ŽIVOTNI PUT RUĐERA BOŠKOVIĆA

Ruđer Bošković ostao je zapamćen kao jedan od najistaknutijih znanstvenika svoga vremena.
Djelovao je kao astronom, matematičar, diplomat, filozof, pjesnik, geodet i inženjer, a bio je
jedan od prvih modernih hrvatskih znanstvenika koji je pokušao protumačiti pomrčinu Sunca i
Mjeseca.
Privatni život
Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku kao osmo dijete u obitelji
Nikole Boškovića i Paole Bettere. Nikola Bošković porijeklom je iz sela Orahova Dola, a u
Dubrovnik je došao oko 1688. godine, od kuda je bila i njegova majka
Ruđer se rodio u ulici Provaljenoj u Dubrovniku. Nakon njega rodila se i sestra Anica. Ruđer
je kao dijete zamalo poginuo kada je za dlaku izbjegao stup sv. Vlaha koji je na njega skoro
pao tijekom velikog potresa.
Kada se Ruđer rodio otac je već bio nepokretan, ali unatoč svemu volio se prisjetiti mladih dana
koje je proveo kao trgovac u Novom Pazaru. Iako nije bio bogat imao je dovoljno da uzdržava
brojnu obitelj. U kući je uvijek bila ozbiljna atmosfera gdje su se svi držali reda, a što nije čudno
s obzirom da je cijela obitelj naginjala učenju Isusovaca.
Obrazovanje
Ruđer Bošković osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Dubrovniku kada s navršenih 15
godina kreće prema Rimu kako bi mogao pohađati poznati isusovački Collegium Romanum.
Godine 1732. završava filozofiju, a uskoro i teologiju. Oduvijek je bio ispred svojih vršnjaka,
a isticao se i svojom inteligencijom i marljivošću. To je i bio jedan od razloga zašto su ga poslali
na školovanje u Rim.
Vrijeme provedeno na Collegiumu Romanumu bilo je sve samo ne dosadno. U školi je bilo
zabranjeno diktiranje gradiva, pa se učilo uz pomoć nastavnika. Ruđer se tada istaknuo u radu
Crkve koja mu je omogućila da provede tri godine u novicijatu Svetog Andrije.
Nakon što je završio studij teologije postao je svećenik, a zatim je stupio u isusovački red.
Godine 1740. postaje profesorom matematike, a u to područje uveo ga je Horacie
Borgondino,ljubitelj poezije i humanist.
Posao
Nakon što je završio prvi stupanj fakulteta, Ruđer je morao prihvatiti poslove u nižim zavodima
gdje je proveo 5 godina. Zbog prirode posla Ruđer je navečer kada je imao vremena proučavao
Newtona. Bez obzira što su ga nekoliko puta zvali da se vrati u Dubrovnik, Ruđer je odlučio
ostati u Rimu jer je smatrao da tamo može više napredovati.
Ruđer Bošković se rano počeo baviti izračunom veličine Zemlje i njenog oblika, pa je proveo
mjerenja meridijana na različitim mjestima na Zemlji. Tako je na zahtjev pape Benedikta
izradio kartu Papinske Države u razdoblju između 1750. i 1752. godine te obavio mjerenja
meridijanskih stupnjeva između Rima i Riminija.
Ruđer je među prvima želio objasniti pomrčinu Mjeseca i Sunca, a svoje je ideje objasnio u
djelu “O pomrčinama Sunca i Mjeseca” unutar spjeva “De Solis et Lunae defectibus”.
Godine 1761. na poziv znanstvenog društva “Royal Society” čiji je bio član otišao je u Carigrad
kako bi promatrao prolazak Venere ispred Sunca. Dok se nalazio u Carigradu počeo je
istraživati ruševine grada Troje.
Ruđer se bavio brojnim matematičkim problemima o logaritmima negativnih brojeva,
beskonačno malim veličinama i mnogim drugim. Predložio je geometriju s jednom
vremenskom veličinom te s tri i više prostornih, a što se i danas upotrebljava.
U mehanici se bavio proučavanjem problema središta gravitacije te gibanjem materijalne točke,
a našao je vremena baviti se i astronomijom te objavio pet knjiga zajedničkog naziva “Opera
pertinentia ad opticam et astronomiam” u kojima je izložio teoriju o aberaciji svjetlosti te kao i
Einstein potvrdio da brzinu svjetlosti smatra konstantnom. Smatrao je da su vrijeme i prostor
relativni. Prvi rad iz astronomije bio je “O Sunčevim pjegama”.
U geodeziji je iznio svoju ideju o Zemlji u nepravilnom obliku geoida, a u geofizici je istraživao
plimu i oseku te polarnu svjetlost. Najavio je postojanje plimnih valova te postavio osnovne
teorije izostazije.
Ruđer je prvo formulirao fotometrijski zakon rasvjete poznatiji kao Lambertov zakon, a izumio
je i kružni mikrometar te se bavio pogreškama leća kao i njihovim uklanjanjem.
Djelo “Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium”,
objavljeno 1758. godine u Beču govori o tome kako je sve kretanje i materija, a koja je
sastavljena od istih čimbenika dok je različiti zakoni čine različitom.
Bošković je kritizirao Newtona i njegovo shvaćanje o apsolutnom prostoru te je sam izgradio
shvaćanje prostorno – vremenskih odnosa koje je povezano s točkastim silama i atomima
između njih.
U djelu “Teorija prirodne filozofije” Ruđer Bošković je govorio o sveznajućem duhu koji bi na
temelju poznavanja svih sila u nekom trenutku trebao znati prošlost i budućnost.
Uspjeh Ruđera Boškovića slave Italija, Hrvatska i Srbija. Talijani tvrde kako je Ruđer
zapamćen kao Talijan budući da je obitelj njegove majke došla iz Italije.
Bošković je poricao da je Talijan, a kada je jednom bio predložen kao matematičar iz Italije,
odgovorio je u bilješci da je autor porijeklom iz Dubrovnika, a ne Italije. Srbi su uvjereni kako
je podrijetlo slavnog znanstvenika iz Crne Gore.
Ruđer je bio poznat ne samo kao pjesnik i diplomat nego i kao inženjer, pa je na zahtjev pape
Benedikta XIV. napravio planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu kao i apside.
Radio je ujedno na isušivanju močvara u Italiji.
Nakon što je kao diplomat otišao u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da
Dubrovnik pomaže Francuskoj, primljen je u londonsko Kraljevsko društvo.
Najveća postignuća
Svojim je istraživanjima negirao teoriju da se Troja nalazila na maloazijskoj obali nasuprot
Tenedu. Ispravnost njegove tvrdnje kasnije su dokazala iskapanja Heinricha Schliemanna.
Ruđer Bošković je djelovao na mnogim područjima znanosti, ali unatoč tome najvažnijim se
smatra njegov doprinos shvaćanju strukture stvari.
Ruđer je objasnio kako se tvar sastoji od fizičkih točaka koje su jednostavne, neprobojne,
međusobno odvojene i bez ikakve strukture. Sile koje djeluju između njih i danas se prikazuju
krivuljom, a koja se naziva Boškovićevom krivuljom.
Ruđer Bošković izradio je i prvi “pramodel” za kvarkovo sužanjstvo” što se smatra jednim od
temeljnih problema fizike elementarnih čestica. Njegove tvrdnje da čestice ovise o unutarnjoj
strukturi bile su temelj ideje o povezanosti svojstva tvari i njezine strukture.
Godine 1950. u Zagrebu je osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske
fizike. Nakon što je Ivan Supek predložio da se zove prema Ruđeru Boškoviću, institut je
uskoro promijenio naziv u “Institut Ruđer Bošković”.