Sveučilište u Mostaru

Ekonomski fakultet Mostar

Diplomski studij Vitez

SEMINARSKI RAD
Vodstvo
Timski rad

Mentor: Kandidat:
SADRŽAJ

UVOD 2
1. DEFINISANJE, FORMIRANJE I KARAKTERISTIKE TIMA 3
1.1. Šta je tim? 3
1.2. Osnovne karakteristike timova 3
2. VRSTE TIMOVA I PODJELA TIMSKIH ULOGA 5
2.1. Formalni timovi 5
2.1.1. Hijerarhijski timovi 5
2.1.2. Timovi zadatka i projektni timovi 6
2.2. Neformalni timovi 7
3. PREDNOSTI I NEDOSTACI TIMSKOG RADA 7
4. RUKOVOĐENJE TIMOM 9
5. ULOGE U TIMSKOM RADU 10
6. TIMSKI RAD U MEDICI 12
7. VRSTE TIMOVA U MEDICINI 13
7.1. Multidisciplinarni tim 13
7.2. Interdisciplinarni tim 13
ZAKLJUČAK 14
Literatura 15
UVOD

Lične sposobnosti svakog čovjeka su od neizmjerne valjanosti za uspješno poslovanje

organizacije, ali ipak u prvi plan treba staviti samu organizaciju i njene ljudske resurse
kao cjelinu, kao jedan dobro ukomponovan tim u kome se individualne sposobnosti
ne guše, niti izdižu u visine. Snaga organizacije leži u dobrom upravljanju ljudskim
resursima i njihovom organizovanju na principu timskog rada a snaga tima leži u
dobroj organizaciji i u potpunoj integrisanosti svih članova tima.

Timski rad se trenutno smatra za najbolji način organizovanja rada. Mnogi autori
ističu da njegovo vrijeme tek dolazi i da će timski rad biti dominantan oblik rada u
budućnosti. Razloga za to ima mnogo a najznačajniji su:

1. pozitivna iskustva i dosadašnji pozitivni efekti timskog rada;

2. sposobnost brzog prilagođavanja novonastalim situacijama;
3. privrženost i odanost između članova tima, tima i menadžmenta i tima i
organizacije u cjelini;
4. povećana motivisanost;
5. poboljšana komunikacija i poboljšani međuljudski odnosi;
6. racionalno korištenje ljudskih resursa u organizaciji;
7. smanjenje troškova proizvodnje, itd.
1. DEFINISANJE, FORMIRANJE I KARAKTERISTIKE TIMA
1.1. Šta je tim?

Tim je specijalna vrsta grupe. To je zapravo “grupa čiji članovi imaju

komplementarne vještine i okupljeni su oko zajedničke svrhe i cilja, za čije ostvarenje
razvijaju zajednički pristup i imaju odgovornost jedni prema drugima”.
Tim predstavlja jedan oblik grupe, ali ih ipak treba razlikovati. Učinak u grupnom
radu zavisi od svakog člana pojedinačno dok u timu učinak se mjeri ukupnim
zajedničkim radom, on je rezultat ukupnih rezulatata svih članova tima. Članovi grupe
snose odgovornost za ono što oni urade, ne prihvataju odgovornost za tuđe rezultate,
dok se u timskom radu govori o kolektivnoj odgovornosti. Oni rade zajedno da bi
postigli rezultate i svaki član tima dijeli odgovornost za rezultate. Također razlika se
ogleda i u kontroli.
Dok je u grupi kontrola mnogo češća i jača, u timu su članovi okrenuti ka konkretnom
zadatku i njegovom ispunjenju, ulažu veliki dio sebe, tako da nije potrebna tako jaka
kontrola.

Tabela 1. Šest razlika između tima i grupe

Veličina Timski rad Grupa

Selekcija Presudna Nebitna
Rukovođenje Podjeljeno Samostalno
Percepcija Zajedničko znanje Prati se nadređeni
Stil Rasprostranjenost uloga Konformizam
Duh Dinamična interakcija Zajedničko proganjanje
protivnika

1.2. Osnovne karakteristike timova

Prema većini autora razlikujemo šest osnovnih karakteristika timova:1

• Mali broj članova - timovi ne mogu biti veliki, jer u protivnom članovi tima neće
moći dobro upoznati snagu i slabosti svakog pojedinca, a što je preduvjet dobrog
funkcioniranja tima.

• Zajednička odgovornost i zajednički rezultat - timovi ne trebaju gazdu koji daje

zapovjedi; umjesto toga članovi tima zajednički donose odluke koje su rezultat svih –
a to je u pravilu uvijek bolje nego odluka i najboljeg pojedinca. Iz toga proizlazi
interes za ujednačenom razinom znanja svakog pojedinca.

• Odgovarajuće vještine - timovi moraju imati odgovarajući kvantum znanja i vještina

1
Horžicky-Radotić, M., Eđed, A.:“Timski rad“, PowerPoint prezentacija , Zagreb, 2007., str.14

3
neophodnih za kvalitetno obavljanje posla. Različiti timovi imaju različite vještine.
Osim specijalističkih, stručnih, svaki od njih mora biti sposoban za analiziranje i
rješavanje problema, donošenje pravih odluka i dobro komuniciranje. Učenje i osobni
razvoj je temelj kvalitetnog tima.

• Svrha postojanja tima - menadžment treba definirati granice i opseg autoriteta tima,
ali biti spreman ih i korigirati ako je to potrebno. Najbolji timovi su investirali znatno
vrijeme u razumijevanje, podešavanje i prihvaćanje smisla svoga postojanja i načina
funkcioniranja, da bi tek onda počeli davati značajne i velike rezultate.

• Jasno definirani ciljevi - ciljevi su povezani sa smislom postojanja tima. Jasni ciljevi
pomažu timu da fokusira svoje snage na njih. Jasni ciljevi omogućuju članovima da
vide napredak i prepoznaju rezultate svoga rada.

• Opći pristup - članovi tima se moraju složiti oko općih pitanja - tko što radi, kako se
koordinira aktivnostima, kako se postavljaju planovi, kakav je trening potreban, koja
se metodologija primjenjuje, i sl.
Pravi timovi postižu iznimne rezultate kada imaju zahtjevne ciljeve. Što je veći
problem, veći je izazov i potreba članova za dijeljenjem međusobnog znanja i
sposobnosti.

2. VRSTE TIMOVA I PODJELA TIMSKIH ULOGA

4
Tradicionalno, u organizacijama postoje formalni i neformalni timovi.

Formalne timove planski formiraju menadžeri. Oni imaju obavezu da obave određene
zadatke kako bi organizacija mogla da ostvari svoje ciljeve.

Neformalni timovi ili grupe nastaju uvijek kada se ljudi redovno sastaju i rade. Ove
grupe nastaju u okviru formalne organizacione strukture.

2.1. Formalni timovi

Najčešća vrsta formalnog tima je upravljački tim koji podrazumijeva menadžera i sve
radnike koji su odgovorni tom menadžeru. U nekim organizacijama koje žele umanjiti
značaj hijerarhije potrebno je promijeniti titule. Na primjer, menadžere upravljačkih
timova nazivaju "treneri", a članove tima "suradnici".

Druga vrsta formalnih timova je komisija, odbor, koji po pravilu dugo traje i bavi se
redovnim, uobičajenim problemima i odlukama. Na primjer, privredna društva imaju
upravni odbor. Dok se članovi upravnog odbora mijenjaju, upravni odbor ostaje.
U praksi se uglavnom susreću dvije vrste formalnih timova:2

• hijerarhijski timovi i
• timovi zadataka ili projektni timovi

2.1.1. Hijerarhijski timovi

Ovaj model, iako nije najbolji oblik timskog rada u svim situacijama, relativno često
se susreće u praksi. Tipičan je kod realizacije manje složenih zadataka. Shema 1.
Prikazuje izgled hijerarhijskog tima.

Shema 1.: Hijerarhijski tim

Karakteriziraju ga supervizorski odnosi u kojima je član tima najstariji po rangu vođa

2
Krajnović, Z.: "Timski rad u sistemu menadžmenta kvalitetom"; Festival kvaliteta; Kragujevac 2005.;
str.62

5
ili lider tima i on je odgovoran za ostvarene performanse realiziranog zadatka. U
nekim organizacijama je ovakav model tima poželjan ako se žele zadržati odnosi koji
su već uspostavljeni u organizaciji.

2.1.2. Timovi zadatka i projektni timovi

U današnje vrijeme se vrlo često formiraju privremeni timovi čija je svrha rješavanje
određenih problema ili pronalaženja mogućnosti da se dođe do određenog cilja.
Vještina i mogućnost da se formiraju i održe ad hoc timovi je presudna za usjpeh
današnjih organizacija. To su tzv. timovi zadataka ili projektni timovi.
U ovakvom modelu timskog rada vođa ili lider tima nije potrebno da bude najstariji
po rangu kako je uobičajeno kod hijerarhijskog tima, ali je potrebno voditi računa ko
je vođa odnosno lider kod timova zadataka odnosno projektnih timova.

Kod ovakvih timova nije nužno da vođa tima raspolaže sa najvećim znanjem za
postavljenim zadatkom. To znači da su članstvo i uloge u timovima zadataka određene
znanjem relevantnim za realizaciju postavljenog zadatka, a ne formalnom pozicijom u
organizaciji.
Timovi zadataka ili projektni timovi imaju članove iz različitih jedinica u
hijerarhijskoj strukturi organizacije (Shema 2).

Shema 2.: Timovi zadataka ili projektni timovi

Izvor: Krajnović, Z.: "Timski rad u sistemu menadžmenta kvalitetom"; Festival
kvaliteta; Kragujevac 2005., str.63

Ovakva struktura tima predstavlja dobru mogućnost za učenje o samoj organizaciji,

6
pošto su članovi tima sastavljeni iz različitih cjelina.

2.2. Neformalni timovi

Neformalni timovi ili grupe nastaju uvijek kada se ljudi redovno sastaju i rade. Ove
grupe nastaju u okviru formalne organizacione strukture. Članovi neformalnih timova
podređuju svoje pojedinačne potrebe potrebama tima kao cjeline. Zauzvrat, dobivaju
podršku i zaštitu tima.

Neformalne grupe imaju četiri važne funkcije:

1. One održavaju i jačaju norme (očekivana ponašanja) i vrijednosti koje su

zajedničke za njene članove.
2. Članovima grupe pružaju osjećaj društvenog zadovoljstva, status i sigurnost.
3. Neformalne grupe pomažu svojim članovima da komuniciraju. Članovi
neformalnih grupa kroz neformalne kanale komunikacija prikupljaju
informacije o pitanjima koja ih zanimaju kako bi dopunili informacije
pribavljene kroz formalnije kanale
4. Neformalne grupe su korisne za rješavanje problema. Vrlo često, grupno
rješavanje problema je korisno za organizaciju.

Ove grupe mogu imati i negativan utjecaj na efikasnost organizacije - na primjer, kada
djeluju na nove radnike da rade manje kako uobičajene standarde grupe ne bi doveli
u pitanje.

3. PREDNOSTI I NEDOSTACI TIMSKOG RADA

Timski rad nije najbolji oblik organizacije, iz jednostavnog razloga što najboljeg
oblika nema.

Iskustvo radnih timova dugo vise od četiri desetljeća pokazalo je da su timovi

superioran oblik organizacije u odnosu na tradicionalnu hijerarhijsku strukturu, ali da
ujedno nisu i najbolji u svakoj situaciji.

U literature iz organizacijskog ponašanja kao najznačajnije prednosti navode se

slijedeći rezultati timskog rada (Zemke,1993):

 Povećana motivacija članova tima,

 Povećana produktivnost,
 Veća satisfakcija članova tima,
 Veća posvećenost ciljevima organizacije,
 Bolje međusobne komunikacije članova tima,
 Unaprijeđenje poslovnih vještina,
 Povećana poslovna fleksibilnost,
 Značajno smanjeni troškovi.

7
Nedostaci timskog rada:

 Nedostatna podrška sustava izvan tima. Nažalost u mnogim sredinama još

uvijek nije prepoznata vrijednost timskog rada, te organizacija tima za
određenu djelatnost nema podršku niti od suradnika kao i odgovornih
rukovodilaca. Uz to članovi, posebno multidisciplinarnih timova najčešće
obavljaju i niz drugih redovnih aktivnosti te mogu nastati poteškoće u
organizaciji timskog rada (npr. uskladiti vrijeme kad se svi članovi tima mogu
uključiti u potrebne aktivnosti), što može dovesti do preopterećenja i
iscrpljenosti pojedinaca.
 Nejasno definirani ciljevi i nedovoljno strukturirana organizacija timskog rada
što je najčešće posljedica nekvalitetnog vođenja timskog rada.
 Nejasno definirana odgovornost svakog pojedinog člana tima. Tome mogu
doprinijeti tzv. „teške osobe", odnosno osobe specifičnih karakteristika ličnosti
koje nisu spremne na timski rad, suradnju, podjelu obveza i odgovornosti.
Takve osobe mogu vrlo kvalitetno djelovati ali „kao samostalni strijelci" ali ne
u okviru tima.
 Nejasan proces odlučivanja i nejasna odgovornost vođe tima,
 Učestale promjene pojedinih članova tima,
 Nespremnost za preuzimanje određene odgovornosti od strane članova tima.

4. RUKOVOĐENJE TIMOM

8
U suvremenom poslovnom svijetu mogu biti uspješni samo oni rukovodioci koji
stimulišu suradnike i potiču ih na stvaralački odnos prema poslovima koje obavljaju.
Vođa u svom timu stimuliše na rad, podiže radni moral i razvija kod saradnika
konstruktivna osećanja kao što su vedrina, veselje, radoznalost, optimizam. On vodi
suradnika tako da sami donose odluke o promjenama. Svoju odgovornost dijeli sa
suradnicima i spreman je da preda svakom dio odgovornosti ali i priznanja za dobro
obavljen posao. Razvija i prihvaća dobre ideje i ističe da je dobro što su njihove.

Da bi rukovodilac motivisao tim, trebalo bi da zna šta motiviše njega. Ako to

razumije, lakše će razumijeti šta motiviše druge. Kako bi uspješno upravljao timom,
rukovodilac mora upoznat okolnosti kojima članovi tima žive i rade. Svako od njih
ima svoje lične potrebe i želje i u realizaciji tih ciljeva mora im se maksimalno
pomoći. Ukoliko je moguće uskladiti ciljeve službenika sa ciljevima poduzeća
rukovodilac ima skladan i uspešan tim.

Da bi rukovodilac mogao stimulativno da vodi tim, potrebno je da savlada određene

vještine poticanja suradnika. Najvažnije su sljedeće:
←
 Postavljanje ciljeva tima – Pred timom se mora jasno formulisati projektni
zadatak, prodiskutovati sve važnije činjenice i uslove za njegovo izvršenje i
tražiti mišljenje o najboljem načinu realizacije.
 Koordinacija rada tima – Rukovodilac mora svakom članu tima odredit dio
posla za koji je lično odgovoran, također i da se obezbjedi da po potrebi
radnici jedan drugom pomažu
 Pomaganje radnicima da se uključe u tim – Poželjno je da se sastave timovi od
pojedinaca koji se međusobno dobro slažu.
 Njegovanje ličnosti – Pri radu u timu rukovodilac ima dosta prilika da se
približi svakom pojedincu. Pri tome bi trebalo da pokaže razumjevanje za
njegove lične probleme ukoliko ih ima, a isto tako da ga pohvali za svaki
pozitivan rad i ukaže na dobre strane njegove ličnosti. Član tim mora osjetiti
da se rukovodilac zalaže za svakog od njih.

5. ULOGE U TIMSKOM RADU

9
Predlaže se devet timskih uloga od kojih svaka ima svoje kvalitete i dopuštene
slabosti.
1. Pokretač
- Kvaliteta - u sklonosti izazovima, dinamičnost, otpornost na pritisak,
inicijativa i hrabrost u svladavanju prepreka. Dopuštene slabosti su u
provociranju drugih članova i neosjetljivost na tuđe osjećaje.
2. Izvršitelj
- Kvaliteta - pouzdanost, discipliniranost, učinkovitost, otpornost na
pritisak, provođenje zamisli u praktično djelovanje, dok su dopuštene
slabosti nefleksibilnost, sporost u odgovaranju na nove mogućnosti.
3. „Finišer“
- Kvaliteta ove uloge je u brizi i savjesnosti, pravodobnosti provedbe
poslova, traženje pogrešaka i propusta, a dopuštena slabost je sklonost
pretjeranoj zabrinutosti, sitničavosti, nerado dijeljenje poslova s drugima.
Ove tri uloge u timovima su usmjerene na djelovanje.

4. Koordinator
- Kvaliteta je u pouzdanosti, vještini vođenja tima, pojašnjavanju ciljeva,
poticanju odlučivanja i dijeljenja odgovornosti, dok su dopuštene slabosti
da može biti percipiran kao manipulator, kao i nametanja vlastitih poslova
drugima.

5. Timski radnik
- Kvaliteta je blagost, osjetljivost i diplomatičnost, aktivno slušanje,
građenje odnosa i izglađivanje konflikata, dok su slabosti neodlučnost u
kritičnim trenucima, velika podložnost utjecajima sa strane.

6. Istraživač mogućnosti
- Kvaliteta je u entuzijazmu,, komunikativnosti, ekstrovertiranosti,
istraživanju mogućnosti i stvaranju kontakata, a nedostatak jest pretjerana
optimističnost i gubljenje interesa nakon prvobitnog poleta.
Ove tri uloge usmjerene su na odnose.

7. Kreativac
- Kvaliteta je u maštovitosti, nekonvencionalnosti, sklonosti rješavanju
složenih problema, a nedostatak je u ignoriranju detalja i prevelikoj
zaokupljenosti.

8. Promatrač ocjenitelj

10
 - Kvaliteta je u strategiji, bistrini i trijeznosti u procjenjivanju i razmatranju
svih mogućnosti, dok su dopuštene slabosti nedostatak poleta i slabo
motiviranje drugih.

9. Specijalist
- Kvaliteta je što su ovakvi tipovi usmjereni prema cilju, pružanju znanja i
raznih tehničkih vještina, a slabost ovoga tipa je u tome što djeluje na usko
područje i inzistira na tehničkim detaljima.
Ovi tri uloge usmjerene su na mišljenje.

Navedene timske uloge ne znače da svaki tim mora imati točno određen broj od devet
članova, već da je poželjno da su pojedinci sposobni djelovati u tim ulogama.

6. TIMSKI RAD U MEDICI

Timski rad u medicini postaje posljednjih desetljeća nezaobilazni čimbenik kako u

organizaciji kvalitetnog profesionalnog djelovanja tako i u organizaciji kvalitetnog
rukovođenja. Dobro organiziran i učinkovit tim podiže kvalitetu profesionalnog
djelovanja što dovodi do većeg zadovoljstva bolesnika i njihovih obitelji, a
istovremeno i snižava razinu stresa u zdravstvenih djelatnika.

Promatrajući povijesni razvoj medicinske struke od samih njezinih početaka kad su

spoznaje o bolestima i mogućnostima liječenja bile ograničene i oskudne liječnik je
mogao djelovati samostalno, eventualno uz nečiju djelomičnu pomoć. Ekspanzivan
razvoj medicinske struke posljednjih desetljeća dovodi ubrzano do značajnih
promjena koje zahtijevaju niz opsežnih prilagodbi u svakodnevnom profesionalnom

11
djelovanju liječnika. Jedna osoba odnosno jedna struka ne može više preuzeti
odgovornost za ostvarivanje svih mogućnosti i zahtjeva suvremene medicine, odnosno
potreba bolesnika.

U našoj je sredini timski rad, u okviru određenih struka i aktivnosti, dugotrajno

prisutan. Jedan od primjera je psihijatrijska struka u okviru koje timski rad i u
bolničkom i vanbolničkom sustavu već dugotrajno funkcionira. Nadalje,
transplantacijski timovi svoje vrlo zahtjevno djelovanje organiziraju kroz timski rad.

7. VRSTE TIMOVA U MEDICINI

7.1. Multidisciplinarni tim

Multidisciplinarni tim mogu sačinjavati osobe iste medicinske struke (npr. internisti i
kirurzi) koji sudjeluju u rješavanju kompleksne problematike bolesnika u
dijagnostičkom i/ili terapijskom smislu ili mogu biti različitih struka (ortoped,
fizioterapeut, radni terapeut) uključeni u postizanje zajedničkog cilja - provođenje
kompleksnog terapijskog i rehabilitacijskog procesa. U ovaj organizacijski model se
mogu uključiti i transplantacijski timovi kao i neki drugi timovi usmjereni prema
specifičnom cilju. Ovi multidisciplinarni timovi ne moraju uvijek raditi u kontinuitetu
nego djeluju kada za to postoji potreba, uglavnom, rješavanje aktualne zahtjevnije
problematike pojedinog ili skupine bolesnika.

12
7.2. Interdisciplinarni tim

Interdisciplinarni tim čine osobe koje rade stalno zajedno i u stalnoj su svakodnevnoj
međusobnoj komunikaciji kako bi pružili bolesniku optimalnu potrebnu skrb. Svaki
član tima djeluje u okviru svojih znanja i nadležnosti, ali u suradnji s drugim
članovima tima. Ova organizacija tima se najčešće susreće u okolnostima kada je
bolesniku potrebna kompleksnija skrb - npr. duševne bolesti, itd.

U timu se mogu nalaziti profesionalci različitih struka - liječnici, medicinske sestre,

biokemičari, psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, fizioterapeuti, itd. - ali su svi
ravnopravni u djelovanju kao i odgovornosti.

ZAKLJUČAK

Komunikacija i rad u timu najznačajniji su elementi dobrog i kvalitetnog poslovanja u

poduzećima i drugim organizacijama. Za uspješan rad u timu neophodno je ovladati
komunikacijskim vještinama, osobito dijalogom i diskusijom. Što je komunikacija
unutar tima kvalitetnija, razvijaju se i kvalitetniji odnosi.

Timski rad je pokretač uspjeha svake kompanije. Tvrtka koja svoj rad temelji na
pojedincima, a zanemaruje zajednički rad svih zaposlenika puno će teže ostvariti
uspjehe od poduzeća koje cijeni i inzistira na timskom radu. Timski rad zbližava

13
zaposlenike, stvara pozitivnu atmosferu i ohrabruje radnike da se odluče na
ambiciozne pojekte. Pojedinac će se puno prije odvažiti na neki zahtjevan projekt ako
zna da će imati podršku ostalih zaposlenika, kao i svog nadređenog.

Niti jedan zdravstveni djelatnik, u prvom redu liječnik, ne može više sam, u okviru
svih svojih profesionalnih znanja i kompetentnosti zadovoljiti sve kompleksije
potrebe struke, odnosno bolesnika. Neke aktivnosti nije uopće moguće organizirati
izvan timskog djelovanja. Timski rad u suvremenoj medicini predstavlja nezaobilazni
segment kvalitetnog profesionalnog djelovanja

Literatura

1. Robins, Stephen P..; Judge, Timothy A. (2009). Organizacijsko ponašanje. Zagreb,

MATE d.o.o.
2. Senge, Peter (2005). Peta disciplina: principi i praksa učeće organizacije. Zagreb,
Mozaik knjiga.
3. Schultz von Thun, Friedmann; Ruppel, Johannes; Stratmann, Roswitha (2005).
Kako međusobno razgovaramo: psihologija komunikacije za rukovoditelje.
Zagreb, Erudita.

14
4. Tudor, Goran; Srića, Velimir (2006). Manedžer i pobjednički tim: čarolija timskog
rada. 3. izd. Zagreb, M.E.P. Consult.
5. Krajnović, Z.: "Timski rad u sistemu menadžmenta kvalitetom"; Festival kvaliteta;
Kragujevac 2005.

15