Sunčeva energija

Sunčeva energija

Sunčeva energija
Sunčeva toplina
Fotonaponski učinak
Sunčeva vozila

Sunčeva energija je zračenje svjetlosti i topline sa Sunca koju ljudi koriste od drevne povijesti
upotrebom raznih neprestano napredujućih tehnologija. Sunčevo zračenje skupa sa sekundarnim
sunčevim izvorima kao što su energija vjetra i energija valova, hidroenergija i biomasa zajedno
čine većinu raspoložive obnovljive energije na Zemlji. Upotrebljava se samo neznatan dio
raspoložive sunčeve energije.
Sunčeva energija omogućuje proizvodnju pomoću toplinskih strojeva ili fotonaponski. Jednom
proizvedena njene primjene ograničava samo ljudska mašta. Dio popisa primjene sunca uključuje
grijanje i hlađenje prostora u sunčevoj gradnji, pitku vodu destilacijom i dezinfekcijom, rasvjetu,
sunčevu toplu vodu, toplinu za sunčevo kuhanje, visokotemperaturnu industrijsku vodu.
Sunčeve tehnologije široko se karakteriziraju kao ili pasivna sunčeva ili aktivna sunčeva, ovisno o
načinu prikupljanja, pretvaranja i raspoređivanja sunčeve svjetlosti. Aktivne sunčeve tehnike
uključuju primjenu fotonaponskih ploča i sunčeva toplina kolektora (s električnom ili mehaničkom
opremom) kako bi se sunčeva svjetlost pretvorila u iskoristive proizvode. Pasivne sunčeve
tehnike uključuju orijentaciju zgrada prema suncu, odabir materijala s povoljnim
svojstvima termalna masa ili svjetlosnim svojstvima raspršenja, te oblikovanjem prostora u kojima
zrak prirodno kruži prirodno kruženje zraka.

Sadržaj
[sakrij]

 1Sunčeva energija
 2Vrste tehnologija
o 2.1Arhitektura i urbano planiranje
o 2.2Agrikultura i hortikultura
o 2.3Sunčeva rasvjeta
o 2.4Sunčeva toplinska energija
 2.4.1Grijanje vode
 2.4.2Grijanje, hlađenje i ventilacija
 2.4.3Desalinizacija i dezinfekcija
 2.4.4Kuhanje
 2.4.5Procesno grijanje
o 2.5Sunčeva električna energija
o 2.6Pokusna primjena sunčeve energije
o 2.7Sunčeva kemijska energija
o 2.8Sunčeva vozila
 3Metode spremanja energije
 4Razvoj, primjene i ekonomika
 5Izvori i bilješke
 6Referencije
 7Vanjske poveznice
Sunčeva energija[uredi VE | uredi]
Podrobniji članci o temama: Insolacija i Sunčevo zračenje

Oko polovine dolaznog zračenja sunca dosegne zemlju.

Zemlja kontinuirano prima 174 PW dolazećeg sunčeva zračenja (insolacije) u gornjoj atmosferi.
Kad dođe do atmosfere, 6 % insolacije se reflektira, a 16 % se apsorbira. Prosječni atmosferski
uvjeti (oblaci, prašina, čestice zagađenja) nadalje umanjuju sunčevo zračenje za 20 % refleksijom
i 3 % apsorpcijom. Ovi atmosferski uvjeti ne samo da umanjuju količinu energije koja dopire do
zemljine površine, nego i raspršuju otprilike 20 % dolazne svjetlosti i filtriraju neke dijelove
spektra. Nakon prolaska kroz atmosferu, otprilike pola insolacije je u vidljivom dijelu
elektromagnetskog spektra, a druga polovina je u infracrvenom dijelu spektra (samo mali dio
je ultraljubičasto zračenje).[1]
Zemljina površina, oceani i atmosfera upijaju sunčevo zračenje koje im povećava temperaturu.
Topli zrak u kojem je isparena voda iz oceana se diže uzrokujući kruženje
atmosfere ili konvekciju. Kad zrak dosegne visinu gdje je zrak hladniji, vodena para kondenzira se
u oblake, koji svoj sadržaj kiše po zemljinoj površini na taj način dovršivši kruženje vode. Ostatna
toplina kondenzacije vode pojačava konvekciju, proizvodeći atmosferske fenomene
poput vjetra, ciklona i anticiklona. [2] Sunčevo svjetlo apsorbirano u oceanima i kopnenim
masama zadržava površinu na prosječnoj temperaturi od 14 °C.[3] Pretvorba sunčeve energije
u kemijsku energiju posredstvom fotosinteze proizvodi hranu, drvo i biomasu iz koje su nastala
fosilna goriva. Tokovi i zalihe sunčeve energije u okolišu su veliki u usporedbi s ukupnim
potrebama ljudi za energijom.[4]

Godišnji sunčevi tokovi i energetske potrebe čovječanstva

Sunčeva 3,850.000 EJ[5]

Vjetar 2.250 EJ[6]

Biomasa 3.000 EJ[7]

Potrošnja primarne energije (2005) 487 EJ[8]

Električna energija (2005) 56,7 EJ[9]

Ukupna sunčeva energija apsorbirana u Zemljinoj atmosferi, oceanima i kopnenim masama je

otprilike 3,850.000 eksadžula (EJ) godišnje.[10] Godine 2002., ovo je u jednom satu dalo više
energije nego čitavo čovječanstvo potroši tijekom jedne godine.[11][12] Fotosinteza uhvati otprilike
3,000 EJ godišnje u biomasu.[13]Količina sunčeve energije koja dosegne Zemljinu površinu tako je
velika da je dvostruko veća od ukupne energije koju će čovječanstvo ikada zadobiti iz svih
neobnovljivih izvora ugljena, nafte, prirodnog plina i iskopanog urana zajedno.[14]
Iz tablice resursa čini se da sunčeva energija, vjetar ili biomasa mogu zadovoljiti sve energetske
potrebe, ipak, povećana upotreba biomase imala je negativan učinak na globalno zagrijavanje te
dramatičan rast cijena hrane krčenjem šuma i korištenjem nasada za proizvodnju biogoriva. [15]

Vrste tehnologija[uredi VE | uredi]

Prosječna insolacija pokazuje područja (male crne točke) potrebne kako bi se primarni izvori energije
zamijenili sunčevim. 18 TW je 568 eksadžula (EJ) godišnje. Insolacija za većinu ljudi (u većini krajeva) je od
150 do 300 W/m² ili 3,5 to 7,0 kWh/m²/danu.

Sunčeva energija odnosi se prvenstveno na sunčevo zračenje za praktičnu primjenu. Iako, sve
obnovljive izvore osim geotermalne i plime i oseke pokreće sunce.
Sunčeve tehnologije široko se opisuju kao ili pasivne ili aktivne ovisno o načinu kao se prikuplja,
pretvorbi i raspodjeli sunčeve svjetlosti. Aktivne sunčeve tehnike uključuju primjenu fotonaponskih
ploča, pumpa i ventilatora kako bi se sunčevo svjetlo pretvorilo u upotrebljive oblike. Pasivne
sunčeve tehnike uključuju odabir materijala s povoljnim termičkim osobinama, oblikovanjem
prostora u kojima zrak prirodno kruži, orijentaciju zgrada prema suncu. Aktivne sunčeve
tehnologije povećavaju dotok energije i smatraju se tehnologijama proizvodnje, dok pasivne
tehnologije smanjuju potrebu za drugim izvorima i uglavnom se smatraju tehnologijama
potrošnje.[16]
Arhitektura i urbano planiranje[uredi VE | uredi]
Podrobniji članci o temama: Pasivna sunčeva arhitektura i Urbani toplinski otoci
Tehničko sveučilište u Darmstadtu u Njemačkoj osvojilo je Sunčev dekatlon2007. godine
u Washingtonu ovom pasivnom kućom posebno dizajniranom za vlažnu i suptropsku klimu.[17]

Sunčevo svjetlo utjecalo je na građenje od samog početka povijesti građenja.[18] Potpuno

razvijenu solarnu arhitekturu i metode urbanog planiranja prvi su put
primjenili Grci, Kinezi i Egipćani koji su orijentirali svoje građevine prema jugu kako bi osigurali
svjetlost i toplinu. Rimske kupelji imale su velike jugu okrenute prozore. Sunčev dizajn u Europi
bio je uglavnom zaboravljen nakon pada Rima, ali se nastavio neoslabljen primjenjivati u Kini
gdje kozmologijska tradicija povezuje jug s ljetom, toplinom i zdravljem.[19]
Osnovne osobine pasivne sunčeve arhitekture su orijentacija Suncu, kompaktne proporcije
(malene površine u odnosu na volumen), selektivno zasjenjivanje i termalna masa.[18] Kad se ove
osobine odmjere prema mjesnoj klimi i okruženju mogu uroditi dobro osvijetljenim prostorima koji
ostaju na ugodnim temperaturama. Sokratova kuća Megaron klasičan je primjer solarnog
dizajna.[18] Skori pristup solarnom dizajnu upotrebom kompjutorskog modeliranja vezuje
sustave sunčevog osvjetljenja, grijanja i prozračivanja u intergriran paket sunčevog
dizajna.[20] Aktivna solarna oprema kao pumpe, ventilatori i prekretni prozori također mogu
pomoći pasivnom dizajnu i poboljšati ukupne osobine sustava.
Urbani toplinski otoci (UTO) su područja velegradova s višim temeperaturama od okoline. Ove
povišene temperature posljedica su urbanih materijala kao što su asfalt i beton koji imaju
niži albedo (koeficijent refleksije) i veći toplinski kapacitet nego prirodni okoliš. Izravna metoda
suprotstavljanja UTO učinku je bojanje građevina i prometnica u bijelo i sađenje stabala.
Hipotetski program "cool communities" u Los Angelesu predviđa da urbane temperature mogu biti
snižene za otprilike 3 °C sađenjem deset milijuna stabala, ponovnim uređenjem krovova na pet
milijuna domova i bojanjem jedne četvrtine cesta. Procijenjena cijena cool communities programa
je 1 milijarda US$. Procijenjena godišnja ušteda je 170 milijuna US$ usljed smanjenja korištenja
rashladnih uređaja i 360 milijuna US$ usljed smanjenja troškova za zdravstveno osiguranje
povezano s emisijom štetnih plinova (smoga).[21]
Agrikultura i hortikultura[uredi VE | uredi]
Podrobniji članci o temama: Agrikultura, Hortikultura, i Staklenik

U staklenicima poput ovoga u nizozemskom Westlandu uzgaja se širok raspon povrća, voća i cvijeća.

Agrikultura samosvojno traži optimizaciju uhvata sunčeve energije zbog povećanja produktivnosti
biljaka. Tehnike poput tempiranih ciklusa sađenja, određenih orijentacija redova, prilagođenih
visina redova i miješanje biljnih vrsta može poboljšati prinos nasada.[22][23] Dok se sunčeva
svjetlost uglavnom smatra obilnim resursom, postoje iznimke koje podcrtavaju važnost sunčeve
energije za argikulturu. Tijekom kratkih razdoblja rasta u Malom ledenom dobu, francuski i
engleski uzgajivači upotrijebili su zidove za voće da što je više moguće povećaju skupljanje
sunčeve energije. Ovi zidovi su bili termalne mase i ubrzavali su sazrijevanje voća držeći biljke
toplima. Rani zidovi za voće bili su postavljeni okomito na tlo uzduž nasada licem okrenuti jugu,
ali tijekom vremena razvijeni su zakrivljeni zidovi kako bi se bolje iskoristila sunčeva svjetlost.
Godine 1699. Nicolas Fatio de Duillier predložio je čak i upotrebu naprave za praćenje koja se
mogla zakretati kako bi pratila kretanja Sunca.[24] Sunčeva energija se također upotrebljava u
mnogim područjima agrikulture osim rasta nasada. Primjene uključuju pumpanje vode, sušenje
prinosa, leženje pilića i sušenje kokošjeg gnojiva.[25][26]
Staklenici kontroliraju upotrebu sunčeve topline i svjetlosti za rast posebnih nasada. Primitivni
staklenici prvo su upotrijebljeni tijekom rimskih vremena za rast krastavaca tijekom cijele godine
za rimskog cara Tiberija.[27] U 16. stoljeću prvi moderni staklenici građeni su u Europi za
sačuvanje egzotičnih biljaka donesenih s istraživačkih putovanja.[28]Staklenici su ostali važan dio
hortikulture i danas kad ih upotrebljavamo za uzgoj voća, povrća i cvijeća koji mogu biti relativno
egzotični u mjesnoj klimi. Jedan od najvećih svjetskih stakleničkih kompleksa je Willcox u Arizoni
gdje se uzgaja 106 hektara rajčica i krastavaca tijekom čitave godine. Prozirni plastični materijali
također su upotrebljavani za isti učinak u obliku mnogo tunela i prekrivača za redove nasada.
Sunčeva rasvjeta[uredi VE | uredi]

Osvjetljavanje dnevnim sunčevim svjetlom kao ovim okulusom na vrhu Panteona u Rimu u upotrebi je od
antičkih vremena.

Povijest osvjetljavanja utemeljena je na upotrebi prirodne svjetlosti. Rimljani su uočili važnost

Prava na svjetlo već u 6. stoljeću i engleska Uredba iz 1832. godine odjek je ovog prava.[29][30] U
dvadesetom stoljeću umjetno osvjetljenje postalo je glavni izvor za unutarnju rasvjetu i danas se
otprilike 22 % električne energije u Sjedinjenim državama upotrebljava za rasvjetu.
Sustavi za rasvjetu dnevnim svjetlom prikupljaju i raspodjeljuju sunčevu svjetlost kako bi osigurali
unutrašnju rasvjetu. Ovi sustavi izravno umanjuju upotrebu energije zamjenjujući umjetnu rasvjetu
i posredno umanjuju potrošnju energije smanjujući potrebu za rashladnim sustavima. Iako nije
lako u dovoljnim količinama osigurati prirodno osvjetljenje ono, ako ga usporedimo s umjetnom
rasvjetom, nudi i fiziološke i psihološke dobrobiti. Dizajn rasvjete dnevnim svjetlom pažljivo
odabire vrstu, veličinu i orijentaciju prozora, a također u obzir uzima i vanjske predmete i uređaje
za zasjenjivanje. Pojedine osobine dizajna uključuju nazubljene krovove, krovna svjetla
i svjetlosne cijevi. Ove osobine mogu se ugraditi u postojeće strukture ili, najučinkovitije,
integrirane u paket sunčevog dizajna u obzir uzimaju čimbenike poput dobivanja i gubljenja
topline i vremena upotrebe. Kad su osobine vezane uz osvjetljenje danjim svjetlom pravilno
upotrijebljene može se smanjiti potreba za energijom za rasvjetu za 25 %. Ova ušteda od 1 EJ
nije zanemariva u usporedbi s cjelokupnom godišnjom potrošnjom električne energije od 8,6 EJ
(u SAD). [31]
Hibridna rasvjeta suncem (HRS) aktivan je način upotrebe sunčeve svjetlosti za osiguranje
osvjetljenja. Ovi sustavi skupljaju sunčevu svjetlost upotrebom fokusirajućih zrcala koja prate
Sunce i upotrebljavaju optička vlakna za prijenos svjetlosti u unutrašnjost zgrade da zamijene
konvencionalnu rasvjetu. U jednokatnim objektima ovi sustavi u mogućnosti su prenijeti 50 %
primljene svjetlosti.[32]
Sunčeva toplinska energija[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Sunčeva toplinska energija
Sunčeve toplinske tehnologije mogu se upotrebiti za grijanje vode, grijanje prostora, hlađenje
prostora i dobijanje procesne topline.[33]