Dova – oruzje vjernika (1): Sta je dova, vrste i blagoslovi dove

Cijela serija clanaka “Dova – oruzje vjernika” je transkripcija prevedenog predavanja Sh. Jasira Kadija
1. Sta je dova?
Dova je plemenit, duhovni oblik obozavanja Allaha Uzvisenog. Njome se covjek obraca Uzvisenom Allahu, dozivajuci svoga Storitelja
za svaku pomoc. On moli Allaha Uzvisenog za dobro svijeta i da ga spasi od zla (kazne) buduceg svijeta.
Lingvisticki, rijec du’aa znaci dozivati, na glas. To je dakle jezicko znacenje. Zato Qur’an koristi ovu rijec du’aa za njeno jezicko
znacenje, kao i za znacenja koja su u srodstvu s tim znacenjem: zahtijevati, preklinjati, traziti pomoc.
Serijatsko znacenje du’aa je moliti Allaha za nesto sto je od koristi, moliti Allaha da se otkloni neko zlo, ili da se sprijeci da dodje do
nekog zla. Znaci, serijatski, du’aa je molitva, molba Allahu da ti dadne neko dobro, ili da sprijeci neko zlo da te snadje ili pogodi.
Dova (du’aa) je oblik obozavanja Allaha. Sama po sebi, dova je cin ibadeta (obozavanja Allaha). Allah Uzviseni kaze u Qur’anu:
Gospodar vas je rekao: ”Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati. Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u
Džehennem poniženi.” (Sura 40, ajet 60)
Ovo je predivan ajet. Allah kaze: “Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati.” a zatim kaze da ce oni koji iz oholosti nece da Mu
se klanjaju uci u Dzehennem, ponizeni.
Dakle, Allah ti prvo kaze da cinis dovu. A zatim ti kaze, ako si ti suvise ohol da bi Njega obozavao, kako ces zavrsiti – i time
objasnjava: dova je srz ibadeta, srz obozavanja Allaha.
Vrlo je vazno da ovo razumijes. Ovaj plemeniti ajet to objasnjava, vazno je da razumijes da je dova srz obozavanja Allaha. Jer prvo
Allah kaze “molite Me” (na arapskom: “cinite dovu”), a zatim kaze ako step revise oholi da biste Me obozavali – a govori o istoj stvari, o
dovi. Znaci, dova je obozavanje Allaha.
Allah u ovom ajetu objasnjava da onaj ko ostavi dovu i cinjenje dove, ostavio je ibadet i obozavanje Allaha! Obozavati Allaha, znaci
ciniti Mu dovu, obracati Mu se molbom.Osnova ibadeta i obozavanja je dozivati i moliti za pomoc,dakle – ciniti dovu Allahu Uzvisenom.
Zato je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ”Dova jest obozavanje (ibadet).” Dova je uzviseni ibadet.
U drugom hadisu, rekao je: ”Dova je srz ibadeta.” Bez dove, ne obozavas Allaha. Ako Ga ne molis dovom, nemas ibadet.
Razmisli – sta dova znaci? Dova znaci, da ti priznajes Allahu da je On Allah, i da priznajes i svoj status prema Njemu. Priznajes da ti
sam od sebe nemas ni snage ni moci ista da ucinis. Cineci dovu, ti priznajes da te samo Allah moze cuti, da se samo Allah brine o tebi,
da samo Allah moze odgovoriti tvojoj molbi i ispuniti je – niko drugi, osim Allaha nije to u stanju. Samo Allah ima moc, savrsene
Osobine i Imena da odgovori i uslisa to sto trazis. Niko drugi!
Eto zasto je dova srz ibadeta – jer stavlja tebe i mene, i sva stvorenja, na nase pravo mjesto koje nam pripada; i stavlja Allaha na
Njegov Nivo koji Mu pripada, samo Njemu. Mi nismo sami od sebe u stanju nista uciniti. Cak ni pomjeriti stopalo, ili disati – za sve to
moramo moliti Allaha (ako nam On oduzme to sto nam je dao): ”Allahu, oprosti mi; pomozi mi; smiluj mi se, daj mi to i to dobro…”
Dova je jasan znak tvoga vjerovanja (imana) i povezana je usko sa tevhidom, islamskim monoteizmom. Dova je povezana sa svim
kategorijama tevhida: Allahovim vlascu, Allahovim Savrsenim Imenima i Osobinama, kao i sa Allahovim pravom da se samo Njega
obozava (ovo nabrojano su tri kategorije tevhida, monoteizma ’Laa ilaaha illa Allaah’).
Dova automatski potvrdjuje sve kategorije tevhida. Jedna od ljepota dove je da mi muslimani vjerujemo da je dova jedan od dokaza da
Allah postoji. Jer svaki covjek – bez obzira kojoj religiji pripada, makar bio i ateist – ce nekad u zivotu doci u situaciju kad ce se predati,
osjetiti se beznadnim, izgubljenim, ocajnim; kad ce osjetiti da pomoci niotkuda nema, a pomoc mu je potrebna; tada ce se, mozda i
nesvjesno, iskreno iz srca obratiti Jedinom Bogu Koji mu moze pomoci, i osjetice da on sam nista ne moze uraditi da bi izmijenio
situaciju, da on nicim ne upravlja, vec da mora pozvati u pomoc Jedinog Koji mu moze pomoci – i tad ce covjek dici ruke i zaplakati
Jedninom Bogu, potpuno predano, iskreno i skruseno, priznavajuci svoju nemoc i priznavajuci Boziju Svemoc!
Zato je dova urodjen dokaz postojanja Uzvisenog Allaha. Ja licno sam sreo mnogo ljudi koji su primili islam zbog dove. Ispricacu vam
samo jednu od takvih prica: osoba koja je bila rodjena u krscanskoj porodici. Rekao mi je da on sam nikad niti je vjerovao u krscanstvo,
niti ga je praktikovao; nikad nije niti razmisljao o Bogu. Jednom je uzeo svoju jahtu i izasao ploviti na more. Naisla je oluja, valovi su
porasli, i pomislio je da ce se utopiti. Svojim rijecima je rekao da za haman 30 godina zivota nije nikad razmisljao o Bogu – ali tad je
zavapio: ”Boze, spasi me!”, a odmah nakon toga je i sam pomislio: ”Kako cudna misao, pa ja i ne vjerujem u Boga, a dozivam Ga u
pomoc…” Ali onda je ponovo zavapio: ”O Boze, ako me spasis, obozavacu Te onako kako Ti zelis da Te se obozava!”
Dakle, on je ucinio dovu, mada za haman 30 godina svog zivota nije cak nikad ni pomislio o Bogu… ali u ovoj situaciji, kad izgleda da
ce se utopiti, zavapio je, i sam nesvjestan, zavapio je Bogu (Allahu) da ga spasi. I Allah ga je spasio.
Medjutim, on je zaboravio na obecanje koje je dao. Jednom, neko mu je dao primjerak prijevoda Qur’ana i nije ga pazljivo citao, vec tek
letimicno – a onda je naisao na ajete koje svi mi znamo, ajete u kojima Uzviseni Allah opisuje nevjernike:
On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni
obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: ”Ako
nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!” A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O
ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o
onom što ste radili obavijestiti! (Junus: 22, 23);
Rekao je da je taj ajet na njega ostavio takav dubok utisak, opisivao je savrseno njegovu situaciju. Rekao mi je: ”Jedan ovakav ajet
mogao je napisati jedino ili mornar, ili Allah.” I kad je saznao da Allahov Poslanik, alejhisselam, nikad u zivotu nije ni bio na brodu – to
je bio trenutak njegovog prihvaranja islama. Moja poenta sa ovom pricom je, da je dova jedan od dokaza da Bog (Allah) postoji. Da
svaki covjek – makar to bio i neko ko inace nijece Boga–kad se nadje u situaciji u kojoj mu nema pomoci,u kojoj je bespomocan,
iznenada se obraca Bogu, moleci za pomoc i spas. Covjek, makar u svom neznanju i ne koristio Bozije Ime – Allah – kad Ga u takvoj
situaciji doziva za pomoc; on ipak doziva Allaha, Jedinog Gospodara Koji ima moc da mu pomogne i spasi ga, Svemoguceg Allaha. Iz
tog razloga Allah odgovara cak i nevjernicima na njihove dove.
Dakle, vidimo da je dova dokaz prve kategorije tevhida: tevhid-al-rubbubijeta.
Dova je takodje dokaz druge kategorije tevhida: Allahovih Lijepih Imena i Osobina. Ova kategorija tevhida znaci ukratko receno, da
niko osim Allaha nema savrsena imena i svojstva. Na koji nacin je dova dokaz ove kategorije tevhida? Tako sto, kad cinis dovu tihim
glasom, ili u sebi i kazes: ’O Allahu, oprosti mi!’ samim tim potvrdjujes da te Allah moze cuti, da je on As-Samii’ (to je jedno od
Allahovih lijepih Imena i Osobina koje znaci Onaj Koji sve cuje) mada te covjek koji sjedi do tebe ne moze cuti, ne moze cuti tvoje
misli. Ni ti sam ne mozes cuti rijeci izrecene u sebi, ali ti si siguran da ih Allah cuje – i time potvrdjujes Allahovu Savrsenu
prirodu/Svojstva, da je Sveznajuci, da zna sve tajne, da sve cuje i vidi, da je Najmilostiviji, da je pun ljubavi i brige za tobom, da se
brine o tebi, da te je stvorio i da ima moc da ti pomogne itd… Tako dovom potvrdjujes ovu kategoriju tevhida.
Treca kategorija tevhida, tevhid-al-ulluhija, je potvrdjena automatski – jer se Njemu molis, moleci Ga za pomoc, potvrdjujuci time da je
samo Njegovo pravo da Ga se obozava i da Ga se moli, a to je upravo tevhid-al-ulluhija (Allahovo pravo da se niko osim Njega ne
obozava).Zasto da dozivas u pomoc ikog drugog, makar to bio i Poslanik Muhammed alejhisselam, ili Mesija Isus, alejhisselam – oni
su Allahova stvorenja. Zato mi potvrdjujemo ovu kategoriju tevhida, potvrdjujuci time sam tevhid u cijelosti, i ne trazimo nikakve
posrednike u nasim dovama (molitvama, molbama) Allahu. Jer onaj ko cini dovu i trazi pomoc od ma koga drugog osim direktno od
Allaha – bilo da upucuje dovu mrtvom covjeku koji je bio bogobojazan, ili Poslaniku alejhisselam, ili nekom kipu – takva osoba je izasla
iz islama, pocinivsi sirk, jedini grijeh za koji je Allah jasno rekao da ga nece nikad oprostiti:
Korkutov prijevod: Reci (Muhammede): “Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga njemu ravnim ne smatram.”
َْ ‫ أ َ َحدًا ِب ِْه أُش ِركُْ َو‬Qul innemaa adu’uu rabbii we laa ushriku bihi ehad. Istinski prijevod: Reci (Muhammede): “Ja
ْ‫ل َر ِبي أَدعُو ِإنَّ َما قُل‬
cinim dovu jedino svome Gospodaru, i ne cinim sirk u tome [doveci drugome osim Njemu].” (Sura 72, ajet 20)
Ciniti dovu ma kome drugom osim Allahu – ma ko ili sta to bilo, osim Allaha – je sirk (kufr, nevjerstvo), i izvodi covjeka iz islama. To
je sustina sirka! Kad kleknes i zamolis ispred groba, ili kipa Isusovog, ili ispred nekog stvorenja ma kako dobro ono bilo, i ma bilo ono
zivo ili mrtvo, i dozivas ga u poomoc – tim cinom ga uzimas za svog boga, makar ga ti i ne zvao bogom. Ali tvoj cin, tvoja dova za
pomoc upucena stvorenju, zivom ili mrtvom, sama po sebi cini to stvorenje tvojim bogom i tim cinom ti otpadas iz islama.
Allah naziva sve one kojima se dova cini osim Njemu, dakle sva stvorenja koje ti dozivas umjesto, ili pored Allaha:
Korkutov prijevod: Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali (Sura 35, ajet 14)
Inted’uuhum laa jesme’uaa du’aa ekum we leu semi’uaa maa stedžaabaa lekum ‫ل تَدعُوهُمْ ِإن‬ َْ ‫سمِ عُوا َولَوْ ُد َعاء ُكمْ يَس َمعُوا‬
َ ‫لَ ُكمْ استَ َجابُوا َما‬
Istinski prijevod:Ako im cinite dovu [dozivajuci ih],ne mogu vas čuti, a da i čuju,nemaju moc da vam se odazovu i ispune vasu molbu
[dovu]. (Sura 35, ajet 14)
Kako predivan, prefinjen ajet! Oni kojima se obracate, trazeci pomoc – osim Allaha – ne mogu vas ni cuti. Samo je Allah As-Samii’,
Onaj Koji sve cuje. Pa kad bi im Allah i dao moc da vas cuju, oni nemaju nikakvu moc da vam odgovore. Nema snage, moci, ni pomoci
bez Allahove Snage, Moci i Pomoci. Oni ti ne mogu oprostiti pocinjene grijehe, oni ti ne mogu dati ono sto ti treba, ne mogu otkloniti
nevolju od tebe… oni nemaju moc za to. Pa zasto ih onda dozivas i obracas im se…?
Ovo je, znamo, sustina tevhida, sustina islama – da obozavamo jedino i samo Allaha, i da ne obozavamo nikog osim Njega. Nazalost,
sirk je rasiren i u ’muslimanskom’ svijetu, obozavaju se grobovi, posjecuju se mezarja i dovista gdje se moli mrtvacima, euzubillahi…
To nema nikakve podloge u islamu, vec je naprotiv izraz idolotarije, idolopoklonstva, sirka – onoga sto je Poslanik Muhammed,
alejhisselam, poslan da iskorijeni. Poslanik Muhammed, alejhisselam, poslan je sa ”Laa ilaahe illaAllaah” – ”Nema drugog boga
vrijednog obozavanja, osim jedinog istinskog boga, Allaha”. Poslan je svim ljudima, da se ne bi vise niko osim Allaha obozavao; a
ne da bi se obozavali sveci, poslanici, evlije, dobri ljudi, mrtvaci ili meleci… Poslanik Muhammed, alejhisselam, poslan je sa
”Laa ilaahe illaAllaah” – ”Nema drugog boga vrijednog obozavanja, osim jedinog istinskog boga, Allaha”.
A dova je sustina, srz ibadeta (obozavanja Allaha), dok je sirk jedini grijeh koji Allah nikad nece oprostiti:
Korkutov prijevod: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko
drugog smatra Allahu ravnim, taj čini – izmišljajući laž – grijeh veliki. (Sura 4, ajet48)
Vrste dove
Postoje dvije kategorizacije, tipovi (vrste) dove.
Vrlo je vazno da ovo razumijemo, jer Qur’an bukvalno hiljadama puta koristi izraz ‫( ُد َعا‬du’aa). Zato moramo razumjeti vrste dove, jer
nekad Qur’an govori o jednoj, a nekad o drugoj vrsti.
Rijec ‫( ُد َعا‬du’aa) se u Qur’anu Casnom koristi za dva osnovna znacenja: du’aa ul-mas’ala (dova kojom se nesto moli). Vecina nas je
upoznata sa vom vrstom dove:’Allahu, oprosti mi!’ ili ’Allahu,spasi me!’ ili ’Allahu, daj mi to i to!’ Nesto trazimo od Allaha takvom dovom.
A druga vrsta je du’aa ul-’ibaada (dova). Ovdje rijec du’aa (dova) ima svoje lingvisticko znacenje, dozivanje, poziv za pomoc… to ne
mora biti neka nasa potreba koju molimo od Allaha, vec je du’aa ul-’ibaada svaka pojedinacna izjava ili djelo kojim obozavamo Allaha.
Tako je salaat (namaz), kao i zikr ili recitovanje Qur’ana jedna vrsta du’aa ul-’ibaadeta. To je djelo, mi nesto cinimo: kazemo ili uradimo,
cime obozavamo Allaha.
Kad npr. recitujemo suru El-Fatiha: ’Elhamdulillahi Rabbil aalemiin, Er-Rahmaanir-Rahiim, Maaliki jeumiddiin’ ’Hvala Allahu, Gospodaru
svjetova! Milostivom, Samilosnom, Gospodaru Sudnjeg dana’ i time obozavamo Allaha, a nista ne molimo od Njega pri tome. To
je du’aa ul-’ibaada. Ali kad nastavljamo sa surom Fatihom: ’Ihdines-siraat al mustaqiim (do kraja sure)’ ’Uputi nas na Pravi put (do kraja
sure)’ tad Ga nesto molimo, i to je onda du’aa ul-mas’ala.
Primarno znacenje s kojim je rijec ‫( ُد َعا‬du’aa) upotrijebljena u Qur’anu Casnom su ova dva znacenja: molba (trazenje) i obozavanje.
Ali du’aa ul-mas’ala (dova kojom se nesto moli) automatski iziskuje i ukljucuje i drugu vrstu dove, du’aa ul-’ibaada (izjava ili djelo
kojim obozavamo Allaha). Isto tako je prirodna posljedica du’aa ul-’ibaada je du’aa ul-mas’ala.
Da pojasnim:
Kad kazemo’Elhamdulillahi Rabbil aalemiin’ time hvalimo i velicamo Allaha Uzivsenog.Ovo automatski iziskuje da se samo Njega treba
moliti–zasto Ga inace velicamo i hvalimo?Hvalimo Ga zato sto se samo Njemu,i nikom drugom osim Njemu,mogu molbe upucivati.
A kad molimo: ’Rabbig firlii!’ ‘Gospodaru moj, oprosti mi!’ to jeste molba za jednu potrebu koju imamo, tj. to je du’aa ul-mas’ala ali ona
automatski znaci da On Jedini ima moc da nam oprosti i time se implicira i du’aa ul-’ibaada, tj. da Ga tom dovom i obozavamo.
Jedno ukljucuje i implicira drugo, medjusobno su povezane i ne mozes imati jedno bez drugog.
Drugi primjer je da neki ljudi samo cine samo du’aa ul-mas’ala drugi cine samo du’aa ul-’ibaada, a treci odbijaju obje vrste dove; dok
posljednji cine obje dove.
Ljudi koji odbijaju obje vrste dove su ateisti, agnostici, komunisti… oni koji nijecu Allaha, pa niti Ga obozavaju dovom, niti Ga mole
dovom (osim u izuzetno ozbiljnim situacijama kao sto smo ranije spomenuli, kad su primorani da mole bas Allaha).
Drugi opet, cine du’aa ul-’ibaada ali ne cine du’aa ul-mas’ala. Npr, ako su muslimani, oni klanjaju, poste, daju zekjat itd, ali ne mole
Ga za svoje potrebe. Ili ako su neke druge religije, obozavaju neku vrstu boga kako ga oni vec zamisljaju, ali nikad takvi
nece direktno zamoliti Allaha za nesto…! To je slucaj sa mnogim krscanima na primjer: oni mozda obozavaju Boga ‘Oca’ ali kad je u
pitanju da nesto mole, oni ne mole od Njega, vec Isusa, ili Isusovu majku Mariju ili andjele itd. Takodje i neke ekstremne sufi sekte,
nikad nece moliti Allaha ni za sto, vec uvijek mole svoje evlije (Allahove dobre robove) ili Poslanika Muhammeda alejhisselam itd –
mada im je ostali ibadet, namaz npr. upucen Allahu… Njihova du’aa ul-’ibaada je za Allaha, ali du’aa ul-mas’ala je upucena nekom
drugom osim Allahu.
Treci, opet, praktikuju savrseno du’aa ul- mas’ala ali ne cine uopste du’aa ul-’ibaada. Na zalost, mnogi su muslimani u ovoj skupini.
Haman nikad ne klanjaju, gotovo da i ne poste, ali kad ih nesto snadje, mole se Allahu.Primjer ovakvog postupka je Iblis, euzubillah.
Kad mu je Allah naredio da ucini sedzdu Ademu a.s. Iblis je odbio pokloniti se.Odbio je poslusati Allahovu naredbu jer je bio arogantan.
Odbio je uciniti djelo ibadeta, du’aa ul-’ibaada. Ali prije nego je ta sasatanak prestao, kad je Allah prokleo sejtana i istjerao ga iz
Dzenneta – sta je taj isti sejtan ucinio? Zamolio je Allaha, ucinio je du’aa ul- mas’ala iz svoje pohlepe, da mu Allah dozvoli da zivi do
Sudnjeg dana. Bio je previse arogantan,suvise ohol, da bi ucinio du’aa ul-’ibaadaA i pokorio se Allahovoj naredbi, ali ga je njegova
nezasita pohlepa natjerala da ucini du’aa ul- mas’ala i da zamoli nesto sto je zelio od Allaha ‘Allahu daj mi da zivim dok god dunjaluk
bude postojao, da bih zaveo sto vise ljudi, potomaka Ademovih i Havinih, sa mnom u vatru’. Iz ovog razloga, svaki covjek koji ovako
postupa: ne pokorava se Allahovoj naredbi da Mu se klanja onako kako je On propisao, ali se kad mu je tesko ili kad mu nesto treba,
okrene Allahu i zamoli Ga dovom za pomoc – takav covjek imitira Iblisovo, sejtanovo ponasanje. Posljednja, cetvrta vrsta su oni koji
postupaju pravilno, i cine i du’aa ul-’ibaada i du’aa ul-ma’sala. Takvi se klanjaju Allahu i obozavaju Ga onako kako On zasluzuje da
bude obozavan i kako je On propisao, a i mole Ga onako kako On zasluzuje da Ga molimo. Ovo je savrsena kombinacija ove dvije
vrste dove. Status i blagoslovi dove O kojim blagoslovima dove nam je govorio Poslanik Muhammed, da je Allahov mir i blagoslov
s njim? Ima ih preko 20, ali mi cemo ih sumirati u spomenuti 10 do 15. Dova je najplementije djelo kod Allaha. Poslanik alejhisselam je
rekao: ’Nema nista plemenitije kod Allaha od dove.’ To je zato sto dova stavlja covjeka, molitelja, na njegovo mjesto koje mu pripada; i
pripisuje Allahu ono sto on zasluzuje da Mu se pripise. Dova pokazuje pravilnu vezu izmedju Allaha (Tvorca) i covjeka (stvorenja), jer je
covjek skrusen i bogobojazan kad moli Allaha, prisjeca se svojih grijeha i mahana, nada se odgovoru, strahuje da nece biti uslisan.
Dova dakle stavlja covjeka na njegovo pravo mjesto.Dova je i najbolji ibadet. Poslanik alejhisselam je rekao: ’Najbolji ibadet je dova.’
Nijedan ibadet nije bolji od dove. Zato i dnevni namaz sadrzi mnoge elemente dove: sura El-Fatiha sama po sebi je puna sa obje vrste
dove. Dova je sustina ibadeta (a ibadet je smisao ljudskog postojanja!)
Allah Uzviseni nam je naredio da Mu cinimo dovu, pa zato kad Ga molimo dovom, klanjamo se Allahu i slusamo Ga. Allah Uzviseni
kaze u Casnom Quranu: Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se
klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (sura 40, ajet 60)
Allah se priblizava onome ko cini dovu. Allah Uzviseni kaze u Casnom Quranu: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,
blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome
putu. (sura 2, ajet 186) Allah Uzviseni dakle voli onoga ko Mu cini dovu i moli Ga; i blizu mu je kad Ga moli.
Allah se brine o nama i voli nas zbog dove koju Mu cinimo! Suprotno takodje vrijedi: ako napustimo dovu, ni On se ne brine o nama.
Allah Uzviseni kaze u Casnom Quranu: Reci: ”Allah vam poklanja paznju samo zbog vase molitve (dove)…” (sura 25, ajet 77) Dakle,
da nije dove, Gospodar se ne bi brinuo za vas. Dova pokazuje tvoju ljubav prema Allahu, jer dovom se ti stalno Njega sjecas, molis Ga
i dozivas. To pokazuje da stalno mislis na Njega, da Ga stalno volis i pokusavas Mu se stalno pribliziti. Eto zasto Allah Uzviseni kaze
tako u ovom ajetu: da Ga ne obozavamo (du’aa ul-’ibaada) i ne molimo(du’aa ul-ma’sala), ne bi kod Njega imao nikakav status.
Samo oni koji Ga obozavaju i dozivaju, mole za pomoc, imaju status kod Njega.
Dova je znak Allahove darezljivosti i velikodusnosti, Allahove Savrsene Prirode i Njegovih Savrsenih bozanskih Svojstava. Allah
Uzviseni kaze: Sve zivo na nebesima i na Zemlji mole Allaha (sura 22, ajet 18) Sta Ga mole, On ne kaze – zato sto Ga bas svako bice i
stvorenje moli. Zivotinje Ga mole da im obezbijedi hranu za taj dan, a svi ljudi mole Allaha za sve svoje potrebe. Zato On cak i ne
specificira staGa to sva bica na nebu I zemlji mole, jer mole za sve. I On stalno odgovara na molbe Svojih stvorenja.
Dova je znak skrusenosti (sto je suprotnost aroganciji, koja je jedna od velikih grijeha, jer je Iblis zbog nje istjeran iz Dzenneta i proklet
na vjecno ponizenje u dzehennemskoj vatri). Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Onaj ko ima koliko i zrno arogancije,
oholosti i gordosti u srcu nece uci u Dzennet.’Zato kad cinis dovu, pokazujes da nisi arogantan, nasilan, ohol, ni umisljen. Dokazujes da
mozes pognuti glavu, skrusene duse izaci pred svog Gospodara i reci: ’O Allahu, daj mi to i to; i spasi me i sacuvaj od tog i tog zla; Ti
Jedini to mozes, Ti Si Najmilostiviji.’ Dovom pokazujes svoju skrusenost pred Tvorcem i Gospodarom svjetova. Zato Allah i kaze da su
oni koji Ga ne mole, arogantni, umisljeni.Ko ostavo dovu,dokazuje da je odvec umisljen i arogantan:kako mozes prezivjeti bez Allahove
Milosti i Pomoci?! Kako mozes uciniti ma i najsitniju, najbeznacajniju stvar, ako to Allah ne zeli, ne odobri, ne omoguci i ne olaksa ti…?!
Ne mozes. Ucenjak Eš-Šewkani je rekao: ’Ostaviti dovu, oblik je ludila.’ Zato sto covjek ne moze apsolutno nista uciniti bez Allahove
pomoci i dozvole. Nacin ljudske komunikacije sa Allahom, je dova: ibadet i molba. A dova je znak skrusenosti i znak vjere (imana).
Dova odbija Allahovu srdzbu i donosi Njegovu ljubav onome ko moli. Kako je to divno! Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Na
onoga ko ne moli Allaha dovom, Allah Se na njega ljuti.’ Zasto je tako? Zato sto time pokazuje da ne misli na Allaha, da ga je bas briga
za Allahom, da ne voli Allaha… i to je znak arogancije. Kod ljudi je obrnuto: ako ih stalno molis i molis, naljutice se ubrzo na tebe – a
sa Allahom ne: On Se ljuti ako Ga prestanes stalno moliti za sve sto ti treba. Da bismo zadrzali Allahovu ljubav, moramo nastaviti moliti
Ga dovom. I to je jedna od ljepota dove: sto vise Ga molis, za sto vise svojih potreba Ga molis da ti ispuni, sto si uporniji u dovi – to te
Allah vise voli. Sto manje Ga molis, to te On manje voli, i ako Ga prestanes moliti, izazvaces Njegovu mrznju na sebe (zbog arogancije
jer pokazujes da mislis kako Ga ne trebas). Dakle, kad god zamolis Allaha, On ce ti Se odazvati! Poslanik Muhammed, alejhisselam,
rekao je: ’Nema muslimana koji, kad zamoli nesto od Allaha, da mu to Allah ne ispuni: ili odvrati neko zlo od njega – osim ako ne moli
za neko zlo.’ Dova spasava od dzehennemske vatre. Ona je razlog spasavanja od dzehennemske vatre. Bio je jedan covjek iz doba
dzahilijeta (predislamsko doba neznanja), koji se zvao Ibn Dzedan, vrlo poznat po svojoj gostoljubivosti. Aiša, da je Allah njome
zadovoljan, rekla je Poslaniku, alejhisselam: ’O Rasulullah! Ibn Dzudan je u doba dzahilijeta vodio brigu o svojim rodjacima i hranio
putnike i siromahe, bio je sirok i darezljiv. Hoce li njegova djela njemu koristiti na Sudnjem Danu?’ Poslanik, alejhisselam, je odgovorio:
’Ne, Aisa, jer on nikad nije – cak ni jedan jedini put – rekao: Allahu oprosti mi!’ Drugim rijecima – nikad nije ucinio dovu Allahu. Nikad
nije ucinio dovu Allahu, i zato su sva njegova dobra djela propala. Kakve veze sto si dobar prema drugom covjeku, ako ne mozes biti
dobar prema Allahu, ni najmanju mrvicu, ako Ga ne mozes obozavati i klanjati Mu se, dati Mu Njegovo pravo? Dobra djela prema
ljudima su besmislena ako ne priznas Allaha i obozavas Ga. Tek kad priznas Allaha i obozavas Ga, tek tad dobra djela prema
Allahovim stvorenjima dobivaju smisao i tezinu. Dova je jedino sto moze promijeniti qadr (sudbinu). Poslanik alejhisselam je rekao:
‘Nista ne moze izmijeniti sudbinu, osim dove.’ Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Oprez ti ne moze pomoci protiv sudbine, ali dova je od
koristi stvarima koje ce se desiti i kako ce se desiti.’ Dakle, nikakav oprez vam nece koristiti da se spasite od onoga sto vam je
propisano; ali dova vam moze pomoci da se spasite od propisane vam sudbine. Allah ce udovoljiti svakoj dovi. Ali moze se desiti da to
ne bude na nacin na koji ti zelis da ti On odgovori. Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Nema osobe koja nesto zatrazi od Allaha, a da mu
Allah to ne da, ili zadrzi neko slicno zlo od njega (ili mu to sacuva za sljedeci svijet).’ Kad su to culi, sljedbenici (sahabi) Allahovog
Poslanika, alejhisselam, rekli su: ’O Allahov Poslanice! Mi cemo onda povecati nase dove (ako nam je garantovano da ce nam Allah
uslisati svim nasim dovama)!’ a on, alejhisselam, im je odgovorio:‘Allahu Ekber!’(Allah je Veci [od ma cega sto stvorenja mogu
zamisliti];bez obzira koliko vi molili, Allah vam moze dati i vise od toga! Dova je oruzje slabih i potlacenih. Kad osoba vise nema
nikakve pomoci ni podrske, oruzje koje se zove dova je uvijek tu – i to je najmocnije oruzje! Kad sve drugo propalo, i nemas se vise
kako ni cime braniti, uvijek mozes pozvati Allaha u pomoc. Pogledaj Allahovog poslanika Junusa a.s. (Dzona): kad je u utrobi velike
ribe, u okeanu, sam… niotkud mu pomoci nema, i nikog nema da ga cuje, osim Allaha. U tom ocaju on se obrati Allahu s pokajanjem i
zavapi: ‘Laa ilaahe illa Ente. Subhaneke! Inni, kuntu minez-zaalimiin!’ ’Nema boga osim Tebe! Slava Tebi! Ja sam postao od
onih koji su nasilje pocinili!’ Sta se desi – Allah ga spasi i izbaci na kopno. Pogledaj Allahovog poslanika Musa a.s. (Mojsije): kad
napusta Egipt, a armije faraonove su za petama njemu i njegovom golorukom narodu; niotkud pomoci nisu imali protiv tako silnog i
mocnog neprijatelja… sta je Musa ucinio? Obratio se Allahu dovom – i Allah napravi njemu i njegovom narodu put kroz Nil tako da
bezbjedni prodju na drugu stranu. Zatim Musa ucini i drugu dovu, pa Allah ucini da se voda Nila (koja je inace znacila zivot i vlast
faraonu!) zatvori nad faraonom i njegovom vojskom! Zasto? Jer je Musa ucinio dovu Allahu. Pogledaj Allahovog poslanika Ibrahima
a.s. (Abraham): kad ga je kralj zarobio i posao da ga baci u vatru i spali ga; tad ni jedan jedini musliman na zemlji nije postojao, osim
Ibarhima a.s! Apsolutno niko mu nije mogao pomoci, osim Allaha. Vatra je zapaljena, i kad su ga bacili u vatru, sta je rekao? ’Meni je
dovoljan samo Allah, i divan li je On Zastitnik!’ ’Hasbijellaahu we ni’mel we-kiil’. I Allah je naredio vatri I ucinio je hladnom,
oduzeo joj je svojstva koja inace ima i u kojima ju je inace stvorio – i Ibrahim a.s. je spasen. Pogledaj Allahovog poslanika Nuha a.s.
(Noa): 950 godina pozivao je svoj narod da se nikome osim Allahu ne klanjaju, pozivao ih u tewhid, Laa ilaahe illaAllaah. I niko, osim
nekoliko ljudi iz njegove porodice, nije prihvatio njegov poziv. Oni su citava nacija, on je sam i slab – u to vrijeme imao je cijeli svijet
protiv sebe! Ne moze se odbraniti od njih – i sta je ucinio? Molio je dovom Allaha da mu pomogne, i Allah je potopio cijelu zemlju, osim
Nuha i onih koji su ga slijedili – zasto: zbog Nuhove dove! To je moc dove! Kad se svaka nada izgubi, kad pomoci niotkud nema –
ostaje dova, koja bude razlog da Allah da spas iz nerjesive situacije. Zato, dova je oruzje koje uvijek mozemo upotrijebiti protiv naseg
neprijatelja, bez obzira ko taj neprijatelj bio: makar to bio i nas ego, ili sejtan, ili nasi fizicki vanjski neprijatelji. Dovu uvijek mozemo
upotrijebiti, a to je i najjace oruzje koje postoji – ako imamo iman (ako smo vjernici). Dova otvara dijalog, komunikaciju sa Allahom. Ona
je jedini nacin komunikacije stovrenja sa Allahom. Mi Ga molimo, i On cuje nase molbe. A sto Ga vise molimo, to ce vise jacati ta veza
izmedju covjeka i Gospodara. Toliko, da se razvije jedna posebna veza izmedju Allaha i covjeka koji Ga puno moli, veza koja nije
postojala ranije. Na primjer, ako ti je neko bliznji tesko bolestan, u toj situaciji pocinjes potpuno fokusirano moliti Allaha da ga spasi i
olaksa mu. Dovom otvaras dijalog sa Allahom, cesto Mu se obracas, molis Ga stalno, mislis na Njega i Njegovu Svemoc, nadas se
Njegovoj Milosti… samim tim, srce ti se smeksava i ta veza ti postaje sve vaznija i draza; toliko da ti na kraju ta veza sa Allahom
postane draza i od samog Njegovog uslisavanja tvoje dove – jer znas da, kad ti Allah odgovori na tvoje molbe i uslisa ti to sto trazis, da
ce se ta specijalna veza prekinti. Postoje ljudi koji su bili u takvim situacijama i koji svjedoce o tome, kako se nova veza sa Allahom
uspostavlja u vrijeme velikih iskusenja, kad covjek uporno i stalno moli Allaha za neku potrebu. Iman ojacava, kao nikad ranije.
Dova je vrlo jednostavan, zapravo, najjednostavniji nacin obozavanja Allaha. Nikakvi preduslovi, ni fizicki ni duhovni, za dovu ne
postoje. Gdje god da si, u kakvom god da si stanju, u kakvoj god situaciji – uvijek mozes ciniti dovu Allahu! Sve sto treba je, da si
svjestan i da se obracas Allahu Jedinom. Cak ne moras ni izgovoriti dovu, mozes je uciniti cisto srcem. Naravno, postoje odredjeni
maniri i adabi dove, koji ce uciniti da bude bolja – ali oni nisu neophodni: dovu mozes jednostavno srcem uciniti. Niko te ne mora cuti,
ali Allah te cuje i zna sta ti je u srcu, i zna da Ga dozivas i trazis Njegovu pomoc.

Sure sa prevodom
El-Fatiha
EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN.
ER-RAHMANI-R-RAHIM.
MALIKI JEVMI-D-DIN.
IJJAKE NA`BUDU VE IJJAKE NESTEI`IN.
IHDINE-S-SIRATA-L-MUSTEKIM.
SIRATALLEZINE EN`AMTE ALEJHIM.
GAJRI-L-MAGDUBI ALEJHIM VE LE-D-DALLIN.
AMIN
Prevod:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopcem Dobrocinitelju,
Milostivom,
Vladaru Sudnjeg dana.
Samo Tebe obozavamo i samo od Tebe pomoc molimo!
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima Si darovao Svoje
blagodati,
a ne na put onih na koje Si Se rasrdio i koji su zalutali.
(Amin!)

En-Nas
KUL E`UZU BI RABBI-N-NAS
MELIKI-N-NAS
ILAHI-N-NAS
MIN ŠERRI-L-VESVASI-L-HANNAS
ELLEZI JUVESVISU FI SUDURI-N-NAS
MINE-L-DZINNETI VE-N-NAS

Prevod:
Reci:"Utjecem se Gospodaru ljudi,
Vladaru ljudi,
Bogu ljudi,
od zla sejtana koji spletkari,
koji zle misli unosi u srca ljudi -
od dzina i od ljudi"
El-Felek

KUL E`UZU BI RABBI-L-FELEK.

MIN ŠERRI MA HALEK.
VE MIN ŠERRI GASIKIN IZA VEKAB.
VE MIN ŠERRI-N-NEFFASATI FI-L-UKAD.
VE MIN ŠERRI HASIDIN IZA HASED.
Prevod:
Reci: "Utjecem se Gospodaru svitanja
od zla onoga sto On stvara,
i od zla sumraka kada tamnine razastire
i od zla onih koji pusu u uzlove,
i od zla zavidnika kada zavist ne krije!"
Ihlas
KUL HUVALLAHU EHAD.
ALLAHU-S-SAMED.
LEM JELID VE LEM JULED.
VE LEM JEKUL-LEHU KUFUVEN EHAD.
Prevod:
Reci:"On, Allah, Jedan je!
Allah je utociste svakome!
nije rodio, nit' je rodjen!
I niko mu ravan nije!"
Tebbet
TEBBET JEDA EBI LEHEBIN VE TEBB
MA AGNA ANHU MALUHU VE MA KESEB
SE JASLA NAREN ZATE LEHEB
VEMRE-ETUHU HAMMALETEL-HATAB
FI DZIDIHA HABLUN MIN MESED
Prevod:
Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!
nece mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono sto je stekao,
uci ce on, sigurno, u vatru rasplamsalu,
i zena njegova, koja spletkari;
o vratu njenu bice uze od licine usukane!
Nasr
IZA DZAE NASRULLAHI VEL-VETH
VE REJTEN –NASE JEDHULUNE FI DINILLAHI
EFVADZA
FE SEBBIH BI HAMDI RABBIKE VESTAGFIRH
INNEHU KANE TEVVABA
Prevod:
Kada dode Allahova pomoc i pobjeda,
te vidis ljude kako masovno primaju kod Boga priznatu vjeru,
slavi hvalom svoga Gospodara i moli od Njega oprost.
Zaista On prima pokajanje.
Kafirun
KUL JA EJJUHEL-KAFIRUN
LA EABUDU MA TABUDUN
VE LA ENTUM ABIDUNE MA EABUD
VE LA ENE ABIDUN MA ABEDTUM
VE LA ENTUM ABIDUNE MA EABUD
LEKUM DINUKUM LIJE DIN
Prevod:
Reci: "O nevjernici,
ja ne obozavam ono sto vi obozavate,
niti ste vi obozavali onoga koga ja obozavam.
Ja nisam obozavalac onoga sto ste vi obozavali,
niti ste vi obozavaoci onoga sto ja obozavam,
vama vasa - meni moja vjera!"
Kevser
INNA EATAJNAKEL-KEVSER
FE SALLI LI RABBIKE VENHAR
INNE ŠANIEKE HUVEL-EBTER
Prevod:
Zaista smo ti dali najvece dobro,
pa obavljaj namaz svome Gospodaru i prinosi kurban!
Zaista je onaj ko te mrzi bez spomena.
Maun
EREEJTELLEZI JUKEZZIBU BID-DIN
FE ZALIKEL-LEZI JEDU UL-JETIM
VE LA JEHUDDU ALA TAAMIL-MISKIN
FE VEJLUN LIL-MUSALLINELLEZINE HUM AN SALATHIM
SAHUN
ELLEZINE HUM JURAUNE
VE JEMNEUNEL-MAUN
Prevod:
Jesi li vidio onog koji porice vjeru?
To je onaj koji odbija siroce i ne podstice druge da nahrane
sirotinju.
Tesko onima koji obavljaju namaz,
a koji su prema svom namazu nemarni,
koji zele da ih drugi vide i koji sprecavaju pomoc drugima.
Kurejs
LI ILAFI KUREJŠIN
ILAFIHIM RIHLETEŠ-ŠITAI VES-SAJF
FEL-JABUDU RABBE HAZEL-BEJT
ELLEZI ATAMEHUM MIN DZUIN VE
AMENEHUM MIN HAVF
Prevod:
Za ujedinjenje Kurajsa i njihove sigurnosti puta zimi i ljeti,
neka obozavaju Gospodara ove kuce (Kjabe),
koji ih je nahranio nakon gladi i dao im sigurnost poslije
straha.
Fil
ELEM TERE KEJFE FEALE RABBUKE BI ASHABIL-FIL
ELEM JEDZAL KEJDEHUM FI TADLIL
VE ERSELE ALEJHIM TAJREN EBA BIL
TERMIHIM BI HIDZARETIN MIN SIDZDZIL
FE DZEALEHUM KE ASFIN MEKUL
Prevod:
Zar nisi vidio kako je tvoj Gospodar postupio sa vlasnicima
slonova?
Zar nije njihovu spletku osujetio i poslao na njih jata ptica
koja su ih
gadala kamenjem od stvrdnute zemlje,
pa su izgledali kao izjedeno klasje.

Vel-Asri
VE-L-ASRI! INNE-L-INSANE LEFI HUSR
ILLE-L-LEZINE AMENU WE AMILU-S-SALIHATI
WE TEWASAW BI-L-HAKKI, WE TEWASAW BI-S-SABR
Prevod:
.Tako Mi vremena! Doista su svi ljudi na gubitku, osim onih
koji vjeruju, rade dobra djela i preporucuju jedni drugima
istinu i strpljivost.

DOPUNA :
 SUBHANEKE
SUBHANEKE-ALLAHUMME VE BI HAMDIKE.
VE TEBAREKESMUKE . VE TE`ALA
DZEDDUKE. VE LA ILAHE GAJRUKE

Prevod:

Neka si slavljen Allahu! Neka Ti je svaka hvala!

Slavljeno je Tvoje ime, nedostizna je Tvoja velicina.

Eūza i Bismilla

E´ūzu billāhi mine-š-šejtāni-r-radžīm.

Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm.
Molim Te, Bože, sačuvaj me od prokletog šejtana.
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.