Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Osijek

Dislocirani studij u Slavonskom Brodu
Izvanredni sveučilišni preddiplomski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Seminar na temu:

Važnost slikovnica u dječjem razvoju

Mentorica: izv.dr.sc. Vesnica Mlinarević Studentice: Ružica Damjanić

Dubravka Vlaisavljević, assist. Đurđa Knežević

Slavonski Brod, studeni 2015.

Sadržaj
1. Uvod...................................................................................................................................................1
2. Slikovnica, njezina definicija i funkcija..............................................................................................2
2.1. Definicija termina slikovnice.......................................................................................................2
2.2. Funkcije slikovnice......................................................................................................................3
3. Slikovnica kao dio dječje svakodnevnice...........................................................................................5
4. Zašto slikovnica?................................................................................................................................6
1. Uvod

„Slikovnica, sama riječ kaže, je zbir malenih slika. Malene slike zovemo pak minijaturama,
odnosno ilustracijama. Ilustracija određuje slikovnicu i daje joj karakter. Slikovnice
vrednujemo, dakle, prvenstveno kroz njihovu temeljnu odliku, kroz sliku.“ (Hlevnjak,
1999.,7)
Slikovnicu možemo nazvati i prozorom u svijet, prozor koji otvara mogućnost djetetu da na
zanimljiv i jednostavan način upozna sebe i okolinu u kojoj se nalazi. U razdoblju kada dijete
ima najviše pitanja i kada se susreće s najviše nejasnoća slikovnica može biti vodič kroz
djetetov život.
Slikovnica ne bi trebala biti samo sredstvo zabave, odgoj i obrazovanje je prvi naglasak na
slikovnici i podrazumijeva se da svi roditelji i odgojitelji pribavljaju djeci slikovnice s tom
namjerom koja je djeci zapravo skrivena. Slikovnica ima brojne funkcije kada je riječ o
odgoju i obrazovanju, međutim djetetu su najvažnije estetska, informativna i zabavna funkcij
2. Slikovnica, njezina definicija i funkcija

Stručnjaci u psihologiji dokazali su kako se dijete intelektualno razvija u ranijoj dobi nego što
se to prije mislilo. U prve dvije godine života dijete se osjećajno razvija, a već s četiri godine
dijete je već u pola duševno, odnosno emocionalno razvijeno. Do deset godina života dijete se
ostvaruje do osamdeset posto. Iz tog istraživanja proizlazi rezultat da su djetetove duševne
sposobnosti i osobine čovjeka razvijene u predškolskoj dobi.

Nakon objave rezultata, autori dječjih knjiga su krenuli u drugom smjeru u stvaranju i
oblikovanju djela za djecu. Shvatili su da za djecu nije dovoljna samo riječ i napisani stihovi,
već da je potrebno tekst popratiti ilustracijom. Knjigu, odnosno slikovnicu nije dovoljno
prosuditi samo po knjiženom stvaralaštvu, već ju treba ocijeniti kao cjelinu s ilustracijom i
tekstom. Kako ovakva vrsta književnosti zahtijeva suradnju književnika i ilustratora često
dolazi do „sukoba“ dvije strane, odnosno teksta i slike. Često slika ne prati tekst onako kako
to očekuje književnik jer ilustrator ima svoje specifično viđenje.

Također, treba voditi računa o tome da tekst iz knjige do djeteta dolazi preko posrednika kojeg
nazivamo interpretator, koji svojim psihičkim i sociološkim mogućnostima posreduje tekst
djetetu. S druge strane dijete može „čitati“ tekst preko slike i tu je važnost ilustracije koja
mora pratiti tekst kako bi dijete moglo iz slike iščitati o čemu se radi.

Kada dijete nauči čitati slova, ono je sposobno samo pročitati slikovnicu te mu više nije toliko
važna ilustracija; ona počne gubiti informativnu vrijednost. Kod početničkog čitanja slika
povećava doživljaj slikovnice, međutim, dijete čitatelj može imati vlastitu viziju radnje koja
ne mora biti istovjetna sa slikom koju nudi slikovnica. Atraktivne ilustracije mogu biti
pozitivne i negativne; u pozitivnom smislu mogu privući djecu da čitaju, a u negativnom
smislu mogu čak odvući pažnju od čitanja i privući pažnju samo na gledanje slika.

2.1. Definicija termina slikovnice

„Tendencije akceleracije fizičkog i intelektualnog razvitka djece naročito pod utjecajem

povećanog tijeka informacija primjećujemo neprestano. Ova činjenica iziskuje permanentan
porast tendencija pojačavanja s jedne strane pedagoške funkcije predškolskih ustanova, s
druge strane pak odgojne funkcije roditelja. Novi tipovi knjiga za predčitateljsku dob izravno
računaju na sudjelovanje roditelja. I to ne samo kao čitatelja teksta, nego pretpostavljaju i
aktivan rad roditelja s djetetom uz knjigu, s njegovim stvaralačkim doprinosom kod
interpretiranja knjige,s njegovim dijalogom o temama koje knjiga sadržava, ali i o onima, koje
sama izaziva.“ (Javor, 1999., 13-14)

Kod stvaranja ove književne vrste nisu dovoljni uobičajeni postupci autora i ilustratora.
Naime, sve počinje od autora koji diktira tekst i svoje viđenje ilustracije, a na likovnom
umjetniku je da oslika crteže koji su proizvod autorove mašte, a ne vlastitog viđenja teksta.
Druga suradnja je između autora i psihologa ili pedagoga koji dogovorno oblikuju tekst
primjeren djeci kojeg ilustrator dotjeruje i razvija slikom.

Kada govorimo o slikovnicama za djecu moramo naglasiti da ilustrator ne može imati nikakvu
likovnu slobodu svog viđenja, već je on u funkciji „animatora scenarija“, ispunjava želje
autora teksta. Tijekom rada likovni umjetnik u suradnji s autorom može doći do novih ideja
koje bi upotpunile tekst, a na autoru je da prihvati preporuke. U svakom smislu, idealno bi
bilo kada bi se psiholog, autor i ilustrator našli u istoj osobi, međutim, u praksi je to vrlo
rijetka pojava.

„Dakle, slikovnica se tipski vrlo razlikuje od ilustrirane knjige. Ova dva termiina postoje i na
njemačkom (Bilderbuch – illustriertes Buch) kao i na engleskom (Picture Book – Illustrated
Book). U slikovnici je naglasak stavljen na lisku, jer njom se izražava glavni i najbitniji dio
misli, njom tvorci animiraju čitatelja knjige. „ (Javor, 1999., 15)

2.2. Funkcije slikovnice

U funkcijama slikovnice spomenut ćemo samo neke koje su važne za djecu, početničko
čitanje te su usko povezane s odgojem u predškolskoj dobi, a to su:

1. Informacijsko-odgojna funkcija – pomoću slikovnice dijete će dobiti odgovore na

pitanja koja si je ponekad postavljao, može naučiti nešto novo s čime se do tada nije
susreo. Dijete će postupno shvatiti da je knjiga izvor znanja i željet će ju često
koristiti. S vremenom će naučiti termine poput: sinteze, analize, usporedbe pa i
apstrakcije.
2. Spoznajna funkcija – dijete pomoću slikovnice provjerava svoja znanja i iskustva te
uviđa da su ona ispravna i adekvatna.
3. Iskustvena funkcija – promatramo je sa stajališta socijalizacije djeteta; važan i
dugotrajan proces ulaska djeteta u društvo, dijete postaje punopravni član ljudske
zajednice. Prijašnje generacije odrastale su u drugačijim uvjetima od današnje djece,
posebno one iz grada, koja često nemaju priliku vidjeti u kojem okruženju su djeca
nekada odrastala. Tu im pomažu razne slikovnice koje spajaju različite generacije.
4. Estetska funkcija – u djetetu razvija osjećaj za lijepo, djeluje na njegovu pamet i
osjećaje, lijepe ilustracije ne ostavljaju dijete ravnodušno. Dijete će rado poseći za
lijepom knjigom, likovna i grafička strana su često najveći poticaj za čitanjem.
5. Zabavna funkcija – dijete bi se uz knjigu trebalo igrati, knjiga ne smije biti dresura
jer bi mogla postati dosadna za dijete. Dijete kroz igru upija znanje, koje je za njega na
prvi pogled skriveno.
3. Slikovnica kao dio dječje svakodnevnice

Sredine u kojima se dijete po prvi puta susreće s knjigom su kao prvo obiteljska sredina i
izvanobiteljska sredina u koju svrstavamo jaslice, vrtić, igraonicu, knjižnicu. Veliku važnost
imaju odrasli i njihov odnos prema djetetu, knjizi i čitanju; o njima ovisi hoće li dijete postati
samo čitač ili doživotni čitatelj. U obiteljima u kojima se cijeni odgojna vrijednost knjige
dijete će biti vrlo rano upoznato s knjigom. Roditelji i osobe koje odgajaju djecu imaju važnu
ulogu u organiziranju poticajnog okruženja za dijete. Djetetu nije dovoljno dati slikovnicu,
već je potrebno na pravilan način uvesti slikovnicu u dječji život kako bi ona imala
odgovarajuće mjesto u dječjem prostoru za igračke. Služeći se slikovnicom uz pomoć
odraslih, djeca postupno upoznaju slućanu i pisanu riječi obogaćuju svoje izražavanje te
razvijaju zanimanje za knjigu.

„slikovnici se često pridaje značenje utilitarnog sredstva pomoću kojega se djecu priprema za
školu. Mnoga djeca doista uspješno svladaju vještinu čitanja zahvaljujući tome što su tijekom
djetinjstva bila okružena slikovnicama. Međutim, ovladanost vještinom čitanja tek je početak
promoviranja djeteta čitača u čitatelja. Za odrasle koji vole čitati, čitanje je ugodna aktivnost
kojom se mogu ispuniti sati dokolice. Čitanjem svatko od nas upoznaje sebe sama kroz druge
ili drukčije ljude i njihove živote ispričane na stranicama brojnih knjiga. Čitanje će za djecu
biti uzbudljiv doživljaj kada pronađu teme i sadržaje koji korespondiraju s njihovom
osobnošću. (Halačev, 1999.,79)

Izbor slikovnice nije jednostavan. Slikovnice neće imati učinak kakav bi željeli odgojitelji,
učitelji i roditelji ako se biraju slikovnice koje su djeci nezanimljivog sadržaja. Odrasli i djeca
ne biraju slikovnice prema istom kriteriju – odrasli biraju slikovnice za koje smatraju da ih
djeca trebaju pročitati, a djeca biraju slikovnice i knjige koje su sadržajno bliske vlastitim
potrebama i iskustvima.

S obzirom da postoji procjep između dobrih nakana odraslih i dječjih želja, zaključujemo da
je najbolje odabir slikovnice i knjige prepustiti djetetu kojem smo knjigu i namijenili. U ranoj
dobi dijete najbolje komunicira pomoću ritmičnih pjesmica i interesantnih tekstova koje će
uvijek iznova željeti čuti. U razdoblju predškolskog djetinjstva dijete uz bajke voli i sadržaje s
elementima iz vlastitog iskustva. Privlače ga priče koje imaju glavnog lika u kojem se dijete

1
može prepoznati. Zato djeca vole slikovnice koje su tekstualno i likovno povezane i s temama
koje mu omogućavaju samopouzdanje.

4. Zašto slikovnica?

Prva knjiga s kojom će se dijete susresti je upravo slikovnica. Uz slikovnicu dijete najbolje
uči o svijetu, ona je pomoć u odgoju i pomaže djetetu savladati poteškoće s kojima se susreće.
Slikovnica obogaćuje djetetov govor, uz slikovnicu dijete razvija ukus za lijep književni
izričaj pa i za likovnu umjetnost, budući da je slikovnica spoj dvije umjetnosti.

Raznovrsnost tema koje pružaju slikovnice, olakšavaju roditeljima odgoj i učenje djece o
ponašanju, obiteljskim odnosim, higijenskim navikama, zdravlju… Kvalitetna slikovnica
raste zajedno s djetetom, tako svaka slikovnica nije primjerena svim dječjim uzrastima.
Trebamo imati na umu da maloj djeci trebamo priskrbiti slikovnice bez teksta, s jasnim
ilustracijama iz kojih se može iščitati radnja, kako dijete odrasta tako i slikovnice dobivaju
tekst uz sliku, najprije krećemo s malo teksta, a to su pjesmice i brojalice, a u starijoj dječjoj
dobi slikovnice imaju više teksta i slike s brojnim detaljima.

Kada roditelj ili odgojitelj čita djetetu kratku priču mora voditi računa da li dijete razumije sve
što se priča. Slikovnica ima cilj razvijati predčitačke vještine zato dijete mora postupno
razumjeti da je u priči sadržaj, da se zbiva neka radnja, da se nešto događa, da se događa
nekim likovima te da su likovi međusobno povezani. Važno je da dijete usvoji i oblik priče:
početak, sredina i kraj. Na kraju dijete mora biti sposobno zapamtiti i prepričati kratku priču.

„Potrebno je često provjeravati razumije li dijete pravo značenje riječi. Također je potrebno
poticati dijete na uporabu potpunih i sve duljih rečenica, a to se postiže tehnikama pohvale
govora, ponavljanja i proširenja djetetova izričaja, postavljanja pitanja i stankama
očekivanja.“ (Čudina-Obradović, 2008.,20)

2
3