Professional Documents
Culture Documents
LAVIĆU I GAZELI
je bilo mnogo zvijeri ali i mnogo drveća i ušće jedne rijeke. Bojeći se zvijeri
taj paun i njegova ženka nalazili su zaklon na jednom od tih drveta, u ranu
namnožile počnu tražiti neki novi zaklon. Ugledaju tako neki otok koji je
malo voća i u tom trenu doletje im jedna vrlo uplašena guska. Trčala je sve
dok nije došla do onog drveta na kojem je bila paunica i paun i tu se smirila.
Znajući da i ona od nečeg bježi, paun je upita, a ona odgovori: "Ja sam skoro
nama" – reče joj paun. "Neka je hvala Allahu što ću sad biti manje zabrinuta
Kad je čula guskine riječi, paunova ženka siñe s drveta i reče joj: "Neka ti je
ugodno ovo sklonište i dobro nam došla! Neće ti se dogoditi nikakvo zlo.
moru. S kopna ne može doći do nas a s mora se mora nekako popeti. Zato,
"Znaj, paunice, da sam sav svoj vijek provela baš na ovom otoku i nikad mi
se nije dogodilo ništa zlo dok jedne noći u snu nisam razgovarala s
čovjekom. Čuh kako mi neko u snu kaže: "Gusko, čuvaj se čovjeka i onoga
prestravljena.
Kad sam došla do ove planine našla sam jednog žutog lavića kraj ulaza u
moja boja i moj izgled te riknu i reče mi: "Priñi mi!" A kad mu ja priñoh, on
me upita kako se zovem i od kog sam roda. "Zovem se guska i spadam u rod
ptica" – odgovorih mu, "a potom ja njega zapitah": "Zašto stalno čučiš na
tom mjestu?" Lavić mi odgovori: "Zato što me otac već nekoliko dana uči da
Zatim mi lavić ispriča slično onome što sam ja tebi ispričala, a, kad sam čula
pojavi jedan odbjegli magarac, bez samara, koji je čas skakao čas se valjao.
lav.
On ima jednu stvar koju mi meće na leña a koju zove samarom, jednu koju
zove kolan, i koju mi meće preko trbuha, i jednu koju zove uzda, i koju mi
brže nego što mogu. Proklinje me ako se spotaknem, a grdi me kad njačem.
brige i nevolje?"
"Kud si sad pošao" – upita lavić magarca, a ovaj mu odgovori: "Ja sam iz
daleka i prije nego je obasjalo sunce ja sam odlučio da bježim i bježaću sve
dok mogu jer ja sam jako uplašen. Možda ću naći neko mjesto gdje bih se
sakrio od te varalice."
I dok je magarac govorio s lavićem i htio se s njim oprostiti i pobjeći, pred
Kad se prašina razišla, ukaza se jedan vranac s biljegom na čelu velikom kao
ugodno. Jurio je taj konj i zaustavio se pred lavićem koji bijaše ushićen
"Od kog si roda, plemenita zvijerko, i zašto tako juriš po ovoj širokoj i
konj.
jak, velik, snažan! Ja sam manji od tebe pa sam ipak odlučio da ga kaznim
zavarava moj izgled, jer je čovjek lukaviji od mene pa sam zato i pobjegao
Kad je čuo ovo, lavić se okrenu i pogleda kad li se iz daljine uzdigla velika
prašina iz koje se, kad se raziñe, ukaza jedan postariji drvodjelja koji je na
ramenu nosio nekoliko dasaka a u ruci nekoliko alatki. Kad je stao pred
"To je čovjek koji će sutra biti ovdje i tebe isto kao i mene kazniti." "E ja,
vala, neću ići odavde dok on ne stigne i dok ja ne vidim u čemu je njegova
snaga. A kuda si ti to krenuo?" "Ja idem do pantere, ministra tvog oca, cara,
koji je tražio od mene da mu napravim zaklon od ovih dasaka u koji bi se
panteru", reče lavić koga je obuzela zavist prema panteri, pa priñe drvodjelji
sagradit ću ti kuću!" Uze zatim daske pa sagradi od njih sanduk baš prema
mjeri lavića i ostavi kapak otvoren pa reče: "Uñi u kuću kroz ovaj otvor
kako bih je mogao izmjeriti za tebe." Obradova se lavić ali kad poče ulaziti,
najbolje odgovara." Zatim drvodjelja ubaci laviću rep, uze poklopac i jake
eksere i sve to dobro pričvrsti. Lavić povika: "Kako je tijesna ova kuća, pusti
životinjama!" "Zašto mi tako govoriš, brate?", upita lavić. "Zato što sam ja
Čovjek koga si sanjao i o kojem ti je govorio tvoj otac, što sam i ovako star
jači od tebe, cara životinja, jer imam razum i njime mogu da pobijedim sve