U hrvatskim medijima je osvanuo “vodeći svjetski ekspert za NDH” Aleksandar Korb i izjavio

da NDH “nije izvršila genocid jer nijedan dokument ne dokazuje da se radilo o unaprijed
smišljenom planu”, ali da je politički cilj bio “uništenje manjina koje su živjele u NDH i
stvaranje etnički homogene hrvatske države”.

Korb je, takođe, upozorio da broj od 700 000 jasenovačkih žrtava preuveličan, te da je ustaška država u
Jasenovcu uništila između 100 000 i 130 000 ljudi, od toga najviše Srba. Zanimljivo je da je Korb,
između ostalog, prvi dobitnik nagrade “Andrej Mitrović” koju dodeljuje Fondacija za podržavanje
njemačko-srpskih privrednih i kulturnih odnosa “Mihael Žikić”, sa sjedištem na Univerzitetu u Bonu.
Nagradu je dobio za svoju knjigu “U sjenci svjetskog rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Jevreja i
Roma u Hrvatskoj 1941-1945”. Nezahvalno je i nemoguće komentarisati nepročitane knjige, ali s
obzirom da je Korb u medije izašao sa tezom o tome da se u NDH nije dogodio genocid, već kako
proizlazi iz naslova nagrađene knjige “masovno nasilje”, valjalo bi razmotriti taj stav.

Argument da zaista ne postoji dokument u kojem bi Ante Pavelić ili neko od ustaškog vodstva napisao: “Naređujem
genocid” i to onda potpisao, ravan je tvrdnji negacionista Holokausta da se isti nije dogodio jer nigdje ne postoji
Hitlerovo potpisano izravno naređenje za njega.

Suština Korbove tvrdnje je da “ne postoji ni jedan pisani dokument koji bi dokazao ciljani povod za
napad na cjelokupno srpsko stanovništvo”. To jest, da su za masovne pokolje najprije odgovorni lokalni
moćnici, koji bi se znali osiliti i prekomjerno primjenjivati brutalne metode, pogotovo nakon izbijanja
ustanka, te da tako brutalni pokolji, nekada jesu, ali nekada i nisu nužno bili dio “master plana”
nacionalne homogenizacije ustaške države. I tu Korb zapravo dolazi u potpunu koliziju sa samim sobom.
Argument da zaista ne postoji dokument u kojem bi Ante Pavelić ili neko od ustaškog vodstva napisao:
“Naređujem genocid” i to onda potpisao, ravan je tvrdnji negacionista Holokausta da se isti nije dogodio
jer nigdje ne postoji Hitlerovo potpisano izravno naređenje za njega. Nije mi vjerovatno da je Korbu kao
“svjetskom stručnjaku” i ekspertu nepoznato da su genocidi ipak vrlo delikatne radnje i da je u
svekolikom istorijatu raznolikih vrsta istrjebljivanja gotovo nepoznat slučaj da je istrjebljivač prije, u
samom toku i nakon procesa istrjebljivanja priznao šta, zapravo, radi.

Vjerovatno Korbu i njemu sličnima zasuzi oko na tako lijepo “masovno nasilje”, kao što je ono u NDH, u
kojem je, za razliku o Holokausta, uz državnu prisilu promjene vjere i etničkog identiteta bilo moguće i
preživjeti. I postati ravnopravan pripadnik rasne zajednice. Ali to ipak ne znači da se svaki oblik
genocidnog činjenja obavezno mora pokalapati sa “master planom”, odnosno istančanom njemačkom
preciznošću istrjebljenja Jevreja. Čitajući prikaz Korbove knjige došao sam čak do njegove tvrdnje da
masakre NDH nad Srbima treba shvatiti u okvirima “kulture nasilja” u kontekstu Balkana. Dakle, masakri
nad Srbima se nisu dogodili zbog direktne namjere ustaške države, nego jednostavno zbog balkanskog
kulturološkog obrasca koji ne poznaje sofisticirane metode kao gasne komore, Ciklon B i deportaciju “na
istok”, već samo taj, toliko nepraktični i, za civilizovanog Nijemca, onečišćujući malj u glavu i nož u grlo.

U tom smislu je tvrdnja da se u “NDH ne može govoriti o genocidu nad nacionalnim i vjerskim
manjinama zbog nedostatka empirijskih dokaza, već da se radi o masovnim ubojstvima koja su služila
stvaranju čiste zajednice Hrvata” u sukobu sa samim konceptom elementarne logike. Jer ako država
stvori klimu za “masovna ubojstva koja služe stvaranju čiste zajednice”, te u tom smislu pokreće, toleriše
i organizuje mjesta masovnih ubistava, ako organizovano radi na zatiranju određenog etničkog identiteta
i masovnim deportacijama, kako onda takva “masovna ubistva” okarakterisati drugačije nego kao
namjeru djelimičnog biloškog uništenja određenog naroda? To jest, kao genocid.

U skladu sa pameću njemačkog profesora, čini nam se da je “genocid” termin rezervisan isključivo za gospodu, dok je
za balkansku marvu poput Srba sasvim dostatno “masovno ubojstvo”, za koje nije potreban ni “master plan”, već
“samo” provala, đuture (ne) organizovane stihijske rasističke mržnje.

Takvo nešto je znao Fra Tugomir Soldo, kada je, čak, braneći se od mitomanskog uvećavanja broja
srpskih žrtava nakon rata, iznio svoje direktno saznanje da su za sve pokolje Srba u Hercegovini
odgovorni direktno Pavelić i državni vrh u Zagrebu, koji su takva naređenja usmeno prenosili, tobože,
“divljim” ustašama na terenu. Bez obzira na mitomane poput Srboljuba Živanovića koji svojim
neozibljnim i ludačkim nastupima o nepostojećim milionskim srpskim žrtvma Jasenovca (“srećom” brojka
se zaista kreće u okvirima od katastrofalnih 100 000 ubijenih, kako je nepobitno utvrdio Bogoljub
Kočović), kotlovima za kuhanje male djece i Alojziju Stepincu koji naoružan specijalnim krstom, lično
kolje srpsku djecu u Jasenovcu, a kojeg, na štetu cjelokupnog srpskog naroda, sponzoriše vlast u
Republici Srpskoj, Korbov slučaj je prilično jasan.

U skladu sa pameću njemačkog profesora, čini nam se da je “genocid” termin rezervisan isključivo za
gospodu, dok je za balkansku marvu poput Srba sasvim dostatno “masovno ubojstvo”, za koje nije
potreban ni “master plan”, već “samo” provala, đuture (ne) organizovane stihijske rasističke mržnje.
Korbu, koji je proučavao ustašku ideologiju, izgleda nije palo na um da je sama NDH kao fašistička ideja i
tvorevina sa gotovo 40 posto neposlušne manjine na svojoj teritoriji, upravo taj “master plan” koji mu je
u analizi izmakao. To jest šuma koju nije uspio vidjeti od drveta. A Srbi su mu još dali nagradu za to.