Drama:
a)neposredno prikazivanje teksta pred publikom
b)kao pjesničko-scenska struktura koja je sastavljena od teksta,
glumaca i publike
GENOLOŠKI SUSTAV DRAME
2 pristupa drami:
a)formalno-analitički=bazira se na scenski aspekt drame,
utemeljio ga je Gustav Freytag, elaborirao Aristotelovu
razdiobu; klasična razdioba: uvod(ekspozicija),
razvoj(gradacija), vrhunac(klimaks),pad( obrat),
katastrofa=formalni elementi drame koji ju određuju kao
vrstu
b)sadržajno-sintetički=odgovara na pitanje što je predmet
drame, kakve su sadržajne koncepcije drame, kakva je
ideološka struktura odnosa u drami; bazira se na adržaju
DRAMA: smatra se da korijene vuče iz magijskih rituala, da je
obrednog karaktera i da plesom i pokreto priziva neke više sile;
ritualni počeci drame(nije bilo granice između publike i igre,
glumaca i gledatelja; razvoj drame temelji se na podvajanju
ritualnog prostora(prostor igre i publike- u antičkoj drami)
Koreut-član zbora, Korifej-vođa zbora, Orhestra-mjesto
prikazivanja, Timela(drži čvrste veze s bogom Dionizom)-u
središtu, Orhestre-žrtveni prostor, Theatron-veliki
prostor(gledalište, kazalište)
ANTIČKA TRAGEDIJA
Falički kult boga Dioniza-održavaju se svečanosti u čast
Dionizu i razvio se DITIRAMB(odvajanje jednog pjevača iz
zbora i to je korijen antičke trageije)
Prvi tragičar- Tespis, 534.p.n.e.
-izdvaja se i Korifej, izdvajaju se pojedini izvođači koji
uprizoruju dijelove ditiramba
-za svakog se tragičara vezuje po jedna inovacija: Eshil uvodi
dva glumca, Sofoklo tri/ Aristofan u svojim komedijama
kritizira stare i mlade i Euripida jer on poseže za nefabularnim
rješenjima
-članova zbora je od 12-15/-prije prikazivanja drame prinosi se
žrtva bogu Dionizu; zbor se kreće polukružno oko orkestra;
pozadinski protor je Scena/skena=mjesto za presvlačenje
glumaca; kasnije se prostor orkestre otvara i tako jača kontrast
između publike i glumaca; kazališta se grade izvan grada, ali
kasnije se nastoji da se kazalište poveže s urbanim mjestom;
prva teorija tragedije u antici, ona utjecala na druge teorije
HIJERARGIJA DIJELOVA TRAGDIJE
1.Predmet oponašanja(mimesis)
a)mythos(priča)
b)Ethos(karakter)
2. sredstva oponašanja
a)lexis(jezični izraz)
b) melopoiia(pjesma)
3.Način oponašanja(najmanje važan)
a) opsis(scenski uređaj)
MYTHOS je glavni za Aristotelovu tragediju, tragedija može
biti bez likova, ali bez mythosa ne; likovi su podređeni razvoju
mythosa, on uvjetuje njihove osjećaje i misli; Aristotel
naglašava fabulu, a mythos je duša tragedije; brojne Euripidove
inovacije odnose se na opsis; razvoj moderne drame sastoji se
u preokretanju ethosa i dianoe pred mythosom
KRALJ EDIP
-radnja se odvija u Tebi/obrat(peripetija)/iz stanja sreće u stanje
nesreće, iz neznanja u znanje(prepoznavanje)/mythos upravlja
njegovim postupcima/ prvi glas da je Tebi ubojica kralja Laja
dobije iz delfskog proročišta/ Labdah, Laj i Edip sva trojica
imaju poteškoća s hodom/ Edip kreće u potragu za ubojicom;
javlja se Tiresija(prorok) i govori mu da bi on mogao biti
ubojica, ali Edip smatra da se Tiresija udružio s Kreontom i da
oni kuju urotu protiv njega/rasplet drame se događa jer se javlja
glasnik koji govori Edipu da je umro kralj Polib(njegov
udomitelj) jer je Laj svoga sina poslao u planinesa stokom, a on
je spustio Edipa u toplije krajeve/treći pastir dolazi i govori
Edipu da je on njegov pravi otac i da ga je on donio Polibu,
Edip na temelju tog slaže mozaik i shvaća da je on ubojica/
postupci junaka izvode se iz logike mythosa(ima vlastitu
strukturu iz koje se izvode postupci junaka)/ i čitatelji i likovi
nučili su svoju lekciju
Aristotel: svaka radnja sastoji se od početka, sredine i
završetka
-jednostavni su oni mythosi u kojima obrat nastaje bez
prepoznavanja, a složeni su oni koji se sastoje od peripetije i
prepoznavanja/ Aristotel voli složene zaplete, takav ima Edip
-raspravljaju o recepciji peripetije jer ona izaziva strah i
sažaljenje kod publike i to dovodi do katarze( pročišćenje
ojećaja, temelji se na susosjećanju prema trag. junaku), zato
tragični junaci ne smiju biti niti bolji niti lošiji od obićnih ljudi,
trebaju biti što sličniji prosječnom gledatelju
Hamartia- tragična krivnja(temelji se na nedostatku uvida)/
gledatelj se mora poistovjetiti s tragičnim junakom i tragičnom
krivnjom, ali se mora i distancirati od toga( Brecht kaže da ne
smije doći do identifikacije publike i glumaca, da se
onemogući uranjanje u kazališnu iluziju)/ tragedija ne može
postupati bez radnje, ali može bez karaktera
RIMSKO KAZALIŠTE(tragedija-1.st.p.n.e./komedij 2.-3.st
p.n.e.)
-Plaut-najznačajniji autor toga doba
-likovi Plautovih komedija zaljubljeni mladići, svodnici,
hvalisavi vojnici, svadljivci, škrci
-dolazi do izoštravanja granice između publike i glumaca/u
antičkom teatru publika nije bila razvrstana prema staležima,
dok u rimskom kazalištu je/predstave se nisu više vezale za
svetkovine, mogle su se održavati bilo kada i bilo gdje, dolazi
do razgraničavanja svete i svjetovne dimenzije/ Plaut uvodi
likove iz svakodnevnog života(sa dna društv. Ljestvice), uvodi
i sadržajnu koncepciju
SREDNJI VIJEK( Bog- javlja se kroz različite oblike i gluma
se u kršćanstvu doživljava kao neprimjerena i kazalište je bilo
zabranjeno)
Mim-preživio je/izvodi ga žongler(putujući izvođači, odlazili
izvoditi predstave za priprosti puk)/ crkvenjaci su zatim
prepoznali moć kazališta, da se njime može širiti kršćanstvo i u
9.st.razvija se liturgijska drama paralelno s mimom, a iz liturg.
Drame razvija se crkveno prikazanje(poluliturg.igre)
Vrste liturgijskih drama: a)pastirske igre i misteriji,
b)mirakuli, c)moraliteti –unose svjetovne i nekanonizirane
elemente
-dolazi do spajanja mima i poluliturg drame-izvodi se za svu
publiku, nije se dijelila
RENESANSNO KAZALIŠTE
-Sebastiano Serlio -3 tipa pozornice
-mijenjanje Aristotelove hijerarhije-ethos i dianonia postaju
ravnopravni s mythosom ili čak pokretači događaja
-za svaku vrstu drame možemo vezati određeni tip pozornice
npr: komedija=građansko-urbani prostor,
pastorala=bukoličko(seoski ambijent), tragedija=javne
institucije
COMEDIA ERUDITA-učena komedija/Ariosto Aretino
-izvodila se u zatvorenim scenskim prostorima za feudalnu
publiku/paralelno se razvija komedija bliska farsi(dolazak
seljaka u grad- Novela od Stanca, Držić)/likovi su nositelji
događaja i pokretači radnje;pišu se brojni traktati o drami,
likovi preuzimaju odgovornost za svoje postupke i dolazi do
individualiziranog knjiž. junaka/likovi djeluju, pokreće ih se
ENGLESKO KAZALIŠTE
-paralelno se razvija uz dell arte i eruditu/nema razvijenu
kulisu, scenu, samo su naznake predmeta, događaja i
okoline/ne pridržavaju se Aristotela/svi se odvijaju u
suvremenosti, daju prednost karakteru
COMEDIA DELL ARTE-renesansno kazalište/razvija se
usporedno s razvojem renesansne komedije(okvirni scenarij
unutar kojeg improviziraju glumci)
DRAMA-ŠPANJOLSKI ZLATNI VIJEK
-iz komedije intrige-komedija mača i plašta-Modridski čelik
-Tirso de Molina-komedija mača i plašta-Don Gil u zelenim
hlačama, Don Juan
-Calderon de la Barca-Život je san-oponaša Shakespeareovo
kazalište(granica fikcije i zbilje, sna i jave)
KLASICISTIČKO KAZALIŠTE-da se iz komedije izbaci
element slušanja/da ne smije biti više tokova radnje već
hijerarhija glavne i spordne radnje/reducirati broj likova,
utvrditi hijerarhiju glavnih i sporednih likova/smanjiti dijaloge,
prednost dati monolozima/naglasak na psihologiji likova(nije
bitna radnja, već unutrašnji život likova)/za razvoj fabule u
drami važan je njezin odnos prema publici(scenska
interpretacija)
SIŽE-umjetnička obrada elemenata fabule/in medias res,
događaji koji su samo u djelu
FABULA-događaji koji mogu biti i u stvarnosti i u djelu/ruski
formalisti razvijaju razliku između fabule i sižea/siže:lirika,
razvijanje teme/fabula:drama, novela(pripovijedanje)
DRAMSKI ELEMENTI SIŽEA:
1.EKSPOZICIJA-javlja se u obliku razgovora među
likovima(uvodi se i početna situacija),izvodi polaznu fabularnu
situaciju koja se tokom razvijanja fabule treba
promijeniti/prolog uvodi i opisuje početnu situaciju/
a)ekspozicija ambijenta-okruženje odvijanja radnje,b)eksp.
karaktera-junak i njegove glavne značajke, c)eksp.odnosa
među likovima/najčešće su b i c(Hamlet njih kombinira)
2.ZAPLET-uvodi se dinamički motiv(ruski formalisti-
dinamički i sporedni motivi)/ din. Motiv mijenja početnu
fabularnu situaciju i određuje daljnji tok odvijanja radnje
3.RAZVIJANJE INTRIGE-svladavanje prepreke koja je
uvedena dinamičkim motivom u zapletu( motivi neznanja,..koji
se razvijaju tehnikama prepoznavanja)-gledatelj zna ono što lik
ne zna
4.SUSTAV GOVORA-motivacija razgovora u drami/monolozi
su važniji jer su usmjereni gledateljima(„govor u stranu“)
5.SUSTAV IZLAZAKA LIKOVA-motivacija pojavljivanja
likova na pozornici i njihovog izgovaranja dramskog teksta
6.RASPLET-rasplet niti radnje iz intrige/popušta napetost
uvedena zapletom i intrigom/važni završeci
KLASICIZAM-Poetika-Nicolas Boileau, Pjesničko
umijeće/slijedi se poetička tradicija Horacija i pojedinca bez autoriteta u neposrednom okruženju prirode3.)
Aristotela/ključno obilježje klasicizma je odnos između
imaginacije i razuma/postoje određene pretpostavke unuar
kojih se djela razvijaju/povezivanje čovjeka i znanosti/ Isac
Newton-fizičar, objašnjava odnos između prirode i
znanosti(svemira); ustroj svijeta se uspoređuje sa strojem gdje
svaki pojedinac ima određenu ulogu-smatra se da je svačije
postupanje podređeno jasnijim zakonitostima i da je
književnost podložna sustavima pravila i zbog toga se knjž
suđenje smatralo racionalnim procesom/odnos između strasti i
dužnosti-može li se ponašanje podrediti dužnosti/važna je
psihološka karakt lika i pokušava se objasniti rascjep između
strasti i dužnosti
KLASICISTIČKI SUSTAV PRAVILA
1.vjerodostojnost, istinitost-ne odnosi se na ono što se moglo
dogoditi već na vjerojatnost motiva, radnje, svaki motiv ima
mogućnost da se dogodi
2.doličnost, prikladnost-skladnost između djela i publike, djelo
se ne smije ogriješiti o poretku publike/rutina likova i
posupaka-moraju biti izvedeni iz karaktera i temperamenta
lika, situacije, odnosa prema drugim likovima
3.jedinstvo radnje, vremena i mjesta-nagovještaj toga već u
renesansi, djelo treba predstavljati jednu radnju, jednog lika,
vrijeme radnje bi trebalo biti 24h i odvijati se na jednom
mjestu, sporedne epizode su nezamislive u klasic poetici
4.pravilo književnih rodova i vrsta-odnosi se n hijerarhiju,
ustroj rodova(drama ne smije ulaziti u polje lirike)tragedija i ep
najvažniji, ali svaka podvrsta ima određene osobine i u
određenoj su vezi
Tragedija-Piere Corneille, Jean Racine
Komedija- Molliere, Beaumarchois
ROMAN
-dvorsko-galantni(pastoralni) roman ranog francuskog
klasicizma, građanski komični roman, psihološko-analitički
roman, sentimentalni roman
PIERE CORNEILLE
-tragedija „Cid“-spor oko klasicističke poetike/ predbacivali su
mu što je prekršio prvo i drugo pravilo/ Himena se udaje za
Cida na kraju(jer je on ubio njena oca i postavlja se pitanje ma
koliko voljela Cida prekrši dužnost prema ocu i da stupi u brak
sa Cidom)/Aristotel-prikazuje se opća a ne pojedinačna
povijest/Ne smije prikazivati što je junak učinio nego što je
prikladno da učini/rasprava između starih i modernih, Corneille
je na strani modernih-stara se publika treba podrediti novim
ukusima i suvremenoj publici
PROSVJETITELJSTVO
-emancipacija čovjeka od predrasuda(polit, ekon, kult,
relig)/kritika autoriteta/ ostvarenje osobne i političke slobode,
usavršivost čovjeka, procvat građanske klase, kapitalizam,
monarhija, parlament, politika/ PROGRES u prosvjetiteljstvu,
a u romantizmu imaju ambivalentan odnos prema progresu i
zato se romantizam okreće prema sr vijeku, obnavljaju interes
prema sr vijeku i primitivnome/ prisutna individualnost
PARADOKS PROSVJ. POJMA EMANCIPACIJE-
emancipacija se provodi pod cijenu porobljavanja, tj
podčinjavanja drugih;ne sudjeluju sve ciilizacije jednako u
progresu-ugrožava se jedno od temeljnih prosvj načela-
jednakost/potiskivanje osjetilne i tjelesne strane ljudske prirode
Romantizam kritizira prosvjetiteljski racionalizam i razrješenje
njihovih paradoksa
F.Schiller:Pisma o estetskom odgoju čovjeka-njegova kritika
prosvjetiteljstvu, nagon za formom potiskuje nagon za
sadržajem
ROMANTIZAMperiodizacija: posljednje desetljeće 18. i
sredina 19. st.vrhunac: između 1800. i 1830. god.
prosvjetiteljstvo: 1.) emancipacija čovječanstva od predrasuda
(religijskih, političkih, kulturoloških, ekonomskih)2.) kritika
svakog autoriteta3.) ostvarivanje osobne i političke slobode4.)
usavršivost čovjeka-definicija: izlazak čovjeka iz njegove
samoslrivljene nezrelosti/nepunoljetnosti (ne koristi vlastiti
razum)-čovjek sam otkriva koja je istina-kulminacija: 1.)
američka revolucija (1776.)-uspjela revolucija-„Deklaracija o
neovisnosti“-da su svi ljudi jednaki; jedan Stvoritelj; neotuđiva
prava: sloboda, život, sreća-središnji elementi romantičarskog
svjetonazora
2.) francuska revolucija (1789.)-zagovarala iste vrijednosti kao
i američka (bratstvo, jedinstvo, sloboda)-teror, goljotina-
industrijska revolucija-nestanak feudalizma-uspon građanske
klase
Paradoks prosvjetiteljskih pojmova emancipacijeodvija se
po cijenu porobljavanja drugih,ne sudjeluju sve civilizacije
jednako u progresu,potiskivanje osjetilne i tjelesne strane
ljudske prirode
Romantizam: kritika prosvjetiteljskog racionalizma i
razrješenje njegovih paradoksa
Friedrich Schiller, „Pisma o estetskom odgoju čovjeka“, 1794.-
1955.čovjeka odgaja za politiku i moral/kritika
prosvjetiteljstva: nagon za formom potiskuje nagon za
sadržajem/odgovor: treba ih ujediniti; u tom ujedinjenju
sudjeluje nagon za igrom-romantičarski koncept
djetinjstva/definicija: romantičarsko pjesništvo-napredna,
univerzalna poezija-objedinjuje sve vrste poezije-u stanju je
nastajanja-nedovršeno jer ne može biti iscrpljeno ni jednom
teorijom-samostalnost pjesnika-ne priznaje ni jedan zakon
iznad sebe-autonomija književnosti od drugih sustava-ulazi u
dijalog s tradicijom i traži elemente romantičarskog
Odstupanja na području periodizacije u određivanju
nacionalnih romantizamanjemački i engleski romantizam-
1790.-1830.francuski romantizam-početak 19. st. (G. de Stael,
Chateaubriand)-druga polovica 1820.-tih god. (V. Hugo-utjecaj
na Baudlearea) - talijanski romantizam-ili početak 19. st. ili
oko 1820. (Fosaolo, Manzoni, Leopardi - španjolski
romantizam-ne javlja se prije 1830.-tih god., a tada tek u okviru
preporodnih ili nacionalno-integracijskih pokreta
Jean-Jacques Rousseauutjecaj na romantizam filozofske
rasprave:-„Rasprava o izvorima i temeljima nejednakosti
između ljudi“, 1754.-„Emile ili o odgoju“, 1762.Motivi R.
Mišljenja: 1.) civilizacija kao izvor nejednakosti2.) razvoj
iskvarenost čovjeka pod utjecajem privatnoga vlasništva4.)
izvještačenost društvenih manira
- književni tekstovi:-„Julie, ili nova Helenoida“, 1761. -„Les
Confessions“, 1781. (Ispovijesti)-individualizam: jedinstvenost
čovjekovoga sebstva, neponovljivost-utvrđuje autobiografiju
kao žanr-umjetničko djelo-izraz stvarateljeve osobnosti
romantičarska adaptacija:1.) plemeniti divljak2.) ideja genija
i fascinacija djetinjstva3.) nepotkupljivost stvaranja pred
masovnim (ne)ukusom4.) kritika umjetničke konvencije-
zadatak umjetnosti da narušava konvencije
J. W. Goethe, „Patnje mladog Werthera“, 1774- epistolarni
roman- „Sturm und Drang“-afirmira sva 4 elementa
(romantičarska adaptacija)- novost-nadogradnja R.
Weltschmerz-Ichschmerz-rascjep između objektivnih
mogućnosti i subjektivnih očekivanja; sukob između toga kako
nas drugi vide i kako vidimo sebe- subjektivna i individualna
dimenzija-natkriljuju objektivnu i društvenu; nemogućnost
razrješenja spora- Schleiger-romantičarska ironija-mogućnost
drugačije perspektive-izostanak nekog ujedinjavajućeg načela-
raznolikost perspektiva se ne može ujediniti- odnos prema
književnoj tradiciji- ograničenje čovjekove kreativnosti- ključni
motiv-povlačenje u sebe (nutrina-može se samo naslutit
REALIZAMErich Auerbach, „Mimesis“, 1949.-konstantna
stilska tendencija europske književnosti1830.-1870./80.1789.-
borba za prevlast između građanskog sloja i aristrokracije-
ekonomska i politička prevlast-kulminiraju u revoluciji iz
1848. -borba oko financijskih sredstava -građanski sloj-
kapitalizam-temelji se na novcu-može ga zaraditi bilo tko-
aristrokracija-feudalizam-jamči bogatstvo ovisno o obiteljskom
podrijetlu-zatvoren krug-ne može nitko stupiti u njega-
„Otac Goriot“-Rastinjak-propala aristrokracijska obitelj -
Goriot-građanski sloj- genološko određenje-roman-vrhunac
razvoja- 19. st.-doba kapitala -uspon nacionalizma (ujedinjenje
Njemačke i Italije) i imperijalizma (VB-širenje tržišta i
osvajanje kolonija izvan Europe) -povećanje gradova
(urbanizacija) -porast gradskog stanovništva -razvoj
komunikacijskih sredstava (željeznica, pošta) -pozitivizam
(pravac u znanosti)-utjecaj na književnost realizma i osobito
naturalizma (čovjek-određen svojim rođenjem)-opisivanje
društvenih pojava u terminima društvenih znanosti-raspad
religijskog svjetonazora-sekularizacija-pod pritiskom znanosti-
pisci-oslanjajuju se prema znanstvenom tumačenju svijeta-
velegradski život=tema književne obrade- književnost
realizma-odnos pojedninca i društvene okoline-okosnica
realističke motovacije -slom individualne koncepcije pod
društvenim pritiskom- realistička poetika-važna uloga: opisi-
prikaz onoga što određuje ponašanje književnog junaka
(detreministički kontekst događaja)
Etape:rani realizam (Rusija-Gogolj: razmeđe romantizma i
realizma, „Mrtve duše“-nedovršeni roman; Engleska-Charles
Dickens; Francuska-Stendhal: „Crveno i crno“; Balzac-glavni
predstavnik)razvijeni realizam visoki realizam dezintegracija
realizma
Rani realizamBalzac-„Ljudska komedija-Otac Goriot“, 1835.-
posveta Etienne Geoffroy Saint-Hilaire (francuski biolog) -
monarhist -„Predgovor“, 1842.-objašnjava elemente svoje
poetike-težište „Ljudske komedije“-usporedba ljudskog roda i
životinjskog svijeta-ljudi društveno nalikuju prirodi-društvena
perspektiva-ljudi su različiti-ljudi se dijele u klase i u različita
zvanja/profesije-društvene vrste-oblikuju
psihologiju/fizionomiju čovjeka-zadatak pisca-kako se ljudi
granaju u različite društvene vrste i kako se oblikuju
-„Ljudska komedija“-veza s Danteovom „Božanstvenom
komedijom“-pomak s božanskog na ljudsko-kozmologiju
zamjenjuje sa sociologijom-zadatak: prikazati galeriju likova u
francuskom društvu od 1815. do 1848.-ne postoji idealni
predstavnik ljudske vrste-postoje predstavnici društvenih
tipova-unutar tipova postoje otkloni-društvo poznaje
neograničen oblik varijacija, otklona od društvenih tipova-
društveno stanje=priroda + društvo (ponašanje čovjeka ne
može se u potpunosti predvidjeti)-likovi-sposobnost prolaska junacima slobodu djelovanja-„Zapisi iz podzemlja“ i „Kocka“-
granice društvenog tipa-zadatak pisca:-prikazati promjenjivpst naglašava slobodnu volju pojedinca-„Zločin i kazna“-elementi
čocvjeka (povijesni karakter)-prikazati raznolikost ljudske detektivskog romana-ključno: odnos Raskoljnikova i
prirode-čovjek-sam mijenja povijest-sposobnost razvijanja polocijskog inspektora (po postupcima zna da je Raskoljnikov
neovisno o pripadnosti društvenom tipu-2 teme: 1.) slučaj2.) počinitelj; prepušta Raskoljnika savijesti; više puta ga navodi
strast_ne mogu se predvidjeti_prikazati slučajnost i strast da sam prizna)-činjenice ne mogu ništa dokazati
(glavni pokretač ljudskih postupaka)
Dezintegracija realizmaGuy de MaupassantA. P. Čehovuvode
Razvijeni realizam50.-te i 60.-te god. 19. st.; slom francuske novelu kao središte
revolucije 1848.G. Flaubert-„Madam Bovary“-
impersonalizacija pripovjedača i objektivizacija zbivanja kroz
svijest likovaIvan TurgenjevIvan Alexandrovič Obilježja realizmafabula u funkciji oblikovanja karaktera
Gončarovpripovjedač-distanciran od likova (osobito u (razotkriva karakter u jedinstvu njegovih psiholoških,
Flaubertovim romanima)pisci-podređuju individualnost intelektualnih i društvenih obilježja-građena na sustavu
književnog junaka pripadnosti društvenom tipusocijalna uzročno-posljedičnih veza-razgranate socijalno-psihološke
motivacija odnosi prednost pred individualnom motivacijom motivacije) opisi reprezentativnost karaktera pripovjedačeva
(Turgenjev-individualna volja junaka skoro objektivnost i osamostaljivanje likova društveno-analitička
neutralizirana)suvišni čovjek-Turgenjev i Gončarov funkcija književnosti pojava simbolizma:-1. generacija:
Baudleare-„Cvjetovi zla“; esej-„Eliksir modernog života“-
uvodi pojam moderne 2. generacija: Rimbaud -najavljuje
Visoki realizamDostojevski-razvija tehniku unutarnjeg modernizam
monologa-osamostaljenje junaka od pripovjedača-daje