Professional Documents
Culture Documents
1
Da bi krenuli raditi u Pythonu otvorite IDLE sučelje.
2. Varijable
Varijable su pojmovi koji imaju promjenjive vrijednosti (suprotno od toga su konstante koje
imaju stalnu vrijednost). U programiranju varijable sami definiramo s nazivima. Varijable
mogu biti različiti tipovi podataka poput niza znakova (engl. string), cijelih brojeva i decimalnih
brojeva.
2
Varijabla u programniranju mora biti jedna riječ napisana sa znakovima iz osnovnog ASCII
koda (ne mogu sadržavati č,ć,ž,š te druge dijakritičke znakove).
osoba = "Ivan" (niz znakova uvijek se piše u jednostrukim ili dvostrukim navodnicima)
godina_rodjenja = 23456756 (brojevi se ne pišu u navodnicima)
placa = 1245434342.56 (decimalni brojevi ili kako se na engleskom zovu float pišuse s
točkom, a ne zarezom)
3
Vrijednost jedne varijable u sebi može sadržavati vrijednost druge varijable. Npr. :
3. Python – brojevi
4
Potencije poput 53 (što je jednako 125) ili 54 (što je jednako 625) pišemo:
4. Python – tekst
Ako se treba naziv nečega staviti u navodnike (tj. koristiti navodnike u tekstu) onda je potrebno
unutar prvih navodnika koristiti drukčije navodnike.
5
Također može se koristiti \ ispred navodnika.
Funkcija za ispis vrijednosti na ekran zove se print. Kada u print upišemo \n onda se taj \n
funkcionira kao tipka Enter u Wordu jer prebacuje tekst ispred u novi red.
Kada želimo izvaditi određeni znak iz varijable koristimo [] zagrade te u zagradama upišemo
poziciju znaka kojeg želimo izvaditi. Pozicije kreću od nule.
6
Ako želimo krenuti od zadnjega znaka započinjemo od -1.
7
Ako želimo iz varijable izvaditi raspon znakova onda kao prvi broj stavimo početnu poziciju, a
kao zadnji broj krajnju poziciju raspona.
8
Da bi otkrili duljinu varijable koristimo len() funkciju (len je skraćeno od lenght).
5. Rad s listama
9
Za dodavanje elementa na kraj liste koristimo append funkciju.
Za micanje elementa iz liste prvo trebate dohvatiti element te postaviti dvotočku ispred pozicije
te postaviti vrijednost dohvaćenog elementa u praznu listu [].
IDLE (integrated development environment) od Pythona nije baš najidealnije za ozbiljan rad,
pa ćemo koristiti PyCharm.
10
Preuzmite besplatnu inačicu programa te pokrenite instalaciju programa.
Za vrijeme instalacije označite iduća polja (ako imate starije računalo izaberite 32- bitnu verziju
umjesto 64 bitne).
11
Pokrenite program nakon instalacije te odaberite iduće opcije.
12
Odaberite direktorij gdje ćete spremati datoteke za rad.
Da bi započeli rad s datotekama u Pythonu potrebno je desnim pritiskom miša pritisnuti ime
našeg direktorija te odabrati New opciju i iz nje Python file.
Bitno: Kod imenovanja python datoteka važno je na sam kraj datoteke staviti ekstenziju .py.
13
Da bi izvršili naredbe python datoteku pritisnemo bilo gdje unutar radnog okvira desnim mišem
i odaberemo opciju Run. Tikovnička prečica je CTRL + SHIFT + F10.
7. If-elif-else naredba
14
15
Kada želimo provjeriti više vrijednosti koristimo elif naredbu (skraćeno od else if).
16
Else se koristi kada želimo zadati izlaz podataka za vrijednost koja nije navedena.
17
8. For petlja
Ono što fot petlja rad je iterira (ponavljanje radnje) kroz određeni skup podatka onoliko puta
koliko joj zadamo. Recimo da želimo odjednom ispisati sve podatke iz liste (da ne pišemo jednu
liniju kod za drugom).
18
S pomoću for petlje prošli smo kroz sve elemente u listi. Da želimo uzeti sve elemente do
zadnjega možemo upisati iduće.
19
9. Range funkcija
Funkcija kojom možemo dobiti određeni raspon brojeva u listi zove se range() funkcija. Ako
pokrenemo range (10) stvoriti će se lista brojeva od 0 do 10.
20
Ako želimo brojeve od 10 do 20 onda upišemo range (10,20). Ako želimo brojeve od 5 do 8
onda range (5,8).
Ako želimo brojeve u rasponu od 0 do 100 koji se povećavaju za 5 upišemo range (0,100,5).
Ako želimo brojeve u rasponu od 10 do 50 koji se povećavaju za 10 onda upišemo
range(10,50,10).
21
10. While petlja
While petlja ponavlja naredbe dok se zadani uvjet unutar nje ne ispuni. Morate paziti da ne
zadate uvijte koji će se vječno vrtiti (koji nema kraja). Npr.
………
Ova će se petlja izvoditi vječno jer broj (koji je 5) cijelo vrijeme ostaje manji od 10 te se time
print naredba cijelo vrijeme izvodi sve dok ne isključimo program.
22
Gornja petlja ima kraj jer se broj za svaki ispis povećava za jedan.
11. Komentari
Ponekad u programima moramo bilježiti što određeni blokovi koda izvode. Za to nam služe
komentari. Komentari su tekst koji ukratko opisuje djelatnost programa. U komentare se može
staviti i dio koda koji se želi privremeno onemogućiti (kod koji ne želimo pokrenuti, ali ga ni
ne želimo izbrisati da ga ne bi izgubili za moguću daljnju uporabu). Komentare za jednu red
pišemo s # znakom ispred teksta.
Kada želimo više linija koda staviti u komentar koristimo tri jednostruka navodnika (''') na
početku i na kraju komentara '''.
23
Možete još koristiti tipkovničku prečicu ALT + 3 za komentiranje označenog koda (kod svakog
reda će se stvoriti # ispred), a s ALT + 4 će se odkomentirati označeni kod.
Da bi to ispravili moram pretvoriti broj u niz znakova to možemo napraviti sa str() funkcijom.
Postoji bolji način za spajanje različitih vrijednosti kod kojega ne moramo raditi dodatne
razmake (space) kada sve spajamo u niz znakova. Umjesto + koristimo zarez.
24
Jedino kada slažemo rečenice moramo paziti kod zareza jer nam radi dodatan razmak ispred
točke. To možemo riješiti tako što kombiniramo zarez i točku.
25
15. Funkcije
Funkcije koji sami odredimo nam omogućuju da izvršavamo određeni blok (određen unutar
funkcije) koda tako što napišemo naziv funkcije. Nazive funkcija sami određujemo te ih
započinjemo s riječi def. Njihova svrha je da smanje potrebu za ponovnim pisanjem koda koji
se redovito izvršava. Npr. funkcija koja preračunava kune u eure. Prihvaća broj kuna koji onda
množi s 0.14 kako bi ga pretvorio u eure.
S pomoću return naredbe na kraju funkcije možemo odrediti koju vrijednost želimo da nam
vrati funkcija. Možemo ih koristiti za vraćanje vrijednosti lokalnih varijabli (varijabli koje su
samo u funkciji).
26
Varijablama koje su stvorene unutar funkcije može se pristupiti samo unutar te funkcije (zato
se zovu lokalne varijable). Npr. variablu spol koju smo stvorili za prethodnu funkciju ne
možemo ispisati izvan nje.
Ako ne znamo koliko vrijednosti nam prihvaća funkcija onda stavljamo * ispred prve
vrijednosti.
27
16. Rječnici
Rječnici započinju s {} zagradama. Glavni entiteti za rad u rječniku zovu se ključevi. Rječnik
ne može imati iste ključeve unesene.. Sve prethodno unesene ključeve (poput sira kojeg imamo
dva puta u popisu namirnica) se automatski izbacuju iz rječnika.
Ono što svaki ključ može imati je svoju vrijednost. Ispred vrijednosti svakog ključa pišemo
dvotočku, a ključeve odvajamo sa zarezima.
28
Možemo izbrisati određeni ključ s njegovom vrijednosti tako da koristimo del naredbu te
napišemo ime rječnika te u [] zagradama vrijednost ključa kojeg želimo izbrisati.
17. Moduli
Moduli su programski kodovi koji se prebacuju u glavni programski kod. Glavni programski
kod onda može izvršavati funkcije iz tih modula. Ključa riječ za prebacivanje modula je import.
Npr. imamo datoteku izvrsni_kod.py te u njoj prenesemo sve funkcije iz datoteke funkcije.py
Module ne moramo sami odrediti jer postoje ugrađeni modulu unutar Pythona. Npr. randm
modul omogućuje rad s nasumično odabranim brojevima.
29