sam mu objasniti da ne moramo imati posebno kuharicu kakvu
je on držao u Londonu te mu je svakog dana kuhala tri obroka: engleski
doručak, obilati ručak, a poslijepodne mu ostavila nešto za večeru. Čak i kada
bismo imali goste, nisam se slagala s time da večeru naručujemo iz skupih
restorana jer ako smo doma, doma smo, bio je moj argument, a druga je stvar
ako vodimo ljude vani.
Premda je spominjao da će mojoj mami i sestri kupiti stan, Stjepan to nije
učinio pa su one nastavile živjeti u Novom Zagrebu, ali često bi sestra, sama ili
s mamom, dolazila k nama, igrala se s djecom po cijeli dan, a on bi joj uvijek
nešto lijepo darovao — po tom je pitanju bio vrlo galantan. Nekad bi Lidija više
smetala meni — kada bi ušla u fazu moraliziranja, nego Stjepanu, pa se on čudio
zašto se ja mrštim kada bi ona javila da dolazi. "Pa, ona je ipak teta našoj djeci,
35
a svoju nema! Pokaži malo srca!" rekao bi mi napola u šali, napola ozbiljno. Njoj
po povratku iz Engleske nisam ništa rekla o pričama koje kruže o Stjepanu jer
znam da bi se pretjerano zabrinula — poput svih "starih cura" moja je sestra
vječno oko nečega paničarila, a često bi me i zapitkivala: "Čuj, što ti znaš o
njegovoj prvoj ženi, u kakvoj je to ona nesreći poginula?"
"Bila je neka nezgoda u kući, neki kratki spoj", rekla bih joj, "znaš da se
takve stvari događaju."
Sestra bi i dalje bila nepovjerljiva.
"Nadam se da se tebi neće dogoditi neka slična nesreća", rekla bi mi.
"Zašto bi?" pitala sam. "Sretni smo, imamo dvoje djece, a ja imam neki
osjećaj da se njegova prva žena sama ubila, da nije bila sretna."
"Zašto bi se mlada, bogata žena ubila? Zašto ne bi bila sretna?"
"Valjda zato što nije sve ni u mladosti i bogatstvu."
Iritirali su me takvi razgovori, ali glumila sam savršeni mir pa i zbog
djece. Jer Violeta je bila osjetljivo dijete, koje bi se rasplakalo čim ja ne bih
imala osmijeh na licu. Čudne stvari počele su se događati malo nakon našeg
povratka iz Engleske. Jednom sam ušla u kupaonicu, u mraku pokušala upaliti
svjetlo, no umjesto da nađem prekidač, taknula sam golu žicu i — stresla me
struja. Prekidač je ležao na podu. To nisu mogla napraviti djeca jer je prekidač
bio previsoko, to nije napravila moja sestra niti Dorotea, to je mogao napraviti
— samo Stjepan ili netko tko se mimo našega znanja ušuljao u kuću. Samo,
kakav bi to "lopov" bio koji bi samo uništio prekidač i šmugnuo van? "Koja je
tvoja teorija?" pitala sam Stjepana, jedva prikrivajući nervozu. "Zašto mi se
dogodila ta mala nezgoda u kupaonici?"
"Čujem li ja to ironiju u tvom glasu?" rekao je. "Valjda nisi čula priče o
tome kako sam ženo-ubojica. Znaš kakvi su zli jezici, previše sam uspješan da
me ne bi mrzili."
"Ne, nisam čula nikakve priče", spremno sam slagala, "nego me zanima
što je s tim prekidačem."
"Gledaj, mogao je sam od sebe ispasti. Znaš da smo na brzinu finiširali
sve prije nego što se Violeta rodila. Moguće da nije bio dovoljno dobro
pričvršćen."
"Kako — pričvršćen? U zidu je rupa!"
36
"Čuj, Adrijana, ne znam. Nisam električar. Uz to, da sam te htio ubiti,

valjda bih te bacio kroz prozor ili napravio nešto efikasnije — što bih dobio od
tako malog strujnog udara?"
"Možda me moglo više stresti", rekla sam.
"Onda nemam sreće. Drugi puta, ubacit ću tranzistor u kadu dok se budeš
kupala", rekao je sa smiješkom.
Cijeli mi se razgovor u trenu učinio besmislenim. Volim ga, on voli
mene. Imamo krasnu obitelj, odličan život, zašto bi, dovraga, on baš mene
poželio ubiti? Pa nisu ovo Umorstva u Midsummeru. Krimići su ipak
fikcionalni žanr, u stvarnosti muževi baš ne ubijaju tako često svoje žene. Ili?
Sljedeća neobična situacija dogodila se nedugo nakon ove: spuštajući se
stepenicama, odjednom sam se saplela. Igračka moga sina, pačić u motornom
čamčiću, bila je u sjeni jedne stepenice tako da sam zaplesala po njoj i samim
čudom ostala na nogama, umjesto da sam se skotrljala do podnožja. Svake
večeri nakon što djeca zaspu, spremam njihove igračke. Takva sam po prirodi,
ne ostavljam ništa za sutradan. Naravno, mogao je taj pačić ostati na stepenici,
ali svog malog sina i dalje sam nosila preko tih stepenica, a da je u tom
trenu ispustio igračkicu, čula bih. Nisam ništa rekla Stjepanu, bilo mi je glupo.
Ali, odlučila sam se bar nešto malo pripomenuti Dorotei, mojoj jedinoj i
najboljoj prijateljici i šogorici.
"Čuj", započela sam. "Mi u kući kao da imamo nekog duha koji se sa
mnom šali. Jesi li čula za poltergeist fenomen?"
"Kako to misliš", pitala me.
"Mislim da se netko u mojoj vlastitoj kući sa mnom šali. Podmeće mi
igračke pod noge, maknuo je prekidač u kupaonici pa me stresla struja... čekam
što će se sljedeće dogoditi."
"Joj, Adrijana, ti si zbilja malo umorna od svega", rekla je. "Tebi treba
pošteni odmor, vidiš da si počela izmišljati stvari. Kakav kućni duh, kakvo
podmetanje."
"Čekaj", uozbiljila sam se, "hoćeš reći da ja izmišljam to što sam ti rekla?"
"Naravno da ne kažem to", rekla je. "Već da je znak velikog umora to što
ti se čini da su to povezani događaji, da oni nešto znače, da se netko igra s
tobom. Mogla bi posjetiti psihijatra."
37
Zapanjila sam se. "Ne razumijem. Zašto? Pa nisam pala u depresiju."

"Naravno da ne. Ali, dvoje male djece, velika kuća, prezaposlen muž,
manjak društvenog života..."
"Ja vodim prilično aktivan društveni život!"
"Da, s mužem. Ali, gdje je neko tvoje društvo, gdje su neki tvoji izlasci?
Gdje je tvoj, kako da kažem, ventil?"
Doista, svog "ventila" nisam imala. Možda je Dorotea u pravu. Možda
ludim, a da toga nisam ni svjesna. Nisam joj se usudila pričati o onome što mi
je rekla gospođa Freud. Htjela sam sve to zaboraviti, potisnuti. Možda je to bilo
previše za mene. Možda je Dorotea u pravu. Načeta sumnjama, počela sam
umišljati. Naša ulica nije neka prometna, zapravo je to slijepi puteljak koji se
gubi u livadama podno Sljemena, prekrasan kraj, pogled na cijeli grad, a vi
živite na selu. Tim mi je čudnije bilo kad me, dok sam izlazila u rikverc iz
garaže zamalo pokupio neki jureći, crni džip kakav nisam vidjela u onih
nekoliko kuća u susjedstvu, urbanih vila poput naše. Otkud se taj džip spustio
— iz šume? I tko ga je vozio. Stražnja su mu stakla bila zatamnjena, a po svoj
prilici i prednja. I zašto tako luda brzina? Poučena prethodnim iskustvom,
nisam ništa rekla mužu ni njegovoj sestri. Od svega toga počela sam lošije
spavati, slabije se hraniti, postala sam mršava kao kostur. Nisam poznavala ni
jednog psihijatra, a nije mi se dalo posjećivati neku budalu koja sigurno ne bi
shvatila deliktanost i složenost moje situacije. Pa ne mogu nekom neznancu
izložiti mračne sumnje koje me muče! Riječ je ipak o ocu moje djece.
Postala sam rastresena, prepustila sam se utjehi sedativa, ruke su mi se
tresle. Više nisam znala kad je dan, kad je noć, djecu sam poslala na male
"praznike" kod mame i sestre, objasnila sam Stjepanu da se bolesno osjećam i
da neću da me gledaju takvu. On me i tako jedva poslušao, zaokupljen svojim
novim karijernim pothvatima. Ušao je u biznis sa zemljištima. To se, koliko
sam shvaćala, prirodno nastavljalo na njegov prethodni "biznis", jer trebalo je
sve te napuštene hale propalih tvornica nekome prodavati ili iznajmiti za dobar
novac, a od nekih je ljudi iz samog vrha vlade, jasno nam je kojih, dobio
direktan poticaj. Gadilo mi se što nisam (dovoljno) glupa plavuša i što uviđam
da je moj muž u vodama čistog lopovluka. Ali, kako je moguće da taj lopovluk
ima podršku od vodstva države. Što je ovo, banana-republika, pitala sam se.
Oko nas su se okupljala raznolika "sumnjiva lica." Njegovi novi prijatelji redom
su bili zainteresirani za kupnju i prenamjenu zemljišta. Jedan, koji je već
imao golf-teren, sanjario je o još jednom, a očito i meni jer tom sam se
38
gospodinu Daliboru N. toliko sviđala da se ni pred Stjepanom nije mogao

obuzdavati. "Bože, sve love koju sam zaradio odrekao bih se zbog tvoje žene",
govorio bi. Ili: "Da imam takvu ženu doma, ne bih nikad izlazio." Stjepan
se tome smijuckao, ali Daliborova opsesija sa mnom sve mu se manje sviđala,
znala sam to. Vagao je u glavi koliko mu je Dalibor potreban i može li bez njega.
Čovjek poput Stjepana doista nije ovisio o nekakvom golferu, kako ga je
posprdno zvao preda mnom. "Golfer se, izgleda, zaljubio", rekao je. "Mislim da
ga više nećemo pozivati na večere." Donekle mi je laskala njegova ljubomora,
ali ne dovoljno da bih iz toga zaključila kako me moj muž i dalje beskrajno voli.
Dapače, opet sam ušla u fazu u kojoj sam osjećala da gubim
Stjepana. Odnedavno smo opet prestali sa seksualnim odnosima. Kao da je sve
to činio samo da dobijemo djecu. Cijelu tu anegdotu s golferom uskoro bih
zaboravila jer nije se dopao ni meni niti mom mužu, da mi nakon nekih tjedan
ili dva za oko nije zapela osmrtnica s njegovom slikom: obitelj i prijatelji
žalili su za njegovim "naglim odlaskom."
"Jesi li vidio ovo?" rekla sam Stjepanu. "Naš golfer je mrtav."
"Da, znam. Poginuo je na autoputu. Jednostavno je pao s ceste." Suho se
nasmijao. "Mora da je fantazirao o tebi pa je zaboravio prilagoditi brzinu."
Sledila sam se. Opet — nova sumnja. Je li Stjepan ubio Dalibora? Čisto
onako, iz hira? Jer, tko ubije jednom, može ubiti još jednom, i još. Na idućoj
večeri lijepo me pogledavao neki Gordan, ali sam od pustog straha da i on ne
završi poput Dalibora odglumila glavobolju i povukla sam se u sobu. No, kako
sam taj dan uzela nešto kokaina, nije bilo šanse da zaspem. Stoga sam se bacila
na Google i neumorno pretražila sve što se moglo naći o mojoj prethodnici,
Gloriji Shimich.
39
6.
SVE JE DUBLJI MRAK OKO MENE
Zašto sve to nisam učinila već prije, ne znam. Ali, cijeli je slučaj jedno
vrijeme vladao novinama, kao i tabloidima koji su se kleli u to da je moj muž
imao prste u tome. Kako to da ih nije tužio, pitala sam se, i zaradio milijarde.
Eventualno zato, pomislila sam, što je navijao za to da se događaj što
prije zaboravi. I naravno, dva tjedna nakon tragedije u luksuznoj kući u
Knightsbridgeu, cijela se priča lagano ispuhala. Muž, egzotični stranac iz
balkanske državice čije ime jedva da se znalo, jest nevin, nije ga bilo ni blizu
kući, bio je zaključak čak i najupornijih. "Ne možemo ga prozivati samo zato
što izgleda kao negativac” pisalo je u drugom tabloidu. I to je bila istina: moj
muž izgledao je kao negativac. A što ako je potpuno nevin? Nisam ni čula kad
je ušao u sobu i došuljao mi se iza leđa. Uostalom, u moju je sobu jako rijetko
zalazio. "O, pa ne boli tebe glava baš tako jako", rekao je tiho i pogladio me po
ramenima. Osjećala sam se kao da me taknula smrt. Shvatila sam da je on
dovoljno jak da učini sa mnom što god želi. Da me baci s balkona, recimo. U
glavi su mi bljeskale scene iz Hitchcockovih filmova. Osjećala sam se kao
plavuša predana na milost i nemilost nekom jezivom ubojici. Kao da se ova
soba s kupaonicom odjednom preselila u zloglasni Barnsov motel iz Psiha.
"Što ti je, sva se treseš", odjednom je rekao.
"Možda sam malo pretjerala sa stimulansima", prošaptala sam.
"Hajde, nemoj mi reći da pretjeruješ s bijelim", šaptao je, "rekao sam ti da
je to samo za igru, a ne za ovisnost. Ti si velika curica."
"Znam", rekla sam. "Ali, možda sam večeras malo pretjerala."
"Treba ti hladni tuš", rekao je i povukao me prema kadi. Zamalo sam
vrisnula od užasa. Ubit će me, ubit će me, kao Psiho, jurilo mi je kroz glavu.
"Adrijana, što ti je, sva si ukočena", rekao je. "Da zovem Hitnu?"
"Ne, samo ću prileći i to je sve."
Slegnuo je ramenima i izašao iz sobe.
40
Čim je zatvorio vrata, na prstima sam im se približila i zaključala ih.

Potom sam zaključala i balkonska vrata. I vrata od ormara. Poludjela sam.
Očito sam poludjela. S tom nelagodnom mišlju legla sam u krevet i pokrila se
preko glave.
Sjetila sam se svojih prijateljica kojima se već tako dugo nisam javila. Zar
ne bi bilo divno da provedem s njima vikend u Opatiji? Da se prepustimo
čarima nekog wellnessa, potom se najedemo ribe i školjki u Plavom podrumu,
naspavamo se, tako da sve zaboravim. Nazvala sam Gretu. Telefon je bio
isključen. Manuela nije odgovarala na pozive i poruke. Sama sam kriva: uopće
ne znam što se s njima događalo u posljednjih šest mjeseci. Tu negdje putevi su
nam se posve razišli, uglavnom radi mene. Preostala mi je samo Dorotea, samo
s njom mogu otići na taj izlet. A djecu će mi pričuvati Lidija i mama. One mogu
doći tu, u našu kuću, Stjepan se neće buniti. Kad sam ga pitala smijem li s
Doroteom otići na koji dan u Opatiju, objeručke se složio. Rekao je da je
to divna ideja, da ću se sigurno oporaviti na tom putu. Jer da vidi kako već dulje
vrijeme nisam dobro. Možda je to neka vrst postporodiljne depresije, rekao je.
Ženama se, naime, dogodi da polude nakon što rode, pogotovo dvoje djece
u tako kratkom razmaku. Znala sam da me ne muči nikakvo postporodiljno
"stanje": svoju djecu rodila sam jednostavno, kao mačka. U trudnoći nisam
imala nikakvih problema. Djeca su spavala cijele noći i nije mi se dogodilo kao
drugim majkama da bdijem nad njima iz ovih ili onih razloga. Moja mama i
sestra čudile su se tome kojom sam lakoćom postala majka. Intimno sam
vjerovala da su mnoge zastrašujuće priče o porodu i majčinstvu izmislile same
žene, ne bi li samima sebi dale na nekoj važnosti. To, naravno, nisam mogla
nikome reći. Tog jutra kad je Dorotea došla po mene, iznova sam protrnula. Po
prvi puta vidjela sam je u golemom crnom džipu, prokleto nalik onome koji
me zamalo došao glave na izlazu iz garaže. Koliko sam znala, Dorotea je
vozila omanji sportski mercedes, ali ovaj joj je auto, rekla je, praktičniji za
putovanje. "To nam je kao da cijelo vrijeme sjedimo u dnevnoj sobi i tračamo",
nasmijala se. I ja sam se nasmijala, ali ruke kojima sam hvatala vrata bile su
ledene i u dnu duše baš ništa mi nije bilo smiješno. Morala sam paziti da se
ne rasplačem kad sam vidjela na prozoru mamu i sestru kako mi mašu ručicama
moje djece: možda se ne vratim s ovog puta, proletjelo mi je kroz glavu.
Dovraga, zašto, pomislila sam, zašto bi me ti ljudi htjeli ubiti? Nemam nikakvo
nasljedstvo koje bi Stjepanu bilo zanimljivo, osim stančića u Novom Zagrebu i
nešto ostataka stare slave u podrumu — maminih skupih kaputa i čizmi, bundi
i šubara, koji polako trunu. Nemam nikakvu tetu u Australiji koja mi se sprema
41
ostaviti milijune. Nema nade da ću ikada dobiti na lutriji jer ju i ne igram. Gdje
je tu motiv, pitala sam se dok smo jurile autoputom i slušale muziku, srećom,
jer nije mi se dalo pričati. Koji je motiv ubiti neku ženu koja bi, ako bi je se
pristojno zatražilo, i tako sama otišla?
Tako je. Odlazak. Dok su oko mene promicala plavetna brda i livade,
palo mi je na pamet da bi najjednostavnija stvar bila — zatražiti razvod.
Sporazumno, prijateljski se razići sa Stjepanom, ne tražiti ništa osim
alimentacije za djecu, jer i tako ne pamtim kada sam posljednji puta — i jesam
li ikada — uživala u njegovom bogatstvu. Dorotea i ja odsjele smo u
prekrasnom, malenom austrougarskom hotelu iznad Lovrana u kojem je,
prema ocjeni mnogih, bio smješten jedan od najboljih restorana u ovom kraju,
s ionako odličnom ponudom. Čak tri konobara lebdjela su oko nas te večeri,
točila nam Kozlovićevu Malvaziju i šopala nas fužima, ombolom i sličnim
čudesima. "Zašto se ti još nisi udala", pitala sam Doroteu, "što čekaš?"
"Možda bi me trebala pitati koga čekam? U svakom slučaju, nekoga koga
još nisam dočekala."
"Pa, postoji li uopće muškarac u tvom životu s kojim bi voljela dijeliti
dobro i zlo, kako se kaže?"
"Naravno da postoji."
"A tko je on. Mogu li pogađati?" pretpostavljala sam da znam nekoliko
faca kojima se moja šogorica sviđala, a i oni njoj.
"Pustimo sad to", rekla je i zagledala se kroz prozor. “Pogledaj kako
proljetne maglice lebde oko hotela. Čudesno."
Dorotea mi je možda bila najbliža žena na svijetu, a ništa o njoj nisam
znala. Opet, nakon što smo malo popile i opustile se, čudila sam se sebi što sam
u onakvoj samrtničkoj napetosti otišla na izlet.
Te noći ležale smo svaka u svom krevetu i razgovarale.
"Ja već dugo nisam dobro, psihički", rekla sam. "Nešto se događa sa
mnom, imam čudan osjećaj da me netko želi... ubiti."
"To je neka vrsta manije", rekla je Dorotea, "ali ja te razumijem. Do tebe
su stigle priče i tračevi o mojem bratu i to te uznemirilo. Svi smo mi krvavi pod
kožom. Možeš zamisliti koliko ljudi mrzi mog brata. Tako mlad, tako
uspješan... Evo, dok mi tu ležimo, on je na večeri s premijerom."
42
"Ozbiljno? Nije mi ništa rekao o tome."

"Zašto da ti govori? Ti bi možda zaključila da ti je dužnost otići s njime
na tu večeru i propao bi nam izlet."
Možda bi mi bilo zanimljivo sjediti s premijerom za istim stolom,
pomislila sam, ali taj komentar nisam izgovorila.
"A o čemu će razgovarati s premijerom?" oprezno sam pitala.
"O širenju posla. O novim mogućnostima zarade. Ti znaš da ovdje novac
raste na granama, samo što ga ljudi baš i ne vide."
"Očito ga ne vide, inače ne bi bili toliko siromašni."
"Ma, ljudi ti ovdje ne žele raditi", rekla je Dorotea. "A moj brat i ja navikli
smo na to kako se vani radi. Koja je to satnica i kakav je to odnos prema poslu".
Nisam baš bila sigurna da Dorotea radi dvanaest sati dnevno. Koliko sam
znala, ponekad bi Stjepanu služila kao tajnica, prepisivala bi mu neke
dokumente ili odlazila s njime na sastanke, ali baš da sam je ikada vidjela
zaposlenu — i nisam. On joj je očito davao dovoljno da doista nije
morala misliti o tome da sjedne za neki uredski stol i od tamo se ne miče šest
dana tjedno. Živjela je u Dalmatinskoj, u golemom dvoetažnom stanu
sređenom tip-top, "na pariški način", kako je voljela reći, imala je, u što sam se
upravo uvjerila, dva luksuzna automobila, a nije joj nedostajalo ni haljina
i nakita. Zapravo, ništa joj nije nedostajalo. Osim — nekakvog partnera. Jesu li
se Dorotei lokalni muškarci činili prelošim za nju? Ništa od toga je ne bih pitala,
ni za živu glavu.
Sutradan smo nakon wellnessa šetale uz more, obje s divnim osjećajem
da imamo posve novu kožu, kosu, lice... da smo potpuno obnovljene i
pomlađene, gipkih kostiju i savršeno opuštene. I zaista, po prvi puta nakon
dugog vremena činilo mi se da je sve na svome mjestu, pogotovo — moji
živci. Dorotea se prisjećala jednog davnog putovanja u New York sa Stjepanom
te kako je inzistirao da joj kupi neku Chanelovu torbu od 6.000 dolara, a njoj
se to činilo previše jer u njujorškome Saksu stvari su doista pet puta skuplje
nego, recimo, u Chanelu u Parizu ili u bilo kojem europskom Chanelu. I tako
ga je Dorotea odgovarala od tog čina, ali on se nije dao "krstiti” te joj je
naposljetku kupio tu torbu, koja se Dorotei činila "precijenjenom."
43
"Ništa, samo golema, crna torba u trenutku kad su predimenzionirane

torbe tek dolazile u modu, brdo kože s Chanelovim znakom u koji sam valjda
mogla smjestiti cijelu sebe ili leš njegove bivše žene, ha—ha—ha.”
Srce mi se uzlupalo. Čemu ta neumjesna, neukusna šala.
"Nije mi smiješno." rekla sam dok mi je krv navirala u lice.
"Kako ne razumiješ, s nekim stvarima koje nas tište moramo se šaliti."
"A što mene tišti?"
"Tebe tišti smrt Stjepanove prve žene. Oko toga si ispreplela cijelu priču.
Počela si svašta umišljati. Što misliš, da ja to ne vidim? Pa ne trebaš ti govoriti,
svaki dan te promatram kako sve dublje toneš u neki mrak. U kojem je moj
brat krvnik vlastite žene. Rekao mi je da si čak guglala britanske tabloide. Pa
čemu to?"
Iz Dorotee je kuljao bijes.
"Kako uopće možeš za nešto tako grozno sumnjičiti čovjeka koji ti je sve
u životu pružio, brine se za tebe i djecu najbolje što može, vjeran ti je,
privržen..."
"Otkud ti znaš da je on meni privržen", prasnula sam. "Što ti znaš o
njegovoj privrženosti! Uopće se ne seksamo, ako želiš znati."
"Čovjek je umoran, radi više poslova istodobno."
"Hoćeš reći, pljačka na sve strane."
Nakon te rečenice, Dorotea mi je opalila zvučnu šamarčinu. Uzvratila
sam joj. Bile bi se počupale tamo, na romantičnom šetalištu, da nam objema
nije postalo smiješno.
"Čekaj, što nas dvije radimo? Tučemo se?" rekla je. “Pa jesmo li mi
normalne? Ili smo potpuno lude?"
Sad sam se i ja počela smijati.
“Ja nisam normalna", rekla sam. "Ne znam za tebe." Nastavile smo dalje,
bez riječi. Očito se među nama oslobodila neka golema, neizgovoriva energija,
godine potiskivanja komentara, onoga što zaista mislimo. Hoćemo li
nakon ovoga biti bliskije? Manje bliske? Pojma nisam imala. I baš dok je padao
mrak, odnekud se stvorio Jakša, jedan od Stjepanovih partnera kojeg sam
intimno smatrala najzgodnijim. Da ga sada ne opisujem jer svi zgodni muškarci
44
prokleto nalikuju jedan drugome, onako bujnokosi, kestenjasti, bez trbuščića,

prorijeđene kose i sličnih boljki prosječnih tipova.
"Opa, komadi, kamo ste krenule?" počeo je.
"U zabavu i provod", rekla je Dorotea. "A vi, sastajete se s ljubavnicom?"
"Pun pogodak", rekao je Jakša. "Pogotovo ako ste vi moje ljubavnice.
Moram priznati da se ne bih žalio", rekao je i zadovoljno nas odmjerio. "Dame,
izgledate senzacionalno."
"Kako i ne bismo", rekla sam, "kad se cijeli dan samo odmaramo."
"Zašto ne odemo na neku finu večericu u Najade?" rekao je.
"Žao nam je", rekla je Dorotea. "Imamo već neke dogovore."
"Sad je na meni red da budem sumnjičav", rekao je. "Mislite da je lijepo
prema Stjepanu da dok on radi vi tu hladite jaja?"
"Ovdje smo s njegovim blagoslovom", rekla sam ponešto hladnije nego
što sam htjela.
"Dobro, neću vas onda više zadržavati", rekao je ponešto zamišljeno i
nestao.
"Samo nam je on trebao", rekla je Dorotea.
"Pa da. Običan mafijaš", rekla sam.
"Kako misliš — mafijaš?"
"Pa što je čovjek koji mafijaškom lovom mešetari na burzi? Pere njihovu
lovu tako što njome kupuje dionice? Nije li on i sam mafijaš?"
"Nije uopće, Adrijana, ne pričaj gluposti. I što bi Stjepan radio s takvim
tipom."
"Kako misliš — što. Dobro mu dođe tip koji stalno ima žive love na
raspolaganju. Kad mu ustreba keša za neko zemljište, ovaj mu donese torbu na
lice mjesta, ako treba u ponoć."
"Ma, otkud ti to", zbunjeno će Dorotea. "Iskreno sumnjam da ti je Stjepan
to pričao."
"Nije mi pričao, ali čula sam ih na telefon. Ali, nema brige. I Jakša je
dobar s premijerom."
45
"Kao Stjepanova žena ti ne bi trebala imati tako loše mišljenje o njemu i

njegovim poslovima. On svoj novac zarađuje časno."
"Ma, naravno", rekla sam. U trenu mi je postalo dosadno. Idućeg trena,
shvatila sam zašto me Stjepan eventualno želi ubiti. Previše sam dobro
razumjela čime se on zapravo bavi, premda mi nikada nije pričao o tome.
Možda ga je bilo strah da ga jednog dana ne prijavim policiji ili da ne dam neki
intervju za novine jer i tako su me stalno zvali. Bogata, lijepa, pametna, govorili
su, još uz to — apsolventica na Filozofskom. Što je smiješno, jer kakva je to
apsolventica u tridesetima? Očito ne neka ambiciozna. Stjepan se prevario u
meni. Mislio je da sam prsata plavuša koja će cijeli život zuriti u njega
zaljubljenim plavim očima, čak i kad on bude ubijao za našu sigurnost, a nije
se nadao nekolicini mojih sarkastičnih komentara i nepovjerljivih rečenica iz
kojih se vidjelo da u njemu ne vidim baš nikakvu moralnu vertikalu, nego
dapače — nemoralnu horizontalu.
Nisam bila glupača, u tome je bio moj problem. I, eventualni razlog za
odstrel. S izleta sam se vratila riješena da ću do kraja godine biti rastavljena
žena. Briga me. Ne osjećam se ugodno u ovom životu, u ovoj koži. Osjećam se
loše. Ne želim više Stjepana. Nisam ga nikada ni voljela. Samo sam se opijala
idejom toga kako smo lijep i bogat par. A sve je to privid: izvana je možda bilo
lijepo, iznutra, sve je bilo ružno. Kad sam prvi puta natuknula Stjepanu razvod,
nekih mjesec dana nakon izleta s Doroteom, pravio se da ništa ne čuje. "Draga,
u PMS—u si, ne znaš što govoriš", tiho je rekao i zagledao se u čašu koju je
držao u rukama. S njegovim omiljenim Bloody Mary koktelom. Uvijek smo u
frižideru imali po nekoliko kartona soka od rajčice. Mrzila sam sok od rajčice.
Spomenula sam opet taj nesretni razvod dok smo žurili u Beč na neku izložbu
u Albertinu, a potom na večeru s nekim njegovim prijateljima — bankarima.
"Čuj, ako ti je baš tako strašno, razvedi se", rekao je hladno, "ali djeca
ostaju meni, to ti je jasno."
"Odakle ti to da djeca ostaju tebi?"
"Pa što im ti možeš priuštiti? Kakvo odrastanje, kakvo školovanje? Čime
ćeš ih hraniti? Nemaš ni dana radnog staža. Ne znaš ništa. A u predbračnom
lijepo piše da se odričeš svega što sam stekao prije našeg braka te vlastitim
radom tijekom našeg braka te da ćeš biti zadovoljna jednokratnom isplatom od
100.000 eura.”
"Pa nekako ću se snaći", rekla sam.
46
"Nekako ćeš se snaći? To je tvoje rješenje za djecu."

"Djeca idu s majkom", tiho sam rekla.
“Objasni to mom odvjetniku, stručnjaku za očeve koji žele svoju djecu
imati uz sebe."
Dok smo se približavali granici, suze su mi potekle. Pa ne mogu ja živjeti
bez Filipa i Violete. Bez njihovih ručica oko moga vrata. Je li moguće da bi
Stjepan doista mogao to učiniti? Uzeti mi djecu? Naravno da bi mogao. On je
opasan čovjek.
"Hajde, draga, najbolje da zaboravimo taj glupi razgovor", rekao je.
"Umorni smo i nervozni, i ti i ja. Ti znaš da si ti ptičica kojoj je mjesto u našem
gnijezdu". Pogladio me po koljenu. Tužno sam se zagledala kroz prozor.
Možda je u pravu.
47
7.
POSLJEDNJE PUTOVANJE U VENECIJU
Nekih mjesec dana nakon susreta u Opatiji, opet sam naišla na Jakšu.
Upravo sam žurila kući punih ruku vrećica, bile su to namirnice i jedna
kobaltno-plava marama iz Max Mare kojoj nisam mogla odoljeti. U redu, i
parfem, nova verzija Chanela 5 od koje se nisam mogla odvojiti otkad sam je
prvi puta namirisala. Koliko god mi se gadio Stjepan, još uvijek mi se nije gadila
njegova Rotary kartica koju bi mi na dane ostavljao, valjda kad bi procijenio da
sam prethodni dan bila "dobra", no uglavnom je ne bi bilo na stolu u kuhinji.
U te dane morala bih se snaći sama, što nije bilo tako jednostavno jer moji
prihodi su bili — nula. Stjepanu se gadila ideja da se vratim na televiziju, a
umro bi da mu kažem da su me zvali da poziram za Playboy, uostalom to nije
bila nikakva lova, gledajući iz njegova kuta. Ponekad bi me pitao što je
s faksom, ali po tom sam pitanju ja nekako izgubila volju. Ne znam kako bih uz
naš tempo života, putovanja, djecu, goste, uzela knjigu i učila. Izračunala sam
da smo samo od početka godine — a bio je tek četvrti mjesec, godina 2009.,
barem osam puta bili u Parizu, ali to ne znači da ćemo tako lako srušiti
prošlogodišnji rekord od preko dvadeset boravaka u gradu svjetla, onda nešto
malo u Londonu — otprilike desetak puta, što i nije tako puno za nekoga tko
je tamo živio, poznavao hrpu ljudi, studirao, radio, ženio se, pokopao ženu
kojoj, koliko ja znam, ni jednom nije bio na grobu. Obitelj njegove pokojne
žene? Nikad nisam čula da ih spominje. Jednom je neka lijepa gospođa tamnije
puti zastala pred nama u Bond Streetu, pogledala Stjepana kao da vidi sablast,
ali on se napravio kao da je ne primjećuje. Kad sam se okrenula, vidjela sam da
i dalje stoji na mjestu i gleda za nama, ali to je samo jedna Latinoamerikanka,
tješila sam se, jedna od tisuća njih u Londonu. Otkrili smo radosti Savoya, u
kojem će Duran snimati svoj novi spot, London mi je bio draži od Pariza,
londonski parkovi, nizovi bijelih kuća i lakiranih vratiju, Harrods, Selfridges,
osjećaj da bih na svakom uglu mogla sresti Hercula Poirota koji će mi reći kako
je zapravo izgledala smrt Glorie Shimich. Naravno, bez prestanka sam uživala
u novcu, premda si to nisam htjela priznati. Nisam bila nikakva robinja
shoppinga, ali ideja da mogu kupiti što god poželim, pa makar jednu jedinu
48
stvar, Pradino krzno ili Jimmy Choo štikle koje zapravo izgledaju pomalo
seljački, Chanelovu haljinu ili novu liniju Vuittonove torbe, sada nešto manju
nego prethodnih sezona, ispunjavala me dubokim zadovoljstvom, kao da
tonem u golemi jastuk punjen perjem i nestajem u njemu. U tom bi se jastuku
topila tuga, nestajale bi sumnje, jad, bijes, strah, sve, sve bi nestalo na tim našim
kratkim putovanjima, da bi me po povratku u Zagreb dočekalo. Prestala sam
voljeti svoj rodni grad, ostala sam bez uspomena, a nove nisam dobila. Osjećala
sam se kao da nastanjujem video-spot, podjednako nestvarna. Jakšu sam srela
u nekom takvom raspoloženju, između Ritza i Savoya, nakon svađe s mamom
da previše ostavljam djecu na brigu njoj, sestri, svekrvi i Dorotei, s čime se
nisam slagala jer osim tih vikenda non-stop sam bila s Violetom i Filipom,
doslovce se nismo razdvajali.
"Lijepo te je vidjeti", rekao je, što me nije oborilo s nogu jer sam vječno
dobivala komplimente.
"Molim te, popij jedno brzo piće sa mnom", rekao je, premda je bilo jasno
da žurim kuhati ručak.
"Uh, dobro", rekla sam. "Ali, pet minuta."
Sjeli smo u najbliži kafić i naručili kave. Naravno da nije bilo mog
omiljenog bečkog melangea, ali tko mi je kriv kad sam razmažena čak i po
pitanjima kave.
Buljio je u mene tako da mi je bilo neugodno. Neće mi valjda predložiti
da mu postanem ljubavnica. Zar mi na licu piše da sam nezadovoljna?
"Čuj, Adrijana, za par mjeseci dogodit će se jedan totalni preokret u
državi", rekao je. Sad je na meni bio red da se zabuljim u njega. Zašto sam ga
tako krivo procijenila? Tip mi se uopće ne uvaljuje.
"Vrijednosni sustav kakav danas poznajemo više neće postojati. Mnogi
će završiti u zatvoru. Pa i tvoj Stjepan, ako se ne pribere. U njegovom slučaju
bilo bi najbolje da se vrati u London još dok može. Tamo ga nitko neće dirati.
To je moja preporuka."
"A što će se dogoditi? Što je to tako strašno?"
"Ne mogu ti reći. To uglavnom ne zna nitko osim... nekih mojih ljudi",
neodređeno je rekao.
49
"Svakako, biznisu s nekretninama loše se piše. Više ih nitko neće

kupovati, a eventualne nepravilnosti strogo će se nadzirati. Cijeli, da tako
kažem, hranidbeni lanac tog biznisa će propasti. Razumiješ?"
"Da. Mi smo svoje carstvo sagradili na nepravilnostima, zar ne", ironično
sam rekla.
“Pretpostavljao sam da nemaš iluzija. Bogatstvo je danas..."
“Bogatstvo je danas samo u kriminalu, zar ne?" rekla sam.
“Bogatstvo je danas, kao i uvijek, za pametne", rekao je. U tom trenu iz
njega je prokuljala silna umišljenost, ista kao i Stjepanova. “A prosječnima
preostaje da se brinu oko svake kune."
“Tako je", rekla sam.
“Čujem li ja to ironiju?"
“Možda. Ovisi. Uostalom, tko sam ja da budem ironična", rekla sam.
“Stjepan mi se više ne javlja. Misli da sam ja zeznuo neki posao. Ali, ja
vam kažem: vratite se u London. Tamo živite, školujte djecu. On neka zaboravi
Hrvatsku... do daljnjega. Tu će sljedećih nekoliko godina biti nemoguće."
“Zašto?"
“Vidjet ćeš. Vjeruj mi."
Nakon toga smo ustali od stola i otišli svatko u svojem smjeru. Umjesto
kratkog flerta koji mi je unaprijed išao na živce, čula sam ovo uznemirujuće
proročanstvo. Ali, zašto bih ja trebala bježati pred ičim? Ja se, za razliku od
Stjepana, ne bavim baš nikakvim sumnjivim poslovima. Sjedim doma i igram
se s djecom. Opet su u meni prokuljale misli o razvodu. Sada, možda jače nego
ikada. Na kraju ću poput Stjepanove bivše supruge živjeti u Londonu, još ću
biti pokopana na istom groblju, možda i u istom grobu — ne želim to. K vragu
i Stjepan i njegov novac. Samo, ona grozna prijetnja o uzimanju djece potpuno
me sledila. A što bi tek bilo da ih odvede u London, a ja da ih viđam jednom
godišnje? Ne bi me ni trebao ubiti, umrla bih od tuge. Kako ću sada
prenijeti Stjepanu Jakšinu poruku bez da se posvadimo? On nikada nije volio
moje aluzije — prilično brojne i oštre — na njegov posao. Jedini mu je bio
odgovor da sam ja posve beskorisna, da ne radim ništa. A on ustaje svakog jutra
u šest i vraća se doma u devet navečer. "To je radno vrijeme
viktorijanskog tvorničkog radnika", govorio je, "protiv kojeg se borio
50
Marx. Ali, bez muke nema ni posla. A samim time ni božjeg blagoslova." Smrzla
bih se kad bi Stjepan govorio o "božjem blagoslovu". Za njega je "blagoslov" bio
jedino — novac. On je bio cilj svog kretanja, svaka njegova misao vodila je ka
— stvaranju novca. Gadilo mi se to, pogotovo kada bi na nekom našem
putovanju pitao nije li neka haljina malko preskupa jer njemu ni jedan terenac
nije bio preskup, nikakvo odijelo nije bilo preluksuzno, a poput nekog
playboya, na malom je prstu nosio oveći briljant. Iz toga se vidjelo da je ipak
seljačina, bez obzira na njegovan izgled i obrazovanje. Tim više.
Početkom lipnja 2009. otišli smo u Veneciju u koju, na moju veliku
žalost, nismo tako često odlazili, bez obzira što sam taj grad voljela više od
ostalih zajedno. Melankolična pozornica za turiste, mrtvo mjesto koje pripada
nekim prošlim vremenima, a opet ta neutješna ljepota, kamena čipka, mostići,
živahni promet manjih i većih brodića, nebo kao sedef. Raskošni, ali uvijek
ponešto patinasti hoteli, kako i ne bi, kad je riječ o palačama iz 15. stoljeća, tu
je uvijek bilo prašine, paukova, osim ako ne odete u dobro ispolirani Cipriani
koji je bio drag Stjepanu, bogataški raj na drugoj strani kanala, s pogledom na
kupolu svetog Marka i na Campanille, uronjen u vrt iz kojeg izviruju paviljoni,
bazeni, u nekom svom svijetu iz kojeg vas do grada voze brodicom preko
uzbibalog zaljeva San Marca ravno do Floriana ili do vašeg restorana na krovu
Danielija ili do Harry's bara koji i dalje uzgaja uspomene na Hemingwaya ili
do vaših novih zlatnih sandala iz Ferragama ili do čarobnog dućančića u kojem
se prodaju umjetnički izrađena lutkarska kazališta od oslikanog kartona:
idealan rođendanski dar za moju Violetu. Osim toga, poželjela sam da još
jednom Stjepan i ja budemo par, ljudi koji se vole, da ne budem samo žena koja
se sviđa njegovim prijateljima, atraktivna pratilja uvijek savršenih noktiju i
kose, da malo izađemo iz začaranog kruga oživjele TV-reklame, ako je to
moguće.
Ali, čak i u Veneciji su se stvorili neki lešinari — poslovni partneri, neki
užasni tipovi iz Austrije s kojima smo proveli cijelu dosadnu večer tijekom koje
su oni bez prestanka razgovarali na njemačkom, a ja... ne znam njemački.
Možda sam popila koji Bellini više, tako da sam jedva oteturala u hotelsku sobu,
premda sam znala da Stjepan mrzi pijane žene. I nije me bilo brige. Sigurno
nije bio dobar trenutak da mu kažem ono što sam čula od Jakše, pogotovo ne
onim riječima koje su mi u taj tren pale na pamet:
"Znaš, još malo i bit će sudnji dan za lopove."
"Ne volim kad si pripita, rekao sam ti sto puta."
51
"A još sam i šmrknula dva—tri puta..."

"Ipak si ti majka dvoje djece. Malo samopoštovanja."
"Kakvo samopoštovanje? Muž mi je lopuža."
Nikad me nije udario. Sada mi se učinilo da napeto razmatra tu
mogućnost. Stajao je nasred sobe u tišini, a onda slegnuo ramenima i otišao u
kupaonicu. Krenula sam za njim.
"Jakša mi je rekao."
"Što ti je rekao? Osim toga, ne volim da se s njime družiš. On je opasan
čovjek."
"Ja volim opasne ljude, što ćeš. Rekao mi je da moramo pobjeći u London
dok još možemo."
"Ja da pobjegnem u London? Ha — ha. Jakši smeta što sam ja uspješan
poslovni čovjek. Pa ja sam njega stvorio! Inače bi bio sitan gangsterčić."
"Jakša je rekao da će se nešto strašno dogoditi."
"Baš me zanima što. S obzirom da sam jučer večerao s premijerom, valjda
bih znao iz prve ruke, zar ne? Je li tebi jasno na kojoj se razini odvija moj posao?
Na najvišoj mogućoj! Svi su tu uključeni: politika, mediji, svatko tko išta znači
u ovoj državici. Dobro sam ti rekao! Tu je samo trebalo doći i brati novac sa
stabala! A ti, ako te strah, pobjegni kamo hoćeš, priušti si bijeg u skladu sa
svojim prihodima...recimo, u Bjelovar, ha, ha."
"Gadiš mi se!"
Okrenuo se prema meni i zgrabio me za vrat. Učinio je to nepojmljivo
brzo. Držeći me za vrat, prikovao me uz zid kupaonice
"A znaš li koliko se ti meni gadiš? Odvratna, rastrošna BABO! Ja
SANJAM o tome da te ubijem. SANJAM o tome svake noći."
I dalje mi je stezao vrat.
"Da te UBIJEM kao onu prethodnu. I kao još jednu prije nje za koju nisi
čula jer nismo bili u braku. I još jednu prije...VOLIM UBIJATI BABE! SVE STE
ISTE! BOLESNE. SAMO ŽELITE LOVU, A ONDA ZAMRZITE ONOGA TKO
VAM LOVU DAJE. GADI VAM SE, KAŽETE. A GADI LI TI SE OVO? "
52
Još jače mi je stegnuo vrat. Gušila sam se. Pomislila sam na prekrasno
kazalište lutaka koje sam kupila Violeti. To će mi biti posljednja misao na
svijetu. Papirnato kazalište lutaka. Lutkina kuća.
Odjednom je njegov stisak popustio.
"Evo što si napravila od mene", rekao je.
Sjela sam na pod i hvatala zrak.
"Zašto nisi dovršio posao?" prošaptala sam. "Zašto i mene nisi ubio?"
"Zato što nikoga nisam ubio, glupačo. Nikoga. A našao sam ženu koja je
sklonija vjerovati tračevima o meni, nego — meni. Znaš ti kakvo je pravosuđe
u Engleskoj? Pa nije to Hrvatska. Da sam nekog ubio, robijao bih. Ne bi me
spasila ni lova ni slava ni izgled ni politička pozadina ni ništa. Engleska je
ozbiljna država. Nekadašnja imperija. Tu se ubojstvo kažnjava. Razumiješ?
Mogu oni svi srati o tome kako sam ubio svoju ženu, ali da su našli najmanji
dokaz tome, ne bih nikada izašao iz zatvora. Kako to ne razumiješ."
Stajao je na izlazu iz kupaonice i drhtavim rukama razvezivao kravatu.
"Ti ništa ne razumiješ", nastavio je, "ipak si ti glupa plavuša. "
Nekako sam se dovukla do kreveta. Alkohol je ispario, ali ostala je silna
slabost u udovima i tupa bol u vratu. Sklupčala sam se s rukama među nogama.
Poželjela sam da sam u svojoj sobici u malom stanu, da čujem kako se mama
tušira iza zida koji je tako loše kvalitete da se čini da je papirnat.
"Novac je đavo" prošaptala sam. "Kad ga nemaš, loše ti je. Kad ga imaš,
još ti je gore. On nije stvoren da bi usrećio čovjeka."
"Velike misli”, rekao je Stjepan. "Dostojne tvoje platinaste glavice."
Pogladio me po kosi. Poželjela sam se odmaknuti od njegove ruke, ali
nije mi uspjelo. Bila sam kao oduzeta. I dalje me gladio po glavi, pa po ramenu,
po leđima. Naposljetku me uzeo u naručje i ljuljao.
"Budalo", šaptao je. "Prava si budala."
Položio je moju ruku na svoje prepone da vidim kako je uzbuđen.
Zaspala sam. Ili pala u neku nesvjesticu koja me spasila od toga da se tako
pridavljena upustim u neke erotske odnose. Ne, nisam nalazila ničeg
uzbudljivog u davljenju, svaka čast nastranim moćnicima koji vole baš takve
53
zabave. Stjepanu i meni seksualni bi život očito bio mnogo bolji kada bi
me svaku večer pridavio: sve dok me jednom zaista ne sredi.
Sutradan smo se probudili u relativnom miru i doručkovali. Nismo ni
jednom riječju spomenuli noćašnji događaj. Takvi smo, posve tihi, ali ne i
napeti, popili još jednu kavicu u Florianu, dok je orkestar svirao "Na lijepom
plavom Dunavu." Bilo mi je žao da ne izvode neku lokalnu kanconu, ali dobro,
može i lijepi plavi Dunav. Potom smo pojeli još jedne pohane lignje u Harry's
baru, popili "putne" Bellinije. Poželjela sam sladoled od limuna. Kupio mi ga
je. Pitao je želim li još kakav lijepi komadić odjeće ili torbu iz Bottege
Venete. Ništa mi nije bilo potrebno. Htjela sam se vratiti kući, što prije, vidjeti
djecu. Ipak su ona jedino što imam na svijetu.
"Daj mi samo reci jednu stvar", pitao me dok smo se vozili prema Trstu.
"Pa nije ti Jakša valjda ljubavnik? Mislim, ta seljačina"
"A ti si, kao, ljubomoran?"
"Nisam neki ljubomoran tip, to znaš. Ali, bilo bi mi žao da je on neki tvoj
izbor."
"A koga bi mi ti preporučio? Nekoga iz Vlade?"
"Dobro, ne moraš odmah pucati iz svih oružja. Jednostavno sam te pitao."
"Nemam ništa s Jakšom. Dorotea i ja srele smo ga u Opatiji. Nedavno sam
ga srela opet i popila kavu s njime. Govorio mi je o toj opasnosti koja je iza
ugla."
“Dobro, o tome mi se ne da."
"Ni meni", rekla sam i pogladila se po vratu.
Bio je prekrasan ljetni dan, ali što se mene tiče, mogla je biti ponoć u
studenom. Iznova sam tonula u neopipljiv mrak, u gustu, tamnu vatu svoje
nesreće. Možda sam čak i voljela Stjepana — na svoj način, kao u onom
Gabičinom šlageru. Možda smo on i ja doista bili na milimetar od toga da nam
bude dobro. A opet, baš ništa se dobrog nije dogodilo: ni u Veneciji niti na
prethodnim našim putovanjima. Samo hoteli, poslovne večere, shopping, nešto
malo alkohola, sutradan malo mutne oči, glavobolja, vrlo rijetko —
seks. Nekada ne bi htio on, nekada ja. Što ćete, dvije rezervirane, zapravo
hladne i duboko u sebi povrijeđene Djevice, točnije, jedna Djevica (on) i jedan
Jarac s pod znakom u Djevici (ja). S obzirom na takav horoskop, nisam od onih
žena koje su vječito zapaljene za radnje u krevetu, a bome nije ni
54
Stjepan. Možda i nije čudno da smo većinu bračnog vremena proveli u

odvojenim sobama. U to se dvoje djece savršeno uklapalo. Bili smo od onih
parova koji se bave karnalnim aktivnostima samo dok ne dobiju djecu.
Fantastično. Bio mi je privlačan i odbojan, istodobno. I ja njemu. Samo,
odbojnosti je tu bilo nešto više nego privlačnosti. Nije ovo ljubić pa da
privlačnost nadvlada odbojnost. U životu odbojnost pobjeđuje. Gadio mi se,
mislila sam, gladeći se po vratu. Gadio mi se. Toliko da mi se od toga vrtjelo u
glavi.
"Hoćeš da si kupimo tramecine", pitao me posve nevino, premda sam
imala osjećaj da moje misli odzvanjaju našim ljetnim, laganim, brzim BMW-
om kabrioletom.
Na jednom od prvih naših putovanja u Italiju, zastali smo na benzinskoj
pumpi nedaleko Trsta i tamo si kupili najsočnije male sendviče koje sam ikada
kušala: tramecine. Od tada, svaki puta kada smo išli u Veneciju ili negdje
dalje, nismo ih propuštali. To je bio jedan od rijetkih naših malih obreda, u
kojem nije bilo ničeg pompoznog, napuhanog, više da ostavi dojam okolini
nego nama samima. "Danas mi se ne jedu", rekla sam, znajući da Stjepan zna
što ta rečenica znači: da više ničeg nema niti će ikada biti, među nama.
Tip me ipak zamalo zadavio.
Više me nije zanimalo jesam li ja tek jedna u nizu njegovih žrtvi ili prva
i jedina kojoj se želi napiti krvi. Svakako, neću mu to dopustiti. Tako sam
odlučila.
55
8.
OSTVARENJE JAKŠINA PROROČANSTAVA
Nekoliko dana nakon našeg povratka u Zagreb, dogodio se posve

neočekivani prevrat. Toliko neočekivan, da je Stjepan tog dana izgledao kao
gromom ošinut. Naš voljeni vođa, premijer ove državice, prijatelj tolikih
poslovnih ljudi, nenadano je odstupio s funkcije. To baš nitko u državi nije
očekivao, čak i njegovi najbliži suradnici iz Vlade su se kleli da o tome pojma
nisu imali. Možda su govorili istinu. Tko bi znao. Nekoliko dana novine su se
samo punile mogućim odgovorima na pitanje: "Zašto?” Spominjali su se
zdravstveno stanje, ucjena iz Europske Unije, seksualna orijentacija,
pljačka, korupcija, uglavnom, nitko ništa nije znao, čak ni oni koji su se kleli
da su bliski s njime. A kako da to zna Stjepan koji se s njime tek dva ili tri puta
sreo te bi se eventualno moglo reći da ga je izdaleka poznavao? Koliko god se
nije znalo zašto, dobro se znalo kakve će posljedice tog odlaska biti po mnoge
hrvatske "biznismene" i "šefove nadzornih odbora": nestanak velike ruke koja
ih je štitila značio je da su njihove glave na panju. Samo, kojim redoslijedom?
Kada i kako će se to dogoditi? Kojom će brzinom završiti u zatvoru?
O tome nitko ništa nije znao. Čak ni oni koji su se hvalili da su u
neprekidnoj telefonskoj vezi s Državnim tužiteljem. Stjepan je odjednom
postao nervozan poput zvijeri u kavezu. Hodao je gore-dolje po kući,
ponavljajući da ništa ne razumije. Na mahove, izgledao je poput čovjeka koji
će tog trena poludjeti. Upravo se upleo u rad nekoliko nadzornih odbora,
koliko sam shvatila, brinući da tamo "poslovi teku glatko", što god to značilo.
Sada, s obzirom da je sve te poslove kontrolirao sam vrh vlasti, njih više nije ni
bilo? Ili? Čula sam ga kako uznemireno telefonira, jednom, dvaput, triput, pet
put... Čula sam kako se na brzinu pokušava riješiti nekih zemljišta, samo da ih
ne dovedu u vezu s njegovim imenom. Čula sam ga kako se dugo prepire s
nekim, malo na njemačkom, malo na hrvatskom, a onda dugo ništa nisam čula
jer se razgovor nastavio u vrtu... Pojavila se Dorotea, očito van sebe i rekla da
smo ludi što se još ne pakiramo i što već ne letimo za London. "Ne vidim ni
jedan razlog da odletimo u London. Pa mi smo pošteni, radni ljudi, zar
ne?" rekla sam. "Nisi li mi tako rekla u Opatiji?"
56
"Daj, ne pričaj gluposti. Ova će zemlja sada totalno potonuti. Zavladat će

kaos, bijeda, užas, nitko od nas više nema što ovdje tražiti."
"Pa ti i tvoj brat možda nemate."
"Što to znači?"
"To znači da ću ja sa svojom djecom ostati u Hrvatskoj."
"Ti imaš neku 'svoju' djecu? Koja nisu i djeca moga brata? "
"Pa nisu djeca kriva što im otac mora bježati pred zatvorom. Ne moraju
zbog toga i ona biti bjegunci."
"Ti ne znaš što buncaš. Na čemu si? Misliš da majka narkomanka i
pijanica poput tebe ima pravo na djecu? Varaš se."
"Mislila sam da smo ti i ja nekakve prijateljice."
"Možda smo i bile. Ali, neprijateljica moga brata..."
"Odakle ti da sam ja neprijateljica tvoga brata?!"
"Pa nisi ga ni sekunde voljela, kao što znamo."
"A što ako sam ga voljela?”
"Voljela si njegov novac. U to vjerujem. I u ništa drugo."
"Hvala ti."
Uvrijeđeno sam se okrenula i zagledala kroz prozor.
U taj tren u sobu je ušetala mala Violeta koja je očito slušala cijeli
razgovor. Najgore mi je kad djeca sudjeluju u stresovima starijih. Njezine očice
brižno su zatreptale dok me povlačila za ruku:
"Mama, idemo se malo plošetati, molim te... ”
Znala sam da će me pitati što je ovaj razgovor s njezinom tetom značio.
A ja nisam znala što da joj kažem.
Te noći, kod nas se pojavio Jakša. "Zdravo, Adrijana, gdje su ti djeca",
pitao me ozbiljno. "Spavaju", rekla sam. Stjepan mu je izašao u susret i potapšao
ga po ramenu. "Hvala ti što si došao."
Očito, Jakša više nije bio "samo mafijaš." Sada se on pretvorio u čovjeka
koji je imao neke potrebne informacije, dakle u Stjepanovog prijatelja. Umjesto
da se pristojno povučem iz sobe nakon što sam jednome dala viski, a drugome
57
konjak, jer nije bilo vrijeme koktela niti večera u sedam sljedova, odlučila sam
ostati.
"Draga, ti možeš slobodno leći", rekao je Stjepan. "Mi moramo malo
popričati."
Pogledala sam Jakšu.
"Ne. Neka Adrijana ostane. I ona ima pravo znati", rekao je.
Stjepan je na to samo slegnuo ramenima. Nije mogao ništa.
I tako sam doznala koliko će otprilike vremena proći od odstupanja
premijera s funkcije do njegova odvođenja u pritvor. Tko će prvi "propjevati",
a tko za njim. Šefovi kojih poduzeća će prvi na obavijesne razgovore.
I kako Stjepanu ne prijeti samo potpuni gubitak njegovih poslova, jer
direktori i tajkuni s kojima je surađivao vrlo brzo neće biti direktori ni tajkuni,
već ljudi u prugastim odorama, nego bi se on sam u kratkom roku mogao naći
u zatvoru.
A sve će se to zrcaliti i kroz sudbinu samoga bivšeg premijera, koji se
sada još pravi da je odstupio s vlasti iz ovih ili onih uzvišenih razloga, no razlog
je samo jedan i oni ga dobro znaju: sveopća pljačka koju je podržavao,
naravno, uz dobru proviziju. Zbog čega u ovoj državi više nema ni novčića.
Ništa se ne proizvodi. Ljudi su na cesti.
"Ruku na srce, taj sveopći grabež više nije mogao potrajati", rekao je
Jakša. "Više se nema što krasti."
"Još malo i počet ćeš nam moralizirati", rekao je Stjepan uz osmijeh koji
mi se po običaju nije sviđao. "A za to nema potrebe. Ja i dalje vjerujem da mogu
ovdje raditi. I zaraditi."
"Ti si lud", rekao je Jakša. "Ti onda ništa ne razumiješ. Gotovo je, stari
moj. Rekao sam već prije tvojoj ženi..."
"Da, znam što si joj rekao. Ti misliš da sam ja on onih tipova koji bježe?
Pa došao sam u Hrvatsku valjda zato što želim tu živjeti. A ne u Engleskoj."
"Dobro, ti si neku svoju prošlost tamo ostavio, razumijem."
"Ništa ti ne razumiješ. Po tome si sličan mojoj ženi. I ona misli da sam ja
ubojica."
58
"Molim te, ne nabacuj se takvim izjavama", zamalo sam povikala. "Ja ti

nisam nikad rekla da si ubojica! Niti sam nešto takvog mislila."
"Prva vijest", rekao je Stjepan. "A što nam se onda dogodilo neki dan u
Veneciji? Ne možeš reći da te zamalo nisam ubio."
Jakši je očito postalo silno neugodno.
"Ljudi, molim vas... situacija je ozbiljna... mislim da se ne morate
svađati."
"Pa i ne moramo", rekla sam. "Mislim da ću ipak otići na spavanje. I tako
me uvijek držao po strani od svojih 'časnih' poslova", rekla sam. Stjepan je
bijesno stiskao šake, kao da bi me najradije opet davio. A možda i bi. Ali, nisam
ga se bojala. Iz nekog čudnovatog razloga počela sam mu vjerovati da njegov
glavni problem nije taj što je ubojica žena. Nešto je drugo bila njegova mračna
tajna. Samo, što?
Sutradan me nakon dugog vremena nazvala Manuela. Da su joj muža
priveli na razgovor. Plakala je.
"Nisam mislila da će taj proces tako brzo krenuti", rekla sam.
"Koji proces? "
"Proces totalnog rasapa sistema. Hapšenja bogatih krimosa. Program
zaštićenih svjedoka."
"A što ti misliš da je moj muž? Bogati krimos", pitala me Manuela.
"Ja ne znam što je tvoj muž", rekla sam. "Znam samo da je bogat."
"Pa što? Misliš da je svoje bogatstvo mogao stvoriti samo kriminalom? A
što je onda tvoj muž?"
"Pošten čovjek", rekla sam umorno, "baš kao i tvoj. Kako ne shvaćaš. Svi
su oni više ili manje uronjeni u kriminal. Premda smo mi samo njihove lijepe
pratilje, takvih bismo stvari trebale biti svjesne."
"Nikad me nije zanimao posao mog muža" rekla je. "Mislim da nije na
ženi da se bavi muževim biznisom. Meni to nekako nije... ženstveno."
"Pa i to je neki životni odabir", rekla sam. "Onda se nemoj čuditi što ne
znaš zašto je na obavijesnom razgovoru."
"A ti možda znaš?" pitala me napola u nekoj ironiji, a napola ozbiljno.
59
"Pa ja ponešto znam", rekla sam, "ali ne mogu ti to objašnjavati preko

telefona."
“Pa, dobro, zašto da ne popijemo kavu", rekla je.
Manuela je izgledala prilično starije, premda nije prošlo baš toliko
vremena od našeg posljednjeg susreta. Možda je stvar bila u frizuri ili u strogom
kostimiću koji je nosila s bisernom ogrlicom, pomalo bapskom. Kao da se
trudila da se što dalje odmakne, makar stilom, od sebe kakva je nekoć bila.
Bahata, raspuštena, kurvica u minicama. Sada je bila poput neke matrone već
duboko u četrdesetima, premda mi je bila vršnjakinja. "O, kako ti dobro
izgledaš", rekla je i odmjerila me od glave do pete. Iskreno, već sam malo sita od
toga da me svi neprestano odmjeravaju, i mlado i staro, muško i žensko. Žene,
zavidljivo, muškarci s čežnjom. Očito, ništa me od toga dovoljno ne zanima jer
u protivnom bih već odavno imala ljubavnika. Stjepan je možda bio u pravu
kada mi je na početku naše veze, pri našem prvom izlasku, rekao da ni mene
niti njega ljubav zapravo ne zanima. Hladan on, hladna ja. Divan par. Sjedile
smo u nekom novouređenom kafiću, koji se osim kavama mogao pohvaliti
raznim vrstama kolačića, malih sendviča te najboljih torti u gradu. Mi,
naravno, ništa od toga nismo jele. Linija je linija, naša jedina istinska religija.
Najgore što se ženi može dogoditi — osim pogrešnog muškarca — jest višak
kilograma. Samo, dok se pogrešnog muškarca ipak možete riješiti, suvišnih kila
baš i ne.
"Žao mi je što se tako dugo nismo vidjele", rekla sam, premda nisam bila
sasvim sigurna u tu rečenicu. "Ah, čuj, znaš da je to do tebe", iskreno će
Manuela. Naručile smo svaka po jedan mali machiato i pogledale se. Što da joj
uopće kažem. Ovlaš sam joj objasnila da se sada događa nešto nalik na
apokalipsu — za sve one koji su radili na izvjestan način, točnije, u svojem
poslu obilato podmićivali one koji su im bili potrebni, a onda, zahvaljujući tim
"provizijama" radili goleme skokove u karijeri: pobjeđivali na javnim
natječajima (poput njezinog muža), dobivali zemljišta koja uopće nisu bila na
prodaju (poput mog muža), preko raznih "servisa" prali lovu za mafijaše (poput
Jakše), itd. Manuela me u nevjerici gledala, trepćući poput lutke. "Ti hoćeš reći
da je moj muž išao okolo i podmićivao ljude?"
"Hoću reći da je cijeli sustav sagrađen na mitu. Najprije su se najviše
instance trebale namiriti, dakle vladar, a za njime njegovi vazali: i tako sve do
najsitnijeg igrača, recimo, portira ili čuvara na parkiralištu. Apsolutno svi su
dobivali lovu, a za nju pružali usluge. Razumiješ?"
60
"Hoćeš reći da moj muž nije jednostavno bio najbolji na nekom natječaju,
nego je ponudio najviše love da bi ga dobio?"
"Otprilike, da."
"Ti nisi normalna, Adrijana. Ti stvarno nisi normalna. Pa on bi to meni
rekao. Pa mi imamo djecu. On to ne bi činio radi djece."
Vidjelo joj se po licu da je u šoku, ali da duboko u sebi dobro zna da je to
istina. Ipak, postoji ta čuvena ženska "intuicija." Čak i žene koje nemaju blage
veze što im muževi rade, zapravo znaju. Samo se ne žele time zamarati. Zašto
i bi. Svaki dan dobiju svoj svežnjić love i lijepo im je. Njihova je zadaća da se
smješkaju kraj njega na zabavama, nose divne haljine i uživaju u životu. Ako
im nešto od toga nije uspjelo — recimo, uživanje u životu — njihov problem.
S grimasom na licu ona je ustala, ukočeno se rukovala sa mnom i —
otišla. "Hvala ti na dragocjenim novostima", rekla je, s ponešto gorčine, a
možda i ne.
Ostala sam sjediti za stolom i spremala se naručiti još jednu kavu, kad se
u stolicu preko puta moje svalio — Jakša. Onako visok, činilo se da ima
ozbiljnih problema da gurne koljena ispod stola. Čovjek se trebao baviti
košarkom, ali tu valjda nema toliko novca koliko je njemu potrebno.
"Što je, svađamo se s prijateljicom? Nije ti doma dosta svađe?"
"Krivo si shvatio. Ovo je bio samo razgovor."
"Zanimljivo. Žena je otišla potpuno van sebe."
"Takve smo mi žene. Volimo biti van sebe."
"Pa zato i jeste ovisnice o seksu", rekao je i namignuo mi.
"Ja ti nisam za ovakve štoseve i namigivanja", rekla sam.
"Da, naravno, ti si gospođa Adrijana Shimich, za koju postoji samo jedan
muškarac u životu, a to je — njezin muž."
"Točno tako. Dakle, možeš piti sa mnom kavu, ali nemoj mi namigivati?
Dobro", rekla sam i nasmiješila se. Taj mali osmijeh pobjegao mi je i protiv
volje. Sviđao mi se, odjednom sam shvatila.
U međuvremenu, on se uozbiljio.
"Adrijana, ne znam razumiješ li. Bilo kada, možda za pola godine, možda
za mjesec dana, možda već sutra, tvoj muž može završiti u Remetincu."
61
"Kao i ti, zar ne?"

"Kao i ja. Samo... ja sam u nekim stvarima bio malo oprezniji."
"Na primjer, kojim?"
"Pa, na primjer, pazio sam kada i kome dajem mito. Nisam to baš radio u
nakrcanom gradskom kafiću. Stjepan se malo... opustio. Uz to, njega ljudi
masovno ne vole. Previše je bogat, razumiješ. Bilo tko, da spasi svoje dupe,
svalit će krivnju na njega. Tako će to uskoro izgledati."
"Znaš što, Jakša. Onda neka ide u zatvor. Što mu ja mogu."
"Mislio sam da ga voliš."
"Prevario si se."
"Što se u Veneciji dogodilo među vama?"
"Nešto intimno."
"Intimno te pokušao ubiti?"
"Intimno me pokušao ubiti, da", rekla sam razdraženo.
"I zato ga ne voliš? Što znaš da je tip predatora koji bi mogao čak i to?"
"Pretpostavljam."
"Ali, on nije ubio svoju bivšu ženu. To valjda znaš."
"Shvatila sam i to s vremenom."
"Ti bi trebala znati jednu drugu priču o Stjepanu", rekao je i zabrinuto
me pogledao.
"Umorna sam od priča o njemu", rekla sam, dok mi se srce ledilo. Kakva
druga priča? Što može biti strašni je od priče o umorstvu? Što je taj moj muž?
Tko je on? Neki vampir? Drakula? Je li se vratio mrtav s drugog svijeta?
"Jednom, kad budeš spremna, pričat ću ti."
"Nikad neću biti spremna", rekla sam tužno. "Umorna sam."
Razišla sam se s Jakšom, na rastanku me poljubio u obraz.
U kući sam zatekla Stjepana i Doroteu u nekoj živoj raspravi. Čim su me
ugledali, zašutjeli su.
62
"Baš smo razgovarali o tome treba li otići u Englesku, ili ne", rekla je
Dorotea. "Koliko je opasnost objektivna."
"I — što ste zaključili?" pitala sam, pomalo ironično.
"Zaključili smo da nema opasnosti", rekao je Stjepan ledeno. "Ostajemo
u Hrvatskoj i radimo svoj posao kao dosad. I gotovo."
Slegnula sam ramenima i krenula prema dječjoj sobi. "Meni je i taj plan
u redu", rekla sam. Nisam mogla biti ravnodušnija prema Stjepanovim
problemima. Nisam tu ravnodušnost čak ni mogla skriti. Uostalom, on se meni
uvijek predstavljao kao barem djelomično pošten čovjek. U dječjoj sobi na
trosjedu je drijemala moja sestra. O nju naslonjena zaspala su i moja djeca.
Kakav dirljiv prizor. Bilo mi ih je žao buditi. Međutim, moja sestra, koja ima
tanak san, me pogledala. "O, Adrijana", rekla je, "vrata su bila poluotvorena i
sve sam čula", rekla je.
"Što si čula?"
"Čula sam kako kuju planove da ti oduzmu djecu. Kao, ti si narkomanka."
Nisam mogla vjerovati. Valjda sam deset ili petnaest puta u životu — a
imala sam trideset i tri godine — šmrknula kokain. Nisam bila baš nikakav
ovisnik — ni o drogi niti o alkoholu, ni o cigaretama. Ali, znala sam da Stjepan,
takav kakav je, može sagraditi slučaj na čemu god želi. Čak i na mojoj
maloj zlatnoj tabakeri.
"A zašto bi mi oduzeli djecu?"
"Žele te se riješiti. Dorotea je rekla da te više ne želi gledati po kući."
"Dorotea? Otkad smo mi takve neprijateljice?"
"To bi ti trebala znati. Spominjala je Opatiju."
"Ah, da", nasmijala sam se suho. "U Opatiji se naše prijateljstvo ponešto
nakrivilo."
"Moraš se paziti, Adrijana", rekla je Lidija. "Moraš smisliti način da izađeš
iz ovog labirinta. Moraš pobjeći od ovog čudovišta. Ali, ne smiješ mu ostaviti
djecu."
"U pravu si", rekla sam.
Nakon što je Lidija otišla, legla sam do djece i pustila da mi tiho poteku
suze. Zašto od svih života baš moj izgleda kao ružan san? Zar je želja da imam
63
zgodnog i bogatog muža bila tako kobna? Ne sanja li svaka djevojka o princu
na bijelom konju? A što drugo je princ nego zgodni bogataš? Ne sadrži li sama
ideja "prinčevstva" u sebi ideju neizrecivog bogatstva? I sretnog života u nekom
divnom dvorcu, s lijepim mužem koji te neprekidno obasipa draguljima.
Kraljević i prosjak... mislila sam, kraljević i prosjak... u priči koju sam čitala kao
dijete, kraljević se odjene u prosjaka, da vidi tko ga zaista voli. Možda ljubav
ne može biti prava sve dok nam se netko sviđa iz ovog ili onog razloga, bez
obzira, bio to njegov izgled ili njegov novac. Mora nam se sviđati samo
njegova duša, a duša, to je ono nevidljivo, neuhvatljivo, što možda postoji, a
možda i ne. Pa, za što se onda uhvatiti u ovom svijetu bez ijedne gravitacijske
točke, bez ikakvog uporišta. Osjećala sam se kao da propadam kroz mrak,
maglu, vatu... i tonula u san koji je sve više nalikovao nesvjestici.
64
9.
DOK PO REMETINCU PADA SNIJEG ….
Onog dana kad je naš "voljeni vođa” pobjegao iz države, bila je mećava.
Zapanjeno smo motrili naplatne kućice zavijene snijegom, zbunjene carinike,
potom potjeru koja se za njim odvijala po Sloveniji, da bi ga naposljetku
uhvatili u Austriji i strpali u pritvor. Kakav neobičan finale tog taštog,
gordog, pompoznog čovjeka, ljubitelja umjetnina i skupocjenih satova, kojem
su se svi klanjali. Nije on bio "samo" premijer. Bio je car, bog, a vjerojatno i zla
kob onima koji mu se nisu pokoravali. Bilo je to na samom kraju 2010. godine,
netom sam "proslavila" 35. rođendan. To je u životu svake žene koja drži do
sebe kritična dob, u kojoj ti se poput jedva vidljivog ledenjaka na horizontu
ukazuje četrdeseta, a četrdeseta, to je ono vrijeme u kojem treba biti
terminalno bogata i sretna jer nakon tog, za mene ne tako dalekog rođendana,
više ništa neće biti kako je bilo. Barem nas tako uče manekenke koje tako
svesrdno ostare u toj dobi, postaju mršave, odbojne, ružne i nema tog botoxa
koji će napraviti od njih privlačne komade, tog novca, tih haljina koji će ih
opet preobraziti u djevojke. Mladost je mladost, ona se voli časno povući u
svoje vrijeme, a ženi preostaje samo da se batrga, tješi se "mladom dušom" i
hrpama nakita. Tako sam razmišljala krajem 2010., do kada se baš ništa novog,
ružnog niti lijepog nije dogodilo u mom životu. Ostala sam sa Stjepanom,
u ponešto boljim, ponešto lošijim fazama, u neprekidnom, tajanstvenom,
mučnom osjećaju da se obruč oko nas steže. Jakšu sam, kad god bi mi se javio,
izbjegavala jer nakon onog osmijeha koji mi je sam od sebe pobjegao,
procijenila sam da nije isključeno da se zaljubim u njega, a u situaciji u
kojoj sam se nalazila, pa još i s nekim ljubavnikom povrh svega, moj bi život
postao previše složen, neodrživ, možda bih, poput nesretne madame Bovary,
skončao samoubojstvom. Uz to, Jakša je znao neku tajnu o Stjepanu, a od same
riječi "tajna", postajala bih bolesna. Dosta mi je "tajni" koje to možda i nisu.
Živjela sam sama kao pustinjak, bez prijateljica, Dorotee s kojom uglavnom
nisam razgovarala, tu i tamo sa Stjepanom kao jedinom osobom s kojom mogu
izmijeniti pokoju rečenicu, nekad, kada je on pri sebi i kada sam ja pri sebi.
Razvod nismo spominjali. Preveliki je bio moj strah da mi oduzme djecu,
65
proglasi me neuračunljivom, suicidalnom, depresivnom, strpa me u ludnicu jer

sve je to pomalo i bila istina. Svoju nesreću nisam baš znala i mogla
skrivati. Dogodilo bi se da plačem bez razloga, da hodam po kući neuredna,
nesređena, raskuštrane kose, da izlazim iz kuće nenašminkana, u nekoj staroj
trenirci, ja, koju su nekoć zvali "ikonom stila." Počela sam stariti, pojavile su se
borice oko usana i očiju, no najviše me brinuo podbradak koji se
pojavio neovisno o kilaži i nije se htio maknuti, bez obzira što sam ga vježbala.
Bojim se svake operacije pa tako i one estetske, tako da sam "osuđena" na
prirodno starenje, premda kod operiranih poznanica ne vidim baš neke
napretke, osim što izgledaju kao da su preko svojih lica rastegnule neke
gumene maske, kao da su krenule u pljačku banke. "Žene i
muškarci jednostavno se bolje osjećaju kad se pomlade", argument je estetske
kirurgije, koja cvjeta već desetljećima, samo što tu rečenicu nijedan kirurg ne
dovrši. A kraj rečenice trebao bi biti: "... i pretvore se u čudovišta." Premda mi
se Manuela nakon onog susreta više nije javila, počela sam se pomalo družiti s
Gretom — ona je od tih, "diskretno" operiranih, tek malo silikona u ustima,
nešto ravnije čelo, opći dojam — zaleđena djevojčica. Guma i led, to su jedini
rezultati estetskih operacija jer vrijeme je nezaustavljivo i nema te klinike
na kojoj ga se može zaustaviti. Možda ću i zavoljeti svoje starije godine, ako
ništa, gledat ću ih — u lice. "Nismo starije, nego samo zrelije", još je neka
floskula odraslih žena, kao i "četrdesete su nove tridesete", umjesto da kažemo
iskreno kako stvari stoje: "Starimo — i gotovo!"
Da sam postala "starija koka", postalo mi je jasno kada je započeo
Stjepanov period neobične ljubaznosti i galantnosti, kada se odjednom počeo
truditi oko mene više nego ikada, takav nije bio od samih početaka našeg braka.
Čak mi se i u krevet znao zavući, premda smo se tako lijepo navikli na odvojeno
spavanje. Pitao me želim li u Beč za Novu godinu, što mi je bilo pomalo
smiješno jer nije više vrijeme za putovanja, vidimo kako je premijerovo
završilo, rekla sam. Želim li negdje drugdje, u Veneciju, možda, samo on i ja,
tri dana u Danieliju. Ništa mi se od toga nije dalo. Kad malo bolje razmislim,
tada sam već do te mjere prigrlila svoju depresiju, da su moja raspoloženja bila
ili tamnosiva, ili tamnosmeđa i ni do čega mi više nije bilo. Nisam se mogla
razvesti od onoga koga nisam više voljela pa sam potonula na dno svojih ionako
ne baš blistavih raspoloženja. Čak sam mu i karticu zauvijek vratila: ne znam
ima li čvršćeg dokaza da ženi više nije stalo do muškarca. Dorotea i ja
izbjegavale smo se, ona više nije toliko prebivala kod nas, a kad bismo se u
nekim obiteljskim situacijama srele, zajedno s ostatkom moje grozne tazbine
66
— svekrvom i svekrom, svele bismo se na dvije-tri kurtoazne rečenice. A ja

sam je voljela... No, jedne je večeri, dok je Stjepan bio na poslu, Dorotea ušetala
u našu kuću kao u dobra, stara vremena kada bi zvonila na vrata samo da mene
vidi, neovisno o Stjepanu.
Skuhala sam joj kavu, premda je prošlo deset sati. Bila je od onih kojoj
večernja kava nije škodila, tako je bar vječito ponavljala.
"Ti, po običaju, nemaš pojma što se događa", rekla je.
"Kako da ne. Premijera su uhapsili, dakle, Jakšino se proročanstvo
ostvaruje."
"Čije proročanstvo?"
"Jakša, sjećaš ga se. On je rekao da će premijer u zatvor, a za njim i svi
njegovi suradnici. Tako i Stjepan."
"Stjepan ne ide u zatvor! Koliko ti to puta moram ponoviti! On nije
nikakav lopov. On, kao što vidiš, i dalje radi svoje poslove i ne pada mu na
pamet da propadne. Ali, nešto se drugo događa iza tvojih leđa, a ti si toliko
zaokupljena sobom da to ne primjećuješ."
"Dobro, ne moraš me vrijeđati, Dorotea. Nisi trebala ni doći ako ti je do
svađe", rekla sam.
"Ali, smiješno mi je da ne vidiš što se događa!"
"Okej, NE VIDIM. Ti me prosvijetli."
"Stjepan se viđa s drugom ženom. Gotovo da to ne skriva. Stvar je
ozbiljna. Zna cijeli grad. Znaju svi, osim tebe. Ona je... neka poduzetnica od 23
godine. Ono, zgodna, obrazovana, svjetska žena."
"Uh, slomilo mi se srce", rekla sam ironično. Doduše, osjetila sam na tren
žalac ljubomore, pogotovo kada sam čula koliko je stara Stjepanova ljubavnica.
Dvanaest godina mlađa od mene. Da je kojim slučajem bila moja vršnjakinja
(samo, tko bi normalan za ljubavnicu potražio moju vršnjakinju), ne bih
osjetila baš ništa. Dorotea očito nije shvaćala. Briga me za Stjepana. Toliko dugo
mi je već svejedno, da me čak ni njegovi nedavni pokušaji — očito iz nekakve
grižnje savjesti — da otputujemo ili spavamo zajedno, nisu dirnuli.
"Onda se napokon možemo rastati", rekla sam.
"To ne dolazi u obzir", povikala je. "Vi se NE RASTAJETE!"
67
Dorotea je bila van sebe. Ništa mi nije bilo jasno. Zašto nju toliko
uzrujava što mene muž vara.
"Sad me napokon ne može ucjenjivati djecom. Pa on razara brak. Možda
čak i on pokrene razvod. To bi bilo divno", rekla sam.
"Ništa tu nije divno, glupačo! Tebe ću ja osobno strpati u ludnicu, složiš
li se s razvodom. On NEMA ŠTO RADITI S TOM PETROM NOVOSELIĆ!
Shvaćaš? Ti ga moraš zaustaviti."
"Dorotea, na čemu si ti", pokušala sam se našaliti, ali ona je ustala od stola
i zagledala se kroz kuhinjski prozor, bez obzira što se kroz njega ništa nije
vidjelo. Počela je šmrcati i brisati suze.
"Grozno mi je", rekla je. "Ne želim da moj brat završi s nekom
pohlepnom klinkom."
“Pa i mene si zvala sponzorušom."
"Ma, dobro. TI si bila.. .ti. Ali, ovo je užas. Ona se njime igra kako želi.
On leti oko nje. POLUDIO JE. To nije dobro ni za posao."
"I dalje mi se čini da je sve to moj, a ne tvoj problem. Ako mene to ne
muči, zašto bi tebe brinulo?"
"Pa on mi je brat, budalo. Ne želim... ne želim da mu se ljudi smiju."
"A zašto da mu se smiju? Jer je otišao s nekim mladim komadom? Ne
vidim šta je loše u tome. Mislim, po njega. U našem se društvu takvi frajeri
smatraju uspješnim zavodnicima."
I sama sam se čudila svojem miru. Kao da su tek sada, kad Stjepan ima
ljubavnicu, stvari došle na svoje mjesto. Moći ću razgovarati s njime. Moći
ćemo se dogovoriti. Djecu neka viđa svaki drugi vikend i dva dana tjedno.
Preko praznika ćemo se izmjenjivati. Ja Božić, on Nova godina. Ili već kako on
bude htio. Samo da ih Petra Novoselić ne nauči da je zovu mama. Na tu ideju
mi se srce uzlupalo kao ludo. Ne želim drugu ženu u životu svoje djece. Možda
se dogovorim sa Stjepanom da ih viđa bez nje. Možda bude toliko
galantan. Barem na početku.
"Ne mogu vjerovati da te toliko nije briga", jecala je Dorotea. "Pa to je
grozno poniženje za tebe, djecu, za našu obitelj."
68
"Malo smo obitelj, a malo me trpaš u ludnicu. Mislim da nisi pri sebi,
Dorotea. Ali, zbilja. Ne da ću ja povući neke mjere protiv tebe. No, morala bi
razmisliti što ti se događa. Zašto si tako poludjela. Valjda imaš neke razloge."
U dva koraka je došla do mene i podigla ruku, koju sam svom snagom
uhvatila, tako da izbjegnem novo šamaranje.
"Ne želim se tući s tobom", rekla sam mirno. "Više ne. To smo obavile u
Opatiji."
Pogledala me, potom iščupala ruku iz mog stiska, polako otišla prema
vratima. A ja sam otišla na spavanje. Već dugo nisam spavala tako dugo i čvrsto.
Nisam znala kad se Stjepan vratio u kući, kad je opet izašao. Probudila sam se,
obukla djecu i odvela ih na sanjkanje na Cmrok. Isti snijeg koji je pao po gradu,
pao je i na Remetinec, u kojem je sigurno jedna ćelija spremna za Stjepana.
Slutila sam da mu je preostalo još malo vremena na slobodi. A kad ga puste iz
zatvora, neka potraži svoju novu sreću s novom ženom. Slobodno. Ljubav je
tako kratka, a zaborav tako beskrajan. Pa nikad mi nije bilo lijepo s njim, mislila
sam. Čak ni na vjenčanju. Ni na medenom mjesecu. Nadam se da Petra
Novoselić lakše izlazi na kraj s njim od mene. Uostalom, mlađa je, ima
više snage. Kako brzo život prođe. Od nekadašnje mene koja sam mogla birati
koga sam htjela, evo jedne starije koke koju je muž ostavio zbog mlađe. Kakav
smiješan klišej.
Kako me nimalo ne smeta sve to.
"Adrijana!" povikao je netko u gužvi. Okrenula sam se. Bio je to Jakša s
prekrasnom djevojčicom na sanjkama. "Ovo je Klara", rekao je. "Ovo su Filip i
Violeta", rekla sam i nasmiješila se Klari. "Pazi da te ne pogode grudom, malo
su zločesti danas."
"Što ti radiš u radno jutro na sanjkanju", rekla sam, dok smo šetali rubom
sanjkališta, zaleđenom alejom kestena.
"Klarina majka je na putu pa je mala sa mnom. Uživam, moram ti
priznati. Užasne su te razdvojenosti od djece. To je najstrašnija posljedica
razvoda", rekao je.
"Meni kažeš. Ja se ne razvodim samo zato što se bojim da mi Stjepan ne
uzme djecu."
"O, to je sada isključeno", rekao je i pogledao me, malko upitno.
"Misliš, Petra Novoselić?"
69
"Hvala Bogu da ti ja ne moram govoriti. Stjepan ti naokolo priča da je

našao novu ženu. Više i ne taji da je lud za Petrom. Bojao sam se da ti, takva
kakva jesi, zatvorena u svom svijetu, to ne znaš."
"Rekla mi je Dorotea. U šoku je."
"Ne čudi me", jetko je rekao Jakša.
"Zašto te ne čudi", iskreno sam se začudila. "Što ona ima s time?"
"Pa valjda joj je žao da joj je brat u pandžama istinske sponzoruše. Petri
je bivši frajer ostavio stan, otvorio joj je taj neki njezin biznis, ženska vodi neke
dućane o kojima nema pojma... pomalo fuj."
"Gledaj, Jakša, i ja sam se udala za njega jer je bio pun love."
"Dobro, ali ti si jedna fina dama, a Petra je... seljanka. Ta bi se karala sa
svakim ako joj se isplati. Razumiješ? Uostalom, prije Stjepana pokarala se sa
mnom."
Ta me vijest doista presjekla. Kao da sam ostala bez daha. Kao da me
nevidljiva ruka odalamila po leđima.
"Nisam... nisam znala da si imao aferu s tom... Petrom", jedva sam rekla.
"Kao prvo, kako da znaš", rekao je. "Pa ti i ja se i ne čujemo i ne vidimo.
Kao drugo, meni ta Petra... ništa nije značila. Ono, komad, kara se za lovu, neki
mi je frend dao njezin broj... nazvao sam, za soma eura je čuda radila. Premda
je bogata, nikad joj nije dosta. Ni seksa ni novca."
"A zna li to Stjepan?"
"Zna, ali ne vjeruje. Misli da je ona draga djevojka. Misli da sam ja
ljubomoran jer sam zaljubljen u tu Petru. Što je glupost."
"A ti... nisi zaljubljen u nju? "
"U neku drolju s kojom sam proveo noć? Pa o čemu ti?"
Pogledao me. Osmjehnuo se.
"Ja sam počašćen. Ti si ljubomorna."
"Nisam."
"Jesi."
"Nisam."
70
Dohvatio je malo snijega s grma i ubacio mi ga za vrat. "Jesi, jesi!"

"Daj, smrznut ću se, što mi radiš!" vikala sam i vadila snijeg iz jakne.
"Super izgledaš, tako uspuhana. Mislim, seksi."
"Sigurno sam super", rekla sam. "Naprosto plijenim."
"Budalo, ti si najljepša žena koju sam ikad vidio. Svaki puta zinem kad se
sretnemo. To znaš."
"Ovaj, hvala ti", rekla sam. "Gdje su nam djeca?"
Počela sam dozivati Filipa i Violetu, samo da pobjegnem od Jakše.
Ljubav, to je samo mogućnost da vas netko iznevjeri i povrijedi, mislila sam.
Ne treba mi to. Samo želim slobodu. Pomislila sam na Jakšinu noć s Petrom
Novoselić i osjetila kako mi se utroba grči. Mrzim što ju je stezao u zagrljaju.
Makar to bilo za lovu. Poguglala sam je i mala je zaista zgodna. U kakvom
prljavom svijetu živimo, uzdisala sam dok smo se vraćali kući, u kojem je sve
lova i sve se može kupiti. Doduše, tko sam ja da se na to žalim. Nisam li i ja u
Petrinim godinama samo sanjarila o novcu i kako da dođem do njega. Doduše,
nisam se kurvala za novac, ali za dlaku sam izbjegla tom scenariju. Za stidnu
dlaku, da se tako izrazim.
Dočekala sam Stjepana na ručku, izgledao je smućeno i rastreseno, činilo
mi se da košulju koju ima na sebi nije skidao već tri dana. Bio je neuredan.
Također je pomalo ostario. Nije istina da stare samo žene, a muškarci s
vremenom postaju "šarmantniji". Još jedna utješna floskula, poput "biti
mlade duše", koja ne znači ništa. Uostalom, naše su duše sigurno starije od nas
— i to prilično.
"Stjepane, ja znam sve", rekla sam jednostavno, dok je on grabio svog
omiljenog pečenog lososa s pladnja. "Rekli su mi, ovaj... ljudi."
"Nisu ti rekli ljudi", rekao je nervozno, "nego ti je rekla Dorotea."
"Pa, i Dorotea je čovjek", rekla sam. "A i još neki su mi to potvrdili."
"Koji, reci mi!"
"Čuj, zna cijeli grad. Osim mene, naravno. Nema potrebe da se svadimo
i natežemo, da ti vodim svjedoke. Odrasli smo." Bila sam zadovoljna svojim
rečenicama. Zvučala sam mirno i razborito.
71
"Okej, zaljubio sam se", rekao je i pogledao me u oči. "Nisam mislio da će

mi se nešto takvog dogoditi. Spremao sam ti se priznati. Očito, nisam bio
sretan..."
"Pustimo sada sreću. Ja već odavno ne računam na nju. Ali, mislim da
napokon možemo pričati o razvodu."
"Ne vidim razloga takvom razgovoru", rekao je. "Ta zaljubljenost neće
trajati zauvijek. Mnogi se muškarci zaljube, od ljube i to im ne upropasti brak."
"Eh, vidiš, ti nisi od tih muškaraca. Ti ćeš biti od onih koji zavole drugu
ženu i razvedu se."
"Ne razumijem. Ja nisam zavolio drugu ženu. Samo sam se zaljubio. To
nije isto."
"A što ako meni jest? Zašto, dovraga, da čekam što će biti s tobom i s
njom. Kad više od svega želim svoj život kakav je bio prije braka."
"Misliš, onaj svoj stančić u kojem si živjela s mamom i sestrom, bez
kinte."
"Tako je. Ništa me nije unesrećilo više od novca."
"Ali, koliko god ti se gadio, trošila si ga u neviđenim količinama."
"Koliko i svaka žena koja ga ima. Pardon, čiji ga muž ima. Ništa iznad
prosjeka."
"A nakit koji sam ti kupovao?"
"Za godišnjice i za djecu. Ništa senzacionalno."
"Sad ćeš još reći da nisam potrošio love i love na tebe? Na naša putovanja?
Na tvoje vječne kupovine?"
"Ma, JESI, Stjepane i hvala ti na tome. Ali, sada imam samo jednu želju.
A to je da mi pustiš djecu, naravno da ih viđaš kada i koliko želiš, da me ne
razvlačiš po sudu tvrdeći da sam luđakinja i narkomanka, da tvoja sestra ne
svjedoči protiv mene i to bi bilo sve."
"Da se odreknem SVOJE djece?"
"Ne. Ne da ih se odrekneš. Ali da pustiš da žive sa mnom jer djeca u većini
slučajeva žive s majkama. To se smatra normalnim."
Ustao je od stola i počeo se smijati. Uvijek istim, stravičnim smijehom.
72
"Ti nisi normalna. SVE sam radio ZA VAS. I SADA DA VAS SAMO
TAKO PUSTIM, SVE SKUPA, DA ODETE?"
"Pa imaš Petru Novoselić."
"Kurac imam. Ona je obična drolja."
"Mislila sam da to ne znaš", tiho sam rekla.
"Mislio sam da ti to ne znaš, ali očito si dobro obaviještena. Od koga?"
"Neću ti reći."
"Od koga?" ponovio je i zgrabio me za zapešće.
"Od Jakše", brzo sam rekla, samo da stisak popusti.
"I taj će me čuti", rekao je. "Tisuću puta sam ti rekao da NE ŽELIM da se
družiš s njime."
Udaljila sam se na drugi kraj sobe, u priličnom strahu da me opet ne
dohvati. "Vrijeme je da shvatiš. Ne volimo se. Možemo se rastati kao najbolji
prijatelji. Brinuti se zajedno za djecu. Ne moramo ratovati."
"Taj majmun ti je svašta nadrobio samo da te se dokopa. Kao da ja ne
znam da mu se kurac diže na tebe."
"Ne prostači, molim te."
"A kad ti on prostači u krevetu, to ti godi!"
"Nisam nikad bila u krevetu s njim i ti to znaš. Za razliku od tebe, ja
nemam ljubavnika."
Opet se stvorio preda mnom, brzinom nekog vampira iz "Sumrak-sage".
Kao da je preletio preko sobe. "Nemoj se šaliti sa mnom", rekao je. "Ti si moja
žena i tako će biti. Je li to jasno? A ja ću se ove.. .gluposti koja mi je u glavi
riješiti. I tako mi se cijeli grad smije da sam poludio za kurvom."
"Pa ni to nije sramota. Možda je njoj stalo do tebe."
Grubo mi je potresao rame.
"Još mi se rugaš! Srami se! A ja sam te volio. Još uvijek te volim!"
Kao kod svake provale nasilja, opet mi je pokušao staviti ruku na
prepone, da vidim kako ga to uzbuđuje. Opet sam se radije onesvijestila. Ne
73
znam kako mi to polazi za rukom, da budem poput neke viktorijanske damice

koja bez bočice mirisnih soli ne može zamisliti nijednu emotivniju raspravu.
Probudila sam se u krevetu, u koji me očito on odnio. Do mene su sjedili
Filip i Violeta. Bilo je vrijeme za njihovu priču prije spavanja. Gledali su me
svojim strpljivim očicama, ponirali u vrtloge moje tuge, s razumijevanjem
tipičnim za malu djecu. Odrasli ne kuže ništa, djeca sve. Otvorila sam "Priče iz
klasične mitologije" i čitala im o Arijadni (dakle, o Adrijani), koja je smislila
kako da Tezej pobjegne iz Minotaurovog labirinta. Dala mu je nit pomoću koje
se vratio na danje svjetlo iz tog mraka i pakla u kojem je dahtala poremećena
životinja, napola bik, napola čovjek. I meni bi trebala neka takva nit. Možda je
imam kod sebe, samo ne znam za nju. Možda znam kako da pobjegnem od
Stjepana, samo se ne mogu sjetiti. Možda mi nedostaje prijatelj koji bi
mi pomogao. Majka mi se ove godine razboljela, rak štitnjače, ali ne od onih
koji sigurno usmrćuju, već od onih koji se donekle mogu izliječiti. Nju sigurno
nisam mogla gnjaviti svojim emotivnim problemima. Moj jadni otac, nisam
ga čula godinama. Moja sestra, koja se nikada nije udala, zbog čega sam je
najprije žalila, a potom joj zavidjela, svesrdno mi je pomagala oko dječice, ali
previše se plašila Stjepana i njegove sestre, pogotovo otkad je čula kako pričaju
o mom smještanju u ludnicu da bi imala ikakvu ideju. "Oni ti mogu stvarno
naškoditi, Adrijana", samo je šaptala. "I tebi — i djeci. To su opasni ljudi." Moj
brat bio je sretan u Americi odakle se javljao jednom, dvaput godišnje. Nismo
ga mogli nagovoriti da nas posjeti.
Jedina osoba na svijetu kojoj sam se mogla obratiti za pomoć bio je Jakša.
Opet, njemu sam se plašila javiti jer nisam htjela da me ljubi i gladi po kosi,
premda mi je ta slika stalno padala na pamet. Kako me ljubi. Kako me gladi.
Uostalom, i on je samo neki lopov, poput "mog" Stjepana, i po njegovoj budućoj
remetinečkoj ćeliji večeras pada snijeg, zašto da konja zamijenim magarcem.
Svekrva me nazvala negdje u noći.
"Gdje je Stjepan" pitala me uzrujano.
"Vani je", rekla sam.
"Opet s onom flundrom", pjenila se.
"Vama su sve flundre. I meni ste to govorili", rekla sam mirno.
"Daj, ne izvodi! Ti si majka njegove djece! On se NE SMIJE TAKO
PONAŠATI! DOROTEA JE U SLOMU ŽIVACA!" povikala je i spustila
74
slušalicu. Opet ta Dorotea. Što mene briga za nju. Da smo mi nekakve

prijateljice kao što smo bile na početku, okej. Ali, s obzirom da me mrzi kao
što me i Stjepan mrzi, kao što i ja mrzim njih, apsolutno ne razumijem što je
tako strašno u tome da se Stjepan razvede. Čak me i ne mora ubiti poput svoje
prethodne žene, gorko sam se šalila u sebi. Ja sama želim otići. Zavukla sam se
dublje pod poplun, pokrila se jastukom preko glave. Jakša, Jakša... zašto hodaš
oko moje kuće, pomislila sam. Toliko sam bila sigurna u to da je Jakša pred
kućom, da sam prebacila ogrtač preko spavaćice i sjurila se pred vrata. Otvorila
ih. Nigdje nikoga. Samo svježi snijeg. Nigdje Jakše. Mora da sam sanjala. Negdje
u dva ujutro poslala sam mu poruku. Da ne znam što mi je. Da ludim. Da mi je
on jedini prijatelj. Nisam dobila odgovor. Koja sam ja budala. Nekom tipu koji
odlazi u krevet s prostitukom za tisuću eura ja pišem uzdrhtale, noćne poruke
o tome kako ne mogu više. Zbilja nisam normalna. Zaspala sam zureći u ekran
mobitela na kojem se ništa nije zbivalo. Onda je odjednom pijuknuo. Jakšin
odgovor. Bio je vrlo kratak. Glasio je "volim te".
Opet sam se uspaničila. Što sam htjela, to sam dobila. Sviđam mu se, on
to ne taji. Ja sam ta koja bježi od njega. Valjda imam neke razloge. Doduše, ne
mogu ih se sjetiti. Ah, da, ja ne volim seks. A dobro, zašto mi je "tijelo
odjedanput plamen", kako bi rekao pjesnik. Zašto stišćem dlanove
među bedrima, zašto sam tako oznojena kao da imam temperaturu. To što ne
želim Stjepana, kakve to veze ima s Jakšom? Njega želim.
"Dođi mi", napisala sam negdje u tri ujutro dok mi je srce tuklo kao da
ću se opet onesvijestiti. To bi bilo super, mislila sam. Da se skljokam pred
Jakšom, da vidi kako sam slabih živaca. Na brzinu sam oprala zube i počešljala
se. Pozvala sam drugog muškarca u kuću u kojoj sam živjela sa Stjepanom.
Nagurat ću ga u svoj krevet, Stjepan se do sutra neće vratiti. Želim te poljupce
u stvarnosti. Ne želim ih više samo zamišljati. Predugo sam sama, predugo me
Stjepan zlostavlja. Možda me polako truje nečim. Možda zato tako lako
padam u nesvijest. Možda umirem, a previše sam ošamućena da bih to znala.
Sve će to noć s Jakšom riješiti. Želim da me savjetuje, ali najprije ga želim u
svom ledenom krevetu. Kao da ga pozivam u iglu. Čula se škripa kočnica pred
kućom. Bez daha sam se sjurila niz stepenice. Stjepan je baš otključao vrata i
ušao u kuću.
"Što radiš budna?"
"Evo, ne mogu spavati. Bilo me strah... kao da sam nešto čula", rekla sam.
"Odmah ćemo popaliti svjetla u vrtu", rekao je.
75
"Gotovo je", pomislila sam. Sad će ubiti i Jakšu i mene.

Svjetla što su obasjala naš vrt činila su mi se sablasnima. Tako bijela, tako
jarka. Vidjelo se sve, do Mliječne staze.
Stjepan je stao pred kućna vrata, prekrižio ruke na grudima i pripalio
cigaretu. Iza njegovih leđa, stajala sam ja. Nisam se usudila poslati Jakši
poručicu da ne dolazi. Nekih deset minuta ništa se nije događalo. "Daj, idemo
spavati, ničega nema", rekao je Stjepan i potapšao me po ramenu. "Imaš pravo",
rekla sam. "Užasno mi se spava."
Dok sam petljala s ogrtačem, iz džepa mi je ispao mobitel.
"Što će ti mobitel? U ovo doba noći?"
"Htjela sam te zvati”, rekla sam. "Bojala sam se."
"Daj da vidim taj tvoj mobitel i koga si zvala", rekao je sumnjičavo te
ispružio ruku.
Očajna, zavitlala sam mobitel o zid svom snagom, te se srećom, premda
je inače bio otporan na padove, razbio.
"Dosta mi je više tipa koji se vrati od ljubavnice pa sumnjiči ženu!"
povikala sam. "Razumiješ? To me vrijeđa!"
U čudu me pogledao.
"Opa, što smo agresivni. Sviđaš mi se kad si takva."
"Dobro, pusti me sad na spavanje", zbunjeno sam rekla. "Laku noć."
76
10.
NETKO JE NESTAO U VIDU LASTINA REPA
Sutradan me na stolu čekao novi mobitel, isti kakav sam u noći razbila.
S noticom od Stjepana. "Novi mobitel, a možda i neki novi početak! " Užasnuta,
zamalo sam i ovaj bacila o zid. Zašto me taj čovjek ne pusti na miru? Ja sam
jedina supruga koja je sa zadovoljstvom doznala da joj suprug ima ljubavnicu.
Pažljivo sam preselila karticu iz starog u novi mobitel. Unutra me dočekala
sinoćnja Jakšina poruka. Zapravo mi nije bilo jasno zašto se sinoć nije pojavio.
Možda je došao pa vidio Stjepanov auto pred kućom? Možda mu se ideja
da dođe, nakon što je razmislio, učinila suludom? Možda nije ni krenuo? Možda
se samo šalio? Ne, nije se šalio.
Ne želim biti od onih žena koje ništa ne vjeruju muškarcima. Moja
iskustva s njima nisu tako brojna ni tako loša da zaključim kako su svi grozni.
A što se Stjepana tiče, za to sam sama kriva. On je bio moj izbor, samo moj,
nitko mi ga nije nametnuo. Tko zna kako bih uživala s nekim siromaškom
dijeleći zajednički sendvič na pola. A, možda bih na tog siromaška bila još i
ogorčenija nego što sam na Stjepana. Zato što mi ništa nije priuštio. Zato što
me ne može nikamo odvesti. Što s njime nisam nikada večerala u skupom
restoranu. Odsjela u skupom hotelu. Završilo bi loše, kao i moja davna,
djetinjasta veza s dragim, ali siromašnim mladićem. Još i gore. Sama sam
vlastito prokletstvo. Da nisam upoznala Stjepana, valjda bih ga izmislila. Baš
takvog. Stjepan i ja doista smo savršen par, mislila sam gorko u trenu kad mi je
stigla nova poručica. "Pa gdje si?"
Uz nju, stigla mi je obavijest da me Jakša zvao desetak puta, što u noći,
što jutros. Zar nije iz mog nejavljanja mogao zaključiti da se Stjepan vratio?
Provjerila sam je li "moj dragi" kod kuće, bez obzira što mu auta nije bilo.
Sigurno je sigurno. Tek onda, nazvala sam Jakšu.
"Što se dogodilo sinoć, zašto nisi došao?"
77
"Baš kad sam krenuo, nazvao me Stjepan i pitao da li bih eventualno

svratio do njega na jedno piće u sitne sate jer sigurno neće moći spavati nakon
onoga što mu se dogodilo."
"A dogodilo se — što?"
"Ne znam ti ništa. Sinoć sam ga odbio jer bilo mi je glupo, znaš zašto, a
danas mi se više nije javljao na telefon. Kao ni ti! Već sam se preplašio da ste
oboje u zatvoru."
"Čuj, možeš biti siguran da ja ne ispunjavam baš nijedan uvjet za zatvor."
"Uvijek te mogu zvati da svjedočiš. Neke stvari ipak znaš."
"Smiješno je to što kažeš. Jedino što znam jest da nije nikakav svetac. A
sve ostalo je ipak držao po strani, koliko je mogao."
"Zanima me gdje je sad", rekao je Jakša, tonom preplašenijim nego što mi
se sviđalo.
"Čini mi se da bi više volio vidjeti njega nego mene", rekla sam, s nešto
neplanirane gorčine u glasu. "Čega se bojiš, zatvora?"
"Glupost. Ako odem u zatvor neću tebe vidjeti. Toga se bojim."
"Pokušat ću doznati gdje je Stjepan pa ti javim", rekla sam i prekinula
vezu. Zapravo me dirnula njegova posljednja rečenica, ali nisam mu imala
snage ni volje to pokazivati. Bila sam umorna i od ideje da
jednog krimosa zamijenim drugim pa da mi nakon muža i ljubavnik završi u
zatvoru. Nešto takvo mi ni zbog moje djece ne smije pasti na pamet.
Njima dugujem koliko-toliko normalan život.
Najprije sam nazvala Stjepana na mobitel, nije mi se javio. Onda sam
nazvala Doroteu. Ni od nje ništa. Nazvala sam svekrvu, svekra. Iskopčani
mobiteli. Dobro, gdje su svi ti ljudi nestali? Možda je to neka slučajnost, mislila
sam. Često bi se dogodilo da mi se Stjepan ne javi istog trena, ali nazvao bi me
za pola sata ili za sat. Možda je jednostavno spriječen. Možda nije nestao.
NESTAO. Što to uopće znači? Nazvala sam sestru i mamu i zamolila ih da dođu
k meni. Osjetila sam se nekako čudnovato usamljenom. Ne kažem da mi
je Stjepan nedostajao ili bilo tko od njegove divne obitelji, ali odjednom mi nije
bilo ugodno, samoj s djecom u našoj golemoj kući. Što da mi na vrata pokuca
policija? Nikad se nisam pripremala za neki takav događaj. A on, kako stvari
stoje, nije isključen. Policija, a za njom i novinari, intervjui, tekstovi po
78
novinama, internetu, čudno da već nisu počeli pisati o tome kako bi Stjepan
morao u zatvor. Obično stvar najprije osvane u novinama, a tek nakon
nekoliko mjeseci dogodi se u stvarnosti. Novinari su u nas poput nekih glasnika
loših vijesti. Oni uglavnom pišu o budućnosti. O onoj koja će se dogoditi ili o
onoj koja neće jer je potpuno izmišljena.
"Nema Stjepana", rekla sam mami i sestri čim sam im otvorila vrata.
"Nema ga od jutros."
Djeca su se bacila na baku i tetu. Obožavali su ih, i one njih. Pred njima
nismo htjele govoriti o uznemirujućim temama.
Tek nakon što se moja majka otišla igrati s njima u dječju sobu, pogledala
sam Lidiju.
"Više nisam sigurna da znam što se događa. U kratkom roku doznala sam
da ima ljubavnicu, da i dalje ne želi razvod, da su mu dani na slobodi po svoj
prilici od brojani... što ja znam... ne mogu to više pratiti.”
"Znala sam da ima ljubavnicu", pjenila se Lidija, "ta njegova lažna,
namještena ljubaznost. U zadnje vrijeme sav se topio. Od grižnje savjesti, gad."
"Dobro, pusti ga na miru. I ja bih našla ljubavnicu kada bi me moja žena
voljela koliko ja njega."
"Još ga i braniš, Adrijana! Ti fakat nisi normalna."
"On je otac moje djece, ne želim da ona čuju kako ga vrijeđamo.
Razumiješ?"
"Ma, sve je meni jasno. U stvari, ti njega voliš!"
"Ti najbolje znaš da li ga i koliko volim", rekla sam. "Jedno je ljubav,
drugo je briga. To nisu iste stvari."
"Da ga ne voliš, ne bi se ni brinula oko njega."
"Kako ne shvaćaš, zbog djece mi je žao…."
U tom je trenu još netko pozvonio na vrata.
Mlada žena, duge plave kose. Učinila mi se poznatom, kao da sam je
viđala po zabavama i novinama, ali trebalo mi je par sekundi da u tim
silikonskim usnama i lutkastim modrim očima prepoznam Petru Novoselić.
Uostalom, zašto bih je znala? Tu samozvanu biznismenku, koja je sagradila
79
svoje "carstvo" na tijelima svojih "sponzora" Izgledala je van sebe od bijesa,

purpurna lica i očiju iz kojih su sijevale munje.
"Dobar dan, trebaš nekoga", pitala sam, što sam mirnije mogla.
"Dobro ti znaš koga trebam", rekla je. “Zatvorila si ga u kuću, da ne bi
otišao sa mnom! Priznaj!"
"O čemu ti melješ?"
Gurnula me u stranu i umarširala u kuću.
"Ja znam da je on ovdje", povikala je. "Trebali smo ići na put! Stjepane!
Stjepane!"
Mrak mi je pao na oči. Ova si je spodoba doista previše dopuštala.
Zgrabila sam je za ramena i dobro je prodrmala. Nije baš bila prejaka.
"Prestani vikati ovoga trena. U kući su samo djeca, nitko više! Ne dam da
mi uznemiruješ djecu! Razumiješ?"
Sve sam je jače tresla, dok me ona pokušavala ogrebsti. Nije imala šanse.
Bila sam barem glavu viša od nje i desetak kila teža. Srećom, bila je "krhka
plavuša". Tako da sam je naposljetku, bez neke tučnjave, uspjela izgurati iz
kuće.
"Eto, tako", rekla sam. "I, molim te, ne vraćaj se više!"
"Ukrala si ga! Ti si ga ukrala i zaključala u kuću", vikala je, van sebe.
Bože, kako su te ljubavnice jadne. One se, jednostavno, ne žele pomiriti
s time da ih njihovi ljubavnici eventualno ne žele dovoljno da bi se s njima
ženili. Čak ni da bi ih viđali svaki dan. One su njima — samo zabava. Većina
njih. Bez obzira na takvo stanje stvari, te jadnice se i dalje nadaju — tko zna
čemu. Nije me se ticala Petra Novoselić, ni najmanje.
Ali, nisam je htjela ni blizu svoje kuće. Pogledala sam kroz prozor i
vidjela je kako klipše prema svom autu. Samo to mi je trebalo — da se makne
iz moga vidokruga. Međutim, ako Stjepan nije sa svojom ljubavnicom, ako se
ne javlja na telefon ni svojem prijatelju niti svojoj ženi, bez obzira u kako lošim
odnosima bili, pa gdje je onda?
Na to pitanje nisam imala odgovor. Nazvala sam ga, iz čista očaja, još
nekoliko puta, a potom se javila Jakši.
"Ne, ne znam gdje je. Čak ni s ljubavnicom nije."
80
"Kako znaš?"
"Jednostavno. Bila je ovdje."
"Bila je u tvojoj kući? "
"Da. Izbacila sam je."
"Bože, divim se tvome miru, Adrijana."
"Nisam uopće mirna", rekla sam, "samo nemam izbora."
"Hoćeš li se vidjeti sa mnom, bar nakratko?"
"Pa, mogla bih", rekla sam, premda sam se plašila pomalo tog susreta.
Ipak, zamolila sam mamu i sestru da pripaze na djecu, a ja sam se obukla i izašla.
Pazila sam da se ne dotjeram nešto posebno, samo traperice, majica i maskara,
da ne ispadne kako ga želim zavesti. No, čim me ugledao u kafiću u kojem smo
već malo sjedili, zacrvenio se kao da me vidi u crvenom donjem rublju. Ili —
bez njega. Skidao me pogledom. "Ti si tako neopisivo lijepa."
"I što imam od toga. Investirala sam svoju ljepotu u dobar brak koji se
izrodio u užas. Ne znam kakvu još grešku da napravim, na temelju toga što sam
lijepa."
Pogladio me po ruci, od čega su me prošli srsi.
"Ne moraš stalno sebe kriviti. Što ti možeš što je Stjepan takav kakav jest?
Ti si mislila najbolje."
"Griješiš. Nisam mislila najbolje. Mislila sam samo na lovu."
"I to je ljudski. Žene vole novac. One koje tvrde da ga ne vole, lažu."
"A što je s muškarcima? Oni ga ne vole?"
"Oni ginu za njega. I odlaze u zatvor, ako treba."
Pogledao me.
"I dalje si bez novosti."
"Da", rekla sam. "Ali, valjda bih znala da je u zatvoru. Netko bi mi javio.
Čula bih na radiju. Vijest bi bila na internetu."
"Možda i ne bi. Možda treba proći nekoliko sati."
"Jakša, pa prošlo je tih nekoliko sati! Nije u zatvoru. Nestao je, s time se
slažem. Ali, još se ne usuđujem veseliti tome."
81
"Zar ga doista tako malo voliš?"

"Uopće ga ne volim.”
"A mene? Voliš li mene bar malo?"
Dok je izgovarao te riječi, zacrvenio se poput nekog dječaka.
Opet me pokušao pogladiti po ruci, ali ja sam je makla. "Jakša... nema
smisla... razumiješ? Nema smisla. Umorna sam."
"Sinoć si mi drukčije stvari pisala."
"Sinoć je bilo sinoć. Danas mi je jasno kako se osjećam. Samo se želim
naspavati."
"Bez nekog frajera u Remetincu, hoćeš reći?"
"Točno tako."
Pogledao me uvrijeđeno.
"Ali, ja nisam neki materijal za Remetinec.”
"To svi vi govorite. Vi, koji ste svoje bogatstvo stekli poštenim radom,
radeći od 9 do 17."
"Ne razumijem. Sinoć si gorjela, danas si kao led. Kakva si ti žena?"
"Eto, takva", rekla sam. "Ni bolja niti lošija od ovog što vidiš i čuješ."
"Sviđaš mi se", rekao je i prstom mi pogladio obraz. "A to je sviđanje
uzajamno, toliko te znam."
“U redu", rekla sam. "Ali, ja ne mogu..."
Nagnuo se preko stola i poljubio me.
"Što ne možeš", rekao je.
Ostala sam bez riječi.
"Ne može samo razum", rekao je. "Nekad su tu i osjećaji."
Naglo sam ustala od stola i prošla prstom preko usana.
"Nije vrijeme za osjećaje", promrmljala sam. "Ako doznaš prije mene
nešto o Stjepanu, javi."
Požurila sam iz kafića, u strahu da me netko poznati nije vidio kako se
ljubim s Jakšom. Kad sam se maknula iz centra grada, počela sam trčati. Godilo
82
mi je. Muž mi je nestao, a ja sam zaljubljena. U tipa koji mu je tako prokleto

sličan. Čak se i na Jakšinom licu može vidjeti isti onaj zvjerski
osmijeh. Nažalost, uvijek se zaljubljujemo u iste tipove. Neke žene vole
zlikovce, neke budale, neke pijance. Neke su najsretnije s papučarima, neke s
kraljevima bandi, neke s tipovima koji ih regularno premlaćuju. Čak i da
zamijene svoga dragoga muža, onaj novi će mu naprasno sličiti. Tako da jednog
dana više ni same neće znati koji je koji.
Jakša. Ili Stjepan. Ili neki treći, neki njihov brat-blizanac, tajanstveni
"poduzetnik" koji mulja negdje u običnom oku nedohvatnim visinama. To se
zove podzemlje.
83
11.
ISTINU DOZNAJEM IZ “DNEVNIKA”
Srećom da postoji "Dnevnik" pa čovjek ipak može saznati gdje mu je muž.

U pola osam na prvom programu oglasila se odvjetnica (nemam pojma da ima
odvjetnicu pa još i tako zgodnu!) Stjepana Shimicha i hladno obavijestila
javnost da je njezin klijent "na službenom putu u Londonu" te da nema namjeru
bježati od policije. Dapače, on će se rado javiti na poziv USKOK-a jer ništa ne
skriva. Vidjela se Stjepanova slika, zatim odvjetničina, s crtežom male
telefonske slušalice u pozadini. U taj tren javila mi se Dorotea.
"O, vidim ti nisi na službenom putu", rekla sam.
"Ti se još i šališ! Ti zbilja nisi normalna."
"Pa možda i nisam. Od jutra zovem njega, zovem tebe, zovem vaše
roditelje... mislim da mi je netko od vas ipak trebao reći što se događa."
"Stjepanu su noćas javili da će danas završiti na obavijesnom razgovoru.
Nije ti htio reći. Zbog djece. Ne mogu ti ništa više reći preko telefona. Opasno
je."
"Dobro", rekla sam i odložila novi mobitel, koji mi je u zoru ostavio s
posvetom. Kako je uspio, uza sve svoje probleme, misliti na moj novi mobitel?
U redu, u kući je uvijek nekoliko "rezervnih" mobitela, u slučaju da se onima
koje koristimo nešto dogodi. Ali, još ta posveta s "novim početkom".
Na kraju balade, on zaziva početak?
Dok sam im davala večeru, rekla sam Violeti i Filipu da im je tata
otputovao na neko vrijeme. "Ali će se blzo vlatiti", rekla je Violeta.
"Hoće", rekla sam dok mi se grlo stiskalo. Jadna dječica, u kakvom su se
vrtlogu zatekla. I da ne znaju. Ali, osjećaju, poput životinjica, da nešto nije u
redu. Vidi im se to po tužnim lišcima. Nemirna su, nervozna, a ni sama ne
znaju zašto. Djeca uvijek ispaštaju propuste odraslih. Najizloženija su patnji.
Morala sam im okrenuti leđa da ne vide suze koje su mi potekle. Radi njih, i
84
sama sam poželjela da se Stjepan što prije vrati. Da obavi taj razgovor, dokaže
da je nevin (ako je to ikako moguće, a znam da nije) i da sve bude kao uvijek.
Pred nama je bila čudna noć. Kuća, kao da je visjela ni na nebu niti na
zemlji. Mobitel je do mene šutio. Onda je nenadano zazvonio. Jakša.
"Jesi li dobro? Da dođem?"
"Hvala, nema potrebe."
"Ali, ja imam potrebu. Za tobom."
"Ne, ne želim da djeca čuju nekog drugog muškarca u kući."
"A sinoć, kad si me zvala..."
"To je bilo sinoć, Jakša! Sada su nemirna, vide da im oca nema, da je
otišao... plitko spavaju, svakog časa jedno se od njih može probuditi... ne želim
da te vide."
"A mogu li doći... pred kuću?"
"Dobro, što je tebi?"
"Znaš što mi je. Volim te."
"Zašto me voliš?"
Glupo pitanje. Nikad ne znamo zašto nekoga volimo. To je neobjašnjivo.
U redu, možda sam ja Jakši zgodna i privlačna, ali to može biti samo djelić
odgovora.
Još me netko zvao dok sam pričala s Jakšom. Dorotea.
"Došla bih do tebe, ako smijem", rekla je nekim neobičnim, shrvanim,
tugaljivim glasom.
"Okej, dođi", rekla sam, malko razdraženo. Ovo je ipak kuća njezina
brata. Ne mogu joj zabraniti da svrati.
"Ništa, Jakša, sad će mi doći Dorotea."
"Ta zmija. Čuvaj se."
"Nisam znala da je mrziš."
"Ne mrzim je. Gadi mi se. Ali, toliko da bih je mogao ubiti."
"Ne pretjeruj. Zašto bi ubio Doroteu. Ne znaš što pričaš."
85
"Dobro, jednom ćemo prilikom pričati o tome, znaš?"

"O Dorotei? U redu. Hoćemo. A sada laku noć. I pusa."
Ne znam zašto sam rekla to "pusa", tako se još nikada nisam oprostila s
Jakšom. No, dobro, mislila sam. Većina se ljudi pozdravlja tako da kaže "pusa"
na kraju razgovora. To ništa ne znači. Ili bar ne mora značiti. Poludjet ću od
suvišnih misli, moram nešto popiti. Natočila sam si prst konjaka u čašu.
Dorotea se pojavila takvom brzinom kao da je stajala pred vrtnim vratima kad
je nazvala. Jedva sam je prepoznala. Lice joj je bilo izobličeno od plača.
"Dobro, što je s tobom", rekla sam, i protiv volje brižno.
"Bojim se, Adrijana... "
"Ništa se strašnog neće dogoditi."
"Kako neće? Ti to ne možeš znati. Stjepan... "
"Ne moraš dovršiti rečenicu. Stjepan baš i nije bio 'transparentan' u
svojim poslovima, zar ne? O tome smo već puno puta pričale. No, dobro. Možda
će se malo ohladiti u zatvoru, shvatiti da se novac ipak ne bere sa stabla. I da
to nije bio dobar razlog da se doseli ovdje iz Londona. Koliko god se
naš premijer trudio, ovo ipak nije banana-država. I stvari više ne mogu tako
funkcionirati."
"Ti kao da govoriš o nekoj nepoznatoj osobi, a ne o svom mužu! O mom
bratu!"
Opet su joj potekle suze.
"Ne mogu shvatiti, zašto si toliko hladna? Pa tu su i vaša djeca!"
"Misliš da mi nije žao djece? Pa samo mi je njih žao. A što se tvoga brata
tiče... iskreno, moja draga, boli me briga."
Dorotei nije palo na pamet koji film citiram u ovom trenu. Uzela je
konjak i napunila čašu do vrha, kao da je sok od jabuke. Iskapila je čašu i
nakratko se smirila.
"Kad se samo sjetim da ste ti i tvoj brat mene zvali narkomankom i
alkoholičarkom."
"Nikada te nismo tako zvali!"
"Slabo pamćenje, Dorotea!"
86
"Ti znaš otkad se ja želim razvesti od tvog brata, a ne mogu, jer mi on

prijeti da će mi uzeti djecu. A znam da može sve, kad poželi. Možda će toliku
moć ipak izgubiti kad završi u zatvoru. Što ti misliš?"
"Mrzim te! Zbilja te mrzim!" povikala je.
"Pssssst. Djeca", rekla sam i pokazala kažiprstom na stepenice. Zapravo
sam se dobro zabavljala.
Netko je pokucao. Bila sam u čudu. Doista nisam nikoga očekivala. Osim
policije. Otvorila sam vrata. Jakša.
"Što ti ovdje radiš?"
"Došao sam popričati... s Doroteom."
"Možda nije vrijeme."
"Sad je vrijeme! Ne želim više šutjeti!"
"Hej, zdravo, ljepotice!" rekao joj je, jer Dorotea se pojavila iza mojih
leđa.
"Da, zgodna si i to znaš!"
Dorotea ga je u nevjerici gledala. Čak i s pomalo straha.
"Dobro, nisi baš kao naša Adrijana, ali... onome tko više voli brinete... pa
te zelene oči ...a s obzirom da si u seksu neloša."
"Jakša! O čemu ti buncaš?" rekla sam.
"Na žalost, ne buncam. Dorotea je bila moja ljubavnica. Je li tako, dušo?"
"Ne sjećam se", rekla je ledenim glasom.
"Pa bilo je to jako davno!" rekao je. "Još smo svi živjeli u Londonu!"
"I ti si živio u Londonu?”
"Proveo sam tamo najbolju godinu svog života. Ako Doroteu stavimo u
zagrade."
"Jakša. Ovo nema smisla. Brat mi je u bijegu. Ja sam u komi... Adrijana
je... "
"Hajde, ne glumi da te Adrijana brine!"
"Pa brine me Adrijana, glupane! Ona je supruga mog brata! Ona je majka
mojih nećaka!"
87
"Daj, dosta te lažne brige. Nego, zašto da ne ispričamo Adrijani kako je

završila naša veza? Dovoljno sam šutio."
"Znaš što Jakša", rekla sam. "Mislim da bi bilo najbolje da odeš."
"Ne želim otići! Želim reći što imam."
"Ali ja ne želim da kažeš što imaš! Želim da odeš! Što mene briga jesi li ti
spavao s Doroteom, s Petrom Novoselić i još stotine njih! Pusti me na miru sa
svojom ljubavnom prošlosti! Ne zanima me! Razumiješ? A sada van! Van iz
moje kuće!"
Zbunjeno sliježući ramenima, Jakša je otišao.
"Adrijana...hvala ti" tiho je rekla Dorotea.
"Ma, samo me pustite na miru sa svojim pričama i objašnjenjima. Sa
svojim tajnama i novostima. Svi ste isti. Više vas ne razlikujem. Idem sad
spavati. Ti možeš spavati tu, na kauču, ako hoćeš."
Nije mi se usudila proturječiti.
Otišla sam polako u svoju spavaću sobu. Nije još bila ni ponoć, ali uz
jedan ili dva Praxitena nekako ću zaspati. Kako pogrešna pretpostavka. U četiri
ujutro ležala sam savršeno budna i zurila u strop. Bila sam prenervozna da bih
čitala, bila sam žedna, ali nije mi se dalo ustajati po čašu vode, nisam htjela da
Dorotea čuje kako lebdim po gornjem katu kao duh. Po glavi su mi se motale
slike. Naše vjenčanje. Čudnovato, tjeskobno. Naš medeni mjesec. Čudan.
Tjeskoban. Usamljenost na drugom kraju svijeta. Ta usamljenost pratila me
sve ove godine. Razlaz s prijateljicama. Kako da ih imam, kako da ih tražim da
me razumiju, kad ni samu sebe ne razumijem. Privlačnost koju sam osjećala
prema Stjepanu, u više navrata. Nekoliko puta se u krevetu nešto dogodilo
među nama. Ne želim sada misliti o tome, mogla bih ga iznova poželjeti.
Ne želim misliti o tome kako nam je nekoliko puta bilo dobro. Njegovo žilavo
tijelo, životinjska faca, kao da sam u krevetu sa životinjom. Onda opet
razočaranja. Jedno za drugim. Odvojeni smo, danima, mjesecima. Samo na
večerama, samo pred njegovim prijateljima glumimo da smo par. Zašto? Neka
druga žena? Ne, Stjepan nije ženskar. Čak ni ta Petra N. ne znači ništa. Vidjela
sam je, čula, on je prepametan za takvu glupaču. Što nas je vječito udaljavalo?
Kao da nas je netko s neba zasipao ledom. Tko je njegova "jedina ljubav?" Tko
je ta "jedna jedina", u čije je ime eventualno ubio svoju bivšu ženu? Ja nisam ta.
Ja nisam "jedina". Ja sam zamjena za nešto čega nikad nije ni bilo. Prozirno
88
neko stvorenje, zrak, nepostojeće biće s kojim je, eto, proživio šest godina,
dobio djecu. Spavao s njim, putovao, boravio pod istim krovom... što sam ja,
tko sam ja u Stjepanovom životu? Tek nakon nekih nasilnih trenutaka, on bi
me odjednom poželio. Kao da je morao usaditi u mene strah da će me ubiti, kao
da je to bilo jače od njega. Opet, zašto ne želi razvod? Zašto ga nikad nije htio?
Zašto ga ja, unatoč tome, nikad nisam provela? A bilo mi je već na vjenčanju
jasno da u ovom odnosu baš ništa neće biti na svom mjestu. Pa onda Jakša.
Glupo mi je, odrasla sam žena, zašto da se zaljubim u nekoga. Uz to,
čudnovato mi je da je s Doroteom bio u krevetu. Priznajem, bila
sam ljubomorna. I na onu noć s Petrom Novoselić, a kako da ne budem
ljubomorna na Doroteu. Jakšu, iz nekog razloga, doživljavam kao svojega... Šest
ujutro, sedam, osam... cijelu sam noć provela budna, ležeći nepomična na
krevetu. Čula sam dječicu kako se vrpolje u svojoj sobi. Pritisnula sam gumbić
za dizanje roleta. Oko mene, osvanuo je blistav zimski dan. Sve je izgledalo kao
na nekom novom početku. Izljubila sam djecu, obukla ih i spustila se dolje,
gdje sam ostavila Doroteu. Nije je bilo. Moguće da je još noćas otišla. Trosjed
nije izgledao kao da je netko na njemu spavao. Upalila sam televiziju.
Prva jutarnja vijest: "Stjepan Shimich vraća se u Hrvatsku. Obavijestio je
javnost preko svoje odvjetnice."
Ne razumijem. Zašto je otišao, samo da bi se vratio? Ako je planirao bijeg,
zašto nije kvalitetno pobjegao, u Južnu Ameriku, na primjer? Gdje bogataš
poput njega može kupiti državljanstvo i provesti miran ostatak života na
svojoj hacijendi. Što mu je trebao taj bijeg u London i povratak u roku od 24
sata? Mogao je ili mirno pričekati da ga privedu ili pobjeći da ga ne nađu. Ili se
možda sjetio nekog načina na koji će se braniti. Postat će svjedok-pokajnik,
tako je. On je ipak mala zvjerčica u odnosu na velike zvjerke s kojima je radio.
A u ovoj državi više nema zaštićenih, reklo bi se. Moći će pokazati prstom koga
god poželi. I naći se relativno brzo na slobodi, pretpostavljam. A onda? Život na
kakav smo navikli, rasut će se u stotine, tisuće, milijune Swarovski kristalića
koji će nestati u dubokom snijegu. I više ničega neće biti. I nije me to osobito
brinulo. Upoznala sam siromaštvo, a onda i bogatstvo, nije me dojmilo ni
jedno niti drugo. Ne postoje "siromašni, kojima se ništa osim ponosa ne može
oduzeti", ali ne postoje ni "oni bogati i sretni, kojima je cijeli svijet njihova
školjka". Koji naizgled mogu novcem činiti sve što požele: putovati uvijek, i to
prvim razredima, živjeti u krasnim kućama, plaćati tisuću eura za neku glupu
sobu u luksuznom hotelu gdje zahod ipak pomalo smrdi, a stolica do ogledala
je ponešto derutna, sav taj skupi kič, haljine pripijene uz tijelo, lijepe pratilje,
89
brodić kojim smo se iz Ciprianija vozili u Danieli, krcat ocvalim bankarima i

njihovim zgodnim mladim pratiljama... Eto, to je novac. Proćelavi, kratkovidni
jadnici i njihove seksi-mačkice. S druge strane, tu su parovi poput Stjepana i
mene, hodajuće TV-reklame, kojima dan počinje kao reklama za putar i voćni
sok, a završava kao reklama za kreditnu karticu i što sve možete činiti s njom
ako ste dovoljno maštoviti. Došlo mi je da svoje lijepo rublje, spavaćice, ogrtače
bacim na snijeg. Što će mi to.
Lidija je došla prošetati s djecom, a zamolila sam da poslije odu do mame.
Imala sam neki osjećaj da bi mi svakog trena policija mogla pokucati na
vrata, napraviti premetačinu, uzeti Stjepanov kompjuter, iščupati ladice
njegova radnog stola, isprevrtati mu džepove. Sjedila sam za stolom u kuhinji,
savršeno mirna i čekala. Zvala me njegova mama. Znam li ja, je li već sletio.
"Nemam pojma", rekla sam. "Vidjet ćemo u Dnevniku."
"Pa ovo je noćna mora", rekla je gospođa Shimich.
"Tako je to, gospođo, kad vam je sin uspješan poslovni čovjek", rekla sam
i prekinula razgovor.
Što me briga za njezine probleme. Kao da je ona ikada brinula o meni.
No, stalno mi se činilo da zurim u mozaik kojem još neke kockice nedostaju.
To čudno, naglo vjenčanje...
Ta nagla Stjepanova odluka da me učini svojom ženom .. .zašto?
Navodna oklada s njegovom sestrom... oko čega?
Svi ti ljudi u Engleskoj koji me pogledavaju s podsmijehom ... samo zato
što sam jadnica iz nekakve Hrvatske, ili su za te poglede postojali neki drugi,
meni nepoznati razlozi?
Od svih Stjepanovih tajni, ima li neka koju bih doista trebala znati?
Ili je doista riječ o pustim "tračevima", kako on voli reći? U ovakav dan
bilo bi divno imati prijateljicu i s njom dugo i povjerljivo razgovarati.
Čak joj i plakati na ramenu, tek da jednom u životu osjetim kako je to
imati rame za plakanje...
90
12.
OTKRIVAM I POSLJEDNJU MRAČNU TAJNU
Sljedeći dani prošli su kao u snu. Stjepan je završio u Remetincu, "da ne

bi utjecao na svjedoke" smijem ga posjećivati jednom tjedno, ima pravo na
jedan telefonski razgovor dnevno. Izgledao je prilično jadno kad sam ga vidjela,
nekako neuredan, u trenirci kakvu u životu nije imao, s prosijedom bradicom
i usplahirenih, užarenih očiju životinje koja je stjerana u kut.
"Sve ću ih potopiti", rekao je.
"Koga to... sve?" pitala sam.
"Sve koji su potopili mene. Što oni misle? Da ću sjediti u zatvoru i šutjeti?
A oni lepršati naokolo slobodni? Kakvi glupani!"
"Razmisli malo prije nego što kreneš u sveopće potapanje. Da ti se netko
od njih ne osveti. Imaš djecu, znaš."
"A što mi ti savjetuješ? Da se žrtvujem? Da provedem idućih pet godina
u zatvoru?"
"Pa, ako si kriv..."
"Ja nisam ništa kriv! Samo sam radio ono što su mi govorili da smijem
raditi. Bez zelenog svjetla ja ne bih ništa napravio!"
Zamijetila sam da mu ruke na stolu podrhtavaju. Bio je tako bijedan.
"Nije te briga, vidim ti po faci", rekao je. "Glavno da ti i dalje živiš kao
dama."
"Kako si jadan! Ne shvaćaš da mi nije stalo više ni do kakve dame i njezina
stila života! Već odavno mi nije stalo. Samo skupo plaćam svoju grešku... "
"Pa ako ti je tako svejedno, zašto ne odseliš u svoj mali, dragi stan?!"
"Rado bih, ako smijem povesti djecu."
"Moju djecu pusti na miru", zagrmio je.
91
Na vratima se pojavila njegova odvjetnica, Brigita Zamljet. Vrlo, vrlo

zgodna i dotjerana žena. Nešto starija od mene, ali ne bi me čudilo da se sviđa
Stjepanu. Njihova bi mi veza bila nešto logičnija od veze s Petrom Novoselić.
Ispala sam seljanka koja odmjerava odvjetnicu od pete do glave. Tako da
je gospođa bila prisiljena lagano podignuti desnu obrvu. "Dobar dan", rekla je.
"Mislila sam da je vaša posjeta već gotova."
"U pravu ste, moje vrijeme je isteklo", rekla sam, pozdravila se i otišla.
Što sam osjećala nakon posjete mužu u zatvoru? Iskreno, ništa. Vrijeme
velikih, mračnih i užasnih osjećaja ostalo je iza mene. Ovo je samo vrh ledene
sante koja me već godinama tišti svom težinom. Opet sam čekala Dnevnik da
vidim za što se tereti Stjepana. Televizija me informirala o čovjeku s kojim sam
godinama živjela.
Sumnjičilo ga se za koruptivne radnje, davanje i primanje mita,
podmićivanje direktora velikih poduzeća te za kupnju zemljišta onih propalih
poduzeća čijim je nadzornim odborima presjedao. Naravno, na ime neke druge
firme koja je na Djevičanskim otocima bila registrirana na njegovu sestru. Ah,
evo i partnerskih ugovora na ekranu! Evo i Doroteinog potpisa! Dakle, i ona bi
se mogla naći na istoj adresi, zajedno sa svojim dragim bratom.
Nakon tisuće godina, nazvala me Greta.
"Čuj, draga, grozno je to što vidim, što čujem. Reci, kako se osjećaš?"
"Ja? Dobro sam."
"Okej, razumijem da si u šoku, čovjek od šoka otupi, ali daj mi reci mogu
li ti ikako pomoći... Treba li ti novca?"
"Ne, ništa mi ne treba."
"Ti ne znaš da sam ti ja sad u braku s direktorom Zona-grupe i da novac
nije u pitanju... "
"Kako da ne, s njim je moj Stjepan surađivao."
"Ne govori tako! Moj Ante nije imao nikakve veze s tvojim Stjepanom!
Njegovi su poslovi čisti... "
"Dobro, onda recimo da nas je posjećivao iz prijateljskih razloga. Igrao je
sa Stjepanom golf i slično."
"Moj Ante ne igra golf!"
92
Bože, kako su me zabavljale te žene koje su, naravno, dobro znale da su

im prebogati muževi lopovi, ali pravile su se pred cijelim svijetom, kao i pred
samima sobom da o tome pojma nemaju. Uvijek je isto.
"Greta, drago mi je da smo se čule. Želim puno sreće tebi, Anti Puku i
Zona-grupi. Naravno da se njegovo ime nikada neće spomenuti u vezi nikakve
afere!"
"Adrijana, ti si zla žena! Nisi takva bila dok smo se družile!"
"Pa valjda sam se s vremenom pokvarila. Hoće to, s godinama ..."
Kasnije mi je bilo krivo. Greta mi se sigurno javila iz plemenitih pobuda,
a ja ovako... Doista, negdje sam, krećući se zavojitim životnim putem, postala
zločesta. I hladna. I zločesta. I hladna. Samo, kakva da budem, okružena
ljudima poput Dorotee, svekrve i Stjepana. Pa obitelj Shimich bi istog trena
mogla snimati horor-reality show koji bi bio silno gledan.
Nazvao me Jakša, brižnim glasom.
"Jesi li dobro?"
"Da, dobro sam", rekla sam razdraženo.
"Volio bih te vidjeti."
"Možemo popiti kavu. Ali, bez ljubljenja, molim."
"Bolje da se ne krećeš centrom grada. Mogli bi te slikati. Znaš da si sada
svima interesantna. Nekadašnja TV-hostesa, zgodna, muž u zatvoru, ona s
ljubavnikom..."
"Nisi ti meni ljubavnik!"
"Naravno da nisam. Ali, tako bi mogli pisati u novinama."
"Dobro, koji je tvoj prijedlog?"
"Nađimo se u malom kafiću kraj tvoje kuće. Tamo nema fotografa."
"Dogovoreno."
Na izlazu, opet mobitel. I kao u nekoj noćnoj mori, začulo se novinarsko
pitanje: je li istina da mi je muž tek jedan dan u pritovoru, a ja već imam
ljubavnika? Da sam samo čekala da ga zatvore pa da se počnem zabavljati s
biznismenom Jakšom tim-i-tim, kojem također ne gine pritvor? Volim li
ja takve, zatvorske ptičice?
93
"Nemam komentara", promrmljala sam. Ruka mi se toliko tresla da sam

jedva spremila telefon u džep. Ovome se doista nisam nadala. Tko je mogao
javiti novinarima da sam ja u ikakvoj vezi s Jakšom? Odakle im to?
Dorotea, sinulo mi je. Ona je zbrojila dva i dva i shvatila da je Jakša u
noći banuo k meni doma. Samo, zašto bi Dorotea to napravila? Pa ovakvim
stvarima blati i svog brata. Ili?
Sve do sada živjela sam u svom malenom, netaknutom svijetu. Bez obzira
što je Stjepanovo lice "krasilo" središnje informativne emisije. Bila sam mirna
jer sam pretpostavljala da će se nešto takvog dogoditi, ali nisam mislila da će
lavina događaja pokupiti i mene. Zaboravila sam da sam ja gospođa Shimich i
da nisam samo neka nepoznata ženska koja se povlači u mrak i tamo nestaje.
Drhtavom rukom pritisnula sam Dorotein broj na mobitelu.
"Dorotea, jesi li ti možda zvala novine i rekla im za Jakšu i mene?"
"Nisam. Novine su nazvale mene i pitale me kako ti podnosiš to što je
Stjepan u zatvoru. Rekla sam da si dobro, da proživljavaš to u krugu obitelji, a
da ti je uvijek pri ruci tvoj prijatelj Jakša."
"Pa zašto si to rekla? Zašto si ga uopće spomenula?"
"Glupačo. Nakon onoga što je izveo, samo sam vrebala kako da mu se
osvetim."
"Ali, osvećuješ se meni, svom bratu, našoj djeci... mnogo više nama, nego
Jakši."
"Nije istina! On će poludjeti kad se pojavi u novinama. On se toga plaši
više nego smrti. Cijeli život se skriva od novina. Ali, sada je tome kraj!"
"Dorotea!"
"Adrijana! Konačno si i ti slabih živaca! Više mi je dosta tvoga ledenog
mira! Čuješ? Dosta mi je!"
Toliko od Dorotee, moje nekadašnje najbliskije osobe. Kao da je sto
godina prošlo od onog našeg putovanja u Opatiju i šamara nakon kojeg se više
nismo oporavile.
Kad smo se sreli, Jakša je baš uzrujano nešto objašnjavao na telefon.
"NE! NISAM NI U KAKVOJ VEZI S GOSPOĐOM SHIMICH!
ZABRANJUJEM VAM DA O TOME PIŠETE! TUŽIT ĆU VAS ZA STO
94
TISUĆA EURA! IMAM MALOLJETNU KĆER! NE ŽELIM DA ONA TO ČITA!

POZNAVAO SAM POVRŠNO STJEPANA SHIMICHA I TO JE SVE! ŽENU
MU NIKAD NISAM NI VIDIO!"
"U pičku materinu", rekao je i zavitlao mobitel u snijeg.
"Nisam mislila da ti je ideja veze sa mnom tako grozna", rekla sam.
"TI ZBILJA NE MOŽEŠ OBUZDATI SVOJ ČUDAN SMISAO ZA
HUMOR! NIKAD!" povikao je.
"Čuj, idem ja doma", rekla sam. "Ne treba mi tvoja vika i krika."
"Adrijana", rekao je i zgrabio me za ruku. "Molim te, oprosti. Van sebe
sam. Djetetu mi i tako stalno govore da sam kurviš, a sad će još u novinama
izaći da sam istog časa čim je završio u pritvoru oteo ženu prijatelju i
poslovnom partneru. Dijete mi zna čitati. Pokušaj me shvatiti."
Nježno sam mu stisnula ruku.
"Razumijem te. Nema veze što si upravo vikao da me nikad nisi vidio. Ne
smeta me to. I ja se nekad osjećam kao da se nikad nisam srela sa samom
sobom."
Nasmiješio se i utisnuo mi poljubac u obraz. Potom me čvrsto stisnuo u
zagrljaj. Poljubio me u kosu. Pogladio me po vratu. Kao da smo zatvoreni u
kristalu, sami, on i ja.
"Idemo na toplo", šapnula sam, premda bih bila najsretnija da me baci u
snijeg i legne na mene, svom težinom.
Ušuljali smo se u mali, lokalni kafić. Za šankom su se klatarila tri pijanca,
još od sinoć pijana. Dvorila ih je umorna šankerica. Naručili smo dva
pelinkovca, tako da se savršeno uklopimo.
"Adrijana, ja ti stalno pokušavam reći nešto, ali ti me ne čuješ."
Pogledala sam ga.
"Nisam kao Stjepan. Razumiješ? Nisam bog zna šta, ali nisam kao on."
"Ali, nisi baš ni moralna vertikala."
"Gledaj. Nisi ni ti. Ti si isto mogla biti kurva pa si radije postala
sponzoruša. Priznaj. Znam puno takvih cura. Ali, tebi to nije trebalo. Ti si
mogla biti... normalna."
95
"A što je to ‘normalna’?"

"Nije ti trebala nikakva prodaja svoga tijela, svojih osjećaja, za novac.
Kužiš? To si trebala shvatiti. Nisi ti baš tako glupa, premda si plavuša. Nisi pet
minuta voljela Stjepana."
"Jesam. I deset. I petnaest."
"Dobro. Imali ste vi nekakav odnos, shvatio sam to. Vidjelo se to po
vama... ponekad... ali, priznaj, nikad se nisi pošteno zaljubila u njega."
"Pa... privlačio me... "
"Dobro, privlačim te i ja. A to ne znači da me voliš..."
Nasmijala sam se.
"Moraš znati da je Stjepan u životu volio samo jednu ženu."
"Čula sam to već tisuću puta. Samo ne znam koja je to. Valjda nije Lady
Di."
"I sve je radio u dogovoru s tom ženom. Osim što je nije mogao oženiti."
"Zašto?"
"Recimo, zato što mu je sestra, budalice. Zar te nije čudilo što je Dorotea
tako sveprisutna u vašem životu? Što se nikad nije udala? Pa nije ona baš tako
ružna..."
"Znam, bio si s njom u vezi."
"Ne trebaš biti ljubomorna, premda mi se to sviđa. Nije to bila neka veza.
Više — seks. Njezine emocije bile su na drugoj strani. Luda je za bratom. I to
ne skriva. Od jutra do mraka pričala mi je samo o njemu. Stjepan ovo,
Stjepan ono, Steven this, Steven that... U to su vrijeme oni govorili samo
engleski. Pravili su se da nemaju veze s Hrvatskom, s ratom, ni s čim..."
"Dobro, ali što je loše u tome da sestra voli brata?"
"Joj, Adrijana, sigurno ti je jasno o čemu govorim! Kad se Stjepan zaljubio
u Gloriu, Dorotea nije imala mira, sve dok joj nije dopustio da živi s njima. I ne
bi me čudilo, zapravo, to mnogo ljudi misli, da nije bio nikakav nesretan slučaj,
nego da se Gloria UBILA, UBILA nakon što ih je vidjela zajedno... Jer jednom
prilikom mi se mrtva pijana i napušena Dorotea pohvalila da tu i tamo spava sa
svojim bratom... ono, kao žena s muškarcem."
96
Oštre granice među predmetima su se brisale. Oko mene se sve mutilo.

Sjetila sam se njihovih putovanja na koja su išli bez mene. Sjetila sam se
Doroteinih namještenih pokušaja da mi bude prijateljica. Samo da izvuče iz
mene priznanje jesam li sretna s njezinim bratom ili nisam. Naravno, bila je
sretna kada je shvatila da nisam. Glumila je bijes kada bih ja iskazala sumnje u
način na koji on zarađuje ili kad bih se pitala kako je umrla njegova prva
supruga. Sve je to njoj odgovaralo. Ali, na Petru Novoselić bila je bolesno
ljubomorna. To nije mogla kontrolirati. Nije znala točno što je to. Samo seks?
Više od seksa? Ludilo?
"Nakon što se Gloria ubila, Dorotea je zamolila brata da se vrate u
Hrvatsku te da se on hitno oženi opet, da se cijela stvar nekako zataška. Neka
se oženi prvom koja naiđe, rekla mu je. To mi je jednom prilikom Stjepan
ispričao. Dorotea je smatrala da, ako se Stjepan oženi naglo i nepromišljeno,
nikad neće s tom ženom imati kvalitetniji odnos nego s njom. I to je dobro
procijenila. Moraš priznati da nisi sa Stjepanom bila bog zna kako bliska.
Dorotea je tražila da spavate odvojeno. Razumiješ? Bolesna situacija, bolesni
ljudi."
Premda sam bila već na trećem pelinkovcu, bilo mi je sve hladnije i
hladnije.
"Eto, to sam ti htio reći one noći, pred njom. A ovo s novinarima njezina
je osveta. Zna da radi vaše djece ja neću nikad ići u novine s njihovim
incestuoznim odnosom. Nisam ja baš tako loš čovjek."
"A roditelji? Znaju li?!"
"Kako da ne. Još kao djecu su ih zatekli u krevetu... nepropisno zagrljene,
isprepletene. To su mi i Dorotea i Stjepan povjerili, kad smo bili pijani i
napušeni. Uostalom, ne može čovjek živjeti sam s takvom tajnom. Stjepanu su
čak odgovarala naklapanja da je ubojica svoje žene. Sve je zvučalo bolje od toga
da se novine raspišu o tome kako je u vezi sa svojom sestrom. Cijeli život. I
zauvijek. Ti si im samo paravan. Da si ih malo uhodila, da si mu ikad provjerila
mobitel, tko zna što bi sve našla."
"Da... " rekla sam zamišljeno, s osjećajem da propadam. I vjerojatno bih
kliznula pod stol, da me Jakša nije pridržao.
"Što ti je, previše pelinkovca?"
"Pa, malo me je lupilo, da..."
97
Kako da mu kažem da samo želim ležati bez svijesti pod stolom, da sam
osoba koja se najradije onesvijesti kad ne zna što bi više rekla.
"Pokušat ću se dovući do kuće", rekla sam.
"Adrijana, ti se moraš razvesti od tog čovjeka, neovisno o meni", rekao je
Jakša.
"Reci mu da znaš sve o njemu i Dorotei pa te neće moći ucjenjivati oko
djece. Uostalom, ima on i drugih grijeha... "
"O drugim grijesima, drugi put, može?" rekla sam i pokušala ustati od
stola, ali nije mi uspjelo. Bespomoćno sam se svalila na stolicu. Lokalni pijanci
su zagroktali od smijeha. Jesu li se meni smijali? Svejedno.
"Trebala bi mi... čaša vode", slabašno sam rekla. “A onda bih bila malo
sama, ako može."
Nakon što je Jakša otišao, valjda sam sat vremena zurila u čašu. Što da
radim, pitala sam se. Što da radim. Ima li u našem malom stanu mjesta za mene
i dječicu. Pa možemo svi spavati u mojoj sobi. Predstavit ću im to kao zimske
praznike kod bake. Nisam više mogla zamisliti život u onoj kući u kojoj su se
Dorotea i Stjepan pogledavali u dosluhu. Kad sam se napokon dovukla do
doma, tamo sam zatekla nju. Opet sam zamalo izgubila svijest. Ne, nisam je
mogla gledati.
"Došla sam malo do vas", rekla je tiho. "Stjepan... "
"Ja više ne živim ovdje" rekla sam još tiše. "Moja djeca i ja..."
"Ali..."
"Reći ćeš Stjepanu. Jakša mi je rekao. Ne mogu..."
Stavila sam dlan preko usana i zaplakala.
"Što ti je Jakša rekao?"
"Sve."
Dorotea se udaljila do prozora.
"Sve?"
"Sve."
"I ti mu vjeruješ?"
98
"Da"
"Ne misliš da on izmišlja, napuhava, da mi ne može oprostiti što sam ga
ostavila?"
"Ne."
"Da je već prije dolazio u ovu kuću sa svojom bolesnom teorijom i
ucjenjivao nas da će reći tebi?"
"Ne, ne vjerujem tebi, vjerujem njemu", odmahivala sam glavom i
plakala.
"Adrijana..."
"Ne, nemoj mi prilaziti, nemoj ništa govoriti, samo me pusti na miru. Evo
ti kuća, Stjepan, sve. Samo me pustite, pustite već jednom na miru, vi Shimichi.
Bolesni, bolesni ljudi."
"A... djeca?"
"Može ih vidjeti kad god poželi. Ali ti... ti ne smiješ biti u blizini."
"Pa ja sam njihova teta koja ih voli!"
“Ti si psihička bolesnica koja je umislila da živi u starom Egiptu!"
"Zašto u starom Egiptu?!"
"Zato... zato što su se tamo braća i sestre ženili... " rekla sam i oteturala
po stepenicama prema svojoj sobi. Izvadila sam kofer, otvorila ormar. Što mi
uopće treba? Ništa. Ništa mi ne treba. Ove hlače koje imam na sebi, dvije
košulje, potkošulje, gaćice... Ostavljam sve svoje haljine, torbe, štikle, nakit...s
mukom sam skinula vjenčani prsten i stavila ga na vrh kutije s nakitom. Nisam
ni primijetila da se Dorotea popela za mnom i stajala na vratima moje sobe,
prekriženih ruku.
"Ne čini tu glupost. Pa mi te... volimo."
"Samo me pusti da prođem", promrmljala sam. "Ništa mi ne treba, ništa
nisam uzela. Sve vam ostavljam."
Dorotea me nije puštala. Kad god bih htjela proći pokraj nje, ona bi mi
to svojim tijelom branila. Naposljetku smo se počele naguravati. Ona je bila
jaka, jača od Petre Novoselić.
"Dorotea, molim te, nemoj da se tučemo", procvilila sam. "Nema smisla."
99
"Nikamo ti ne ideš. Čekat ćeš tu mog brata jer ja tako kažem. Ti ćeš
napraviti sve što ja kažem. Moj brat mora imati ženu, brak. Ne mogu mu sve
žene tek tako nestajati. Što će ljudi reći?" buncala je.
Osjetila sam odjednom u sebi nevjerojatan priljev snage. Gurnula sam
Doroteu tako da je poletjela s vratiju, zateturala unatrag i skotrljala se niz
stepenice. Ostala je ležati na dnu, bez svijesti.
"U redu", promrmljala sam. "I to je u redu."
Oprezno sam je zaobišla i izašla iz kuće u koju se nikada više neću vratiti.
Nazvala sam Jakšu.
"Molim te, daj pošalji Hitnu gore, kod nas. Mislim, kod njih. Izgleda da
je Dorotea pala niz stepenice. Vjerujem da je živa, ali... "
"Ne brini, Adrijana", rekao je. "Samo se ti makni od tamo. Volim te. To
znaš."
Sjela sam na tramvaj pa na drugi tramvaj i pozvonila mami na vrata.
Cijela je zgrada zaudarala na sarmu koju je neka susjeda kuhala. Od sreće su mi
potekle suze. Zagrlila sam djecu, mamu, sestru pa smo se stisnule na malom
trosjedu u dnevnoj sobi.
100
EPILOG
Sada je studeni, godina 2011. Stjepan je izišao iz pritvora još na proljeće.

"Potopio" je neke, a za nagradu je dobio ovu svoju smiješnu slobodu, u kojoj i
tako ništa ne može. Prodao je kuću te iznajmio manji stan u gradu. Dorotea se
vratila u London. Onog kobnog dana nije joj ništa bilo: samo je natukla laktove
i koljena. Živi u panici da bih ja mogla ispričati ovu priču o njima. Kao što
vidite, strah je bio — opravdan. Samo, imena su promijenjena, kao i gradovi,
poslovi ... ukratko, sve je pretvoreno u bajku koju pripovijedam, čekajući da
opet padne snijeg. Jakša i ja... da, dobro ste čuli, sada živim s Jakšom. Istina, i
nad njegovom glavom visi mač, ali još uvijek ga nisu pozvali na razgovor.
Nadam se da djeci i meni neće upropastiti Božić odlaskom u Remetinec. Nekim
čudom, Stjepan njega nije ni spomenuo. Prozvao je neke druge. Ne želim se
udavati, ne želim živjeti u "velikom stilu". Jakša i ja običan smo par. On se
prestao baviti svojim "biznisom", štogod to bilo, te sada imamo — cvjećarnicu
u predgrađu. To je da umreš od smijeha. I on i ja najviše smo voljeli "Alana
Forda" i cvjećarnicu iz tog stripa. Nije to neki veličanstveni posao, ustaje se u
zoru, radi se do navečer, ali godi nam to. On se nada da će ga velika sjeća
sumnjivih tipova nekako zaobići. I ja mu to želim. Za sebe kaže da
se "popravio". Ja kažem, "jednom lopov, uvijek lopov". Ali, to kažem sa
smiješkom. Doduše, uvijek provjeravam dolaze li mu kakvi sumnjivi tipovi za
njegove smjene u cvjećarnicu. Iznenada banem, ali nađem ga samog kako sjedi
među cvijećem. Ili radi bukete. Naravno, i ja želim da je Jakša postao novi
čovjek. Želim to zbog naše djece. Trudna sam po treći put. Violeta i Filip dobit
će bracu ili seku. Ne želim znati, sviđa mi se ideja da to otkrijem prilikom
poroda. Jedva čekam da poljubim tu malu glavicu koja će nositi ime moje majke
ili Jakšina oca. Tako smo se dogovorili. Jedva čekam da opet krenem u kupnju
najmanje odjećice na svijetu. Za mojeg čarobnog, zimskog patuljčića koji se
treba roditi u siječnju. Stjepan nas sve skupa posjećuje, vrlo je ponizan
pri svojim dolascima. Sviđa mi se takav, utišan i stidljiv. Uvijek donosi
bombone i čokoladu djeci, voće meni. Premda zna da ja najviše na svijetu volim
čokoladu. Onog gordog tipa kakav je nekoć bio više nema na vidiku. Pritvor
doista promijeni ljude, ako oni to dopuste. Stjepan zna da svi sve znamo i
užasava se toga da jednog dana nešto ne natuknemo djeci. Kad god može, šapće
nam da više baš ništa nema s Doroteom. Da je ne vidi i ne čuje. Da je i tako ona
101
kriva za taj njihov sulud odnos. Naravno da nećemo nikome ništa reći. Ipak
je to Violetin i Filipov biološki otac.
102
O AUTORICI
Milana Vuković Runjić rođena je u Zagrebu 1970. godine, gdje je

diplomirala i magistrirala književnost. Dosad je objavila 14 knjiga, pisala za
razne domaće novine i časopise, te za slovensko Delo,
talijanski Internazionale i američki The Believer. U 24SATA, u rubrici "Draga
Milana”, redovito odgovara na pitanja čitatelja.
103

Milana Vuković Runjić Adrijanina Nit PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Milana Vuković Runjić Adrijanina Nit PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

MILANA VUKOVIĆ RUNJIĆ

Portret zagrebačke sponzoruše

Ljudi uvijek misle da znaju tko je to sponzoruša: proračunata ženska,

za lijepog i dobrostojećeg tipa koji je voli, bili su moja omiljena lektira. Za

U međuvremenu, progutala sam knjigu o biologiji zavođenja, u kojoj se

pretpostavila da nekome iz nekih razloga nudi debeli mito. Ali, nije me se

sredinom devedesetih, bilo je jasno da život u Hrvatskoj neće biti ni komforan

zaposlio u nekakvom odvjetničkom uredu gdje je primao više od samih

"Ništa", rekao je, smješkajući se.

Priča jedne sponzoruše zapravo bi trebala završiti njezinim vjenčanjem,

Ukratko, poludio je. Ostala 54 svata bili su mladoženjini prijatelji, poslovni

njegova majka stalno uspoređuje vino i hranu s onim što se u londonskim

Priča jedne sponzoruše svoj vrhunac doživljava na medenom mjesecu.

predstavlja problem. Kako će vrijeme prolaziti, Stjepan će sve više mrmljati o

"Hoću reći da spavamo odvojeno, da me nije ni taknuo", rekla sam nakon

"Tebi je jasno", dodala je nešto blaže, "da ja ne mogu kritizirati vlastitog

"Ne, trudna nisam sigurno."

Godinu dana nakon Violete, dobili smo Filipa, Stjepanovog mezimca.

"Kad vidim nekoga u jadnom stanju, dam mu novac, imam i ja srce."

postali moćni i utjecajni: političari, financijaši, kreatori današnje Velike

žene koju je ikada istinski volio, a o kojoj se ne smije govoriti, pogotovo u

"Čuj, Adrijana, ne znam. Nisam električar. Uz to, da sam te htio ubiti,

Zapanjila sam se. "Ne razumijem. Zašto? Pa nisam pala u depresiju."

gospodinu Daliboru N. toliko sviđala da se ni pred Stjepanom nije mogao

Čim je zatvorio vrata, na prstima sam im se približila i zaključala ih.

"Ozbiljno? Nije mi ništa rekao o tome."

"Ništa, samo golema, crna torba u trenutku kad su predimenzionirane

prokleto nalikuju jedan drugome, onako bujnokosi, kestenjasti, bez trbuščića,

"Kao Stjepanova žena ti ne bi trebala imati tako loše mišljenje o njemu i

"Nekako ćeš se snaći? To je tvoje rješenje za djecu."

"Svakako, biznisu s nekretninama loše se piše. Više ih nitko neće

"A još sam i šmrknula dva—tri puta..."

Stjepan. Možda i nije čudno da smo većinu bračnog vremena proveli u

Nekoliko dana nakon našeg povratka u Zagreb, dogodio se posve

"Daj, ne pričaj gluposti. Ova će zemlja sada totalno potonuti. Zavladat će

"Molim te, ne nabacuj se takvim izjavama", zamalo sam povikala. "Ja ti

"Pa ja ponešto znam", rekla sam, "ali ne mogu ti to objašnjavati preko

"Kao i ti, zar ne?"

proglasi me neuračunljivom, suicidalnom, depresivnom, strpa me u ludnicu jer

— svekrvom i svekrom, svele bismo se na dvije-tri kurtoazne rečenice. A ja

"Hvala Bogu da ti ja ne moram govoriti. Stjepan ti naokolo priča da je

Dohvatio je malo snijega s grma i ubacio mi ga za vrat. "Jesi, jesi!"

"Okej, zaljubio sam se", rekao je i pogledao me u oči. "Nisam mislio da će

znam kako mi to polazi za rukom, da budem poput neke viktorijanske damice

slušalicu. Opet ta Dorotea. Što mene briga za nju. Da smo mi nekakve

"Gotovo je", pomislila sam. Sad će ubiti i Jakšu i mene.

"Baš kad sam krenuo, nazvao me Stjepan i pitao da li bih eventualno

svoje "carstvo" na tijelima svojih "sponzora" Izgledala je van sebe od bijesa,

"Zar ga doista tako malo voliš?"

mi je. Muž mi je nestao, a ja sam zaljubljena. U tipa koji mu je tako prokleto

Srećom da postoji "Dnevnik" pa čovjek ipak može saznati gdje mu je muž.

"Dobro, jednom ćemo prilikom pričati o tome, znaš?"

"Ti znaš otkad se ja želim razvesti od tvog brata, a ne mogu, jer mi on

"Daj, dosta te lažne brige. Nego, zašto da ne ispričamo Adrijani kako je

brodić kojim smo se iz Ciprianija vozili u Danieli, krcat ocvalim bankarima i

Sljedeći dani prošli su kao u snu. Stjepan je završio u Remetincu, "da ne

Na vratima se pojavila njegova odvjetnica, Brigita Zamljet. Vrlo, vrlo

Bože, kako su me zabavljale te žene koje su, naravno, dobro znale da su

"Nemam komentara", promrmljala sam. Ruka mi se toliko tresla da sam

TISUĆA EURA! IMAM MALOLJETNU KĆER! NE ŽELIM DA ONA TO ČITA!

"A što je to ‘normalna’?"

Oštre granice među predmetima su se brisale. Oko mene se sve mutilo.