Duhovni vođa muslimana: Ko je bio posljednji Šejhu-l

Islam Mustafa ef. Sabri

Mustafa efendija Sabri je postavljen za Šejhu-l Islama u vrijeme kada je Osmanska
imperija bila izložena unutrašnjim i vanjskim nasrtajima.

Ako se neko odluči istraživati 20. stoljeće, te svoje istraživanje i znatiželju posveti
ličnostima koje su shvatali i predstavljali svu tradicionalnu islamsku nauku i civilizaciju,
doći će do zaključka da je šejhu-l islam Mustafa efendija Sabri bio na samom čelu tih
odabranika.

Mustafa-efendija Sabri, bio je zadnji duhovni vođa Osmanskog carstva. Rođen je u

Tokatu 1869. godine. Nakon što je završio hifz Kur'ana, i to u svojoj ranoj mladosti,
zaputio se u Kajseri i Istanbul, kako bi izvršio temeljitu pripremu za naobrazbu koja će
mu priskrbiti titulu šejhu-l islama: najvišeg vjerskog autoriteta u osmanskoj hijerarhiji.

"Izgnanstvo"

Mustafa-efendija Sabri došao je na poziciju šejhu-l islama u vrijeme kada je Osmanska

država bila izložena unutrašnjim i vanjskim napadima. Njegov široki intelektualni vidici i
temeljit uvid u znanosti, omogućio mu je da “uhvati bika za rogove”, te da glasno
pozove na otpor i suprostavi se militantnoj sekularističkoj administraciji, koja je na koncu
uspjela srušiti Osmanski hilafet. On je razobličio sistem koji je nastojao diskreditirati
Božansku poruku. Njegova konstantna pobuna protiv režima koji je ukinuo islamsku
državu izazvala je režim da ga na koncu ušutka jednom za svagda. Zbog svega toga

Šejhu-islam je bio prisiljen imigrirati iz zemlje.

Novoformirana sekularna vlada bila je svjesna da je Mustafa efendija Sabri posjedovao

alternativu i sposobnost da formira novu vladu, te ga je kao takvog vidjela kao
potencijalnu prijetnju. Njegova nadmoćna vidovitost dala mu je mogućnost da razumije i
daje odgovore na pitanja koja su bila izvan dometa percepcije običnih ljudi. Svi ovi
faktori su doprinijeli da Mustafa- efendija Sabri bude prisiljen na bijeg u Rumuniju,
Grčku i na kraju u Egipat.

Tokom boravka u Rumuniji, Njemačka , kao turski saveznik, okupirala je Bukurešt, što
je olakšalo republikanskoj eliti u Ankari da otkrije mjesto gdje se nalazi Mustafa Sabri.
Kada je vijest stigla do republikanske elite, Mustafa Sabri je po njihovoj naredi bio
uhapšen i deportovan u zatvor. Nakon toga je poslan natrag u Istanbul. Suđenje na
vojnom sudu trajalo je 5 sati. U tim momentima Mustafa-efendija Sabri je bio uvjeren da
će biti osuđen na smrt, te je zabilježeno kako je klanjao sebi dženazu (molitva osobe
koja se oprašta od ovog svijeta). Nakon dugih 5 sati rasprave porota je odlučila da ga
protjeraju u igznanstvo. Ostao je zabilježen sudijin citat kada je komentirao presudu: ”
Ne mogu osuditi ovog čovjeka na smrt , jer je njegova borba sama srž njegovog
istinskog ubjeđenja i vjerovanja”.

Ali, zbog pokušaja čestih atentata, Sabri-efendi je bio prisiljen imigrirati u

nemuslimansku zemlju. Zbog njegove zabrinutost da ne želi umrijeti i biti pokopan u
nemuslimanskoj zemlji, poslao je pismo okolnim islamskim zemljama:

”Ja sam Mustafa Sabri , ne tako davni šejh ul – islam Osmanskog carstva. Nemam
pasoš. Želim ući vašu zemlju, na bilo koji način. Prihvatite me kao gosta ili kao
izbjeglicu… ”

Uprkos tom očajničkom apelu za pomoć , bio je besmoćan i odbačen. Međutim, na

kraju, kad kockice treba da se slože, odlučio je posjetiti egipatskog konzula u Atini.
Srećom pa je taj tadašnji egipatski konzul sam bio sklon duhovnom životu te mu je
izišao u susret. Konzul je bio potresen situacijom Mustafe ef. Sabrija. Odobrio je vizu
njemu i njegovoj porodoci. Tom prilikom je rekao:

” Moj Bože, da li ovakve situacije mogu snaći Papu, i šta bi ugledni kršćanski svjet
uradio u njegovom slučaju? Preuzeo sam svu odgovornost na sebe. Ako hoće mogu me
otpustiti s posla, zatvoriti me, ili osuditi na smrt zbog počinjenog političkog prijestupa…
Izlažući se takvom riziku odobrio sam tu vizu! ”

Po dolasku u Egipat , Sabri-efendija je naišao na talas skeptičnih ideologa koje je

predvodio Muhammed Abduhu. Međutim, Sabri- efendi je pobio stavove Abduhua
javnim i psimenim polemikama. Uspjeh ovih polemika krunisao je tvrdnjom: ” Moj uspjeh
je samo u mojoj upornosti da se zalažem za istinu. ”

"Nedaće i iskušenja"

Većinu iskušenja Mustafa-efendije je doživio usljed opće kampanje protiv onoga u šta je
on vjerovao. Nikakv položaja ni status nikada nisu mogli pokolebati i odvratiti Sabri-
efendiju da se zalaže za istinu. Na primjer, nuđeno mu je da ostane u Turskoj i ima
udoban život i visok položaj, samo da aminuje novu vlast sekularista. Međutim, on je to
odbio kao i svaki drugi vid ponude koja bi ga kompromitirale sa istinom. Među
poteškoćama i nevoljama šejhu-l islama Mustafa-efendije Sabrija bili su i događaji s
kojima se nosio:

U vrijeme kada su Indijci protestovali zbog engleske administracije, prominentni vođa

indijskog nacionalizma, Mahatma Gandhi, odlučio se na štrajk glađu . Njegov štrajk
glađu mogao je rezultirati smrću Gandhija, što bi pokrenulo nacionalnu pobunu koja bi
dovela do konačne revolucije. Nakon vijesti oko ovih događaja u Indiji i pažnje koju je
dobio putem medija, uključujući novinske agencije u muslimanskom vlasništvu, šejh ul –
islam Mustafa Sabri je prijavljen da je izjavio sljedeće riječi :
” Gandhi je odlučio da započne štrajk glađu i cijeli svijet je uzdrmala ova vijest.
Osmanski šejh ul – islam, sa svojom porodicom gladuje godinama, a islamski svijet o
tome ne zna ništa. Osmanska dinastija je u takvom bijednom stanju da bi njen šejh ul –
islam mogao jesti posni grah mjesecima ,a da niko ne bi bio svjestan ovog … ”

Postoji kod šejh ul – islama Mustafe- efendije Sabrija, kako u životu, tako i u smrti,
mnogo važnih lekcija za buduće generacije koje žele da služe svojoj vjeri i zagovaraju
pravednost u svojoj borbi za konačnu pobjedu. Zapisano je da je rekao i ovo: ” Ovom
uspjehu potrebna je takva žrtva, da bi jedan za drugog ne samo trebali žrtvovati ne
samo ovozemne žvote, već bismo trebali žrtvovati jedan za drugog i živote poslije smrti!
”.

Uistinu, život Mustafe- efendije Sabrija je bio jedinstven primjer ove žrtve.

Umro je u Egiptu 1954. godine, gjde je i sahranjen. Ostavio je iza sebe riznicu radova.
Neka se Allah smiluje šejhu-l islamu Mustafa -efendiji Sabriju!

Autor: Talha Bozkurt