LIBERALNA TEOLOGIJA

- Adolf Harnack Bit kranstva 1900.

- Povijesna rekonstrukcija evanelja. Evanelje kakvo ga propovijeda ne navijeta Sina, nego
samo Oca. Samo se povijesnim putem dolazi do odgovora na pitanje: to je kranstvo? i
tako se shvati njegova bit.
- Ernst Troelitsch Apsolutost kranstva 1902.
- Predstavlja se kao nova apologija kranstva razraena po historicistikoj metodologiji.
Donosi nacrt povijesno-komparatistike apologetike koja donosi zakljuak o kranstvu kao
normativnoj religiji.

- Ova dva djela su meu najglasovitijim djelima liberalne teologije. Znaajke liberalne teologije su:

a) strogo prihvaanje povijesno kritike metode i njezinih rezultata;

b) revitaliziranje crkvene dogmatske tradicije, napose njezine kristologije;

c) preteno etiko tumaenje kranstva.

DIJALEKTIKA TEOLOGIJA

- Izlaskom DRUGOG IZDANJA Barthove Poslanice Rimljanima 1922. poinje se razvijati

dijalektika teologija. U tom djelu Kraljevstvo Boje nije vie sila koja pokree svijet nego
neto posve Drugo. Tvrdi da je jedini prohodan put onaj koji dolazi od Boga k ovjeku, a zove
se Isus Krist. Ako je opravdanje pozitivan odnos izmeu ovjeka i Boga, onda je oo justificatio
fornesis, opravdanje koje je poroglasio Bog. ovjekova povijest je povijest grijeha i smrti.
- Friedrich Gogarten je u asopisu Kranski svijet 1920. izdao tekst Izmeu vremena iji je
naslov 1922. predstavljao novi teoloki smijer dijalektika teologija. U asopisu sudjelovali:
Karl Barth, Friedrich Gogarten, Eduard Thurneysen, Geog Merz, Brunner i Bultmann.
Predstavnici dijalektike: Gogarten, Brunner, Bultmann, Bouillard, Furst.

- Dijalektika se teologija moe uzeti u dvojakome meusobno usklaenom znaenju:

a) Objava ima dijalektiku strukturu, budui da sadri elemente koji se meusobno iskljuuju: Boga i
ovjeka, vjenost i vrijeme, objavu i povijest;

b) posljedino i teoloki iskazi moraju slijediti dijalektiku metodu, tj moraju izrazit afirmaciju i
negaciju.

- Gogarten prvi postavlja problem teoloke antropologije.

- Brunner je pokuao nai dodirnu toku izmeu Boje rijei i drugih religija i filozofije. Postavlja -
problem naravne teologije. (Gog i Bru razjebali sve)

- Bultmann se poeo bavit egzistencijalizmom pod utjecajem Heideggera.

- Furst je sabrao poslijednje dokumente koji svjedoe o raskolu dijalektike teologije pod naslovom
Dijalektika teologija u asu razilaenja i kunje od 1933. do 1936.. RAT JE PRED VRATIMA!!!!

- Crkvena dogmatika (Barthova) smatra se teolokom sumom XX. st. pisana je 1932. Dvije crte koje je
obiljeavaju su analogia fidei i kristoloka koncentracija. Promjena teorijske linije Barthove teologije
saima se ovako: U dijalektikom razdoblju Poslanice Rimljanima vrijede tvrdnje: a) Bog je Bog, a ne
svijet; b) Svijet je svijet, a ne Bog i nema puta koji vodi od svijeta k Bogu; c) ako se Bog susree sa
svijetom onda je taj susred Krisis . U razdoblju dogmatike su sljedee tvrdnje: a) Bog je Bog, ali je bog
za svijet; b) Svijet je svijet, ali je svijet koji Bog ljubi; c) Bog se susree sa svijetom u svojoj rijei tj u
Isusu Kristu.

DEMITOLOGIZACIJA

- Bultmann je kriv. Raspravu o tome otvara na sastanku Evangelikog teolokg drutva i to

postaje najvanija teoloka rasparva 20. st. Bultmann je uvjeren da je sav novozavjetni
diskurs mitoloki, te se kao takav vie ne moe predlagati dananjem ovjeku.
- Demitologizacija ima dvostuku zadau: negativnu kritika slike svijeta koja se izraava u mitu
i doljedno one mitske slike svijeta koja svoj izraz ima u Bibliji; pozitivnu kao razjanjenje
prave nakane mita i stoga takoer prave nakane biblijskih spisa. Kritika i razjanjenje
isprepliu se u hermeneutikoj zadai. Demitologizirati znai interpretirati, dati antropoloku
ili egzistencijalnu interpretaciju Novog zavjeta tako da izvan mitske predodbe stavi presuda
ili definitivna rije koju Bog izgovara u Kristu.
- Bultmann 1941. izdaje Ivanovo evanelje i 1953. Teologiju Novog zavjeta.

BULTMANN

- Bultmannove najvanije djelo su etiri knjige pod naslovom Vjerovati i razumjeti 1933.
1965. Preuzeo je od Heideggera egzistencijalistiku filozofiju.
- Bultmannova je teologija dosljedna primjena egzistencijalnog tumaenja na sredinje
navjetaje Novog zavjeta.

HERMENEUTIKA TEOLOGIJA

- Utemlejitelj moderne hermeneutike je Frierich Schleiermacher. Napisao je O studiju

teologije 1811. On uspostavlja hermeneutiku kao umijee razumijevanja tekstova.
Hermeneutika je dio umijea miljenja.
- Istaknuti ljudi: Dilthey (Izvor hermeneutike 1900.), Heidegger, Gadamer, Paul Ricoeur
- Ebernhard Jungel definira Barthovu hermeneutiku (teoloka hermeneutika) kao
hermeneutiku Objave, a ne znaenja, dok Bultmannovu hermeneutiku (egzistencijalna
hermeneutika u dijalogu s egzistencijalnom analitikom 1. Heideggera) definira kao
hermeneutiku koja ispituje biblijski tekst da bi on razotkrio svoje znaenje za ljudsku
egzistenciju.
- Nova hermeneutika iz toga naziv se iri od 1959. poslije Bultmannovska hermeneutika
glavni predstavnici su Bultmannovi uenici Fuchs i Ebeling.
- Fuchs je napisao prvi vaan tekst onoga to e se nazvati 'Nova hermeneutika' pod imenom
Tubingenska hermeneutika (1954.), a kasnije je objavio nastavak pod imenom Marburka
hermeneutika (1968.). Hermeneutika je za njega nauk o jeziku vjere. Za njega kranstvo
poetaka treba biti shvaeno prije svegakao jezini fenomen ono se raa iz teksta Novog
zavjeta i s njime se raa novi jezik u kojem se izraava novo shvaanje egzistencije.
- Gerhard Ebeling je napisao saeto napisanu natuknicu Hermeneutika u treem izdanju
Evangelike teoloke enciklopedije 1959. Taj tekst je pridonio poznavanju novog teolokog
usmjerenja. Iste godine je odrao predavanje Boja rije i hermeneutika u kojem je
formulirao prve obrise programa hermeneutike teologije.

PAUL TILLICH

- Napisao je Sustavnu teologiju 1951. 1963. Koristi terminologiju teologije napada ija je
strategija metoda suodnosa. Kerigmatsku teologiju nadopunjava apologetskom teologijom
(answering theology) teologija koja daje odgovore. U toj Sustavnoj teologiji razvio je
METODU KORELACIJE - pristup istraivanja simbola kranskog otkrivenja kao odgovor
problemima ljudske egzistencije izazvanim suvremenom egzistencijalnom filozofskom
analizom.
DIETRICH BONHOEFFER

- Moda politika teologija (atentat na Hitlera). Odgovoran je za termin 'Teologija

nasljedovanja' tj. djelo Nasljedovanje 1937. i Zajedniki ivot iz 1939. U Nasljedovanju
akademska kristologija postaje praktinom kristologijom, a u zajednikom ivotu opisani su
elementi koji karakteriziraju ivot krana koji ive u radnoj zajednici. Teologija nasljedovanja
je zapravo preuzimanje odgovornosti u otvorenoj svjetovnoj stvarnosti. Poznato djelo Etika
objavljeno je posthumno 1949. Za njega je etiki ivot onaj koji je ivljen u odgovornosti.

SEKULARIZACIJA

- Sekularizacija ima dva znaenja: pravni i kulturalni. U pravnom znaenju oznauje prijelaz
osoba od klerikog u svjetovni stale ili prijelaz crkvenih dobara u svjetovno vlasnitvo. U tom
smislu bitne su dvije etape: a) Mirovni pregovori u Westfaliji 1648.; b) Zapljena i oduzimanje
crkvenih dobara za vrijeme Francuske revolucije i u Napoleonovsko doba. Kulturalno
znaenje oznaava proces oslobaanja kulturalnog ivota od crkvenog skrbnitva. U tom
znaenju sekularizacija pokazuje proces oslobaanja suvremenog svijeta od kranskog i
crkvenog skrbnitva (diskontinuitet). Moment kontinuiteta upuuje na doprinos kranstva
oblikovanju suvremenog svijeta i ostanak kranskih poticaja u suvremenom drutvu.
- Friedrich Gogarten 1953. ulazi u teoloku raspravu spisom Sudbina i nada suvremenog doba
, a sadraj spisa nosi podnaslov Sekularizacija kao tema teologije. Njegova teza glasi
Sekularizacija je utemeljena u biti kranske vjere, te je njezina legitimna posljedica.
Gogarten razlikuje dva razliita naina pojave sekularizacije: a) Sekularizacija je nuna i
legitimna pposljedica kranske vjere; b) sekularizam nije nita drugo doli izopaenost
sekularizacije.
- Harvey Cox, Svjetovni grad 1965. Svijet je postao ovjekova zadaa i odgovornost.
Suvremeni je ovjek postao kozmopolit, svijet je postao njegovim gradom, a grad se rairio
do te mjere da ukljuuje svijet. Proces u kojem se to dogodilo je sekularizacija. Povezuje izraz
sekularizacija s urbanizacijom. Sekularizacija oznauje sadraj ovjekove emancipacije, a
urbanizacija opisuje drutveni kontekst unutar kojeg se dogaa sekularizacija.
- U drugoj polovici 60ih godina 20. st. katolika se teologija suoava sa sekularizacijom.
Pastoralna konstitucija povezana sa sekularizacijom Gaudium et Spes II. Vatikanski.

TEOLOGIJA BOJE SMRTI

- Glavni akteri: Hamilton, Altizer i Jungel

- Bog je umro.

KATOLIKA I NOVA TEOLOGIJA (nouvelle theologie)

- Syllabus 1864.- Papa Pio XI. Izdaje listu zabluda o odnosu sekularizma, racionalizma,
modernizma itd u katolikoj crkvi. Postavio se problem odnosa izmeu dogme i povijesti,
znanstvene kritike i teologije.
- MODERNIZAM je pod udarom dvaju enciklika: Pascendi dominici gregis (Pio X.) i Pascendi
1907.god.
- Iste godine poinje djelovati nova teoloka kola u Le Saulchoiru koja e biti jedno od sredita
katolike obnove u 20.st. (nouvelle theologie)
- kola se zalagala za prihvaanje biblijske i povijesne kritike, Tomizam, otvorenost za
probleme vlastitog vremena.
- Predstavnici: Gardeil, Chenu i Congar (Le Saulchoir kola), a kasnije se pridruuju i Danielou,
de Lubac, Bouillard, von Balthasar i Teilhard de Chardin ( Fourviere kola).
- 1950. godine Pio XII. Objavljuje encikliku Humani generis nakon koje se teolozi novih kola
raspruju, no pontifikatom Ivana XXIII. stvari se mijenjaju na bolje.
HENRI DE LUBAC

- ''Katolianstvo'' 1938.god.- najvanije njegovo dijelo u kojem katoliku crkvu naziva

chatolica (obraa se svakom i cijelom ovjeku)

JEAN DANIELOU

- Djela: Misterij spasenja pogana (1946,), Misterij doaa (1948.), Ogled o misteriju povijesti
(1953.)- NAJVANIJE DJELO
- Prvi dio Ogleda: suoava se s problemima teologije povijesti; odnos izmeu svete povijesti ili
povijesti spasenja i svjetovne povijesti
- Drugi dio Ogleda: bavi se misterijama ili otajstvima te istie vane znaajke svete povijesti-
sinergizam, tipologiju i eshatologiju
- Trei dio Ogleda: razvija pravce kranske duhovnosti prema kljuu teologije povijesti te se
tako izdvajaju odluke koje kranin treba donijeti i duhovni stavovi koje treba zauzeti

MARIE-DOMINIQUE CHENU

- autor osporavane knjiice Le Saulchoir: teoloka kola (1937.)

- u njoj je predlagao ''obnovu teologije'' te je knjiica stavljena na popis zabranjenih knjiga kao
izraz nouvelle theologie
- Chenu nabraja teoloka mjesta in actu za nauk milosti o utjelovljenju i otkupljenju: nove
dimenzije svijeta u pokolonijalno doba, pluralizam ljudskih civilizacija, problem ponovnog
stjecanja duhovnih bogatstva Istoka, ekumensko gibanje, omasovljavanje ljudi i socijalna
vrenja, ukljuenost laika u crkvu... Koristi izraz ''znakovi vremena'' (signa temporum) koji
preuzima Papa Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris 1963.godine. Isti taj izraz ulazi i u
pastoralnu konstituciju Gaudium et spes 1965. godine.

ROMANO GUARDINI

- Uvodi termin Weltanschauung- promatrati svijet, stvari, ovjekova djela, ali initi to kao
kranin svjestan svoje odgovornosti. Weltanschauung je kao nazor na svijet okrenut prema
cjelokupnosti bia i vrijednosti te se u tome razlikuje od znanosti
- Vodio pokret mladih ''ivi izvor''
- Djelo: Smisao Crkve 1922.godina.

HANS URS VON BALTHASAR

- Djela: Osvrt 1965.godina, Samo je ljubav vjerodostojna 1963.; Poruiti bedeme 1952.; trilogija
TeoDramatika i TeoLogika 1961.-1987.
- Razvija teoloku estetiku koja preuzima estetski kriterij iz same objave; to je ono in se objave
same, njen predmet i lik koji zrai ljepotom koja je sama u sebi opaljiva i koja zahvaa onoga
koji je opaa.
- TeoDeamatika- nije neki predmet za promatranje ve je to Boje djelovanje u svijetu i na
svijet, stoga se ono moe razumjeti samo djelujui. Kut TeoDramatike jest etika dobroga koju
Boji ulazak u svijet nudi kao milost ili ljubav ukljuivanjem ovjeka u Kristovo poslanje.
- Infernalistika linija, Teologija transcendentala

KARL RAHNER

- Djela: Teoloki spisi (1954.), Sluatelji rijei (1941.), Osnovni teaj vjere (1976.), dugi i vaan
razgovor Milost kao sredite ljudske egzistencije (1974. prigodom 70-og rokasa),Teologija i
antropologija (1966.).
- TRANSCEDENTNO-ANTROPOLOKA METODA: Rahner predlae da se u teologiji primjeni
antropoloki pristup koji bi polazio od ovjekova samoiskustva pitajui kako bi se kranska
istina mogla uskladiti s njime. To je postupak koji je nudan za prevladavanje postojee
razlike izmeu objave i ljudskog iskustva.
- BITNO!!!!!!!--> U ovjekovom iskustvu treba razlikovati to je a priori a to je a posteriori.
Svijet ljudskog iskustva jest a posteriori, kategorijalan. Njega podupire jedno a priori- neto
to je samim ljudskim postoja njem unaprijed dano; to je ono transcendentalno. Sadraj
ljudskog iskustva jest neto to je a posteriori i kategorijalno; uvjet mogunosti takvih
iskustava jest a priorna i transcendentalna dimenzija. Transcendentalnost je apriorna
struktura ljudskog duha.
- NADNARAVNI EGZISTENCIJAL- milost je zbiljnost koju Bog daje u dijaloki slobodnu odnosu
te je stoga nezasluena i nadnaravna. No milost je istodobno stvarnost kojaje u spoznaji i
slobodi ponuda kao prihvaenost ili odbijenost. (nekaj je tu zbrljano provjerite ak vam se
da).Pojam milosti kao nadnaravnog egzistencijala sa sobom donosi dva elementa: a) milost je
nadnaravna, nezasluena i besplatno dana kao Boje samopriopenje njegovu stvorenju; b)
ona je ujedno uvijek dana samim ljudskim postojanjem tako da tvori ono to je apriorno i
transcendentalno te prati povijesno postojanje i to je aposteriorno u ivotu ovjeka
obiljeavajui ga dubinski i su-odreujui njegove odluke.
- ANTROPOLOKI OBRAT U TEOLOGIJI- na programskom predavanju u Chicagu; Teologija i
antropologija (1966.) Rahner zakljuuje da se treba na svekoliko teoloko nauavanje
primjeniti transcendentalno-antropoloka metoda tako da se za svaku toku nauka moe
odrediti odgovarajua antropoloka toka.

TEOLOGIJA POVIJESTI

- Glavni akteri: O.Cullmann, J.Danielou, W.Pannenberg

- OSCAR CULLMANN: teologija povijesti spasenja
- Krist i vrijeme (1946.)- spasonosni su dogaaji kairoi, prikladna vremena, koja je Bog izabrao
za svoje djelovanje u ovjekovu korist, a njihovo je ispreplitanje uzlazni vremenski pravac koji
proistjee i uzlazi od stvaranja pa sve do paruzije koja tvori povijest spasenja. Krist je sredite
uzlaznog pravca-on je kairos u kojem se ispunjava prijanje vrijemei gdje se odluuje o
svekolikom buduem vremenu.

ESHATOLOGIZAM I INKARNACIONIZAM

- Jean Danielou: Ogled o otajstvu povijesti (1953.)- neki poetak

- Poeli se klat, postojale dvije struje: a) pod utjecajem Barthove teologije isticala Boju
transcedenciju te je zastupala diskontinuitet izmeu ljudskog napretka i kraljevstva Bojeg.
Kraljevstvo Boje je ESHATONSKO posve besplatno i niim zaslueno; b) inkarnacionistika u
dijalogu s marksistikom povijesti. Zainteresirana pokazati kako zemaljske vrijednosti, plod
ljudskih napora, mogu biti prihvaene od Boje milosti u sadanjoj ekonomiji inkarnacije kao
priprema i oekivanje Kraljevstva. Akteri ove struje: Dominique Dubarle; Gustave Thils
(Teologija zemaljskih stvarnosti 1946.-1949.), Bruno de Solages.
- Pastoralna konstitucija Gaudium et spes sadri smjernice koje definiraju odnos crkve i svijeta
kao umjereni inkarnacionizam

OBJAVA KAO POVIJEST

- Poetkom pedesetih godina 20.st. na Evangelikom teolokom fakultetu u Heidelbergu

utemeljen je krug mladih teologa poznat kao ''heidelberki krug''. Krug se bavio poimanjem
teologije povijesti. Imali neki teoloki skup pod naslovom Objava kao povijest (1961.) i
suraivali su u tome Rendtorff, Wilckens, Rendtorff a Pannenberg je napisao briljantni uvod
i zakljunu sintezu pod nazivom Dogaaj spasenja i povijest (1959.).
 - Taj super tekst pisan Pannenbergovim perom je privukao gro pozornosti i smatrao se novim
poetkom na podruju evangelike teologije. Teza teksta je objava kao povijest; Bog se
objavljuje neizravno posredstvom svojih zahvata u povijesti meu kojima uskrsnue IK-a tvori
objaviteljsku povijesnu injenicu. OBJAVA KAO POVIJEST!

TEOLOGIJA NADE

- MOLTMANN Teologija nade (1964.)

- Prvenstvo nade: u kranskom ivotu prioritet pripada vjeri a primat nadi. Nada jest
nerazdvojivi pratilac vjere i daje vjeri sveobuhvatan obzor Kristove budunosti. Prius i Primat
su izrazi koje je prvi upotrijebio Ernst Bloch a koje Molti koristi u svojoj argumentaciji. Molti
tvrdi da prioritet pripada vjeri, a primat nadi.
- Molti trilogija: Crkva u snazi duha (1975.), Teologija nade (1964.), Raspeti Bog (1972.)

POLITIKA TEOLOGIJA

- Glavni akteri: Metz, Moltmann i Dorothee Solle

- Politika teologija je spomenuta kao izraz iz Metzovih usta. Taj izraz je oznaavao prvu
izradbu novog teolokog nacrta (1965.-1968.). Politika teologija ima dvostruku zadau:
negativnu i pozitivnu. a) negativna: u tome da politika teologija bude ispravak sklonosti
teologije prema shvaanju da je religiozno podruje privatna stvar pojedinca, te da mora
djelovati u smislu deprivatizacije. b) pozitivna: u tome da formulira eshatoloku poruku
kranstva inajui u vidu uvjete aktualnog drutva.

TEOLOGIJA OSLOBOENJA
Glavni akteri:Gustavo Gutierrez, Leonardo Boff, Hugo Assman

RAZDOBLJA:
1.faza pripreme(1962-1968)od poetka Drugog vatikanskog sabora s njegovim programom
posadanjenja do dure konfeencije Medellinu, kojojm je latinoamerika Crkva prihvatila Sabor.
2.faza oblikovanja(1968-1975) od konf. U Medellinu, gdje su ve na rasopolaganju glavne teoloke
studije u novoj prespektivi,i u kojoj s konferencijom u Detroitu (1975) latinoameriki teolozi
osloboenja dolaze u prve doticaje s drugim oblicima teologije osloboenja ( crnaka, feministika..)
- druga faza dijeli se na:
a) razdoblje oblikovanja u uem smislu (1968-1972) od konferencije u Medellinu do 1972 kojem
teologija osloboena gubi poetni zanos tj. otkriva politiko doba suanjstva, razboritosti
b)preuzimanje teme suanjstva i progonstva (1972), koja je jasno izraena u djelu Leonarda Boffa
Teologija suanjstva i osloboenja(1975.)
3.faza satavnog sreivanja ( od1976.) u kojoj teologija osloboenja razmilja o vlastitoj metodi i u
novoj prespektivi sustavno promilja glavne teme teologije (kristologije i ekleziologije) i kad se
ustanovljenjem Ekonomskog udruenja teologa Treega svijeta- ASETT/EATWOT, 1976.) teologija
osloboenja ukljuje u iri kontekst teologije Treega svijeta.

GUSTAVO GUTIERREZ- postavio prvi nacrt teologije osloboenja, na predavanju u Chimboteu(Peru) u

srpnju 1968. Nekoliko tjedana prije konferencije u Medellinu (24. Kolovoz- 6. Rujna 1968.)
To predavanje objavljeno je pod naslovom Hacia una teologia da la libertacion (1969.) iz koje
kasnije nastaje teologija osloboenja, koja se u prosincu 1971. pojavljuje u Limi i oznauje prvo
sustavno djelo teologije osloboenja.
LEONARDO BOFF- Jesus Cristo Libertador srpanj 1972.
definicija teol. osloboenja: teologija osloboenja dake znai, kritiko razmiljanje o ljudskoj praksi u
svijetl Isusove rakse i zahtjeva vjere.
Teologija osloboenja nastaje prije konferencije u Medelinu i nadahnjuje njezine dokmente o
Pravednosti i o Miru, konferencija u Medellinu je osigurala mjesto u Crkvi, ideji osloboenja i teologiji
osloboenja. Tema konferencije bila je Crkva u sadanjoj probrazbi Latinske Amerike u svijetlu
Sabora.

Trea konferencija latinoamerikih biskupa u Puebli (27.sijeanj 13. Veljae 1979.)

Tema:Evangelizacija u sadanjosti i u budunosti Latinske Amerike jasna potvrda Medellinske
konferencije. Izjavljuje: Potvrujemo potrebu obraenja cijele Crkve na prvenstvenu opredjeljenost
za siromane, u svrhu postignua njihovog cijelovitog osloboenja.

HUGO ASSMAN- umjesto teologije osloboenja, koristi izraz Teologija poevi od prakse osloboenja.
To je teologija vjee koja djeluje, teologija desade( povijesna praksa) i sobre ( o povijesnoj praksi),
koja polazi od prakse i razmiljanja o praksi kranskih zajednica, razmiljanje koje prati zajednike
putove osloboenja.
1964. pojam osloboenja ulazi u latinoamerike crkvene dokumente i postaje nosiva kategorija nove
teoloke zamisli, postavlja novi kontekst i novu metodologiju kranskog razmiljanja o vjeri. Od tuda
polazi da je teologije osloboenja usko povezana sa sociolokom teorijom ovisnosti (tumaenje
drutvene stvarnosti u Latinskoj Americi), a teologija osloboenja je upotpunjuje drugim analizama
(npr nerazvijenost kultrnom smislu)

U teolokom pojmu osloboenja razlikuju se tri razine:

1) drutveno-politika razina (osloboenje potlaenih)
2)antropoloka razina(osloboenje za kvalitativno drukije dutvo, po mjeri ovjeka)
3)teoloka razina (osloboenje od grijeha, najdubljeg korijena svake nepravde i tlaenja)

etiri elementa govora teologije osloboenja:

1)Teologija osloboenja prije svega pretpostavlja prethodnu politiku, etiku i evaneosku
opredjeljenosti za siromane.
2)Teologija se osloboenja koristi drutveno-analitikim posredovanjem (T2-teologija osloboenja,
koristi se T1- govori o kranskoj objavi i spasenju)
3)Teologija osloboenja zahtijeva obnovljenu porabu hermeneutike posredovanja(odnosno tmai
Pismo i kranske predaje ne apstraktno, ve polazei od politikog i drutvenog stanja)
4)Teologija osloboenja tei prema praksi i zahtijeva paktino-pastoralno posredovanje

Razliita strujanja u teologiji osloboenja:

1)teologija polazei od pastoralne prakse Crkve- teologija osloboenja u irem smislu
2)teologija polazei od prakse latinoamerikih naroda, povlateni poloaj kolturnim oblicima
narodnog ethosa
3)teologija polazei od povijesne prakse, sabire glavne predstavnike, vanost drutveno-politikih
oblika osloboenja
4)teologija polazei od prakse revolucionarnih skupina,prevladava govor o revolucionarnom
politikom djelovanju kranskih grupa

Teologija osloboenja nastojala se razlikovati od teologije revolucije, koja je svoj prvi izlaz nalazila u
kontekstu konferencije Crkva i drutvo Ekumenskog vijea u enevi 1966.

JON SOBRINO- Kristologija koja polazi od Latinske Amerike. Nacrt koji polazi od nasljedovanja
povijesnog Isusa (1976.-1977.) ckrvena povijesna i trojstvena kristologija i najizraeniji kristoloki
nacrt u perspektivi teologije osloboenja
1974. Meunarodna teoloka komisija (MTK), predstavljena su 4 opirna izvjea u kojima se
teologija osloboenja ispitivala pod metodolokim i hermeneutskim (Karl Lehmann), biblijskim(Heinz
Schurmann), ekleziolokim(Olegario Gonzalez de Cardedal) i sustavnim(Hans Urs von Balthasar)
vidom. Rezultat toga je Deklaracija o Teologiji osloboenja (1977.) Bavi se pitanjem Ljudskog
promaknua i kranskog spasenja u teologiji osloboenja.

FEMINISTIKA TEOLOGIJA
PREDSTAVNICI: Mary Daly, Elisabeth Schussler Fiorenza,

Woman's Bible (1895. i 1898.) od kojeg su proizlazile dvije petpostavke, potrebno je preispitivanje
tradicionalnoa biblijskog tumaenja jer se a)Biblija rabi kao politiko orje protiv emancipacije ene;
Biblija je politika knjiga i jer se b) ta upotreba protiv ene moe opravdati injenicom da je i sama
Biblija izraz patrijarhalnog drutva i kulture; Biblija je patrijarhalna knjiga.

Zaklada Meunarodni savez Ivana Arka (1911.) jedan od prvih feministikih pokreta u katolikom
podruju cilj im je bio osigurati jednakost mukaraca i ena na svim podrujima.
Drugo vano razdoblje. (1956.-1965.) ene primljene u slubu pastora.
Drugi vatikanski sabor, skupina ena pod vodstvom Gertrude Heinzelmann, javno se obatila
saborskim ocima knjigom-proglasom Nismo vie spremne utjeti! (1965.)

TEMELJNI TEKSTOVI SUVREMENOG FEMINIZMA:

MARY DALY- Crkva i drugi spol 1968.
SIMONE DE BEAUVOIR-Drugi spol 1949.
BETTY FRIEDAN- Mistika enskosti 1963.
KATE MILLET- Politika spola 1969.
U marijanskoj 1954. Godini, prilikom slavljenja dogme o Bezgrenom Zaeu (1854.) posebni broj
asopisa L'Anneau d'Or predlagao je nacrt teologije ene

STRUJE FEMINISTIKE TEOLOGIJE:

1. Prva struja nalazi se iziito unutar biblijsko-kranske edaje i njezinih ustanova i nastkoji vriti
proroku slubu u drutvu, ali ponajprije u Crkvi. Glavna struja feministike teologije, potpuno
ostvaruje opu karakterizaciju koja je pethodno naznaena.( Letty Russelll, Rosemary Radford
Reuther, Elisabeth Schussler Fiorenza)
2.Druga struja obuhvaa ene koje vie nisu na pravcu biblijsko-kranske predaje, ve se kreu u
otvorenom, poslijekranskom, prostoru u potrazi za novim putovima doivljavanja vlastite
transcedencije. (Mary Daly- S onu stranu Boga Oca 1973., Peggy Ann Way)
3. Trea struja Religija Boice radi se o prelasku matrijarhata kao prvog, na prelazak patrijarhata
kao drugog, gdje vidimo kulturni napredak (Carol Christ, Naomi Goldenber, Ursula Krattinger)

ELISABETH SCHUSSLER FIORENZA Njoj na spomen 1983.

Predlae feministiku kritiku hermeneutiku koja ne polazi od patrijarhalnih tekstova da doe do
bitne nepovijesne i djeljive jezgre osloboenja, ve polazi od patrijarhalnih tekstova da doe do
njihova povijesnog i drutvenog konteksta gledom na teoloku feministiku rekonstrukciju kranskih
poetaka nova paradigma