MU`DŽIZE ( NADNARAVNOST) U HADISU

Ovaj hadis je jedna od Poslanikovih, s.a.w.s., mu'džiza, dokaz istinitosti poslanstva

s kojim je došao. Hadis je izrečen prije četrnaest vijekova, kada je medicina bila na
veoma niskom stepenu znanstvenih otkrića, i Poslanik, s.a.v.s., nije nikako mogao
saznati etape čovjekovog stvaranja u maternici, ali ga je o tome obavijestio
Sveznajući Stvoritelj i Istinski Vladar.

Prenosi se od Ebu Abdurrahmana, Abdullaha ibn Mes'uda, neka je Allah zadovoljan

njim, da je rekao: "Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on istinu govori i
istina mu kao objava dolazi: Uistinu se svako od vas, u utrobi svoje majke, oblikuje
četrdeset dana kao kap sjemena, zatim biva kao ugrušak isto toliko, zatim biva kao
gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek pa mu udahne dušu i propišu
mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, koliko će živjeti (edžel), kakva će djela
raditi i da li će biti sretan ili nesretan. Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga
nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i
Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će
raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika
vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono
što mu je propisano, pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući u njega". (Buharija
- poglavlje o kaderu i Muslim - poglavlje o kaderu)

K o m e n t a r:
Kaže Uzvišeni: " Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap
sjemena na sigurno mjesto stavili (maternica), pa onda kap sjemena ugruškom
učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a
onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao, drugo (živo) stvorenje oživljujemo,
pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj." (Prijevod značenja - El-Mu'minun, 12 -
14.)

Hadis i ajet koji su prethodno navedeni upućuju čovjeka na razmišljanje o svom

nastanku i o Moćnom Svoritelju koji daje da čovjek prolazi kroz ove periode
stvaranja. Uzvišeni Allah je Svemoćan, i da je htio mogao je odmah stvoriti čovjeka
kao potpuno živo biće, ali ga stvara na ovaj zanimljiv način, da bi oni koji su
razumom obdareni pouku izvukli i shvatili kolika je moć Uzvišenog Stvoritelja.

Zašto ne razmisliš
Nakon što je čovjek saznao od čega je nastao i kolika je moć Onoga koji ga je
stvorio, odakle mu onda tolika smjelost i odvažnost da bude nepokoran, ohol i
griješan prema Uzvišenom Stvoritelju. Uistinu je čovjek lakomislen i neznalica.

Zašto mi ne bismo iskoristili svoj razum i razmislili o svom nastanku? Ako

razmislimo o procesu svog stvaranja u utrobi majke, vidjet ćemo znamenja i
znamenja. Taj dio koji formira oko, zašto formira baš oko? Da li je obaviješten o
sustavu svjetlosti i njenim propisima i zakonitostima, te je tebi uredio aparat kojim
ćeš gledati nakon izlaska iz majčine utrobe? Ko je obavijestio taj dio sjemena da
ćeš ti izaći iz majčine utrobe i da će ti trebati dva oka? Ko je dao oku rožnjaču,
bionjaču i mrežnjaču čiji jedan sloj sačinjava trideset miliona krvnih sudova i tri
miliona očnih osjetilnih štapića? Svaki zdrav razum će doći do zaključka, na
osnovu ovih dešavanja u majčinoj utrobi i procesu nastanka čovjeka, da time
upravlja Sveznajući Stvoritelj, koji zna šta stvara. Ovo su samo dokazi Allahovog
postojanja i moći pri stvaraju čovjeka, dok su dokazi u prirodi i njenim procesima i
pojavama mnogo brojniji i gotovo da se ne mogu prebrojati.
Ali i pred ovih Allahovih znamenja u prirodi i u samom čoveku, rijetki su oni koji
izvlače pouku i koji su shvatili da su Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: "Proklet neka
je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena
ga stvori i ono što je dobro za njega pripremi i pravi put mu dostupnim učini, zatim
mu život oduzme i učini ga da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio,
oživjeti". (Prijevod značenja - 'Abesa, 17-22.)

Nastanak i razvoj čovjeka

U ovom hadisu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava kako nastaje čovjek i
kaže: "Svako od vas se formira u utrobi svoje majke." Pod formiranjem se misli na
prvobitno spajanje spermatozoida i jajne ćelije i to je prva faza nastanka čovjeka.
Kaže Imam El Kurtubi, neka mu se Allah smiluje: "Čovjekovo sjeme, nakon
izbacivanja snagom ljudskog spolnog nagona, dolazi u maternicu rasuto i
razbacano, pa ga Uzvišeni Allah, dž.š., sabere i sakupi na mjestu začeća." Riječi
ovog uvaženog islamskog učenjaka potvrdila je i savremena medicina koja je
otkrila da su spermatozoidi koje čovjek ubacuje u maternicu mnogobrojni i da su
nakon ubacivanja razasuti po maternici, ali se samo jedan od njih spoji sa
jajašcem.
Kap sjemena

Prvi period, nakon spajanja spermatozoida i jajašca, embrion biva u obliku kapi, a
ta kap je u stvari ljudsko sjeme i taj period traje četrdeset dana.

Ugrušak

Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zatim biva kao ugrušak isto toliko dana." Ovo je
drugi period kroz koji prolazi embrion i u ovom periodu biva u obliku guste
zgrušane krvi. U ovoj fazi naziva se još i zakvačak (a'lek), zato što se zakvači za
ono što dodiruje. Kaže Uzvišeni: "Stvara čovjeka od zakvačka." (Prijevod značenja -
El-Alek, 2.)

Gruda mesa
U trećem periodu embrion je u obliku grude mesa ili komada mesa a veličina mu
je, ravna veličini ljudskog zalogaja.

Zatim mu udahne dušu

Melek udahnjuje čovjeku dušu nakon sto dvadeset dana od začeća, i sama majka,
koja nosi dijete u svojoj utrobi, osjeti kada dijete oživi, tj. kada mu melek udahne
dušu. Nakon udahnjivanja duše embrion postaje živo biće. šta je duša? To je pitanje
koje je postavljeno i Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je Allah, dž.š., objavio slijedeći ajet:
"Pitaju te o duši. Reci: šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo
malo znanja." (Prijevod značenja - El-Isra' 85.)
Vjerovanje u odredbu

"I propišu mu se četiri stvari: nafaka, edžel, kakva će djela raditi i da li će biti
sretan ili nesretan". Ovaj dio hadisa se dotiče jedne veoma bitne stvari, temelja
islamskog vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje. Ovo vjerovanje se
veže za savršeno i neograničeno Allahovo znanje. On zna šta je bilo, šta će biti i
zna kako bi se desilo, da se desi ono što se nije desilo. I na osnovu ovog savršenog
znanja Allah, dž.š., je propisao ljudima nafaku koju će postići tokom života sve dok
ne umre, dobra i loša djela koja će raditi i da li će biti od sretnih ili nesretnih.
Međutim, ovo Allahovo znanje ne negira čovjeku slobodu izbora namjere, jer ova
činjenica ne znači da je čovjek prisiljen.
Dokazi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju čovjeku slobodu volje i izbora su
mnogobrojni.

Djela su prema završnici

Djela koja ljudi čine na ovome svijetu neminovno moraju biti u skladu sa onim što
im je Allah, dž.š., prethodno zapisao, pa kome bude zapisano da je od stanovnika
Dženneta, neminovno je da radi dobra djela koja će ga uvesti u Džennet, pa makar
jedan dio svoga života radio djela stanovnika vatre. Tako isto kome bude zapisano
da je od stanovnika vatre, Allah da nas sačuva, neminovno je da radi djela
stanovnika vatre, koja će ga uvesti u nju, pa makar jedan dio svoga života radio
djela stanovnika Dženneta.

Znači, u obzir se uzima čovjekova završnica života, odnosno s kakvim djelima

čovjek okonča svoj život, tako će mjesto i naći na onom svijetu.

Koristi hadisa:

Islamski učenjaci su iz ovog hadisa izvukli razne pouke i poruke, od kojih ćemo
navesti neke:
- U hadisu je podstrek na dovu, da čovjek moli Uzvišenog Allaha da ga učvrsti u
vjeri sve dok ga ne sretne. Prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "O Ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri." (Bilježi ga Buhari,
a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
- Podsticaj da se čovjek utječe Allahu od loše završnice. Prve generacije ovog
ummeta su strahovale za svoju završnicu, tako da su neki od njih govorili: "Ništa
oči ne može rasplakati kao što ih može rasplakati ono što je prethodno zapisano."
Zato, Allahov rob, ne bi trebao da bude zadivljen svojim djelima nego treba da je
uvijek u strahu od Allahove kazne i nadi u Njegovu milost.
- Činjenica je da će svaki insan ako uđe u Džennet, ući Allahovom milošću, pa čak i
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako stoji u hadisu, ali ne smijemo se osloniti samo na
Allahovu milost, već treba da se potrudimo da tu milost zaslužimo dobrim djelima
- Nakon što smo saznali ko nas je stvorio i kako smo nastali, dužnost nam je da
zahvaljujemo Onome koji nas ja stvorio u najljepšem obliku, a zatim nam pokazao
put dobra i put zla. Ta zahvalnost biva srcem, jezikom i djelima, a ovo treće je
najvažnije.
- Imajući na umu da Allah, dž.š., daje opskrbu i pravedno je raspodjeljuje među
ljudima, čovjek treba da bude zadovoljan nafakom koju posjeduje i ne treba da
prodaje svoju vjeru i svoje srce radi povećanja opskrbe, jer na taj način neće
postići osim onoliko koliko mu je već prije Allah odredio.

- Smrt i život su u Allahovim rukama i čovjek neće umrijeti dok ne potroši svoju
nafaku i godine koje su mu određene za život, pa zbog toga ne treba da se boji
nikog kada je u pitanju borba za ovu vjeru i treba da bude odvažan i hrabar.

1. Neki islamski učenjaci kažu da je Allah, dž.š., dao da se čovjek razvija kroz ove
periode u majčinoj utrobi iz milosti i blagosti prema majci, jer Allah je kadar da
stvori čovjeka odjednom u njegovom potpunom obliku.

2. Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljen abortus, kao olakšica, ako u

dijete još nije udahnuta duša, analogno dozvoljenoj ejakulaciji van ženskog
spolnog organa radi sprečavanja trudnoće. Međutim, ovaj stav je neprihvatljiv, jer
stvaranje embriona počinje u obliku kapi nakon što se ustabili u maternici. Dokaz
za ovo je hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže: "Kada od začeća prođe
četrdeset i dvije noći", a u drugoj predaji: "četrdeset i nekoliko noći", Allah, dž.š.,
pošalje meleka, pa oblikuje zametak i stvori mu sluh, vid, kožu meso i kosti".
(Muslim - poglavlje o kaderu 5/497.) Kaže Ibn Redžeb: "Jedna skupina islamskih
pravnika je olakšala ženi da može učiniti abortus sve dok se djetetu ne udahne
duša i smatraju to kao ejakulaciju van maternice radi sprječavanja trudnoće. Ovaj
stav je neprihvatljiv i slab, jer je embrion začet i oblikovan, a kod ejakulacije van
maternice dijete uopće ne postoji, jer nije začeto, nego se tim činom sprečava
začeće, a ako Allah hoće da se dijete začne, neće ga spriječiti ni ejakulacija van
maternice.
3. Iz ovog hadisa, također, možemo izvući da je proživljenje nepobitna istina, jer
Onaj koji je kadar da stvori čovjeka iz kapi tekućine, kadar je i da ga ponovo
povrati nakon smrti i nakon što prah postane. Neki islamski učenjaci ovaj hadis
uzimaju za dokaz ako se desi pobačaj djeteta nakon četvrtog mjeseca trudnoće
klanja mu se dženaza, jer mu je udahnuta duša. Allah, opet, najbolje zna. I, na
kraju, neka je hvaljen Uzvišeni Allah koji kaže u plemenitom Kur'anu: "Zar čovjek
misli da će biti zanemaren i da neće odgovarati? Zar nije bio kao kap sjemena koja
se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od
njega onda dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi."
(Prijevod značenja - El-Kijame, 36-40.)

pripremio: Abduvaris Ribo