VITALNI DRŽAVNI INTERESI

____________________________

HAMDO ČAMO

„Roblje u nevidljivim okovima“

23.05.2018
VITALNI DRŽAVNI INTERESI

Piše: Hamdo Čamo

Ujedinjene nacije znaju da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata država, to

znaju zemlje Balkana, to znaju zemlje u njenom okruženju. Čini se, to jedino ne znaju
njene vlasti tj. oni koji tvore vlast u toj državi i ona se mijenja i smjenjuje na putu bez
cilja, gravitirajući iz godine u godinu i decenije u deceniju kao problem, nikada kao
rješenje. Građani sami ne znaju da li im vlast, računajući i nazovi-opoziciju (čitaj ljevicu)
koja postoji samo na papiru tokom izbora i medija koji teško da se mogu nazvati
nezavisnim. Vlast kakva god, izlizana i potrošena u korupciji, kriminalnim aferama i
beskrajnim obećanjima koje sama ne poštuje, ipak je unutrašnja stvar zemlje, prije svega
- stvar njenih građana - u najmanju ruku onih koji smatraju da ih čine.

Vitalni interesi se u drugim zemljama svijeta, za razliku od Bosne i Hercegovine nazivaju

„vitalnim nacionalnim interesima“. Po matrici u Dejtonu silom nametnutog
(oktroisanog) ustava - ustava koji ne priznaje građanske principe ustavnosti već
podržava podjelu građana po etničkim, vjerskim i drugim principima – nacionalni
interesi u ovom slučaju bi bili interesi svih drugih samo ne i interesi građana. Pozvati se
na principe građanske jednakosti u Bosni i Hercegovini, po Dejtonskom ustavu čiju
interpretaciju uveliko koriste etničke vlasti izrasle 'lijevo i desno' u oligarhijske stubove
srama, praktično i teoretski je nemoguće, jer je nametnuti ustav Bosne i Hercegovine i
dalje neusklađen s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kako to stoji i u još
uvijek neimplementiranoj presudi predmeta Sejdić-Finci. Strane i snage koje su izrasle iz
agresije i ratnih događanja začinjenih zločinima još uvijek su na vlasti, neometano
nastavljajući provođenje ciljeva u miru, ciljeva koje nisu mogli ostvariti u ratu. Optužene
i osuđene za najveće ratne zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata, utemeljene
sudskim dokazima, presudama i zvanično proglašenim „Udruženim zločinačkim
poduhvatima“ kao strane koje su unutar granica Bosne i Hercegovine vršile i izvršile
zločine i agresiju, i danas su na najvišim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Ako se njih
pita, niko od njih ne zna šta bi moglo biti veći vitalni interes do njihovog održavanja na
vlasti, od izbora do izbora. Ako se pita ono malo svjesno preostalog građanstva, većeg
državnog i vitalnijeg interesa nema od njihovog skidanja sa vrhova vlasti, do njihovog
ukidanja, kažnjavanja i zabrane političkog djelovanja. Da bi se to postiglo neophodno je
mijenjati ustav koji će to omogućiti, a zabraniti djelovanje snaga, stranka, institucija i
pojedinaca koje - zaštita Dejtonskog ustava - omogućava držanje svojih građana u
potčinjenom, zaleđenom ropskom strahu i odnosu unutar etnički umjetno stvorenih i od
strane međunarodne zajednice omogućenih granica nastalih politikom etničkog čišćenja
i humanog preseljenja koje se pripisuju isključivo domaćim stranama. Izvinjenje UN za
‚počinjenje propuste‘ može se ispraviti jedino mogućim - ukidanjem ustava i u agresiji
izraslih represivnih institucija i stranaka, te uspostavom zakona, ustava i ustavnih normi
koje vladaju u svim civilizovanim državama međunarodne zajednice. Ukidanjem zakona
koji podržavaju aparthejd i podjele građana na rasnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi
međunaroda zajednica bi dokazala, da umjesto vječne licemjernosti, sama duboko
vjeruje i podržava univerzalnost prava i ljudskih sloboda, ne samo kod sebe - već i širom
svijeta.

Ako čovjek treba da kaže nešto o dehumanizaciji društva, vrijeme mu je danas da govori
i piše ili da se sakrije i ćuti za sva vremena. O tome mogu da pišu i govore više i manje
poznati intelektualci. Čast pojedincima, Bosna i Hercegovina nikada u povijesti nije imala
više doktora i akademika, intelektualaca dakle, a veće tišine koja pokriva nepoštivanje
ljudskih prava, izmišljenu konstitutivnost naroda, opću ustavnu bruku i medijsku buku.