Mary Jane Clark

1 NITKO NE ZNA ŽELEZNI
Cassie Sheridan ima sve što bi jedan reporter mogao poţeljeti:

visoki poloţaj u Washingtonu, karijeru u stalnom usponu i talent
koji svatko zamječuje.
Ali, tada radi katastrofalnu pogrešku. Odjednom joj karijera
propada, njezina vjerodostojnost postaje upitna i njezina joj
tinejdţerska kćerka pokazuje kako nije s njom provodila dosta
vremena, nego se uvijek i potpuno predavala poslu. KEY vijesti
njezina matična kuća sada ju je polako poćela odbacivati. Cassie
je poslana u Miami da tamo dočeka vrijeme kada će joj isteći
ugovor. Ali, u jednom malom gradiću na Floridi, ubojica
promatra…i čeka. Cassie Sheridan ima sve što bi jedan reporter
mogao poţeljeti: visoki poloţaj u Washingtonu, karijeru u stalnom
usponu i talent koji svatko zamječuje.
Ali, tada radi katastrofalnu pogrešku. Odjednom joj karijera
propada, njezina vjerodostojnost postaje upitna i njezina joj
tinejdţerska kćerka pokazuje kako nije s njom provodila dosta
vremena, nego se uvijek i potpuno predavala poslu. KEY vijesti
njezina matična kuća sada ju je polako poćela odbacivati. Cassie
je poslana u Miami da tamo dočeka vrijeme kada će joj isteći
ugovor. Ali, u jednom malom gradiću na Floridi, ubojica
promatra…i čeka.
1
ZAHVALE
U početku, postojala je samo zamisao u mojoj glavi o malom

dječaku koji metalnim detektorom nešto traţi na mekanom
pijesku Floride. Što je našao, nisam znala, niti sam uopće
razmišljala kamo će to otkriće voditi. Dobivši početnu ideju za
knjigu koju sada drţite u ruci, bila mi je potrebna pomoć u
realizaciji. Zahvaljujem svima onima koji su mi nesebično pomogli
kada sam trebala pomoć.
Paul Holmes, nezavisni redaktor, nije me začuđeno gledao kada

sam mu rekla nešto o mojoj nejasnoj viziji. Paul je razmišljajući
prolazio sa mnom kroz razdoblje stvaranja. Njegova podrška je
bila zapanjujuća.
Jim Murphy, izvršni producent CBS-ovih večernjih vijesti,

velikodušno je podijelio svoje iskustvo.
CBS-ov dopisnik Bobby Harlev došao me spasiti, ponovno, ovaj

put opisujući mi svoj posao u Miamiu.
Hvala i federalnim uredima za istrage koji su htjeli ostati

anonimni, ali i jednom specijalnom agentu koji je našao vremena
objasniti mi kako je raditi na FBI-ovoj listi bjegunaca.
Kako se rok za pisanje romana pribliţavao, Mary Catherine Ryan

mi je pomogla u daljnjem istraţivanju, kao i moja kćerka,
Elisabeth Higgins Clark.
Laura Dail učinila je pisanje knjige mnogo zabavnijim »poslom«

nego što bi to ikad mogao biti. Ne mogu traţiti više od sposobne
agentice, sada i dobre prijateljice.
Kada smo kod tema o poslu i prijateljstvu, Colleen Kenny je ušla

u moj ţivot prije mnogo godina kada je čuvala moju djecu. S
vremenom mi je postala prijateljica, a sada je pravi web majstor,
pokazujući svoje znanje na www.maryaneclark. com.
Doprinos Jennifer Endelin je neopisiv. Znam da sam sretna što

imam tako talentiranu i kreativnu redaktoricu. Jenn je mogla
prstom pokazati gdje je priča trebala više zapleta i njezine stručne
2
sugestije su roman NITKO NE ZNA sigurno učinile boljim za

čitatelje. Ne mogu joj dovoljno zahvaliti koliko se angaţirala za
ovaj projekt, pogotovo kada je napravila koncept za naslovnu
stranicu koju je kasnije umjetnica Anne Twomey dovela do
savršenstva.
Na kraju, da me Jane i Bennett Willis nisu upoznali s ljepotom

Sarasote, ne bih iz prve ruke znala ništa o toj lokaciji, mjestu
gdje moje drago dijete nalazi nešto u pijesku. Mojoj teti Jane i
tetku Bennettu, i mojoj obitelji i prijateljima, NITKO NE ZNA gdje
bih bila bez vas.
Mary Jane Clark
NITKO NE ZNA
PROLOG
Utorak, 19. veljače
Bojala se toga još od vremena kada je bila dovoljno stara da

shvati što je to. Sve ţene su se bojale. Bilo je brutalno,
destruktivno i uopće uţasno pomisliti na to.
Silovanje je bilo sve to, ali ne i federalni zločin.
Nešto tu nije bilo u redu. Dopisnica KEY vijesti Cassie Sheridan

čekala je početak konferencije za novinare, ali već je saznala od
svog izvora iz FBI-a da je silovatelj već pribiljeţen Listi bjegunaca.
Neobično, pomisli Cassie gledajući Pamelu Lynch, koja je stajala

u sivom, strogo poslovnom odijelu, zauzimajući poloţaj na podiju
pune dvorane za konferenciju, u zgradi J. Edgar Hoovera.
Direktor je uvijek bio poznat po tome što najavljuje nova izdanja
omraţene Liste deset najtraţenijih, ali lista bjegunaca nije
dobivala istu paţnju. Zašto se sada prva FBI-ova direktorica mora
sama suočiti sa novinarima?
Pamela Lynch polako prijeđe prstima kroz svoju kratko ošišanu,

sivu kosu i pročisti grlo kao da kralj novinara zasjeda.
- Dobar dan svima - počela je, gledajući direktno u publiku.
3
— FBI je shvatio koliko javnost moţe pomoći u pronalasku

bjegunaca. Otkad je uspostavljena Federalna organizacija za
istraţivanje Liste deset najtraţenijih, a to je bilo prije pedeset
godina, pribliţavamo se brojci od petsto uhićenih. Za gotovo
četvrtinu od njih zasluţni su građani i njihova suradnja.
Cassie je pisala bilješke u svoju biljeţnicu dok je direktorica

nastavljala.
- Kriteriji za odabir su vrlo jasni. Prvo, osoba mora imati dugačak

dosje počinjenih teških zločina , ili mora biti smatrana osobito
opasnom za društvo. Drugo, FBI mora biti siguran u to da će
javnost biti od pomoći u privođenju bjegunca.
Lynch zastane da uzme čašu vode koja je bila pripremljena za

nju. Kako je direktorica podigla čašu ustima, Cassie, koja je
sjedila u prvom redu, primijetila je kako Pameline ruke
podrhtavaju. Ona ne moţe nikako biti nervozna zbog ovoga, ili
moţe? Pamela Lynch je bila poznata po tome da ima ţivce jake
kao čelik. Cassie ju je gledala mnogo puta kada se sama
suočavala s bezbroj pitanja o terorizmu i napadu na rad FBI-a.
Zašto bi Pamela Lynch bila nervozna na rutinskoj konferenciji za
novinare?
- Ne raspolaţemo slikom osobe koju traţimo, ali uvjeravam vas,

kada budemo raspolagali, u slučaju da ne bude priveden, odmah
ćemo ga staviti na Listu deset najtraţenijih. Kao što znate,
nijedan bjegunac nije smješten na Listu deset najtraţenijih bez
slike.
Nisam to znala, pomisli Cassie.
- Danas molimo za nacionalnu suradnju, za pomoć FBI-u u

pronalaţenju novog, za nas još nepoznatog člana FBI-ove Liste
bjegunaca. Zovemo ga Emmett Doe. Ovi crteţi koje ćete vidjeti
napravljeni su na temelju opisa koje su nam dale neke ţrtve
njegova zločina.
Dok je Lynch pričala, pomoćnici su donijeli dva crteţa. Prvi crteţ

je bio umjetničko djelo ljudskog lika, a drugi je prikazivao lice
4
klauna. Novinari su počeli mrmljati gledajući taj groteskni,

pretjerani crteţ.
- Emmett Doe je okrivljen za krađe automobila i silovanja u

Louisiani i Floridi. Smatra se naoruţanim i izrazito opasnim.
Molimo svakoga tko ima ikakvu informaciju o ovoj osobi, neka
kontaktira lokalni FBI-ov ured ili, ako se nalazi izvan zemlje, neka
kontaktira najbliţu američku ambasadu ili konzulat.
Ruke su se podigle u publici.
- Da, - rekla je Lynch, prstom upirući u CBS-ova dopisnika koji

je sjedio odmah pokraj Cassie.
- Dobiva li se nekakva nagrada?
Direktorica je potvrdila. - FBI nudi nagradu čak do pedeset tisuća

dolara za informaciju koja bi dovela do izravnog uhićenja
bjegunca.
- Naveli ste boju očiju kao plavu i kao smeđu, što to treba
značiti? — upitao je drugi novinar.
- Dvije ţrtve kaţu da njihov napadač ima plave oči. Treća ţrtva
kaţe da ima smeđe. Tako da nismo zapravo sigurni koju boju
očiju ima napadač.
Cassie je podigla svoju biljeţnicu u zrak. Pamela Lynch ju je

pogledala direktno u oči.
- Koje detalje nam Vi moţete dati o silovanjima? Lynch zamahne

papirima. - Prošlog studenog silovao je mladu ţenu iz Miamia.
Napao je opet početkom ovog mjeseca u New Orleansu. Kao što
znate, silovanje je zločin, ali nije federalni napad. Tako da,
zapravo, silovanja nisu razlog zbog kojeg je Doe na listi. Ĉinjenica
je da je Doe opasan za društvo i mislimo da nam javnost moţe
pomoći da ga uhvatimo.
Cassie je postavila nezgodno pitanje. - Hoćete li nam objasniti

svrhu ovih skica?
5
- Hm... ah, da - odgovorila je. - Ţrtve su opisale čovjeka srednje

visine i građe, koji je nosio šarenu masku koju vidite na crteţu.
Lynch je uperila prstom prema klaunovom plakatu. — Crtači FBI-

a su se trudili dokučiti kako bi ta osoba mogla izgledati bez
maske, i to je ono što su postigli.
U publici, dopisnik CBS-a nagnuo se prema Cassie i šapnuo joj

na uho.
- Lijepo zagonetno lice.
Cassie se sloţila. Na tom maskiranom licu sa plakata nije bilo

ničega što bi moglo nešto govoriti.
- Moţete li nam opisati način na koji napada svoje ţrtve?
Pamela je otpila još jedan gutljaj vode, zatim odgovorila. — Sve tri
ţrtve su napadnute u svojim kućama, noću, nakon što su otišle
spavati. Napadač ih je vezao i začepio usta njihovim rubljem.Tada
ih je, prijeteći noţem, silovao. Nakon toga, uzimao je ključeve
njihovih automobila, koje smo poslije nalazili na gradskim
aerodromima.
Novo pitanje: - Koliko je uobičajeno prerušavanje silovatelja?
- Nije uopće uobičajeno. Naša sluţba za proučavanje ponašanja

silovatelja u Quanticu zaključila je da se serijski silovatelji
nemaju običaj prerušavati. Pokušavamo zaključiti što ovom
napadaču znači prerušavanje u klauna.
NITKO NE ZNA
Prošlo je pet sati poslije podne kada je New York konačno odobrio
montiranje Cassine reportaţe. Snimljenu kazetu je odnijela
redaktoru i producentu da oblikuju priču, dok je ona za to
vrijeme otišla natrag u svoj ured nazvati FBI-ov Ured za
obavještavanje novinara.
- Na listi ste, gđo Sheridan — rekla je tajnica s blagom dosadom

u glasu.
6
- Ovo je već treći put što zovem. Molim Vas, prenesite mu poruku
da mi se javi prije nego što otputujem.
- Razumijem, gđo Sheridan. Prenijet ću mu Vašu poruku.
NITKO NE ZNA
U šest sati poslije podne, Cassie je sjela na stolac za šminku gdje

su je uređivali za njezino javljanje uţivo iz studija. Stilisti su joj
pravili frizuru kada je na vratima ugledala ogromni lik Yelene
Gregory.
— Našla sam nekog drugog za ručak — rekla je predsjednica

vijesti sa smiješkom.
- Ţao mi je,Yelena, - ispričavala se, totalno posramljena zato što

je zbog konferencije za novinare po treći put morala otkazati
njihov sastanak na kojem su trebale razgovarati o Cassienom
premještaju na glavnu televizijsku informativnu emisiju. Nadam
se da ćemo uspjeti nešto smisliti.
Yelena uđe u sobu gdje se nalazila Cassie i priđe njezinom stolcu.

— Nakon emitiranja moram se vratiti u New York. — Kada je
vidjela razočaranje na njezinom licu, pogladi je po ruci. - Ništa ne
brini, Cassie. Sve će biti u redu. Business Affairs kontaktirat će
tvog agenta. Ţelimo te u emisiji Hourglass.
Cassie je otišla do sobe za montaţu i pregledala cjelokupni

materijal. Sve je bilo dobro napravljeno, pokrivajući sve vaţne
dijelove priče. Ali, petnaestogodišnje novinarsko iskustvo joj je
govorilo da u toj priči ima još nešto. Naučila je vjerovati svojim
instinktima.
Vrijeme emitiranja priče je bilo određeno u drugom bloku vijesti,

nakon prvih reklama. U šest sati i petnaest minuta, dok je Eliza
Blake montirala emisiju Evening Headlines u NewYorku, Cassie je
ponovno pokušala dobiti FBI. Nije više zvala Ured za
obavještavanje novinara, nego svog prijatelja, specijalnog agenta
Willa Claytona.
7
— Istječe mi rok,Will, a Ured za obavještavanje novinara mi se ne

javlja. Moram znati što je danas poslije podne bilo sa Pamelom
Lynch?
— Kako to misliš?
— Ma daj,Will. Moram otputovati. Direktori inače ne objavljuju

takve stvari, a Pamela je podrhtavala poput lista na vjetru.
— Ona je osobno umiješana u to, Cassie.
— Što znači? Nastala je tišina.
— Ma daj,Will. Što to treba značiti?
— Pretpostavljam da će se saznati prije ili kasnije.

Iznenađen sam što to još nitko kod vas nije otkrio — likovao je
Clavton.
— Što? Što će se saznati? — poţurivala je Cassie.
— Nisi to čula od mene.
— Dobro. Nisam čula od tebe. O čemu se radi?
— Koliko je imala godina?
- Dvadeset jednu. Bila je apsolventica na fakultetu Lovola u New

Orleansu
NITKO NE ZNA
— Ne vidim razlog zbog kojeg ne bismo trebali napraviti

reportaţu, Cassie — rekao je izvršni producent Range Bullock iz
Fishbowla u New Yorku. —Jedna ţena na najvišem poloţaju za
provođenje zakona u zemlji iskorištava taj poloţaj kako bi riješila
vlastite probleme. To je velika vijest. Da li bi takav postupak bio i
za svaku drugu američku obitelj?
— Da li bi svaka druga, normalna američka obitelj dopustila da

joj kćerku prepoznaju kao ţrtvu silovanja? -nastavljala je Cassie,
negodujući na samu pomisao o spominjanju Maggie Lynch u
eteru.
8
Range je ubacio tableticu u usta. — Ovo nije normalan slučaj.

Ĉak i da taj čovjek pripada na Listu bjegunaca, njegova ţrtva je
kćerka direktorice FBI-a,a to je glavna priča.
— Osjećam da to neće baš dobro završiti, Range.
— Svi mislimo tako, Cassie. Ali to je vijest koja će biti udarna.

Ako nećemo mi, druge televizijske kuće će objaviti, čim se
dokopaju priče.
U Washingtonu, Cassie je spustila slušalicu. Gledatelji i rejting,

razmišljala je. Uvijek se sve svodi na to. Borba za bolji rejting i za
što većim profitom od reklama. Sada je veljača, uspavani period,
kada je emisija Evening Headlines najviše usredotočena na
privlačenje što većeg broja gledatelja.
Poţurila je u studio i skliznula u svoju fotelju. Dolazeći do daha,

stavljala si je na kragnu od jakne mali mikrofon i gospođa Elizu
Blake na monitoru. Razmišljala je što bi rekla da se sada kamera
okrene prema njoj. Nakon zadnje scene Cassine video reportaţe,
oči su joj gledale direktno u tamnu leću i tada je počela pričati.
— Neobično je za direktoricu FBI-a što osobno najavljuje tko

sljedeći dolazi na Listu bjegunaca, ali ne i za Pamelu Lynch. KEY
vijesti su saznale razlog. Njezina kćerka jedinica, Maggie, jedna je
od ţrtava napadača prerušenog u klauna.
Cassie nije mogla zaspati. Slušala je Jima kako diše na drugoj

strani kreveta. Nakon ovakvog dana jednostavno je bila
preumorna čak i za spavanje. Uspjela je dobiti ekskluzivnu
informaciju o Pameli i Maggie Lynch. Na sve to, Range je nazvao iz
New Yorka pun pohvale.
Još vaţnije, odlazila je u New York postati glavna zvijezda emisije

Hourglass. Unatoč tomu što Jim i Hannah nisu bili oduševljeni
kada im je rekla vijest, uvjeravala je sama sebe da će to ipak
prihvatiti. Mislila je da će im ublaţiti udarac puno veća plaća koju
će dobivati. Jim čak ne bi morao niti raditi, osim ako ne bi sam
ţelio. Mogao je više vremena posvetiti pisanju, a Hannah bi našla
nove prijatelje.
9
Prilike poput ove bile su jako rijetke. Ĉak i kada bi to uvjetovalo

odvajanje od obitelji, Cassie bi i dalje ţeljela taj posao.
Preseljenje u NewYork bi moglo biti zdravo za brak, razmišljala je.

Novi početak u novom gradu. Moţda će ih to primorati da opet
ovise jedno o drugome.
Kao u stara vremena.
Cassie je zatvorila oči, ţeleći da joj dođe san.
Zvonjava telefona poremetila je tišinu mračne sobe. Posegnula je

za telefonskom slušalicom, nadajući se da neće probuditi Jima.
— Halo? - šapnula je.
— Cassie? Steve Wagner je. -Da?
— Ţao mi je što sam te probudio, ali mislim da bi trebala znati.

Maggie Lynch je noćas skočila s prozora majčina apartmana.
Utorak, 15. kolovoza
Brod se ljuljao, umirujući je, dok je gledala svoju manikiranu

ruku u zraku, diveći se novom prstenu koji je svjetlucao s
njezinog prsta. Rubin u kombinaciji sa zlatom savršeno se
uklapao u kombinaciju s njezinim lakom za nokte.
Merilee je prepoznala ime na kutijici prstena. Najskuplje mjesto u

gradu. Sigurno je puno potrošio za ovaj prsten. Bilo joj je jasno da
je bio zaluđen njome, točno onako kako je ona i htjela.
Ĉekala ga je na palubi i sanjarila, gledajući svjetla kako bljeskaju

s obale, pjevušeći melodiju za koju se nadala da će ju učiniti
bogatom. Imala je velike planove. Hit pjesma, komadić akcije u
Desire Productions i dobro stojeći muţ, bili su njezini prioriteti za
stvaranje budućnosti.
Što li radi tamo dolje tako dugo?
Otišla ga je potraţiti, tiho otvarajući klizna vrata.
10
- Što radiš, šećeru? - rekla je prije nego što je uspjela vidjeti

njegov zastrašujući odraz u malom ogledalu koji je visio iznad
umivaonika. Bijeli puder mu je prekrio lice, a plavo sjenilo
okruţivalo smeđe oči.
Uhvaćen, pribliţio joj se licem, a ona se naglo odmaknula s

izrazom gađenja. Zubi su mu izgledali ţuti u kontrastu s crveno
našminkanim usnama dok ju je pokušavao uvjeriti da je sve u
redu.
Ali ovo je bilo krivo. Ništa nije bilo u redu.
Kakav je on bolesni luđak? Ĉovjek koji je sada stajao ispred nje

sigurno nije onaj kojega je mislila da poznaje. Ovaj čovjek je očito
imao svoju stranu za koju ona nije znala. Uvrnutu, poremećenu
naviku. Morala je pobjeći.
Merilee mu je okrenula leđa i počela se penjati na palubu,

osjećajući da je slijedi. Razmišljala je da bi trebala skočiti u
mračnu vodu, ali obala je bila daleko, a ona nije znala plivati.
Bila je uhvaćena u klopku.
Pošto nije imala nikakvog drugog izbora, okrenula se prema

njemu i uzviknula.
— Makni se od mene, luđače bolesni.
Kada je prišao bliţe, oči su mu isijavale bijesom zbog tih grubih

riječi.
Snaţno ju je udario šakom u glavu tako da ju je udarac bacio u

ogradu broda. Tresla je glavom, očajnički pokušavajući razbistriti
um, kada je klaun došao do nje i zgrabio je.
PONEDJELJAK, 19. KOLOVOZA
POGLAVLJE 1.
Vincent je treptao svojim smeđim očima, uporno se

prilagođavajući ranom jutarnjem svjetlu koje se uspjelo provući
11
između prozorskog okvira i zastora. Prvo što je čuo, bilo je ugodno

brujanje klima uređaja. Drugo što je čuo, bilo je bratovo
kašljanje.
Vincent je odbacio pamučni prekrivač i sjeo. Potom je zabacio

noge na drugu stranu duplog madraca i gledao brata kako leţi u
krevetu naguranom u malenu prostoriju. Izmoren od posljednje
epizode kašlja, njegov petogodišnji brat Mark je spavao. Mark je
kašljao po noći, svaku noć, otkada se Vincent uopće mogao sjetiti.
Svake noći bi jedanaestogodišnjak u mraku slušao kašljanje koje

je dolazilo iz drugog kreveta. Bojao se da mu je sve gore. Zamjerao
je majci što se toliko posvećivala Marku. Bio je ljut što joj je
morao pomagati oko mlađeg brata kad se svako drugo dijete
njegovih godina bezbriţno igralo vani. Osjećao je olakšanje što
nije bio bolestan kao brat. Ali, tada je osjećao krivnju. Zašto je
Mark bolestan? Zašto je Vincent pošteđen?
Liječnik u klinici je pokušao objasniti. Neki ljudi imaju defektne

CF gene da to uopće ne znaju. Majka i otac moraju imate takve te
ih prenose na svoju djecu. Na Marka se prenijela ta kombinacija,
a na Vincenta nije.To je čista sreća.
Kakva sreća, razmišljao je Vincent dok je tiho oblačio hlače.

Njegov brat ima neizlječivu bolest, majka mu je stalno zabrinuta,
a tatu je zadnji put vidio prije tri Boţića.
Paţljivo, da ne napravi buku,Vincent prekorači Markov inhalator

koji se nalazio na podu spavaće sobe. Nije mogao dočekati da
dođe na plaţu. Nadao se da nije propustio ništa zanimljivo kada
jučer kasno popodne nije otišao nakon što su kupači otišli. To je
bilo pravo vrijeme za odlazak, vrijeme kada je postojala šansa da
se nađu dobre stvari. Ali, majka je morala otići ranije na posao jer
su je zvali da se druga konobarica razboljela, te je Vincent morao
ostati kod kuće s Markom i dati mu terapiju električnom
spravicom.
Vincent je mrzio tu spravicu, električno klatno za prsa koje je

pomagalo istjerati gnoj iz Markovih pluća. Ali ovo je bilo puno
12
bolje od onoga kako je to majka prije radila, istjerivala je gnoj

udarajući ga šakama.Tri puta dnevno po dvadeset do trideset
minuta. Onakav malen kakav je bio, Mark se nije nikada ţalio.
Zapravo, rekao je da ga ne boli. Vincent to nije mogao gledati.
Majka je pjevala s Markom te mu tako pokušavala skratiti

vrijeme.Vincentu je više odgovaralo gledanje televizije za vrijeme
trajanja tretmana, zbog sebe, ali i zbog toga da odvrati bratovu
paţnju.
Vrata spavaće sobe njegove majke su bila otvorena i Vincent je

ušao. Prekriveni ventilator je visio iznad njezinog kreveta,
miješajući zagušljivi zrak. U maloj iznajmljenoj kućici bio je samo
jedan klima uređaj, i taj je bio u dječačkoj sobi. Markovo je stanje
to zahtijevalo.Vincent je pretpostavljao da je to bio jedan od
razloga zbog čega je tako. Drugi od razloga je bio mali trampolin
koje je leţao na podu dnevne sobe. Majka ga je kupila da Mark
skače gore-dolje i tako vjeţba pluća, ali je i Vincent iskorištavao
guţvu te se igrao na njemu.
Majka je leţala u krevetu, duboko spavajući, mrmljala je nešto što

Vincent nije mogao razumjeti. Prišao je do kreveta. Plava joj se
kosa razlila po jastuku, imala je crne kolutove od maskare oko
očiju zato što se sinoć kasno vratila i nije imala snage skidati
šminku. Sagnuo se na pod pokraj kreveta. Tamo je ugledao bijele
tenisice, kratke hlače od trapera i crnu majicu s maskotom
buldoga, znakom restorana Salty Dog. Vincent se na prstima
odšuljao do odjeće i paţljivo uzeo novac koji je tamo stajao.
Ĉetrdeset i osam dolara.Teško da za to vrijedi raditi cijelu noć. Ali,
bio je kolovoz na Floridi. Za vrijeme sezone, kad je Siesta Key bio
krcat onima koji su pobjegli iz svojih mjesta zbog neugodne
hladnoće, konobarice restorana Salty Doga mogle su kući donijeti
i dvjesto dolara, sluţeći hladno pivo, ukusnu janjetinu i pečeni
hot dog.
Majka je radila večernju smjenu kako bi mogla biti s Markom dok

je Vincent u školi. Ali, Mark je već znao cijelu abecedu i počeo ju
recitirati, tako da se sam mogao cijeli dan zabavljati.Vincent se
13
nadao da će majka odrţati obećanje i više raditi dnevne smjene,

barem sada kad su turisti otišli, pa je ona mogla čistiti kuće za
dodatnu zaradu. Tako bi barem preko noći bila s njima. Nikome
nije htio priznati, ali ponekad je bilo zastrašujuće brinuti se po
noći o Marku. Vincentove ocjene su se pogoršavale pa je učitelj
rekao majci kako mu treba veća pomoć u pisanju zadaće.
Vincent je bio u iskušenju treba li probuditi majku i reći joj kamo

ide. Pokušat će nadoknaditi jučerašnje vrijeme kada nije stigao
otići na plaţu. Umjesto toga, uzeo je olovku i napisao na kuverti
od telefonskog računa kamo ide. Kuverta je bilo jedna od mnogih
neotvorenih pristiglih računa. Dok je izlazio, zastao je da obuje
sandale i zgrabio metalni detektor.
Iako je zrak u kući bio topao, majčin ventilator ga je činio

podnošljivim. Zrak koji ga je vani dočekao bio je teţak, čak i u ovo
rano jutro. Dok je hodao cestom koja je vodila na plaţu, osjećao je
vrućinu i vlaţnost zraka. Otišao je samo dvije ulice dalje kada je
prvi put osjetio kapanje znoja sa sljepoočnice. Dok je došao do
sljedećeg ugla, vrat mu je bio mokar.
Ulice su bile tihe. Većina je ljudi ujutro dţogirala, ali jutros se niti
oni najodaniji nisu usudili izaći i boriti se protiv vrućine. Vincent
je shvatio odakle dolazi stravično gugutanje kada je ugledao
napušteno gnijezdo jutarnje golubice.
Vincent je ispred bungalova za iznajmljivanje vidio znak da ima

slobodnih mjesta. Kolovoz je moţda bio mjesec kada je bilo turista
u sjevernijim mjestima, ali ne i u Siesta Keyu.
Za Vincenta, kolovoz je značio skori prestanak školskih praznika i

brzi početak škole. Zapravo, škola počinje sljedeći tjedan. Kad je
razmišljao o tome, imao je knedlu u grlu. Sada će kao učenik
šestog razreda krenuti u smjenu sa starijima, on će biti najmlađi.
Jako dobro je bio svjestan da je nizak za svoje godine, ali je barem
prošle godine bio među visokima. Sada će biti među najniţima.
Nije ţelio ići.
14
Prešao je cestu Beach i prošao pokraj kante za smeće, pune

limenki i boca Budweisera, prije nego je stao na bijeli pijesak.
Pijesak njegovog mjesta je bio poznat i slavan, a on je bio ponosan
na tu činjenicu. Znao je, jedne godine je pijesak Siesta Keya
pobijedio na natjecanju, konkurencija je bila velika, i, u
usporedbi sa pijeskom egzotičnih mjesta poput Barbadosa,
Antique i Bahama, proglašen je najboljim. Šećerni pijesak Siesta
Keya, s milionima sitnih kristala, proglašen je najbjeljim i
najfinijim u konkurenciji.Vincent je upalio metalni detektor i
počeo traţiti.
Kada nađe, mora dati majci, razmišljao je vukući detektor po

pijesku. Pokušavala je namiriti sve što je mogla novcem koji je
zaradila. Uvijek je odlazila na rasprodaje kako bi mu kupila stvari
koje je ţelio, kao što je skejtbord ili reket za tenis. Metalni
detektor mu je bio najdraţi od svih predmeta koje mu je ikada
kupila. Kupila ga je, spremila i dala mu ga za rođendan u lipnju,
ispričavajući se što nije posve nov. Vincentu to uopće nije bilo
vaţno. Cijelo ljeto je pretraţivao plaţu i svaki dan je našao dosta
stvari.
Uglavnom je nalazio sitniš koji je potom oprao u moru i odlazio na

čokoladni sladoled, ili ga je odnio kući i stavio u limenku na vrhu
ormara koju je dijelio s bratom. I sitniš je bio dobar, ali nakit je
bio puno bolji. Zbog njega se osjećao poput gusara koji nalazi
zakopano blago.
Ovo ljeto je našao zlatni kriţ i lančić, Timex sat, srebrnu

narukvicu i hrpu izgubljenih naušnica. Jedna je čak bila od
dijamanata. Gideon ga je odveo u zlatarnu i tamo mu je čovjek za
nju dao pedeset dolara!
Ovo jutro, dok su pelikani jedva doticali površinu vode, galebovi

kljucali po pijesku traţeći hranu, nebo se stapalo s morem,
Vincent je detektorom prelazio plaţu u nadi da će naći vrijedne
stvari. Prvo je našao jedan novčić, zatim i drugi, koje je potom
stavio u dţep.
15
Prolazio je plaţom pokraj mjesta na kojem je Gideon volio hvatati

mamce za ribolov. Ali starog ribara nije bilo. Vincent je nastavio
traţiti na mjestima dokle valovi doseţu, i našao je dobrih stvari
koje je donijela plima.
Na pijesku je stajao busen morske trave preko kojeg je prešao

metalnim detektorom koji je potom zapištao. Nije mu padalo na
pamet da bi rukom uhvatio sluzavu morsku travu, već je uzeo
grljak pivske boce te se sagnuo kako bi provjerio što je to detektor
otkrio. Kada je ugledao, mislio je da je laţno. Ali ne, bilo je pravo.
Dječak je duboko uzdahnuo i naglo uzmaknuo.
Oh, bolesno! Ovo je bilo ruţno.
Skriven u bijelom pijesku, zlatni prsten sa sjajnim crvenim

kamenjem presijavao se na jutarnjem suncu. Prsten je bio na
prstu natečene ljudske ruke.
POGLAVLJE 2.
Zora je. Hvala Bogu da je konačno došla.
Makar na nekoliko minuta, dok je Cassie trčala do kraja

pristaništa Biscavane Baya, veličanstveni prizor izlaska sunca
iznad plavo-zelene vode koje se stapalo sa Floridskim nebom,
učinilo je sve ostalo manje vaţnim. Za tih nekoliko trenutaka
svakog jutra, Cassie je mogla napuniti baterije, razbistriti um i
makar nakratko odagnati misli od onoga što se dogodilo. Ţivot joj
je bio uništen i nije vidjela nikakav izlaz, način na koji bi ga opet
vratila na staro.
Stranac koji je prošao pokraj nje dok je trčala jutarnju rutu nije iz
pogleda mogao spoznati kakvu bol ona nosi u sebi. Nakon samo
pet mjeseci rada kao dopisnica KEY vijesti, bila je u boljem
psihičkom stanju nego što je ikada bila u Washingtonu.
Ruta od dva kilometra dnevno, koju je trčala da bi zadrţala zdrav

razum, činila ju je snaţnijom. Iako nije često odlazila na plaţu,
imala je brončani ten koji je bio rezultat zadataka vezanih za novi
posao. U prijašnjem ţivotu nikada nije imala preplanulu put. Kao
16
pravni dopisnik, cijelo radno vrijeme provodila je u uredima s

klima uređajem. Prestala je raditi posao na kojem je izvještavala
sa skrovitog i sigurnog FBI-ovog ureda, ili iz Vrhovnog suda, i
prihvatila posao koji podrazumijeva opekline od sunca, boravak u
blatu El Salvadora, ili izvještavanje iz tornadom uništenog parka
prikolica u Louisiani.To je bilo područje rada ureda u Miamiju.
Cassie je mogla biti iznenada pozvana na zadatak ako se bilo što
dogodi u jugoistočnom dijelu SAD-a, kao i u centralnom ili
juţnom.
Znanje španjolskog jezika bilo bi joj od velike pomoći. Ali nije

znala španjolski. Davno je već zaboravila i ono malo što je učila u
srednjoj školi. U Washingtonu su svi pričali engleski, naravno, a
Washington ili New York su gradovi kamo je pripadala.
Voljela je svoj posao dopisnice KEY vijesti, ali isto tako je bila
spremna na profesionalnu promjenu. Pokrivanje vijesti iz
Vrhovnog suda i FBI-ovih ureda bio je izazovan i stimulativan
posao, posebno nekoliko mjeseci nakon terorističkih napada.
Cassine reportaţe su bile u emisiji Evening Headlines gotovo
svake večeri, izvještavajući o napretku istrage, pojavljivanju
opasnosti od antraksa, Listi najtraţenijih i najavljivala milijunske
nagrade za njihovo uhićenje. Izuzimajući Elizu Blake, Cassie je u
vrijeme terorističkih napada putovala avionom na različite
zadatke više od bilo koje druge KEY dopisnice.
Cassie je bila svjesna da joj sat otkucava. Sada kad je imala

trideset i devet godina, počela se osjećati ograničenom. Šefovi su
mogli reći što su god htjeli, ali bi sigurno radije postavili starijeg
muškaraca nego stariju ţenu na mjesto voditelja glavnih vijesti.
Da, činilo se najboljim vremenom za odlazak u New York.
Ali, tada je priča o Maggie Lynch sve promijenila, učinila je

Cassine velike poslovne planove nelogičnim. Mlada je djevojka
bila mrtva, a ona je imala ulogu u svemu tome. Budući da je i
sama majka, mogla je shvatiti kroz što je prolazila Pamela Lynch,
njezin bijes i potrebu za pravdom. Silovatelj je još uvijek bio
17
slobodan, skriven i anoniman, a Cassie je bila meta za osvetu.

Zasluţujuća meta.
Cassie je zadrhtala kad je okrenula leđa suncu i pogledala ravno

prema pristaništu pokraj obale. Morala je krenuti kući, ako se to
uopće moţe nazvati kućom. Morala se istuširati i obući, natjerati
se da ode na posao koji ju je stalno podsjećao na njezin neuspjeh.
Na kraju pristaništa čekao ju je preplanuo muškarac, odjeven u

crvene kratke hlače i crveno-crnu košulju. Na sebi je imao istu
odjeću, crne tenisice i prljave čarape, kao i jučer, prekjučer i dan
prije. Plave oči isticale su se na crvenom, vjetrom opaljenom licu.
Sijeda kosa je bila skupljena odozada u konjski rep. Usne su mu
bile ispucane i bezbojne.
Samo Bog zna gdje je noćas ovaj čovjek spavao, razmišljala je

Cassie. Ĉovjek ju je svako jutro čekao na pristaništu. Ĉinio je to
od kada mu je dala novčanicu od pet dolara. Cassie zastane i
izvadi spomenutu novčanicu, te mu je pruţi.
- Pazi da danas nešto dobro pojedeš, moţe? - rekla je i otišla.

Ĉovjek je potvrdio klimanjem glave.
Kad je ovaj njihov ritual počeo, a to je bilo ubrzo nakon što se

preselila u Miami, pokušavala je saznati nešto više o tom čovjeku.
Kako se zove? Gdje ţivi? Kako je završio tako? Ali na ta pitanja
nikada nije dobila odgovor te je prestala zapitkivati. Nije mogla
prisiliti čovjeka da razgovara s njom, ali nekako se osjećala bolje
kada bi mu dala novac. Samo se mogla nadati da je za to stvarno
kupio hranu, da nije trošio novac na piće.
Da li je siroti čovjek imao ikoga komu je stalo do njega? To je bilo

jako tuţno i zastrašujuće. Tada, Bogu hvala, dođoh ja. Cassie je
na putu mumljala. Ţivot se u trenu promijeni. Mogla bih i ja
završiti isto kao i ovaj čovjek. Svatko bi mogao.
Sve ove godine je puno radila da bi postigla dobru karijeru, toliko

puta je ţrtvovala privatni ţivot za posao. Sad joj je posao ugroţen,
a uz nju nisu ni muţ niti kćerka. Ali, nije mogla kriviti ni Jima
niti Hannah. Oni su stvorili neku posebnu vezu posljednjih
18
godina Hannahina odrastanja. Jim je jednostavno provodio s

njom više vremena. Jim Sheridan, profesor engleskog, imao je
posao s točno određenim radnim vremenom i dugim ljetnim
godišnjim odmorom. Učinio je za odgoj njihovog djeteta više od
nje, pomagao je Hannah oko pisanja domaće zadaće, vodio je na
satove plesa i zakazivao posjete liječniku. Dojavljivač koji je imala
Cassie zvonio je mnogo puta, pozivajući mamu na posao ili
odvajajući suprugu od njezinog supruga.
Cassie je znala da je njezin posao omogućio Hannah sve prednosti

koje je imala. Iako je Jim imao solidnu plaću, ona je zapravo kući
donosila pravu zaradu, plaću pet puta veću od Jimove.Taj prihod
im je omogućio palaču od četiri spavaće sobe i tri kupaonice. Taj
im je prihod omogućio Saab limuzinu i Jimovog Volvo terenca.Taj
je prihod omogućio Hannah ljetovanje u kampu kad je bila mlađa,
a sada kupovinu u Abercrombie&Fitchu. Taj prihod je
omogućavao sve ono što se događalo u njihovoj kući, u koju sada
Cassie više ne pripada.
Ne pripada zbog toga jer je Jim zatraţio razvod, a

trinaestogodišnja Hannah je htjela ostati sa svojim ocem. Potom
su je KEY vijesti iz njezinog oboţavanog Washingtonskog ureda
premjestili u Miami gdje je mjerila vrijeme dok su nju i KEY vijesti
tuţili za smrt Maggie Lynch, kćerku prve FBI-ove direktorice. Da,
ţivot se moţe preokrenuti u trenu.
POGLAVLJE 3.
Svjeţe obrijano lice pojavilo se u odrazu ogledala. Bilo je jako

vaţno početi sa svjeţim, čistim licem.
Zabio je prst u masnu, bijelu boju i počeo se mazati oko očiju i

usana, paţljivo, štedeći boju. Previše boje bi izgledalo preteško.
Kada je napravio oblike, lagano se potapšao po licu, pomaţući
šminki da što bolje uđe u sve pore, ali i izravna bore. Zatim je u
usta stavio mali kalup, kojega je pomočio pljuvačkom, te mu tako
pomogao paţljivije ocrtati bijela područja koja su ga činila još
uvjerljivijim.
19
Uzeo je staru čarapu, napunjenu dječjim puderom, kojega je uzeo

iz Maggine spavaće sobe. Zatim ju je protresao, raspršujući puder
po svom licu. Sjeo je nazad na stolac promatrajući svoj odraz u
ogledalu, istodobno čekajući da se puder dobro slegne.Tada je
uzeo četku i skinuo višak s lica. Nakon toga, na ostatak lica nanio
je šminku boje mesa, osim na područje oko nosa gdje je trebala
doći crvena boja. Ponavljao je rutinu lagano pljeskajući prstima
po licu nakon ponovnog nanošenja pudera.
Uzeo je olovku za šminkanje, prelazeći njome preko usana i vrha

nosa. Jutros nije imao vremena zamarati se s umjetnim nosom.
Dohvatio je bocu spreja sa stola za šminkanje i poprskao se po
licu. Nešto plave boje oko očiju činilo je klauna strasnijim.
Okretao je glavu lijevo — desno, diveći se svom izgledu. Što bi mu

sada rekla majka da ga moţe vidjeti? Sigurno nešto zlobno i
strašno.
Ţudio je za izlaskom kako bi našao novu ţrtvu, htio je vidjeti izraz

lica mlade ţene kad ga ugleda. Ali za sada, morao se zadovoljiti
time da se divi sam sebi. Znao je da ga FBI još uvijek traţi i to ga
je zabrinjavalo. Kako je mogao znati da je ona lijepa djevojka koju
je slijedio s Marsi Gras parade kćerka FBI-ove direktorice? Kako
je mogao znati da će završiti u svim vijestima širom zemlje?
— Neću ti nauditi ako budeš surađivala.
Slušala je, široko otvorenih očiju. Nije znala da on zapravo ne

namjerava upotrijebiti noţ. Ali noţ je savršeno utjecao na strah
ţrtve. Ţene su bile prestravljene zbog prijetnji.
— Reci da me voliš.
Nije se uopće borila. Dok je tako leţala, njegov uţitak je rastao.

Moţda ga je voljela, moţda čak i uţivala. Isto kao i djevojka iz
Miamia i posljednja iz Louisvilla.
Nije htio biti uhvaćen pa je zbog toga morao odagnati ţelju i

pričekati. Koristio je svu svoju snagu da se odupre novom
napadu.
20
Nije se računala Merilee i sve što se s njom dogodilo, jer to je bilo

nešto sasvim drugačije.
POGLAVLJE 4.
Teško dišući, sva mokra od znoja, Cassie je usporila i odlučila

hodati do kuće. Svjesna činjenice da mora Jimu svakog mjeseca
slati čekove i da bi plaća od KEY vijesti mogla prestati stizati
nakon što završi tuţba Pamele Lynch, izabrala je jeftiniji stan.
Našla je skromno namješten stan s jednom spavaćom sobom, koji
bi na drugoj lokaciji koštao mnogo više, na zapadnoj strani
Biscayne bulevara, na lokaciji gdje su bile palme i kuće u
španjolskom stilu. Cassin je stan bio na istočnoj strani gdje
susjedi nisu bili ljubazni. Prošla je pokraj nekoliko takvih stanova
dok je skretala na svoj ulaz.
Kada je ušla unutra, uključila je aparat za kavu i televizor,

raširila Miami Herald na kuhinjskom pultu. Ostala je stajati u
kratkim hlačicama proučavajući novine od prve do posljednje
stranice. Istovremeno je s vremena na vrijeme uzimala daljinski
upravljač te gledala jutarnje vijesti na različitim televizijskim
postajama. Zastala je kad je ugledala kartu Floride na ekranu.
— Ovdje na području Miamia imamo još jednu novost.

Temperatura će doseći i do trideset i devet stupnjeva, s niskom
stopom vlaţnosti.
Zatim se pojavila druga karta. Sada se Florida učinila puno

manjom, praveći mjesta za Atlantski ocean na istočnoj obali.
— Ovdje se vidi tropska oluja koja se pogoršava. Ovo ovdje ima
potencijal da postane uragan. Promatrat ćemo i obavještavati vas.
Cassie je odmah znala koji će zadatak dobiti ako se pojavi uragan.

Morat će izvještavati iz tih ugroţenih mjesta. Uragan sigurno
znači i gubitak mnogo ljudskih ţivota, a ona će o tome morati
izvještavati.
Planirala je ovaj vikend otputovati u Washington, vidjeti Hannah

kad već ona nije htjela nju posjetiti. Zadnja stvar koju je sada
21
trebala bila je da njezina kćerka tinejdţerka i ovaj put osjeti kako

se posao opet ispriječio između njih.
Pogledavala je na sat i razmišljala da nazove kćerku, ali se

predomislila jer je znala da uskoro počinje škola pa joj je ostalo
još samo nekoliko dana duţeg sna. Sačekat će i nazvati je iz
ureda.
Da, mogle bi zajedno otići u kupovinu nove odjeće za školu,

razmišljala je Cassie dok je otpijala zadnji gutljaj kave.To bi bila
normalna stvar koju bi majka i kćer trebale napraviti. To je bilo
ono što su trebale. Jedno vrijeme kada ih nitko neće prekidati, da
budu zajedno i rade uobičajene stvari.
I, htjela je vidjeti Jima, koliko joj god to bilo teško priznati.

Nedostajao joj je ton njegovog dubokog glasa, kao i način na koji
su mu se oči suţavale kada se smijao. Nedostajao joj je stari
osjećaj kada bi stavio svoju ruku u njezinu i rekao da će sve biti u
redu. U posljednjih nekoliko mjeseci bilo je mnogo neprospavanih
noći, kada je uzaludno posezala za njegovom rukom koja ju je
inače uvijek grlila u mraku sobe.
Sve okrutne riječi koje su si na kraju rekli polako su blijedile pred

uspomenama na sretne trenutke koje su imali. Najprije ga je
zamijetila u razredu, na satu čitanja Shakespearea u
Georgetownu. Imao je prekrasan izraz lica dok je paţljivo slušao
profesora i njegovu interpretaciju Romea i Julije. Gledala ga je
kako zapisuje bilješke i podiţe ruku da se priključi debati. Njegovi
su je komentari očarali. Sljedeći tjedan je Cassie sjela do njega.
Do kraja proljetnog semestra bili su nerazdvojivi.
O, kakvo je to proljeće bilo. Kako su samo bili zaljubljeni. Koliko

su sati proveli ispijajući kavu, učenje pretvarali u ljubljenje iza
velike police s knjigama u knjiţnici.
Cassie je oboţavala te slatke uspomene, ali i one koje su se

događale poslije. Skučen maleni stan sa staromodnim posterima
na zidovima pokušavali su uljepšati i pritom uštedjeti. Kako su se
samo onda zabavljali. Nisu imali puno novca, samo Jimovu
22
solidnu učiteljsku plaću i njezino beznačajno primanje koje je

dobivala kao početnica u Washington Postu, ali vjerovali su u
budućnost.
Iz novina, Cassie je otišla na istraţivački posao za KEY vijesti, koji

ju je zatim odveo na posao pomoćnika producenta. Ĉinjenica je da
je bila izrazito sposobna i pametna, ali i lijepa. Zatim je nekoliko
godina letjela avionom i izvještavala za vikend. Radost koju je
osjećala kada je saznala da je trudna, umanjivala je briga o
karijeri. Da, prerano je počela razmišljati o povratku na posao s
trudničkog bolovanja, nakon svega šest tjedana. Ali nije mogla
zanijekati da je voljela svoj posao, svoj ured i sve u njemu. Sve je
bilo u redu, balansirajući između posla i obitelji. Trebala je
pretpostaviti da će do toga doći, trebala je znati da i ona mora
nešto pruţiti obitelji. Molim te, molim te, molim te, razmišljala je.
Platila sam svoje dugove. Plaćam ih stalno iznova. Molim te, ovaj
puta bez otkazivanja. Ne daj da se ovo pretvori u uragan.
POGLAVLJE 5.
Zamjenik šerifa Sarasote, Danny Greg, ušao je u maleni ured na

Siesta Public Beachu. Bio je to vrući početak dana koji je
obećavao još jedan vrući tjedan.
U kasnim dvadesetima, dobrog izgleda i solidne građe tijela, mladi

zamjenik šerifa bio je zadovoljan karijerom koju je izabrao. Njegov
posao kao jednog od deset šerifovih zamjenika nudio mu je
fleksibilniji raspored, mnoštvo različitih iskustava, a, što je
najvaţnije, svaki dan mu je pruţao osjećaj zadovoljstva. Kad je
dolazio kući s posla, uvijek je imao odgovor na Colleenino pitanje
o tome što se događalo na poslu. Događale su se razne stvari,
poput kradljivca u trgovinama, prometnih nesreća ili djece koja
su se nakratko izgubila na plaţi.
Danny je volio što je imao na raspolaganju četiri načina prijevoza

za obavljanje posla. Imao je bijeli kamion u kojem je patrolirao,
obilazio susjedstvo i rješavao prometne pozive. Bicikl kojim je
obilazio kvart s trgovinama i restoranima. Jet Ski kojim je
promatrao situaciju na vodi. Na raspolaganju je imao i zelenog
23
terenca sa širokim gumama koje su mu osiguravale sigurnu

voţnju po plaţi.
Nije imao određen raspored. Nitko ga nije nadgledao i provjeravao

da li je na određenom mjestu u određeno vrijeme. Dannya su
izabrali za straţara Siesta Keya, jer su šefovi u uredu šerifa vidjeli
da je vrijedan i odan svom poslu. Nisu htjeli neku lijenčinu koja
bi samo gledala kako se izvući.
Danny je odloţio papirnatu šalicu s kavom na stol i namjestio

koţnu futrolu za pištolj na pojasu. Ĉak je volio i svoju uniformu
koja se sastojala od kratkih zelenih hlača i bijele majice na kojoj
je stajao natpis: Ured šerifa Sarasote, zamjenik D.Gregg. Koliko se
još priseglih policajaca mora ovako oblačiti, kao da ide u lov?
Sjedio je za svojim stolom kada je primio dispečerov poziv. - Dođi

do mjesta Old Pier. Nađena je ljudska ruka.
— Kako molim?
— Pozivatelj je rekao da je maloljetnik našao odsječenu ruku.
Dok je ulazio u svoj zeleni terenac, kroz glavu mu je prošla ţena

koja je sada u kući s njihovim sinom starim svega osam mjeseci.
Večeras će joj zaista imati što ispričati.
Zeleni terenac prolazio je relativno praznom plaţom, ostavljajući

utisnute tragove guma na vlaţnom pijesku. Na obali su se okupili
inače raštrkani jutarnji šetači i trkači, nekoliko skupljača školjki i
mnoštvo morskih ptica. Skupina ljudi se razmaknula kad je
prošao pored njih.
Dječak kose boje pijeska, kojem je po Dannyevoj procjeni moglo

biti oko devet ili deset godina, stajao je odmah pored busena
morske trave. Dječak mu je nekako bio poznat, ali se nije mogao
sjetiti odakle.
- Gospodine, ja sam je našao, ali ponovno sam stavio morsku

travu da je sunce ne opeče, - rekao je dječak ponosno, saginjući
se da skloni morsku travu. Zamjenik šerifa ga je zaustavio.
24
- U redu je, dječače. Sada ću ja preuzeti. Molim vas, svi se

odmaknite - naredi Danny. Promatrači su se samo malo
pomaknuli ţeleći što bolje vidjeti. Zamjenik šerifa navukao je
gumenu rukavicu, zatim se sagnuo i odmaknuo morsku travu.
Stvarno je to bila ljudska ruka. Smrad je bio nepodnošljiv.
Samo Bog zna kroz što je sve prošla ova ruka. Sada se skupina
ljudi povećala, kao da su svi ovog jutra došli vidjeti što se događa
na plaţi.
Danny se uspravio. - Hajde, narode, molim vas, raziđite se.
Koliko je on mogao vidjeti, nitko se nije ni pomaknuo. Toliko o

njegovom autoritetu. Morao je otići po pomoć. Ovo ipak nije bio
posao za samo jednog čovjeka. Izvadio je radio i pozvao
narednika. - Trebamo detektive iz kriminalistike i forenzičare da
dođu ovdje.
Dok je čekao pomoć, sređivao je papire. Sa straţnjeg sjedala

vozila uzeo je obrasce na kojima je ispunjavao datum i vrijeme.
Tada je upitao dječaka kako se zove.
-Vincent.Vincent Bayler.
— Koliko imaš godina,Vincente?
— Jedanaest.
Sigurno je tek napunio jedanaest, razmišljao je Danny. Ovaj

dječak izgleda kao da provodi previše vremena vani. Vrhovi
njegovih trepavica bili su potpuno bijeli, kao i dlake na
preplanulim rukama i nogama. Danny je uporno gledao dječaka,
još uvijek ne znajući odakle mu je poznat.
— Adresa?
— Ulica Calle de Peru 603.
Sada se sjetio. Išao je prošle zime na poziv u njegovu kuću.

Vincent je zvao 911 kad mu je mali brat imao nekakav napad
gušenja. Da, to je bilo to.
25
Majka je zaduţila starijeg brata da ga pazi dok je ona na poslu.

Ali, njoj u prilog, čim ju je nazvao na posao, odmah je dotrčala
kući. Ona je rekla Vincentu da nazove policiju dok ona ne dođe.
Zamjenik šerifa i majka zajedno su stigli pred mali stančić.
Padala je kiša. Sjećao se velikih kapi tropske kiše koje su padale
na tanki krov, stvarajući tako buku koja je uporno pratila zvuk
kašljanja.
Sve je završilo tako što ih je odvezao u bolnicu na odjel za hitne

slučajeve i tamo ih ostavio. Osjećao se posramljenim zato što
nikada više nije otišao k njima vidjeti kako se snalaze. Ali, koliko
se sjećao, bila je to noć prije rođenja sina Robbya. Da, sada se
sjetio. Kada je bio u bolnici i gledao svog malog sina, tiho se molio
da nikada ne prođe kroz agoniju kakvu je prošao mali Bayler noć
prije.
Sada je Danny pogledao dječaka s poštovanjem i suosjećanjem.
Za dijete od samo jedanaest godina, Vincent ima mnogo obaveza.

Sigurno nije lako imati tako bolesnog brata. Uz sve to, činilo se da
nemaju ni oca. Ovaj dječak je sigurno tuţan. U njegovom ţivotu
ima previše tuge i ozbiljnosti:
Zamjenik Gregg nije mogao znati da se Vincent trudi kako bi

zadrţao značajan izraz lica dok je odgovarao na njegova pitanja.
Ispričao mu je kako je našao ruku i kako je zaustavio trkača
kojeg je zamolio da nađe telefon i pozove policiju. Danny je
primijetio dječakove šake dok je pričao, drţao ih je u dţepovima
vrećastih hlača čvrsto stisnute. Ali nije mogao vidjeti da on u
dlanu lijeve ruke drţi prsten s rubinima koji je skinuo s ruke prije
nego je zvao pomoć.
POGLAVLJE 6.
Otuširana, odjevena i našminkana, Cassie se provezla svojim

Ford Explorerom pokraj straţarske kućice i stavila svoju karticu
koja joj omogućuje izbjegavanje alarma i podizanje električnih
vrata. Na izlasku iz bulevara Biscayne, stala je na benzinskoj
crpki natočiti benzin. Crpka je ujedno sluţila i kao mala
26
prodavaonica sitnih potrepština. Bilo je tamo svega: mlijeka,

kruha, soka, raznih grickalica, a imali su i začuđujuće solidan
izbor vina. Nije se rado prisjećala koliko je samo puta zastala
ovdje na povratku kući, kupila bocu Kendell-Jackson Merlota
znajući da će joj jedino ona praviti društvo.
Kada je stavila crijevo da napuni spremnik benzina, razmišljala je

zašto je izabrala taj auto. Kad je dolazila u Miami, iznajmila je
zlatni SUV jer je bio nešto jeftiniji i imao je više mjesta za razne
stvari. Cassie je planirala da će odlaziti s kćerkom, kada ju dođe
posjetiti, na golf, tenis ili ronjenje. Ali, te se ţelje nisu ispunile.
Hannah je uporno odbijala posjete majci pa Cassie nije
razmišljala o odlasku na te aktivnosti sama.
— Kupit ću još jedan listić za loto, Manuele — rekla je blagajniku

plaćajući benzin.
— Osjećate li da ste sretne ruke, senjora? — Blagajnik se

nasmiješio dok joj je pruţao listić.
— Da, Manuele, jako sretne. Ne bi mogao vjerovati koliko sam

sretna. - Pokušavala je prikriti sarkazam u glasu.
Na početku voţnje od stana do ureda, Cassie je prošla pored

lokalnog kluba, nekoliko crkvi i nekoliko robnih kuća. Nedugo
zatim pojavili su se uţasni kvartovi, te je pomislila da Washington
ipak nema takve. Daleko su bolji od ovih. Ali nije morala prolaziti
kroz njih na putu prema poslu. Ţivot joj se dramatično
promijenio, a ona je još uvijek bila šokirana.
Ako se ona osjećala iz dana u dan jadno, kako li se tek Pamela

Lynch snalazila. Svaki FBI-ov direktor je bio pod budnim okom
javnosti, ali ona još i više s obzirom da je prva direktorica. Od
Pamele se očekivalo da i dalje nastavi raditi iako je tragično što joj
se kćerka ubila. Ali zapravo nitko više nije mario osim obitelji i
prijatelja. Novinarski odbor joj ne bi oprostio da je prekršila
pravilo. Morala je nastupati svaki dan, bez obzira da li joj je srce
zauvijek slomljeno ili nije. U tom su pogledu, razmišljala je
Cassie, ţena koja ju tuţi i ona sama jako su slične. Zaključila je
27
da je ona ipak u povoljnijem poloţaju od Pamele. Bolje je ovako,

iako joj se ţivot sada iskomplicirao, nego da bude na Pamelinom
mjestu, čiju kćerku ništa ne moţe vratiti. Njezina je Hannah bila
ţiva i imala je priliku ispraviti nesuglasice između njih dvije.
Cassie je znala da će do kraja ţivota ţaliti za Maggie, kao i za

onim dijelom koji je ona imala u njezinoj smrti. Mogla je pokušati
racionalno razmišljati da je ona ipak samo obavljala svoj posao,
kao i da je javnost imala pravo znati da je FBI-ova direktorica
iskorištavala svoj poloţaj u pronalaţenju kćerkinog napadača.
Sada je mlada ţena koja je imala obećavajući ţivot mrtva jer nije
mogla podnijeti da cijeli svijet zna njezinu tajnu. Tajnu koju je
Cassie objavila cijeloj zemlji.
Cassie je ţeljela, oh, kako je samo ţeljela, vratiti vrijeme unatrag.
Iako se brinula zbog tuţbe, dio nje smatrao je da ju i zasluţuje.

Da je situacija bila obrnuta, da je Pamela učinila nešto što bi
uzrokovalo smrt njezine Hannah, sudska tuţba ne bi bila ništa u
usporedbi s onim što bi joj učinila svojim golim rukama. Glas
voditelja na radiju trgnuo ju je iz razmišljanja. —Tropska oluja se
sve više pogoršava. Zovemo je Giselle.
Cassie je odmah osjetila probadanje u ţelucu.
POGLAVLJE 7.
Etta Chambers se svakodnevno, u rano jutro, vraćala kući s

plastičnom vrećicom napunjenom različitim vrstama školjaka. Ali
danas joj je vrećica bila gotovo prazna. Njezinu potragu za
školjkama omela je guţva na plaţi.
— Charles? Charles! - zazvala je kada je ušla na ulazna vrata

kuće koju je dijelila sa svojim muţem. — Charles, gdje si?
— Ovdje sam, Etta. Tamo gdje sam svakoga jutra kada dolaziš s
plaţe, srce.
Etta je slijedila njegov glas i došla do stola za kojim je sjedio s

nogama podignutim na drugu stolicu, a u rukama je drţao
novine. — Charles, nikada nećeš pogoditi što se dogodilo! — rekla
28
je, nastavljajući prije nego je imao priliku odgovoriti. - Ţenska

ruka je nađena danas na plaţi. Znaš onog dječaka kojeg uvijek
vidimo s metalnim detektorom? On je našao ruku neke ţene!
Charles je odloţio novine u krilo i nastavio slušati Ettinu priču.

Dječak, morska trava, policija. Charles je bio impresioniran
Ettinim opisom ruke, a i činjenicom da je njegova, inače uvijek
oprezna ţena, prišla tako blizu kada ju je mogla tako detaljno
opisati.
— Ruka je bila sva otečena i nekim su prstima nedostajali vrhovi

— rekla je Etta široko otvorenih očiju. — Ali, mislim da su kosti
ispod otekline bile jako osjetljive. I sigurna sam da je ţenska ruka
jer je na nekim noktima još uvijek bio crveni lak. Mislim da je bila
ţivahna ţena jer je na jednom noktu imala nacrtanog malog crnog
pauka. — Iako je postajalo sve toplije u sobi, kad je ispričala sve
što je vidjela, Etta protrlja gole nadlaktice. - Misliš da se takve
stvari ne događaju ovdje, je li tako Charles? Upravo smo zbog
takvih stvari koje su se tamo događale i doselili ovamo.
— Etta, ovdje smo sada već skoro godinu dana, ovo je

najuzbudljivija stvar koja se do sada dogodila.
— Uzbudljiva? Kako moţeš reći da je to uzbudljivo? To je strašno!
Charles se sloţio. - U redu. Strašno. Strašna je to stvar Etta, ali

siguran sam da neće utjecati na ničiji ţivot ovdje. Još nešto,
mislim da se mi nismo ovdje doselili zbog takvih stvari koje su se
tamo događale. Došli smo ovdje da bismo se sklonili od hladnoće i
tmurnih zima, ali i zbog toga što su se djeca odselila pa nije bilo
smisla ostati u toj velikoj kući. Sada više nemamo zaleđena stakla
na automobilu.
Etta protestirajući zamahne rukom. — Znaš dobro na što sam

mislila, Charles. Volim razmišljati o ovom mjestu kao o našem
malom raju. — Pogledala je ekran televizora i nastavila. — Ne
ţelim da nam zločini i nemiri pokvare mir koji smo ovdje našli.
Cijeli ţivot smo naporno radili i sada je jedino što ţelim sjediti i
29
uţivati u ostatku ţivota. Ne ţelim razmišljati o ubojstvima i ne

ţelim brinuti kako je netko nekome odsjekao ruku, Charles.
— Tko je spominjao ubojstvo? — upitao je. — Moţda je jadna ţena

imala nesreću ili je počinila samoubojstvo.
Etta je zastala razmišljajući o njegovim teorijama. Tada se

trgnula. — Koliko ima sati? — oštro je upitala.
Charles je pogledao na svoj zlatni sat. - Skoro devet.
— Oh, moram se istuširati — rekla je zaboravljajući ruku sa

plaţe. Zaboravila je na nju sve dok nije došla u Ringling muzej i
ispričala drugim dobrovoljcima. Etta se htjela priključiti
dobrovoljnom radu u muzejima čim su doselili. Radila je u
dućanu s raznim sitnicama, istovremeno studirajući za docenta.
Radovala se što će voditi pristigle turiste u obilazak muzeja i
odgovorima na njihova pitanja o Johnu Ringlingu i njegovoj
obitelji.
— Nećeš zaboraviti da smo se dogovorili naći kod dr. Lewisa u

jedanaest i petnaest, Charles?
— Ne brini Etta, neću zaboraviti.
Etta se okrenula i počela se penjati stubama, dok je za to vrijeme

njezin muţ otišao u kuhinju, izvadio iz hladnjaka naranču i
iscijedio je u času.
— Ahh, — rekao je sam sebi. Sok od naranče nekako bolje sjeda

ovdje. Kao i sve voće, povrće, a i piletina.
Zatresao je glavom dok se vraćao u dnevnu sobu i uključio

televizor. Ni sam nije mogao vjerovati koliko je vremena provodio
razmišljajući o kvaliteti ovdašnje hrane.
Za četiri desetljeća, koliko je radio, nije nikada razmišljao što će

Etta posluţiti za večeru — samo da je bilo pripremljeno kada dođe
kući. Sada, ne samo da je mario, već je gotovo uvijek on išao po
namirnice, a i kuhao.
30
Morao je priznati Etti da je ona ovdje napravila više od njega. Ne

samo da je bila dobrovoljac u muzeju, već se učlanila i u knjiţni
klub. Stekla je nove prijatelje, a Charles je bio uvjeren da bi s
njima mogla postati i nešto više od prijateljice samo kad bi to
ţeljela. Ĉuo je mnogo puta kada je odbijala zajedničke pozive na
ručak. Kada bi je upitao zašto, ona bi mu objašnjavala da su
ovdje došli kako bi se posvetili jedno drugome, istodobno ga blago
tapšući po obrazu. Govorila je da je ţeljela biti sa svojim muţem,
ali ipak je znala da ne mogu svaku minutu provesti zajedno.
Inače bi jedno drugo izludili.
Bilo bi puno zdravije da je i on našao vani neke hobije, razmišljao

je sjedeći zavaljen u veliku stolicu nasuprot televizora. Ali koje?
Nikada nije naučio igrati golf, a da kaţe istinu, ni sada mu se baš
ne uči. Moţda ribolov? Trebao je otići do onog starog ribara kojeg
je viđao svakog dana, pitati ga da mu otkrije neke tajne ribolova.
Iz razmišljanja ga je prenula meteorologinja koja je objašnjavala

daljnji razvoj situacije.-Vjetrovi su još uvijek jaki. Ako se njihova
snaga poveća za jedan stupanj, imat ćemo tropsku oluju. Kada
tropska oluja dosegne konstantu brzine vjetra od sedamdeset i
četiri milje na sat, imat ćemo uragan.
— Ostanite i dalje na ovom programu, obavještavat ćemo vas o

tome kojom se brzinom razvija Giselle.
POGLAVLJE 8.
Cassie se dovezla do podzemne garaţe iznad koje je bila banka.

Mirno je parkirala svog Forda, odmah pokraj šefovog mjesta za
parkiranje. Ali, sada se šef promijenio, zamijenio ga je stariji
producent Leroy Barry. Njegovo mjesto za parking je bilo prazno.
Snop novina stajao je odmah pored dizala i Cassie ga je podigla.

Miami Hemld, New York Times, USA Today i Washington Post.
Cassie se uvijek morala prisiljavati da pročita stranice Posta,
morala je čitati o ljudima s kojima je bila osobno dobra, o ljudima
koji su uvijek odgovarali na njezine pozive, ljudima koji je više
nisu htjeli poznavati. Cassie je nekada imala moć, a sada je bila
31
slaba. U okolini baziranoj na moći i uspjehu, slabost je bila

neoprostiva. Ĉak i oni koji su suosjećali s njom, osjećali su
nelagodu kad bi je sreli, a Cassie je to znala.
Bila je uljez.
Da je više paţnje posvećivala svojoj obitelji nego poslu, sada bi

bilo drugačije. Bilo bi joj puno lakše kada bi bila okruţena
suprugovom i kćerkinom ljubavlju. Ali, zanemarila ih je oboje.
Nije to htjela, ali ipak jest. U KEY vijestima se sve činilo tako
vraţje vaţno. Bilo je jako lako dopustiti poistovjećivanje s poslom.
Jednostavno te samo vuklo. Javljanje najnovijih vijesti bilo je kao
neka vrsta ovisnosti, bilo je nečega otrovnog u tome.
Yelena Gregory se jako trudila da odlazak iz Washingtona na

zadatak u Miami, umjesto u New York, zvuči pozitivno. A obje
ţene su znale zbog čega se to dogodilo.
Nije bilo ničega lošeg u tome da bude dopisnica u Miamiu neko

vrijeme na svom putu prema gore, ali ona je išla samo dolje. U
ţelji da naglasi oštrinu svog bijesa Pamela Lynch je, uz Cassie,
tuţila još i KEY vijesti traţeći 100 milijuna dolara odštete. KEY
vijesti su bile kristalno jasne što se Cassie tiče dokle god je slučaj
na sudu. Ali nakon toga, sumnjala je da će dobiti otkaz od tvrtke
za koju je radila većinu svoga radnog vijeka.
Kako se stvari brzo mijenjaju, razmišljala je dok se vozila dizalom

do jedanaestog kata, zatim je izašla i ušla u ured. Prije samo šest
mjeseci bila je na putu do mjesta u emisiji Hourglass. Agent je bio
oduševljen potpisivanjem još jednog ugovora, a sada nije ni
odgovarao na njezine pozive.
Cassie je utipkala sigurnosnu šifru na glavnim vratima i

otključala ih uz tupi zvuk. Ušla je u tamni, depresivni prostor.
Ogromni ured koji je bio predodređen za mnoštvo ljudi, sada je
bio prazan. Začuđujuće, ali KEY dionice su još uvijek dobro
stajale. Znala je to jer je slučajno obratila paţnju.
Njezin ured je bio odmah pored novinarske sobe koja više nije
upotrebljavana. Ušla je unutra, pogledom prešla preko novina,
32
preslušala svoje poruke i provjerila elektronsku poštu. Zatim je

na računalu pogledala tko će biti zaduţen za Evening Headlines.
Cassie je osjetila strašan grč u ţelucu kada je vidjela da je
zadatak dodijeljen Valeriji Delaney.Valeria je bila mlada,
ambiciozna ţena koja je ţeljela taj posao još dok je Cassie bila
prisutna, i sad ga je dobila.
Cassie je okrenula broj Fishbowla, morala je vidjeti hoće li zagristi

u njezinu priču.
— Bullock, —javio se glas.
— Ovdje Cassie Sheridan, Range. - Zašto se uvijek osjećala

nervozno kao malo dijete kada bi joj se izvršni producent javio na
telefon?
— Daa, što imaš Cassie?
Znala je da Range suosjeća s njom, iako nijedno od njih nije ništa

govorilo. Gotovo svaka priča koju je Cassie predloţila bila je
odbijena. Razlozi su bili različiti, ali ona je znala pravi razlog, nisu
je htjeli emitirati. Osim ako se radilo o nekoj jadnoj priči koju
nitko drugi nije htio. Fishbowl ju je trebao jedino za takve priče.
— Pročitala sam jutros priču u Hemldu, Range, o istrazi koju

vodi FBI u vezi s drogom ovdje u Miamiju. Pa sam te zbog toga
odlučila nazvati da vidim što ti misliš o tome.
Uslijedila je trenutna tišina na liniji.
— Range?
— Mislim da bi bilo najbolje kad bi na tome radila Valeria. Zašto

je ne nazoveš i kaţeš da provjeri situaciju u FBI-u?
Oh, sada je jutarnje poniţenje bilo potpuno. Uzela je olovku sa

stola i zdrobila je u ruci.
Ali Range još nije završio. — Cassie, što se događa s tropskom

olujom? Kako izgleda, bit će gadno.
33
Izbjegavala je to. Mislila je, ako to ne spominje, moţda će otići.

Nije ţeljela misliti da bi mogao nastati uragan. Ţeljela je ovaj
vikend vidjeti Hannah. Cassie je imala samo trideset devet
godina, a Hannah samo trinaest. Bilo je još vremena da se smanji
napetost između njih dvije.
Ali u Miamiju, baš kao i u Washingtonu, posao je sve određivao.
POGLAVLJE 9.
Dolazak Suncoastove ekipe u Siesta Beach stvorio je veliku buku.

Teškom mukom prolazeći kroz pijesak, uz veliki napor i sav
znojan, fotograf SNN-a Brian Mueller slijedio je reportera. Nikako
nisu mogli pronaći dječaka koji je našao ruku, ali su ipak
napravili intervju sa zamjenikom šerifa i snimili su reakcije
lokalnih mještana.
- Mislim da ju je napao morski pas, - rekla je jedna ţena.
- Ovo je pakleni početak dana - rekao je čovjek koji se predstavio

kao nekadašnji Newyorčanin.
Ĉovjek je u pravu, pomislio je Brian. Bio je ovo usrani početak

dugačkog dana. Kada su skupili dovoljno materijala, otišli su u
stanicu namontirati priču za današnju podnevnu emisiju. Tada je
direktor vijesti odlučio da se priča emitira u šest sati poslije
podne, pa su tako stigli ručati i ponovno se vratili na teren kako
bi pronašli više materijala kojim bi začinili priču.
Brian je večeras još morao fotografirati humanitarni događaj u

Ringlingovom muzeju gdje će nastupati jedna poznata grupa.
Morao je biti tamo kada društvena krema bude dolazila na koktel.
Biti će sretan ako prije ponoći uspije doći kući.
- Ne plaćaju me dovoljno - razmišljao je Brian dok je njegov

reporter govorio da fotografira šerifovog zamjenika kako prilazi
mjestu pronalaska.
Brian je podigao fotoaparat na rame, usmjerio u pravcu

sluţbenika, fokusirao i uslikao. Ruka je bila umotana u neku
tkaninu. Uţasno.
34
Ne, razmišljao je Brian, ne plaćaju ga dovoljno s obzirom da mora

putovati na mjesta događaja. A zasigurno ne dovoljno ni za
njegovu satnicu od dvanaest do trinaest sati dnevnog rada. Ali
posao mu je pruţao osjećaj poštovanja. Volio je svima govoriti
kako je dio ekipe koja priprema najnovije vijesti, iako je njegov
izvor dobre zarade dolazio od nekog drugog.
Sjajni crveni sportski auto pokazivao je njegovim prijateljima da je

uspješan, ali ljudi s kojima je radio nisu se mogli načuditi. Svi su
komentirali svakoga, tko bi gdje još mogao zarađivati, a Brian
Mueller na ovom poslu nije dovoljno zarađivao da bi si mogao
priuštiti Corvettu. Nisu znali da on zapravo fotografira za Webba
Morellea. Webb je plaćao velike honorare, a i posao je bio ugodan,
samo što bi ljudi, kada bi znali da se fotografira pornografija,
erotika ili zabava za odrasle, odmah mislili da ste nekakav
perverznjak.
Iako sigurno većina ljudi koji to osuđuju gleda te sadrţaje. Webb

je uvijek tvrdio da u Americi nema unosnijeg posla od
pornografije, unosniji je čak i od profesionalnog bejzbola, košarke
i nogometa zajedno. Mnoštvo ljudi je gledalo takve stvari, samo
nitko nije htio priznati.
- Hej, Briane, mislim da je to on! - rekao je reporter, pokazujući

na mršavog dječaka koji je hodao prema mjestu pronalaska u
pratnji snaţnog, sijedog čovjeka, koji je na sebi imao košulju
dugih rukava i šešir za ribolov na glavi. Kada su došli do tog
mjesta, zastali su i klinac je prstom uperio točno na mjesto gdje je
pronašao ruku. Pritom je nešto govorio i tada ga je Brian uslikao.
Reporter je prišao dječaku. — Jesi li ti dječak koji je našao ruku?
Vincent je potvrdno klimnuo glavom.
— Da li bismo ti mogli postaviti nekoliko pitanja? Sada se

umiješao starac. -Tko ste vi i za koga radite? Samo na trenutak,
reporter je izgledao potišteno, a Brian se jedva suzdrţao da ne
prasne u smijeh. Reporter je uvijek zamišljao da ga u Sarasoti svi
35
gledaju na televiziji, te da tako znaju tko je on. Prijatelju, ne

znaju, pa što.
— Mi smo iz televizijske kuće SNN. Ja sam Tony Whitcomb.

Ovo je reportaţa za današnje podnevne vijesti za koje sam siguran
da će se prikazati i navečer.
Ribar ih je skeptično pogledao, ali je dječak bio raspoloţen za

razgovor. - Ma daj, Gideon, bit ću na televiziji!
— Moţda bi trebao prvo razgovarati s majkom — predloţio je

starac.
Dječak je oklijevao očekujući Whitcombovu reakciju.
Reporter je pogledao na sat. — Moramo se vratiti u stanicu. Što

kaţeš na to da ti dam svoju posjetnicu pa da me nazoveš kasnije i
kaţeš mi ako tvoja majka ne ţeli da budeš na televiziji?
Gideon je slegnuo ramenima, a dječak je jedva dočekao da ispriča

svoju priču. Ali nije spomenuo prsten koji je također pronašao.
POGLAVLJE 10.
Upravo kada je operater na centrali nazvao ured u Miamiju da ga

spoji izravno sa Fishbowlom u NewYorku, Leroy Barry je spustio
na stol svoju vrećicu s hranom, otvorio ju i izvadio limenku cole.
Zatim je dohvatio telefon na kojemu je uključio razglas, zavalio se
nazad u svoj stolac i podigao noge na stol. Mogao se opustiti jer
nisu njega traţili za razgovor.
Svakoga dana postupak je bio isti. Poziv je bio isplaniran tako da

popuni domaće vijesti o tome što se događalo. Šef iz ureda u Los
Angelesu je prvi govorio o događajima na zapadu zemlje. Tada su
na red dolazili voditelji sa sjevera i juga, razgovarajući iz svojih
ureda u New Yorku o svemu bitnome što se dogodilo, a te su
informacije saznali preko ureda iz Dallasa, Miamija i Chicaga.
Nakon toga se ubacivao stariji producent iz Washingtona
izvještavajući o događajima na nacionalnoj razini.
36
S biljeţnicom i olovkom u ruci, Cassie je sjela na jedinu

raspoloţivu stolicu u Leroyovom uredu kada je spojen poziv. Bio
je to naporan dan za novinare. Los Angeles je poslao cijelu ekipu
u Montanu da izvještavaju o poţaru koji je tamo bijesnio.
Washington je imao najmanje tri udarne vijesti koje su se trebale
emitirati. Predsjednik se vratio sa NATO sastanka, Penthagon je
obavještavao o novim uspjesima u borbi protiv terorizma, a
general je za to vrijeme rješavao privatne probleme putujući
avionom poreznih obveznika. Leroy je primijetio kako se Cassie
usredotočila na slušanje kada su najavili da će o tome izvještavati
Valeria.
— Imamo izvanredne slike erupcije vulkana Etne — objašnjavao

je Range. — Pobješnjelo putovanje lave i spaljena zemlja.
Cassie je primijetila Leroya kako se odsutno igra olovkom. Loš

znak. Leroy je bio opsjednut time da ima priču. Uvijek ju je ţelio.
Znao je da je raspored emitiranja bio u New Yorku s bezbrojnim
reportaţama producenata i dopisnika. Znao je i to da će mu
debeli račun osigurati dobar poloţaj prilikom sljedećeg
pregovaranja pri sklapanju ugovora. Još vaţnije, ego mu je
zahtijevao da se njegove reportaţe redovito objavljuju. U zadnjih
pet mjeseci njegove su priče slabo emitirane, a oboje su znali
zašto. Bowl nije htio Cassie, a Leroy je prezirao situaciju u kojoj
se našao.
Ljutito je pritisnuo dugme na telefonu i tako prekinuo liniju.
— Uz malo sreće, ova će se oluja nastaviti pogoršavati rekao je.
— Ne mogu više podnijeti ovo čekanje ovdje. Ţelim raditi na

nekom događaju. Cassie nije ništa rekla.
NITKO NE ZNA
Will Clayton je prihvatio Cassin poziv, kao i svakog ponedjeljka u

posljednjih šest mjeseci, zbog osjećaja zahvalnosti i obveze, ali i
zbog provjere da ne ode s informacijama u javnost. Da je
direktorica znala da je on taj koji je rekao Cassie što se dogodilo
njezinoj kćerki, automatski bi izletio iz FBI-a i nikada se više ne bi
37
mogao vratiti. Ali za sada, Cassie je uporno odbijala otkriti tko joj
je dao informaciju. Will je htio da tako i ostane.
— Što se radi, Cassie?
— Bila bih puno bolje kada bi mi rekao da se tamo nešto

promijenilo.
— Volio bih da mogu, Cassie. Volio bih da mogu. Direktorica je

još uvijek bijesna zbog toga.
— Boţe, ne mogu vjerovati da ti i dečki niste još shvatili.
— Daj nas pusti, Cassie, hoćeš li? Nemamo baš puno

informacija, a ni slučajeva. Bila su sveukupno tri slučaja. Maggie
Lynch u veljači, jedna prije u studenom iz Miamija i jedna ovog
proljeća iz Louisvilla.
Cassie je razmišljala o detaljima zadnjeg napada. Isti način kao i

prijašnji. Mlada ţena koju je slijedio do kuće, prišao joj i stavio
noţ pod vrat. I uvijek prerušen u klauna.
— Šminka se moţe nabaviti bilo gdje, a popis zračne kompanije

nije nam odao ništa posebno o putnicima koji su tog datuma
putovali u ta mjesta - nastavljao je Will, braneći posao Biroa.
— Najbolje tragove kojima raspolaţemo izvučeni su iz izjava ţrtvi.

Ĉinjenica da je svim ţrtvama obećavao da ih neće ozlijediti budu
li surađivale i da je od svake zahtijevao da mu kaţe da ga voli,
predstavlja nam ga kao vrlo neuobičajenog silovatelja.
— Što to treba značiti? — prekine ga Cassie.
— To znači da nije onaj tip napadača koji ih hoće prestrašiti.

Smatramo da on zapravo mašta o tome da ga ţrtve vole i da
uţivaju zajedno s njim. Zbog njegove poremećene osobnosti,
silovanja predstavljaju njegove sumnje koje ima o sebi. Samo je
veliki problem u tome da će, kada mu bude potrebno bolje
mišljenje o sebi, izaći napolje i potraţiti novu ţrtvu.
Na kraju njihovog razgovora, Cassie je spustila slušalicu

osjećajući veliku frustraciju. Silovatelj se mora uhvatiti prije nego
38
uništi još jedan ţivot. I kada ga pronađu, moţda bih se mogla,

molim te, Boţe, osjećati malo bolje.
POGLAVLJE 11.
Sada kad je Lou-Ann otišla u frizerski salon, a djeca na sat

čitanja u knjiţnicu, Webb Morelle se mogao opustiti. Natočio si je
treću šalicu kave, zasladivši je s tri kocke šećera, odrezao si
poveći komad torte, zgrabio papirnatu salvetu i iz kuhinje se
uputio u dnevnu sobu. Webb je oboţavao kada se mogao
izleţavati na udobnoj sofi s nogama podignutima na hrastov stol,
te uzeti daljinski upravljač i vrtjeti programe. Ubacio je u video
rekorder film Merilee u produkciji Desirea.
Otpustio je remen na kućnom mantilu i naslonio se na mekane

jastučiće kako bi uţivao u filmu. Zvuk glazbe stvorio je nekakvo
posebno akustično okruţje koje je Webbu pruţalo osjećaj
pripadnosti ljudima s ekrana. Smijao se, postajući siguran u
njegov veliki uspjeh.
Bio je to drugi film u kojemu je Webb predstavljao Merilee kao

svoju zvijezdu. Prvi, Merilee, Merilee, Merilee, ţivot je san, bio je
najprodavaniji što ga je Desire produkcija ikada proizvela. Webb
se nije zavaravao da je njegov scenarij zasluţan za tako veliki
uspjeh. Niti je za to zasluţan stroj koji je pravio led kojim su se
glumci osvjeţavali, niti njihova odjeća. Tajna je bila jedino u
Merilee. Dominirala je svojom gustom tamnom kosom,
prekrasnom napetom koţom, smeđim očima i zavodničkim
drţanjem. Kamera ju je jednostavno oboţavala, a i Merilee je
oboţavala kameru.
Webb je gledao u ogromni ekran i razmišljao kako nema sumnje

da će film postati još jedan hit, čak iako ispadne da Merilee zadnji
puta glumi za Desire Productions.
Ugasio je televizor, stavio daljinski upravljač na stol i naslonio

glavu na rub kreveta. Zagledao se u sliku koja je stajala nasuprot
njega za koju je Lou-Ann dala popriličnu svotu novca. Slika je
predstavljala scene iz prošlosti cirkusa Sarasote. Bili su tu
39
umjetnici na trapezu, klaunovi, slonovi i gutači vatre, svi pod

istim šatorom. Ta je slika bila izvor inspiracija za mnoge filmove
koji su ga obogatili. Lou-Ann je često ovu sobu koristila primajući
prijateljice na čajanke. Kada bi te ţene samo znale koliko je on
platio ovaj luksuz u koji ponekad svrate.
Znao je da mu je ţena bila prestravljena samom pomisli na to da

bi društvo moglo saznati čime se on zapravo bavi. Zahtijevala je
da se Webbova tajnica javlja na telefon s »Produkcijska
kompanija«. Inzistirala je da daju pozamašne svote u lokalne
dobrotvorne svrhe, koje su svi jedva dočekali.
Boţe, u ovom se poslu stvarno moţe odlično zaraditi! Mogao se

kladiti u to iako je jedva maturirao. Znao je da zarađuje više od
svojih školskih kolega koji su vjeţbali u najprestiţnijim
odvjetničkim firmama. Stvarno smiješno kako se ţivot okrene.
Prije dvadeset godina samo je povremeno radio u trgovini koja je
prodavala videokazete. Zapazio ga je jedan engleski major kada je
objašnjavao kupcu kako raspoznati koji je film bolji. U to su
vrijeme video rekorderi postajali popularni, a Webb je bio siguran
da će se njihovom pojavom povećati i potraţnja za porno
filmovima. Prije nego se pojavio video rekorder, pornografija je
imala puno manje publike, uglavnom su to bili muškarci.Video
rekorder je učinio gledanje jednostavnijim, moglo se gledati u
vlastitoj spavaćoj sobi. Nekako u isto vrijeme, širenje side plašilo
je mnoge muškarce i ţene, tako da je većina njih smatrala
gledanje porno filmova najsigurnijim seksom.
Webb je vidio u tome dobru priliku i zgrabio je. Bio je siguran da

će pornografija imati veliku publiku. Zašto bi trošio vrijeme
znojeći se i pišući seksi romane, potom se još moliti da nađe
izdavača koji bi to htio objaviti. To je bilo za one ljude kojima nije
bilo vaţno hoće li uspjeti. Webb je znao da ţeli ugodan i lijep ţivot,
ali znao je i to da takav ţivot puno košta. Kada bi mogao sam
napisati scenarij i producirati svoj film za odrasle, uvijek bi imao
publiku koja bi voljela njegov rad, istovremeno stječući bogatstvo.
40
Počeo je tako što je ispitivao svoju ekipu iz kluba što bi oni voljeli
vidjeti u filmu za odrasle. Ĉini se da su navijačice u kratkim
suknjicama i pripijenim majicama bile najomiljenije.Tada je
naţvrljao prost scenarij o tome kako naočit dečko sjeda u školsku
klupu i mašta o djevojci koja sjedi ispred njega. Zatim je pronašao
dvoje djece koju su bili spremni učiniti za novac sve što je pisalo
u scenariju. Svoj prvi film za odrasle snimio je posuđenom
kamerom. Dee Dee i Dartmouth postao je pravi hit među
njegovom ekipom iz kluba. Dok su njegovi kolege iz razreda
razmišljali kamo će poslije škole, na koji će fakultet biti primljeni i
hoće li nakon njega uspjeti naći posao,Webb je dizajnirao majice s
natpisima poput: Yolanda se na Yalu, Happy na Harvardu i Pia
na Princetonu. Amerika je stvarno bila zemlja snova.
Kako je Webbov ţivot napredovao, tako su i filmovi. Napravio je

seriju filmova pod nazivom Uredske djevojke. Radilo se o
iskustvima mladih djevojaka koje su imale na svojim prvim
zaposlenjima. Bilo je tu mnoštvo filmova o maštarijama s
tajnicama i kolegicama na poslu. Zatim je snimio seriju filmova o
odvjetnicama koje su na sud dolazile obučene samo u sakoe i
sucima koji su ispod svojim halja imali iznenađenja za njih.
Sada, nakon dva desetljeća i mnogo snimljenih filmova, Webbovo

je poslovno carstvo obuhvaćalo i studio u Sarasoti, Internet
stranice i distribucijski centar u Miamiju, kako bi mogao
isporučivati tisuće narudţbi koje su pristizale svaki mjesec.
Sarasotu je odabrao zbog toga što je inače prezirao zimu, a i zbog
toga što je mogao snimati na otvorenom tijekom cijele godine.
Lokacije su mu davale dodatnu inspiraciju. Njegov cirkuski serijal
bio je urnebesno popularan. Bilo je stvarno nevjerojatno kako su i
sami glumci bili kreativni kada im odabereš dobru lokaciju.
Webb je bio oduševljen svojim posljednjim projektom, Baršunaste

noći u Venicu. On je napisao scenarij, inspiriran baršunastom
Merileenom koţom. Planovi za snimanje na terasi Ringlingovog
muzeja tekli su po planu. Večeras su namjeravali tamo snimati
dok će se istovremeno u unutrašnjosti muzeja odrţavati
humanitarna akcija. Koja šala! Brian Mueller će snimati za
41
Suncoast Network, a sva će ta društvena krema ţeljeti samo da

im se lica vide na vijestima u devet sati, kada se bude govorilo o
ljudima koji učestvuju u dobrotvornim davanjima.
Mueller je dobio svoje upute. Snimat će ih samo iz kutova iz kojih

im se neće vidjeti lica. Napravit će mnogo snimki koje će
pokazivati njihovo gošćenje, jedenje kavijara i ispijanje
šampanjca. Svojim će ih nastupom zabavljati poznata glazbena
grupa.
Naravno, najvulgarniji dijelovi filma snimit će se kasnije. Merilee i

Van snimat će te kadrove u zaštićenom studiju, zatim će se taj
materijal dodati onome sa dobrotvorne zabave pa će izgledati kao
da se sve dogodilo iste večeri. Potrošio je malo bogatstvo na
Merileenu haljinu, ali nije ţalio. Uţivao je gledajući je prošli tjedan
dok ju je isprobavala pred njim. Njezina prekrasna ramena
isticala su se iz već ionako lijepe haljine. Njezine prekrasne smeđe
oči svjetlucale su dok je zavodnički zabacivala gustu kosu. Bila je
rođena za taj posao, ali Webb je znao da joj je ţivot pruţio druge
mogućnosti. Isto tako uspješno snašla bi se i u svakom drugom
poslu. Kretala se graciozno, visoko uzdignute glave. Lice joj je
odavalo tračak njeţne latinske ljepote. Došla je u ovaj posao
sigurno samo zato što nije rođena pod sretnom zvijezdom, ali i
zbog toga što je bila u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.
Ali sigurno nije bila glupa. Kada je saznala u koliko se primjeraka

prodao njezin prvi film, prijeteći je došla Webbu i zatraţila dio od
prodaje. Samo, nema šanse da se to dogodi.
Webb je ustao s kreveta, otišao do video rekordera i izvadio

kazetu. Morao se obući i otići u ured. Bilo je potrebno prijeći na
plan B i zaposliti Gloriu koja je na svu sreću bila sličnih
proporcija kao Merilee pa joj je haljina pristajala.
Da, Gloria će morati zamijeniti Merilee jer je njegova ljepotica

nestala prije nekoliko dana.
42
POGLAVLJE 12.
Leroy Barry pregledavao je Sarasotine internet stranice traţeći

mjesto koje će iskoristiti kao bazu kada budu otkrili, tako se
barem nadao, pobješnjeli uragan. Imao je popis kriterija. Prvo,
htio je biti pored nečeg zanimljivog. Prioritet je imao ocean, a
pogled na palme sa strane samo bi bio plus.
Ali Leroy je imao i posebnu, tehničku nepriliku. Kamion sa

satelitom koji će koristiti morao je biti u zaštićenom području.
Kamere za snimanje su morale ostati suhe. Hotelski apartman bi
divno posluţio za nastanak reportaţe. Cassie je mogla izaći na
terasu hotela, vjetar bi puhao i padala bi jaka kiša, a za to vrijeme
bi kamerman Felix Rodriguez mogao snimati iz suhe i sigurne
sobe.
Leroy je u Sarasoti bio već nekoliko puta. Dok je prelazio po

popisima hotela, sjetio se jednoga s terasama i natkrivenim
parkiralištem koji je gledao ravno na luku. Da, sve bi trebalo
dobro funkcionirati. S prozora bi mogli vidjeti brodove koji se
ljuljaju na bijesnoj vodi. Nazvao je hotel i rezervirao dvije sobe na
katu i dvije u prizemlju. Sve su gledale u luku.
Morali su krenuti na put. Te tropske oluje mogle su se pretvoriti u

uragane čak i kada meteorolozi to ne očekuju.
Giselle je povećavala brzinu, a Leroy nije htio biti nespreman. Što

su, zapravo, oni uopće trebali raditi? NewYork ih nije stavljao na
televiziju. Moţda se netko tamo dosjeti pametne ideje da im uopće
više ne treba ured u Miamiju. Mrzio je činjenicu da je morao biti
ovdje sa Cassie Sheridan.
Jednom davno, biti Cassien producent bio je najtraţeniji posao u

emisiji Evening Headlines. Raditi s njom značilo je da će tvoj
prilog sigurno biti emitiran. Ali više ne. Jako tuţno za Cassie, ali
on se morao probijati dalje. Nije si smio dopustiti da ga povezuju
s njom.
Leroy je isključio Internet i otišao u drugi ured. Dopisnica je bila

za svojim radnim stolom, namršteno gledajući vremensku
43
prognozu. Pogledala je prema vratima gdje je stajao Leroy,

čekajući da nešto kaţe.
- Idi kući i spakiraj stvari. Danas popodne idemo u obilazak

Sarasote.
Cassie ispusti zvuk, nešto između vriska i uzdaha.
Leroyove su se oči namrštile iza tamnih naočala. - Loše

ponašanje, Cassie. Mislim da bi trebala biti uzbuđena da nešto
naiđe i da se vratiš na ekrane. Ja samo znam da ja to vraški
ţelim.
— Znam da ţeliš, Leroy. I suosjećam s tobom. Oboje znamo što

se događa, samo što o tome nikada ne pričamo.
Promatrao ju je dok je slijegala ramenima. Moţda bi ju mogao i

ţaliti, samo da i on ne ispašta zbog nje. Umjesto toga, ljutio se
zbog njezinog ponašanja. — Gledaj, nisam zainteresiran sada
diskutirati o tvojoj karijeri, Cassie. Hajdemo van iz ovog ureda
napraviti neku reportaţu. Idi kući spakirati gumene čizme i tople
hlače.
Cassie je ustala, ugasila televiziju i prebacila ruksak preko

ramena. Leroy se pomaknuo kada je bez riječi prolazila pokraj
njega.
POGLAVLJE 13.
Starija populacija Sarasote bila je sigurna da je liječnik J.

Harrison Lewis bogat. Svi su voljeli odlaziti k njemu jer se znalo
da je on najbolji u okolici. Posao mu je išao tako dobro da se za
pregled moralo naručiti i dva mjeseca unaprijed, a operacije su
bile na rasporedu i šest tjedana poslije pregleda.
Moţda se i ne bi moralo toliko čekati da je radio više sati dnevno.

Ali, ţivot je prekratak i što bi mu vrijedio sav trud dok je završio
fakultet, sva odricanja, ako sada ne bi ubirao plodove svoga rada?
Medicinskim sestrama je zapovijedio da ne primaju nikoga poslije
dva sata poslije podne, svake srijede i svaki vikend je imao
slobodno i svake je godine uzimao šest tjedana godišnjeg odmora.
44
Htio je imati vremena za uţivanje na novom brodu koji je kupio,

nazvao ga je »Oči to imaju«. Krstarenje je bila njegova strast.
Harry nije bio baš osoba koja je voljela društvo, kako bi njegovi
pacijenti znali reći, ali nitko nije mario dok su mu god ruke bile
precizne i dok je dobro obavljao svoj posao. U svijetu u kojemu je
neţenja bio rijetkost, mnoge su ga ţene htjele uloviti.
NITKO NE ZNA
— Zapravo, sama operacija će trajati oko pola sata, gđo.

Chambers, ali bolje planirajte da ćete u bolnici provesti oko tri
sata. Anesteziolog će se pobrinuti da se za vrijeme operacije
osjećate ugodno. Bit ćete budni tijekom operacije, ali nećete
osjećati nikakvu bol.
Etta je zgrabila Charlesovu ruku dok su slušali proceduru.
Dr. Lewis se nije trudio utješno je uhvatiti za ruku. -Medicinska

sestra mi je rekla daje netko otkazao operaciju za sutra, tako da
imamo jedno mjesto za ujutro. Moţemo operirati sutra, ili ćete
morati čekati do kraja rujna ili početka listopada. Ovisi oVama.
Par se pogledao. - Kada god ti ţeliš, Etta, - rekao je Charles

utješno.
— O, moj Boţe, nisam se pripremila za ovo — rekla je njegova

ţena. - Moţda je bolje da to sada napravimo, nego da se oko toga
brinemo još mjesec dana.
— U redu — potvrdio je oftalmolog brzo, zapisujući bilješku u

svoj rokovnik. - Sutra ujutro. U deset sati.
Nemojte biti našminkani, nositi nakit ili ukosnice i obucite nešto

udobno. Uzmite sve lijekove koje i inače koristite.
Dr. Lewis je ustao sa stolca ispraćajući pacijenta i pruţio ruku

preko stola u znak pozdrava. —Vidimo se sutra.
Etta i Charles su zbunjeno izašli iz ordinacije, a za to vrijeme je

dr.Lews pozvao sestru da mu donese ručak. Kao i obično, ustao je
rano ujutro za operaciju i sada je bio gladan, a imao je samo
45
petnaest minuta vremena do sljedećeg sastanka. Taman dovoljno

da pojede svoju salatu i pogleda najvaţnije vijesti.
POGLAVLJE 14.
— Hannah? Bok, dušo. Mama je.
— O, bok mama.
Kad je Cassie čula kćerkin glas, jednostavno se rastopila.
— Kako stoje stvari kod kuće, srce?
— Dobro.
— Pa reci mi, što radiš?
— Ništa.
— Ideš li na bazen? _
- Ne baš.
— A što je s rukometom?
— Sezona je gotova, mama, — odgovorila je trinaestgodišnjakinja

sa zamjerkom. - Zar ti ništa ne znaš? - ostalo je neizgovoreno.
Cassie je podigla svoju već spakiranu torbu i prenijela je u hodnik

dok je u drugoj ruci drţala slušalicu. Nije htjela reći Hannah, ali
bilo bi samo gore da je čekala. -Kakvo je kod vas vrijeme,
Hannah? - Boţe, zvučala je tako glupo. Kao da razgovara s nekim
strancem. To nije razgovor kakav bi trebale voditi majka i kći.
—Vruće je.Vruće i zagušljivo.
- Tako je i ovdje - Cassie zastane. - Ali na zapadnoj obali je neka

oluja koja bi mogla prerasti u uragan.
Nije bilo odgovora sa druge strane linije.
— Hannah? -Da?
- Dušo, moram ići u Sarasotu, moram biti tamo u slučaju da

oluja postane uragan.
46
- Da, i? - Kćerka ju je baš tjerala da izgovori.
— Tako da moţda neću moći doći ovaj vikend.
- I mislila sam. - Odzvanjao je sarkazam u njezinim riječima.
— Oh, Hannah, molim te, nemoj biti takva. Znaš da nema ničega
što bih voljela više od susreta s tobom. - Cassie se nije sviđalo što
se u njezinom glasu čuje prigovaranje.
— Da, mama, znam.
— Ţao mi je, Hannah. Ali što mogu učiniti? Znaš kako je to,
dušo. To je moj posao. - Htjela je još nadodati da je to posao koji
joj omogućuje sve to što ima, ali je ostala pribrana.
— Da, znam kako je to. Uvijek je tu tvoj posao. Cassie se

dvoumila oko toga treba li odgovoriti.
Hannah je bila u pravu i obje su to znale. — Gledaj, ako ne

uspijem doći ovaj vikend, pokušat ću sljedeći.
— Neće moći tako, mama. Tata i ja idemo na put taj vikend.
— Da, nisam znala. A kamo idete?
— U Rehoboth.
Cassie je ubrzo sve povezala. Gillian Cox, ravnateljica Jimove

škole, imala je tamo vikendicu. Zapravo, njih su je troje posjetili
jednom tamo, u sretnija vremena. — Idete u vikendicu kod gđice
Cox?
— Hm, ovaj...
— Oh, to je lijepo. — Cassie se trudila zvučati uvjerljivo.
— Zapravo ti mogu i reći, mama. Tata i gđica Cox se viđaju. —

Kao što je i sama bila povrijeđena, tako je i ona ţeljela povrijediti
majku.
Uspjela je.
47
POGLAVLJE 15.
— Mama! Mama! Bit ću na televiziji! —Vincent je utrčao u

kuhinju. - Poţuri, upali ga!
Wendy Bayler ga je pogledala maţući maslac od kikirikija na kruh

prije nego je uspjela odgovoriti Vincent se već popeo na vrhove
prstiju i upalio televizor. Obrisala je ruke u papirnatu salvetu i
slijedila sina u malenu dnevnu sobu.
— Ma daj, mama! — nagovarao ju je sin. — Bit će priča o meni.—

Nadao se da neće primijetiti da ju je trebao pitati za dopuštenje.
Sada je bilo prekasno.
Mark je izvirio iz spavaće sobe da čuje o čemu se radi. Prva

njezina reakcija bila je da kaţe mlađem sinu da se vrati u
klimatiziranu sobu, ali zaustavilo ju je uzbuđenje koje je vidjela
na Vincentovom licu. Barem jednom u njihovim ţivotima nije
htjela prekinuti taj trenutak uzbuđenja brinući se zbog vraţje
bolesti. Neka samo jedanput osjete radost uzbuđenja kao i svi
normalni ljudi. Zagrlila je sinove i posjela ih kraj sebe na kauč
dok su vijesti počinjale.
— Siesta Beach je bilo mjesto današnjeg uţasnog pronalaska -

najavio je voditelj. -Jedan dječak je našao ljudsku ruku u Siesta
Keyu. Reporter Tony Whitcomb pripremio je reportaţu.
— Šokirana i zabrinuta, Wendy je pogledala Vincenta koji je

široko otvorenih očiju gledao u ekran.
Reporter je počeo pričati.— Svako jutro jedanaestogodišnji

Vincent Bayler pretraţuje plaţu svojim metalnim detektorom
traţeći sitniš ili metalne sitnice u pijesku. Ali ovo jutro nije bilo
kao svako drugo.
Na ekranu se pojavilo Vincentovo rumeno lice. — Metalni detektor

mi je dao znak da je nešto pronašao ispod busena morske trave.
Podigao sam morsku travu i tada sam je našao.
— Što si našao? — pitao je reporter.
48
— Ruku.
Sada je Wendy poţeljela da je rekla Marku da ipak ostane u sobi.

Petogodišnjak je zgrabio majčinu ruku i zakašljao se.
— Zamjenik šerifa Sarasote Danny Gregg prvi je došao na mjesto

događaja — nastavljao je reporterov duboki glas. Wendy je
prepoznala zamjenika koji je prošle godine bio kod njih kada je
Mark imao napad.
— Nazvao sam svoje nadređene, a detektivi su odmah pozvani na

mjesto pronalaska — pričao je šerifov zamjenik. — Ruka je
prevezena u forenzičarski laboratorij u centru gdje će naši
stručnjaci nastaviti istragu. Pokušat će dobiti otiske prstiju, a mi
ćemo provjeriti sve nestale osobe koje su prijavljene u posljednjih
nekoliko mjeseci.
— Ali,— nastavljao je reporter — moţda će vam biti teško dobiti

otiske prstiju.Vincent Bayler je rekao da je ruka u jako lošem
stanju.
— Sva je natečena i čini se da su je ribe malo jele — opisivao je

dječak s previše entuzijazma. — Moţda čak i morski psi!
Sada se na ekranu pojavio reporter, stojeći na pijesku, leđima

okrenut oceanu. — Policija govori kako se ne čini da je morski
pas napao nekoga i odgrizao mu ruku.Još su nam rekli da je
ručni zglob precizno odrezan.Ja sam Tony Whitcomb, gledali ste
me iz Siesta Beacha.
Vincent je pogledao majku, očekujući njezinu reakciju. — Baš je

fora, ha?
— Ne Vincente, nije fora. To je uţasno. — Namrštila se gledajući

Vincenta. Brinula se za njega. Zar je bilo normalno za malo dijete
da je toliko sretan zbog nađene ljudske ruke? Ali ipak je htjela da
Vincent na to gleda kao na jednu pustolovinu, bolje nego da bude
istraumatiziran.
Misli su joj bile ometene zvukom Markova kašlja. -Hajde, ti si

sada već veliki dečko, idi u svoju sobu, donijet ću ti ručak.
49
— Hoćeš li ostati sa mnom dok budem jeo?
— Hoću. A sada, odlazi u sobu.
Kada je dječak zatvorio vrata svoje sobe, Wendy se okrenula

drugom sinu. - Objasni mi samo jednu stvar, Vincente, na što je
reagirao tvoj metalni detektor?
Vincent je napravio nevini izraz lica. — Kako to misliš?
— Mislim, ruka nema ništa metalno u sebi, zašto je onda metalni

detektor reagirao?
POGLAVLJE 16.
U svom skučenom uredu, Jerry je gledao podnevne vijesti,

obraćajući posebnu pozornost na vremensku prognozu. Upirući
na plavo-zelenu elektronsku mapu, meteorolog je rekao da se
tropska oluja pod imenom Giselle kreće u njihovom pravcu.
Lokalne vijesti pomno su pratile Giselle, uvjeravao je mještane
meteorolog.
— Naravno, ne ţelimo stvarati paniku, ali morate biti spremni.

Pronađite svoja najbliţa skloništa, vjeţbajte voţnju do njih. I
upamtite, budite razumni i nemojte paničariti. Za sada je još
nemoguće saznati koje će ceste biti zatvorene.
Jerry Dean ispustio je teški uzdah dok je hodao prema

pristaništu i promatrao usidrene brodove. Smjestio je u svoje
pristanište više od dvije stotine brodova. Mnogi od njih pripadali
su mještanima, a bilo je i onih koji su pripadali posjetiteljima koji
su ih koristili kada bi došli na odmor. Sve je moralo biti dobro
osigurano, sve čvrsto povezano da bi se moglo spasiti od tako
snaţna vjetra i nemirne vode. Ali Jerry je znao da će, unatoč
dobrim pripremama, ako uragan stvarno dođe, pretrpiti goleme
gubitke.
Vlasnik pristaništa za brodove već je jednom prošao kroz ovakvu

situaciju. Kad je bila posljednja ovakva oluja, vlasnici brodova
nisu imali dovoljno vremena da osiguraju svoje brodove, te su
mnogi potopljeni ili su pretrpjeli velika oštećenja.Jaki vjetrovi
50
tjerali su ih iz mjesta gdje su bili usidreni i bacali ih u kamene

stijene poput djeteta kad se u vodi igra igračkom. Previše njih je
krivilo Jerrya za pretrpljene gubitke. Nakon te oluje, mnogi su
vlasnici premjestili svoje brodove negdje dalje.Trebale su mu pune
tri godine da vrati posao na onu razinu na kojoj je bio prije oluje.
Samo iznajmljivanje svoga broda posjetiteljima mjesta nekako mu
je pomoglo da izdrţi to razdoblje.
Dok je gledao prema mirnom horizontu, bilo je nezamislivo da se

od tamo pribliţava oluja. Jerry je skinuo bejzbolsku kapu s glave i
obrisao znoj s naboranog čela. Dani pripremanja će biti dugi.
Moţda oluja ipak ne dođe, ali on si više neće dopustiti da bude
nespreman ako dođe.
Sluţbeni telefon je zazvonio i Jerry je otišao unutra da se javi. —

Pristanište.
— Jerry? Webb Morelle pri telefonu. Samo provjeravam da li sve

štima za večeras.
— Da,Webb, sve je u redu. Tvoji su brodovi puni benzina i

spremni za polazak.
— Odlično. Hvala ti. Jesi li još uvijek za to da nas odvezeš tamo?
Zadnja stvar koju je sada Jerry ţelio bila je da bude vozač Webbu
i njegovoj ţeni na dobrotvornu zabavu, ali on je bio dobra
mušterija koja je uvijek na vrijeme plaćala račune i Jerry je morao
odrţati obećanje. — Da, sve je po dogovoru.
— Dobro. Budući da se Lou-Ann strašno boji voţnje brodom zbog

prognoze, napravi široki ulaz na brod, postavi joj one široke
stepenice. Znaš, ne ţelim je razočarati.
— Razumijem Webb. — Jerry je pokušavao zatomiti začuđenost

u glasu. — Rekao si u šest sati, je li?
— Da, budi spreman točno u šest, ali poznavajući Lou-Ann,

sigurno ćemo malo zakasniti.
— Ĉekat ću vas.
51
Jerry je taman htio spustiti slušalicu kad je čuo Webba da

nastavlja priču.- I Jerry, tek toliko da znaš, povest ćemo nekoliko
prijatelja.
— Nema problema. Kako god ti ţeliš, Webb.
POGLAVLJE 17.
Ruka koja je nađena na plaţi u Siesta Bayu je bila njezina.

Merileena. Bio je siguran u to.
Osjećaj napetosti i nemira koji je godinama prolazio kroz njega

tjerao ga je da napada, i kad bi se oslobodio te napetosti, nemir bi
nestao. Učinio je mnogo stvari. Strašnih stvari. Brutalnih stvari.
Ali nikada prije nije ubio. Nikada nije namjeravao ubiti Merilee.
Vidio ju je u njezinim filmovima, znao je da poniţavajući način

ţivota kojim je ţivjela ne bi sama odabrala da je imala druge
mogućnosti. Moţda to još nije bila shvatila, ali veza s njim bi ju
oslobodila. A bio je siguran da bi i ona njega oslobodila. Kada bi
bio u pravoj vezi s njom, nadao se da ne bi morao njoj činiti one
stvari koje je radio drugim djevojkama.
Merilee je bila dovoljno zainteresirana za njega, za njegove

planove da budu zajedno, čim je odlučila otići s njim na
krstarenje. Sve je teklo sasvim dobro. Bila je oduševljena
prstenom, smijala se na mjesečini kada joj ga je stavljao na prst.
Ali nije si mogao pomoći. Bio je toliko uzbuđen da je jednostavno

morao to učiniti, makar na samo nekoliko minuta, samo da se
opusti. Ispričao se i otišao u kabinu. Ali ipak je ostao predugo,
stavljajući puder na lice i praveći kolutove oko očiju. Planirao je
skinuti šminku prije nego ode gore do nje, ali nije imao priliku.
Samo da nije došla i otvorila vrata. Da ga barem nije vidjela i

ismijavala. Da ga je barem mogla voljeti onoliko koliko je zasluţio.
Nije mogao podnijeti gledajući je kako bjeţi od njega. Slijedio ju je,

htio joj je sve objasniti, ţeleći ispraviti nastali nesporazum. Ali,
kada su došli na palubu, Merilee ga nije ţeljela, zahtijevala je da
je odveze na obalu.- Makni se od mene, bolesni manijače.
52
Njezine su riječi još uvijek odzvanjale u njegovoj glavi.
Tada je pobjesnio, udario je po lijepom licu. Od udarca je pala

dolje i lupila glavom u ogradu broda. Zaprepaštena, još uvijek ga
je s gađenjem odgurivala dok ju je on pokušao podignuti.
Sav bijes koji je osjetio, bijes koji je godinama rastao u njemu,

prolazio je njegovim tijelom i tada ju je bacio preko ograde broda.
Kada je upalio motor, čuo je kako negdje zapinje. Osjetio je

mučninu kad je zamislio da motor siječe to prekrasno tijelo.
Moţda ju je tako zapravo i oslobodio. Da, Merilee je sada bila

slobodna. Oslobođena od bolesnog ţivota kojim je ţivjela. Ali on je
ostao, još uvijek opterećen svojim očajničkim čeţnjama. I opet su
mediji izvještavali o njegovim djelima.
Opet je trebao opuštanje. Mislio je na medicinsku sestru. Već ju

duţe vrijeme promatra. Primijetio je ljepoticu kada je išao posjetiti
djecu na pedijatriji. Bila je oduševljena što je dolazio u bolnicu
zabavljati bolesnu djecu.
Promatrao ju je s parkirališta kada je završavala svoje smjene.

Jednom ju je slijedio u supermarket gdje je zastala na povratku
kući. Namjerno se zaletio svojim automobilom u njezin, zatim se
ispričavao. Nije ga prepoznala, ne bez šminke klauna. Nije
pokazivala ni zanimanje za njega. Ali voljela ga je našminkanog,
nadao se.
Nije mu se sviđala ideja da napadne ovdje gdje je ţivio. Bilo je

bolje napasti negdje drugdje, ali sigurno će morati proći još
nekoliko mjeseci prije nego se bude smio maknuti iz Sarasote.
Nije znao da li moţe tako dugo čekati.
POGLAVLJE 18.
Bio je prilično siguran da je majka povjerovala u njegovu na

brzinu smišljenu laţ, rekao je da je pokraj ruke slučajno stajala i
boca zbog koje je detektor reagirao. Barem jednom Vincent je bio
sretan zbog Markovog napada. To je odvuklo majčinu paţnju i
nije ga dalje ispitivala.
53
— Idem van, mama, — viknuo je u spavaću sobu.Vincent je

zgrabio svoj sendvič od dţema i uputio se prema plaţi. Našao je
Gideona na starom mjestu.
— Grizu li? — upitao je Vincent sjedajući pored njega. Ribar je

okrenuo glavu u smjeru mreţe. — Ne baš.
Uhvatio sam nekoliko malih ribica, ali sam ih vratio nazad u

vodu.
Vincent je potvrdno klimao glavom, znajući da Gideona zanimaju

samo prave ribe.
Ribar stavi svjeţi mamac na udicu. - Da li si se vidio na vijestima?
— Jesam.
— Majke te vidjela? -Da.
— Što je rekla?
— Zanimalo ju je kako je metalni detektor reagirao na ruku kada

u njoj nema metala.
Gideon je zabacio udicu u vodu. — Dobro pitanje. Mislim da će se

i policija to pitati.
Dječak je bio tih dok je razmatrao Gideonovu izjavu.
— Imaš li mi moţda nešto za reći,Vincent?
— Mislim da ipak imam. - Izvadio je prsten od rubina iz dţepa i

dao ga Gideonu.
POGLAVLJE 19.
Krokodilska dolina bi bilo pravo ime, razmišljala je Cassie dok je

gledala kroz prozor automobila. Gomile krokodila su se izleţavale
na obali rijeke, hvatajući tople sunčeve zrake. Raznovrsno
mnoštvo ptica je letjelo okolo široko rastvorenih krila, slijetajući
na grane okolnog drveća. Prizor je bio jeziv i Cassie je zadrhtala.
54
- Te su mi ptice poznate - rekao je Leroy, prekidajući tišinu koja

je nastala od kada su krenuli iz Miamija.
Felix ih je pratio iza u dţipu.
- Molim?
- Kaţem da su mi te ptice poznate. Zarone u vodu da bi ulovile

hranu, zatim sjednu na drveće i rašire krila kao da ih suše.
- Stvarno izgledaju zastrašujuće - odgovori Cassie. Uopće nije

imala ţelju nastavljati razgovor. Nastavila je gledati kroz prozor
kada je jedan krokodil odlučio ući u mutnu vodu, dok je drugi
široko rastvorio svoje čeljusti. Kako su se automobilom udaljavali
od Miamija, tako je Cassie osjećala sve veću nervozu.
Tako dakle, gđica Cox i uskoro razvedeni Jim se viđaju. To je bilo

krasno. Ne bi toliko niti boljelo da Gillian nije tako dobra osoba.
Ravnateljica se jako sviđala Cassie. Bila je pametna, uspješna na
poslu, imala je odličan smisao za humor, a također je bila i lijepa.
Naravno da je privukla Jima. Cassie se mučila zamišljajući
Hannah kako se zabavlja jedući jastoga u restoranu na plaţi s
Jimom i Gillian. Gillian ţeli postati Hannahina majka.
Oh, Boţe, što to radim? Upitala se potiho dok je automobil dalje

prolazio. Svakim atomom snage u sebi ţeljela je da ne mora ići na
ovo putovanje.
POGLAVLJE 20.
Anthony je na svojim kratkim i krivim nogama šetao po

betonskom parkiralištu koje je bilo odmah do muzeja. Imao je
dogovorena dva obilaska, a nije volio kasniti. Danas je kasnio.
Pomagao je u pripremama za večerašnju zabavu.
Ako ţeliš nešto napraviti, onda to trebaš dobro napraviti. Majka

mu je to oduvijek govorila. Volio je majku. Kada je vidjela da će
dijete koje je rodila teškom mukom hodati, pripremala ga je na
ţivotne teškoće najbolje što je mogla.
55
Majka ga nije ţalila ili, ako i je, nikada to nije pokazivala.

Ohrabrivala ga je da naporno uči, bavi se sportom, da se druţi s
prijateljima, iako nije bilo lako. Djeca su se bojala svakoga tko je
bio drukčiji, a taj svoj strah su pokazivala odbacivanjem. Ali,
Anthony je to odavno naučio. Majka mu je brisala suze s lica, ali
nije mu dopuštala da se izolira. Ponovno bi ga slala na igralište.
-Morao je naučiti preţivljavati u stvarnom svijetu. U svijetu

punom tzv. normalnih ljudi koji su mislili da osobe patuljastog
rasta postoje samo zato da bi njih zabavljali.
Anthony je primijetio kako mu se pribliţava poznati bicikl. Bio je

to Vincent. - Opet ti? - upitao je Anthony tresući glavom, ali i
smješkajući se.
Vincent je klimao glavom gore-dolje. — Anthony! Nikada nećeš

pogoditi što se dogodilo!
Anthony prijeđe pogledom pokraj dječaka do male skupine

okupljene na recepciji. — Rado bih čuo sve o tome, ali mislim da
ću morati sačekati da mi prođu obilasci.
Dječak je uvijek vozio bicikl do ovog mjesta. Anthony je već bio

zaboravio koliko je vremena prošlo od kada je prvi puta vodio
Vincenta po muzeju zajedno s posjetiteljima. Nakon prvih
nekoliko obilazaka, Anthony mu je rekao da moţe ići s njim
besplatno. Tada još nije znao da li je to bila greška. Malome
nikada nije bilo dovoljno. Trebao se igrati vani s drugom djecom
ovih ljetnih popodneva. Umjesto toga, trošio je vrijeme na
obilaţenje muzeja kojega je već toliko puta prošao da bi i sam
mogao voditi turiste u razgledavanje. Ipak, Anthony je shvaćao
čime je Vincent fasciniran. I on sam je bio.
- Sarasotin cirkus je postojao od 1927. do 1960. godine - počeo je

pričati Anthony dok je mala grupa ljudi stajala oko njega. - Svake
su godine putovali zemljom, promovirajući Sarasotu kao najljepše
mjesto na Floridi. To je dovodilo mnoštvo turista u naše mjesto
kako bi vidjeli odakle dolaze takvi nadareni umjetnici.
56
Grupa je šetala od sobe do sobe slušajući Anthonyja koj im je

objašnjavao cirkuske aktivnosti. Pripremao se za opis tako što je
upotrebljavao cirkuske izreke.
Anthony se trudio objasniti im da postoje tri vrste klauna. —

Klaun s bijelim licem je bio najsmješniji klaun. Naravno, tu je još
i karakterni klaun i, najpoznatiji, klaun s izgledom skitnice.
- Kao Emmett Kelly? - upitao je netko.
- Točno tako — odgovorio je Anthony.
Vincent i ostali iz grupe slušali su Anthonyevo objašnjavanje kako

su iz nekih cijevi, koje su bile na srebrnom kamionu, bacali ljude
u zrak. — Mehanizam u kamionu koji je to radio strogo je čuvana
obiteljska tajna — šaputao je Anthony.
Nakon opisa o razlici između azijskog i afričkog slona —

...najlakše ih je razlikovati po ušima, afrički slon ima puno veće
uši od azijskog — Anthony ih je poveo pored prepariranih tigrova
u posljednju prostoriju. Na samoj sredini sobe je bila maketa
nekadašnjeg cirkusa. Zatim ih je sve ispratio.
- Ne znam za tebe, mali, ali ja sam oţednio. Hajdemo uzeti nešto

za piće. — Mali čovjek i dječak otišli su u restoran koji je bio
osjenjen palmama. Konačno, dok su čekali da im konobarica
donese piće koje su naručili, Vincet je imao priliku ispričati što se
dogodilo toga jutra.
Anthony je potiho zazviţdao.
- Bio sam i na televiziji! - nastavljao je dječak sav uzbuđen.
— Ţao mi je što sam to propustio.
— Nema veze. Mislim da će i večeras prikazati — rekao je

Vincent. — Moţeš onda vidjeti.
Anthony potvrdno klimne glavom, ali Vincent je posumnjao da on

razmišlja o nečemu drugome.
57
— Hej, Anthony, — rekao je dječak, pokušavajući vratiti

prijateljevu pozornost. - Hoćeš li me danas podučiti
šminkanju?
— Drugi puta,Vincente. Ne mogu danas. Moram ići u bolnicu.

Ona bolesna djeca jedva čekaju da vide svog omiljenog klauna.
Dječak je bio razočaran, ali ipak je odlučio da ide do pristaništa

gdje će se malo motati.
POGLAVLJE 21.
Prsten je bio previše vrijedan da bi išao uobičajenom zlataru. On

je zahtijevao put u St. Armands Circle, a Gideon je znao da se
treba urediti. Obrijao je bradu staru tri dana, podrezao brkove,
odrezao nokte i zalizao svoju sijedu kosu. Obukao je najbolje
traperice, zakopčao sportsku košulju i stavio prsten u dţep
košulje.
Krenuo je s drhtavicom na put. Bilo je očito da je prsten jako

vrijedan. Ali znao je da je to i dokaz koji bi trebao dati policiji i ne
ga smio prodavati. Gideonove su se usne pomicale dok je pričao
sam sa sobom i pokušavao odlučiti što će zapravo učiniti.
Vincent je bio dobro dijete, a njegova majka je bila pristojna ţena

koja se borila prehraniti svoju djecu. Sigurno bi im dobro došao
novac od prodaje prstena. Kada bi ga predao policiji, moţda bi im
pomogao da identificiraju ruku, ali tako ne bi pomogao Vincentu,
a dječak ga je našao. Tko nađe, njegovo je. Neka se policija snađe
na drugi način.
Gideon je dva puta kruţio prije nego je našao mjesto za

parkiranje. Nije se trudio zaključati truli stari automobil. Ako je
netko i htio ukrasti automobil, imao je puno ljepših na
raspolaganju. Prolazio je pored raznih trgovina dok konačno nije
stigao na cilj. Dok je ulazio, hladni klimatizirani zrak ga je
osvjeţio. Dobro građeni čovjek bio je kod izloga, sklanjao sjajne
narukvice i ogrlice. — Mogu li Vam pomoći, gospodine? - upitao
ga je čovjek odmjeravajući Gideonovu odjeću.
58
Gideon je bio svjestan da ovdje ne pripada. Ovdje je kao riba na

suhom. — Moţete, imam jedan prsten i htio bih da ga pogledate.
— Svakako, gospodine, dođite ovdje. - Zlatar ga je odveo u kut na

drugoj strani prostorije. Gideon je drhtavom rukom izvadio prsten
na baršunasti jastučić koji je stajao na pultu. Zlatar ga je uzeo,
okretao ga u ruci da ga pregleda, tada ga je digao u zrak i rubini
su zasjajili na svjetlosti.
- Ovo je prekrasan prsten, gospodine. Jako lijep.
- Koliko vrijedi?
Zlatar Leslie Sebastian znao je točno koliko taj prsten vrijedi jer
ga je on dizajnirao. Ali pitanje je bilo, odakle ovom starcu taj
prsten?
POGLAVLJE 22.
Kada je stigla u svoju hotelsku sobu, Cassie se nije trudila

otpakirati torbe. Nije imalo smisla izvaditi odjeću i poslagati je u
ormare kada se moglo dogoditi da hitno moraju otići na drugo
mjesto. Najbolje je da stvari izvlači iz torbe onda kada joj budu
trebale. Ipak je objesila nekoliko košulja na vješalice, a gumene
čizme stavila na dno ormara. Kakav glamurozan ormar.
Skidajući cipele, instinktivno je uzela daljinski upravljač u ruke i

uključila televizor. Imala je još malo slobodnog vremena prije nego
počnu lokalne vijesti u šest sati. Zatim je nazvala hotelski
restoran i naručila crno vino i sloţenac od puretine. Neka samo
Felix i Leroy idu u onaj restoran u St. Armands Circle kojemu su
se veselili.
Bacila se na ogromni krevet i uzela telefon. Nazvala je odvjetnički

ured KEY vijesti u NewYorku nadajući se da je odvjetnik koji ju
zastupa još uvijek tamo.
- Glenn Jones.
59
- Cassie Sheridan je pri telefonu, samo provjeravam ima li nešto

novo? - Kao malo dijete uhvatila se kako stišće oči i drţi fige
slobodnom rukom.
- Gledaj, Cassie, već smo razgovarali o tome, nismo li? Takve

stvari zahtijevaju više vremena. Prestani se brinuti, hoćeš li?
Odvjetnik je bio u pravu što se vremena tiče. — Lako je tebi

pričati, Glenn. Bez obzira kako slučaj završi, ti ćeš i dalje biti na
svom poslu i imati svoju kuću.
- Da, u pravu si. Biti ću na svom poslu zato jer ćemo pobijediti.
Svatko moţe tuţiti svakoga zbog milijun razloga. Na našoj strani
je činjenica da je Pamela Lynch javna osoba. Ali već smo o tome
razgovarali.
- Ali njezina kćerka nije javna osoba - rekla je Cassie. - Maggie

Lynch je bila samo mlada djevojka koja je na nesreću silovana i
još bila na vijestima u cijeloj zemlji. Jednostavno to nije mogla
podnijeti.
Glennov se glas uozbiljio. — Prestani, Cassie. Kao tvoj odvjetnik i

prijatelj, govorim ti da se prestaneš saţalijevati i sramotiti. Ako ne
budemo ovo mogli srediti nikakvom nagodbom i ako se budemo
našli na sudu, bit ćeš pozvana na svjedočenje. Bilo bi bolje da
dobro razbistriš glavu. Ti si samo izvijestila o događaju. Ništa
više. Cassie nije ništa odgovorila.
— U redu. — Glenn je strpljivo nastavljao. — Moţda bi bilo bolje

da nisi spomenula njezino ime. Otkrivanje imena ţrtve
silovanja moţe biti diskutabilno. Ali, moţemo se braniti time što
bi ljudi ionako shvatili o kome se radi jer Pamela ima samo jednu
kćerku. Ako je ta kćerka bila razlog što je direktorica FBI-a dodala
još jedno ime na Listu bjegunaca, onda je i javnost imala pravo to
znati.
Kad je slušala kako to Glenn priča, nekako je imalo smisla.

Cassie je slušala dok je odvjetnik nastavljao. — Kompanija mora
ostati uz tebe. Kao prvo, jedan je njihov rukovodilac, imenom
Range, forsirao da se informacija objavi. Kao drugo, ovo bi moglo
60
stvoriti loš presedan za sve medije, plašiti ih što smiju objavljivati,

a što ne i tako ih učiniti ranjivima. Ovdje ima i nekih stavaka iz
prvog amandmana, a KEY se mora boriti i dobiti slučaj.
— Dobro — odgovorila je. — Obavještavaj me o svemu.
— Obećavam da hoću. Gdje si ti uopće?
— U Sarasoti na Floridi, čekam da dođe uragan.
— O, pa drţi se onda tamo, Cassie, i prestani brinuti. Mi ovdje

drţimo sve pod kontrolom.
Dok je vraćala telefon na mjesto, začulo se kucanje na vratima.

Cassie je ustala s kreveta i uzela torbu da konobaru da
napojnicu. Prvo si je natočila crno vino, uzimajući poveći gutljaj,
zatim i drugi. Uključila je televizor i gledala priču o malom
dječaku koji je to jutro našao ljudsku ruku na plaţi.
Pureći sloţenac je ostao netaknut na tanjuru dok je boca vina bila

prazna u trenutku kad je telefon zazvonio.
— Cassie, ja sam, Leroy.
— Hej. — Što je sada on ţelio?
— Upravo sam čuo da večeras nastupa poznata grupa, Boys Next

Door, u Ringlingovom muzeju. Nazvao sam i, pogodi, ţele što više
novinara. Tim dečkima nije nikada dosta. Idemo tamo.
— Ma daj, Leroy. — Cassie je bila razdraţljiva. — Dobro znaš da

to na KEY vijestima nikada nećemo moći objaviti. To je samo još
jedan koncert. U tome nema posebne vijesti, bez obzira koliko
slavan sastav bio.
— Da, to znaš ti, znam i ja. Ali oni to ne znaju. Hajde, bit će
zabavno. Nešto ćemo malo snimati, pa ćemo jesti i piti i dobro se
zabaviti.
— Nisam znala da si njihov veliki oboţavatelj — rekla je. — Mislila

sam da muški bendovi priliče mojoj trinaestogodišnjoj kćerki, a
61
ne odraslom čovjeku. — Moţe li se još više potruditi kako bi

odvratila Leroya?
On je ignorirao njezin podsmijeh. — Spremi se. Nađemo se

u prizemlju za petnaest minuta.
POGLAVLJE 23.
Hladan vjetar dobrodošlice koji je puhao s obale rashlađivao je

goste na dobrotvornoj zabavi. Tu su bile velike face, pomislila je
Cassie promatrajući dizajnerske haljine i preteški nakit. I ona je
na prst stavila platinasti vjenčani prsten optočen dijamantima
kojega je još uvijek povremeno nosila na lijevoj ruci. Mislila je
kako ga više neće nositi, ali večeras joj je bilo drago što ga je
ponijela. Obučena u crne hlače i običnu majicu, čak je i sebi bila
čudna, ali ona je ovdje došla zbog uragana, a ne zbog neke
društvene zabave.
Ĉovjek od trideset i nešto godina pristupio je ekipi KEY vijesti.

Njegova bijela lanena košulja bila je raskopčana gotovo do
remena.Teški zlatni lanci bili su rašireni po njegovim dlakavim
prsima. Odjednom, Cassie se osjećala ugodnije zbog svoje odjeće.
Leroy se rukovao sa Sargeom Tuckerom i upoznao ostale. - Ovo je

naša dopisnica, Cassie Sheridan, i naš kamerman, Felix
Rodriguez.
— Drago mi je. Lijepo što ste došli. — rekao je veselo agent

benda, zadrţavajući Cassinu ruku. — Dečki su spremni
napraviti pravu zabavu večeras.
— Recite nam, kako to da ovdje nastupaju? — pitala je Cassie.
— Sarasota je moje rodno mjesto,— odgovorio je Serge. — Na ovoj

turneji imaju za odraditi samo još jedan koncert, sutra u Tampi.
Pošto je ovo jako blizu, odlučili su to napraviti zbog mene. Ti
dečki imaju zlatna srca. Dakle, osjećajte se kao kod kuće i javite
mi ako mogu za vas večeras nešto učiniti.
— Zapravo, postoji nešto, ako Vam to ne bi predstavljalo problem,

- rekla je Cassie razmišljajući da ova večer ne bi trebala propasti.
62
- Moja kćerka Hannah je njihova velika oboţavateljica. Postoji li

mogućnost da dobijem njihovu sliku s autogramima?
— Naravno, nema problema, — odgovorio je Sarge. — Potrudit ću

se da Vam nabavim jednu do kraja večeri.
Etti je bilo drago što se dobrovoljno prijavila da bude na recepciji.

Htjela je biti zaposlena da tako što manje razmišlja o predstojećoj
operaciji. Namjeravala je, nakon što upiše sve goste, ispričati se i
otići kući kako bi ranije legla. Uz malo sreće, ako operacija bude
prošla u redu, ovo joj je moţda bila posljednja večer kada je
morala s uţasnim naporom voziti po mraku. Dr. Lewis je rekao da
joj poslije operacije noćna svijetla ne bi trebala smetati.
Ja o vuku, a vuk na vrata. Dr. Lewis stajao je ispred nje u

smokingu koji mu je izvrsno pristajao. Etta je iskrenula vrat kako
bi vidjela njegovu pratilju. Ali nije je vidjela.
— Dobra večer, dr. Lewis.
Po blijedom izrazu lica, Etta je primijetila da je liječnik nije

prepoznao. Malo je bila povrijeđena, ali brzo je promislila. Imao je
stotine pacijenata. Kako da ih se svih sjeti? Samo da ju sutra
prepozna u operacijskoj sali. - Etta Chambers, dr. Lewis. Sutra
ujutro operirat ćete mi mreţnice.
- Oh, naravno, Etta, drago mi je što Vas vidim. - Nije se trudio

započeti kratak razgovor. Kada je vidio da mu je ime zabiljeţeno,
okrenuo se i otišao.
Etta je bila u iskušenju da ostane i provjeri koliko liječnik pije.

Nije htjela da je operira netko tko će sutra biti mamuran.
NITKO NE ZNA
— Sve si lijepo uredio. Nisi se morao toliko spremati samo zato

da nas dovezeš dovde.
— Nije mi problem, Webb.
— Ne znam točno koliko ćemo se ovdje zadrţati, Jerry. Imaš li

nešto protiv da budeš tu negdje pa da nas sačekaš, prijatelju?
63
Nemam baš puno izbora, zar ne? mislio je vlasnik pristaništa dok
je putnicima pomagao u iskrcavanju. Umjesto toga, odgovorio je. -
Ne, Webb, nemam ništa protiv. Ĉekat ću vas ovdje kad se god
odlučite vratiti.
— I,Jerry, na palubi sam našao dječji puder. Ne dozvoljavaš

valjda nekome da se koristi mojim brodom, velika ljudino?
— Ne, naravno da ne,Webb. Kada bih to radio, ne bih baš dugo

imao pristanište.—Jerry je brzo ponudio moguće rješenje. —
Moţda je nekome ispalo iz kabine.
Webb nije bio zadovoljan. — Moja djeca više ne nose pelene. Ne

drţim puder u kabini. I ne zaboravi, Jerry, ja odlučujem kome ću
posuditi svoj brod.
Jerry im je gledao u leđa dok su odlazili na obalu. Bili su to Webb

i Lou-Ann i još jedan par, Webb ih je predstavio kao Gloriu i
Vana. Jerry je već upoznao Vana, on je upravo privezao svoj brod
u njegovo pristanište.
Svjetla iz zgrade gotičkog izgleda probijala su se kroz pastelno

obojene prozore, kupajući svoje goste u prekrasnom sjaju. Prizor
je bio veličanstven, razmišljao je Jerry, kao iz nekog filma. Vidio je
Webba kako je zastao kraj čovjeka s velikom kamerom i pokazivao
prstom na Gloriu. Ovaj je zatim stavio kameru na rame i pratio
sjajno-zlatnu haljinu.
Jerry se vratio nazad na brod, otvorio hladnjak i iz njega izvadio

Budweiser. Zatim je sjeo i čekao kad će i on otići tamo i popiti
nešto kvalitetno. Zašto bi on bio jedini koji ne pije šampanjac?
Gloria se trudila da njezin ulazak bude zamijećen. Bilo joj je

neopisivo drago što večeras nema Merilee. Sada Gloria moţe biti
ljepotica bala. Osjećala se poput Pepeljuge kad je išla na bal, u
svojoj zlatnoj haljini.Vidjela je da je ostavila dojam i na muškarce,
a i na ţene.
— Obaraš ih s nogu, ljepotice, — šapnuo joj je Van na uho. -

Jednostavno sjajiš. - Njezina joj je pratnja prejako stisnula ruku.
64
Da, Pepeljuga je bila dobra usporedba, pomislila je. Gloria se

osjećala kao smeće otkada je Merilee postala Webbova ljubimica.
Merilee je uvijek dobivala svu paţnju. Gloria je već bila sita biti na
drugom mjestu.
Smijala se sipajući šampanjac, svjesna da Brian Mueller namješta

kameru koju je uperio u nju. Gloria je ţeljela zasjati na snimci
koju Brian sada pravi, znala je da je to probno snimanje za veliki
film, Baršunaste noti u Venicu. Taj bi joj film pomogao da popravi
svoju pomalo ugaslu karijeru. Gloria je škakljala nosom Vana po
vratu dok ju je kamera snimala.
- Lijep dodir, lutko, - rekao je Van.
- Zadovoljstvo je moje. - Nasmiješila mu se. Pretpostavljala je da

joj je Van Jensen prijatelj. Navijao je za Gloriu iako se na setu
moglo primijetiti nešto između njega i Merilee. Ali, onog trenutka
kada bi se obukli, nisu imali ništa zajedničko. Van se uopće nije
uzbuđivao zbog Merileeinog večerašnjeg izostanka.
Gloria je cijenila odanost. Uzela je Vanovu ruku i odlučila da će

Vanu pruţiti što više zadovoljstva kada budu snimali vruću scenu
za film, jer moţda je to ipak odvede prema glavnoj ulozi.
Zaista je bio Supermen, čestitao je Brian sam sebi. Snimao je u

isto vrijeme nešto sasvim različito. Brian je stalno slikao,
ostavljajući Tonya da misli kako je to sve za SNN reportaţu.
- Hej, jesi li vidio tko je tamo? -Tony je bio naporan.
-To je Cassie Sheridan iz KEY vijesti.
Brian nije komentirao. x — Idem je upoznati.
Dobro, pomislio je Brian, sada mogu malo snimati za Webba.
Za vrijeme dok je Felix, po uputama, snimao nešto kamerom,

Cassie se počastila škampima i ukusnim jastogom. Dok je
uzimala još škampi, čovjek sa strane je komentirao njezin prsten.
— Prekrasan je.
— Hvala, ali zašto?
65
-Ja valjda to trebam znati, zlatar sam. Leslie Sebastien, — rekao

je muškarac pruţajući ruku.
Cassie premjesti čašu u lijevu ruku, a desnu pruţi prema

čovjekovoj.- Cassie Sheridan.
— Izgledate mi nekako poznato, - rekao je gledajući i dalje u nju.
— Ja sam iz KEY vijesti.
Klimnuo je glavom u znak slaganja i dodao.- Drago mi je što smo

se upoznali.
Cassie je predvidjela kako će se razgovor odvijati, ali prije nego su

nastavili, Leslija je netko potapšao po ramenu. - Ispričajte me,
molim Vas, - rekao je odlazeći.
Cassie je slegnula ramenima i otišla po još jednu čašu vina.
Iako nije bila oduševljena viješću koju joj je njezin muţ Webb
rekao, da Gloria i Van idu s njima, nije previše protestirala. Ako je
ţeljela nastaviti s ovakvim načinom ţivota, kojega je oboţavala,
morala je napraviti koji ustupak. Usput, Webb je rekao da će
Gloria, a ne Merilee, glumiti u njegovom novom filmu, tako da je
zbog toga bila sretna i zahvalna. Nije voljela Merilee od kada ju je
prvi put srela u njegovom uredu. Ali,Webb je bio lud za njom,
previše lud.
Lou-Ann se trudila razgovarati sa što više ljudi na primanju, jer to

je ipak bio njezin posao kao članice odbora za dobrotvorna
davanja. Znala je, ili barem prepoznavala, sve goste. Bili su to isti
oni ljudi koji su se tijekom cijele godine pojavljivali na različitim
društvenim okupljanjima i dobrotvornim večerama. Ali, tko je
ţena koja stoji pored bara u crnim trapericama i običnoj majici?
Ţena je svakako bila lijepa, ali kako drsko od nje doći tako
odjevena na ovakvu priredbu.
Mali travnjak sa strane muzeja bio je dobro mjesto za razgovor.

Njih su dvoje zauzeli mjesto i sjeli odmah pokraj brončane statue
Romula i Rema.
66
— Siguran sam da je to prsten koji si kupio kod mene,
— inzistirao je zlatar. — Bio je to poseban prsten. Moj znak

zasigurno stoji na njemu.
— Što je s čovjekom koji ga je donio?
— Nisam ga prepoznao, — pričao je Sebastien — I nije mi se htio

predstaviti. Ali mogu reći jednu stvar. Nikada prije nije bio kod
mene. Sigurno nije stanovnik St. Armands Circlea.
- Kako je izgledao?
- Stariji čovjek s velikim bijelim brkovima. Imao je preplanulu

put, ali sigurno ne od jedrenja, taj čovjek obavlja fizički posao.
-Jesi li kupio prsten od njega?
- Nisam. Rekao sam mu da je kasno i da moram negdje otići.

Mislio sam prvo s tobom razgovarati. Rekao sam mu da sutra
ponovno dođe. Do tada mogu pozvati policiju da ga sačeka. -
Sebastien pogleda u svog prijatelja.
- Jesi li pozvao policiju?
- Nisam. Ĉekao sam da prvo s tobom razgovaram, pa da ti

odlučiš kako ćeš to riješiti. Nisam bio siguran da ţeliš uplitanje
policije s obzirom da si taj prsten kupio za nju.
- Daj mi malo vremena da razmislim o tome, hoćeš li? Reći ću ti

do kraja večeri.
NITKO NE ZNA
Boys Next Door nisu pozdravljeni uobičajenim vriskom dok su se

penjali na podij, ali publika im je ipak aplaudirala.
- Dobra večer, Sarasota, - rekao je Sarge Tucker u mikrofon. -

Dečki su počašćeni što mogu večeras biti ovdje, na ovoj
prekrasnoj humanitarnoj zabavi, u mojem voljenom rodnom
gradu. Hvala vam, dame i gospodo.
67
Pljesak se povećavao kako je Sarge nastavljao. —Večeras imamo

za vas posebno iznenađenje. Dečki će po prvi puta pred publikom
otpjevati novu pjesmu koja će sigurno postati hit. A sada, dame i
gospodo, predstavljam vam Boys Next Door i pjesmu »Nitko ne
zna«.
Dečki su počeli svirati i glazba je ispunila čitavu prostoriju dok je

Sarge silazio s podija. Pjesma »Nitko ne zna« činila se Cassie
sličnom svim ostalim njihovim pjesmama koje je morala slušati
zbog Hannah. Tada su joj išli na ţivce. Sada bi sve dala da moţe
ponovno biti u svojoj kući i pojačati radio do maksimuma.
- Ne izgledate uzbuđeno, - viknuo je glas u njezino uho. Bio je to

Sarge Tucker, a u ruci je drţao sliku. — Za Vašu kći, - ponudio je.
- Nadam se da se njezino ime tako piše.
- O, da. Bit će oduševljena. Hvala Vam. - Uzela je potpisanu sliku,

namještajući ljubazan izraz lica, usput osjećajući krivnju. Cassie
se pitala da li bi bio tako ljubazan da zna kako se ova reportaţa
neće objaviti na KEY vijestima.
Agent joj je pruţio svoju posjetnicu. — Nemojte oklijevati da

nazovete ako ikada budete nešto trebali.
Cassie je ljubazno uzela posjetnicu i stavila je u torbu.
Namjeravala je pozvati taksi. Neka Felix i Leroy ostanu koliko

hoće. Htjela je samo otići u hotel i leći u krevet. Šteta što nije
imala srca za dobrotvorne večere. Na zabavi je bio jedan izrazito
zgodan muškarac, gledala ga je dok je plesao. Kao da je osjetio
njezine poglede, okrenuo se prema njoj podiţući čašu šampanjca
u znak ljubazne zdravice.
Posramljena, Cassie je opet otišla do bara. Izvadila je mobitel iz

torbe, nazvala informacije da joj daju broj taksi sluţbe koji je
napisala na salveti.Tada je saznala da će taksi doći tek za
dvadesetak minuta. Traţila je od konobara još jednu čašu Merlota
dok je čekala.
68
Dok je na terasi ispijala svoje piće, nije mogla ne čuti razgovor

koji se vani odvijao.
— O Boţe, to je bila Merileena pjesma, — rekla je ţena u zlatnoj

haljini. - Sigurna sam. Da je sada ovdje, bila bi zaprepaštena.
— Kako misliš da je to bila Merileena pjesma? - pitao je

preplanuli muškarac u odijelu koji je stajao pored nje.
— Ona je napisala tu pjesmu, Van. Sigurna sam. Merilee mi je tu

pjesmu pjevala prije nekoliko mjeseci. Zar nisi primijetio da radi
na pjesmama između snimanja?
Tamnoputi je slegnuo ramenima. — Nikada nisam obraćao

paţnju.
Ţena se okrenula prema drugom čovjeku. — Moţeš li nešto

učiniti, Webb? To nije pošteno. Merilee je napisala tu pjesmu, a
sada će oni na njoj zgrnuti bogatstvo.
— Merilee je velika cura, Gloria. Ako se bude morala boriti, moţe

ona to i sama. Ne treba ona ni mene ni tebe niti ikoga da joj u
tome pomogne. Ne ţelim se miješati. Webb iz Desire Productionsa
ne treba takvu vrstu publiciteta.
Ţena odgurne kosu nazad. — Pa, Merilee se ne moţe boriti ako

nije ovdje. Mislim, nemoj me krivo shvatiti, meni je drago što
mogu glumiti u filmu sada kad je ona nestala, ali kao pravi
poslovni čovjek, mislim da bi trebao saznati o čemu se radi.
Kao da je osjetio da ih netko sluša, čovjek je zazvao Webba

pokazujući na Cassie koja se zarumenila od neugodnosti jer je
uhvaćena u prisluškivanju.
U nedostatku drugoga, čaša će pomoći. Bilo je to savršeno oruţje

jer je mnoštvo ljudi šetalo s čašom u ruci. Obična čaša, uzeta s
konobarova pladnja. Razbijena čaša s oštrim rubom će pomoći.
— Leslie, moţemo li razgovarati? Hajdemo do vrta gdje će glazba

biti tiša.
69
Zlatar je pošao. — I, što hoćeš da učinim? Da pozovem policiju da

dočekaju starca kad se sutra bude ponovno pojavio? — upitao je
Sebastien. Prošli su pored nasmijanih statua koji su svirali na
instrumentima, a označavali su ulazak u vrt.
— U koliko si mu sati rekao da dođe?
— Rekao sam mu da dođe poslije pet popodne. Taman nakon

zatvaranja.
Ušli su u vrt, a zlatar je iz dţepa izvadio debelu cigaru.
— Imam još jednu. Hoćeš li mi se pridruţiti?
— Ne, hvala.
Sebastien je sjeo na vrtnu ogradu. Dok je uvlačio dim cigarete,

lice mu je odjednom poprimilo podrugljivi izraz. Jadni gad.
— Našao sam se u čudnom poloţaju, Leslie. Stvarno sam u

čudnoj situaciji. Razumiješ, je li?
— Naravno. — Zlatar je i dalje sjedio zabavljajući se cigarom, dok

je drugi nastavljao.
— Ne ţelim zvati policiju jer ne bih htio da se sazna da sam ja

kupio taj prsten, shvaćaš li, Les?
— Shvaćam. I imaš moju riječ, nikome nisam rekao.
— Hvala ti, Les. Cijenim to. Zato volim poslovati s tobom.
Prijatelj je uzeo zadnji gutljaj šampanjca iz čaše, otišao iza vrtne

ograde, jednu ruku je stavio na zlatarovo rame dok je drugom
razbio čašu o tu istu ogradu i zabio oštro staklo u njegovu venu.
UTORAK, 20. KOLOVOZA
POGLAVLJE 24.
Cassie nije naručila buđenje jer se uvijek sama budila, tijelo kao
da joj je bilo programirano. Sat koji je stajao pokraj kreveta
pokazivao je 6:16. Suha usta i goruće oči pokazivali su joj da je
70
sinoć previše popila. Ustala je iz kreveta, odvukla se do kupaonice

i zaškiljila kad je upalila svjetlo. Ogledalo je bilo nemilosrdno.
Umivala je lice hladnom vodom i obećavala samoj sebi da će ići na

jutarnje trčanje. To će joj pomoći razbistriti glavu. Dok je oblačila
hlače i široku majicu, gledala je prognozu vremena. Giselle još
uvijek nije postala uragan i još se ne zna da li će se srušiti točno
na Sarasotu.
Nakratko, pomislila je da ostavi Leroyu poruku, ali se brzo

predomislila. Neće je biti svega pola sata jer je pretpostavljala da
će danas Leroy htjeti ranije krenuti.
I on je jučer dosta popio.
Nebo je bilo blago sive boje kad je izašla iz hotela i napravila

nekoliko razgibavajućih vjeţbi. Odlučila je trčati na desnu stranu,
tako je polako stigla do Ringlingtonova muzeja. Tada je ubrzala te
prošla pored ribara koji je u rano jutro već lovio. Zrak je bio teţak,
ona je ubrzano disala. Morala je ispuhati vino kojega je previše
popila.To bi joj mogao postati problem. To nije dobro ni za njezin
izgled. Podočnjaci su na televiziji izgledali još uočljivije i strasnije.
Cassie je nastavljala dalje, došla je do St. Armands Circlea, sada

već iscrpljena. Uporno je nastavila trčati oko petlje, prolazeći
pokraj paţljivo uređenih izloga i restorana. Kada je zastala da se
odmori, ugledala je Sebasienovu zlataru, povezujući je s čovjekom
kojeg je sinoć srela.
Opet je izašla na glavnu cestu, koncentrirajući se na stazu ispred

sebe i tjerajući se da nastavi dalje. Travnata površina blizu
pristaništa učinila joj se kao idealno mjesto za kratki odmor.
Cassie je ustala i otišla na jedan dok kako bi promotrila oblačno

nebo. Bolje ti je da promijeniš svoj stav i budeš spremna za tu
priču, gospođo. Prestani se saţalijevati i počni već jednom raditi.
Zašto bi Leroy ili itko drugi ţelio raditi s njom? Bila je takva
dosada cijelo vrijeme. Istina, imala je o čemu razmišljati, ali bilo
je i onih koji su imali više briga. Cassie nikada nije voljela ljude s
negativnim stavovima. Sada je ona postala takva.
71
Zatvorila je oči i obećala si da će se promijeniti. Jednostavno će se

potruditi rješavati one stvari koje su pod njezinom kontrolom. Ali
Hannah, tuţba, njezino radno mjesto u KEY vijestima, sve je to
bilo izvan njezine kontrole. Izvještavati o uraganu nije bilo ništa u
usporedbi sa zbrkom u privatnom i poslovnom ţivotu.
Odmorena, Cassie se vraćala prema početku doka. Zastala je

pokraj čovjeka koji je privezivao plavi brod.
— Pripremate se za Giselle?
Ĉovjek je potvrdno klimnuo glavom, namještajući svoju

narančastu kapu. — Da, imam ih još stotinu koje danas moram
privezati.
— Oh,Vi radite ovdje.
— Ja sam vlasnik.
— Stvarno? Ja sam iz KEY vijesti i došli smo ovdje napraviti

reportaţu o oluji.
— Stvarno? — Ĉovjek nije izgledao impresionirano. Cassie je

nastavila. — Vjerojatno ćemo raditi priču o pripremama za
uragan. Slaţete li se da navratimo poslije do Vas i moţda
napravimo intervju?
— Moţe, mislim da bi to bilo u redu, - odgovorio je čovjek,

nastavljajući vezanje.— Samo ako to ne bude oduzimalo previše
vremena. Imam ovdje pune ruke posla. Prošli puta kad je ovdje
bila oluja, puno sam brodova izgubio i više si to ne smijem
dozvoliti.
— Dobro, hvala. Cijenim to. — Cassie je zastala, ne znajući
čovjekovo ime. — Usput, ja sam Cassie Sheridan.
— Jerry Dean,— promrmljao je ne odvraćajući pogled s posla.
— Hvala još jednom, Jerry. Vidimo se poslije.
Boţe.To je bio korak u pravom smjeru, mislila je Cassie dok se

vraćala nazad u hotel. Sada moţe reći Leroyu da je dogovorila
jedan intervju.
72
NITKO NE ZNA
Cassien stalni prijatelj u hotelu je bio televizor. Gledala je KEY

vijesti dok se izvlačila iz odjeće u kojoj je trčala i ostavila televizor
uključen dok se otišla istuširati. Taman je stigla iz kupaonice da
čuje kako reporter nastavlja.
- Ubojstvo u Ringlingovom muzeju. Tijelo istaknutog poslovnog

čovjeka iz Sarasote nađeno je rano jutros. Ĉetrdesetdvogodišnji
Leslie Sebastien, zlatar koji je imao ekskluzivnu zlataru u St.
Armands Circleu, nađen je u vrtu muzeja. Prerezan mu je vrat.
Sebastien je sinoć bio na dobrotvornoj zabavi u muzeju.
To je bio čovjek koji je pohvalio njezin prsten. Zurila je u spot

grupe koja je jučer svirala. Što se događa s ovim gradom? Jučer
ruka na plaţi. Sada ubojstvo. Ubojstvo čovjeka kojega je prije
samo nekoliko sati upoznala.
POGLAVLJE 25.
— Smrad koji je dolazio od pronađene ruke bio je nepodnošljiv.

Koţa je bila natopljena, a tkivo ispod nje krvavo. Mogao sam
skinuti koţu s jagodica, prilijepiti je na svoje i zatim umočiti u
tintu. Tako sam uspio dobiti solidan otisak. Nadam se da će biti
dovoljan kako ne bismo morali pregledati sve nalakirane nokte u
Sarasoti da bismo provjerili tko ima nacrtane paukove na laku.
— Slušaj, Danny. Moram ići. Moram ići pogledati tijelo čovjeka

kojega su jutros pronašli. Baš nam sada to treba. Prokleti uragan
dolazi, a nemam priliku ni kuću osigurati.
Šerifov zamjenik Gregg je spustio slušalicu, ohrabren činjenicom

da će se moţda danas saznati identitet ţene čija je ruka
pronađena. To će se dogoditi samo ako je otisak pohranjen u
Sistemu za prepoznavanje otisaka.
Danny je podigao uokvirenu sliku na kojoj je bila Colleen i u

rukama drţala slinavog Robbya, te je stavio na radni stol.
Promatrao ju je s ljubavlju. Oboţavao je svoju mladu obitelj i htio
je da bude sigurna. Sarasota je bila mjesto gdje je ţelio da mu
73
odraste sin. Robbie i druga djeca koju Colleen i on budu imali.

Nije mu se sviđalo to što se u posljednjih dvadeset i četiri sata
događalo.
POGLAVLJE 26.
Razmišljanja o lijepoj medicinskoj sestri za sada su bila

potisnuta. Otišao je na dobrotvornu zabavu samo zato što se to
od njega očekivalo, bez ikakvog razmišljanja o tome što bi se
moglo dogoditi. Vjerovao je u sudbinu. Nije bilo slučajnosti. Sve
što se događalo u ţivotu, bilo je predodređeno. Ĉak i Merileena
smrt, bolna i neplanirana, morala se jednostavno dogoditi. A ako
je Leslie Sebastien morao umrijeti, naţalost, i to je bilo
neophodno.
Da, bilo mu je suđeno da ode na zabavu. Sada je znao da netko

ovdje ima prsten kojega je morao pronaći. Ako ga nađe policija,
znak Leslieve zlatare na prstenu će ih odvesti ravno do njega.
Ponekad su ga oduševljavale sve sramotne stvari koje je morao

zataškavati. Tako je bilo otkada se sjećao. Prisjećao se kako ga je
majka uhvatila u krađi sestrinog donjeg rublja, susjedovog
prigovaranja da njegovoj kćerki tinejdţerki viri kroz prozor.
A bilo je i onih stvari koje nisu otkrili da je radio.
Nitko nije znao da je on napao one ţene. »Napadao«, tako su to

mediji nazivali. On ih nije na taj način gledao. Potajno se nadao
da te djevojke uţivaju kad su s njim i da će se u njega zaljubiti.
Maggie Lynch se nije ubila zbog toga što su bili zajedno. Ona se
ubila zato što su mediji objavili cijelom svijetu njihove
najintimnije trenutke koje su proveli zajedno.
Svakodnevno je pratio vijesti i bio zadovoljan kada je čuo da

Pamela Lynch tuţi KEY vijesti i Cassie Sheridan koja se usudila
otkriti svijetu njihovo intimno iskustvo. Ipak, to nije dovoljno da
osveti mladu djevojku, ali barem je zadovoljavajuće.
Ali sada, Cassie Sheridan je bila ovdje, u Sarasoti.
Sudbina.
74
POGLAVLJE 27.
Raznovrsno drveće i statue lavova koji su se odmarali bili su dio

dugog prilaza muzeju. Automobil s ekipom KEY vijesti je polako
vozio dok su oni promatrali galamu oko sebe. Ţuta policijska
vrpca odvajala je mjesto pored ograde iza koje se nalazilo truplo.
Nekoliko metara dalje, radnici su rastavljali podij na kojem su
sinoć nastupali Boys Next Door.
- Šteta što je ovo ubojstvo lokalna priča, - rekao je Leroy dok je

parkirao automobil pokraj SNN-a. - Ovo bi bila strašna reportaţa.
Oni su zapravo došli snimiti samo nekoliko kadrova Ringlingovog

muzeja i napraviti mali intervju s docentom. Leroy se s njim sinoć
dogovorio. Evening Headlines uopće ne bi zanimalo ubojstvo
Leslie Sebastiena, tako da se Leroy nije ni trudio javiti New Yorku.
Kako bi to oni rekli, ubojstvo nema nacionalni značaj.
Dok su Felix i Leroy iskrcavali opremu iz prtljaţnika, Cassie je

odšetala do vrta. Dječak na biciklu stao je točno pokraj policijske
vrpce i krivio glavu kako bi što bolje vidio što se događa. Cassie
ga je prepoznala s lokalnih vijesti. - Hej, ti si našao ruku na plaţi,
je li tako?
Dječak ju je odmjeravao. - Vau!
— Bilo je sigurno uţasno.
— Ne baš.
Cassie je zastala da razmisli o njegovom odgovoru. Mogla mu se

prilagoditi. - Mmm, moţda i nije. Moţda si ti navikao na takve
stvari ovdje. - Pokazivala je u pravcu krvave ograde iza policijske
vrpce.
Dječak je slegnuo svojim mršavim ramenima.
— Hej, Cassie, idemo, - dopirao je Leroyov glas s parkirališta.
Dječak se okrenuo i pogledao dva muškarca i široko otvorio oči

kad je ugledao dvije velike kamere.—Vi ste s televizije? — upitao
je.
75
— Jesmo.
— Radite reportaţu o ubojstvu? — To je bila više izjava nego

pitanje.
— Zapravo, ne, - rekla je Cassie. - Ovdje smo da izvještavamo o

uraganu.
Dječak ju je razočarano pogledao. - Zašto radite priču o nekoj

glupoj oluji koja još uopće nije ovdje kad imate ispred sebe pravu
vijest?
— Zato što radim za nacionalnu televiziju. To baš nije vijest koju

mi radimo. Malo je komplicirano, dječače. Ali imam jedno pitanje
za tebe.
Dijete je čekalo.
— Na vijestima su rekli da si ti na plaţi svojim metalnim

detektorom našao ruku je li tako?
Vincent je potvrdio.
— Pa, pitam se koji je bio uzrok da je metalni detektor reagirao.
— Zvučiš baš kao moja mama, — promrmljao je.
— I što kaţeš?
— Razbijena boca. U morskoj travi kojom je ruka bila pokrivena,

nalazila se razbijena boca. Zbog nje je detektor reagirao.
— Tako znači, - rekla je Cassie. Okrenula se prema Leroyu i

Felixu da vidi kako napreduju. — Sada moram ići. Ĉuvaj se.
Vincent nije znao da li mu je reporterka povjerovala. Sigurno da je

bila lijepa, baš kao i sve ţene s televizije. A ne kao njegova majka
koja je ponekad izgledala umorno i prljavo.
Slijedio je televizijsku ekipu do terase na kojoj je čekao Anthony.
— Vidim da ste upoznali Vincenta, — rekao je Anthony,

pokazujući u dječakovu smjeru. Dječak se zaustavio na početku
76
terase. — Ljut je na mene jer sam mu danas opet morao otkazati

poduku iz šminkanja za klauna. Trebali bi njega intervjuirati, on
je uvijek ovdje i sigurno sve zna.
— Zna li mu majka da se mota oko mjesta ubojstva?
— Sumnjam. Stekao sam dojam da Vincent radi što hoće kada

ujutro izađe iz kuće.
Da je moje dijete na plaţi našlo ljudsku ruku, sljedeći dan se ne

bih od njega odvajala, mislila je Cassie. Ali onda je shvatila da ne
treba osuđivati kada ne zna cijelu situaciju.
-Je li sve spremno? - Cassie je rekla Felixu.
Kamerman je prstima dao znak.
— Najprije, moţete li reći svoje ime? - Cassie je bila zahvalna što

je Felix ozvučio ovaj intervju tako da nisu morali drţati mikrofone.
— Anthony Dozier. D-O-Z-I-E-R.
— I koje je vaše radno mjesto?
— Ja sam vodič u muzeju.
— Koliko dugo već radite ovdje?
— Dvanaest godina. Otkad sam otišao iz cirkusa.
— Oh, što ste radili u cirkusu?
— Bio sam klaun.
Prizor ovog malog čovjeka kako trči okolo po cirkusu našminkan

u klauna proleti Cassinom glavom. Kada bi dopustila, pomisao na
to bi ju mogla rastuţiti. Kreni dalje. Nenamjerno, zamislila je
Magginog napadača.
— Dobro, gospodine Dozier. Moţete li nam reći kako se vi

pripremate za nadolazeću oluju? — upitala ga je.
77
— Pa, kao što vidite, osiguravamo ovo mjesto što je više moguće.
Zgrada se nedavno renovirala, tako da ne ţelimo da propadne sav
uloţeni novac i trud.
Cassie je pogledala prema zelenoj vodi u pristaništu. — Vi ste

ovdje na opasnom mjestu, je li tako? Točno kod vode.
— Danas, kao i kada je John Ringlington sagradio ovo mjesto,

davno u devetnaestom stoljeću, područje oko vode je jako
cijenjeno. Većina ljudi, kada bi si mogla priuštiti ovakvo imanje
pored vode, ne bi se bojala povremene lokalne oluje.
Što ga je drugo mogla pitati? Ovo će biti samo jedan dio u

reportaţi o oluji koju će moţda predati matičnoj kući.
Cassie je poţeljela da se nije odvajala od Leroya i Felixa kad je

spazila Sarga Tuckera kako razgovara s radnicima koji su
rastavljali sinoćnji podij. Ali on je nju opazio prije nego se mogla
okrenuti i otići.
Kad joj je prišao, Cassie je opazila da mu lice više ne sjaji kao

sinoć. — Završili ste razgovor s patuljkom? — rekao je Sarge.
Cassie nije odgovorila na ovo zločesto pitanje.
— Ustao sam jutros rano da bih pogledao reportaţu koju ste jučer
radili o dečkima, ali nisam vidio ništa o njima, — objašnjavao je
Sarge.
Kvragu! Leroy je trebao slušati ovu kritiku, a ne ja. To je bila

njegova sjajna ideja.— Oprostite, gospodine Tucker. Ali tako to
ponekad biva. Nikada ne moţemo sa sigurnošću obećati da će se
nešto emitirati.
Sarge joj nije povjerovao. — Mislim da sam izigran. To je što ja

mislim. Nikada ni niste planirali emitirati tu reportaţu.
Bio je u pravu, i ona nije više htjela smišljati nikakve izgovore za

Leroyovu prijevaru. Ipak, sve je to dio igre. Agenti, malih ili velikih
zvijezda, oduvijek su nagovarali medije da objavljuju priče o
78
njihovim klijentima. Ponekad uspiju, a ponekad ne. Nije bilo

garancija. Sarge Tucker je to sigurno znao.
— Sve što Vam mogu reći jest da mi je ţao, gospodine Tucker.
Nastala je kratka neugodna tišina, a Cassie je krenula prema

svojoj ekipi. Ali Sarge je nastavio dok ju je pratio.
— Znači, tako to ovdje ide, je li? — pogledavajući prema mjestu

ubojstva.
— Jeste li poznavali ubijenog?
Sarge je uhvatio jedan od zlatnih lanaca koji su mu visili oko

vrata. — Ne baš dobro. Ali ponekad sam znao otići u njegovu
zlataru. Stvarno je šteta što je ubijen, ali tako su moji dečki koji
su sinoć nastupali došli na naslovnu stranicu lokalnih novina.
Znate kako se kaţe, — rekao je Sarge odmahujući rukama, —
bolje i loša reklama, nego nikakva.
— Ćula sam to, ali se nikako s tim ne slaţem. Koji sebičnjak.

Cassie se odmaknula s gađenjem.
Dječak je vozio bicikl pored nje. — Nije Vam se svidio, je li?
— Zašto to misliš?
— Mogao sam vidjeti iz načina na koji ste s njim razgovarali.
— Ne bi trebao prisluškivati tuđe razgovore, Vincente. Dijete se

nije dalo zbuniti. — Tako sam saznao mnoge zanimljive stvari.
Došli su do parkirališta. Cassie je otvorila vrata automobila kako

bi topli zrak izašao napolje.
— Ni ja ga ne volim, — rekao je Vincent.
— O, ne voliš ga, ha? Zašto?
— Izgleda kao neka djevojka sa svim onim nakitom. Nije mi se

sviđalo kako je govorio o Anthonyju. — Vincent je na trenutak
odvratio pogled u stranu. — I nije mi se sviđao način na koji je
razgovarao sVama.
79
Cassie se nasmiješila.— Hvala ti,jako ljubazno od tebe, ali ne

moraš se za mene brinuti. — Pogledala je direktno u dječakove
oči. — Odat ću ti jednu tajnu,Vincente, tajnu za koju mi je trebalo
puno godina da je otkrijem. Obično je dobra ideja vjerovati svojim
instinktima.
NITKO NE ZNA
Cassie i Leroy sjedili su u klimatiziranom automobilu dok je Felix

zatvarao vrata prtljaţnika punog video opreme. Prilazila su im dva
čovjeka, jedan u ljetnoj jakni i kravati, drugi u tirkiznoj SNN-ovoj
majici. Cassie je otvorila prozor.
- Hej, ponovno. Sjećaš me se? Ja sam Tony Whitcomb sa

Suncoast televizije.
Cassie pruţi ruku kroz prozor kako bi se rukovala. -Tako je, sinoć
smo se upoznali.
— Došao sam Vas samo pozdraviti i reći koliko se divim vašem

radu.
— Hvala.
— Gledam KEY cijelo vrijeme. Sanjam o tome da ću jednog dana

tamo raditi.
Jadan čovjek. Uspjela je namjestiti ljubazan izraz lica.
— Ali znam da moraš imati vezu da bi uopće došao do tamo, —

Tony je nastavljao. — Imam nekoliko izvrsnih priča, ali ih netko
treba pogledati.
— Imate li agenta?
Tony zatrese glavom. — Ne, nemam. Vjerojatno bih trebao

jednoga, ha?
— Moglo bi Vam biti od pomoći.
— Da, morat ću ga potraţiti. — Ali plaćati nekome postotak od

onoga što sam napravi, nije mu se baš sviđalo. — Postoji li ikakva
80
mogućnost da Vam dam svoju kazetu pa da ju Vi progurate do

glavnih faca KEY-a?
Pa, čovjek očito ima petlje. Što ima veze? Neće je ništa koštati ako
ju pošalje u New York: — Naravno, mogu to učiniti. Iako, ništa ne
obećavam.
— Odlično, Cassie. Puno hvala. Odmah idem po kazetu. Gdje da

Vam je pošaljem?
Otkinula je list iz svoje biljeţnice i napisala mu adresu iz Miamija.
Dok su se udaljavali od Ringlintonovog muzeja, Leroy je

primijetio, — svi oni misle da je ovaj posao raj na zemlji.
Kad bi samo znali!
POGLAVLJE 28.
Kada bi nazvao na posao i rekao da je bolestan, za jedan dan

dobio bi dvije plaće. SNN bi mu svejedno platio dan, a tako mu se
pruţa mogućnost da kod Webba zaradi na snimanju filma
Baršunaste noći. Ali kad je nazvao postaju da kaţe kako neće
moći doći, urednik mu je rekao da su došli iz šerifovog ureda i
uzeli kazetu koju je snimio sinoć na zabavi. Htjeli su je pogledati,
moţda nađu nešto što bi im pomoglo u istrazi Leslie
Sebastienovog ubojstva.
Brian je prokleo sam sebe što nije kopirao kazetu. Sada policija
ima jedini primjerak. Webbu se to sigurno neće svidjeti.
Kamerman se pokušavao sjetiti što je točno bilo na kazeti.

Različiti kadrovi gostiju, mnogo njih snimljenih straga. Većinom je
na kazeti bila Gloria i njezin predivan dekolte, a to baš neće
ispasti dobro.
POGLAVLJE 29.
Hvala dragom Bogu, Charles je bio s njom! Etta je bila tako

nervozna da nije mogla bistro razmišljati, a osjećala je i olakšanje
što je muţ sredio sve vezano za zdravstveno osiguranje s
medicinskom sestrom.
81
Charles je u čekaonici sjeo pokraj nje kad ga je ona snaţno

zgrabila za ruku.
— Ma, pogledaj ti ovo, — rekao je Charles, prstom pokazujući

plakat na zidu pokušavajući joj odvratiti misli. — Kontaktne leće
koje ti mijenjaju boju očiju.
Etta je automatski zaklimala glavom, ali nije ništa rekla jer se nije
mogla koncentrirati na njegove riječi.
Vrata na kraju hodnika su se otvorila. — Gđo. Chambers? —

pozvala ju je druga sestra.
— Da, ovdje sam, — Etta je tiho odgovorila.
— Moţete sada ući.
Zadnji puta stišćući Charlesovu ruku, Etta ustane i krene prateći

sestru.
— Koje oko ćete danas operirati, gdo. Chambers? — upitala ju je

sestra.
— Lijevo. — Dr. Lewis je uvjeravao Ettu da moţe oba oka

odjednom srediti, ali ona nije htjela riskirati. Što ako nešto krene
krivo? Ne, prvo će operirati jedno oko pa će vidjeti kako će proći i,
ako sve bude u redu, onda će opet doći za nekoliko mjeseci i
operirati drugo.
Medicinska sestra joj je iznad oka stavila neku zelenu ljepljivu

tvar. — Molim Vas, zabacite glavu unatrag, gđo. Chambers. —
Zatim je istisnula nekoliko kapljica u oko. — Ove kapi će Vam
umrtviti oko.
U razmaku od nekoliko minuta, sestra je ponovila kapanje u oko

nekoliko puta. Zatim je pomogla Etti da prekrije svoju odjeću, na
cipele joj je stavila plave papirnate papuče, a sijedu kosu joj
prekrila elastičnom kapom. Etta je sjedila na stolcu na podizanje
dok je čekala anesteziologa koji će joj dati injekciju.
— Od ovoga ćete se opustiti, gdo. Chambers.
82
— Um, hmm. -Jedva je mogla odgovoriti.
Nakon pet minuta odveli su je u operacijsku salu i polegli na

operacijski stol. Zalijepili su joj oko kako bi ostalo otvoreno, a
cijelo lice osim lijevog oka joj je bilo prekriveno gazom. Ĉula je
kako se otvaraju vrata i glas dr. Lewisa kad ju ušao u salu. - U
redu, Etta, počinjemo. — Svjetlo koje je imao na glavi bacalo je
ţestoku svijetlost u njezino lijevo oko.
Valium je sigurno djelovao. Odjednom joj se pričalo. -Jeste li se

lijepo proveli sinoć na zabavi, dr. Lewis?
— Bilo je dobro, iako nisam oboţavatelj one grupe. Osjećate li

nešto, Etta?
-Ne.
— Spremni smo staviti leću. Moţda ćete osjetiti mali pritisak dok
ju budem stavljao.
Ali Etta ništa nije osjećala.
— To je strašno što se dogodilo na zabavi, zar ne dr. Lewis?

Sigurno nije očekivao da će mu to biti posljednja zabava u ţivotu.
— Da, vidio sam jutros na vijestima. Grozno je to što se dogodilo.
— Muţ mi je baš prošli mjesec kod njega kupio ogrlicu za našu

godišnjicu,- mrmljala je Etta ispod kirurške odjeće.— Ne znam
jesam li Vam rekla? Jučer ujutro sam bila na plaţi kad je onaj
mali našao ruku.
— Ne, mislim da mi to niste spomenuli, — rekao je dr. Lewis.
— Još se uvijek jeţim, ţao mi je te mlade ţene, tko god ona bila.
— Kako znate daje bila ţena? Na vijestima nisu rekli da je to bila

ţenska ruka.
— Ustvari, moţda je to ruka nekog muškarca ako je imao običaj

lakirati nokte u crveno.
83
Objesio je svoj radni mantil u ormar. Nakon ranih jutarnjih

operacija i ranih poslijepodnevnih sati provedenih u uredu, Harry
Lewis jedva je dočekao da ode kući, promijeni odjeću i svrati do
pristaništa. Razgovor koji je vodio s Ettom ga je zabrinuo.
Pokušavao je da ga što manje ljudi vidi dok je bio s Merilee. Jedan

od vodećih gradskih doktora da bude viđen s kraljicom porno
filmova.
Zapravo je sve počelo dosta nevino. Sreo ju je u super-marketu

Publix, na odjelu smrznute hrane. Bila je prekrasna sa svojom
crnom kosom skupljenom u konjski rep i tako čistim licem, bez
trunke šminke na njemu. Promatrao ju je dok je u košaru
stavljala sladoled.Još uvijek se sjećao. Bio je to sladoled od
čokolade.
Odugovlačio je i konačno se odlučio pratiti je. Pratio ju je kroz

supermarket sve dok nije došla do blagajne. Stao je u red odmah
iza nje i gledao dok je listala časopis čekajući na red.
Prošlo je dosta vremena dok nije izvadila na pult svoje namirnice i

tada je zamijetio njezine duge, crveno nalakirane nokte.
Morala je primijetiti da ju promatra jer je pogledala prema njemu

i nasmiješila mu se. On joj je uzvratio smiješak i započeo
razgovor.
Večerali su nekoliko puta zajedno prije nego mu je rekla čime

zarađuje za ţivot. Što bi rekli njegovi kolege liječnici!
Pokušao je prekinuti, ali nije si mogao pomoći. Mogao se udaljiti

od nje na nekoliko tjedana, ali nakon toga ju je opet morao
nazvati.
U međuvremenu je gledao njezine filmove kako bi je osjećao

pokraj sebe.
POGLAVLJE 30.
Jutarnje snimanje nije prolazilo kako treba. Webb nikako nije bio
zadovoljan igrom svojih glumaca. Nakon trećeg ponavljan]a,Webb
84
je počeo vikati na glumicu ispod zguţvanih plahti. - Nitko neće

platiti centa da pogleda film ako ne budeš izgledala kao da uţivaš,
Gloria. I,Van, i ti bi se mogao više potruditi, za Boga dragoga, pa
ne snimamo horor nego ljudske maštarije!
Brian je čekao stanku za ručak prije nego je Webbu rekao lošu

vijest. Kada su glumci i ekipa otišli u kantinu, odvukao je
producenta ustranu.
— Kako to misliš, policija ima kazetu? — Webb je zahtijevao

odgovor dok mu se lice crvenilo od bijesa.
— Ţao mije, šefe, ali ja tu ne mogu ništa učiniti.
— Trebao si napraviti kopiju.
— Da, znam da sam trebao. Ali bio sam strašno umoran i samo
sam ţelio što prije otići kući.
— Ovo je stvarno krasno. Sada si se ti fino naspavao, a ja sam

ostao bez materijala za otvorenje! — Webbovo se lice sve više
crvenilo.
Brian se nastavio opravdavati. — Slušaj, Webb, televizija će stalno

emitirati kazetu, kada god budu radili priču o ubojstvu. Ljudima
će biti poznat materijal sa kazete.
Moţda je ovako i bolje. Moţda i ne trebaš upotrijebiti materijal.
Kamerman je vjerojatno bio u pravu, ali Webb to nije htio

priznati. — Moţda, moţda, — odugovlačio je. — Moţda ţelim sam
odlučiti što ću staviti, a što ne. Ali sada, zahvaljujući tebi, nemam
tu mogućnost.
Zamotana u svoju purpurnu svilenu kućnu haljinu, Gloria je

sama sjedila u svlačionici, jedući svoju salatu s tijestom. Razlog
nezadovoljstva joj se stalno motao po glavi. Bilo je očito da Van
jutros nije oprao zube, a vidjelo se da se nije potrudio ni obrijati.
Bio je grub dok ju je okretao, pazeći da njegovi najbolji atributi
budu u centru kamere, ne obazirući se da li nju zaklanja. To
jednostavno nije bilo profesionalno.
85
Isprva je Gloria htjela Vanu ugađati u znak zahvalnosti što je bio

uz nju kad je dobila Merileenu ulogu. Ali sada je počela shvaćati
da Van nije htio raditi s njom. Prije toga nije htio raditi s Merilee.
Iako Gloria to nije htjela priznati, Merilee je dominirala svakom
scenom u kojoj je bila. Imala je magnetsku privlačnost.
Vrata svlačionice su se otvorila prije nego je imala šansu

odgovoriti na kratko kucanje. Još je čvršće stisnula haljinu oko
sebe dok je Van ulazio. — Primirje? — ponudio je-
Gloria je samo gledala u svoj papirnati tanjur i šutjela.
— Hajde, mala. —Van je odšetao do stola za šminku i uzeo četku

za puder. Promatrajući se u ogledalu, vješto je počeo prekrivati
podočnjake. — Oboje imamo teške zadatke u ovoj sceni, idemo im
pokazati da mi to moţemo.
Gloria ga je nastavila promatrati dok je stavljao puder. Teška

šminka na licu samo mu je isticala bore oko očiju i usta. Merilee
je bila u pravu kada je ţeljela mlađeg glumca. Van je jednostavno
bio prestar za ovaj posao, i on je to znao. Mogao se šminkati
koliko hoće, ali kamera je sve biljeţila.
Osjećajući njezin pogled na sebi,Van se okrenuo prema njoj. — O

čemu razmišljaš? — Zvučalo je više kao optuţba nego pitanje.
— Ni o čemu,— rekla je osjećajući krivnju.
— Ma, vidim ja. Razmišljaš o nečemu. — Ton mu se povisivao.
— Ne, ne razmišljam.
— Znaš li što mislim, Gloria? — Prišao joj je bliţe, hvatajući ju za

ruku. - Mislim da me ne bi trebala podcjenjivati. Mislim da bi
trebala znati tko je ovdje glavni. - Stisak mu je postajao čvršći.
- Gloria je pokušala sve svesti na šalu. - Ma daj, Van, prestari

smo mi za ovo. Pokušala je istrgnuti ruku iz njegovog stiska.
Na te riječi ju je napao.
86
Gloria je podigla slobodnu ruku da bi zaštitila lice. -Van, prestani!

Ne lice! — preklinjala je.
Ruka mu se zaustavila u zraku kada se sjetio da za nekoliko

minuta snimaju sljedeću scenu. Njegova druga šaka je pustila
njezinu ruku.
- Prestani plakati, - bjesnio je. - Operi lice i stavi svjeţu šminku.

Ali zapamti, ja sam ovdje glavni, Gloria. Razumiješ? Bilo bi ti bolje
da izađeš i slušaš me. Ovo je moj film.
- Sve ću ispričati Webbu, - govorila je kroz plač, još uvijek

drhteći.
Van je zastao na vratima. - Samo mu reci, moţda i ti nestaneš.
POGLAVLJE 31.
Leroy je jednostavno otišao u Publix supermarket, potraţio

voditelja trgovine i pitao da li smiju snimati kupce kako kupuju
zalihe hrane. S odobrenjem, Felix je snimao na odjelu
konzervirane hrane, vode i baterija. Cassie ih je intervjuirala na
izlasku iz trgovine raspitujući se što su i koliko kupili kako bi se
pripremili za nadolazeću oluju.
- Kaţu da u Sarasoti nije bilo uragana više od četrdeset godina.

Mislim da je samo pitanje vremena kada će doći, - pričala je
majka s malim djetetom u kolicima.
- Upravo sam dobila kartu za evakuaciju jer uopće ne znam kamo

trebam ići,- rekla je druga ţena u poslovnom odijelu.
- Bila sam na pristaništu kad je 1960. došao uragan Donna, —

pričala je jedna umirovljenica. — Samo da vam kaţem, nije bilo
lijepo.
Nakon još nekoliko intervjua, trbuh joj je javljao da je vrijeme za

ručak. Cassie i Felix su otišli do automobila gdje je Leroy
mobitelom razgovarao s New Yorkom. — Nisu sigurni hoće li nas
večeras emitirati, — rekao je, ljutito prekidajući liniju. Svi troje su
znali da to znači kako će morati nastaviti s radom ne znajući
87
uopće da li će biti prikazani. — Hajdemo na plaţu snimiti još neke

stvari. — Provjerio je svoju kartu. - Najbliţa plaţa nam je Siesta.
- Ja zapravo umirem od gladi, - izjavio je Felix na Cassino

olakšanje. - Hajde, idemo nekamo nešto pojesti.
- Naći ćemo nešto usput, - rekao je producent. Krenuli su Siesta

Driveom preko North Bridgea i slijedili put koji ih je doveo do
Ocean Boulevarda. Parkirali su ispred prvog restorana na koji su
naišli. Zvao se Old Salty Dog.
Većina stolova za piknik bila je prazna. Cassie se nadala da to

nije pokazatelj kakvoće hrane. Naručila je pečenu ribu i pomes
frites dok su Leroy i Felix naručili specijalitet restorana, slavni
Salty Dog — hrenovku natopljenu pivom i pečenu u dubokoj
masnoći.
— Nakon ovoga moţda mogu očekivati srčani infarkt, ali ovo je

najbolja stvar koju sam u posljednje vrijeme pojeo, — rekao je
Leroy.
Cassie je razmišljala kako ni njezino jelo nije ništa zdravije, ali

nije marila. Bilo je izuzetno ukusno.
— Ţelite li još jednu dijetalnu colu? — upitala je plava

konobarica.
— Moţe. Hvala, — odgovorila je Cassie. — Hrana je odlična.-

Pogledala je prazne stolove oko njih.- Ne razumijem zašto nema
nikoga.
— U ovo doba godine nam ne dolazi puno turista u mjesto, -

rekla je konobarica. - Zbog toga, a i zbog nadolazeće oluje.
— Hej,Wendy, sin te zove na telefon. -Viknuo je iz kuhinje čovjek

s kapom na glavi.
— Oprostite, — rekla je konobarica. Cassie je primijetila izbačene

vene na Wendynim nogama i pomislila kako je ovo teţak način
zarađivanja za ţivot.
88
Vincent je bio ljut kad je spustio slušalicu. Tako mu i treba kada

je traţio dozvolu. Veliko, debelo ne. Morao je ostati u kući jednog
od njegovih zadnjih slobodnih poslijepodneva zbog toga što su
mamu opet zvali na posao, a on je, naravno, morao paziti na
Marka. Nije bilo pošteno! Vincent je pogledao na sat u kuhinji.
Proći će još barem dva sata prije nego se majka vrati kući. Nije
htio toliko dugo čekati. - Hajde, idemo Mark, - rekao je
predomišljajući se. Stigli bi otići do plaţe, vidjeti Gideona i vratiti
se kući prije nego im dođe mama. Ako ih Mark ne oda, nikada
neće saznati.
POGLAVLJE 32.
Lako sije mogao priuštiti ostanak kod kuće, nije morao bolestan
raditi u pristaništu. Jerry je išao kući samo na ručak. Boljeli su
ga mišići i čeznuo je za toplim tušem. Imao je još puno posla, ali
morao se pobrinuti i za sebe, inače neće izdrţati.
Izašao je iz kupaonice s ručnikom zamotanim oko pojasa, drţeći u

ruci kremu Ben-Gay. — Namaţi me, hoćeš li Karen?
Sestra mu je stavila kremu na leđa i ramena. Toplina mu je

ulazila u bolesno tijelo. - O, čovječe, ovo stvarno godi.
— Stariš pomalo, Jerry,- izazivala ga je Karen. -To nije tvoja stvar,

- odgovorio je.
— Uh, što smo osjetljivi! - Smijala se.
Jerry je zgrabio tubu kreme iz njezinih ruku i otišao se obući.

Kada je izašao iz sobe, na kuhinjskom su ga stolu čekali topli
sendviči od govedine i salata od krastavaca. Proţdirao je svoj
ručak dok ga je Karen gledala.— Prestani zuriti u mene, hoćeš li?
— Ne znam što je tebi danas, Jerry, ali nemoj svoje probleme

iskaljivati na meni.
— Ma, nije mi ništa, Karen, samo što dolazi neka nevaţna stvar,
uragan, ili moţda nisi čula?
89
— Jesam, čula sam. Zapravo, odlazim odavde dok se sve ne smiri,

idem posjetiti mamu.
Hvala Bogu, konačno će biti malo sam.
Ţelio je da joj nakon razvoda nije dozvolio da se useli. Trebalo je

biti samo na kratko, samo dok ponovno ne stane na svoje noge.
Ali, nakon šest mjeseci još uvijek nije imala posao i dane je
provodila gledajući sapunice. Jerry se nadao da će Karen otići na
duţe vrijeme jer mu je poremetila način ţivota.
POGLAVLJE 33.
Jedriličari su unatoč jakom vjetru odlučili jedriti, dok je zamjenik

šerifa Gregg proučavao oblake. Ali, zapravo je to bilo vrijeme koje
su oni oboţavali.
Izašao je iz svojih patrolnih kola pitajući se kada će ga nazvati da

zatvori plaţu zbog nevremena.Već je bila opustošena, bilo je samo
nekoliko trkača i šetača. Sivo nebo je onemogućilo kupanje.
Dok je ulazio u svoj ured, telefon je zazvonio. — Danny, Bili je iz

forenzike. Mislio sam da bi ţelio znati. Imamo pogodak s onim
otiskom. Usporedili su ga s nekim starim dosjeom napravljenim
zbog krađe u trgovini.
— Kako se zove? — pitao je Danny.
— Merilee Quinones. Imamo i njezinu adresu. I, pogodi što još,

Danny?! Jedan od kolega joj je prepoznao ime. Ona glumi u porno
filmovima!
POGLAVLJE 34.
Sarge je imao strašnu glavobolju i nije mogao voziti na zadnji

koncert ove turneje. Sve je bilo na svome mjestu. Besplatne
ulaznice bile su poslane novinarima, radio postaji i lokalnoj
televiziji. On nije ni morao biti nazočan, njegov će ga pomoćnik
zamijeniti. Agent je osjetio olakšanje kada je razmišljao da je ovo
kraj turneje. Ţivot na cesti i nije onakav kakvoga ga zamišljaju.
Bio je to naporan i stresan period.
90
Kada je Sarge potpisao da će im biti agent, bilo ih je zabavno

gledati kako postaju sve popularniji i bio je uţitak biti dio ekipe
koja stvara euforiju gdje god se pojavi. Najslađe zadovoljstvo je
bilo kada im je Sarge kupio pjesmu koja im je postala najveći hit.
»Smeđooka djevojka« je postala platinasta. Sarge je bio na CD-u
naveden kao autor pjesme, a čekovi koje je nakon toga dobivao
učinili su ga bogatim čovjekom. Od pjesme »Nitko ne zna«
očekivao je još i veću zaradu.
Sarge je uzeo tri tablete protiv glavobolje i progutao ih kada se na

vratima oglasilo zvono. Mislio je ne javiti se, ali je zvonjava bila
uporna.
Dva čovjeka u sportskim jaknama u rukama su drţali policijske

značke. Sarge nije znao da ţele informacije o susjedi koja je ţivjela
pokraj njega. — Mi smo detektivi iz Sarasote. Htjeli bismo Vam
postaviti nekoliko pitanja.
Sarge je pomnije pogledao njihove značke i zamahom ruke ih

pozvao unutra i ponudio da sjednu. Jedan je detektiv zapisivao
Sargeovo ime, dok ga je drugi ispitivao.
— Gospodine Tucker, poznajete li svoju susjedu, Merilee

Quinones?
— Naravno da je poznajem. Ţivi odmah pored mene,je li tako?
— Da li je dobro poznajete?
— Ne bih baš rekao 'dobro'. Doselila se ovdje tek prošle godine, a

ja sam često na putu.
— Ĉime se bavite, gospodine Tucker?
— Ja sam u glazbenom poslu. — Sarge je pokazao na zlatnu

ploču koja je visjela na zidu iznad sofe. —Ja sam agent Boys Next
Doora.
Jedan je detektiv ustao sa sofe i pošao do uramljenog CD-a. —

Mmmm. »Smeđooka djevojka«.To je Vaša pjesma? Moja kćerka,
čim ju čuje, pleše po cijeloj kući.
91
— Drago mi je to čuti.
Detektiv je zaškiljio da pročita sitno otisnuta crna slova na

platinasto-zlatnom CD-u. — Ovdje piše da ste Vi napisali tu
pjesmu. Mislio sam da ste rekli da ste njihov agent.
— To je točno. Ali malo se zabavljam i pisanjem pjesama.
— Ĉitao sam u novinama jutros da je Vaš bend odsvirao

najnoviju pjesmu sinoć u muzeju.
— Točno. Pjesma se zove »Nitko ne zna«. I nju sam ja napisao.
Detektiv nije komentirao dok se vraćao na svoje mjesto. — Kada

ste posljednji put vidjeli gdicu. Quinones?
Sarge je brzo razmišljao. Kako bi trebao odgovoriti? Netko ih je

mogao vidjeti kako razgovaraju. — Moralo je to biti negdje prošli
tjedan, — odgovorio je, pokušavajući se doimati opušteno dok je
nastavljao. — Da, zapravo, danas je točno tjedan dana. Morao
sam se zbog nečega vratiti u grad i tada sam sreo Merilee na
prilazu.
— O čemu ste razgovarali?
— Ni o čem posebnom, koliko se sjećam, — lagao je Sarge. —

Bila je uzbuđena zbog dolaska benda.
— Sigurno ste sinoć bili na koncertu? — govorio je detektiv dok

je pogledavao svog partnera.
— Da, bio sam. - Sarge se naslonio na sofu, očekujući kamo će

ovaj razgovor odvesti.
— Pretpostavljam kako znate da se tamo sinoć odmah nakon

koncerta dogodilo ubojstvo.
Sarge je potvrdio klimanjem glave.
— Jeste li poznavali ubijenog? Zvao se Leslie Sebastien.
— Poslovno. Ponekad sam znao svratiti u njegovu zlataru.
92
—To je baš velika slučajnost. Poznavali ste gdicu. Quinones i

gospodina Sebastiena.
— Ne razumijem na što ciljate.
— Pa, znamo da je zlatar ubijen, a imamo razloga vjerovati i da je

gđica. Quinones također, a vi ih oboje poznajete.
Detektivi su ušli u automobil.
— Što ti misliš? — pitao je jedan.
Drugi je slegnuo ramenima. - Zapravo ne znam. Izgledao je

iskreno zaprepašten kad je čuo da je ţena mrtva.
— Moţe biti da je samo dobar glumac.Već znamo da je lagao za

jednu stvar.
— Misliš o tome da nije dovoljno dobro poznavao porno

kraljicu?
— Mmm-hmm. Onaj fascikl na njezinom stolu je bio krcat

podacima o njegovom bendu, a i pismo od odvjetnika nam je dalo
do znanja da bi ga sigurno tuţila.
Automobil se zaustavio.
— Ne znam Jack, — rekao je vozač.— Da li stvarno misliš da je

ona mogla napisati ovu novu pjesmu?
— Napisala je ona ili ne, moţeš se kladiti da agent, isti onaj koji
je uzimao zasluge za napisane pjesme, ne bi ţelio da se povlači po
sudnici. A zamisli samo loš publicitet.
POGLAVLJE 35.
Vincent je toliko ţelio saznati koliko je Gideon uspio dobiti sinoć

za prsten, ali njegov prijatelj nije bio na uobičajenom mjestu. Da
zabranjeni pothvat ne bi bio totalno uzaludan, Vincent je vodio
Marka uz obalu traţeći zube morskog psa.
- Morski psi uvijek gube svoje zube pa im narastu novi... tisuće

njih! — Pričao je bratu činjenice kojima ga je Gideon naučio. -
93
Neki od tih zubi koji su pronađeni stari su stotine godina, Mark,

jer morski psi postoje već milijunima godina. Zubi padnu na dno
oceana, ali ih plima izbaci na obalu.
Mark je gledao dolje u mokar pijesak. - Evo jednoga! - viknuo je

dječak, drţeći u ruci mali, crni trokutić, pruţajući gaVincentu.
Vincent je proučavao zub. - Ovo je baš dobro. Ali, najbolje je naći

bijeli zub jer je on od ţivog morskog psa. Imam na stotine crnih,
sivih i smeđih. Ali bijelih imam samo dva. Oni su mi najdraţi.
Nastavili su svoju potragu kroz pijesak, dok Mark nije najedanput

počeo kašljati. Vincent ga je ţelio udariti. Uvijek je sve morao
pokvariti.
- Hajde, idemo, - rekao je razočarano. - Moramo se vratiti prije

nego nam mama dođe kući. Bolje ti je da joj ne kaţeš gdje smo
bili ili ću te ubiti.
— Neću joj reći,Vmcente. Obećavam. Braća su nastavila hodati

kroz pijesak.Vincent je opazio ljude s televizije koje je vidio jutros
u Ringlingovom muzeju. Kamerman je snimao Cassie okrenutu
leđima oceanu dok je pričala u mikrofon. Vincent je uhvatio
Marka za ruku i potrčao kako bi stigao na vrijeme da čuje što
Cassie govori.
— Danas kasno poslije podne proslijeđeno je upozorenje malim

brodicama da se maknu s otvorenog mora. Sarasota je sada
sluţbeno u očekivanju uragana i najavljene su mjere opreza.
Cassie Sheridan, Siesta Key, Florida.
Dok je reporterka ostavljala mikrofon, ugledala je Vincenta.
- Opet ti, ha? Stalno si ovdje, je li tako?
— Kao i ti.
— Zapravo si u pravu. — Cassie se nasmiješila. — A, tko je ovo?
— To je samo moj mlađi brat.
— Nema li tvoj mlađi brat ime?
94
— Mark.
— Hej, Mark.- Cassie se nagnula dolje kako bi se s njim rukovala.

Dječak je počeo kašljati.
— A,joj. Uvijek to radi.—Vincent je bio nestrpljiv.— Ima takvu

bolest.
— Tako znači,— rekla je Cassie njeţno.—To vam sigurno obojici

jako smeta.
Vincent ju je skeptično pogledao. Da li je stvarno shvaćala? Ĉini

se da do sada nitko nije. Uvijek su svi ţalili Marka, ali nikada
nisu obraćali paţnju na njega. Ţmirkajući, Vincent je pokušavao
promijeniti temu razgovora.
— Hej, ţeliš li me intervjuirati?
— Nisi li dovoljno na televiziji u posljednje vrijeme?
— Jesam, zato ću biti dobar za intervju. Znam što radim. Cassie

je mahnula Felixu. — U redu, zašto ne? — Zakačila je mikrofon
na Vincentovu majicu.
— Reci mi što misliš o nadolazećem uraganu?
— Mislim da je jako zanimljivo. Nikada još nisam doţivio uragan.
— Ne bojiš se?
— Naravno da ne.
— Znaš li što trebaš raditi ako dođe uragan? Vincent je zastao da

razmisli o pitanju. - Mislim da ću ostati u kući i gledati kroz
prozor.
— Govori se o evakuaciji. Znaš li što to znači?
— Naravno da znam, nisam glup.
— Oprosti. Pa, da li znaš gdje ti je najbliţe sklonište? Vincent

opsuje krajem usta. Mark je izgledao prestrašen. Cassie je imala
osjećaj da bi trebala prestati s pitanjima.
95
— Sigurna sam da vaša majka zna gdje trebate ići, — rekla je

brzo. — Mislim da je bilo dosta,Vincente.
— Hoću li večeras opet biti na televiziji? — Nadanje na njegovom

licu je bilo očito.
— Nisam sigurna. Sve zavisi o nekim ljudima u New Yorku koji

odlučuju da li je priča dovoljno vaţna da je cijela zemlja vidi.
Bojeći se da neće proći onako kako se nadao, Vincent je ţelio

izdići se u reporterkinim očima.— Hej, ţeliš li vidjeti mjesto na
kojem sam jučer našao ruku? Tu je blizu. — Uperio je prstom na
morsku travu.
Dok je Felix spremao kameru, Cassie je dopustila da je odvuče na

mjesto pronalaska.
- Zar se nisi bojao? - upitala ga je, gledajući na mjesto u pijesku

koje joj je Vincent pokazao.
- Ne, nisam se bojao. Ĉim sam ugledao onaj prsten, bio sam
presretan. — Ponosni izraz lica mu se promijenio onog trenutka
kad je shvatio da se izdao.
- Prsten, ha? Zbog toga si je otkrio detektorom. Vincent je zgrabio

Markovu ruku. - Moramo ići. Mama će se ljutiti ako ne budemo
kod kuće kada se vrati.
POGLAVLJE 36.
Ostavio je upaljen motor da bi klima ostala uključena. Bio je

prekoputa zlatarske radnje i čekao slušajući radio. Svirala je
pjesma »Nitko ne zna«. Stavio je dlan na volan. Pjesma je bila
prekinuta zbog vremenske prognoze. Giselle se brzo pribliţavala.
Gladio se po bradi dok je promatrao nekoliko bogatih kupaca

kako nose zalihe u svojim vrećicama. Neki su kupci zastajkivali
na pločniku ispred zlatarne, klimajući glavom i produţujući dalje.
Pogled u retrovizor mu je otkrio da se nešto pudera kojeg je stavio

na kosu prosipalo po ramenima. Obrisao ga je rukom.
96
Nekoliko minuta poslije pet sati ugledao je starca kako se

pribliţava Sebastienovoj zlatarni. Kada se vrata nisu otvorila,
stavio je dlan na staklo i zagledao se unutra.
Policajac koji je obilazio to područje zastao je kod starca,

vjerojatno mu objašnjavajući zašto zlatarna taj dan nije otvorena.
Starac je gladio brkove dok ga je slušao. Zatim se okrenuo, otišao
do svog starog automobila i odvezao se.
Glazba je glasno svirala u sjajnom novom automobilu dok je po

autocesti pratio starca.
POGLAVLJE 37.
Gideon je razmišljao kako je Lesliev vrat prerezan kao vrat ribe

koju on ulovi u moru. Moţda je samo slučajnost to što je ubijen
samo nekoliko sati nakon što je razgovarao s njim o prstenu, ali
je ipak imao nekakav čudan osjećaj zbog cijele situacije.
Razgovarat će s Vincentom i reći mu da prsten trebaju predati
policiji. U međuvremenu, mora naći sigurno mjesto da ga sakrije.
Gideon se zaustavio na pjeskovitom prilazu i ugasio motor. Izašao

je iz automobila i odšetao do praga svoje male kućice. Vrata su
zaškripala kada ih je otvorio.
Njegova kutija leţala je na kamenom podu. To je bio njegov sef.

Izvadio je prsten iz dţepa i stavio ga u kutiju koju je vratio na
njezino mjesto. Bila je uočljiva pa nije poticala sumnju da u njoj
nešto skriva.
Vrata kuhinje su se otvorila i ušao je Vincent. Stajao je s vidljivim

uzbuđenjem na licu.-Traţim te cijeli dan, jesi li obavio posao? Jesi
li dobio novac za prsten?
- Vidim da si opet sam ušao, — primijetio je Gideon. — Ne,

dječače, nisam dobio novac.
- Zašto nisi?
Blijedi Gideonov pogled rekao je Vincentu da nešto nije u redu.
97
- Nisam dobio novac zbog toga što vlasnik zlatarne nije bio tamo
da kupi prsten od mene.
- Oh, - rekao je Vincent s izrazom olakšanja. - Pa, nema veze,

moţeš sutra opet otići, je li tako?
- Ne,Vincente, ne mogu sutra opet otići.
- Zašto ne?
- Zato što je vlasnik mrtav. Sinoć je ubijen na nekoj zabavi.
Vincent se brzo svega prisjetio. Jutros je bio na mjestu ubojstva,

a i gledao je reportaţu na televiziji dok je čekao da se Gideon
vrati. Znači, ubijeni je vlasnik zlatarne, a Gideon to ţeli iskoristiti
kako bi ga prevario! Na trenutak, zaboravio je na prsten i
razmišljao o rješavanju ubojstva.
- Da! Ţelio sam te danas naći i reći ti o ubojstvu, Gideon. Bio

sam jutros na mjestu događaja i vidio policajce kako istraţuju.
Ĉak sam vidio i krv na zemlji!
—Vidio si je li?
Vincent je klimao glavom, razmišljajući. Šteta što je zlatar ubijen,

ali bilo je još zlatara koji bi moţda htjeli kupiti prsten.
Gidebn je sjeo na stolac i rekao Vincentu da privuče jedan mali

drveni stolac i sjedne. - Slušaj, sine, trebao sam ti to prije reći.
Mislim da bi prsten trebali predati policiji.
Dječakovo se lice namrštilo. - Nema šanse!
- Da, — odlučno je rekao starac. — Vincente, moraš ga predati

policiji. Moţda će im pomoći da otkriju identitet ţene čija je ruka.
- Ali, oni su to već saznali, - izjavio je trijumfalno. -Vidio sam

danas na vijestima. To je ruka ţene koja je ţivjela ovdje u
Sarasoti.
- Otkad ti toliko pratiš vijesti? - skeptično ga je upitao Gideon.
98
- Od jučer. Ţelio sam vidjeti hoće li me i danas prikazati. I jesu,

Gideon. I, prikazali su sliku ţene. Razumiješ li sada? Policiji ne
treba prsten, već znaju čija je ruka.
Gideon je ustao sa stolca i otišao do hladnjaka iz kojega je izvadio

tetrapak ledenog čaja i ulio ga u šalicu, razmišljajući o
Vincentovim riječima.
Dječakovo se lice razvedrilo. — Da, osim toga sada moram ići

kući. Mama i brat će me ubiti. Jako kasnim.
Vincent se vrpoljio na drvenom stolcu. Znao je da neće moći

dočekati da stigne kući. - Moram sakriti limenku prije nego odem.
NITKO NE ZNA
Parkirao je automobil nekoliko prilaza dalje od starčeve kuće,

čekajući i razmišljajući kako će izvesti ono što mora. Starac je
izgledao snaţno za svoje godine, ali sigurno ga moţe srediti.
Još uvijek je bio dan, ali nije smatrao da treba čekati mrak. Iako
su okolne kuće bile relativno blizu jedna drugoj, bilo je mnogo
vegetacije između njih. Izašao je iz automobila i samouvjereno
skrenuo na Gideonovu stazu. Da ga sada netko promatra,
šuljanjem bi samo pospješio sumnju, ovako nije bio sumnjiv.
Bicikl je bio naslonjen na kuću, ali nije o njemu uopće razmišljao.

Iako su vrata zaškripila, mogao je jasno vidjeti starca kako sjedi
okrenut leđima.
NITKO NE ZNA
Koji će razlog kašnjenja sada reći mami? Vincent je razmišljao

dok je sjedio u kupaonici. Nije ţelio ići kući. Nije ţelio vidjeti
ljutitu majku i nije opet htio prisustvovati Markovom tretmanu.
Nije bilo pošteno. Majka je ionako radila dnevnu smjenu, sada je
morala i noćnu, tako da je on nastradao.
Odlučio je suočiti se sa svojom sudbinom dok je uzimao toaletni

papir. Kada je htio dohvatiti ručku za puštanje vode, čuo je
glasove koji su dolazili s druge strane vrata.
99
-Tko si ti? I, što ţeliš, dovraga? - Gideon je zahtijevao odgovor,

namjerno povisujući ton. Nadao se da će ga Vincent čuti i da neće
izaći iz kupaonice.
- Gdje je? Ţelim prsten.
- Ne znam o čemu pričaš.
- Prestani s glupostima, starče. Imaš prsten i ja ga ţelim. Sada.
Gideon je zurio u britvu koju je uperio u njega.Trebao bi mu

predati prsten. Nije bio vrijedan da zbog njega izgubi ţivot. Ţelio je
da taj tip izađe prije nego se Vincent vrati. Gideon je ustao sa
stolca drhteći jer mu se učinilo da je čuo otvaranje vrata
kupaonice.
Uljez je također čuo.
U djeliću sekunde dok se uljez okrenuo prema vratima, Gideon je

pobjegao.
Vincent je zalupio vratima i zaključao se.
Srce mu je jako tuklo, kao da je htjelo izaći, dok se penjao na

kadu u nadi da će se provući kroz mali prozor. Okvir prozora se
zaglavio, natekao od vlage.
Ĉulo se ţestoko udaranje s druge strane vrata.
Vincent je upotrijebio svu svoju snagu kako bi otvorio prozor.

Gurao je i gurao, dok je lupanje po vratima postajalo sve glasnije.
Konačno, vrata se sruše u malu kupaonicu i uljez povuče zastor

na kadi.
Prozor je bio otvoren. Ali, kroz njega bi se moglo provući samo

dijete.
POGLAVLJE 38.
U svojoj hotelskoj sobi Cassie je gledala SNN-ove večernje vijesti.

Doista iznenađujući grad, Sarasota, razmišljala je dok je gledala
najavnu špicu o ubojstvu zlatara Leslia Sebastiena.
100
Saznali smo dodatne informacije vezane za ruku pronađenu na

plaţi u Siesta Keyu.
— Saznali smo nove detalje vezane za emisiju kojom smo vam

izvijestili o pronađenoj ruci na plaţi u Siesta Keyu, — nastavljao
je lokalni reporter. — Iz šerifovog ureda su nam rekli da
pronađena ruka pripada dvadesetpetogodišnjoj Merilee Quinones
iz Sarasote. Dobili smo informaciju da se spomenuta bavila
snimanjem filmova za odrasle. Policija i dalje nastavlja svoju
istragu.
Cassiene su se misli direktno vratile na razgovor u Ringlingovom

muzeju. Merilee nije baš uobičajeno ime. Da li je moguće da je ta
nestala Merilee ona o kojoj su ono troje sinoć raspravljali na
zabavi, da li je ona tvrdila da je napisala pjesmu najuspješnijeg
benda u zemlji, je li to njezina ruka nađena na plaţi? Sada bi to
bila priča koja bi zanimala NewYork. I dio o porno filmovima bi
bio zanimljiv. Vrijedilo bi to malo provjeriti. I još, da li su ta dva
ubojstva povezana?
Slušala je ostatak lokalnih vijesti, posebnu pozornost obraćajući

na vremensku prognozu. Nakon toga, konačno je počela emisija
KEY Headlines.
Od cjelodnevnog snimljenog materijala bilo je prikazano svega

dvadeset sekundi — ljudi kako izlaze iz trgovine noseći u rukama
zalihe vode i hrane. Eliza Blake objašnjavala je kako se ljudi s
Floride pripremaju za nadolazeću Giselle. Koji gubitak vremena.
Nazvala je svoju kuću u Virginiji i javila joj se sekretarica s

Jimovim glasom.
— Bok, ja sam. Zovem samo da vidim kako ste vi tamo. Hannah,

volim te i nedostaješ mi. - S melankolijom je spustila slušalicu.
Gdje su oni? Moţda vani na večeri s Coxicom?
Cassie odmakne zastore s prozora koji su gledali prema

pristaništu. Bilo je najmanje dva sata do zalaska sunca, nebo se
već smrknulo iznad oceana. Palmini listovi su šumili njišući se na
povjetarcu. Brodovi su se ljuljali na vodi.
101
Leroy je odbio njezin prijedlog da snimaju danas u pristaništu, ali

sutra će inzistirati da intervjuiraju Jerry Deana i ostale vlasnike
brodova koji su se brinuli za svoje brodove. Mora biti nasrtljivija i
zahtjevnija s Leroyom. Naposljetku, ona je bila dopisnica. Njezino
će lice i ime pisati na reportaţi, a ne njegovo. Ali, u ovih
posljednjih nekoliko mjeseci jednostavno nije imala snage niti
volje postavljati mu neke osnovne uvjete. Ustvari, osjećala je
olakšanje prepuštajući mu da odlučuje o svemu.Tako se više nije
moglo nastaviti.
Kad je donijela odluku, odmaknula se od prozora i pošla do

telefona da nazove svog producenta, ali ju je zvonjava telefona
prestigla.
— Halo?
— Gđo. Sheridan?
— Pri telefonu.
— Ovdje je u predvorju dječak koji ţeli sVama razgovarati. Zove

se Vincent Bayler.
Cassie se odmah zainteresirala. Taj dječak je bio mali vraţićak.

Što je htio?
— Recite mu da ću odmah sići dolje. — Bilo je manje rizika ako

ona siđe dolje, nego da netko vidi kako joj u sobu dolazi dječak.
POGLAVLJE 39.
Charles i Etta su ţeljeli biti spremni i radili su sve onako kako im

je rečeno. Charles je spremao sve vaţne dokumente i Ettin nakit
u praznu pećnicu. Premjestio je stolice s terase u dnevnu sobu,
dok je Etta pakirala čistu odjeću u torbe i prekrivala računalo
plastičnim vrećama. Sačekat će da evakuacija počne, tada će
prekriti i televizor. Dok se to ne dogodi, televizor im je bio prozor
u svijet.
— Dušo, trebala bi se odmarati, ipak si danas bila na operaciji. Ja

to mogu napraviti,— rekao je Charles.
102
— Dobro sam, i sve je već gotovo. — Pokazala je na kauč pokraj

sebe. — Dođi i sjedni, gledaj sa mnom vijesti.
— Mislim da nemam dovoljno novca. Idem do banke, —

objašnjavao je Charles odjednom se prisjećajući instrukcija koje
su dobili u slučaju uragana.
— Nemoj sada, moţeš otići ujutro.
— Ujutro moţda više neće imati novaca. Odmah ću se vratiti.
Sama, Etta je čekala da počnu vijesti. Slušala je početnu najavu.

Jadni gospodin Sebastien. Bilo je to tako tuţno.
Ali, sljedeći prilog ju je još više uzrujao. Ruka, koju je jučer našao
onaj slatki dječak, pripadala je porno zvijezdi.
O, Boţe, pomislila je. Samo dok Charles dođe da mu kaţem. Etta

je otišla u kuhinju natočiti kavu, razmišljajući o njihovoj odluci
da se ovamo presele.
POGLAVLJE 40.
Vincent je hodao gore-dolje, gledajući na svoj bicikl
I svjetlo dizala. Pedalirao je koliko je brţe mogao od Gideonove

kuće do hotela pa mu je lice bilo crveno i zajapureno.
Nije znao što bi drugo učinio. Nije htio ići mami. Bila bi bijesna na
njega, bio je siguran u to. Da je prsten odmah predao policiji,
ništa se od ovog ne bi dogodilo.
Dijete je bilo prestrašeno.
Ovaj put je predaleko otišao, razmišljao je. Je li Gideon dobro?

Trebao se zaustaviti i pozvati hitnu pomoć ili tako nešto, a on je
samo bjeţao što je brţe mogao i sada došao kod reporterke. Ona
će puno bolje znati što sada treba učiniti.
Vjeruj svojim instinktima, Cassie mu je jutros rekla. Nadao se da

su mu instinkti točno rekli da treba doći ovamo.
103
Dok su se vrata dizala polako otvarala, Vincent se odjednom

sjetio. Mark. Trebao bi čuvati Marka.
NITKO NE ZNA
Ubojica je, sjedeći u restoranu, uzeo telefonski imenik i prelazio

preko stranica. Barnes, Bates, Baxter, ... Bayler. Istrgnuo je tu
stranicu i zatvorio telefonski imenik.
Iako je cijelu starčevu kuću preokrenuo naopačke, nije našao ono

što je traţio. Moţda klinac ima prsten. Klinac koji je na bio na
televiziji. Moţda je to isti onaj koji se skrivao u kupaonici.
Odjednom, pohlepno, zgrabio je kolač od kupina i pošao prema

blagajni. Izvadio je iz dţepa novčanik kako bi platio kolač.
— Kojim putem moram ići da stignem u Calle de Peru? - upitao je

gladeći profesionalno nalijepljenu bradu.
— Smiri se. Smiri se, Vincente, — govorila je Cassie. — Prva stvar

koju moramo učiniti je pozvati policiju.
Nije ju čak ni pokušavao odgovoriti od toga. Znao je da je bila u

pravu. Suze su mu zacaklile oči kada je pomislio na jadnog
Gideona, zamišljajući svog prijatelja kako leţi na kuhinjskom
podu. Zamišljao je ogromnu lokvu krvi koja je okruţivala truplo,
baš kao na televiziji. Ali ovo nije film niti noćna mora.
Vincent je dao Cassie Gideonovu adresu i slušao je kako

razgovara na telefon u predvorju. Nije mogao zamisliti svoju
majku da tako mirno razgovara s policijom kao što je to Cassie
činila. Dok je drţala slušalicu pokraj uha, mimikom mu je
pokazala da od recepcionara traţi komad papira i olovku.
Novinarski duh u Cassie rekao joj je da zapiše ime šerifovog

zamjenika s kojim je razgovarala. Zatim je nazvala još jedan broj.
— Leroy, Cassie je. Ţelim uzeti sluţbeni automobil.
Već je kasnio više od jednog sata i Wendy ga više nije mogla

čekati. Šef je nazvao već tri puta jasno joj dajući do znanja da,
ako se odmah ne pojavi u restoranu, moţe traţiti novi posao.
104
— Mark, dušo, sigurna sam da će Vincent doći za nekoliko

minuta. — Pokušavala je zvučati smireno, iako je htjela zavrnuti
Vmcentu vrat. — Bit ćeš u redu ostajući nakratko sam, je li?
Dječak je podigao pogled sa svojeg polupraznog tanjura u kojemu

je bila tjesteninama sirom, i klimnuo je skromno glavom.
— Dobro, srce. Zaključat ću vrata i nemoj ih otvarati osim ako si

siguran da je Vincent. Nazvat ću te s posla, ali ako netko drugi
nazove, nemoj mu reći da si sam kod kuće. Samo reci da ti se
mama tušira i da će nazvati kad bude gotova. Obećavaš?
— Obećavam, mama.
Wendy je uzela svoju torbu i poljubila Marka. — Budi dobar

dečko.
— Hoću, mama.
Wendy je za sobom zaključala vrata i otišla na posao. Nije

primijetila sjajni automobil koji je bio parkiran na početku ulice.
NITKO NE ZNA
Cassie i Vincent su stavili bicikl u njezin Jeep. — Mama će me

ubiti. Trebam čuvati mlađeg brata jer ona mora na posao. Zadnji
puta kada je povela Marka sa sobom, skoro je ostala bez posla.
Neprestano je kašljao i zbog toga su mušterije odlazile.
— Moţda bi je trebao nazvati.- Cassie je izvadila mobitel iz torbe.
Nije ţelio nazvati, ali ipak je okrenuo kućni broj i čekao da

odzvoni četiri puta kada se Mark javio. — Mark, ja sam. Daj mi
mamu na telefon.
— Tušira se. Nazvat će te kad bude gotova, — odgovorio je

petogodišnjak, ostajući dosljedan svojem obećanju.
— Dobro, — rekao je Vincent s olakšanjem. — Reci joj da ću biti

kod kuće za otprilike deset minuta.
Mark nije bio siguran koliko traje deset minuta, ali sigurno jako
kratko jer je začuo kucanje na vratima čim je spustio slušalicu.
105
—Vincent? — zazvao je kroz vrata.
— Policija. Molim Vas, otvorite vrata.
Majka mu je uvijek govorila da vjeruje policiji i da napravi što god

mu oni kaţu. Jedmi susret s policijom Mark je imao kada je onaj
dragi čovjek došao dok je on imao napad kašlja. Pitao se da li je
sada došao taj isti policajac.
Njegove malene ruke krenule su prema kvaki na vratima.
POGLAVLJE 41.
— Ući ću s tobom ako ţeliš,— ponudila je Cassie kad su stigli do

Vincentove kuće.
- Moţe, to bi bilo u redu. -Vincent nije htio priznati, ali nakon

onoga što se dogodilo kod Gideona, nije ţelio ostati sam s bratom.
Hodao je ispred nje. Ulazna vrata su bila otključana. Što je
Marku? Trebao bi znati da se mora zaključati. Majka im je uvijek
drţala predavanja o tome da se moraju zaključati kad nje nema.
- Mark, stigao sam, - viknuo je Vincent dok su Cassie i on ulazili

u malenu dnevnu sobu. Cassie je umorno promotrila okolinu,
uspoređujući je s njezinom prekrasnom kućom. Hannah nije ni
znala koliko je sretna.
Vrata dnevne sobe su bila odškrinuta, a klimatizirani zrak je

izlazio iz spavaće sobe.
— Mark, ludo jedna, trebaš zatvarati vrata, — rekao je Vincent

ulazeći u spavaću sobu. Televizor je bio uključen. Poluprazna
čaša je stajala na podu pored šarene knjige. Kreveti su bili
razmontirani i prazni.
Vincent se okrenuo i promrmljao,- Sigurno je u kupaonici. — Ali

nije bio.
— Oh, čovječe. Sada sam u velikoj nevolji. Mama ga je sigurno

povela na posao. Kada ga je zadnji put morala povesti, nisam
tjedan dana mogao sjediti.
106
Na Hannah nitko nikada nije digao ruku, razmišljala je Cassie

dok je gledala Vincentovo zabrinuto lice. Moţda Cassie i nije bila s
njom koliko su druge majke bile, ali Hannah nije nikada ostala
sama, a kada bi se vratila kući, Cassie joj je htjela sve izgubljeno
vrijeme nadoknaditi, priuštiti joj sve što je poţeljela. Moţda joj je
to bila greška. Previše stvari, a premalo vremena provedenog
zajedno. Stvarala je isprike za kćerkino ponašanje.— Sigurna sam
da će te majka razumjeti kada joj sve objasniš.
— Sumnjam, — rekao je Vincent zabrinuto.
Cassie je poţeljela zagrliti dječaka, ali se drţala po strani. — Ţeliš

li da pođem s tobom i da ti pomognem kad joj budeš objašnjavao?
Vincent je pun nade upitao. — Da li bi htjela?
— Naravno. Hajde, pođimo.
POGLAVLJE 42.
— Ne izgledaš kao policajac.
— Ne nose svi policajci uniformu. Mark je razmatrao informaciju.
— Ovo ne izgleda kao policijski auto.
-Ipak je.
— Ima li ona svjetla?
— Nema. To je auto za tajne zadatke.
Mark je pogledao kroz prozor.- Hej, rekao si da mama ţeli da me

odvezeš k njoj na posao, — protestirao je mali dječak. — Ovdje si
trebao skrenuti.
Vozač je pritisnuo dugme koje je automatski zaključalo sva vrata.
NITKO NE ZNA
Bilo mu je drago što ima ţenu koja ga toliko razumije. Danny

Gregg je čuo kako se drugi dečki na poslu ţale kako im se ţene
ljute kada moraju ostati raditi prekovremeno. Ali, Colleen ne. Već
107
su otvorili štedni račun za Robbyevo školovanje, i svaki dodatni

dolar je gledala kao priliku da obogate taj račun za sinovo
obrazovanje. Iako je ţeljela da što više vremena provedu skupa,
Colleen je ostajala kod kuće brinući se za sina dok je Danny radio
i zarađivao za ţivot.
Bit će puno prekovremenih sljedećih dana, razmišljao je Danny.

Zbog nadolazećeg uragana bilo je mnogo toga za obaviti. Šerifov
ured će voditi brigu o evakuaciji stanovništva, koja će se
vjerojatno dogoditi.
Zamjenik Gregg je prvi stigao na mjesto, ali je znao da će

pojačanje stići svaki tren. Radijom je javio svoju lokaciju. Tada je
izašao iz kamiona i hodao, drţeći ruku na pištolju koji mu je
stajao oko pojasa. Ĉuo je sirenu kako se pribliţava.
Pokucao je na vrata i viknuo, - Policija. - Ĉekao je samo nekoliko

sekundi, onda je otvorio vrata i kroz hodnik ušao u kuhinju.
Stolica je bila okrenuta naopačke. Svi pretinci i ladice bili su
otvoreni.
Danny je začuo tihi jauk. Okrenuo se u pravcu zvuka i vidio

starijeg čovjeka kako leţi na podu te je poţurio k njemu. Bijela
kosa, lice išibano vjetrom. Danny je prepoznao ribara koji je s
malim Baylerom bio jučer na plaţi.
- Sve je u redu. Sada će sve biti dobro.
Krv je potekla po razbijenim pločicama kada je Danny začuo

hitnu pomoć na prilazu. Starac je ispruţio ruku koju je Danny
zgrabio, osjećajući ljepljivu krv.
- Vincent, - začuo se šapat. Njegov posljednji.
POGLAVLJE 44.
Cassie je prepoznala plavu konobaricu koja im je danas poslije

podne posluţila ručak. Wendy je primala narudţbe za večeru,
biljeţeći u svoj blok dok se smiješila mušterijama. Prijazan izraz
lica pretvorio se u zabrinjavajući kada je ugledala sina. — Što
radiš ovdje? Trebao bi biti kod kuće s Markom!
108
— Mislio sam da je s tobom, — rekao je Vincent.
— Nije, ostavila sam ga kod kuće da te čeka. U velikoj si nevolji,

znaš? — Wendy je pogledala preko njegovog ramena i vidjela šefa
koji je stajao na vratima. Sagnula se dolje i ljutito rekla, —
Objašnjavat ću se s tobom poslije. Sada bjeţi kući i pazi na brata!
— Ali, mama, —Vincent će moleći.
— Nemoj ti meni sada 'ali'. Pokreni se. — Wendy je pogurala sina.
Cassie se umiješala. - Gđo. Bayler, ja sam Cassie Sheridan.

Wendy ju je pogledala. - Poznajem li Vas?
— Zapravo, da. Danas sam bila ovdje na ručku.
— Oh, sad se sjećam. — Sa začuđenim izrazom na licu Wendy je

pogledala sina, pa Cassie.
-Ja sam dopisnica KEY vijesti. Upoznala samVincenta dok sam

danas radila reportaţu, - objašnjavala je Cassie.
— Nadam se da nije napravio nikakvu glupost.
— Ma, nije. Ali, da bismo skratili priču, odvezla sam ga do vaše

kuće, ali brata tamo nije bilo.
— Naravno da je kod kuće. Ostavila sam ga samog prije manje od

pola sata,- rekla je Wendy uzrujano, a na licu joj se počeo
ocrtavati strah.
— Ţao mi je gdo. Bayler, uistinu jeste. Ali Mark nije tamo.
POGLAVLJE 45.
Nasreću, ulica je bila pusta. Nitko nije mogao zapaziti malog

dječaka kako sjedi pored njega i plače.
Pritisnuo je dugme koje je automatski otključalo vrata, parkirao

automobil u garaţu i ugasio motor. — Hajde, ovdje izlazimo.
— Neću. Ţelim ići kući, ţelim vidjeti mamu. - Dijete je počelo

kašljati.
109
— Imam cole unutra, — vozač ga je nagovarao. — Hajde unutra,

uzmi par gutljaja, bolje ćeš se osjećati.
Dječakovo se kašljanje pojačalo.
— Što ti je? Jesi li prehlađen?
— Nisam, -jedva je izgovorio. - Trebam tretman.
— Kakav tretman?
— Moju drobilicu.
— Što ti je dovraga to?
— Moraš me udariti po prsima, inače neću moći disati.
— Isuse Kriste.
Zabrinut svojim kašljanjem, Mark mu je dopustio da ga izvadi iz

automobila i vodi kroz garaţu do predsoblja. Ĉovjek je vukao
dječaka za ruku i doveo ga u malu sobicu. Na prozorima su bile
postavljene metalne ploče zbog uragana. Ĉovjek je upalio lampu.
— Sada sjedni i odmori se, — rekao je, — idem ti po sok.
Mark je čuo kako se vrata u hodniku zatvaraju. Premda je

kašljao, promatrao je sobu u kojoj se nalazio. Kauč, televizor, neki
cirkuski posteri na zidovima i stol za šminkanje ispred kojega je
bilo ogledalo i svjetla oko njega.
Na tom stolu bilo je puno raznih tuba i četkica, poput maminih.

Pri pomisli na mamu, počeo je glasno jecati.
POGLAVLJE 46.
Po drugi puta, zamjenik Gregg čuo je adresu. - Prijavljeno je

nestalo dijete na adresi 603 Calle de Peru.
Detektivi koji su bili s njim također su čuli. - Idi samo, Danny, -

rekao je jedan od njih.- Mi ćemo ovdje završiti.
Danny je zadnji put skrenuo pogled na Gideonovo tijelo

prekriveno plahtom i izašao. Teškim srcem odvezao se nekoliko
110
kilometara dalje do Bay Leroye kuće. Bio je dobro obučen za

obavljanje svog posla, ali ovo je bilo prvo ubojstvo koje je rješavao.
Još jutros, skoro je zaţelio da su ga zvali kad se dogodilo ubojstvo
u muzeju. Smatrao je da treba steći iskustvo. Ali nakon ovoga što
je sada vidio, bilo mu je drago da ga nisu zvali. Sumnjao je da bi
se ikada mogao naviknuti na ovo što je upravo vidio. Nije niti
ţelio.
Što se to događalo s njihovim inače mirnim gradom?
Gda. Bayler je sa sinom Vincentom čekala ispred kuće s još

jednom gospođom koju Danny nije prepoznao. Slušao je dok je
majka gotovo histerično pričala što se dogodilo.
- Dobro, gđo. Bayler. Nemojmo paničariti. Mark je mogao sam

odlutati. Moţda je upravo sada kod nekog susjeda.
- Rekla sam mu da ne izlazi iz kuće, — Wendy je jadikovala. - Za

razliku od njegovog brata, Mark me uvijek sluša.
Vincent je spustio glavu. Dannyu je bilo ţao ovog klinca.
- Slušajte, nazvati ću pomoć. Naći ćemo Vam sina, gđo. Bayler.

Pokušajte se smiriti.
Wendy se sloţila klimanjem glave dok je sjedala na vanjsku

stepenicu i hvatala se rukama za glavu. Cassie je slijedila
zamjenika do njegovog kamiona.
- Oprostite, zamjeniče. Ja sam Cassie Sheridan. Dopisnica sam

KEY vijesti. Ja sam Vas večeras nazvala zbog druge stvari koja se
dogodila. - Uzela je svoju biljeţnicu kako bi provjerila Gideonovu
adresu.
Danny ju je oštro pogledao. Sigurno su zabiljeţili u centrali ime i

adresu onoga tko je nazvao. - Kako to da ste Vi nazvali?
Cassie je okrenula glavu prema Vincentu koji je sjedio na

stepenicama i rukama obgrlio majku. — Dječak je došao k meni i
rekao mi gdje je bio i da je tamo došao provalnik.
111
— Zapravo sam siguran da ćemo ţeljeti razgovarati još o tome s

vas oboje. Ali sada moramo traţiti nestalo dijete. — Danny je
posegnuo na sjedalo kamiona i uzeo radio. Cassie je čekala da
završi razgovor kada je postavila zadnje pitanje. — Što se dogodilo
s čovjekom koji je ţivio u toj kući?
— On je mrtav, gđo.Sheridan. Izboden do smrti. Izgleda kao da je

pljačka pošla po krivom. Ali, zaključujući po izgledu kuće,
sumnjam da se tamo imalo štogod ukrasti.
SRIJEDA, 21. KOLOVOZA
POGLAVLJE 47.
Prošla je ponoć kada se Cassie konačno dovukla nazad do hotela.

Potraga po susjedstvu BayLeroyih nije urodila plodom. Marka
nitko nije vidio.
Wendy je bila toliko histerična da su joj morali dati tabletu za

smirenje, a Cassie je ostala dok ţena nije zaspala. Cassie nije bila
sigurna koga je više ţalila. Wendy, majku čije je dijete nestalo, ili
Vincenta, dječaka koji se osjećao odgovornim za bratov nestanak.
Bol je na Vincentovom licu bila očigledna. Cassie ga je pitala da li
ţeli da ostane s njim, ali Vincent je odbio ponudu. — Bit ćemo
dobro, — rekao je u pokušaju hrabrosti. - Mogu se brinuti za
moju mamu.
-Jesi li siguran? Nije mi problem ostati i prespavati na kauču.
— Ne treba. Bolje je da ostanem sam s mamom. Ţelim danas

barem nešto učiniti kako treba.
Ostavila ga je dok je sam sjedio na kauču. Vani, Cassie se

zaustavila kako bi razgovarala sa zamjenikom Greggom.
— Pa, nastavit ćemo večeras potragu u susjedstvu. Sutra, kada

svane, moći ćemo pregledavati u okolnim rijekama.
Cassie se nije sjetila vode. — Pokaţite mi gdje je rijeka. Ţelim ga

otići traţiti.
Policajac je zatresao glavom. — Već patroliramo tamo.
112
Ĉak i sa baterijama, previše je mračno za bilo što večeras. Ne

znate ovo područje, a mi ne ţelimo da večeras još netko strada.
— Ali, ne moţemo dopustiti da maleni dječak večeras leţi negdje

sam, cijelu noć, - molila je Cassie.
-Večeras ne moţemo više ništa učiniti, - rekao je tiho zamjenik. -

Patrolna kola će cijelu noć obilaziti područje, a mi ćemo ujutro
nastaviti potragu.
Na putu prema hotelu, Cassie je osjećala mučninu. Jednom je

izgubila Hannah dok su kupovale. Jednostavno je odlutala, i
Cassie se točno sjećala kako je prolazila kroz redove obješene
odjeće, dozivajući je kao neka luđakinja. Nakon nekoliko minuta
vratila ju je jedna prodavačica, drţeći je na rukama, ali te su se
minute činile dugačke kao vječnost. Ĉak je i samo sjećanje na to
moglo prouzročiti mučninu. Zahvaljivala je Bogu što nikada nije
morala ići u krevet ne znajući gdje joj je kćerka.
Cassie nije bilo briga ako spavaju. Odlučila je nazvati kući.
Jim se javio nakon prvog zvona.
- Jesam li te probudila?
- Nisi. Ĉitam dobar krimić i neću ga ostaviti dok ga ne pročitam

do kraja.
- Kako je Hannah?
- Ona je dobro.
- Što radi?
- Što misliš da radi, Cassie? U krevetu je, spava. Pretpostavljala je

da ne treba otkrivati svoje osjećaje ne baš bliskom muţu, ali ona i
Jim su bili puno godina zajedno i bili su ujedinjeni u ljubavi
prema njihovom djetetu. Cassie je ispričala što se dogodilo,
najveću roditeljsku noćnu moru, jedinom čovjeku koji se brinuo
za Hannah poput nje.
- Oh, pa to je strašno. Boţe, pomozi toj jadnoj ţeni.
113
- Moţeš li zamisliti da bi izgubio Hannah, Jim?
- Ne mogu. Ne ţelim ni razmišljati o tome. Ne mogu zamisliti svijet

bez nje u njemu.
- Niti ja.- Glas joj se slomio. Cassie je osjetila kako joj nadolaze
suze, ali nije ju bilo briga ako on zna da ona plače. Bila je umorna
i ranjiva, sama u hotelu udaljenom tisuće kilometara od onih koje
je još uvijek voljela.
- Nemoj plakati, dušo.
Dušo. Koliko joj je to nedostajalo. Koliko joj je nedostajala

njihova bliskost i intima.
- Stvarno sam zabrljala, je li tako Jim?
- Za to je potrebno dvoje.
Sačekala je trenutak i onda izbacila iz sebe. - Misliš li da postoji

mogućnost da popravimo stvari među nama? Ĉula je duboki
uzdah na drugoj strani linije.
- Misliš li? - bila je uporna.
- Ne znam, Cassie. Stvarno ne znam. Ali znam da mi je potrebna

ţena koja će biti udana za mene, a ne za svoj posao.
Zaboljelo je, ali bilo je iskreno i nije bilo potvrđeno ne. Cassie je
zaspala u nadi da se stvari među njima mogu popraviti.
POGLAVLJE 48.
Nije mogao zaspati. Kašljanje koje je dolazilo iz zaključane sobe ga

je izluđivalo. Ţelio se riješiti klinca, ali trebao je taj vraţji prsten.
Izvukao je istrgnutu stranicu telefonskog imenika iz dţepa. Ako se

javi majka na telefon, jednostavno će spustiti slušalicu. Ali, javio
se dječak s kojim je ţelio razgovarati.
- Halo?
Konačno.
114
— Ţeliš li natrag svog malog brata?
-Tko je to? -Vincent je zahtijevao odgovor.
— Ne moraš znati tko je. Jedino što trebaš znati je to da ja imam

tvog brata, a ti imaš nešto što ja ţelim.
— Što ti ţeliš?
— Ţelim prsten.
— Koji prsten?
— Nemoj se praviti pametan, malac. Obojica znamo koji prsten.
— Nemam nikakav prsten.
— Pa, ja nemam vremena igrati se s tobom. A ni tvoj mali brat se

također nema vremena igrati.
— Je li Mark dobro?
— Dobro je, samo što strašno kašlje.
— On je bolestan.Trebaju mu njegovi lijekovi i tretman.
— Zapravo, sve ovisi o tebi,Vincente. Predaj mi prsten i brat ti

moţe doći kući i dobiti sve što mu treba.
— Kako znaš moje ime?
-Ti si prava televizijska zvijezda, mali. Gledaj, nemam više

vremena s tobom razgovarati. Ako ikada više ţeliš vidjeti brata,
moraš mi predati prsten.
S druge strane linije je bila tišina.
—Vincent?
— U redu, - rekao je Vincent. - Nije kod mene, ali ga mogu

pronaći.
— Kada?
— Sutra.
115
— Dobro. Znaš li gdje su teniska igrališta?
— Znam.
— Zamotaj prsten u plastičnu vrećicu i baci ga u koš za smeće na

uglu ulice. Baci ga tamo do podneva.
— Dobro. Tada ću dobiti brata?
— Dobit ćeš brata nazad kad to ja kaţem, — rekao je oštro. —

I,Vincente, čini mi se da si pametan dečko. Nemoj učiniti ništa
glupo. Ako išta kaţeš policiji, više nećeš vidjeti brata..
Spustio je slušalicu i otišao do računala. Priključio se na Internet

ţeleći istraţiti koja je bolest u pitanju kad klinac toliko kašlje i
zaključio da bi se stvari mogle zakomplicirati.
Mark Bayler je mogao umrijeti.
POGLAVLJE 49.
U New Yorku je bilo vruće i vlaţno kada je Range Bullock stigao u

televizijsku centralu, ranije nego inače. Yelena Gregory mu je dala
natuknice o čemu ţeli s njim razgovarati, a on se baš i nije
radovao tom razgovoru.
Tajnica predsjednice vijesti još nije došla, tako da je Range

pokucao na Yelenina vrata.
— Uđi unutra, Range.
Izvršni producent je ušao unutra i sjeo na stolac koji mu jeYelena

pokazala.— Gledaj Range,moramo to napraviti sluţbenim.
Postavit ćemo Valeriju Delaney za pravnu dopisnicu. Radi taj
posao već mjesecima, i zasluţila je to.
— Mislio sam da ćemo sačekati kako će se riješiti Cassina tuţba.
Yelena je udarala olovkom po svom ogromnom stolu. - Da, ali

plan se promijenio. Uskoro ističe Valerijin ugovor, a njezin agent
kaţe da su za nju zainteresirani ABC i CBS. Ako je ne postavimo
na to mjesto, otići će. Ne ţelimo je izgubiti, Range.
116
— A što je s Cassie?
Yelena je ispustila glasan uzdah. —To je jedna nesretna situacija.

Ali tako to ide. Bojim se da ćemo s vremenom otpustiti Cassie.
— Tko će joj to reći? — upitao je Range, sjećajući se da ju je on

nagovarao da objavi priču o Maggie Lynch, ali još je uvijek bio
zabrinut za svoj posao.
— Reći ću joj za Valeriju, — odgovorila je Yelena, — ali za otkaz

joj neću reći dok parnica ne bude gotova.
POGLAVLJE 50.
Bog ga je kaţnjavao za jučerašnje laganje. Danas se stvarno

očajno osjećao. Kada je Brian nazvao kako bi javio da je još uvijek
bolestan, urednik mu je naredio da mora doći. SNN je bio uporan
u tome da rade priču o nestalom dječaku. Podnevne vijesti će biti
posvećene pripremama za nadolazeći uragan. S najavljenom
evakuacijom, redaktor je htio okupiti svoju ekipu kako bi obilazili
Sarasotu i snimali kako su građani pripremili, sebe i svoje
domove, za Giselle. Svi su morali doći na posao.
Brian je stigao u postaju i otišao preuzeti svoje zadatke.
-Ti i Tony idite u Siestu i vidite što moţete saznati, -naredio im je

šef. - Snimite nekoliko fotografija plaţe, nekoliko o prometu i
zaustavite se da intervjuirate nekoliko slučajnih prolaznika. Znate
već, sve uobičajeno.
Brian je klimao glavom. Uragan i nije baš neka vijest, ali zadaci
koje je zbog te priče trebalo obaviti bili su jednako zahtjevni.
Njegov posao je bio snimiti fotografije koje će ispričati priču.
- I, Brian, svrati na 603 Calle de Peru da vidiš što se tamo

događa.
- O čemu se radi? - upitao je kamerman, pokušavajući sakriti

nervozu.
- Sinoć je iz kuće nestao petogodišnji dječak.
117
- Krasno, - Brian je odgovorio. Baš je bilo odlično vrijeme da sada

nestane dijete. - Policajci već imaju pune ruke posla. Mogu se
kladiti da nemaju dovoljno slobodnih ljudi koji bi traţili dječaka.
POGLAVLJE 51.
- Cassie Sheridan je na trećoj liniji, - najavila je pomoćnica

Evening Headlinesa.
Range je zadrhtao dok je podizao slušalicu u Fishbowlu.
- Hej, Cassie, što ima?
- Izgleda da će uragan stvarno udariti ovdje, Range. Vlasti su

naredile evakuaciju. Mještani moraju otići odavde.
U hotelskoj sobi, Cassie je drţala slušalicu pokraj uha i navlačila

traperice. — Uskoro ćemo krenuti. — Dodala je impulzivno.-
Ovdje se još nešto događa, Range, nešto što bi imalo veću vaţnost
za nas. Dogodila su se dva ubojstva koja bi mogla biti povezana s
bendom koji se zove Boys Next Door. Ţena koja tvrdi da je
napisala njihovu novu pjesmu i čovjek koji je bio na njihovom
koncertu.
Range se zainteresirao. Gledatelji su bili oduševljeni skandalom

oko slavnih osoba. -Vidi što moţeš saznati, -odgovorio je. —Tada
mi se javi.
Range je poklopio slušalicu osjećajući nelagodu. Otvorio je bocu

Tumsa koju je drţao na svom stolu i s njim progutao tabletu.
Ponašao se prema Cassie kao daje sve u redu. Da je bio pravi
prijatelj, rekao bi joj o Valeriji Delaney prije nego bi Yelena imala
priliku. Ali nije joj ţelio reći, za kraj karijere Cassie Sheridan nije
bio on kriv. Barem je tako sam sebe uvjeravao.
Cassie je obavila još jedan brzi telefonski poziv prije nego je otišla
dolje da se sastane s Leroyem i Felixom.
- Halo?,-javio se tmurni glas.
- Gđo. Bayler? Cassie je. Cassie Sheridan. -Da?
118
- Samo sam htjela provjeriti jeste li čuli nešto o Marku.
- Ništa.
Što je Cassie mogla reći na to? - Ţao mi je. Jaukanje je dolazilo s

druge strane linije.
- Slaţete li se da razgovaram s Vincentom, gđo. Bayler, — upitala

je Cassie njeţno.
- Nije ovdje. Rekao je da ţeli izaći i traţiti svog brata. Nisam ga

mogla zaustaviti.
POGLAVLJE 52.
Promet je bio gust na Ocean Boulevardu. Vincent je čekao da

prijeđe cestu. Nakon toga je kroz kamenjar dotrčao do Gideonove
kuće. Na putu, palmini su se listovi njihali na vjetru prkoseći
tmurnom, sivom nebu i kiši koja je tek počela padati.
Policija je označila vrata svojom ţutom vrpcom, ali nitko nije

čuvao straţu. Vincent se nadao da su svi u potrazi za Markom.
Gideonov stari automobil stajao je na prilazu kući. Vincent je

pokušao otvoriti vrata automobila, ali ih je vjerojatno policija
zaključala.
Polako je hodao do bungalova pokušavajući se smiriti. Kada bi

pronašao prsten, mogao bi dobiti Marka. Morao je učiniti ono što
je zahtijevano od njega.
Dječak je duboko uzdahnuo i pokidao vrpcu sa straţnjih vrata.

Pokušao je ući, ali valjda je i njih policija zaključala. Vincent je iz
dţepa izvadio ključ koji mu je Gideon dao.
Poznati miris češnjaka pozdravio je Vincenta kada je ušao u

kuhinju. Gideon je uvijek govorio da češnjak daje posebnu aromu
svjeţoj ribi. Koristio ga je u pripremanju gotovo svega, a njegova
jaka aroma našla je put da se uvuče u zavjese i namještaj u
dnevnoj sobi.
119
Vincent je osjetio kako mu naviru suze. Više neće imati priliku

stajati pokraj Gideona dok peče najnoviji ulov. Neće više slušati
priče niti bajke o zakopanom blagu. Neće imati kome trčati i
pokazivati svoj zadnji pronalazak iz pijeska. Izgubio je najboljeg
prijatelja.
Vincent je odlučno dlanom obrisao mokri obraz. Moţda je i

izgubio prijatelja, ali sigurno je kao dan da neće dopustiti da
izgubi i brata.
A Vincent je mogao utjecati na to, samo ako nađe prsten.
U sljedećih pola sata pregledavao je sva mjesta koja su već prije

njega pregledali provalnik i policija, iz sveg se srca nadajući da su
nešto previdjeli. Ali nisu.
Gdje bi Gideon mogao sakriti prsten? Gdje je mislio da bi bio na

sigurnom? Vincent je stajao na pola kuhinje i pokušavao je
zamisliti kako bi njegov prijatelj razmišljao. Ništa posebno mu
nije palo na pamet.Tada je automatski otišao do Gideonove kutije
za ribički pribor koja je leţala na podu. Ta stara kutija bila je
Gideonu poput blaga.
Ništa ga ne košta da provjeri što ima unutra!
Vincent je prebirao po ribičkom priboru i, u jednom sasvim

odvojenom pretincu, zajedno s udicama, stajao je prsten.
POGLAVLJE 53.
Tople kapi kiše slijevale su se niz njihove ţute kabanice dok su

Cassie, Leroy i Felix izlazili iz sluţbenog automobila na
parkiralište. Dok je Felix iznosio opremu iz automobila, Cassie i
Leroy su trčali do pristaništa, pogledavajući oko sebe kako bi
našli najbolji prizor za snimanje. Jedra privezanih jedrilica su se
vijorila na uzburkanoj vodi. «Muškarci u kratkim hlačama i
kabanicama borili su se kako bi što bolje osigurali svoje brodove
ako bi naišla jača kiša.
— Rekla si da taj tip zna da dolazimo? — pitao je Leroy.
120
— Pa, nismo baš dogovorili točno vrijeme, — odgovorila je

Cassie,— ali jučer mi je rekao da će razgovarati s nama.
Maknula je sa čela mokru kosu i tada je opazila svijetlo

narančastu kapu vlasnika pristaništa. Jerry Dean je stajao na
kraju zadnjeg veza i razgovarao s jednim čovjekom.
— Eno ga tamo, Leroy. — Cassie je pokazala prstom. Potrčala je

do njega, ostavljajući Leroya iz sebe. Drveni pod je škripio pod
njezinim nogama.
— Jerry?
Vlasnik pristaništa je krenuo prema njoj, namrgodivši se.
— Cassie Sheridan, iz KEY vijesti, — podsjetila ga je. — Znam da

Vam je ovo nezgodno vrijeme, — ispričavala se, — ali da li biste
mogli razgovarati s nama samo nekoliko minuta?
— O Boţe, ne znam baš, gospođo. Imam posla preko glave.
Pokazivao je na uzburkanu vodu. Ovo je bio dio njezinog posla

koji je najviše mrzila. Uvjeravati ljude da daju intervju, ugađati
im, kad im je pričanje pred kamerom zadnje na pameti. Doimalo
joj se kao napad na privatnost. — Samo nekoliko pitanja o tome
što ovdje radite, Jerry. Obećavam, bit ću brza. Tada bismo, ako se
slaţete, snimili nekoliko fotografija Vašeg pristaništa i brodova
koji stoje privezani.
Cassie je pogledala u čovjeka pored vlasnika pristaništa,

automatski primjećujući kako dobro izgleda. Ĉinio joj se nekako
poznatim, ali ga nigdje nije mogla smjestiti.
- U redu, - odgovorio je Jerry nevoljko. - Rekao sam Vam da hoću,

tako da pristajem. Ali, učinimo to brzo.
Cassie je, mahnuvši rukom, pozvala Leroya i Felixa. Felix je

prikačio zaštitu od vjetra na mikrofon i pruţio ga Cassie. Zatim je
namjestio kameru na rame, fokusirajući.
- Kreni, - rekao je Felix. - Kad god si spremna. Cassie je drţala

mikrofon ispred usta i počela s prvim
121
pitanjem. - Što to ovdje uređujete? - Pruţila je mikrofon

intervjuiranome.
Jerry se pribliţio, dok mu je kiša padala po licu. - Pa, vremenska

prognoza je najavila dolazak uragana. Iako se nadam da nas neće
pogoditi svom snagom, svejedno se moram pripremiti na najgore.
Vratila je mikrofon do svojih usana. - Što te pripreme uključuju?
- Pokušavamo privezati ove brodove, što je čvršće moguće.

Nakon toga, sve je u Boţjim rukama.
Cassie je opet postavila pitanje. — Koliko ovdje imate privezanih

brodova?
— Oko dvjestotinjak.
— Što mislite koliko vrijede?
Jerry je zastao na trenutak kako bi razmislio. — Milijune.
— Osigurani su, zar ne?
— Sigurno, vlasnici ih uvijek osiguravaju. Ali nikada ne dobiješ

sve nazad. I, nakon što se ovako nešto dogodi, jednostavno
nemaju srca kupiti nove.
— Dakle, vremenske nepogode su štetne za Vaš posao? Jerry ju je

pogledao s čuđenjem. — Naravno, vremenske nepogode nisu
dobre za moj posao. Potrebne su godine da bi se oporavilo od
ovako nečega. — Bio je na granici strpljivosti i Cassie je to znala.
— Dobro. Mislim da imamo dovoljno. Hvala Vam za Vaše vrijeme.
Kamera se ugasila.
NITKO NE ZNA
Felix je kamerom snimio gomilu morskih ptica s mokrim krilima

koje su se skupljale na pristaništu, debelu uţad kojima su
brodovi bili privezani za obalu. Kamerman je stalno morao
prekidati snimanje kako bi obrisao kišu s leće kamere.
122
— Trebali bismo naći nekog vlasnika da ga intervjuiramo, —

predloţio je Leroy.
Cassie je pogledom preletjela okolicu. Ĉovjek koji je razgovarao s

Jerryem sada ih je promatrao. Nije se trudila ponovno predstaviti.
— Imate li ovdje privezan brod?
Ĉovjek je potvrdno klimnuo glavom.—To je moj brod. Zove se Oči

imaju to.
Cassie je pogledala u pravcu njegovog prsta. — Prekrasan je.
— Hvala. Nadam se da će preţivjeti ovo nevrijeme.
— Da li biste to htjeli reći pred našom kamerom?
— Ĉovjek je slegnuo ramenima. — Bih, zašto ne? Nakon kratkog

intervjua, Cassie ga je zamolila da se predstavi i slovka svoje ime
kako bi imala točnu informaciju o njemu kada redakcija u New
Yorku bude napisala njegovo ime ispod slike.
— Harnson Lewis, liječnik.
Cassie se sada sjetila gdje ga je vidjela. —Vi ste bili na

dobrotvornoj zabavi u muzeju neku večer, zar ne?
Lewis ju je oštro pogledao. — Da, bio sam. Primijetio sam Vas, a

mislim i da ste Vi mene. Usput, prijatelji me zovu Harry.
Cassie je osjetila da se rumeni. Bila je zahvalna kada se Felix

umiješao.
— Snimili smo odlične stvari, Cassie. Bilo bi dobro napraviti

nekoliko snimaka iz drugog ugla. Moţda, iz vode snimati
pristanište.
Cassie se nadovezala. — Ne znam kako ćemo to izvesti, Felix.

Objavljeno je upozorenje da brodovi ne smiju isplovljavati.
— Osjetila je da ju Harry promatra.
— Ja bih vas mogao odvesti, — ponudio je liječnik.
123
— Htjeli biste to učiniti?
— Bih, zašto ne? Plovio sam i po gorem vremenu. Samo ćemo

malo isploviti, tek toliko da moţete nešto snimiti i odmah ćemo se
vratiti. Nitko nas ne provjerava.
POGLAVLJE 54.
Wendy je leţala na krevetu, a zamjenik Gregg je primakao stolicu

do nje i sjeo. Kada je Vincent, mokar do koţe, ušao u dnevnu
sobu, majčine su oči zasvijetlile. Ali, budući da nije vidjela drugog
sina kako ide za njim, Wendy se samo srušila nazad na krevet.
- Idi uzeti ručnik,— odsutno je naredila i ponovno svu svoju

paţnju usmjerila na policajca.
—Volio bih da imamo nekoga tko bi mogao ostati ovdje s Vama,

gđo. Bayler. Ali sve nanije osoblje zauzeto zbog uragana. Uz
naređenu evakuaciju, imamo pune ruke posla, — ispričavao se
Danny.
- Ne trebam nikoga da ostane sa mnom. Neka samo svi traţe

Marka.
- Svi ga i traţe, gđo. Bayler. - Dannyu je bilo neugodno zbog tog

uvjeravanja. Nekoliko je ljudi traţilo petogodišnjaka u okolici, a
većina je policajaca bila zaposlena time da se mještani prebace s
otoka na sigurno. Dječak nije mogao u lošije vrijeme odlutati. Ako
je odlutao.
- Gđo. Bayler, mrzim ovo spominjati, ali moram. Mnogu nestalu

djecu zapravo odvedu njihovi očevi. Postoji li mogućnost da je
Marka odveo njegov?
Wendyna se usta širom otvore. —To je glupost.Vinny Bayler se

nije zanimao za djecu već godinama. Nije ih htio vidjeti niti poslati
novac za njihovo uzdrţavanje. Ĉak nije bio sretan ni kada su se
rodili. Sumnjam da se sada nešto promijenilo, pa da je osjetio
neki očinski nagon.
124
Danny je pogledao Vincenta koji je širom otvorenih očiju upijao

svaku riječ.Jako lijepo za dijete da sazna kako ga otac nije ţelio.
- Znate li gdje ga moţemo naći? - upitao je policajac.
- Nemam pojma. Zadnje što sam čula jest da se spetljao s nekom

Kubankom u Miamiju. Mislim da čak ima i dijete s njom. Još
jedno dijete s njegovom jadnom krvi.
Na to,Vincent je otišao u spavaću sobu, zalupivši vratima, i potom

ih zaključao.
NITKO NE ZNA
Iako odlučan, jedva je prestao misliti na te riječi. Nije si mogao

priuštiti da razmišlja o majčinim okrutnim komentarima. Sada se
morao usredotočiti kako će vratiti Marka.
Bio je u iskušenju da ode do policajca Gregga i ispriča mu o

pozivu kojeg je primio. Ali gledao je previše filmova u kojima se
vidjelo da policajci baš i ne jamče da će sve biti u redu. Policajci
su ponekad znali uprskati. I oni su griješili. Otiničari su
paničarili. Oteta osoba je umrla. Otmičar je inzistirao da ne ode
na policiju i Vincent nije imao namjeru.
Svukao je mokru majicu i bacio je na pod. Dok je leţao na

Markovom krevetu, mogao je osjetiti njegov miris na jastuku.
Kada dobije brata natrag, bit će s njim puno ljubazniji. Obećao je
to. Zavukao je ruke duboko u dţep i izvukao prsten.
Sa televizije je naučio i to da, kada otmičar dobije što ţeli, ne

ispuni uvijek svoj dio dogovora. Vincent je svoj namjeravao
ispuniti. Morao je biti siguran da će, tko god je oteo njegovog
brata, odrţati svoj dio dogovora.
Dječak je ustao s kreveta i otvorio ormar, uzimajući iz njega

kartonsku kutiju u kojoj je drţao svoju kolekciju školjki. Istresao
je sadrţaj kutije na pod. Zatim je s vrha ormara dohvatio
Markovu bočicu s lijekovima i električnu drobilicu koju je umotao
u komad tkanine. Nije ţelio razmišljati o tome koliko je vremena
125
prošlo od kada je Mark dobio svoj tretman ili lijekove. Nije mogao
ni zamisliti koliko mu je brat sada već izmučen.
Spremio je lijek i drobilicu u kutiju. Zatim je istrgnuo list iz

Markove biljeţnice i počeo pisati. Počeo je čitati što je napisao
kada je začuo kucanje na vratima.
- Mark?, - majka je dozivala.
Preklopio je papir, stavio ga u kutiju i sve to gurnuo pod krevet.
- Mark, - ovaj put glas joj je bio snaţniji.
- Stiţem.
Otključao je vrata i izašao.
- Oprosti mi,Vincent. Nisam trebala reći sve one stvari o ocu pred
tobom.
Ali ipak jesi, mislio je Vincent, i ne moţeš ih vratiti. Umjesto toga,

odgovorio je, — Nema veze, sve je u redu.
Promatrao je majčino lice dok je stajala na vratima. Odjednom

mu se učinila puno starijom. Starijom i vrlo umornom. Ţalio ju je
i osjetio je krivnju kao da joj je on teret. Ali, nije on traţio da ga
rodi.
- Zamjenik mi je rekao da trebamo otići odavde, ali sam mu

odgovorila da ne idem iz ove kuće dok ne nađem Marka. Što ako
se vrati kući, a nikoga nema?
Okrenula se i otišla nazad do kreveta, ne čekajući sinov odgovor.

Dok se spuštala na krevet, sjetila se. — Zvala je ona ţena s
televizije. Ostavila je svoj broj mobitela. -Wendy je pokazala
bradom prema kuhinji.
Vincent je otišao do kuhinje i pogledao broj prije nego ga je stavio

u dţep.
POGLAVLJE 55.
Prije nego se popela na brod, Cassie je bila zabrinuta.
126
Nije bila na brodu već dugo godina, ali nije zaboravila njihovo
putovanje na iznajmljenom brodu kada je Hannah bila mala. Bio
je mnogo mirniji dan nego što je danas, ali na sredini putovanja
osjetila je mučninu kao nikada do tada.
Od tada, Cassie se drţala podalje od malih brodova. Htjela je reći

Leroyu i Felixu da idu bez nje, ali se nije htjela izvlačiti. Na kraju
krajeva, brod je bio veći nego što je bio onaj na kojem je bila. A
mučno joj je moţda bilo samo tada, ne znači da će se ponoviti.
Harrison Lewis ih je otisnuo na vodu, i nakon svega deset minuta

počela ju je osjećati. Problijedila je dok se prstima dočepala
ograde broda.
Muškarci su uţivali u voţnji, vjerojatno zamišljajući da su

mornari koii se bore s uzburkanom vodom. Vikali su i smijali se
dok im je voda prskala lice. — Hvatam odlične snimke, — vikao je
Felix iza kamere.
Cassie se sjetila instrukcija kako treba naći točku na horizontu i

zagledati se u nju. Pokušala je, ali joj nije bilo bolje. Bilo joj je sve
lošije.
- Kako se drţite tamo? - pitao je Harry vičući preko ramena.
- Ne dobro, - uspjela je reći.
- Morska bolest?
Nije mogla odgovoriti. Zabacila je glavu preko ograde i povraćala.
Cassie se okrenula i vidjela Leroya kako se podsmjehuje. Koji

macho!
Liječnik je bio solidarniji. - Osjećate li se sada bolje? -upitao je.
- Ne baš. - Ţeljela je umrijeti.
- U kabini imam neke tablete. Zašto ne biste otišli dolje po njih?
Sve za malo olakšanje. Imala je priču koju je morala odraditi i

napisati scenarij. Cassie se spustila stepenicama dolje.
127
U maloj kupaonici, otvorila je ormarić. Iznad paste za zube,

nekoliko četkica, bočice za ispiranje usta i paketa aspirina,
primijetila je bočicu s lijekom protiv mučnine, iz koje je izvadila
tabletu. Nagnula se nad mali umivaonik i popila vode.
Dok je zatvarala bočicu, Cassie je primijetila na čije su ime

lijekovi prepisani. Merilee Quinones.
POGLAVLJE 56.
Došao uragan ili ne, Webb je planirao stati po svoju kremu za lice
na putu u studio. Između gubitka Merilee i katastrofalnog
jučerašnjeg snimanja s Gloriom i Vanom, bio je pod velikim
stresom. Zasluţio je tretman.
Kada je stigao do benzinske postaje koja je prodavala tu kremu,

naišao je na veliki red automobila koji su čekali kako bi napunili
svoje ljubimce za predstojeću katastrofu. Ĉak ni za tu kremu nije
namjeravao toliko čekati. Lupkao je prstima po volanu
razmišljajući o cijeloj listi problema koje ima.
Policija je htjela s njim razgovarati o Merilee.
Lou-Ann je bila zabrinuta da će sada istraga o smrti porno

zvijezde dovesti policiju do Desire Productionsa i njezinog muţa,
tako da će svi prijatelji saznati čime se on bavi.
Baršunaste noći morale su postići uspjeh. Njegov način ţivota,

kao i ego, zahtijevali su to. Ali, ako se ono od jučer ne popravi,
jednostavno će propasti.
Brisači na automobilu su radili. Webb je uključio radio i slušao

lokalnog voditelja kako daje informacije za evakuaciju. Ovaj
prokleti uragan sve je još više zakomplicirao.
Ĉak i ako sve bude u redu s kućom i studijom, neće se moći

snimati u šumi.Vjetar bi mogao uništiti sav namještaj i opremu.
Webb je parkirao ispred studija i razmišljao kako se, na kraju, sve

vrti oko novca. Ĉak i njegova divna Merilee, koju je oboţavao,
postala je pohlepna zahtijevajući dio od prodaje. Pokušavao ju je
128
drţati uza sebe, obećavajući joj kule i gradove koje joj nikada nije
dao.
Sada više nije niti morao.
POGLAVLJE 57.
Harry je drţao Cassie za ruku dok je silazila s broda. -Evo,

konačno na sigurnom tlu.
Cassie se uspjela nakratko nasmiješiti.
- Hvala Vam puno, doktore, - rekao je Leroy pruţajući mu ruku. -

Gledajte večeras KEY vijesti i vidjet ćete rezultat svoje voţnje.
- Ako budem kod kuće, hoću. - Rukovao se s producentom. -

Nadam se da ću moći izbjeći evakuaciju.
Leroy i Felix su išli ispred nje. Cassie, iako se osjećala umorno,

znala je da mora iskoristiti priliku kako bi saznala što više o priči
koju je jutros na telefon natuknula Rangeu. Vratila se natrag do
broda. - Pitala bih Vas nešto što nije povezano s uraganom, —
počela je.
— Slobodno pitajte, — Lewis je izgledao sretno što moţe pomoći.
— Primijetila sam na lijeku protiv mučnine Merileeno ime, ţene

čija je ruka nađena na plaţi.
Ljubazan izraz lica se promijenio.
— Da, poznavao sam Merilee.
— Mogu li Vas pitati kako dobro?
— Dovoljno dobro kad je bila na mom brodu.
— Imate li ikakve predodţbe o tome što joj se moglo dogoditi?
Harry je zastao, kao da je pokušavao pronaći prave riječi.
— Merilee je bila prekrasna mlada ţena i jako zabavna. Proveli

smo nekoliko prekrasnih trenutaka zajedno. Ali, ona je htjela
budućnost, a ja joj je nisam mogao dati.
129
Cassie je čekala. Još joj nije odgovorio na pitanje.
— Ne znam što joj se dogodilo, ali Vam mogu reći ovo: pobjegla je
s nekim i počela se baviti drugim stvarima. — Oklijevao je, pa
nastavio. — Pornografija mi se nije sviđala, a ona nije htjela
prestati. To Vam nešto govori o njoj, zar ne? Takva djevojka je
predodređena za nevolju.
Harry je promatrao Cassie s leđa dok je odlazila. Kako glupo od

njega što se nije sjetio da Merileeno ime piše na bočici s
lijekovima.
Nadao se da je dobro odgovarao na Cassina pitanja. Bilo joj je

jasno da je Merilee bila na njegovom brodu. Nije bilo svrhe
nijekati. Televizija i novinari su već objavili čime se Merilee bavila,
tako da nije bilo svrhe izbjegavati temu.
Zbog javnosti i svoje karijere, Harry se trudio što je više mogao da

sakrije svoju vezu s Merilee. Sada, Cassie Sheridan je znala za
nju.
POGLAVLJE 58.
Merilee više nije bilo, i nikada se više neće vratiti. S jedne strane,
bilo je to olakšanje. S druge, bila je to prava briga. Policiji neće
trebati dugo da nađu put do njegovih vrata.
Van je došao do prozora dnevne sobe i zagledao se napolje,

promatrajući kišu kako pada. Ĉinilo mu se da mu se
pornografske nagrade, koje je osvojio u svojim uspješnim danima,
rugaju iz albuma. Sada više neće morati slušati
Merileene zajedljive komentare koji su ga stalno podsjećali da su

njegovi dani slave prošlost. Istina je zaista najviše boljela. Kod
Vana, bolje poticala bijes.
Uvijek je imao problem samokontrole, čak i kad je bio dijete.

Njegova majka, ako je tu kuju mogao tako nazivati, uvijek ga je
slala u sobu. Isprva samo kad joj je iza leđa odgovarao ili kada je
razgovarao u crkvi. Kasnije, kada bi ga uhvatila u laţi, ili kada su
130
je zvali iz škole da joj kaţu kako bjeţi s nastave ili vara na

testovima.
Majka mu je bila kraljica krivnje, uvijek plačući i moleći ga da joj

kaţe što je krivo učinila u njegovu odgoju. Kako bi to on dovraga
znao? Samo je činio ono što mu je palo na pamet. Ali, ona ga nije
mogla prihvatiti onakvoga kakav je bio. Stalno ga je vukla u crkvu
da se moli za svoju dušu.
Kad je napunio šesnaest godina, konačno je pobjegao. Ali ne prije

nego ju je udario. Bio je to samo jedan dobar šamar preko lica, ali
kako se samo dobro osjećao. Godine frustracije i bijesa izašle su
tim jednim udarcem. Van ju je ostavio plačući na kuhinjskom
podu i nikada se nije okrenuo.
Isprva je bilo uţasno teško. Bez mature i ikoga da se o njemu

brine, pekao je hamburgere i spavao u prihvatilištu za beskućnike
koje je vodila crkva. Ali to je mjesto imalo previše pravila. Morao
se svaku večer vratiti do deset sati. Bilo mu je jednako loše kao
kod kuće.
Počeo je 'viski' u lokalnoj teretani, povremeno radeći kao spremač.

Vlasnik mu je ponekad dopuštao da vjeţba kada nije bilo nikoga.
Nakon nekoliko mjeseci,Vanovo je tijelo ojačalo, mišići se
definirali.
Van je lagao koliko ima godina kada je otišao potraţiti drugi

posao, posao stripera. Bilo je to mjesto gdje su dolazile gospođe
gledati mlado, nauljeno tijelo kako pleše pred njima. Nije mu
dugo trebalo da bi postao velika atrakcija.
Volio je taj posao. Za razliku od njegove majke, te su ga ţene

oboţavale, a to su pokazivale tako što su mu davale velike
novčanice. Tada je već mogao iznajmiti mali stan koji će biti samo
njegov.
Nekoliko je godina tako plesao dok mu jednog dana nije došao

vlasnik kluba s prijedlogom. Poznavao je čovjeka koji je snimao
filmove za odrasle. Uvijek je bio u potrazi za novim talentom.
Vlasnik ga je htio upoznati s Webbom Morelleom, pa ako bi se
131
stvari dobro odvijale, Van je mogao nešto i za njega zaraditi.Vana

je najviše privukla misao koliko će to njegovu majku povrijediti.
Otišao je do koţne fotelje i sjeo. Dvadeset godina u filmskoj

industriji nije bilo loše. To je platilo ovakvu kuću, brod u
pristaništu, zadnji model automobila kojeg je oboţavao i
putovanja na koja je volio odlaziti. Imao je i nešto novca u banci.
Ali ipak ne dovoljno za ovakav stil ţivota ako bi izgubio sadašnji
izvor primanja.
Zbog toga ga je Merilee uvijek zadirkivala. Saznala je gdje je ţivio,

i zbog toga je bio najranjiviji. Kada jednom ţiviš u prihvatilištu za
beskućnike, nikada se više ne ţeliš vratiti.
Njegova je greška bila što ju je jednom udario.
Iako ju je Webb nagovorio da odbaci tuţbu, sada će netko u

šerifovom uredu pronaći nekakav zapis o tome.
Ustao se s fotelje i odšetao do kupaonice, gdje je otvorio ormarić

za lijekove i iz njega izvadio malu kuvertu u kojoj je bila oštra
britva. Sve je pripremio i kroz nos uvukao bijeli prah.
Odmah se osjećao bolje. Moćnije i mlađe. Zgrabio je ključeve

automobila i otišao na kratku voţnju po kiši.
POGLAVLJE 59.
Koliko snimaka gustog prometa moţeš snimiti? Brian je znao da

ima i previše slika natovarenih automobila koji idu iz Siesta Keya.
Parkirao je SNN-ov kombi i stajao na kiši snimajući, dok je Tony
Whitcomb intervjuirao motoriste koji ništa drugo nisu mogli osim
čekati i ţaliti se.
— Dobro je što smo rano počeli. Mrzim što ću morati vidjeti

kakva će tek guţva biti danas popodne.
— Ovo je noćna mora. Trebalo bi biti više puteva za odlazak s

ovog otoka.
— Nadam se da svi ovi ljudi ne idu u isti evakuacijski centar.

Neće biti dovoljno mjesta.
132
Plan je bio takav da Tony napiše kratak scenarij koji bi se

satelitom prikazivao u postaji, zajedno s vrpcom koju snima
Brian. Priča će biti emitirana iz studija. Kako bi im materijal bio
prikazan, trebali su završiti sa snimanjem do jedanaest sati.
- Šefove zanima moţemo li snimiti kuću nestalog dječaka, — Tony

je podsjećao Briana.
- Oh, da. Moţe.
Kombi je prolazio kroz guţvu.
- Policiji bi bilo bolje da nas na povratku propuste zbog naših

novinarskih propusnica, - rekao je Tony. - Nema šanse da ću
čekati u takvom redu.
Njihova strana ceste je bila pusta, tako da su stigli na odredište

za svega nekoliko minuta.
- Nikada se ne mogu prestati čuditi koliko dobro poznaješ ovo

područje, - rekao je reporter. - Ţivim ovdje godinama i ne bih
ovako lako pronašao ovu ulicu.
- Provjerio sam na karti prije nego smo napustili postaju, -

odgovorio je Brian. -Volim znati kamo idem.
Ulica je bila tiha. Prozori mnogih kuća su bili zabarikadirani, ali

ne i na broju 603. Izgledalo je kao da vlasnik misli da nema što
zaštititi.
- Ţeliš li pokucati na vrata i vidjeti da li netko ţeli s tobom

razgovarati? — upitao je Brian.
Tony je pogledao na sat. - Nemam vremena. Moram ovo napisati.

Pusti ton preko snimka kuće na emitiranju danas u podne. Ako
budemo imali prilike, moţemo se kasnije vratiti.
Brian se sloţio klimanjem glave. Izašao je iz kombija, uzeo

kameru i pošao na posao. Taman je spremao kameru natrag u
kombi kada su se otvorila ulazna vrata kuće.
133
Pojavio se dječak s kutijom u rukama. Zastao je kada je ugledao

reporterski kombi.
Tony je također vidio dječaka. Reporter je otvorio prozor i viknuo

Brianu. — Hej, to je dječak sa plaţe. Onaj koji je pronašao ruku!
Obojica su znali što trebaju učiniti. Tony je izletio iz kombija,

Brian je zgrabio kameru i otrčali su do njega.
Ali Vincent nije htio razgovarati. Odbio je odgovarati na pitanja

koja mu je postavljao reporter. Samo je nastavio hodati prema
plaţi naučivši lekciju. Razgovor s ljudima s televizije moţe te
dovesti u nepriliku.
POGLAVLJE 60.
Leroy je ljutito isključio svoj mobitel nakon razgovora s New

Yorkom. — Trebali bismo imati sve snimke o evakuacijskom
prometu od SNN-a. Upotrijebili su opremu koja im omogućava da
materijal odmah ide u postaju.
- A da li će New York to emitirati?, - pitao je Felix.
- Hoće.
- Što se mene tiče, nemam ništa protiv. - Neemitiranje neke

snimke kamermanu nije zadavalo brigu.
Leroy se okrenuo prema Cassie koja je sama sjedila na straţnjem

sjedalu. - Tako znači, imamo snimke sa pristaništa i evakuaciju.
New York će također napraviti intervju s nekim iz Nacionanog
centra za uragane koji moţemo ubaciti. Bilo bi dobro da imamo
još nešto. Imaš li kakav prijedlog?
Cassiene misli nisu bile usredotočene na Giselle. Razmišljala je o

razgovoru s Harrisonom Lewisom, koji je vodio do Merilee, koji je
opet vodio do Vincenta i njegovog brata. Provjeravala je da li joj je
mobitel uključen, nadajući se da će je Vincent nazvati, ali nije.
Nije ţeljela opet zvati Bay Leroyu kuću.
- Zemlja zove Cassie Sheridan. Halo?
134
- Razmišljam, Leroy. Ne znam. Ţeliš li ići u evakuacijski centar i

tamo nešto napraviti?
- Dobra ideja. Zato te toliko plaćaju, Cassie.
Nije mogla podnijeti zvuk sarkazma u njegovom glasu.
POGLAVLJE 61.
- Ţele da mi uţivo izvještavamo iz Siesta Beacha, — ţalio se Tony

nakon što je razgovarao s producentom.
- U čemu je razlika? I tako smo već mokri. - Sada će stvarno biti

bolestan.
Brian je pomaknuo kombi parkirajući ga pokraj teniskog terena,

pazeći da bude što bliţe plaţi. Zaposlio se provjeravajući opremu
koja prenosi materijal u postaju. Kamerman je poslao snimke
evakuacije zajedno sa snimkom Baylereve kuće.
- Moţda bi se trebali vratiti tamo i pokušati nagovoriti majku da

nam nešto kaţe, kada završimo sa snimanjem uţivo. Mogli bi od
toga napraviti reportaţu za emitiranje u šest, -Tony je predloţio.
- Svejedno mi je,— odgovorio je Brian. —Tko će za to uopće

mariti.Večeras će doći uragan.
- Ja umirem od gladi, - rekao je Tony dok su čekali početak

emitiranja.
Počeo je svoju standardnu priču o tome što mu se jede, dok je za

to vrijeme Brian razmišljao kako će od šefa traţiti da ga pusti
kući. Nitko od njih nije primijetio dječaka kako ispušta kutiju u
kantu za smeće pokraj teniskih igrališta.
POGLAVLJE 62.
Prošlo je 12:30 kada je parkirao nekoliko ulica dalje od teniskih

igrališta i ostatak puta prešao pješice. Nije ţelio da netko sada
prepozna njegov automobil.
Kišom natopljeni paket koji je izvadio iz kante za smeće bio je veći

nego je očekivao. Ali, nigdje nije našao prsten od rubina.
135
Pokvareno dijete ga je opet prevarilo.
Kako se usuđuje? Kako se dijete usuđuje određivati kako će se

situacija odvijati? Osjetio je kako ga obuzima bijes dok je čitao
upute napisane dječjim rukopisom.
Ti ţeliš prsten. Ja ţelim svoga brata i moram biti siguran da ćeš

mi ga vratiti. Moramo se naći. Dođi danas u 6 sati na Old Pier s
mojim bratom. Kad budem vidio Marka, tada ću ti predati prsten.
Ovo je Markov lijek i sprava koja će mu pomoći disati. On će ti
pokazati što s njom trebaš raditi.
Bolje ti je da ga dobro čuvaš. Ako mu se nešto dogodi, bit ćeš u

VELIKOJ nevolji.
Vincent Bayler
Strpao je poruku nazad u kutiju i pobjegao s parkirališta. Klinac

je jako hrabar kad se usuđuje ovako ponašati. Mali gad nije imao
pojma s kim ima posla.
POGLAVLJE 63.
Vincent je mogao čuti kako mu srce udara dok je izlazio iz

skrovišta. Kabine za tuširanje bile su dobro mjesto za
špijuniranje.
Morao je biti siguran da će Mark dobiti svoj lijek i drobilicu.

Nadao se da će moći vidjeti koji automobil vozi otmičar ili čak
vidjeti tablice. Nije očekivao da će doći pješice.
Ţelio je da moţe biti bliţe kako bi mu vidio lice. Ali bliţe nije imao
nikakvo skrovište da se sakrije.
Sve u svemu, mislio je, misija mu je uspjela. Ako ništa drugo,

sada je barem znao da će se Mark osjećati bolje.
POGLAVLJE 64.
Bilo je mnogo posla. Gomile kupaca su prošle kroz vrata trgovine

7- Eleven, prazneći police sa sokovima i keksima, uragani su bili
dobri za posao. Mladi je naučnik bio zauzet cijelo prije podne,
136
popunjavajući police s hranom. Vlasnik ga je nazvao i rekao da

treba zatvoriti do jedan sat i maknuti se otamo. Uragan bi uskoro
mogao doći.
— Samo vam je ovo ostalo? — upitao je čovjek savršene frizure,

drţeći u ruci paket sendviča od tunjevine.
— Ţao mi je, to je sve što imamo, gospodine.
— Patetično. Ĉekao sam u redu za ovo? — Brian neće biti

zadovoljan ovime.
Naučnik se osjećao nekako odgovornim. — Ostalo nam je nešto

kolača, - ponudio je.
— Zaboravi.
Naučnik je pogledao dok je ovaj otvarao novčanik i vidio iskaznicu

na kojoj je velikim slovima pisalo SNN.
-Vi ste iz vijesti? - upitao je.
Ĉovjekovo se lice razvedrilo. — Da, ja sam Tony Whitcomb.
— Radite reportaţu o uraganu?
— Da, tako je, — došao je samozadovoljni odgovor. — O uraganu i

nestalom malom Bayleru.
Naučnik se iznenadio. - Kojem malom Bayleru?
— O malom petogodišnjaku koji je sinoć nestao.
— Strašno. Nisam to znao. — Naučnik je krenuo posluţiti

sljedećeg kupca.
Tek nakon radnog vremena sjetio se čudnog muškarca koji je

sinoć bio ovdje, otkinuo stranicu telefonskog imenika i pitao ga za
Calle de Peru.
Naučnik je uzeo telefonski imenik i traţio stranicu sa slovom B.

Nije je bilo.
137
POGLAVLJE 65.
Otočani su stigli u evakuacijski centar, boreći se za svoje mjesto.

Na podu škole, u svim učionicama, sportskoj dvorani i hodnicima
bile su poslagane vreće za spavanje i madraci za napuhavanje.
— Pretpostavljam da bismo ovdje trebali doći ako večeras

postane gadno,- Leroy je glasno izgovarao.- Moţda bismo sada
trebali označiti svoje mjesto.
— Ako ţeliš, — odgovorila je Cassie bez imalo entuzijazma. Ona

neće spavati, nego raditi. Felix će snimati, a ona će intervjuirati
ljude i pisati za emisiju KEY to America. Jutarnje emitiranje će
zasigurno ţeljeti priču. Samo će Leroy imati priliku malo se
odmoriti.
Nije trebalo dugo čekati da bi se dobio materijal za njihovu priču.

Felix je snimio nekoliko uobičajenih kadrova evakuiranih ljudi, a
Cassie je odradila nekoliko intervjua. Odlazili su iz zgrade kada se
Cassien biper javio. Maleni ekran joj je rekao da nazove Yelenu
Gregory u NewYork.
Pokušavala je smiriti prste dok je ukucavala broj njezinog

mobitela. Moţda ima neke vijesti u vezi s tuţbom. Moţda je
postignuta nagodba. - Cassie Sheridan je. Javljam se na poziv
Yelene Gregory.
— Da, samo trenutak molim.
Yelena se brzo javila. — Kako je tamo, Cassie? Jeste li suhi?
Prestani bez veze brbljati, Yelena, razmišljala je Cassie s

nestrpljenjem. Ti znaš, a i ja znam. Predsjednica vijesti ne zove
kako bi razgovarala o vremenu.
— Dobro nam ide, ali izgleda da će biti gadno ovdje.
— Znam da ćeš odlično napraviti posao.
— Hvala, Yelena.
138
— Uh, Cassie moram ti nešto reći, prije nego čuješ od nekog

drugog.
— Nešto se dogodilo s tuţbom?
— Ne. Nema vijesti s toga područja.
Cassie je brzo razmišljala. Ako nije bila pravna noćna mora, što je
onda? - Pa, što je bilo,Yelena?
— Cassie, ţao mi je. Uistinu jeste. Ali osjetili smo potrebu da

imenujemo Valeriju Delaney za pravnu dopisnicu. Stvarno izvrsno
radi, i zasluţila je to.
Cassie je pokušavala kontrolirati glas. - Rekla si da ćeš me

sačekati i da ću se, kad tuţba bude gotova, moći vratiti u
Washington.
— Ţao mi je, Cassie.
— Ĉujem da kaţeš da ti je ţao, Yelena. Ali to mi ništa ne pomaţe,

to je moj posao i ovo nije pošteno.
Argument o poštenju je zvučao djetinjasto čak i njoj. Poštenje više

nije imalo veze ni sa čime.
POGLAVLJE 66.
Ovo je bilo prvo dijete koje je jedva dočekalo da mu pruţi lijek.
- Moram leći na stranu, a ti mi moraš drobilicu drţati na prsima.
Aparat je djelovao kada je dijete iskašljavalo gnoj u bezbroj

maramica.
— Tko ti je dao moje lijekove? Je li ih moja mama donijela?
— Nije. Tvoj mi ih je brat dao. -Vincent?Vincent ih je donio?
— Da,Vincent.
— Gdje je on? Ţelim ga vidjeti. -Vidjet ćeš ga, ne brini se.
— Kada?
139
— Kada ja to kaţem. Sada budi tiho.
Dječak je počeo plakati.— Ţelim vidjeti mamu. — Kašalj se

pogoršavao, mučeći maleno tijelo.
— Slušaj, mali. Pokušaj se opustiti. Vidjet ćeš uskoro svoju

mamu. Obećavam ti. Ali dok ne dođemo do nje, moraš raditi ono
što ti kaţem.
Mark je obrisao natečene oči.
— Zašto si se tako našminkao? To je za ţenske.
— Ne uvijek. Muškarci se šminkaju u filmovima i na televiziji.
— Jesi li ti na televiziji?
— Nisam.
— A zašto si onda našminkan?
Odgovorio je dječaku drugim pitanjem. —Jesi li ikada bio u

cirkusu?
- Jesam. Mama me je vodila. — Mark je izgledao kao da će opet

početi plakati.
- Sjećaš li se klaunova?
Mark je klimnuo glavom gore-dolje.
- Pa, što misliš? Misliš da su im to prava lica? Bili su

našminkani.
- A ti si klaun?
- Iznutra, mali. Iznutra.
Otkada se sjeća, sve što je ţelio bilo je da bude uvjeren kako je

atraktivan i voljen. Ništa od toga nije našao u kući u kojoj je
odrastao.
140
Nije bilo nikakvih dodira u toj kući. Nije bilo maţenja, niti
poljubaca za laku noć. Ĉak je i disciplina bila uspostavljana bez
ikakvog dodira.To je činio koţni remen ili šiba iz dvorišta.
Promatrao je dječaka kako leţi na studijskom kauču. Dijete je

sada lakše disalo, a kašalj se polako smirivao.
- Da li ikada upadneš u nevolju, mali?
Mark ga je začuđeno pogledao. - Kako misliš?
- Da li te majka nekada udari?
- Ne, - dijete odgovori. - Ali, ponekad udari mog brata,- odgovorio

je ţeleći udovoljiti tom zlom čovjeku.
— Ĉime ga udari?
— Rukom.
Osjećaji u njemu su rasli i htjeli na površinu. Morao je to učiniti.

Trebao je malo opuštanja. — Dođi ovamo, mali. Samo dođi.
Mark je ustao s kreveta i sjeo na stolicu ispred stola za

šminkanje.
— Što kaţeš na to da te našminkam kao klauna?
— Stvarno? -Da.
Crtao je i stavljao puder na malo, meko lice, sjećajući se prvog

klauna. Onog kojeg je išao gledati s ocem kojeg je preklinjao da ga
vodi na rođendan. Nije bio ništa stariji od ovog dječaka koji je
sjedio ispred njega. Još se uvijek sjećao velikog uzbuđenja koje je
osjetio kada je u rijetkim prilikama bio s tatom. Sjećao se i
njegove prijetnje što će biti kada dođe kući jer se pomokrio u
gaće.
POGLAVLJE 67.
Dovraga i KEY vijesti. Imala ih je.
141
Posvetila je svoj profesionalni ţivot toj organizaciji, a ţrtvovala je

također i privatni ţivot. Cassie se nekako nadala da će joj se ta
odanost vratiti.
Budalo. Ĉinjenica je da te više ne ţele. Bila si korisna, ali kada su

stvari krenule nizbrdo, ili, bolje rečeno, nakon što si posluţila
svrsi, sada si prošlost. Mogli su raspravljati o tome koliko će
platiti za učinjeni rad i imali su svako pravo birati novu ekipu
koja će raditi na vijestima. To je bila istina. Ali Yelena je obećala
da neće odbaciti Cassie. KEY vijesti su trebale ostati uz svoju
nagrađenu dopisnicu. Imenovanjem Valerije Delaney za novu
pravnu dopisnicu, KEY vijesti su zapravo najavljivale Cassien
otkaz.
Cassie se mrzila zbog naivnosti. Ili je to bilo samo sanjarenje?

Otišla je u Miami kada su joj rekli da ode, nadajući se da će
ispraviti stvari, od njih očekujući da se brinu za nju. To je bila
velika pogreška. Za pametnu ţenu, to je bilo jako glupo. Trebala
si znati da se moraš brinuti sama o sebi.
Na putu prema hotelu iz evakuacijskog centra, Cassie je kroz

prozor gledala kišu i kovala plan. Neka bude prokleta ako se
samo tako preda. Pokazat će njima, a i sebi, da je jedna od
najboljih novinara koje su KEY vijesti ikada imale.
NITKO NE ZNA
U rekordnom vremenu je uspjela ukucati tekst na svom

prijenosnom računalu. Pokazala ga je Leroyu i zatim ga
elektronskom poštom poslala u Fishbowl. Dok je čekala
odobrenje, Cassie je otišla do svoje sobe i iz torbe izvadila
posjetnicu.
SargeTucker je odgovorio nakon drugog zvona.- što mogu učiniti

za Vas?
- Htjela bih Vam postaviti nekoliko pitanja.
- U vezi čega?
- O Boys Next Door i pjesmi 'Nitko ne zna'.
142
- U redu. Zašto ne? Ali preferiram razgovor u četiri oka.
Cassie je pogledala kroz prozor i računala koliko ima vremena. -

Sada ne mogu nikuda. Postoji li mogućnost da Vi dođete do
mene?
- Po ovakvome vremenu? Sigurno se šalite!
Izvukla je mamac- Ĉula sam da je Merilee Quinones tvrdila kako

je tu pjesmu ona napisala.
- Gdje ste? - Ĉulo se nestrpljenje u njegovom glasu.
- U Inn hotelu, odmah na plaţi. Ispod je restoran Dennv's.
POGLAVLJE 68.
Tablete za smirenje su stvarno djelovale. Leţeći na kauču, Wendy

se probudila na zvuk udaraca u prozorsko staklo. Ustala je i
pogledala napolje. Ogromna palma je leţala na travi ispred kuće.
—Vincent? — zvala je.
Zvuk zavijajućeg vjetra bio je jedini odgovor. — Vincent, —

zahtijevala je odgovor, provjeravajući njegovu praznu sobu.
Pa gdje je sada on? Ubit će to dijete. Vidjela je poruku na

ormariću u kuhinji. Mama, nemoj se brinuti. Brzo ću se vratiti.
Vincent.
Što je njemu bilo? Znao je da je bolesna od brige za Markom. Bilo

je to tipično za Vincenta, samo je bjeţao, nije mario za njezine
osjećaje. Otišla je nazad do prozora i zagledala se u pobješnjelu
oluju. Kamo li je Vincent mogao otići po ovakvom vremenu?
Zadavao joj je mnogo glavobolje, ali neće moći preţivjeti ako mu
se nešto dogodi.
POGLAVLJE 69.
Cassie je snimila kazetu koju će Felix poslati u New York.
143
— Bit ću dolje u restoranu ako me budeš trebao. Denny s je bio

pust, samo je jedan čovjek sjedio u kutu.
S kabanice mu se cijedila voda na stolac pored njega.
— Hvala Vam što ste došli.
— Od koga ste čuli da je Merilee tvrdila da je ona napisala 'Nitko

ne zna'?
— Imam svoje izvore, - rekla je Cassie, prisjećajući se razgovora

koji je čula na zabavi,— i ne planiram ih odati. — Sarge nije
morao znati koliko je bila nesigurna u tu informaciju, te da ga je
samo provjeravala.
— Pa, lagala je. Merilee nije napisala tu pjesmu, ja sam je

napisao.
— To je teško dokazati, zar ne?
Agent je slegnuo ramenima. - Moţda, ali mislim da bih pobijedio

da smo išli na sud.
— Ali sada nećete na sud, zar ne? Merilee više nema da Vas
odvede tamo.
Sarge je uzeo salvetu i obrisao vlaţnu obrvu. — Pogledaj, — kazao

je, — znam da ruţno izgleda. Ţena tvrdi da je napisala moju
pjesmu, pjesmu koja je na putu da zaradi brdo novaca, i sada se
saznaje da je ta ţena mrtva. Ali, vjeruj mi, Merilee je bila tip ţene
koja je na svom putu prema slavi stekla mnogo neprijatelja.
Priznat ću ti, nije mi ţao što je više nema, ali isto tako znam da
nisam jedini.
— Da li bi mi rekao neka imena? — Cassie je otvorila svoju

biljeţnicu.
— Na prvom mjestu je njezin šef, onaj za kojeg je snimala porno

filmove. Zove se Webb Morelle iz Desire Productionsa, i nije bio
sretan kada je traţila dio od prodaje filmova.
— A Vi to znate, kako?
144
— Merilee mi je rekla. Znate, bili smo susjedi. Ponekad je znala

doći kod mene, popili bismo koju čašu vina i ona bi se raspričala
o svojim velikim planovima. — Sarge je zaklimao glavom. — Moja
pogreška je bila u tome što sam joj odsvirao 'Nitko ne zna' prije
nego sam ju licencirao, nikada nisam pomislio da će tvrditi kako
je pjesma njezina. Trebao sam bolje znati.
Cassie je htjela vratiti razgovor unatrag.— Tko je još bio na listi

neprijatelja?
— Nije mogla podnijeti onog glumca s kojim je morala raditi. Zove

se Van i još nekako. A prema oţiljku na njezinoj ruci, rekao bih
da niti on nju baš nije volio.
— Još netko?
Sarge se zamislio na trenutak. — Pa, bio je tu još jedan jadnik

kojeg sam iskreno ţalio. Ne mogu se sjetiti njegovog imena. Ĉinilo
mi se kao da se opasno zaljubio u nju. Ali ona ga je samo
iskorištavala. Zagledala se u nekog liječnika, a ovog jadnika je
drţala na uzdi blizu sebe kako bi ga imala kao pričuvu ako s
liječnikom ne bi upalilo.
Liječnik je sigurno morao biti Harry Lewis, mislila je Cassie.
Tko je bio drugi čovjek?
POGLAVLJE 70.
Kasno popodne, nebo je bilo sivo i oblačno. Vincent se jedva

kretao, vjetar je strašno puhao i kiša je neprestano padala,
povremeno je morao zastati kako bi se uhvatio za neki znak ili
drvo.
Na plaţi, bjesni valovi su snaţno udarali u stijene Old Piera. Dok

je Vincent pogledavao prema poznatom mjestu, slika Gideona mu
se pojavljivala pred očima. Sjetio se svih onih sati koje su proveli
zajedno na tom mjestu. Svih onih dobrih vremena. Kojih više
nema i nikada ih više neće biti.
Da barem nije našao taj glupi prsten!
145
Vincent je zavukao ruku u dţep da provjeri prsten. Prsten je bio

unutra, na sigurnom. Namjeravao je odrţati svoj dio nagodbe.
Tom je tipu bolje da i on odrţi svoj.
Dječak je čekao.
Vozio je kroz Siesta Key s Markom na sjedalu pored sebe. Na

dovoljno sigurnom mjestu. Po ovakvom nevremenu, nitko neće
opaziti dječaka.
- Idemo li kući? - pitao je petogodišnjak, prepoznavajući dio puta

unatoč neprestanoj kiši.
— Da, idemo se naći s tvojim bratom.
Bit će pravo olakšanje riješiti se bolesnog djeteta. Sladak ili ne,

neka netko drugi brine o njemu.
Ali dok je automobil prilazio sjevernom mostu, počeo je paničariti.

Policija je blokirala ulaz.
Apsolutno nikome nije bio dopušten prilaz u Siesta Key.
POGLAVLJE 71.
— Netko nas je nazvao i dao nam jednu informaciju, gđo. Bayler.

Naučnik iz restorana 7 — Eleven je rekao kako ga je sinoć jedan
čudni čovjek pitao koji put vodi za Calle de Peru.
Wendy je razmišljala o tome. što bi te njegove riječi trebala

značiti. — Mislite li da je taj čovjek došao i oteo Marka?
-To je jedna od mogućnosti koju moramo provjeriti. Da li Vas je

netko nazvao?
— Nije. Samo nekoliko prekinutih poziva. Kako ćete naći tog

čovjeka? — Wendy je zahtijevala odgovor.
Danny je ţelio da joj moţe odgovoriti, samo kad bi znao. Naučnik

je opisao čovjeka srednje visine s bradom. Ali rekao je i to da mu
je bilo nešto neobično u samoj
146
pojavi tog čovjeka, iako nije mogao reći što. — Ĉinimo sve što
moţemo, gdo. Bayler, — pokušao ju je utješiti. — U
međuvremenu,Vi iVincent biste trebali otići s otoka.
— Definitivno ne. Nema šanse da odem, osobito ako netko ima

Marka i moţda nazove.
Šerifov zamjenik je shvaćao. Da je Robbie nestao, ni on ne bi

otišao. - Dobro, ali barem nam dopustite da Vincenta odvezemo u
evakuacijski centar.
- To je dobra ideja, - priznala je Wendy, - samo kad bi Vincent bio

ovdje.
POGLAVLJE 72.
Jaki nalet vjetra bacio ga je na pijesak i tamo zadrţao. Vincent se

svim snagama borio kako bi se pridigao, ali vjetar ga je stalno
rušio dolje. Uspio je otpuzati preko ceste i našao je skrovište u
drvenoj kućici na plaţi. Stisnuo se ispod kabanice, brišući vodu s
očiju i mokar pijesak s lica. Koliko dugo je već čekao?
Gledao je prema mjestu dogovora, traţio bilo kakav znak. Svjetla

automobila ili ljudski lik. Dva ljudska lika, nadao se, jedan veliki i
jedan mali. Umjesto toga, jedino kretanje koje je zamijetio bilo je
jako udaranje valova u obalu.
NITKO NE ZNA
Kako će ga čovjek vidjeti kada se sakrio u ovoj kućici? Mora se

maknuti odavde i stati na mjesto s kojeg će biti vidljiv. Sa
spuštenom glavom, opet se uputio napolje.
Za svaki korak morao je upotrijebiti svu svoju snagu, ukopavajući

tanke noge u pijesak kako bi se odupro bijesnom vjetru. Kad je
stigao do mjesta, bio je premoren. Ali, još se uvijek nadao da će
čovjek koji ima Marka doći. Kada bi se barem mogao popeti na
vrh stijene, tada bi ga čovjek sigurno spazio.
U sljedećem naletu vjetra, Vincent se borio da odrţi ravnoteţu.
147
POGLAVLJE 73.
Uragan Giselle je bjesnio kako su vijesti i najavile. Felix je bio

dolje na parkiralištu. Cassie je stajala na balkonskim vratima.
— Kada ovdje završimo, idemo u evakuacijski centar, — naredio

je Leroy, gledajući brodove na moru kako se ljuljaju kao igračke u
kadi.
-Ja se ne protivim, - rekla je Cassie. - Bili bismo ludi kada bismo

ostali ovdje.
Na televiziji je počinjala emisija Evening Headlines. Cassie je

obukla ţutu kabanicu, duboko uzdahnula i izašla na balkon.
Kroz otvorena vrata gledala je Elizu Blake koja je pozdravljala
gledatelje i najavila direktno javljanje iz Sarasote.
Kolone automobila na cesti, stiješnjeni ljudi u evakuacijskom

centru, to su bili kadrovi koji su ispunili ekran televizora uz
prizore bijesnih valova i drhtanja palminih listova. Snimke koje je
Felix napravio s Harryevog broda smjenjivale su se s onima iz
pristaništa, prikazujući Jerryja koji je pričao o ekonomskim
posljedicama i glasnogovornika Nacionalnog centra za uragane
koji je uspoređivao Giselle s prijašnjim olujama.
— Deset sekundi, — upozoravao je Cassie glas iz New Yorka kroz

slušalice.
Uspjela je zapamtiti zadnju verziju teksta. Cassie je pogledala u

kameru dok je slušala svoj snimljeni glas kako govori, — Mještani
Sarasote se nadaju da će Giselle imati milosti, ali se u isto vrijeme
pripremaju za najgore.
Dok je Cassie govorila, zapuhao je snaţni vjetar, te ju odbacio na

metalnu ogradu. Uz veliki napor jedva je odrţavala ravnoteţu.
— Eliza, kao što moţeš vidjeti, vjetrovi se pojačavaju i nadleţne

sluţbe su objavile opasnost od uragana. Sada predviđaju da će se
Giselle ovdje pojaviti tijekom ove noći. Eliza?
148
- Cassie Sheridan, iz Sarasote, Florida, - rekla je Eliza Blake, koja

je bila na sigurnom i suhom mjestu, u New Yorku.
Cassie je iščupala slušalice i potrčala u hotelsku sobu. Zgrabila je

ručnik koji joj je Felix dao, brišući mokro lice. Zaklinjala se da joj
je ovo zadnji put u ţivotu što je radila reportaţu o ovakvoj
vremenskoj katastrofi. Netko drugi bi mogao dobiti tu čast,
razmišljala je dok je ručnikom trljala promrzle ruke.
Reportaţe s televizije: - Ovo bi moglo biti dijete koje traţe,zar ne?
- Nije. Onom djetetu je pet godina. Ovo je puno starije. Radio, koji
je bio prikačen Savadelu za pojas, oglasio se i javio mu novi hitni
slučaj.
Medicinska sestra ga je odobravajući pogledala. - Idi samo. Mi

ćemo ga sada preuzeti.
- Pokušat ću doći kasnije, samo da provjerim kako mu je,- rekao

je Savadel dok je ponovno odlazio u oluju.
POGLAVLJE 74.
Policijski automobil se dovezao do Hitne pomoći u Sarasoti.

Policajac je pomogao dječaku sa zadnjeg sjedala i odveo ga
unutra.
Šerifov zamjenik Savadel govorio je medicinskoj sestri. - Bez

svijesti je. Našao sam ga na plaţi. Ĉini mi se da je moţda udario
glavom u stijenu. Ne znam koliko je dugo bio tamo.
Medicinska sestra je pogledala u crvenu kvrgu na djetetovoj glavi

i opipala mu puls na vratu. — Što je dijete radilo vani kad uragan
dolazi?
— Ubij me, nemam pojma, — Savadel je odgovorio s gađenjem. —

Tko zna zašto djeca rade to što rade?
— Jako je sretan zato što si ga našao. — Obrisala mu je mokro i

od pijeska uprljano čelo.
149
NITKO NE ZNA
Iza napola oslikanih zastora,Vincent je leţao na bolničkom

krevetu. Jakna je stajala na stoliću, kamo ju je sestra stavila.
Roditelji ovog djeteta su sigurno bijesni, pomislila je.
Dok je čekala prezaposlenog liječnika, sestra je traţila neki znak

identifikacije na dječakovoj odjeći.
U dječakovom dţepu našla je komadić papira s brojem telefona.
POGLAVLJE 75.
- Mama?
- Hannah? - Zadnja stvar koju je Cassie sada očekivala bio je

kćerkin poziv.
— Jesi li dobro, mama?
— Jesam, dušo, sve je u redu.
— Upravo sam te vidjela na televiziji, izgledalo je kao da si se

ozlijedila.
— Oh, to. Nije to bilo ništa, — lagala je Cassie. Ruka ju je boljela.

— Jako mi je drago što si nazvala. Baš sam o tebi razmišljala,
srce, pitala sam se kako si ti.
— Dosadno mi je ovdje.
— Ja bih sada pristala na malo dosade. Dosada mi sada baš

primamljivo zvuči.
Linija se počela gubiti na mobitelu.
— Hannah? -Da?
— Bolje je da sada prekinemo. Nazvat ću te... — veza se

prekinula.
Nazvat će je poslije, kada dođu u evakuacijski centar. Voljela je

razmišljati o tome kako ju je Hannah gledala na televiziji i kako se
zabrinula da se nije povrijedila. I to je bilo nešto.
150
Upravo je napuštala hotelsku sobu kada je mobitel opet zazvonio.

Cassie se javila, očekujući opet kćerkin glas.
— Hannah?
— Ja sam Erin Duby, medicinska sestra u Sarasotinoj bolnici. S

kime razgovaram?
— Ovdje je Cassie Sheridan.
— Imate li Vi sina?
— Ne. Zašto pitate?
— Ovdje imamo malog dječaka koji je u dţepu imao Vaš broj

telefona.
POGLAVLJE 76.
— Kako to misliš, naći ćemo se u evakuacijskom centru? — Lou-

Ann je vrištala na telefon. — U slučaju da si zaboravio, Webb, ti
imaš dvoje djece. Zašto nisi ovdje gdje i pripadaš? Ako samo još
jednom budem morala odgovarati na njihova pitanja o uraganu,
jednostavno ću poludjeti. I ti mi još sada kaţeš da ih sama
spakiram i odvezem u evakuacijski centar? Stvarno imaš
hrabrosti, gospodine!
— Svijet se ne okreće oko tebe, Lou-Ann. Imam posao koji moram

voditi, još da ti naglasim, to je posao koji ti osigurava sav tvoj
luksuz. Zato se prestani ţaliti i počni pakirati. Nemamo vremena
za tvoje teatralne izvedbe.
Muţ joj nije dao priliku da odgovori.
POGLAVLJE 77.
Cassie je medicinskoj sestri dala broj telefona Wendy Bayler i

otišla u bolnicu. Tada je nazvala Leroya u sobu. — Sklanjaš
satelitski kamion, zar ne?
- Naravno. Ovdje ga nije sigurno ostaviti. Osim toga, trebamo ga

za sutrašnje javljanje iz evakuacijskog centra.
151
— Dobro. Ti i Felix idite kamionom, a ja ću doći Jeepom.
- Koji je razlog? - Leroy je upitao.
— Nijedan kojeg bih ti sada pričala. Imat ću mobitel ako me

budeš trebao.
NITKO NE ZNA
Voţnja do bolnice bila je nevjerojatno spora. Cassie je slušala na

radiju o zakrčenim prometnicama.
- Ovo nije šala, narode. Ne trebate biti napolju, ako baš uistinu ne
morate. I posebno pazite da vam djeca budu unutra. Zamjenik
šerifa našao je jednog dječaka na plaţi.
Što je radio tamo, nitko ne zna, ali morao ga je odvesti u bolnicu.
POGLAVLJE 78.
S Markom pored sebe, pokušao je ući u Siesta Key s druge

strane, ali bezuspješno. Kako da dođe do onog klinca?
U očaju, vozio je natrag prema kući, tamo će smisliti što dalje

učiniti. Ĉuo je riječi voditelja s radija i odmah znao gdje treba ići.
— Molim te, nemoj me ovdje ostaviti. Rekao si mi da idemo kod

Vincenta. Obećao si. Ţelim ići kući. Ţelim mamu. Markova su
prsa podrhtavala dok je kašljao i plakao.
— Uzmi, evo ti tvoj lijek.
Bilo mu je ţao dječaka, ali mu nikako nije mogao pomoći. Morao

je sam otići u bolnicu.
POGLAVLJE 79.
— Uostalom, što si radio ondje?
Blijedog lica, Vincent je sjedio na bolničkom krevetu. Glava ga je

strašno boljela. Gledao je u medicinsku sestru, odbijajući
odgovoriti na Cassino pitanje.
152
— Uspjeli smo dobiti njegovu majku, — rekla je sestra. — Nikako

ne moţe doći po njega. Da su uvjeti normalni, ostavili bismo ga
na promatranju, ali čini se da mu je sada dobro, a trenutno
zadrţavamo samo pacijente u kritičnom stanju. Majka je dala
dozvolu da ga Vi odvezete u evakuacijski centar.
Cassie je bila zabrinuta zbog odgovornosti. Dijete koje je ozlijedilo

glavu treba nadgledati, a ona je još uvijek imala posao koji je
morala obaviti. - Htjela bih nazvati Vincentovu majku.
Stalno je pokušavala, sa svog mobitela i bolničkog telefona, ali

bezuspješno. Linije su sigurno svagdje prekinute.
Teške kapi kiše udarale su po krovu Jeepa. Dok je Vincent

zakopčavao pojas, Cassie je inzistirala da joj objasni što se
događa. - Nikamo ne idemo dok mi ne kaţeš.
Konačno, kada je shvatio da sada nema snage s njom raspravljati,

počeo je pričati, isprva rasteţući. Tada su riječi same krenule iz
njega, a on je osjećao olakšanje. Pričao joj je o prstenu s plaţe
kojega je Gideon htio prodati, kako je bio skriven u kupaonici dok
mu je prijatelj bio napadnut, o telefonskom pozivu kojeg je primio
i da otmičar ţeli prsten kao otkupninu za brata, kako je ostavio u
kanti za smeće Markove lijekove, o razmjeni koja se trebala
dogoditi na plaţi.
-Trebao si reći majci,Vincent.Trebao si reći policiji.
- Rekao je da, ako odem na policiju, neću više vidjeti Marka,-

Vincent je objašnjavao.-Ja ga moram vratiti. Sve je moja krivnja.
Cassie je razmišljala o tome kroz što je sve ovaj dječak prošao dok
se suzdrţavala da ga ne zagrli. — Ma, nije sve tvoja krivnja. Nisi ti
odgovoran za to što je onaj čovjek oteo Marka. On je to učinio.
— Ali ja sam trebao biti kod kuće. Da sam bio, kao što sam
trebao, ništa se od ovoga ne bi dogodilo.
— Ne moţemo promijeniti ono što se već dogodilo, dušo. Jedino

što moţemo učiniti jest to da gledamo kako dalje riješiti stvari.
Daj mi prsten,Vincent. Ja ću ga čuvati.
153
Zatim je uzela svoj mobitel, ali nije mogla dobiti vezu. Cassie je
pokrenula automobil. Kada stignu u evakuacijski centar, nazvat
će policiju.
POGLAVLJE 80.
-TraţimVineenta Baylera. - Zabrinuti čovjek stajao je na pultu za

informacije. -Jeste li Vi njegov otac? Zašto ne?
— Jesam. Gdje je on? Ţelim ga vidjeti.
— Ţao mi je, gospodine Bayler, ali upravo je otišao. Vaša je ţena

rekla da nema kako doći po njega. Dala nam je dopuštenja da ga
netko drugi odvede.
— S kim? S kim je otišao?
Medicinska je sestra shvaćala njegovu ţurbu i uzrujanost jer ipak

mu je bio otac. Pogledala je u računalo. — S Cassie Sheridan.
Odvezla gaje u evakuacijski centar.
POGLAVLJE 81.
Etta i Charles su bili sretni što su uspjeli ponijeti toliko stvari iz

kuće u evakuacijski centar. Ako si već morao ostati negdje
zaglavljen dok je vani bjesnio uragan, barem si bio okruţen
dobrim knjigama i kazetama.
Charles je uzeo s kućne police knjige o arhitekturi. Etta, ne ţeleći

naprezati oči, zabavljala se tako što je slušala omiljene kazete.
Zatvarajući svoju knjigu, Charles je izvukao slušalicu iz
Ettina uha. - Ţeliš li ponovno pokušati? Moţda je sada manji red.
-To je dobra ideja, dragi.
Umirovljenici su se probili do kantine u kojoj su dobrovoljci dijelili

juhu, povrće i voće.
Sjeli su jedno pored drugoga, ne dozvoljavajući onome drugom da

sazna koliko se brinu. Charles je ogulio naranču i pruţio je Etti.
154
Etta nije reagirala. Zagledala se u nešto. - Charles, mislim da je

ono dječak s plaţe. Znaš, onaj o kojem sam ti pričala? Onaj koji je
neko jutro našao ruku.
Pogledao je u smjeru koji mu je pokazala. Dječak je izgleda sam

sjedio.
- Ne misliš valjda da je sam ovdje, Charles?
- Ne. Sigurno je s nekim.
Etta ga je nastavila promatrati. - Idem do njega.
- Nemoj ići, Etta. Nemoj se petljati, sigurno je s nekim. Ignorirala

je muţeve savjete. – Da je to naše dijete, ţeljela bih da ga netko
obiđe.
Dok je Etta prilazila dječakovom stolu, druga mu je ţena prišla,

noseći tanjur koji je stavila ispred djeteta. Etta se nasmiješila i
objasnila. - Bila sam zabrinuta za njega kada sam vidjela da sam
sjedi. - Pogledala je dječaka. -Prepoznala sam te s plaţe. Viđam te
tamo s tvojim metalnim detektorom. - Namjerno nije spomenula
neugodnu priču o nađenoj ruci.
- I ja sam Vas viđao, također, - rekao je Vincent. Cassie se

predstavila.
-Ja sam Etta Chambers.Vi ste njegova majka?
- Zapravo, nisam. Samo sam prijateljica. Majka mu nije mogla

doći ovdje.
Kakva to majka nije sa svojim djetetom za vrijeme uragana? pitala

se Etta, automatski osjećajući potrebu da brine o ovom dječaku.
- Tako dakle.
Cassie je proučavala stariju ţenu, dobro obučenu. Izgledala je kao

moderna baka.
- Cassie, boli me glava. - Dječak si je masirao sljepoočnice.
— To je i za očekivati,Vincent. — Pogledala je na svoj sat.
155
— Mislim da ti neće naškoditi da popiješ još jednu tabletu.
— Što mu se dogodilo? — Etta je zabrinuto upitala.
- Udario se u glavu maloprije, a mora ga se motriti. Moj je

problem što sam ja reporterka i ovdje sam došla poslom.
- Mogu ja ostati s njim, ako ţelite.
Bila je to privlačna ponuda. Kolike su bile šanse da je ova starija

gospođa otmičarka? Nikakve. A koji je Cassie imala izbor? Mogla
je vući Vincenta sa sobom dok je intervjuirala ljude u
evakuacijskom centru, ali on bi se zapravo trebao odmarati.
Instinkti su govorili Cassie da je Etta dobra osoba, a njih je
Cassie morala slijediti.
Cassie je pogledala dolje u Vincenta. - Kako ti to zvuči?
— Mislim da je u redu. — Dječak je slegnuo ramenima.
- Dobro, - rekla je Etta. - Muţ i ja ostajemo u medijskom dijelu.

KadaVincent završi s jelom, tamo ćemo biti.
POGLAVLJE 82.
Cassie je pronašla Leroya i Felixa u pretrpanoj dvorani.
- Ovdje si. Konačno. Ne mogu dobiti New York, -objašnjavao je

Leroy. - Prokleti mobiteli ne rade.Trebamo ići na posao i snimati,
pa ćemo poslije opet pokušati stupiti u kontakt.
Cassie nije bila iznenađena. Niti ona nije mogla dobiti policiju.
Vincent je sada bio na sigurnom, ali mali Mark Bayler je bio tko
zna gdje, s očajnim ubojicom. Ĉovjekom toliko poremećenim da je
ubio starog čovjeka i oteo malo dijete kako bi došao do prstena
koji je bio na Merileenom prstu.
Cassie je pogledala prsten koji joj je stajao na prstu. Skinula ga je

i podigla gore kako bi uhvatila odsjaj svjetla. Nije bilo posvete,
samo zlatarev znak. Zaškiljila je kako bi bolje vidjela.
Tanko napisano, LS.
156
Leslie Sebastien. Zlatar koji je prije dvije noći ubijen u

Ringlingovom muzeju.
Vođena poznatom teorijom kako tri glave znaju više od jedne,

odlučila je sve što zna reći Leroyu i Felixu.
— Vidio sam šerifov automobil vani kada smo stizali, — rekao je

Felix kada je čuo priču.
— Sada više nije tamo, — primijetila je Cassie. — Provjerila sam

već. Morali su otići, dobili su hitan poziv.
POGLAVLJE 83.
Ĉuo je da u evakuacijski centar stane više od dvije tisuće ljudi.

Prolazio je iz razreda u razred, traţeći Vincenta i Cassie.
Provlačio se kroz prepune hodnike, prelazio preko prostrtih
vreća za spavanje, prolazio pokraj djece koja su si kartajući
kratila vrijeme. Zagledao se u svako mlade lice.
— Nisam te vidio već neko vrijeme. Okrenuo se u pravcu odakle je

dopirao glas.
— Anthony. Što ima kod tebe, kako si? — Ostani miran, nemoj se
odati.
Mali čovjek mu je mahnuo rukom. — Ovo ovdje je stvarno nešto. -

Daje.
— Gdje si se smjestio?
Brzo je razmišljao. — U dvorani.
Anthony je dodao. — Nemoj zaboraviti, obećao si mi da ćeš

sljedeći tjedan doći u bolnicu. Nakon ove oluje, na pedijatrijskom
odijelu ćemo trebati malo osvjeţenja.
— Nazvat ću te još zbog toga, - rekao je, produţujući dalje. —

Nazvat ću te.
157
POGLAVLJE 84.
Nije bila raspoloţena za tog idiota. Glona se odmicala od Vana

kada ga je ugledala kako uzima vodu iz fontane.
Našla je svoj kutak u kojem će se skupiti na kraju pretrpanog

hodnika. Raširila je svoju deku na pod i po njoj razbacala razne
časopise kako bi skratila vrijeme koje ovdje mora provesti.
Na lice i ruke je stavila kremu i uzela veliki gutljaj vode iz boce.

Sate koje je morala ovdje provesti čekajući, mogla je iskoristiti za
tretman. Nije bila zadovoljna svojim izgledom na snimkama koje
su jučer snimili. Koţa joj je izgledala suho, a kosa ispucana i bez
sjaja.
Leđima nasuprot zidu, Gloria je podigla noge s deke i uvlačila

stomak kako bi popravila tonus mišića.
Podiţući glavu gore, ugledala je čovjeka koji je stajao na drugom

kraju hodnika, izgledao je kao da nekoga traţi.
Gloria je zakrilila lice časopisima.
Nije htjela da je on vidi. Nije htjela da je vidi nenašminkanu, niti

je bila raspoloţena za razgovor o Merilee.
Kada prođe ovaj uragan, moţda bi trebala otići na policiju i reći

im o svojim sumnjama.
POGLAVLJE 85.
Koja sreća! Tamo je Cassie Sheridan.
- Odmah ću se vratiti,- rekao je svojoj kamermanki.
S torbom prebačenom preko ramena, SNN-ov reporter se

provlačio kroz dvoranu. Kada je došao do Cassie, stao je sa strane
i čekao da završi intervju.'
— Cassie? Hej. — Shvatio je da ga nije odmah prepoznala. —

Tony Whitcomb. Iz SNN-a? — objašnjavao joj je.
— Oh, da, Tony.
158
— Imam vrpcu o kojoj sam Vam govorio. Nisam je još stigao

poslati. Ali ovako je bolje. Mogu Vam je direktno predati.
Tonyjeva kazeta joj je bila zadnja na pameti, ali Cassie ju je ipak

uzela.
— Stavio sam na nju svoje najbolje stvari.
— U redu je, Tony. Predat ću je dalje. — Stavila ju je u torbu.

Htjela je što brţe završiti intervjue kako bi mogla otići provjeriti
Vincenta.
POGLAVLJE 86.
Bili su to trenuci zbog kojih je Harrison Lewis mrzio što je

liječnik. Ljudi su ga svagdje prepoznavali, dolazili do njega i
pričali, kao da je njemu stalo.
Ĉak i u moru ljudi koji su bili u evakuacijskom centru nije imao

privatnosti. Dok je prolazio, spotaknuo se na jednog starca kojega
je operirao. Sada je stajao ispred njega, brbljao o tome kako mu
se promijenio ţivot otkada je operirao oči.— Ne mogu Vam
dovoljno zahvaliti, doktore. Zadnja godina je prošla odlično. Kitty i
ja sada moţemo izaći na večeru i ples.Više se ne moram brinuti
zbog voţnje po mraku.
— To mi je drago čuti. — Htio je pobjeći, ali bio je u klopci.
POGLAVLJE 87.
Dok je Jerry stajao u redu i čekao da naruči kavu i pecivo,

ugledao je čovjeka koji je prošli tjedan unajmio Webbov brod. Htio
je svinji očitati lekciju. Kako je samo mogao ostaviti rasipan puder
po palubi i time potaknuti Webbove sumnje.
Ali,Jerry je bio gladan i nije se htio odreći svoga mjesta u redu.

Naći će on toga gada poslije.
POGLAVLJE 88.
— Charles, idi s njim, — Etta je zahtijevala.
159
— Mogu ići i sam, — Vincent je inzistirao. Ponašala se prema

njemu kao da je beba.
— Oh, Etta, prestani se toliko brinuti. Bit će u redu. Idi samo,

sine. Ali odmah se vrati, — rekao je Charles, prstom pokazujući u
smjeru muškog toaleta.
Etta je gledala kako je dječak odlazio. Moţda je Charles u pravu.

Znala je da ima običaj previše brinuti o nečemu. Ali razne se
stvari događaju.
POGLAVLJE 89.
Primijetio je dječaka dok je ulazio u zahod te ga je slijedio. Ali,

zahod je bio pretrpan tako da ga je odlučio pričekati u hodniku.
Vrata su se otvarala i otvarala, dok konačno nije ugledao svijetlo

smeđu kosu koju je cijelo vrijeme traţio. Zgrabio je Vincenta za
ruku. - Nemoj reći ni riječi. Ako ţeliš vidjeti brata, da nisi ni riječ
rekao.
Vincent je iznenađeno pogledao gore.- Hej, poznam Vas.
Ovaj se bojao da bi moglo doći do ovoga. Dječak ga je mogao

prepoznati. Pa, jednostavno će se morati riješiti i Vincenta.
POGLAVLJE 90.
Mark je ustao s kauča i ugasio televizor. Plašio ga je. Svi ti ljudi

koju su pričali o uraganu koji će doći u njegov grad. Na televiziji
su rekli da se svi trebaju evakuirati iz Siesta Keya.
Nije razumio što to znači, ali je znao da je njegova kuća u Siesta

Kevu.Tamo suVincent i mama.
Zašto nije mama došla po njega? Da li joj se nešto dogodilo? Zbog

toga nije došla?
Jako se trudio da ne zaplače ponovno. To bi samo pogoršalo

njegov kašalj. Ali, snaţan vjetar je tresao prozore i on se bojao.
Počeo je plakati, zatim i kašljati.
Trebao je tretman.
160
Moţda si je mogao sam pomoći. Moţda je mogao sam uzeti

električnu spravu i leći na nju.
Mark je otišao do ormara u koji ju je onaj čovjek stavio. Ormar je

bio pun uredno obješenih košulja i jakni. Vidio je vrh sprave koja
je stajala na najvišoj polici. Mark se istegnuo, ali je nije mogao
dohvatiti.
Na dnu ormara je ugledao kišobran i uzeo ga. Dok je njime

pokušavao dohvatiti aparat, prst mu se omaknuo i kišobran se
otvorio.
Dok ga je zatvarao, Mark je primijetio sitna slova na kišobranu.

Pisalo je: SNN. Baš kao na vijestima.
POGLAVLJE 91.
Cassie je polako hodala između ljudi kako bi pronašla Vincenta.

Napokon je pronašla Ettu koja ju je predstavila Charlesu.
— Drago mi je, — rekao je Charles, rukujući se s njom. —Vidio

sam Vas na televiziji. Jako dobro radite.
— Hvala Vam, — zahvalila je Cassie, pogledavajući po sobi. —

Gdje je Vincent?
— Otišao je na zahod, — rekla je Etta. — Sada bi se trebao

vratiti.
— Kako mu je glava?
— Nije se ţalio.
— Dobro, — rekla je Cassie.
Etta je iščekujući pogledavala prema vratima. — Moţda bi trebao

vidjeti gdje je, Charles.
Muţ ju je nevoljko pogledao, ali je svejedno ustao. Kako je to

lijepo, razmišljala je Cassie pretpostavljajući da su njih dvoje
puno godina zajedno.
161
Vincenta je glavobolja moţda prošla, ali sada je nju počela boljeti

glava. Nije jela od ručka. Otvorila je torbu kako bi uzela tabletu.
Na vrhu svojih stvari naišla je na kazetu Tonyja Whitcomba. Na
vrhu kazete bilo je napisano Mardi Gras. Za Cassie, Mardi Gras
će uvijek biti povezano s Maggie Lynch.
Izvadila je kazetu i počela proučavati natpise.
• juţna Florida, Dan zahvalnosti, Miami
• Mardi Gras, New Orleans
• Kentuckv, Louisville. Najbolje reportaţe, hvalio se Tony.
Cassie je brzo razmišljala. Bilo je to u periodima, studeni, veljača

i svibanj.
Najbolji mjeseci. Vrijeme kada je televizija sve podredila što

boljem rejtingu. Isti ti mjeseci kada je silovatelj počeo napadati u
svim tim gradovima koji su na njegovoj kazeti.
Cassie se počela bojati svojim misli. Whitcomb je reporter koji je

intervjuirao Vineenta na plaţi ono jutro kada je našao ruku.
Također je bio u muzeju one noći kada se dogodilo ubojstvo Leslie
Sebastiena.
Prsten na Cassinoj ruci i dalje je svjetlucao, prsten od rubina koji

je najvjerojatnije izradio Leslie. Onaj prsten zbog kojega je Gideon
vjerojatno ubijen.
Da li je sve to samo slučajnost? Moţda, ali nije joj se sviđao

osjećaj koji je imala.
— Etta, oprostite, moram ići, — rekla je Cassie skupljajući svoje

stvari. — Recite Vincentu da ću se vratiti čim prije budem mogla.
POGLAVLJE 92.
Odveo je dječaka na mjesto za koje je mislio da je sigurno. Odveo

ga je na mjesto gdje su se odrţavale školske predstave, na mjesto
koje je podrazumijevalo kostime i šminku. Otišao je iza pozornice
i tamo ugledao hrpu kostima i sanduke šminke.
162
Pronašao je malu sobu iza pozornice, gdje je sada s njim sjedio

Vincent. Praznu, izoliranu sobu koja je imala izlaz na parkiralište.
— Prsten. Daj mi ga.
— Nemam ga.
— Nemoj mi se praviti pametan. Bratov ti ţivot ovisi o

tome,Vincent. Predaj mi prsten.
— Govorim ti da ga nemam.
— Pa, gdje je?
Ton čovjekovog glasa ga je uplašio i Vincent nije znao što treba

učiniti. Nije mu htio reći da je prsten dao Cassie, ali htio je dobiti
Marka nazad.
— Na kraju sam strpljenja, Vincent. A tvoj je mali brat sam po

ovakvoj oluji. Ako dobijem prsten, oslobodit ću ga. Sve je u tvojim
rukama. Sada, kvragu, gdje je taj prsten?
POGLAVLJE 93.
— Ne mogu ga naći.
— Kako to misliš, ne moţeš ga naći?
— Baš kao što sam ti rekao, Etta, Vincent nije na zahodu.
Etta ga je odmah pošla traţiti, ali ju je Charles zadrţao. — Ja ću

ga ići potraţiti, — zapovjedio je. —Ti čekaj ovdje u slučaju da se
pojavi.
Charles se počeo provlačiti između ljudi, dozivajući dječakovo

ime, ne obraćajući paţnju na zaprepaštena lica ljudi oko sebe.
-Vincent ...Vincent.
— Gospodine, kako on izgleda?
— Ima jedanaest godina, smeđu kosu, smeđe oči i obučen je u

mornarsku majicu.
163
-Vidio sam takvog dječaka, - netko se javio, pokazujući prema

kraju hodnika. - Išao je s jednim čovjekom u onom smjeru.
POGLAVLJE 94.
Cassie je ostala bez daha, a srce joj je jako udaralo. Leroy i Felix
nisu bili ni u dvorani, niti u jednoj od stotinu učionica koje je
provjerila. Mogla ih je tako satima traţiti, dok je Tony Whitcomb u
zgradi.
Nemoj paničariti. Misli. Misli.
- Paţnja, molim. Ima li ovdje koji liječnik ili medicinska sestra da

se jave na glavnom pultu? Liječnici i sestre, na glavni pult molim.
Oh, razglas! Tako je mogla naći Leroya.
POGLAVLJE 95.
Stavio je u Vincentova usta čarapu i zavezao ga za stolac

remenima na kojima su bili obješeni kostimi. - Tako, to bi trebalo
biti dovoljno čvrsto, - mumljao je. - Sada, nemoj da ti padne na
pamet da se pokušaš izvući. Nemoj, ako ţeliš opet vidjeti brata.
Ostavio je dječaka u sobi i otišao na pozornicu. Polako je

razdvojio zastore i virio u publiku. Ljudi koji su tamo sjedili, nisu
ga primijetili.
Na koji način će namamiti Cassie Sheridan da dođe do njega?
POGLAVLJE 96.
Cassie je čekala na ulaznim vratima da dođu Leroy i Felix jer ih je

pozvala preko razglasa. Minute su prolazile. Vidjela ih je kako
dolaze, nakon što joj se učinilo da je prošla vječnost.- Hvala Bogu,
stigli ste,- rekla je, usput im iznoseći svoje sumnje.
- Tony Whitcomb? - upitao je Felix skeptično. -Lokalni reporter?
Leroy je iskrivio lice. - Onaj tip koji bi došao raditi u našu

postaju? Nije mi baš izgledao kao silovatelj ili ubojica.
164
— A, kako zapravo ubojice izgledaju, Leroy? — Cassie nije mogla

zadrţati sarkazam u glasu. - Govorim vam,Tony Whitcomb bi
mogao biti kriv za silovanje Maggie Lynch i ostalih djevojaka, čak
i za otmicu dječaka i ostala ubojstva.
POGLAVLJE 97.
Sišao je s pozornice i odšetao do kraja gledališta gdje je na zidu

stajao telefon. Podigao je slušalici i čekao.
— Da, mogu li Vam pomoći?
— Tko je to?
— Ovo je ured. Mogu li Vam pomoći?
— Pokušavam nekoga dobiti. Postoji li mogućnost preko razglasa?
— Moţete ostaviti poruku, a ja ću tu osobu pozvati da dođe po

nju.
— Hvala Vam. Moţete li prenijeti poruku Cassie Sheridan da se

nađe sVincentom u dvorani za predstave?
— Oh, gđa. Sheridan je upravo bila ovdje. Samo malo, moţda je

uspijem uhvatiti. Pozvat ću je i prenijeti joj Vašu poruku.
— Hvala Vam. Puno Vam hvala.
Kada je spustio slušalicu, osjetio je tuđu ruku na svom ramenu.

Bio je to Tony Whitcomb.
— Hej, što ti radiš ovdje? Mislio sam da si bolestan, -optuţivao ga

je reporter.
— Ja jesam bolestan, ali ne ţelim umrijeti, — odgovorio je Brian,

pokušavajući se ponašati opušteno. - Nisam namjeravao sjediti u
stanu i čekati uragan da udari. - Promijenio je temu. — S kim
snimaš?
— S onom novom curom, zove se Carla.
— Kakva je ona?
165
— Nije loša. — Tony se okrenuo i pogledom potraţio svoju

kamermanku. - Moram ići. Neki od nas moraju i raditi.
Brian je s olakšanjem gledao kako Tony odlazi.
POGLAVLJE 98.
Po tupom izrazu lica njezinog muţa, Etta je znala da nije uspio

naći Vincenta. - Oh, Charles, što ćemo sada napraviti? Obećala
sam da ćemo ga paziti.
Razmišljao je kako je moţda gubio dragocjeno vrijeme traţeći ga

po učionicama i hodnicima, ali nije se htio vratiti ţeni bez
dječaka. - Etta, mislim da dječak nije samo odlutao.
- Kako to misliš?
- Netko mi je rekao da je vidio dječaka koji sliči Vincentu kako

odlazi s jednim čovjekom.
POGLAVLJE 99.
Cassie je ostala u glavnom predvorju, nervozno prebacujući

teţinu s noge na nogu. Leroy i Felix su otišli na druge školske
izlaze, i svi su čekali da se pojavi policija.
- Cassie Sheridan. Molim Vas dođite na glavni pult. Cassie

Sheridan, na glavni pult.
Nije namjeravala odmah sada otići na poziv, ne dok ne vidi šerifov

automobil da dolazi. Ugledala ga je. Sa straţnjeg sjedala izlazila je
mlada ţena s malim djetetom u rukama i Cassie joj je pridrţavala
vrata. Tada je doviknula policajcu.
- Imam još jedan poziv na koji se moram odazvati, gospođo.
Cassie je potrčala napolje na kišu, naginjući se kroz otvoreni

prozor prema policajcu. — Ovo je hitan slučaj. Ja sam Cassie
Sheridan iz KEY vijesti. Molim Vas, ovo je hitno.
- Uđite unutra.
166
Cassie je predala Tonyjevu kazetu policajcu. Poslušao je priču i

javio radijom. Zatim je ostavio automobil na ulazu i pratio je
unutra.
POGLAVLJE 100.
Imao je dovoljno materijala da napravi nekoliko reportaţa. Sada

se mogao samo nadati da će kamion sa satelitom moći emitirati
do postaje. Tony je išao prema izlazu, razmišljajući o scenariju,
kada je čuo uzbuđeni glas.
- Eno ga tamo. To je Tony Whitcomb.
Isprva se nasmiješio, pomislivši kako ga je netko u hodniku

prepoznao kao slavnu osobu. Tada mu se izraz lica promijenio u
iznenađenje kada je vidio da je to Cassie Sheridan pokazivala
prstom na njega. Ali, kada ga je šerifov zamjenik uhvatio za ruku,
namrštio se.
POGLAVLJE 101.
Konačno, moţda će se sada riješiti slučaj Maggie Lynch i ostalih

ţrtvi silovanja, pomislila je Cassie dok je gledala kako Tony
Whitcomb odlazi u pratnji policije. Završetak za njih i pravda za
Merilee Quinones.
Cassie se mogla samo nadati da je Tony Whitcomb klaun

silovatelj, te da je ona riješila FBI-ov slučaj, pa će moţda Pamela
Lynch odustati od tuţbe koja joj je okrenula ţivot naglavačke. Ali,
najvaţnije od svega je to da će pravda biti zadovoljena, zbog svih
onih ţena koje je to čudovište brutalno napalo.
— Cassie Sheridan, molim Vas dođite do glavnog pulta.
— Glas s razglasa ju je prekinuo u razmišljanju. Razglas. Mora

se javiti.
Charles Chambers, s grimasom na licu, stajao je za glavnim

pultom.
— Što je bilo?
167
— Ţao mi je što Vam moram to reći, ali Vincent je nestao.
— Kako mislite, nestao?
— Nije se vratio sa zahoda, a mi ga ne moţemo naći. Ţena koja je

također stajala za pultom htjela je pomoći.
— Oprostite, gđo. Sheridan? — upetljala se. — Imate poruku od

Vincenta. — Pruţila joj je komad papira.
Cassie je čitala poruku osjećajući olakšanje. — Ne brinite se,

gospodine Chambers.Vincent je dobro. Ţeli da se nađem s njim u
dvorani za predstave.
— Skroz dolje do kraja hodnika, pa desno.— Pokazala joj je ţena

dok je Cassie odlazila, ostavljajući Charlesa bez prilike da joj kaţe
o čovjeku s kojim su ga vidjeli da odlazi.
POGLAVLJE 102.
Besposlene ruke su vraţje djelo. Ili su to besposlene misli?
Što mu je to majka uvijek govorila u svojim bezvrijednim

prodikama? Nije vaţno. U ovom slučaju, ruke su mu dobro radile.
Dok je čekao Cassie, zaposlio je ruke. Crtanjem, pisanjem i

stavljanjem pudera. Neki njegovi najomiljeniji dijelovi šminke nisu
bili ovdje, ali Brian se posluţio onim što je našao, postajao je sve
zadovoljniji kada je gledao svoju transformaciju u ogledalu.
Zaţelio je da je ovoga puta stavio plave kontaktne leće, ali nije

znao da će se s njom naći. Mislio je da Cassie pada na plavooke
muškarce, a on je htio napraviti stvari što ugodnije za nju.
U početku.
Ali, nakon što se bude s njom sastao, Cassie više neće imati
priliku osjetiti nikakve ugodnosti u ţivotu.
Dječakove su se oči prilijepile za njega, široko otvorene.
— Ništa ne brini,Vincente. Cassie dolazi.
168
POGLAVLJE 103.
Gdje jeVincent i zašto je došao ovdje? Cassie je hodala po dvorani

za predstave i traţila poznato lice. Moţda igra neku igru?
Nije baš vrijeme za igru, Vincent, pomislila je. Kada ga pronađe,

baš će mu tako i reći. Odmah nakon što mu bude rekla kako je
policija uhvatila čovjeka koji je oteo Marka.
U redu, Vincent. Mogu ja igrati tu igru. Cassie se popela

stepenicama na pozornicu i otišla iza zastora.
POGLAVLJE 104.
Ured pomoćnika ravnatelja je bio prazan, slobodan samo za

šerifovog zamjenika i Tonyja Whitcomba.
— Imate pravo na šutnju. Sve što kaţete moţe i hoće biti

upotrijebljeno na sudu.
— Vi niste normalni. Znate li tko sam ja? Nemate me pravo ovdje

zadrţavati.
— Ţao mi je, gospodine Whitcomb, ali čim se oluja smiri, odvest

ću Vas na ispitivanje.
— O čemu?
Znao je da vjerojatno ne bi smio, ali nije mogao odoljeti. Zamjenik

je bacio kazetu na stol. — O ovome. Ali prije nego se vratimo na
Vaša čudna putovanja, bolje Vam je da mi kaţete gdje je Mark
Bayler.
POGLAVLJE 105.
Prostor iza pozornice je bio prazan.—Vincent? Vincent, jesi li

ovdje? — U tišini, Cassie je čula otvaranje vrata.
—Vincent? Hajde, dođi sada ovamo. Nije više smiješno, - govorila

je dok je išla u smjeru zvuka. Podne daske su škripale pod
njezinim koracima.
169
- Mislim da ćemo sada pronaći Marka, - rekla je, pokušavajući ga

namamiti. - Ne šalim se, Vincente. Izađi napolje.
Upalila su se svjetla na pozornici i Cassie je stala uza zid.
Svezan i začepljenih usta, dječak je sjedio na stolcu.
-Vincente! - Potrčala je prema njemu.
Njegove uplašene oči gledale su iza nje.
POGLAVLJE 106.
Ovo ga nije nikamo vodilo. Imao je posla. Leroy je bio preumoran

od čekanja policije, koja se moţda uopće ne pojavi, kako bi im
rekao za Cassme, ako se njega pita, preuveličane zaključke. Leroy
je mislio da Cassie pomalo ludi.
Razgovarao je s prijateljem iz New Yorka koji mu je rekao da će

Valena Delaney postati pravna dopisnica. Cassie je prezauzeta
otkada je razgovarala telefonom, što je Leroy shvatio kao reakciju
na saznanje da zauvijek odlazi iz Washingtona. Ovaj cijeli scenarij
oko toga da bi Tony mogao biti silovatelj i ubojica, mogla je biti
Cassina potreba da se opet napravi značajnom i potrebnom.
Otišao je sa svog mjesta do glavnog hodnika, usput traţeći Felixa.

- Ovo je smiješno, Felix. Idemo. Ovdje samo gubimo vrijeme.
POGLAVLJE 107.
- Ne pred dječakom. Molim te, ne pred Vincentom, -Cassie ga je

molila dok joj je on ispod vrata drţao hladnu, sjajnu britvu. -
Molim te, pusti ga.
- Ţao mi je Cassie, ali ne mogu. Vidio je previše toga. Sada, počni

skidati odjeću.
Pokušala se usredotočiti i sjetiti se razgovora koji je vodila s

Willom Claytonom. Da li je od tada prošlo tri dana? Ĉinilo se kao
da je bilo u nekom drugom ţivotu. Morala se sjetiti agentovih
riječi. Njezin i Vincentov ţivot su ovisili o tome.
170
Serijski ubojica, Will je rekao. Poremećena osobnost, na silovanja

ga potiču sumnje o sebi. Cijela maštanja su o tome kako ţrtva
zapravo uţiva dok je s njim.
- Molim te, ne mogu se opustiti dok je dijete ovdje. Crvenom

bojom okruţene oči promatrale su je dok je razmišljao o njezinim
riječima. Bila je starija nego one prije, ali je bila u dobroj formi.
Ako Cassie bude smirena, njegovo će zadovoljstvo biti veće. A htio
je prvo u njoj uţivati, zatim ju ubiti.
— Ne mogu pustiti Vincenta, Cassie. Ali mogu ga maknuti iz sobe

kako bismo mi imali privatnosti.
POGLAVLJE 108.
— Grad Sarasota moţe očekivati vraţju tuţbu, — Tony je

teatralizirao. - Mišljenje da ja hodam okolo i silujem je totalno
besmisleno. A što se tiče otmice malog Baylera, kako se uopće
usuđujete optuţiti me za to? Tuţit ću cijeli ovaj grad!
Zamjenik šerifa je počeo razmatrati ove njegove proteste kao da bi

mogli biti temeljeni na istini.
— Hajde samo, provjeri na SNN-u,— zahtijevao je Tony. - Oni ti

mogu reći. Jučer sam bio u postaji cijelo jutro i poslijepodne.
Nisam mogao oteti Marka Baylera.
POGLAVLJE 109.
— Reci mi što voliš? Što te uzbuđuje, Cassie? Osjetila je hladan

pod na svojim golim leđima. Noge su joj bile prekriţene, a rukama
je prekrivala grudi.
Njegovo se napudrano lice očešalo o njezino. — Opusti se, Cassie,

- šaptao je. - Neću te ozlijediti, samo se opusti.
POGLAVLJE 110.
Zavezani čvorovi urezali su mu se u meso.
Iza vrata, Vincent se borio u svom stolcu, iskrivljujući zglobove

kako bi oslobodio ruke. Kada bi barem mogao olabaviti uţe pa
171
izvući ruke, razmišljao je, tada bi mogao izvaditi čarapu iz usta i

pozvati pomoć.
Pomoć je bila samo malo dalje, s druge strane zastora.
POGLAVLJE 111.
Svjetlo je na trenutke nestajalo, pa se ponovno palilo. Uragan.

Potpuno je zaboravila na njega. Zvuk vjetra dopirao je kroz zidove.
- Oprosti, ne mogu se opustiti. Ţelim, ali ne mogu. Prislonio joj je

britvu na vrat. - O tebi ovisi, Cassie.
Moţeš si sama olakšati.
- Moţda kada bismo prvo malo razgovarali. Zabrinuta sam za

Marka. Kada bih znala da je sve u redu s Markom, mislim da bi
mi to pomoglo.
— Dijete je dobro. Ostavio sam ga na sigurnom.
— U tvojoj kući?
— Znam što pokušavaš, Cassie. Ispituješ me, uostalom kao i svi

vi reporteri.
Ne bi škodilo da joj odgovori, zar ne? Svejedno neće imati šansu

ikome reći. Ako bi saznanje o tome gdje je Mark pomoglo Cassie
da se opusti, učinit će to. — Da, u mojoj je kući. Osjećaš li se
sada bolje?
Pokušavala se suzdrţavati dok je svoje tijelo prislonio na njezino.
— Znaš, ja ti se divim. — Morala ga je zapričati i dobiti na

vremenu. - Prešao si FBI. Pokušavaju te pronaći, ali ti si
prepametan za njih. Trebao bi biti ponosan na to.
To je bilo točno, trebao je biti ponosan. Ţelio je da ga još

pohvaljuje.
— FBI je provjerio sve letove koji su odlazili iz Miamija, New

Orleansa i Louisvilla kada si ostavio njihove automobile na
aerodromima,— nastavljala je Cassie.
172
—To što me nisu pronašli je zato što sam tamo odvezao

automobile, a u hotel sam se vratio taksijem.Tony čak nije niti
znao da sam bio negdje. On je samo spavao.
— Pametno. Jako pametno. - Polako, digla je ruku kako bi ga

pogladila po licu. — A čemu prerušavanje? Tebi ne treba šminka.
Ti si i bez nje zgodan.
— To je duga priča. — Obrve su mu se digle.
— Imamo vremena.
— Ne, Cassie, nemamo ga. Vrijeme je isteklo.
POGLAVLJE 112.
-Ja sam Leroy Barry, iz KEY vijesti. Moţete li dozvati Cassie

Sheridan, molim Vas?
Ţena za pultom je odmahnula. Što je ona bila? Moţda njezina

osobna tajnica?
Sijedi čovjek koji je stajao pokraj, pribliţio se Leroyu.-Oprostite.

Ĉuo sam da ste spomenuli Cassie Sheridan. Znate li da li je
pronašla dječaka? Ţena i ja smo vrlo zabrinuti.
Leroy je slušao Charlesovu priču.
POGLAVLJE 113.
Prigušeni zvuk, ali Cassie je čula kako ju dozivaju preko razglasa.

Nije bila sigurna da li je i čovjek na njoj to čuo.
Traţili su je. Molim te, Boţe, da me pronađu. Trebala je samo još

malo vremena.
- Hvala ti što si razgovarao sa mnom. Sada se osjećam bolje, —

lagala je. — Samo još jedna stvar, zadnja obećavam.
— Još jedna, i više ništa.
— Merilee Quinones, ţena čija je ruka nađena na plaţi. Pričaj mi

o njoj.— Cassie je namjerno ostavila nedovršeno pitanje.
173
Brian je sišao s nje, uhvatio joj ruku i pogledao prsten.
— Ovo je bio njezin prsten,— rekao je sniţenim tonom.
— Trebao je simbolizirati naš zajednički ţivot koji smo trebali

zajedno provesti. Imao sam velike planove.
Samo na trenutak, Cassie je skoro osjetila ţaljenje prema ovom

patetičnom čudovištu koji ju je pritiskao na pod.
— Ali, ispalo je da je Merilee zapravo kao i moja majka,
— rekao je, okrećući prsten na Cassinom prstu. — Ismijavala me.

Sve je upropastila time što me je ismijavala. Borili smo se, ona je
pala preko ograde. Nije trebala umrijeti.
Ali jest, ludi manijače, mislila je Cassie. Ona jest umrla.Ti si

skončao Merileen ţivot, Lesliejev i ţivot starog ribara. Uništio si
ţivot onim mladim ţenama koje si napao, i tvoj je napad bio
poguban za Maggie Lynch.
Da, Cassie je sigurno imala malu ulogu u tome kada se odlučila

objaviti priču o djevojčinoj tragediji, i to će je uvijek progoniti. Ali
ti, ti poremećena, bolesna dušo, odgovoran si za Maggienu smrt.
Jednako kao da si ju ti gurnuo.
— Da, Merilee je trebala nositi taj prsten dok bi provodili ţivot

zajedno, ali drago mi je da ga sada ti nosiš, Cassie.
Cassie je okrenula glavu kada se svjetlo ugasilo.
POGLAVLJE 114.
Svjetlo se ugasilo i ostavilo prostor iza pozornice u totalnom

mraku.Vincent je čuo glasove negodovanja s druge strane zastora.
Lice mu se grčilo od bolova dok je pokušavao izvući ruku. Osjetio

je da uţe konačno popušta.
Još samo jednom da ju okrene pa će se osloboditi. Ţelio je otrčati

do Cassie da joj pomogne, ali mu se nisu sviđali izgledi za
pobjedu. Ĉovjek je bio jak i imao je noţ. Vincent je znao da ga
sigurno ne bi mogao svladati.
174
Vjeruj svojim instinktima, Cassie mu je rekla.
Morao je otići po pomoć.
U mraku, Vincent je napipao put do zastora, s jednom rukom

ispruţenom ispred sebe, dok je drugom izvlačio čarapu iz usta.
POGLAVLJE 115.
Kada je Cassie povratila, maknuo je svoju ruku i pomaknuo se.

Instinktivno, ali to je bila pogreška.
U mrklom mraku, Cassie je posegnula za britvom. I našla ju je.
Mirno. Mirno. Prstima je prolazila po smrtonosnom čeliku, dok

nije opipala dršku.
I on ju je također traţio. - Nemoj pokušavati ništa glupo, Cassie.
- Neću,- obećala je Cassie ostajući bez daha.
Ĉak nije niti slagala, pomislila je dok je uzimala britvu. Ovo nije
glupo. Ovo je pametno.
Odvuci mu paţnju. Moraš mu odvući paţnju.
— Sada sam spremna za tebe.— Ovaj put je lagala.— Gdje si?
— Ovdje sam, Cassie. Ovdje sam.
— Dođi k meni. — Forsirala je riječi, moleći se da joj opet ne

pozli. Osjetila je toplinu njegovog tijela kada je legao na nju. Opet
joj je pozlilo.
- Što nije u redu? - upitao je.
- Sve je dobro, - opet je lagala. Zurila je u mrak dok su klaunove

usne traţile njezine. Kada je osjetila svjeţu šminku s njegovih
usana, ruka je čvršće stisnula britvu.
Sada. Sada.
Svom svojom snagom zamahnula je u mraku i čula tupi zvuk

udarca.
175
Kada su se svjetla ponovno upalila, Cassie je vidjela kako je dobro

pogodila svoju metu.
Uprljana krvlju, puzala je po podu i pokušavala se prekriti kada

su oni stigli.
Leroy je pregledao sobu, drţeći ruku kako bi blokirao izlaz

Vincentu. - Sačekaj ovdje, dijete, - zapovjedio mu je.
Leroy je skinuo jaknu, odvraćajući pogled dok ju je dodavao

Cassie.
- Tko bi pomislio da će mi ikada biti drago što te vidim? - šalila se

Cassie kroz suze.
EPILOG
Nedjelja, 25. kolovoza
— Ĉestitam, Cassie, za sav posao koji si obavila u prošlih

nekoliko tjedana, — Yelena je govorila iz New Yorka. — Ti si
primjer najbolje tradicije KEY vijesti.
- Hvala.
Dok je drugi reporter poslan da izvještava o posljedicama koje je

Giselle prouzročila, Cassie je u zadnja tri dana bila emitirana u
svakoj emisiji KEY vijesti i govorila o klaunu i njegovim
kriminalnim djelima. Brian Mueller se oporavljao od ubodnih
rana. Pravnici su pretpostavljali da će ići na neuračunljivost i
ostatak ţivota provesti u psihijatrijskoj bolnici.
To što ju je Yelena zvala kući u nedjelju, govorilo je Cassie da joj

se ugled vratio. Njezin takozvani agent iznenada se pojavio,
govoreći joj da je dobila ponude iz ABC-a,
CBS-a i NBC—a. Sve su tri televizijske kuće bile zainteresirane da

potpiše ugovor za njih.
Yelena nije bila glupa. Shvatila je da je imati Cassie postalo

dragocjeno i znala je da mora sve učiniti kako bi popravila
narušene odnose među njima.
176
Cassie je to također znala. Upravo sada, razmišljala je, uopće je

nije zanimalo što koja televizijska kuća hoće i nudi, samo je
ţeljela otići kući, Hannah i Jimu.
- Iz pravnog odijela dolaze najbolje vijesti, Cassie. Pamela Lynch

razmišlja o odbacivanju optuţbe s obzirom da si uhvatila ubojicu.
Cassie nije reagirala onako kako je toYelena zamišljala. Nije bilo

entuzijazma u njezinom glasu, nego samo tiho — Hvala Bogu.
- Hajdemo sutra razgovarati, Cassie, o tome što planiraš za

budućnost. Nazvat ću te ujutro u ured u Miamiju.
- Neću biti tamo,Yelena. -Oh?
- Odavde letim za Washington. Ţelim vidjeti kćerku. -Bila je to

izjava, a ne pitanje ili zamolba.
- Naravno, naravno, - Yelena je brzo odgovorila. -Onda ću te

tamo nazvati.
Svejedno mi je, mislila je Cassie. Sada joj je šefičin poziv malo

značio. Značili su joj samo oni od Hannah i Jima koji su bili
zabrinuti za nju i ţeljeli su da dođe kući
Prije nego što je otišla na aerodrom, Cassie je morala negdje

svratiti. - Siesta Key, molim Vas. 603 Calle de Peru.
Gledala je kroz prozor kako ekipe za čišćenje grada čiste smeće

koje je Giselle napravila. Prolazeći pored pristaništa za brodove
opazila je Jerryjevu narančastu kapu. Taksi je nastavio voţnju
kroz još uvijek napuštene ulice.
Preko sjevernog mosta prošla je pokraj restorana Salty Dog, sada

renoviranog u restoran koji se specijalizirao za ručkove. Kada je
automobil skrenuo u Calle de Peru, Cassie je opazila Vincenta i
Marka kako se igraju ispred kuće, a Wendy ih je promatrala s
kućnog ulaza.
Vincent je potrčao prema automobilu, dok je Cassie plaćala taksi

i davala čovjeku upute kada da se po nju vrati.
177
— Ĉekao sam te, — rekao je dječak.
— Rekla sam ti da ću doći.
Zatim je nakratko razgovarala s Wendy, prihvaćajući ponovno

zahvale.
— Barem je nešto dobro proizašlo iz svega ovoga. — Wendy se

nasmijala. - Etta i Charles Chambers su se dobrovoljno javili da
će mi pričuvati dečke kada budem trebala. Rekli su da bi voljeli
biti zamjenski baka i djed.
— Pa to je jako dobro, - odgovorila je Cassie. - To bi Vam sada

trebalo puno olakšati situaciju. - Zatim je podragala Marka po
maloj glavi.
Cassie se okrenula prema Vincentu. —Jesi li spreman?
— Jesam.
Zajedno,Vincent i Cassie su pošli prema odredištu. Sjeli su na

drvenu ogradu pokraj slastičarnice i jeli sladoled.
Primijetila je zavoje na njegovim tankim zglobovima.— Još uvijek

te boli?
— Ne puno. — Slegnuo je ramenima.
Cassie je sumnjala da bi dječak priznao čak i da mu ruke

otpadnu.
—Valjda te više neću vidjeti, — rekao je Vincent umazan oko usta

sladoledom od čokolade.
— Ne znam baš, — odgovorila je Cassie, pogledavajući uokolo. —

Ovo izgleda kao odlično mjesto za godišnji odmor. Ţeljela bih opet
doći ovamo i povesti kćerku.
— Tvoja je kćerka sretnica, — rekao je Vincent njeţno,

proučavajući kako mu se topi sladoled.
— Hannah i ne misli uvijek tako, ali imam namjeru to

promijeniti.
178
— Ona je sigurno luda. Ja bih volio imati mamu poput tebe.
Cassie mu je uzvratila kompliment. —Ja bih bila ponosna da

imam sina poput tebe, Vincent. Ali, znaš, tvoja je mama dobra
ţena i čini sve kako bi tebi i Marku bilo bolje u ţivotu. Jako vas
voli.
— Da, ona je u redu.
Cassie nije ţeljela da Vincent zamišlja kako bi bilo odlično da ima

majku poput nečije, htjela je da bude zadovoljan svojom. Imao je
Wendy. Samo zbog financijske situacije su im ţivoti bili teţi, inače
je ona dobra majka.
Polizala je svoj sladoled, razmišljajući treba li se javiti Sargu

Tuckeru. Poslije uragana, izjavio je da sav profit pjesme 'Nitko ne
zna' daruje lokalnim dobrotvornim ustanovama. Moţda je to
učinio iz dobrote srca, moţda zbog krivnje jer je pjesma bila
Merileena. Sada više nije bilo vaţno, Merilee je bila mrtva. Cassie
je htjela vidjeti da i Bay Leroyi dobivaju nešto novca. Imala je
osjećaj kako bi Sargea mogla nagovoriti.
Taksi se zaustavio ispred slastičarnice.
Cassie je ustala s ograde. — Imam tvoj broj, a ti imaš moj. Nazvat

ću te za par dana, dobro?
- Obećavaš?
— Obećavam. Nagnula se kako bi zagrlila dječaka, koji je na

Cassino zadovoljstvo zagrlio nju. —Ti si dobar i pametan
dečko,Vincent Bayler, — šapnula je. —Vidim velike stvari koje ćeš
napraviti u budućnosti, a ja bih trebala to znati. Sjećaš se? Ja
uvijek vjerujem instinktima.
Cassie je mahala kroz otvoreni prozor dok dijete nije izašlo iz

vidokruga, te se tada okrenula prema naprijed. Za nekoliko sati
će biti sa Jimom i Hannah. Neće biti lako, ali je čvrsto odlučila da
će popraviti odnose između sebe i kćerke. A nije odustala ni od
Jima. Toliko su toga prošli, samo su malo zalutali. Ţeljela se
pomiriti s njim.
179
Zamijenila je mjesta svojim prioritetima, posao više neće biti

ispred njezine obitelji. Nadala se da joj mogu oprostiti. Ali, bez
obzira što se dogodilo s Hannah i Jimom, bez obzira na nastavak
njezine karijere, Cassie je osjetila neko unutrašnje smirenje dok
su zrake sunca ulazile kroz prozor taksija.
Naučila je, na teţi način, najvaţniju ţivotnu lekciju: Nikada ne

uzimaj svoje blagoslove zdravo za gotovo.
SVRŠETAK
180

Mary Jane Clark - Nitko Ne Zna PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mary Jane Clark - Nitko Ne Zna PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 NITKO NE ZNA ŽELEZNI

Cassie Sheridan ima sve što bi jedan reporter mogao poţeljeti:

U početku, postojala je samo zamisao u mojoj glavi o malom

Paul Holmes, nezavisni redaktor, nije me začuđeno gledao kada

Jim Murphy, izvršni producent CBS-ovih večernjih vijesti,

CBS-ov dopisnik Bobby Harlev došao me spasiti, ponovno, ovaj

Hvala i federalnim uredima za istrage koji su htjeli ostati

Kako se rok za pisanje romana pribliţavao, Mary Catherine Ryan

Laura Dail učinila je pisanje knjige mnogo zabavnijim »poslom«

Kada smo kod tema o poslu i prijateljstvu, Colleen Kenny je ušla

Doprinos Jennifer Endelin je neopisiv. Znam da sam sretna što

sugestije su roman NITKO NE ZNA sigurno učinile boljim za

Na kraju, da me Jane i Bennett Willis nisu upoznali s ljepotom

Utorak, 19. veljače

Bojala se toga još od vremena kada je bila dovoljno stara da

Silovanje je bilo sve to, ali ne i federalni zločin.

Nešto tu nije bilo u redu. Dopisnica KEY vijesti Cassie Sheridan

Neobično, pomisli Cassie gledajući Pamelu Lynch, koja je stajala

Pamela Lynch polako prijeđe prstima kroz svoju kratko ošišanu,

- Dobar dan svima - počela je, gledajući direktno u publiku.

— FBI je shvatio koliko javnost moţe pomoći u pronalasku

Cassie je pisala bilješke u svoju biljeţnicu dok je direktorica

- Kriteriji za odabir su vrlo jasni. Prvo, osoba mora imati dugačak

Lynch zastane da uzme čašu vode koja je bila pripremljena za

- Ne raspolaţemo slikom osobe koju traţimo, ali uvjeravam vas,

Nisam to znala, pomisli Cassie.

- Danas molimo za nacionalnu suradnju, za pomoć FBI-u u

Dok je Lynch pričala, pomoćnici su donijeli dva crteţa. Prvi crteţ

klauna. Novinari su počeli mrmljati gledajući taj groteskni,

- Emmett Doe je okrivljen za krađe automobila i silovanja u

Ruke su se podigle u publici.

- Da, - rekla je Lynch, prstom upirući u CBS-ova dopisnika koji

- Dobiva li se nekakva nagrada?

Direktorica je potvrdila. - FBI nudi nagradu čak do pedeset tisuća

Cassie je podigla svoju biljeţnicu u zrak. Pamela Lynch ju je

- Koje detalje nam Vi moţete dati o silovanjima? Lynch zamahne

Cassie je postavila nezgodno pitanje. - Hoćete li nam objasniti

- Hm... ah, da - odgovorila je. - Ţrtve su opisale čovjeka srednje

Lynch je uperila prstom prema klaunovom plakatu. — Crtači FBI-

U publici, dopisnik CBS-a nagnuo se prema Cassie i šapnuo joj

- Lijepo zagonetno lice.

Cassie se sloţila. Na tom maskiranom licu sa plakata nije bilo

- Moţete li nam opisati način na koji napada svoje ţrtve?

Novo pitanje: - Koliko je uobičajeno prerušavanje silovatelja?

- Nije uopće uobičajeno. Naša sluţba za proučavanje ponašanja

- Na listi ste, gđo Sheridan — rekla je tajnica s blagom dosadom

- Razumijem, gđo Sheridan. Prenijet ću mu Vašu poruku.

U šest sati poslije podne, Cassie je sjela na stolac za šminku gdje

— Našla sam nekog drugog za ručak — rekla je predsjednica

- Ţao mi je,Yelena, - ispričavala se, totalno posramljena zato što

Yelena uđe u sobu gdje se nalazila Cassie i priđe njezinom stolcu.

Cassie je otišla do sobe za montaţu i pregledala cjelokupni

Vrijeme emitiranja priče je bilo određeno u drugom bloku vijesti,

— Istječe mi rok,Will, a Ured za obavještavanje novinara mi se ne

— Ma daj,Will. Moram otputovati. Direktori inače ne objavljuju

— Ona je osobno umiješana u to, Cassie.

— Što znači? Nastala je tišina.

— Ma daj,Will. Što to treba značiti?

— Pretpostavljam da će se saznati prije ili kasnije.

— Što? Što će se saznati? — poţurivala je Cassie.

— Nisi to čula od mene.

— Dobro. Nisam čula od tebe. O čemu se radi?