POSLUSNI DUHU, god 2 (2072), be 2 * Usitelja, koje - ako UDK 261.8 intenzivno tresu. Kao PREGLEDNI CLANAK / REWIEV naem éasu. Kao Tu- nisteija Krista, koji PRIJEPORNA PITANJA NAUKA O OPRAVDANJU. diusvu Istiny, koja je UVRUEME REFORMACHJE okog uskrsnuéa, Oni ‘aéavamo u sliku Sina Lidija MATOSEVIC vidljivoga. On to Gini istov prebiva i djeluje Sazetak slovanja, i onome koji Zadatak ovog rada je w okvirw tri pitanja: razumijevanje milosti, oprav- ime darom djelovanja danja i zasluga, pokuSati izloditi razlike u razumijevanju opravdanja izmedu Lutherove teologije te teologije srednjeg vijeka, te pokusati odrediti u kojoj je mje o usar) hr mogucegovori kao o proiatlo x neprinjeenog Se Ge ‘tumaéenja, odnosno u éemu se sastoje stvarne razlike izmedu Luthera i njemu eee suvremene teologije. Rad ukazuje na to da je, suprotno povrSnim interpreta- cijama, milost u obje teologije shvaéena kao Govjeku i »izvanjska« i sunutra’- njas te da se razlike ofituju u razumijevanju interniteta milosti. Dok teologija visoke skolastike govori o t2v. stvorenoj milosti kao 0 qualitas animae, 2a Luthera milost, i onda kada je Eovjeku unutrainja (u osobi Duha Svetoga), ras da Duha sluSam thu Svetomue napisah ostaje iskljutivo Bozja kvaliteta. Razlitito razumijevanje milosti odrazilo se aja »Poslusni Dubuc. 1 razumijevanju opravdanja. Iako je ono prema sredajovjekovno} teologji vialazi sada kada Easo- iskljudivo dar milosti, buduéi da je internitet milosti shvagen kao qualita ani- Protiterjima Teese fe ma, sedsjovjkovna je telogi iopeavdai acum ela hag aro hoe pro hijskiespekti, Zagreb, zlazi iz nove darovane kvalitete udske osobe. Za razliku od toga, opravdanje Bist espe, Zagee u Lutherovo} teologij, ako mu slijedi obnova Zovjeka, uvijek potiva samo na ee pravednosti koja je Kristova, tna pravednosti koja je, iako po Krista prisut- nom, vjerniku unutraénja, jo8 uvijek u odnosu na njega ivstitiaaliena, Razu- mijevanje interniteta milosti kao kvalitete Iiudske duse na jednoj, te izrigito odbijanje ovakvog shvaéanja na drugoj strani, odredilo je i razlike u eazumi- jevanju zashuga. Za razliku od teologije kasne skolastike, prema kojoj Eovjek mote de congruo zaslutiti milost, prema teologiji visoke skolastike, éovjek bez milosti ne moze nista zapoéeti po pitanju svog spasenja. No buduéi da je internitet milosti shvaéen kao qualitas animae, u okvira srednjovjekovnog nauka 0 milosti, ne dovodeéi w pitanje prvenstvo milosti moze, Stovise, mora biti govora o zaslugama. $ druge strane pak rad upozorava da Lutherova ki tika takvog razumijevanja zasluga ne proizlazi iz poistovjetivanja nauka 0 zaslugama u visokoj i kasnoj skolastici, veé iz njegovog razumijevanja milosti anja Drugoga vatikan- ‘atolidke Crkve, na dan Pe koja iako prisutna i djelatna u krS¢anin, nikada nije i quaitas animae. Stoga "ga; i jedan Gospodin, se njegova kritika srednjovjekovnog nauka o zaslugama, iako zapotinje kri- fet tikom nominalizma, ne isrpljuje u odbacivanju misljenja da Govjek moze de congruo zaslutici viastito spasenje, veé odbacivanjem govora o moguénosti Ijudskih zasluga pred Bogom uopée. Kjuéne riject M, Luther, sv. Toma, milost, opravdanje, zaslugeLidija MATOSEVIC, Priepora pitanja nauka 0 opravdanu uunjeme relormaciie Uvod Zabvaljujue promisli na no formacije.”* Nc dijaloga o opra jako danainja + Crkve razoren »Mnogi evangeligki i katolitki teolozi danas su misljenja da nauk o opravda- nju vige ne dijeli te dvije erkve, veé da je u tom pitanju moguce ujedinjenje. lako se stavovi dviju erkava o tom pitanju, doduse, ne poklapaju, oni se ni ne iskju- Exju, veé su jedni za druge otvoreni.«” Te reéenice iz prvog izdanja Evangelié- og katekizma za odrasle iz 1975. godine, napisane su vise od jednog desetljeca rije nego sto je zajedniéka ekumenska komisija evangeligkih i katolitkih teolo- je otvoreno. N ga, formirana na poticaj pape Ivana Pavla IL, objavila da, iako u nauku o oprav- bavijenja tim p danju postoje razlike, one nisu takve da bi opravdavale razdijeljenost erkava”, stavovi razdvo ‘Na stavove koji su izraZavali uvjerenje da katoligko i protestantsko razumi- nije do danas 1 jevanje opravdanja nije toliko razlitito da bi opravdavalo razdijeljenost crkava u razumijevan} ne nailazimo, dakako, samo u katekizmima. Te izjave u katekizmima bile bi ne~ nisu takve dab zamislive bez radova katolitkih i protestantskih teologa koji su tijekom proslih problematika 1 desetljeéa pridonosili boljem razumijevanju kontroverze o opravdanju gresnika. | opravdanja, & “Tako je jedan od mnogobrojnih protestantskih teologa, koji su kontroverzu rjebenje i drugi Sesnaestog stoljeéa nastojali promisliti na novi natin”, H. G. Poehlmann, u svo- velikis pozorn: joj studiji o problematici opravdanja u ckumenskom dijalogu pisao: »Izmedu Upravo te: rnauka o opravdanju evangeligko-luteranske te rimokatoliéke erkve trenutno je ovom radu tee ” ju te Luthero moguée ujedinjenj 7 . ‘Medu katoligkim teolozima u drugoj polovici dvadesetog stoljeca znatno je i jale te u kojoj poraslo zanimanje 2a teologiju Martina Luthera'*, To zanimanje vodilo je dale- ~zornosti posve ko pozitivnijoj slici o Lutheru od dotadainje. Nezaobilazan doprinos razumi jevanju problematike u tom pogledu, svakako je monumentalna studija O. H. Pescha o razlikama u razumijevanju opravdanja izmedu teologije M. Lutherai | oe ‘ f : 5 id np. teologije sx. Tome. Ciljstaije bio je pokazati kako ispravno shvacena Luthe- | reek, Gta rova teologija te ispravno shyaéena teologija sv. Tome ne daju povoda niti mogu ota biti opravdanje 2a anateme Sesnaestog stoljeéa.” felch Vel | tees ee { Recher 70 Evangelischer Erwachsenenkatechismus, Guetersloher Verlagshaus, Gerd Mohn, 1975., str. 431. durch den G oe eee eee ay = || lor ae er Reformation a heute Eretburg im Bresga, Verlag Herder, 1986, sx. 74 Slgno je milienje | i Rechsfer izreteno iu katoligkom katekizmu: Katholischer Erwachsenerkatechismus 1, Das Glanbensbe- 79 Vidi dokum Jeeta he hehe, Volage Buczon&e Becher Kevan, Don Boso Vera, Muenchen, Katho- see aber¢ sche Bible 9850 26 Behandlung 72. Bibliografiju o radovima protestantskih teologa vidi u ©. H. PESCH, Martin Luther, Thomas aye ae fon Acie and die reformatorische Krtik an der Sobolasib. Zur Geachicht und Wirkangxge Jac ou Sa THe ttieeeteendniesmiwelgescbihichen Folge) Jungie-Geselichat See Wis 8 Vinge ov senschaften, Hamburg, 1994. st-9, bs 5662. (141 evange Dokument, Anfrages 30 Pannenberg 73 H,G,POEHLMANN, Rechifesigug. Die gegentonertige kontrovers-theologische Problematik der Rechiferigungslebre zwischen der evangelsch-Intherschen und der roemisch-kathoischen ‘Kirche, Gitersloher Verlagshaus, Gerd Moh, 1971. st. 378, Gemeinsarm 74 Bilbliogeafiu o tome vidi u O. H. PESCH, Martin Luther, Thomas von Aquin und die reformato- Ockumene, rische Rr an der Scolastl st. 7,62 oH. HE 78 O.HLPESCH, Theologie der Rechefertgumg bei Martin Luther und Thomas von Aqui, Matthias pd DoksPOSLUSN! DUHL, god. 2 (2012), be. 2 Zabvaljujuéi dalle brojnim naporima da se stara kontroverza o opravdanju Rett promisli na novi nagin, suvremena situacija nije istovjetna onoj iz. vremena re eujedinjenje lako formacije.* No problematika nije time nestala. Uvid u dokumente ekumenskog dijaloga o opravdanju greinika izmedu protestanata i katolika ukazuje na to da, iako danaSnja situacija nije identiéna onoj u srednjem vijeku, kada je jedinsevo oni se ni ne isklju iadanja Evangeli sd jednog desetljeca Crkve razoreno upravo na tom pitanju”, pitanje razlika u odredenoj mjeri osta- hi katoligkih teolo- je otvoreno. Naime, iako dokumenti ekumenskog dijaloga od samih potetaka panainaeeer bavkjenja tim pitanjem istigu da opravdanje gresnika, danas vise nije tema gdje se ieljenost crkava”. stavovi razdvojenih erkava medusobno iskljuévju” ono, unatoé svim naporima, Haseneck fazomi- nije do danas u potpunosti zadovoljavajuce razjaSnjeno. Reéi naime da razlike tadijeljenost erkava uu razumijevanju opravdanja izmedu katolitke teologije te teologije reformacije kizmima bile bi ne- nisu takve da bi opravdavale razdijeljenost erkava, joS uvijek ne znaéi i tvrditi da isa tjekom proflih problematika razlika vige ne postoji, k20 ni to da je zanemariva. Stoge, pitanje pravdanju gresnika, opravdanja, dije je zadovoljavajuée rjeSenje, bez. daljnjega, jedan od uvjeta za sisi oakoveras rjebenje i drugih, za ekumenski dijalog vaunih pitanja” i dalje zaokuplja priligno -Poehlmann, u svo- veliku pozornost®. gu pisao: »Izmedu Upravo te dvije strane problematike opravdanja nastojat éu imati u vidu w te Grkve treniitno je ovom radu te éu u najbitnijim ertama, izlazZudi srednjovjekovni nauk o opravda- nju te Lutherovu kritiku, nastojati objasniti u Gemu su se razlike stvarno sasto- vg stoljega znatno je jale te u kojoj mjeri se moze govoriti o nesporazumima, Pritom éu najviSe po- tanje vodilo je dale zornosti posvetiti rzzumijevanju milosti, Najprije éu izloziti poimanje milosti u 1 doprinos razumi- pale eee ~Grinewald Veg, Maing, 1967, slogije M. Luthera i 76 Vidi np. A, BIRMELE ~T RUSTER, Sind wr amers Hees Sched, Vanderhoec & Ro no shvaéena Luthe- recht, Géwingen, 1987., sr. 55. iu povoda niti mogu 77 U.KUEHN - 0. H. PESCH, Rechefertigung im Gesprich zwischen Thomas und Luther, Evan gelacheVelageanstae, Beri, 196753. 78. Vidi dokument: »Dss Evangelium und die Kircher, 1972, br 26~ 38, H. Meyer ~G. Gasman, Rechiferigung in ockamentchen Dialog, Frankfurt M987, st. 104~ 0S »Reciergung 1 Moho, 1975.43 durch den Glauber 183, bry Meyer = asin, Rechfrigung im ackumcnscben Dialog. ee ey Str 107-200 Lebrsratllngen = ichontrennond «1, br 10 18, sGevsisae Eelarang Se ae zc Rechiferigunglehres bx 1s ¢pd Dokumentation, (36/9), st31~37. se Be dei 79. Vii dokument =Lebroceingen- Kchentremend®s I, st $3: Die Recheferigunsehre Tai eaten Rae Stele ber de Grandiferens data der im I ohrundere ie Wegeasenanderggen- Ihre Behandlug bla daker ie euschedende Aufgabe fuer oe helogache Verstandigng 2 schon der rocinach-atholechon Kirche und den Kiechen der Reformation Jer andere Nonses Ce eee Stuf Sand gebat, wenn nicht ein che Konsns in der Recerigungere tn at ender ee $0 Vidi np »Votum der Hoshschulerer2ur Gemcnsien Erlang nr Reciferigungsleve= (Ost eranglach shclogiche Hochechllererinnen und Hoke, 27. 11998), ep ~ Dolumenttin (798) stl & Ch SCHWOEBEL, Kontns in Grondwalvhcten? Krttee Anfragen angie =Gemeinane Erkleronge, Zur Zeunf der Oekurnee,B lberath = W Pannenberg, Vag Fredich Pusey Regensburg, 1999, st 100~ 126 B} HILBERATH, Die GameinuneEekiserong our Reshfercgung aut oemiscvkatholacher Slt Zar Zaft der theologivche Problomarit der voemisch-katholichen Ain od ie reformation Gctumone, Be | Hibsrth ~W. Pannenberg, Vers Fritch Punter Regensburg 199, st. 79 3% 1 HAERLE, sor mt Vorbeal~ Stctuebe dic Erklarong zur Recfercigungsleive ‘omas von Aquin, Macias ‘pd ~ Dokumentation (19), 50 52