Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
Ključne riječi — korozija, katodna zaštita, prenaponska zaštita,
Katodna zaštita i prostori koji su
potencijalno ugroženi
eksplozivnom atmosferom
Cathodic protection and areas at
risk of potentially explosive
atmospheres
Stjepan Pavliša, ing. el.
PA-EL d.o.o., Veliko Trgovišće
e-mail: stjepan.pavlisa@kr.t-com.hr
Josip Samaržija, ing. el.
INA d.d., Sektor IPNP za JIE, Zagreb
e-mail: josip.samarzija2@ina.hr
Sažetak — U mnogim postrojenjima koja služe za dobavu,
transport, skladištenje i distribuciju zapaljivih plinova i
tekućina ima prostora u kojima se moraju provesti dodatne
mjere zaštite od požara i eksplozija. Budući da sustav katodne
zaštite rabi električnu energiju, i on sam može biti uzročnik
požara. Sustavi katodne zaštite mogu biti instalirani unutar
prostora koji je ugrožen eksplozivnom atmosferom ili izvan
prostora, na primjer na dobavnom ili otpremnom cjevovodu.
Za katodnu zaštitu, u smislu sigurnog korištenja električne
energije, primjenjuju se sva pravila kao i za ostalu
elektrotehničku opremu i instalacije niskog napona.
Poznato je da se na postrojenjima, osim postupaka kojima se
sprječava nastajanje nekontroliranog curenja zapaljivog plina
ili tekućine, provode i mjere sprječavanja prekomjernog
zagrijavanja i iskrenja na instalaciji ili opremi kod mehaničkog
rada te opreme, ali i protoka električne energije.
Promatrajući samo tokove električne energije, u jednom dijelu
doprinos im daje i sustav katodne zaštite jer je on direktno
spojen na čeličnu konstrukciju, pomiče joj potencijal i kroz nju
teče struja katodne zaštite. Te struje mogu biti velikog iznosa i
kobne ako se na postrojenju međusobno ne usklade instalacije
katodne zaštite i ostale elektrotehničke instalacije, a prije svega
sa sustavom dodatnog izjednačenja potencijala, uzemljivača i
sustavom zaštite od munje.
Važnu ulogu u sprječavanju ulaska struja katodne zaštite u
postrojenje iz dopremnih i otpremnih cjevovoda imaju
izolirajući umetci na cjevovodima (prirubnice ili monoblokovi)
koji galvanski odvajaju cjevovode od postrojenja. Međutim,
često se za njihovu zaštitu od električnog proboja rabe
pogrešno izabrane prenaponske zaštite pa struje katodne
zaštite iz cjevovoda ulaze u postrojenje, ali i suprotno, na
cjevovode odlaze struje prouzročene radom električne opreme
postrojenja. Pritom može nastati šteta na postrojenju, ali i
cjevovodu.
No, budući da učinkovitost katodne zaštite u sprječavanju
korozije, primarno i sekundarno, na ukopanim i uronjenim
čeličnim konstrukcijama nadilazi sve ostale protukorozijske
mjere zaštite, obveza ju je rabiti, a u projektiranju, odabiru
opreme i kvalitetom izvedbe treba gore naznačene rizike izbjeći
kada je riječ o prostorima ugroženim eksplozivnom
atmosferom.
(h1 – h10)
elektroda, polarizacijska ćelija, anodno ležište,
prirubnice/monoblokovi, električna energija
Summary — Many industrial plants that are involved in the
supply, transport, storage and distribution of flammable gas
and liquids have areas that require additional measures of
protection from fires and explosions. Since the cathodic
protection system uses electricity, it itself can be the source of
ignition. Cathodic protection systems can be installed in areas
at risk of explosive atmospheres, or outside the area, such as on
the supply or delivery pipeline. Where safe usage of electricity
is concerned, cathodic protection requires the application of all
the same regulations as for other low-voltage electrical
equipment and installations.
It is well-known that, besides the procedures for prevention of
the uncontrolled leakage of flammable gas or liquid, measures
are also implemented to prevent excessive heating and sparking
of installations or equipment, caused by electrical currents and
mechanical operation of the equipment.
Observing just the electrical currents, the cathodic protection
system also contributes in one part because it is directly
connected to the steel construction, through which cathodic
protection current flows and changes its potential. These
currents can be significantly strong and deadly if the cathodic
protection installation is not unified with other electrical
installations in the plant, and above all with the potential
equalization system, earthing electrode and lightning protection
system.
The insulators on pipelines (flanges or mono blocks) play a
significant role in preventing cathodic protection currents from
entering the plant through supply and delivery pipelines, by
providing galvanic separation of the pipeline from the plant.
However, often the wrong overvoltage protection is used in the
safeguard from electrical arcing and cathodic protection
currents in the pipeline enter the plant and conversely, currents
caused by the operation of electrical equipment exit the plant
through the pipeline. In such cases damage can occur to both
the plant and the pipeline.
Yet since the efficiency of cathodic protection in the prevention
of corrosion, primary and secondary, in submerged and buried
steel constructions exceeds all other anti-corrosion protection
measures, its use is mandatory; and through design, equipment
selection and quality construction the above-mentioned risks
should be avoided wherever there are areas at risk of explosive
atmospheres.
Key words — corrosion, cathodic protection, overvoltage
protection, electrode, polarization cell, anode bearing,
flanges/mono blocks, electricity
I. UVOD – KOROZIJA METALA
Čelične konstrukcije (cjevovodi) izložene su
različitim kemijskim, fizičkim i biološkim utjecajima
koji štetno djeluju na površinu čelične konstrukcije,
odnosno nastaju korozijski procesi, tj. korozijske
šupljine (slike 1. i 2.). Intenzitet korozije ovisi o
unutarnjim i vanjskim faktorima. Pod unutarnjim kao
konstrukcijska svojstva materijala podrazumijevaju se:
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
sastav, oblici, defekti, napetosti, mehanička i fizička
svojstva konstrukcije i površine.
Pod vanjskim faktorima podrazumijevamo svojstva
okoline u dodiru kao što su svojstva atmosfere, tla ili
materijala u dodiru, odnosno vrsta i koncentracija
agresivnih specija, pH, tlak, temperatura, naprezanja,
vlažnost, radijacija, električni naboj, vibracije tla i
konstrukcije, prisutnost raznih instalacija i - zaštitni premazi – boje, lakovi i dvokomponentne
elektromagnetskih postrojenja, prisutnost
mikroorganizama itd.
Slika 1. Korozijska šupljina Slika 2. Korozijska šupljina
na plinovodu na plinskom priključku
Konačne posljedice korozijskog djelovanja mogu
biti prijevremena ili trajna neupotrebljivost
konstrukcije, ali i nesretni slučajevi ili šteta koja bi
nastala pri nekontroliranom izlasku, npr. plina kroz
korozijske šupljine u tlo ili atmosferu.
Korozija na čeličnim cjevovodima i ostalim
metalnim konstrukcijama može prouzročiti:
- slabljenje konstrukcije – narušavanje mehaničko-
građevinske stabilnosti
- gubitak ili smanjenje funkcije konstrukcije
- gubitke medija u transportu/distribuciji iz
cjevovoda ili spremnika u tlo
- opasnost od nastajanja požara ili eksplozije
- opasnosti i ugrožavanje života zaposlenika i
stanovništva, odnosno opasnost od nastajanja
ekološke štete, tj. onečišćenje tla i okoliša
- povećanje troškova održavanja zbog sanacija i
popravaka korozijom oštećenih konstrukcija i
- posredni gubici kod korisnika energenata zbog
kvara na cjevovodu u vidu obustave dotoka plina,
nafte, vode itd.
II. ZAŠTITA OD KOROZIJE
Za zaštitu od korozije koristi se više vrsta postupaka
i zaštitnih sredstava, ovisno o tome je li čelična
konstrukcija ukopana, uronjena, nadzemna na
otvorenom prostoru, u pogonu s korozijski agresivnom
atmosferom ili bez nje, u poslovnim zgradama, u
stanovima i sl.
Za svaku čeličnu konstrukciju, sukladno njezinoj
namjeni, smještaju, svojstvima konstrukcije i okoline,
projektom se odredi postupak i vrsta zaštite od
korozije.
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
(h2 – h10)
Nadzemne čelične konstrukcije
Nadzemne čelične konstrukcije izložene su koroziji
koja nastaje utjecajem atmosfere.
Za njihovu zaštitu najčešće se koriste:
- kvalitetna priprema (čišćenje) površine cijevi
(konstrukcije)
smole
- zaštitne obloge – cink, krom, srebro i slične
metalne prevlake ili folije, trake i slične organske
prevlake (poliplasti) i
- inhibitori – aktivni sustavi zaštite od korozije
(posebni uvjeti).
Nadzemni cjevovodi dostupniji su nadzoru i lakše se
održavanju od ukopanih. Na nadzemnim cjevovodima
korozijski se procesi mogu brzo uočiti i poduzeti mjere
za popravak konstrukcije i antikorozivne zaštite.
Ukopane i uronjene čelične konstrukcije
Ukopana i uronjena čelična konstrukcija
elektrokemijski je ekvivalent metala uronjenog u
elektrolit. Odmah nakon uranjanja zbog razlike
potencijala između metala i elektrolita dolazi do pojave
elektrokemijskih procesa koji su višestruko aktivniji od
korozijskih procesa na konstrukcijama koje su izložene
atmosferi. Za zaštitu od korozije takvih konstrukcija,
osim standardne antikorozivne pasivne zaštite s
pomoću prevlaka i obloga (AKZ), primjenjuje se i
aktivni elektrokemijski sustav, tj. katodna zaštita.
Pasivna zaštita od korozije (AKZ)
Zaštitne obloge protiv korozije ukopanih čeličnih
konstrukcija (cjevovoda) najčešće su:
- na bazi bitumena, često armirane raznim vlaknima
(na starijim cjevovodima)
- PVC trake, nanošene na pripremljenu površinu s
premazom ljepila strojno ili ručno
- PE i epoksidne obloge, tj. obloge od raznih
organskih materijala (poliplasti)
- "toplo skupljajuće" obloge i trake te
- inhibitori.
Postupci kontrole i nadzora kvalitete zaštitnih
obloga nisu predmet ovog članka, ali u smislu
nadziranja parametara katodne zaštite i održavanja
sigurnosti cjevovoda treba periodično nadzirati
kvalitetu izolacijske obloge na ukopanim cjevovodima
s pomoću raznih metoda radiodetekcije i mjernih
postupaka mjerenja potencijala cjevovoda.
Ponovljivost kontrole kvalitete izolacije tijekom
korištenja cjevovoda utvrđuje se korisnikovim
pravilnikom o održavanju koji mora biti usklađen s
programom kontrole i nadzora kakvoće iz izvedbenog
projekta i uputa o održavanju opreme.
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
Oštećenja na izolacijskoj oblozi
Od samog početka gradnje ukopanih ili uronjenih
čeličnih konstrukcija (cjevovoda i/ili spremnika), a
napose tijekom korištenja, iz više razloga u
antikorozivnim oblogama nastaju oštećenja i na tim
mjestima metalne su površine izložene kontaktu s tlom,
tj. izložene su koroziji.
Jasno je da su, usprkos svim nastojanjima da
izolacijska obloga bude što kvalitetnija, oštećenja
neminovna i korozijski će procesi započeti trenutkom
zatrpavanja cjevovoda (slika 3.) te se zbog toga uz
izolacijske obloge za zaštitu od korozije trebaju
primijeniti sustavi katodne zaštite. Na slici 4. prikazan
je model katodne zaštite cjevovoda s vanjskim izvorom
struje.
Slika 3. Oštećenja Slika 4. Princip rada
na konstrukciji katodne zaštite
Katodna zaštita ukopanih i uronjenih matalnih
konstrukcija (aktivna zaštita od korozije)
Mnoga mjesta na cjevovodu zbog svoje veličine
oštećenja u izolaciji veoma je teško otkriti, a i ako se
otkriju, radovi sanacije i nastale štete višestruko
nadmašuju troškove izgradnje i održavanja sustava
katodne zaštite. Katodna zaštita je aktivni
elektroenergetski sustav zaštite od korozije metalnih
ukopanih ili uronjenih konstrukcija. Aktivnost katodne
zaštite manifestira se u elektrokemijskim procesima na
površini uronjenog ili ukopanog metala koji se
uspostavljaju pri narinutoj istosmjernoj struji između
anode i katode u istom elektrolitu, pri čemu katoda
(štićena metalna površina) postane imuna na korozijske
procese, a anode služe za stvaranje struje pozitivnih
iona, pri čemu se ovisno o vrsti anoda iste troše ili s
vremenom postaju pasivne.
Sigurnost zbog korištenja električne energije
Budući da je osnova za katodnu zaštitu izvor
istosmjerne struje, galvanska veza (kabelska) s
katodom i anodom te elektrokemijska kroz elektrolit
između katode i anode, odmah se nameće potreba
primjene određenih sigurnosnih mjera zbog prisutnosti
izvora i korištenja električne energije. Stoga se u svim
normama iz područja katodne zaštite skreće pozornost
na paralelnu primjenu nacionalnih propisa za električne
instalacije i opremu niskog napona.
(h3 – h10)
Sustav katodne zaštite možemo uspostaviti na dva
osnovna načina:
- sustav katodne zaštite sa žrtvenim anodama
(magnezij, cink, aluminij), (slika 5.) i
- sustav katodne zaštite s vanjskim izvorom struje
(slika 6.)
Slika 5. Sustav katodne zaštite sa žrtvenim anodama
Slika 6. Sustav katodne zaštite s vanjskim izvorom struje
Sustav katodne zaštite sa žrtvenim anodama
Svaki metal uronjen u elektrolit ima svoj
elektrokemijski potencijal. Ako se u elektrolit urone
dva različita metala i međusobno spoje s pomoću
električnog vodiča, između njih će poteći električna
struja. Metal s negativnijim potencijalom trošit će se
(otapati) u korist pozitivnog metala, odnosno anoda je
žrtveni metal, a katoda je štićeni metal (slika 5.).
Sustav katodne zaštite sa žrtvenim anodama ima
sljedeće karakteristike:
- mala razlika potencijala između anode i katode
koji treba osigurati prolaz struje kroz
elektrolit (tlo)
- polje djelovanja žrtvene anode je radijalno i
relativno malog dometa
- struje otapanja anode ograničene su
elektrokemijskim ekvivalentom otapanja mase
anode (Faradayev zakon)
- može doći do pasivizacije anoda (npr.
aluminijskih)
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
- mali učinci primjene u području djelovanja polja
EE postrojenja
- potrebna redovita i pravovremena zamjena
istrošenih anoda
- primjena sustava u elektrolitima s velikom
električnom vodljivošću (more) i
- jednostavna montaža
Sustavi katodnih zaštita sa žrtvenim anodama
primjenjiviji su na malim objektima (kućni čelični
plinski priključci), spremnicima (podnice, stijenke),
uronjenim konstrukcijama (u morima), brodovima,
dokovima, podmorskim cjevovodima i sl. Zbog male
razlike napona sustav je primjenjiv za zaštitu
unutarnjih stijena spremnika sa zapaljivim tekućinama
uz određena ograničenja.
Sigurnost kod primjene takvih sustava sa žrtvenim
anodama unutar prostora koji su ugroženi
eksplozivnom atmosferom nije bitno narušena
jer se radi o galvanskim izvorima struje, odnosno
žrtvene anode od magnezija, cinka i aluminija imaju do
1000 mV katodniji potencijal od čelične konstrukcije
pa se na mjestima spajanja kabela ne očekuje
pojava iskre.
Međutim, opasnost postoji ako se na jednom mjestu
spaja čelična konstrukcija velike površine s velikim
brojem kabela od niza žrtvenih anoda. Tada zbog
velikog kapaciteta anoda u trenutku spajanja ili prekida
veze može doći do zagrijavanja. Stoga se u takvim
prostorima anode spajaju zasebno svaka za sebe na
katodno štićenu konstrukciju. Na taj način svaka anoda
daje svoj dio struje preko zasebnog spoja koji i ne mora
biti u spojnoj kutiji, već izravno na konstrukciji. Ako
se ipak zbog nekih drugih razloga pojavi zahtjev za
grupno spajanje kabela od anoda, spojne kutije trebale
bi biti u izvedbi za prostore ugrožene eksplozivnom
atmosferom (Ex). To je posebice potrebno ako se na
takvim mjestima u spojnim kutijama rabe promjenjivi
otpornici ili diodne barijere za uravnoteženje rada
pojedinog niza ili pojedine anode. Tada se trebaju
poduzeti dodatne mjere zaštite od nastajanja požara jer
se te komponente protokom električne energije
zagrijavaju.
Kod izvedbe sa žrtvenim anodama one često
istodobno služe u svrhu zaštite čelične konstrukcije od
djelovanja munje (uzemljenje – LPS), pa se u takvim
slučajevima proračunom treba dokazati je li udarni
otpor anodi dostatan kao "štapasti" uzemljivač
građevine (konstrukcije – spremnika).
Takvi sustavi često se koriste na ukopanim čeličnim
spremnicima ukapljenog naftnog plina. Spojno mjesto
je najčešće jedna spojna kutija u kojoj se povezuju
vodiči anoda katodne zaštite sa sabirnicom za
uzemljenje i sustava za izjednačenje potencijala. Kutija
je obično u izvedbi IP65 s montažom unutar
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
(h4 – h10)
revizijskog okna spremnika koji je tipično zona
opasnosti 1 (od eksplozije). Često se takvi spremnici ne
spajaju na ostala uzemljenja u blizini i nemaju klasičan
uzemljivač, dakle za uzemljenje se rabe anode katodne
zaštite. Dakle, istodobno treba udovoljiti minimalnim
zahtjevima za uzemljenje spremnika (LPS) i za
katodnu zaštitu. Spojna kutija ujedno je spojno mjesto
kao sastavni dio uzemljenja i sabirnica za izjednačenje
potencijala, odnosno mjerno i spojno mjesto katodne
zaštite. Sami kabeli s anoda moraju biti u skladu s
normom za uzemljenja HRN HD 60364-5-54 te za
izjednačenje potencijala HRN EN 62305-4.
Na takvu objektu može postojati i sustav daljinskog
nadgledanja i upravljanja. Uz to se postavljaju i pitanja
vezana za zaštitne metalne plašteve, PE i N vodiče te
njihovo ispravno spajanje. Stoga bi kod ukopanih
spremnika trebalo, osim pravila za zaštitu građevina od
djelovanja munje (LPS), poštovati i minimalne uvjete
iz HRN EN 14505:2005 Katodna zaštita složenih
konstrukcija.
Sustav katodne zaštite s vanjskim izvorima struje
Katodna zaštita s vanjskim izvorima struje
(napojna stanica = transformator + ispravljači)
osigurava dostatan nivo napona za svladavanje otpora
tla i omogućuje distribuciju struje od anodnih ležišta na
mnogo veće duljine cjevovoda od sustava sa žrtvenim
anodama.
Sustavi s vanjskim izvorima struje uz uporabu
automatske regulacije (slika 7.) i uz dopunu sa
sklopovima za zaštitu od "lutajućih" struja i za zaštitu
od interferencija i utjecaja EE postrojenja, daju veoma
visoku sigurnost potpune zaštite ukopanog cjevovoda
od korozije.
Uspješnost primjene sustava katodne zaštite ovisi o
preciznim proračunima, o kvaliteti opreme i izvedbe te
o održavanju. Takvi sustavi znatno su pouzdaniji i
imaju mnogo veći vijek uporabe opreme.
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
Slika 7. Sustav katodne zaštite s vanjskim izvorima struje
Katodna zaštita i zaštita od elektroenergetskih smetnji
Kada se čelične konstrukcije (cjevovodi) nalaze
unutar utjecaja elektromagnetskih polja
elektroenergetskih objekata i udara munje, tada se u
sustav katodne zaštite treba ugraditi dodatna oprema i
instalacija koja treba štititi konstrukciju (cjevovode) od
tih utjecaja.
Posljedice takvih utjecaja pojava su kratkotrajnih
i/ili dugotrajnih povećanih napona na cjevovodima koji
mogu biti opasni za strujni udar (povećani napon
dodira), predstavljaju energetsku visokonaponsku
smetnju za rad opreme katodne zaštite i ostale
električne opreme na čeličnoj konstrukciji (postrojenju,
cjevovodu), odnosno pospješuju anodna otapanja
(koroziju) na mjestima slabije izolacije cjevovoda na
kojima može doći do električnog proboja izolacije i
iskrenja cjevovoda prema tlu.
Sigurnost kod katodne zaštite s vanjskim izvorima
struje treba osiguravati svim mjerama kao i kod ostalih
elektroenergetskih instalacija i električne opreme
niskog napona s posebnim pozornošću na strujne
krugove s istosmjernom strujom. Ako se oprema ili dio
instalacije katodne zaštite nalazi u prostoru koji je
ugrožen eksplozivnom atmosferom, projektom,
proračunima i izvedbom moraju se oprema i instalacija
izvesti prema propisima za elektrotehničke instalacije i
opremu za takve prostore.
Sustav katodne zaštite i sustav za zaštitu
konstrukcije od elektroenergetskih smetnji i munje
međusobno moraju biti dobro usklađeni kako se ne bi
narušile mjere sigurnosti kod korištenja električne
energije. U tom smislu imamo slučaj kada je katodno
štićeni cjevovod izvan postrojenja i galvanski odvojen
od nadzemnog postrojenja te slučaj kada je ukopani
cjevovod unutar kruga postrojenja bez odvajanja od
uzemljivača.
(h5 – h10)
U oba slučaja može doći do povećane razine
potencijala i struja izjednačenja potencijala na čeličnim
nadzemnim dijelovima postrojenja, odnosno može se
pojaviti iskra ako se ne poduzmu ispravne mjere,
napose u sustavu izjednačenja potencijala i kabelskom
razvodu te izboru opreme katodne zaštite.
Katodna zaštita čeličnih cjevovoda i postrojenja
s izolirajućim umetcima
U tehničkoj praksi galvanskim odvajanjem postiže
se neovisnost potencijala cjevovoda prije i poslije
izolirajućeg umetka. U katodnoj zaštiti to predstavlja
korištenje zaštitnih struja isključivo na cjevovode
između dva ili više uzemljenih postrojenja jer se struje
katodne zaštite ne troše na uzemljenja tih postrojenja.
Međutim, dielektrična čvrstoća izolirajućeg umetka,
odnosno prirubnice, ima svoju granicu. Da ne dođe do
električnog proboja izolacije, kod npr. atmosferskog
pražnjenja, paralelno izolirajućem umetku treba
ugraditi adekvatnu prenaponsku zaštitu (iskrište).
Sigurnost kod korištenja izolirajućih prirubnica
(slika 8.) postiže se uporabom zaštitnih iskrišta,
odnosno zaštitnih naprava kod kojih razina prorade
treba biti niža od 50 V (AC/DC) zbog zaštite od
strujnog udara kada se prirubnica nalazi iznad tla i ako
su joj obje strane dostupne dodiru ruku. Ako ona
pritom zbog medija i ostalih okolnosti stvara prostor
ugrožen eksplozivnom atmosferom, tada izvedba
zaštitnih naprava mora biti u protueksplozivnoj zaštiti
ili se mora instalirati izvan navedenog prostora.
Ako su prirubnice, odnosno cijevi prije i poslije
prirubnice izvan dodira ruku, tada je dovoljna zaštita
prirubnice s pomoću katodnog odvodnika,
npr. 0,3 - 0,5 kV/10 - 100 kA.
U oba slučaja treba voditi brigu o induktivitetima
priključnih vodiča (kabela) te o njihovim presjecima i
načinima spajanja na cjevovode, odnosno na dijelove
prirubničkih spojeva.
Slika 8. Izolirajuća prirubnica
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
Slika 9. Izolirajući umetci
Na slici 9. vide se četiri izolirajuća umetka
(monoblok) neposredno nakon montaže (zavarivanja)
na cjevovode. Oni se mogu montirati na cjevovode
neposredno ispod razine tla ili iznad tla. Ako se
montiraju iznad tla (nadohvat ruci), tada vrijede ista
pravila kao i kod prirubnica, izuzev činjenice da oni
nisu izvor opasnosti za stvaranje prostora koji bi bio
ugrožen eksplozivnom atmosferom jer se takvi umetci
smatraju zavarenim i plinonepropusnim dijelom
cjevovoda.
Elektrotehničko ispitivanje ispravnosti izolirajućih
umetaka provodi se prema normi EN 19204 u tvornici
ili neposredno prije ugradnje, odnosno prema normi
HRN EN 13509:2004, kada je izolirajući umetak
ugrađen i ima kabelski razvod koji služi za potrebe
katodne zaštite i za SPD (prenaponsku zaštitu).
III. OPASNOSTI U PRIMJENI
POGREŠNO IZABRANE OPREME
U višegodišnjoj praksi za zaštitu izolirajućih
prirubnica i umetaka rabile su se zaštitne naprave pod
radnim nazivom polarizacijske ćelije. Tehnički zahtjevi
s jedne su strane tražili prag provedbe koji je nešto
veći od razlike potencijala katodno štićenog cjevovoda
i uzemljenja pogona, a s druge strane kapaciteti
provedbe kratkotrajnih strujnih udara (atmosferskih
pražnjenja) trebali su biti na razini 10 – 100 kA
(8/20 µs).
Te zahtjeve zadovoljavale su ćelije s KOH lužinom
koje su provodile struju nakon razlike napona od 1,4 do
2 V u oba smjera.
Međutim, takve ćelije imaju manu u ekološki
neprihvatljivoj lužini te njezinu isparavanju kod
trajnijeg opterećenja, nakon čega ćelija prestaje s
radom. Stoga je počela proizvodnja poluvodičkih
polarizacijskih ćelija s raznolikim karakteristikama.
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
(h6 – h10)
Usprkos zajamčenim karakteristikama pojedinih
ćelija, nije svejedno na koje mjesto treba koju od njih
staviti, bez prethodne dublje analize što ona konkretno
unosi u sustav katodne zaštite i u sustav za zaštitu
objekta od djelovanja munje.
Nažalost, izbor određene opreme zna biti i te kako
pogrešan. Stoga se u nastavku opisuju pozicije
ugradnje i vrste poluvodičkih ćelija koje treba ugraditi.
Velika postrojenja i katodno štićeni cjevovodi
Katodno štićeni cjevovodi galvanski su odvojeni od
uzemljenog postrojenja, međutim kada se na cjevovodu
pojavi elektroenergetska smetnja (EES), nju treba
uzemljiti preko polarizacijske ćelije na uzemljenje
postrojenja (rafinerije, elektrane, toplane i sl.).
Uzemljenje postrojenja treba promatrati kao
sigurnosnu mjeru za zaštitu od djelovanja munje i
zaštitu na radu u smislu smanjenja rizika od povišenog
napona dodira ili napona koraka.
Međutim, samo tako jednostrano promatranje
spomenutog uzemljivača pogrešno je jer tijekom rada
postrojenja uzemljivač je prožet strujama izjednačenja
potencijala i raznim povratnim strujama između
dijelova postrojenja te mu potencijal ili radni napon
može "plesati" i nekoliko desetaka volti AC i DC.
Uzemljivač nije stalno na "0" V, već ima napon
(potencijal) koji često "otpleše" iznad praga vođenja
polarizacijske ćelije na plinovodu pa cjevovod postaje
dodatni "uzemljivač" postrojenja.
Posljedica toga jesu poremećaji potencijala katodno
štićenog cjevovoda, odnosno povećava se opasnost od
korozije.
Dakle, ako poluvodička ćelija na tom mjestu ima
mali prag vođenja i ugrađen kondenzator, tada
doslovce sve AC smetnje s uzemljivača postrojenja
odlaze na cjevovod i obratno. Drugim riječima, to
znači da je izolirajući umetak za AC smetnje
prespojen, a to definitivno nije dobro za zaštitu
cjevovoda od korozije.
Takve poluvodičke ćelije mogu se rabiti na trasi
cjevovoda u sustavu zaštite cjevovoda od EE smetnji
isključivo sa spojem na izdvojene uzemljivače koji
nisu u naponskom lijevku niti sastavni dio drugih EE
postrojenja.
Pojava povećanih struja smetnji u postrojenju ili na
samom cjevovodu unutar postrojenja, a koje dolaze
preko poluvodičke ćelije s katodno štićenog cjevovoda,
može predstavljati smetnju u samom postrojenju, ako
na istom nije dobro izveden sustav za izjednačenje
potencijala i sustav uzemljenja. Dakle, vrstu
prenaponske zaštite (polarizacijske ćelije) na plinovodu
u odnosu na uzemljenje velikih pogona treba vrlo
pozorno izabrati, a sustav katodne zaštite i zaštite
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
cjevovoda od EE smetnji izvesti s dodatnim mjernim
mjestima s izdvojenim uzemljenjem izvan pogona.
Kod izbora poluvodičkih ćelija na mjestima za
uzemljenje EE smetnji s cjevovoda (na trasi
cjevovoda), pragovi vođenja za istosmjerne struje
smjera cijev prema uzemljenju treba biti što manji
(c-z; <1V), a od uzemljenja prema cjevovodu ne bi
trebao prijeći 2V z-c;<2V). Svrha takva pristupa je da
se potencijal cjevovoda zadrži unutar željene razine
katodnog štićenja. Dakle, "anodnu smetnju" treba što
prije ublažiti (c-z;<1V), ali isto tako "katodna smetnja"
ne smije izazvati previsoku katodnu polarizaciju
(z-c;<2V).
Nadzemna postrojenja i prostori s eksplozivnom
atmosferom na cjevovodima (plinovodi, naftovodi)
Posebno valja izdvojiti slučajeve takozvanih
nadzemnih objekata na trasi cjevovoda koji služe za
pogon samog cjevovoda. Takvi objekti imaju svoje
sustave za zaštitu od djelovanja munje, uzemljivač,
sustave za izjednačenje potencijala te električnu
energetsku i telemetrijsku opremu izvan i unutar
prostora s eksplozivnom atmosferom. Naravno, takva
su mjesta ključna i za sustav katodne zaštite.
Tu treba pozorno međusobno uskladiti instalaciju
izjednačenja potencijala, uzemljenja i instalacije
katodne zaštite. Kod blokadnih stanica (BS) cijeli
nadzemni dio cjevovoda je pod istim katodnim
potencijalom kao i cjevovod jer nema izolirajućih
umetaka. Na tim mjestima nadzemni dio cjevovoda
treba uzemljiti preko zaštitnih sklopova, odnosno
poluvodičkih ćelija. Sustav izjednačenja potencijala na
cjevovodu treba biti odvojen od uzemljenja, ali treba
paralelno svim vodičima cjevovode premostiti tako da
se izbjegne pojava razlike potencijala koja bi nastala
rastavljanjem cjevovoda na bilo kojem mjestu.
Kod tih postrojenja metalni zaštitni omotači kabela,
PE vodiči i N vodiči ne smiju se spajati na "masu" na
strani kućišta koja su na katodno štićenom cjevovodu,
već se samo povezuju na sabirnice u razvodnim
ormarima sukladno normi HRN NC.O 105.
Na takvim mjestima treba ugrađivati poluvodičke
ćelije po dvije u paraleli nazivnih trajnih struja koje su
najmanje dva puta veće od prorade nadstrujnih zaštita u
krugu energetskog napajanja GRO i kratkotrajnih
40 – 100 kA (8/20 µs), bez kondenzatora za AC struje.
Prag vođenja ne smije biti veći od 48 V ni manji od 3
V u oba smjera. Ako se na takvu postrojenju nalazi
napojna stanica katodne zaštite, njezin rad treba biti
podešen tako da valovitost napona (struje) ne prelazi
prag vođenja polarizacijskih ćelija, a katodni razvod ne
smije biti ujedno i strujni razvod za polarizacijske
ćelije. Pozicije ormara s poluvodičkim ćelijama treba
ugraditi izvan Ex-zona.
(h7 – h10)
Projektom treba uz to osigurati da se prije i poslije
na trasi takvih postrojenja na prvim mjernim mjestima
katodne zaštite ugrade dodatna uzemljenja za odvodnju
EE smetnje s cjevovoda preko poluvodičkih ćelija s
nižim asimetričnim pragom vođenja,
tj. cjevovod – uzemljenje 1 V, a uzemljenje – cjevovod
2 V te opremljene kondenzatorom za AC smetnje.
Uz takve objekte obično se dograđuju i plinske
redukcijsko-mjerne stanice (PMRS) ili čistačke stanice
(PČS) koje imaju ugrađene izolirajuće umetke na
ulaznim i odlaznim cjevovodima, a nadzemni dijelovi
izravno su uzemljeni.
Kod takvih postrojenja paralelno se trebaju ugraditi
poluvodičke ćelije kako je opisano za BS-ove ili
katodni odvodnici prenapona (0,3 - 0,5 kV/10 -
100 kA), uz dodatne kabelske priključke za međusobno
galvansko povezivanje katodno štićenih cijevi prije i
poslije postrojenja. Naravno, spojne kutije i ormari
moraju biti izvan Ex-zona, a kabelski razvod treba
osigurati što manji otpor petlje.
Katodna zaštita složenih konstrukcija
Katodna zaštita složenih konstrukcija podrazumijeva
instalacije katodne zaštite u krugu postrojenja na
ukopanim čeličnim konstrukcijama kod kojih
uzemljivač nije odvojen od njih.
Složenost odnosa je to veća ako se radi o postrojenju
koje ima prostore s eksplozivnom atmosferom. Pod
nešto povećanim potencijalom (istosmjernim) tada se
nađu neki dijelovi postrojenja koji se nalazi
neposredno uz sustave katodne zaštite. Sam povišeni
potencijal u smislu energetskog promatranja dodirnog
napona je zanemariv jer se radi o DC katodnom
pomaku za maksimalno 2 V. Međutim, izravno kroz
metalne konstrukcije i uzemljenja teku struje katodne
zaštite te nas to u nekoj mjeri zabrinjava i predmet je
rasprave.
Osnovna pomutnja je u pogrešnom tretmanu struja
katodne zaštite. Naime, gustoća elektrona u metalnoj
konstrukciji koncentrira se na njezinoj površini koja je
ukopana ili uronjena prema anodi od koje kroz tlo
dolaze pozitivni ioni. Dakle, ako imamo kabelsku vezu
u tlu s metalnom konstrukcijom, tada je teško očekivati
da će se na konstrukciji iznad tla pojaviti tok elektrona
pod utjecajem katodne zaštite. Ako ima više metalnih
masa na kojima se primjenjuje katodna zaštita, tada se
one međusobno dodatno povezuju kabelima tako da se
maksimalno smanje struje koje bi tekle preko
uzemljivača i njihovih spojeva, bilo u tlu ili iznad
njega. Kod takvih sustava katodnih zaštita anode se
raspoređuju bliže ukopanim čeličnim konstrukcijama u
većem broju jer djeluju lokalno. Odnosno, nastoji se
postići veće djelovanje napona anode prema
predmetnoj čeličnoj površini, a tek zatim na
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom…
uzemljenja. Dakle, anode se raspoređuju u mrežastom
rasporedu ili u rasporedu kružnica ispod podnica na
zemlji samostojećih spremnika, u nizovima uz ukopane
cjevovode ili spremnike i slično.
U svakom slučaju treba naglasiti da se katodni
priključak na konstrukciju mora izvesti u tlu ili
neposredno iznad tla tako da su struje od katodnog
spoja (drenažnog spoja) što manje prisutne na
nadzemnim dijelovima čelične konstrukcije. Kada u tlu
imamo više čeličnih konstrukcija kao što su na primjer
ukopani spremnici benzinskih postaja, tada se oni
trebaju u zemlji kabelima minimalnog presjeka
16 mm2 Cu međusobno galvanski povezati tako da se
izbjegnu bilo kakve povećane struje po međusobno
povezanim cjevovodima i slično iznad tla.
Sigurnosne mjere u sustavima katodne zaštite na
takvim postrojenjima moraju biti u skladu s ostalim
zahtjevima za električne instalacije u prostorima koji
su ugroženi eksplozivnom atmosferom. Posebnu
pozornost treba posvetiti kabelskom razvodu katodne
zaštite, bilo da se on provodi po kanalima kabelskog
razvoda ili je ukopan u tlo ispod Ex-prostora, jer treba
osigurati mjeru iskapčanja napona i struje u tim
kabelima s obzirom na procjenu rizičnog događaja koji
bi mogao dovesti do oštećenja kabela, njihova
preopterećenja ili pojave iskre na mjestu kvara.
Kod toga najveća je opasnost u izboru nadstrujne
zaštite tih kabela, napose kada se za katodnu zaštitu
rabe pretvarači s reguliranim strujnim limitima ili kada
rade u režimu zadanih struja. U tim slučajevima treba
pozorno birati presjeke kabela i vrste zaštite od kratkih
spojeva. Treba postići izrazito male otpore petlji kvara
i brze prorade nadstrujne zaštite (< 0,1 s). Općenito,
klasični energetski ispravljači u modu rada prema
potencijalu mnogo su sigurniji u proradi nadstrujnih
zaštita od strujno limitiranih pretvarača kod kojih je
mnogo teže dokazati i ispitati ispravnost mjere zaštite
od kratkog spoja ili preopterećenja.
U tom području primjenu i korištenje izvora i
razvoda istosmjernih struja treba provoditi sukladno
normi IEEE STD 946, preporučena pravila za
projektiranje istosmjernih razvoda u i kategorizirala zone rizika i odredila mjere sigurnosti.
elektroenergetskim postrojenjima i IEC 61660-1,
metodologija stacionarnog pristupa analizi sustava
istosmjernog razvoda (odabir zaštitnih uređaja s
obzirom na uvjet selektivnosti), te cijeli niz normi
vezanih za električne instalacije i opremu koja je
unutar Ex-prostora ili je s opremom u prostoru (zoni)
kabelski povezana.
Izjednačenje potencijala
Izjednačavanje potencijala obavlja se radi
sprječavanja strujnog udara i pojave električnog
iskrenja, tj. pojave električnog naboja na cijevnim
Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2
(h8 – h10)
instalacijama i preskoka iskre s jednog dijela cijevne
instalacije na drugi, koja bi uz eventualnu propusnost
plina mogla prouzročiti požar ili eksploziju.
Izjednačavanje potencijala provodi se električnim
međusobnim povezivanjem svih metalnih masa cijevne
instalacije i ostalih metalnih masa u objektu na sabirni
uzemljivač.
Izjednačavanje potencijala na cjevovodima često se
svodi samo na galvansko povezivanje krajeva
prirubničkih spojeva galvanskim premosnicama ili
nazubljenim podloškama na vijčanim spojevima,
međutim, kako cijevni razvod ne smije predstavljati
vodiče za struje izjednačenja potencijala, paralelno
cjevovodnom razvodu treba izraditi sustav izjednačenja
potencijala na koji se najmanje početak i kraj cijevi
mora galvanski povezati. Odnosno, povezivanje
nadzemnih cjevovoda u postrojenjima na sustav
izjednačenja potencijala ne smije imati veći razmak od
10 m. Presjeci vodiča u tim sustavima za izjednačenja
potencijala moraju biti u skladu s normama za LPS.
Usklađenost instalacija
Sva električna oprema, sustav zaštite od djelovanja
munje, sustavi za izjednačavanje potencijala i sustavi
katodne zaštite trebaju biti međusobno usklađeni i
funkcijski se trebaju nadopunjavati kako bi postrojenje
u normalnom radu, uz procjenu rizika nastanka
akcidentnih slučajeva, imalo najveću moguću sigurnost
za ljude i okoliš.
Stoga se od samog projektiranja te tijekom gradnje i
održavanja postrojenja uključuje veći broj različitih
stručnjaka da bi uskladili međusobnu ovisnost i rad
pojedinih instalacija te poduzeli mjere zaštite od
međusobnih negativnih utjecaja i mjere zaštite od
utjecaja okoline, a sve u svrhu sigurnosti i kvalitete
rada postrojenja.
U ovom dijelu valja naglasiti da je svaki prostor u
kojem se nalazi postrojenje, spremnik ili cjevovod
prostor koji je potencijalno ugrožen eksplozivnom
atmosferom, ali prema poznatim potencijalnim
uzročnicima ispuštanja opasnih tvari, struka je odredila
Ulazeći u te zone, instalacija katodne zaštite mora
zadovoljiti propisane mjere sigurnosti, ali istodobno
moramo prihvatiti da je katodna zaštita prije svega
sama po sebi jedna od mjera sigurnosti koju valja
primijeniti da se zbog korozije na cjevovodima,
spremnicima i sl. ne pojavi novi "izvor ispuštanja",
odnosno uvjeti za nastanak prostora s eksplozivnom
atmosferom. Imajući to na umu, neprihvatljive su neke
pojave da se sustav katodne zaštite izbjegava
primijeniti, a da se prije toga ne utvrde suprotni
argumenti.
Stjepan Pavliša, Josip Samaržija: Katodna zaštita i prostori koji su potencijalno ugroženi eksplozivnom… (h9 – h10)

Tako se na primjer kod projektiranja ukopanih

čeličnih spremnika pristupi mjerenjima i ispitivanjima
tla prije svih građevinskih radova na lokaciji. Tako
dobiveni rezultati ne mogu biti relevantni jer tada još
ne postoje nikakve instalacije ni objekti na mjestu
ugradnje spremnika. Kasnijim građevinskim radovima
dolazi do potpunih izmjena vrste tla oko spremnika, a i
sami spremnici svojim volumenom stvaraju anodne i
katodne zone u tlu. Isto tako ostale metalne instalacije
u tlu, u betonu, električni razvodi, trafostanica i sl.
pridonose pojavi lutajućih struja.
Sve to bitno mijenja sliku i uzroke korozije, ali kako
je odluka protiv uporabe katodne zaštite prije
donesena, teško je poslije netko može instalirati. Stoga
u ime prevencije bilo kakvih opasnosti koje se mogu
pojaviti, pa tako i korozijom nastale štete, citiram
obvezu primjene Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/09)
Članak 9. Načelo predostrožnosti, Točka (6) Kada
prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete za
zdravlje ljudi i okoliš, ne smije se odlagati
poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju
kada ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istražena.
LITERATURA:
[1] HRN EN 12954:2001 Katodna zaštita ukopanih metalnih objekata –
Opća načela i primjena na cjevovode
[2] HRN EN 13636:2004 Katodna zaštita ukopanih metalnih spremnika i
pripadnih cijevi
[3] HRN EN 14505:2005 Katodna zaštita složenih konstrukcija
[4] HRN EN 13509:2003 Mjerne metode u katodnoj zaštiti
[5] HRN EN 15257:2006 Katodna zaštita – Nivoi kompetencija i
certifikacija osoblja za katodnu zaštitu
[6] HRN CEN/TS 15280:2006 Ocjena vjerojatnosti korozije ukopanih
čeličnih cjevovoda izazvane izmjeničnim strujama
[7] HRN NC.O 105 Pravilnik o tehničkim uvjetima zaštite podzemnih
metalnih cjevovoda od utjecaja elektroenergetskih postrojenja
[8] Tehnički propis za niskonaponske električne instalacije ("Narodne
novine", broj 5/10)
[9] Pravilnik o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika
te tehničkom nadgledanju postrojenja, opreme, instalacija i uređaja u
prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom (NN br.39/06
i 106/07)

IV. ZAKLJUČAK – ODGOVORNOST STRUKE

ZA SIGURNOST INSTALACIJE
KATODNE ZAŠTITE
U Hrvatskoj na području katodne zaštite prevladava
mišljenje da kompetencije struke za sustave katodne
zaštite nisu regulirane. Međutim, u Hrvatskoj postoji
norma HRN EN 15257:2006 te Tehnički propis za
niskonaponske električne instalacije (Narodne novine,
broj 5/10).
Kod katodne zaštite s vanjskim izvorom struje radi
se o instalacijama koje rabe električne kabele i izvore
električne energije. Stoga ne bi trebalo biti dvojbe o
nadležnosti upravo elektrotehničke struke. U prilog
tomu govore i norme za katodnu zaštitu koje, kada je
riječ o provedbi sigurnosnih mjera, upućuju na
nacionalne propise za električne instalacije. Dakle,
kada je riječ o postrojenjima sa zapaljivim plinovima i
tekućinama, osobe i tvrtke koje su uključene u gradnju
i održavanje katodne zaštite trebaju biti pod nadzorom
Ex-Agencije za instaliranje i održavanje
elektrotehničkih instalacija. Procedure ispitivanja
sigurnosti i postupci održavanja sigurne funkcije
sustava katodne zaštite moraju biti sastavni dio
Ex-Priručnika kako instalatera i održavatelja tako i
vlasnika takvih postrojenja.

Ex-Bilten 2013. Vol. 41, br. 1-2