Arsenal F.C.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Arsenal F.C.

Puno ime Arsenal Football Club

Nadimak The Gunners

(engleski Topnici)

Osnovan 1886.

Igralište Emirates Stadium, London,

Engleska

Kapacitet 60.361

Trener Unai Emery

Liga FA Premier Liga

2017./18. 6.

Popis igrača Popis igrača Arsenala F.C.

 Domaći dres Gostujući dres Treći dres

Arsenal Football Club je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu. Klub
je najčešće spominjan kao Arsenal, a poznat je i pod nadimkom Topnici (The Gunners).
Klub igra u FA Premier Ligi i jedan je od najuspješnijih engleskih klubova. Osvojili su 13
Premiershipa, 11 FA kupova, no nikad nisu osvojili naslov europskog prvaka, a samo su
2006. igrali u finalu Lige Prvaka. Međutim, osvojili su Kup kupova i Kup velesajamskih
gradova. Arsenal spada u klasične klubove FIFA.[1]

Avion Arsenal-a

Arsenal je osnovan u sjeveroistočnom Londonu 1886., a 1913. preselio je na stadion

Highbury i tamo igrao domaće utakmice sve do proljeća 2006. da bi se potom u ljeti iste
godine preselio na novoizgrađeni stadion Emirates Stadium, koji prima 60.355 gledatelja.
Arsenalov lokalni rival iz sjevernog Londona je klub Tottenham Hotspur.Njihov dugogodišnji
trener je Arsène Wenger koji na kraju sezone odlazi .

Sadržaj
[sakrij]

 1Povijest
 2Uspjesi
o 2.1Međunarodna finala
 3Grb
o 3.1Arsenalov grb iz 1888.
o 3.2Arsenalov grb od 1949.-2002.
o 3.3Arsenalov sadašnji grb
 4Dresovi
 5Stadion
 6Momčad
 7Poznati igrači
 8Menadžeri kluba kroz povijest
 9Arsenal Ladies
 10Poveznice
  11Izvori
 12Vanjske poveznice

Povijest[uredi VE | uredi]
Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine od strane radnika tvornice oružja Royal
Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal.
Sam klub ponovno je preimenovan u Woolwich Arsenal nakon ulaska u profesionalne vode
1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1893. godine. Započeli su u drugoj ligi, a
promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih
klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu.
1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion,
Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su Woolwich iz imena. Arsenal je
završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u
prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih
dvaju klubova.

1925. godine Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana. Chapman je
bio osvojio ligu s Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on Arsenalu donio prvo
poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno s
dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu
nogometnu dominaciju u Engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet
puta osvojio prvu ligu, a FA kup dva puta. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja
dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je
lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je
nosila ime nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal je osvojio ligu
1948. i 1953., a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U nemogućnosti
privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950.-ih i 1960.-ih bez
trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao
trener.

Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog

fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva finala Liga
kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej, 1970. godine. Nakon
toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu i FA kup 1971. Međutim, sljedeće
desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim promašajima. Arsenal je završio kao
viceprvak u prvoj lizi 1973., izgubili su u 3 FA kup finala (1972., 1978., i 1980.), a izgubili su
i Kup pobjednika kupova 1980. godine u finalu na jedanaesterce. Jedini klupski uspjeh u to
vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. s kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad
Manchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je treću
eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon
toga usljedilo je osvajanje Lige 1989., koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u
posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov
Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu
utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv. double), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup
pobjednika kupova 1994. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se
saznalo da je dobivao poticaje od menadžera Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je
dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu,
napustio je klub nakon prepirke s upravom oko budžeta za transfere.

Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990.-ih i cijelim 2000.-ih klub duguje Arsèneu
Wengeru koji je u klub došao 1996. Wenger je sa sobom donio nove taktike, novi režim
treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći engleski talent. Arsenal je
osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala
kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a
kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga
su dobili nadimak The Invincibles (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.

Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su
jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnutka 1993. godine. (zajedno s
Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti
naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u
sezoni 2005.-2006. došli su do finala, kada ih je porazila Barcelona rezultatom 2:1.

Uspjesi[uredi VE | uredi]
Prvak Engleske: 1931., 1933., 1934., 1935., 1938., 1948., 1953., 1971., 1989., 1991., 1998.,
2002., 2004.
Pobjednik FA kupa: 1930., 1936., 1950., 1971., 1979., 1993., 1998., 2002., 2003., 2005.,
2014., 2015., 2017.
Pobjednik Liga kupa: 1987., 1993.
Superkup Engleske (Charity Shield, Community Shield): 1930., 1931., 1933., 1934., 1938.,
1948., 1953., 1991., 1998., 1999., 2002., 2004., 2014., 2015, 2017. Kup velesajamskih
gradova (Kup UEFA)

 Pobjednik: 1970.
 Finalist: 2000.

Kup pobjednika kupova

 Pobjednik: 1994.
 Finalist: 1980., 1995.

Europski superkup

 Finalist: 1994.

Liga prvaka

 Finalist:2006.

Međunarodna finala[uredi VE | uredi]

Kup pobjednika kupova

1979/80. Arsenal 0:0 (4:5 11-m) Valencia

1993/94. Arsenal 1:0 Parma

1994/95. Arsenal 1:2 Real Zaragoza

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

1969/70. Arsenal 1:3, 3:0 Anderlecht Bruxelles

1999/00. Arsenal 0:0 (1:4 11-m) Galatasaray Istanbul

Europski superkup

1994. Arsenal 0:0, 0:2 Milan

Liga prvaka

2006. Arsenal 1:2 Barcelona

Grb[uredi VE | uredi]
Arsenal je tijekom godina promijenio tri grba.

Arsenalov grb iz 1888.[uredi VE | uredi]

Arsenalov grb iz 1888.

Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često
zamijenjivani s njima. No lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili
grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. Nadimak Topnici dobili su 1925. nakon
što su predstavili top okrenut prema zapadu.

Arsenalov grb od 1949.-2002.[uredi VE | uredi]

Arsenalov grb od 1949.-2002.

Arsenal je 1949. predstavio grb s istim rasporedom topa i natpisom posebnim rukopisom i
latinskim motom Victoria Concordia Crescit (pobjeda dolazi od sklada).

Arsenalov sadašnji grb[uredi VE | uredi]

Arsenal je 2002. predstavio novi grb jer nije mogao dobiti autorsko pravo za priješnje grbove.

Dresovi[uredi VE | uredi]
U povijesti su Arsenalovi dresovi uglavnom bili crveni s bijelim rukavima i hlačama, no to
nije uvijek bio slučaj. Crvena boja bila je dar od Nottingham Foresta za osnivanje 1886. No
na prvoj utakmici nije bilo dresova pa su osnivači pisali pismo i dobili dresove i lopte. Bila je
malo tamnije crvene, skoro ljubičaste s kričavo crvenim hlačama. Te boje inspirirale su Spartu
Prag da 1909. uzme tamnocrvenu boju dresa koju ima i do danas.

Stadion[uredi VE | uredi]

Sjeverna tribina starog stadiona Highburya

Stadion Highbury je bio Arsenalov stadion od preseljenja u sjeverni London 1913. Klub je od
sezone 2006./07. dobio novi, Emirates Stadium, kojeg sponzorira emiratska aviokompanija
Fly Emirates. Ta je tvrtka ujedno bila i glavni Arsenalov sponzor do sezone 2013./14.
Momčad[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača Arsenala F.C.

Poznati igrači[uredi VE | uredi]

Igrači su svrstani po godini debija za klub (u zagradama):

 1920-e: Jimmy Brain (1924.), Joe Hulme (1926.), Eddie Hapgood (1927.), David Jack
(1928.), Cliff Bastin (1929.), Alex James (1929.).
 1930-e: Leslie Compton (1930.), Ted Drake (1934.), Wilf Copping (1934.), George
Swindin (1936.), Denis Compton (1936.), Reg Lewis (1938.).
 1940-e: Walley Barnes (1946.), Jimmy Logie (1946.), Joe Mercer (1946.), Laurie
Scott (1946.), Doug Lishman (1948.).
 1950-e: Cliff Holton (1950.), Dave Bowen (1951.), Jack Kelsey (1951.), Jimmy
Bloomfield (1954.), David Herd (1954.).
 1960-e: George Armstrong (1962.), Bob Wilson (1963.), John Radford (1963.), Frank
McLintock (1964.), Peter Simpson (1964.), Sammy Nelson (1965.), Bob McNab
(1966), George Graham (1966.), Pat Rice (1967.), Charlie George (1969.), Ray
Kennedy (1969.).
 1970-e: Liam Brady (1973.), Frank Stapleton (1975.), David O'Leary (1975.), Pat
Jennings (1977.), Graham Rix (1977.).
 1980-e: Paul Davis (1980.), Kenny Sansom (1980.), Tony Adams (1983.), Martin
Keown (1984.), David Rocastle (1985.), Paul Merson (1986.), Michael Thomas
(1986.), Steve Bould (1988.), Lee Dixon (1988.), Nigel Winterburn (1988.).
 1990-e: David Seaman (1990.), Ian Wright (1991.), Ray Parlour (1992.), Dennis
Bergkamp (1995.), David Platt (1995.), Patrick Vieira (1996.), Emmanuel Petit
(1997.), Marc Overmars (1997.), Nicolas Anelka (1997.), Fredrik Ljungberg (1998.),
Thierry Henry (1999.).
 2000-e: Ashley Cole (2000.), Lauren (2000.), Robert Pirès (2000.), Sol Campbell
(2001.), Kolo Touré (2002.), Gilberto Silva (2002.), Jens Lehmann (2003.), Cesc
Fabregas (2003.), Robin van Persie (2004.).
 2010-e: Lukas Podolski (2012), Alexis Sánchez (2014), Petr Čech (2015).